Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

42
1 Draft izveštaja - istraživanje javnog mnenja Percepcija nasilja u sportu u javnom mnenju Srbije

description

Jed na vest je, sre di nom 2008. go di ne, us pe la da za iz ve sno vre me ba ciu za se nak po sti zbor ne kal ku la ci je na kon re pu blič kih iz bo ra i da iza zo vebu ru pro te sta i ko men ta ra u jav nosti u Sr bi ji. Me di ji su, na i me, pre ne li informa ci ju da su tri na e sto go di šnju uče ni cu osnov ne ško le u jed nom gra duu unu tra šnjo sti Sr bi je bru tal no, pu nih pet sa ti, zlo sta vlja le če ti ri škol skedru ga ri ce: dve iz še stog, jed na iz sed mog i jed na iz osmog raz re da. One sudevoj či cu od ve le u stan jed ne od na sil ni ca, gde su je tu kle, a po tom i sek sualno mal tre ti ra le. Dru ga ri cu zlo sta vlja ne de voj či ce, ko ju su pod pret njomta ko đe odve le u stan, na te ra le su da iži vlja va nje sni ma ka me rom mo bil nogte le fo na. Sni mak u tra ja nju od 4 mi nu ta pro sle di le su dru gim uče ni ci ma,da bi se on ka sni je na šao na In ter ne tu. Ka ko su pre ne li me di ji:

Transcript of Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

Page 1: Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

1

Draft izveštaja - istraživanje javnog mnenja

Percepcija nasilja u sportu

u javnom mnenju Srbije

Page 2: Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

2

This research is made possible by the support of the United States Agency for International

Development (USAID) under the “Civil Society Advocacy Initiative” program, implemented by

the Institute for Sustainable Communities. The opinions expressed herein are those of the

author(s) and do not necessarily reflect the views of ISC, USAID or the United States

Government.

The research is part of a larger project “Serbia without violence” implemented by the New

Policy Center through the financial support of USAID, ISC, OSCE Mission to Serbia and

Norwegian Embassy.

The views herein expressed are solely those of the author and contributors and do not

necessarily reflect the official position of the OSCE Mission to Serbia.

The views herein expressed are solely those of the author and contributors and do not

necessarily reflect the official position of the Norwegian Embassy in Serbia.

Beograd, jul/avgust 2011.

Metodologija istraživanja

Istraţivanje javnog mnenja “Percepcija nasilja u sportu u javnom mnenju Srbije”

sprovedeno je u saradnji sa Centrom za novu politiku, sa ciljem da se utvrde stavovi graĎana o

raširenosti i ozbiljnosti problema navijačkog nasilja, potom da se utvrdi percepcija uzroka ovog

fenomena, odgovornosti različitih aktera, kao i da se utvrde odreĎeni korelati i uticaji na osnovu

kojih se eventualno formira odnos prema nasilju u sportu.

Istraţivanje je sprovedeno na teritoriji cele Srbije (bez Kosova i Metohije), na

reprezentativnom uzorku od 1000 ispitanika, graĎana Srbije starijih od 15 godina.

Podaci su prikupljani direktnim intervjuisanjem ispitanika u njihovim domaćinstvima, uz

pomoć upitnika koji je sadrţao 99 varijabli. Izbor ispitanika vršen je metodom “prvog narednog

roĎendana” koji obezbeĎuje ravnomerno i proporcionalno učešće relevantnih sociodemografskih

grupa populacije.

Vreme realizacije terenskog dela istraţivanja bilo je od 12. do 22. jula 2011. godine.

Opis uzorka istraživanja

Pol: ţenski 48%, muški 52%.

Page 3: Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

3

Starost: od 15 do 18 godina – 4%; od 19 do 29 – 22%, od 30 do 39 – 16%, od 40 do 49 -16%,

od 50 do 59 – 19%, od 60 do 69 – 15%, više od 60 godina – 8%.

Obrazovanje: bez škole/osnovna škola – 15%, škola za radnička zanimanja – 10%,

četvorogodišnja srednja škola – 48%, viša škola/fakultet – 19%, učenici/studenti – 8%.

Zanimanje: poljoprivrednik – 5%, domaćica – 7%, radnik – 31%, tehničar – 19%, sluţbenik –

12%, stručnjak – 14%, učenik/student – 12%.

Prosečna mesečna primanja domaćinstva (po članu domaćinstva): ne zna/ne ţeli da kaţe –

19%; do 10.000 dinara - 25%; od 10.000 do 20.000 – 29%; od 20.000 do 40.000 – 18%; od

40.000 do 60.000 – 5%, više od 60.000 – 4%.

Nacionalnost: srpska – 88%, maĎarska – 2%, albanska - 1%, bošnjačka – 2%, ostali – 7%.

Sadržaj izveštaja

1. Uvod

2. Nasilje u sportu – svest o problemu i medijska konstrukcija teme

3. Percepcija uzroka nasilja u sportu

4. Indeks tolerancije (opravdanja) nasilja u sportu

5. Odgovornost za nasilje u sportu

6. Uloga drţave u sprečavanju nasilja u sportu

Page 4: Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

4

7. Korelati odnosa prema nasilju u sportu

7.1. Interesovanje i bavljenje sportom i odnos prema sportskim dogaĎajima

7.2. Lični odnos prema navijanju i pripadnost navijačkim grupama

7.3. Utemeljenje odnosa prema nasilju u sportu u civilnom polju

7.4. Vrednosna osnova odnosa prema nasilju u sportu

7.5. Socijalna osnova odnosa prema nasilju u sportu

7.6. Političke preference i nasilje u sportu

1. Uvod

Fenomen nasilja u sportu, odnosno nasilja navijača i navijačkih grupa, predstavlja izazov

za istraţivače u društvenim naukama još od kako je taj fenomen svojom pojavom zasluţio širu

društvenu paţnju sredinom XX veka. Od tada, sprovedena su brojna istraţivanja i studije koje

pokušavaju da odgovore na sloţena pitanja kada, kako i zašto se desilo da se u ime sporta i

pod okriljem sporta, kao jedne od najplemenitijih oblasti, koja bi trebalo da promoviše fair

play, zdrave stilove života i fizičko i mentalno unapreĎenje ljudi, dešavaju

najmonsturozniji izlivi nasilja koji često dovode do ozbiljnih posledica i gubitka ljudskih

života. Koje okolnosti dovode do toga, odnosno da li se nasilje u sportu javlja zbog ljudske

prirode ili društvene okolnosti i društvena struktura uzrokuju da se u sportu, iz odreĎenih razloga

(a moţda i zbog same „filozofije“ sporta) pojavljuju pojedinci i grupe koji se ponašaju poput

okrutne i fanatične vojske modernog doba? Istraţivanja u ovoj oblasti su posebno izazovna, jer

kombinuju ono što je univerzalna ljudska priroda i ono što su specifičnosti različitih društava,

različitih ideologija i društvenih odnosa na kojima ta društva počivaju. Nasilje u sportu nalazi

svoje „kanale“ manifestovanja u najrazličitijim društvima sadašnjice, pa nema ni jedinstvenih

obrazaca za istraţivanje ovog fenomena, niti jedinstvenih praktičnih politika kojima bi se

sprovodila prevencija i sankcionisanje ove devijantne vrste ponašanja.

Istraţivanja ponašanja navijača se dodatno komplikuju karakterom ove grupe, koja je

često veoma opasna i zatvorena za bilo kakve uticaje koji sa strane mogu da ugroze njeno

funkcionisanje. Sa druge strane, istraţivanje odnosa onih koji nisu navijači („običnih graĎana“)

prema nasilju u sportu pate od velikog uticaja socijalne nepoţeljnosti nasilja kao takvog, kao i od

protivrečnosti koja se ogleda u nesumnjivo pozitivnom odnosu prema sportu, sa jedne strane i

(deklarativne ili suštinske) osude manifestovanja nasilja u ovoj oblasti i spremnosti da se

Page 5: Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

5

prihvate krajnje „nesportski“ metodi borbe protiv ovog problema. Sve ovo zahteva sprovoĎenje

segmetiranih, parcijalnih i osetljivo sprovedenih istraţivanja u svim istraţivačkim fazama, jer se

u ovakvom tipu istraţivanja lako zapada u pogrešne hipoteze i zaključke.

Ovo istraţivanje se nije bavilo ponašanjem navijača kao takvih, već odnosom graĎana

prema ovoj pojavi, generalno. I dok je ponašanje navijača bilo predmet brojnih istraţivanja,

posebno u evropskim zemljama, istraţivanje odnosa šire društvene populacije prema ovoj temi

nije tako često sprovoĎeno. A u čemu se nalazi vaţnost odgovora opšte populacije na pojavu

nasilja u sportu? Barem u tri stvari.

1. Istraţivanje odnosa prema nasilju u sportu na reprezentativnom uzorku, u opštoj populaciji,

pruţa odgovor o obimu i intenzitetu opravdanja ili osude navijačkog ponašanja meĎu

različitim društvenim grupama. To, sa jedne strane, posredno govori i o socijalnoj osnovi

ekstremnih navijačkih grupa, odnosno o identifikovanju mesta društvene strukture sa kog

oni potiču i od kog mogu dobijati eventualnu podršku; sa druge strane, identifikuju se i

saveznici i oni koji su neutralni, što značajno moţe da doprinese stvaranju širih, društvenih

strategija za rešenje problema ponašanja ekstremnih navijača.

2. Istraţivanja javnog mnenja o ovoj temi daju i odgovor na pitanje o ne/prihvatanju odreĎenih

modela za rešavanje problema navijačkog nasilja, podrške koju drţavni organi i drugi

subjekti mogu ili ne mogu dobiti u predlaganju i propisivanju odreĎenih rešenja. Svako

rešenje, odnosno svaki model koji je u saglasnosti sa stavom opšteprihvaćenog mnenja ima

veće šanse na uspeh; sa druge strane, ako se proceni da „stav većine“ moţe biti opasan sa

stanovišta opšteprihvaćenih tekovina i vrednosti, to je i signal za uzbunu i iniciranje

promena u javnom mnenju, kroz informisanje, edukaciju i druge oblike kampanja.

3. Ova vrsta istraţivanja daje odgovor i na pitanje koji je obim i inetnzitet navijanja za klubove

u ukupnoj populaciji, odnosno daje indicije da se opiše grupa navijača u najširem smislu

reči, kao uvod u istraţivanje uţih, navijačkih grupa koje su nosioci nasilničkog ponašanja.

Navijanje samo po sebi nikako ne znači nasilničko ponašanje, ali govori o vrednosno-

ideološkom profilu koji je svakako predispozicija za ekstremno navijačko ponašanje.

Istraţivanje je imalo nekoliko segmenata, koji čine zaokuţenu celinu odnosa javnog

mnenja prema temi navijačkog nasilja. Ti segmeni se odnose na: percepciju ozbiljnosti problema

nasilja u sportu, utvĎivanje uzroka ovog fenomena, shvatanja odgovornosti, kao i mesta i uloge

različitih društvenih i političkih subjekata prema ovoj pojavi, ne/opravdanje nasilja meĎu

navijačima, kao i utvrĎivanje različitih i potencijalnih korelata (veza) odnosa prema nasilju u

sportu i drugih društvenih, političkih i ekonomskih parametara i konteksta u kom se nalazi naše

društvo. U okviru korelata odnosa prema nasilju u sportu uraĎena je i analiza odgovora 10%

uzorka koji sebe smatra „vatrenim navijačima“.

2. Nasilje u sportu – svest o problemu i medijska konstrukcija teme

Page 6: Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

6

Pitanje kojim je počelo istraţivanje na temu nasilja navijača i navijačkih grupa, bilo je da

li se i u kojoj meri pojava nasilja u sportu ne/doživljava kao problem od određenog društvenog

značaja. Osnovna hipoteza ovog pristupa jeste da će obim i intenzitet reakcije prema nasilju na

sportskim terenima direktno zavisiti od procene značaja ovog problema – što je se problem

percipira kao ozbiljniji, to su reakcije i podrţavanje akcija u pravcu rešavanja problema izvesnije

i snaţnije.

Sudeći prema toj hipotezi, većina ispitanika bi na problem nasilja u sportu reagovala kao i

na većinu drugih društvenih problema, odnosno osudila bi ga i verovatno prepustila drugima na

rešavanje. Tako, šest od deset ispitanika (61%) smatra da nasilje u sportu jeste problem, ali ni

manji ni veći nego što su to neki drugi društveni problemi; jedna četvrtina taj problem percipira

kao jedan od ozbiljnijih, dok svaki deseti ispitanik smatra da se preteruje sa tim i da je mnenje o

problemu veće nego što problem realno postoji. Dakle, moglo bi se reći da postoji jasna

percepcija da je nasilje u sportu problem, ali da on nije u vrhu problema sa kojima se suočava

naše društvo. Za potencijalno sagledavanje podrške u procesu prevencije nasilja na sportskim

utakmicama značajan je podatak da samo 10% ispitanika smatra da se taj problem preuveličava,

što posredno govori o tome da podrška prevenciji i sancionisanju nasilja ima široku podršku.

Grafikon 1. Da li je i u kojoj meri nasilje u sportu ozbiljan društveni problem?

Zanimljivo je primetiti da nema neke značajanije razlike u pogledu ovog pitanja unutar

različitih sociodemografskih grupa ispitanika, osim što manje obrazovane grupe i grupe sa niţih

lestvica socijalne hirerahije u nešto većoj meri biraju odgovor „ne zna“ (poljoprivrednici,

domaćice, nekvalifikovani radnici, manje obrazovani...). MeĎutim, postoji jedna varijabla u

odnosu na koju razlikovanje prema ozbiljnosti problema moţe da zabrine javnost – reč je o

starosti ispitanika, odnosno o uzrastu. Naime, za omladinu je problem navijačkog nasilja u većoj

meri „preuveličan“ problem nego što je on „realan“ – u grupi od 15 do 18 godina, broj onih koji

to smatraju duplo je veći od proseka (20% naspram 10% u proseku). Ovaj nalaz govori o tome

da su mladi u ovom uzrastu najspremniji da relativizuju problem i da je to poslednji trenutak

kada socijalizacija moţe nešto da učini da za njih nešto bude problem u meri u kojoj to jeste ili

moţe biti. Upravo oni koji su po svojim biološkim i prihološkim odlikama najprijemčiviji da

24

61

10 5 To je jedan od najvećih

društvenih problema

To jeste problem, ali ni manji ni

veći nego drugi

Mislim da se preteruje i da to nije

problem koliko se o tome priča

Ne znam, ne pratim

Page 7: Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

7

postanu deo navijačkih grupa, relativizuju problem nasilja u sportu, što je opasan „teren“ i

upućuje na intenzivniji rad sa mladima u pogledu prevencije navijačkog nasilja.

Druge dve varijable koje pokazuju vezu sa percepcijom ozbiljnosti problema nasilja u

sportu su sama navijačka praksa ispitanika i stepen opravdanja, odnosno razumevanja za

manifestovanje nasilja u sportu. Kada je reč o prvom slučaju, 19% onih koji sebe deklarišu kao

„vatreni navijači“ (a kojih je u ukupnom uzorku 10%, o čemu će biti reči nešto kasnije), smatra

da je problem nasilja u sportu preuveličan; u drugom slučaju, čak 35% onih koji nalaze

opravdanje za nasilje u sportu smatra da nasilja nema toliko koliko se o njemu govori

(podesećanja radi, prosek odgovora da je nasilje u sportu preuveličan problem je 10%).

Očigledno je da uključenost u proces navijanja ili stepen tolerancije na pojavu nasilja u sportu

značajno utiču na shvatanje raširenosti pojave nasilja. Zaključak ovog nalaza moţe biti

dvoznačan – moţda nasilje u sportu i nije toliko veliki i raširen problem, jer oni koji su u tome to

ne potvrĎuju, a ne moţe se sumnjati da oni imaju više informacija o tome nego oni koji nisu

upućeni u sport; sa druge strane, što je verovatnije, ovo moţe biti i vrsta opravdanja i za

sopstveno ponašanje i sagledavanje stvarnosti, jer nije uobičajeno da se „prizna“ da je struktura u

kojoj se pojedinac nalazi kontaminirana nečim što je društveno neprihvatljivo, a to je nasilje.

Nasilje meĎu navijačima nije tema sa kojom većina populacije ima neposredno iskustvo

na osnovu kog moţe da formira odreĎeni stav. Ekstremne navijačke grupe ne broje veliki broj

članova, odnosno mali broj graĎana ima mogućnost da o ovome sudi na osnovu, na primer,

poznavanja ekstremnih navijača ili na osnovu ličnog iskustva na utakmicama na kojima se

dešavaju izgredi. MeĎutim, ono što ovi navijači rade i posledice koje proizvode nisu u srazmeri

sa njihovim brojem, pa njihovo ponašanje često zavreĎuje veliku medijsku paţnju. Sa druge

strane, ponašanje navijačkih grupa, kao društveno negativna pojava koja često puni rubrike crnih

hronika, vrlo je prijemčiva medijima. Oni radije izveštavaju o negativnim nego o pozitivnim

dešavanjima, dovodeći time izveštavanje o ovoj temi često na ivicu senzacionalizma, za koji se

zna da vodi ka većim tiraţima i gledanošću. Zbog toga, veći deo javnog mnenja o nasilju

navijača uglavnom saznaje putem medija, pa je zbog toga neophodno ispitati i posredničku ulogu

medija u percepciji nasilja u sportu, odnosno medijsku konstrukciju ove teme i poverenje

graĎana u medije kada je reč o izveštavanju o tome.

Zaniljivo je primetiti da su graĎani Srbije skloni „teoriji zavere“ kada je u pitanju

izveštavanje medija o nasilju u sportu – najveći broj (41%) smatra da nasilja ima i više nego što

mediji o tome govore, jer „neko“ sigurno utiče da se nešto i sakrije od javnosti. Ovaj nalaz

verovatno i nema mnogo veze sa ovom temom, već sa sklonošću da se smatra da postoje

odreĎene zakulisne radnje, „teorije zavere“, zbog kojih je pojedincima lakše da objasne manje

razumljive fenomene ili nadoknade nedostatak pravih informacija. Ipak, nije mali ni broj onih

koji smatraju da mediji samo prate ono što što se dešava u društvu u meri u kojoj se to dešava

(29%), dok svaki peti ispitanik (20%) smatra da nasilja u sportu i nema toliko koliko mediji o

tome govore, odnosno da mediji preuveličavaju stvarnost kako bi povećali čitanost i gledanost.

Prethodni podaci su bitni, jer govore o stepenu poverenja u medije kada je reč o ovoj temi

(ali i ne samo o ovoj). MeĎutim, šta god ispitanici smatrali kada su mediji u pitanju i koliko god

Page 8: Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

8

iskazivali nepoverenje u njih, mediji su često jedini izvor informacija koji i nesvesno utiče na

mnenje, pa i ponašanje ljudi, pa stoga njihov uticaj nipošto ne treba zanemariti1.

Grafikon 2. Koliko je nasilje u sportu prisutno u društvu u odnosu na to koliko se ova tema

pojavljuje u medijima?

Naredni kvalitet u istraţivanju odnosa medija prema nasilju u sportu predstavlja

utvrĎivanje smera uticaja medija na smanjenje/povećanje nasilja meĎu sportskim navijačima.

Podaci koji su dobijeni su prilično zabrinjavajući – većina smatra da je uticaj medija negativan,

odnosno da sadrţaji koje mediji plasiraju utiču na povećanje nasilja u sportu. Taj stav ima čak

45% ispitanika; 31% njih smatra da mediji nemaju nikakvog uticaja, dok samo 13% ispitanika

smatra da su mediji „humanizujući“ i da utiču na smanjenje nasilja. Inače, ovaj nalaz je značajno

drugačiji u odnosu na istraţivanje koje je sprovedeno krajem 2008. godine i u kom je postavljeno

1 Značaj medija, ne samo u konstrukciji teme navijačkog nasilja, već i u regrutovanju i podgrevanju navijačkih

tenzija, koje su potom lako instrumentalizovane u političke svrhe, meĎu prvima je kod nas analizirao antropolog

Ivan Čolović. On je analizirao tekstove pet beogradskih sportskih magazina u periodu od 1989.do 1991. godine,

pokazujući kako se na simboličkoj ravni, meĎu navijačkom publikom, stvarao mit o neprijatelju, „nama i njima“,

koji je uz nagradnju u nacionalističkoj retorici doveo do toga da su kasnije mnogi navijači bili aktivni učesnici

ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Ovo je jedan od verovatno najekstremnijih primera koji govore i o

odgovornosti medija i o velikoj moći simbolike koju sobom nose podele u jednoj naizgled „naivnoj“ oblasti,

odnosno u sportu. O ovome videti detaljnije u ogledu „Fudbal, huligani i rat“, u: Ivan Čolović, Politika simbola,

Biblioteka XX vek, Beograd, 2000.

10

20

29

41

0 10 20 30 40 50

Ne znam, ne pratim

Nasilja u sportu nema toliko koliko mediji o

tome govore, oni na tome grade svoj tiraţ i

gledanost

Nasilja u sportu ima onoliko koliko mediji o

tome govore, oni samo prate ono što se

dešava

Nasilja u sportu ima i više nego što mediji o

tome govore, jer se nešto sigurno i skriva od

javnosti

Page 9: Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

9

isto pitanja2. Tada je samo 25% ispitanika smatralo da mediji utiču na povećanje nasilja, dok je

46% njih smatralo da su mediji neutralni po tom pitanju.

Ova značajna promena ukazuje, pre svega, na promene u percepciji medija i u stavu da u

njima danas ima više sadrţaja koji promovišu nasilje (ne samo u oblasti sporta, već generalno),

kao i da je moć medija da utiču veća nego što je to ranije bio slučaj. Postoji rašireno mnenje da je

u medijima danas previše nasilja (kako u igranim vrstama programa, tako i u dokumentarnim i

informativnim formama), odnosno da se nasilje promoviše kao društveno prihvatljiv vid

ponašanja. Sa druge strane, ako se uzmu u obzir podaci o penetraciji savremenih, masovnih

medija i ulozi medija kao često ekskluzivnih izvora informacija, jasno je koji je obim uticaja koji

oni imaju u plasiranju svojih sadrţaja.

Grafikon 3. Na koji način mediji utiču na širenje nasilja na stadionima?

3. Percepcija uzroka nasilja u sportu

Jednu od centralnih tema istraţivanja čini i utvrĎivanje uzroka nasilja u sportu, odnosno

utvrĎivanja toga šta javno mnenje smatra da su glavni uzroci za tu pojavu. Ova tema je značajna,

jer posredno govori o tome šta mogu biti rešenja, odnosno načini za prevenciju delikventskog

ponašanja navijača.

2 Istraţivanje „Mesto sporta u ţivotu graĎana Srbije“ koje je CESID sproveo za potrebe Ministrastva omladine i

sporta u decembru 2008. godine, na reprezentativnom uzorku od 1598 ispitanika.

13

45

31

11

0 10 20 30 40 50

Mediji doprinose smanjenju nasilja

Mediji utiču na povećanje nasilja

Mediji ne utiču na obim nasilja

Ne znam, ne pratim

Page 10: Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

10

Ispitanicima je data lista od devet potencijalnih uticaja, koji pokrivaju širok spektar

društvenih, političkih, ekonomskih i individualnih faktora koji mogu biti izvor nasilja u sportu, a

potom je od njih traţeno da se izjasne u kojoj meri svaki od faktora smatraju uticajnim – od toga

da je to veoma uticajan faktor, pa do toga da je ta vrsta uticaja mala ili nepostojeća. Očekivano,

za veliki broj faktora ispitanici smatraju da u značajnoj meri utiču na manifestovanje nasilja na

sportskim utakmicama; i tamo gde ne smatraju da je taj uticaj veliki, postoji stav da uticaj postoji

i da je on makar umerenog karaktera. Jedino čemu se ne priznaje status faktora nasilja jeste

uroĎenost nasilja i pogodnost sporta da se to uroĎeno nasilje manifestuje. Dakle, ispitanici su

spremni da u situacionim faktorima vide potencijalne, manje ili veće, uzroke nasilja, a ne u

ljudskoj prirodi ili u sportu kao takvom (videti tabelu 1).

Tabela 1. U kojoj meri sledeće stvari uzrokuju prisustvo nasilja u sportu?

U

velikoj

meri

U

umerenoj

meri

U maloj

meri ili

nimalo

Ne zna,

nema

stav Uk.

Nezadovoljstvo mladih lošom ekonomskom situacijom 66 21 8 5 100

Drţava dopušta da svako radi šta hoće i ne sprečava nasilje 58 25 12 5 100

Loši odnosi u porodici i loše vaspitanje koje deca dobijaju 56 28 11 5 100

Nepostojanje drugih sadrţaja da mladi iskoriste svoje vreme 49 32 14 6 100

Loš obrazovni sistem, škola ne posvećuje paţnju nasilju 47 29 17 8 100

Nasilje u politici - mladi samo imitiraju ono što vide od njih 44 35 15 6 100

NasleĎe prošlosti – česti ratovi, sukobi i traume 38 35 22 6 100

Mediji, jer se u njima promoviše nasilničko ponašanje 37 32 24 8 100

Mladima je “uroĎeno” da budu nasilni, a u sportu to iskazuju 12 18 60 10 100

Osim na ovaj način, u kom je svakom od navedenih faktora mogla biti data ocena stepena

uticaja, od ispitanika je traţeno i da izdvoje jedan od tih uzroka za koji smatraju da je najveći

uzrok nasilja na sportskim terenima. Očekivano, više od jedne trećine ispitanika smatra

ekonomsku situaciju, odnosno nezadovoljstvo uzrokovano njom za glavni faktor manifestacije

nasilja na stadionima i oko njih. Smatra se da je nasilje reakcija na lošu ekonomsku situaciju,

veliku nezaposlenost mladih i njihov loš socioekonomski položaj – meĎutim, loša ekonomska

situacija se vidi kao „krivac“ mnogih problema, pa je ovde pitanje koliko su graĎani u stanju da

Page 11: Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

11

se distanciraju od opšte povike na lošu ekonomsku situaciju i da po automatizmu nju okrive za

sve što se dešava u društvu3.

Grafikon 4. Glavni uzrok nasilja u sportu

Na drugom mestu u distribuciji odgovora na ovo pitanje javlja se država koja svojim ne-

činjenjem, po mišljenu nešto više od 18% ispitanika, utiče na postojanje nasilja u sportu.

Ponovo treba reći da se drţava u javnom mnenju Srbije javlja kao neko od koga se mnogo

očekuje i kao neko ko se često vidi kao glavni krivac za mnoge probleme u društvu. U tom

kontekstu treba posmatrati i ovaj podatak; to ne znači da je ovo bilo kakvo opravdanje za drţavu,

koja se zaista često predstavljala nedovoljno odlučnom za rešavanje problema ekstremnih

navijača, od donošenja i promene zakona koji bi trebalo da regulišu ovu oblast, pa do spornih, a

ponekad i skandaloznih sudskih procesa, koji značajno umanjuju poverenje javnosti u to da

drţava zna šta čini.

Od svih testiranih agenasa socijalizacije (porodica, škola, mediji...), porodica je prošla

„najlošije“ – ona se pojavljuje na trećem mestu po redosledu uzroka, sa blizu 15% odgovora. To

je broj onih koji smatraju da se u porodici neguju vrednosti koje podstiču nasilje ili da porodica

ne čini dovoljno da se ta vrednost ne promoviše.

Ostali testirani uzroci, pojedinačno, zauzimaju manje od 10% odgovora – to, meĎutim, ne

znači da se oni vide kao nebitni (videti tabelu 1), već da se u „konkurenciji“ drugih faktora i u

situaciji u kojoj treba da se izabere jedan kao dominantan, oni ne dobijaju veći broj odgovora.

Inače, nema nikakve značajnije statističke razlike u pogledu percepcije uzroka za nasilje

u sportu niti prema sociodemografskim odlikama, niti prema odnosu prema navijanju.

3 Navijačkog nasilja ima i u daleko bogatijim zemljama, pa opšta ekonomska situacija ne moţe biti isključivi razlog

ove pojave; drugo je pitanje postojanje društvenih i ekonomskih razlika u tim zemljama i društvenih klasa iz kojih

potiču ekstremni navijači. U našem društvu, gde ne postoje klase u klasičnom smislu reči i gde postoji odreĎena

„jednakost u siromaštvu“, ekonomski faktor treba da bude razmatran kao uzrok, ali u drugačijem kontekstu.

1,6

4,2

4,6

5,8

6,2

8,9

14,7

18,4

35,4

0 10 20 30 40

Mladima je “uroĎeno” da budu nasilni, a u sportu to

najlakše pokazuju

Nasilje u politici - mladi samo imitiraju ono što vide

od njih

Loš obrazovni sistem, škola ne posvećuje dovoljno

paţnje nasilju

Mediji, jer se u njima mnogo promoviše nasilje i

nasilničko ponašanje

NasleĎe prošlosti – česti ratovi, sukobi i traume iz tog

perioda

Nepostojanje drugih sadrţaja i načina da mladi

iskoriste svoje vreme

Loši odnosi u porodici i loše vaspitanje koje deca

dobijaju u porodici

Drţava dopušta da svako radi šta hoće i ne sprečava

dovoljno nasilje

Nezadovoljstvo mladih lošom ekonomskom

situacijom

Page 12: Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

12

Na nešto drugačiji način je ispitivana veza izmeĎu ponašanja navijača i odreĎenih

interesnih grupa za koje se u javnom mnenju, odnosno u medijima, u poslednjih nekoliko godina

pojavljivala informacija da su u vezi sa ekstremnim navijačima. Reč je o političkim strukturama,

kriminalnim miljeom i upravama klubova za koje navijači navijaju. Za sve tri grupe, graĎani u

većini slučajeva smatraju da su povezane sa ekstremnim i nasilnim navijačima – 67% to smatra

za političare, 63% za kriminalce, a 55% za uprave klubova. Dakle, kao potencijalni uzrok ili

generator nasilja u sportu vide se strukture za koje bi se moglo tvrditi da sa sportom nemaju

mnogo veze ili da ne bi trebalo ni na koji način da se bave zaštitom manifestacije nasilja.

Posebno zabrinjava podatak da tri četvrtine graĎana smatra da navijači imaju direktnu podršku

od strane nekih političara i političkih stranaka; podjednako je alarmantan podatak i da više od

polovine njih smatra da same uprave klubova, iz nekih svojih interesa, podstiču nasilje navijača.

Tabela 2. Da li se slažete ili ne slažete sa sledećim tvrdnjama?

Slaţe se

Ne slaţe

se

Neodlučni,

bez stava Uk.

Neki političari i stranke podrţavaju navijače, jer su im potrebni

za njihove interese 67 11 22 100

Navijači imaju čvrste veze sa kriminalcima koji ih podrţavaju i

finansiraju 63 10 27 100

Navijači se ne bi ovako ponašali da nemaju podršku uprava

klubova 55 22 23 100

U kontekstu istraţivanja percepcije uzroka nasilja u sportu, posebna paţnja je posvećena

sportu kao potencijalnom uzroku – tačnije, učinjen je pokušaj da se utvrdi da li neke od

suštinskih odlika sporta (takmičarski duh ili simbolička agresija) ili neke od organizaciono-

instuitucionalnih „nadgradnji“ sporta mogu biti podsticajni za manifestovanje nasilja. Ova tema

je vaţna, jer se iz povezivanja nasilja i sporta moţe stvoriti odreĎeni odijum prema sportu i

sportskim dogaĎajima, koji moţe ugroziti ţelju za bavljenjem sportom ili interesovanje ljudi za

ovu oblast.

Takmičarski duh, ţelja za borbom, uspehom, prestiţom, pa i agresija kao metod dolaska

do toga, suštinske su odlike sporta. Bez toga, nema sporta u modernom smislu reči, jer je on

odavno prestao da bude polje spontane igre tela i duha, postajući polje u kom se reprodukuju

dominantne društvene vrednosti4. Sa druge strane, sport nije i ne moţe biti odvojen od društva u

kom se odvija, pa su i očekivana pitanja da li su odreĎene negativne tendencije u sportu, kakvo je

i nasilje, delimično uzrokovane i ponašanjem i samih sportista ili sportskih radnika. Zbog toga,

ispitanicima je opravdano postavljeno i pitanje da li smatraju da izmeĎu samih sportista i

sportskih radnika postoji nasilje.

4 „Sport je time postao oblikom industrijske robe tejlorovske izračunljivosti koja prolazi ili ne prolazi u sportsko-

trţišnoj konkurenciji“ – o vezi sporta, agresije i nasilja videti detaljnije u: Ratko Boţović, Agresija i nasilje u

sportu, Sociološka luča I/2, Podgorica, 2007.

Page 13: Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

13

Iako, pojedinačno posmatrano, najveći broj ispitanika smatra da meĎu sportistima nema

nasilja ili ga ima malo (38%), zabrinjava podatak da veći broj njih, u zbiru, smatra da nasilja ima

ili koliko i meĎu navijačima (31%) ili čak i više od toga, odnosno i više nego što se zna (14%).

Postoji, dakle, mnenje da u profesionalnom sportu postoji odreĎena „doza“ nasilja koja se po

logici stvari projektuje i na navijače. Drugo je pitanje na osnovu čega se formira ovakvo mnenje,

da li na osnovu nekih konkretnih saznanja ili na osnovu predrasuda, odnosno uvreĎenih mišljenja

koja se formiraju na neke druge načine.

Grafikon 5. Koliko, prema Vašem mišljenju, nasilja ima i izmeĎu samih sportista i

sportskih radnika?

Podaci iz grafikona 6. daju najbolji uvid u to šta se u oblasti sporta, u najširem smislu

reči, vidi kao potencijalni uzrok nasilja, a potiče iz samog sporta. Grafikon je napravljen na

osnovu odgovora ispitanika na dve tvdnje – jedna od njih govori o sportu kao oblasti koja kao

takva podstiče nasilje, dok druga problematizuje oblast profesionalnog sporta i institucionalne

okvire koji regulišu savremeni, organizovani sport. Velika većina ispitanika (77%) se ne slaže

sa tvrdnjom da sport podstiče nasilje; meĎutim, istovremeno, najveći broj ispitanika (59%)

smatra da je nasilje u sportu samo „vrh ledenog brega“ onoga što se dešava u današnjem

sportu. Nije, dakle, problem u sportu kao takvom, već u načinu njegovog organizovanja, pre

svega organizovanja profesionalnog sporta, u kom se često koriste mnoge nesportske metode

dolaţenja do uspeha i cilja5.

Grafikon 6. Da li se slažete ili ne slažete sa sledećim tvrdnjama?

5 Istraţivanje nasilja meĎu sportistima i sportskim radnicima pokazalo je da nešto više od trećine njih (35%) barem

jednom bilo predmet neke vrste psihičkog ili fizičkog nasilja ili neprimerenog ponašanja! O ovome videtio detaljnije

u studiji „Stepen i oblici nasilja u sportu Srbije“, na adresi http://www.beznasilja.com/analiza-i-rezultati.php

38

31

14

17 MeĎu njima nema nasilja

ili ima veoma malo

MeĎu njima ima nasilja

kao i meĎu navijačima

MeĎu njima ima i više

nasilja nego što se zna

Ne znam, ne pratim

Page 14: Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

14

4. Indeks tolerancije (opravdanja) nasilja u sportu

Da li se u javnom mnenju nasilje u sportu osuĎuje ili ne, da li se ta pojava toleriše,

razume ili opravdava iz odreĎenih razloga ili se osuĎuje, bez obzira na bilo kakve okolnosti i

opravdanja? Ovo je jedno od ključnih pitanja u istraţivanju, na koje odgovor daje osam različitih

tvrdnji koje govore o ne/toleranciji i ne/opravdanju, pa i ne/podrţavanju nasilničkog ponašanja u

sportu. Ove tvrdnje su podeljene u dve grupe – u prvoj se nalaze one koje, uslovno rečeno,

afirmativno govore o nasilju u sportu, odnosno nalaze odreĎena razumevanja za takvo ponašanje

u sportu. Sa ovim tvrdnjama ispitanici se uglavnom ne slaţu - na primer, tu se našla tvrdnja da se

kroz nasilje u sportu opravdano izraţava nezadovoljstvo mladih (ne slaţe se 64%), potom da je

nasilje u sportu uobičajeno i da ne treba previše brinuti oko toga (ne slaţe se 63%), ili da

verbalno nasilje navijača nikog ne ugroţava (ne slaţe se 49%). Jedina tvrdnja koja delimično

odstupa od ovih je tvrdnja da ne treba hapsiti navijače zbog njihovih izgreda, sa čim se slaţe

29%.

Tabela 3. Da li se slažete ili ne slažete sa sledećim tvrdnjama?

Ne slaţe

se

Neodlučni,

bez stava

Slaţe

se Uk.

1 Mladi opravdano izraţavaju svoja nezadovoljstva kroz nasilje

na stadionima 64 19 17 100

2 Nasilja u sportu ima svuda u svetu i mi ne bi treba da se previše

brinemo oko toga 63 21 16 100

3 Psovke i pretnje navijača na utakmicama su normalne i nikoga

ne ugroţavaju 49 28 23 100

4 Ne treba hapsiti i kaţnjavati navijače zbog skandiranja na

utakmicama 38 33 29 100

Sa druge strane, najveći broj ispitanika se slaţe sa tvrdnjama koje osuĎuju nasilje u sportu

i smatraju da se sa tom pojavom treba drastičnije obračunavati. Osam od deset ispitanika smatra

da nasilje na sportskim dogaĎajima treba kaţnjavati veoma strogo (80%); 73% njih smatra da

policija treba da bude oštrija u obračunu sa nasilnim navijačima; 66% njih smatra da je nasilje

77

12 1110

31

59

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

Ne slaţe se Neodlučni, bez

stava

Slaţe se

Sport podstiče nasilničko

ponašanje mladih, jer je u

njemu dosta nasilja i grubosti

Nasilje navijača je samo „vrh

ledenog brega“ onoga što

dešava u sportu i oko njega

Page 15: Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

15

samo opšta slika društva. Jedna tvrdnja odstupa od ovih tri – graĎani nisu za to da se zabrani

prisustvo publike na utakmicama, kao metod kaţnjavanja nasilja u sportu (ne slaţe se 59%).

Tabela 4. Da li se slažete ili ne slažete sa sledećim tvrdnjama?

Ne slaţe

se

Neodlučni

, bez stava

Slaţe

se Uk.

5 Nasilje na sportskim dogaĎajima treba kaţnjavati veoma strogo 8 12 80 100

6 Policija treba mnogo oštrije da reaguje prema navijačima koji ne

poštuju red 13 14 73 100

7 Treba zabraniti da se utakmice igraju pred publikom, tada uvek

doĎe do nasilja 59 24 17 100

8 Ono što se dešava na stadionima (tuče) je slika samog društva i

to me ne čudi 14 20 66 100

Od prethodnih šest tvrdji (bez tvrdnji 4 i 8, za koje se pokazalo da nisu dovoljno

distinktivne), napravljen je jedinstveni, petostepeni indeks tolerancije, odnosno opravdanja

nasilja u sportu, koji govori o tome da se velika većina slaţe sa tvrdnjama koje govore o

stroţijem obračunu sa nasiljem u sportu, odnosno da se većina ne slaţe sa onim tvrdnjama u

kojima se traţi opravdanje za nasilje u sportu. Taj indeks pokazuje da samo 1% ispitanika ima

potpuno razumevanje i toleriše nasilje u sportu, a da to u umerenoj meri čini 7% ispitanika; nešto

više od jedne petine (22%) nema stav ili ima protivrečne stavove, dok velika većina ili uglavnom

osuĎuje nasilje (47%) ili to čini u potpunosti (23%). Ovaj nalaz pokazuje da graĎani Srbije u

velikom meri osuĎuju nasilje u sportu, da za njega nemaju razumevanja i da ga ne tolerišu.

Grafikon 7. Indeks tolerancije (opravdanja) nasilja u sportu

1

7

22

47

23

0

5

10

15

20

25

30

35

40

45

50

Potpuno

opravdava nasilje

Uglavnom

opravdava nasilje

Neodlučni, bez

stava

Uglavnom

osuĎuju nasilje

Potpuno osuĎuju

nasilje

Page 16: Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

16

Ovaj indek će biti korišćen u daljoj analizi kao ključna varijabla za pravljenje profila

određenih grupa koje opravdavaju ili ne opravdavaju nasilje u sportu.

5. Odgovornost za nasilje u sportu

Jedno od ključnih pitanja kada je reč o nasilju u sportu jeste ko bi trebalo da preuzme

odgovornost za ovu pojavu. Iako se oštro osuĎuje sa „svih strana“, graĎanima Srbije se čini da su

institucije prilično pasivne u rešavanju ovog problema. Dugi sudski postupci, njihova odlaganja i

relativno blage kazne za huligane na stadionima samo povećavaju nepoverenje graĎana. Nekako

se čini da ni policija ni drţava ne obavljaju svoj posao kako valja, jer smo uglavnom upoznati sa

zakasnelim reakcijama i represivnim metodama policije koje očigledno ne daju uspešne

rezultate. Ovu tezu, uostalom, potvrđuju i rezultati ovog istraživanja, po kojima se nečinjenje

države vidi kao drugi po redu uzrok problema nasilja u sportu, odmah posle ekonomskog

nezadovoljstva (videti prethodni deo o uzrocima nasilja u sportu). TakoĎe nam je poznat i slučaj

da je u nekoliko navrata crkva opravdavala nasilje grupa navijača koji su sa sportskog objekta

preneli svoja uverenja i ponašanje i na ulicama Beograda. Sve ovo govori u prilog tezi da je

neophodno jasno sagledati ulogu i odgovornost različitih vrsta institucija i organizacija u oblasti

podsticanja ili sprečavanja nasilja u sportu.

Page 17: Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

17

U ovom delu istraţivanja pokušali smo da analiziramo i otkrijemo ko bi, prema mišljenju

graĎana, trebalo da preuzme najveću odgovornost za nasilje u sportu. Da li je to policija, čiji je

zadatak da odrţava red i mir kako na ulicama tako i na sportskim dešavanjima, sudstvo za koje

se očekuje da procesuira sve slučajeve i odredi adekvatne kazne ili je, pak, problem nastao u

samoj porodici nasilnog navijača u procesu socijalizacije.

Stavove ispitanika o odgovornosti nasilnog ponašanja navijača, ispitivali smo putem

četvorostepene skale gde su ispitanici imali priliku da ponuĎenim opcijama pripišu odgovornost

u sledećim opisima: nimalo nisu odgovorni, osrednje su odgovorni, veoma su odgovorni i ne zna

nema-stav. S obzirom da je prosečna neprepoznatljivost ovih stavki i pripisane odgovornosti

svega 5%, u ovom slučaju ćemo zanemariti opciju ne zna nema-stav.

Grafikon 8. Koliko su za nasilno ponašanje navijača odgovorni... (prosečne ocene od 1 do 4)

Ispitanici smatraju da bi najveću odgovornost trebalo da snose sami navijači, a zatim sledi

i drţava sa prosečnom ocenom 2,73 što nam govori da su ispitanici za drţavu uglavnom

zaokruţivali opciju veoma je odgovorna. Verska organizacija je dobila najmanju ocenu (1,41)

što je donekle i logičan podatak s obzirom da su se više od polovine ispitanika izjasnili kao

vernici, a nije baš „umesno“ povezati versku organizaciju sa nečim što ima lošu konotaciju u

javnosti. TakoĎe, moţemo primetiti da roditelji imaju veću odgovornost od policije, što nam

govori da ispitanici smatraju da je problem nastao u fazi pogrešnog vaspitanja, koje se kasnije

ispoljava kroz socijalne interakcije, od kojih je jedna i navijanje.

Iz naredne tabele moţemo videti detaljnije nalaze prilikom ispitivanja odgovornosti za

nasilno ponašanje navijača (nalaze od kojih je pravljena prosečna ocena iz prethodnog

grafikona). Čak 81% ispitanika smatra da su sami navijači veoma odgovorni za nasilje, a zatim

slede drţava i „mlaka“ kaznena politika odnosno pravosuĎe. Moţemo reći da se upravi sportskih

klubova, roditeljima i policiji pripisuje relativno ujednačena odgovornost za nasilje navijača.

Nešto više od polovine ispitanika smatra da su ova tri pomenuta subjekta veoma odgovorna za

nasilje.

0 1 2 3

Crkva (Vaša verska organizacija)

Škola

Policija

Roditelji

Uprave sportskih objekata

Mlaka kaznena politika (sudovi)

Drţava

Sami navijači

1,41

2,12

2,42

2,45

2,46

2,69

2,73

2,78

Page 18: Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

18

Najmanja odgovornost pripisuje se crkvi (verskoj organizaciji), s obzirom da skoro 70%

ispitanika smatra da crkva nije nimalo odgovorna, dok svega 10% njih smatra da je crkva veoma

odgovorna.

Tabela 5. Koliko su za nasilno ponašanje navijača odgovorni... (%)

Veoma su

odgovorni

Osrednje su

odgovorni

Nimalo nisu

odgovorni Ukupno

Sami navijači 81 17 2 100

Drţava 76 21 3 100

Mlaka kaznena politika (sudovi) 73 23 4 100

Roditelji 56 32 12 100

Policija 54 33 13 100

Uprave sportskih klubova 53 40 7 100

Škola 34 43 23 100

Crkva (verska organizacija) 10 21 69 100

Stavove ispitanika o tome ko je najodgovorniji za ponašanje navijača pokušali smo da

utvrdimo i tako što bi se posle davanja ocena, ispitanici odlučili za jednu od navedenih opcija.

Iako je najveći broj ispitanika smatrao da su sami navijači veoma odgovorni za nasilno

ponašanje, najveća odgovornost se ipak pripisuje državi - 31% ispitanika smatra da je drţava

najodgovornija za ponašanje navijača, dok 24% njih smatra da su to sami navijači. Najmanje

odgovorni za ponašanje navijača su, prema mišljenju ispitanika, školstvo i policija, dok crkva, u

konkurenciji drugih aktera, ne preuzima nikakvu odgovornost za ponašanje navijača.

Grafikon 9. Šta mislite ko je najodgovorniji za ponašanje navijača? (%)

Page 19: Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

19

Prilikom ispitivanja ko je najodgovorniji za nasilje, pokušali smo da lociramo odgovore u

odnosu na godine, obrazovanje ispitanika i njihovu klasnu pripadnost. Više od polovine

ispitanika u uzrastu od 15 do 18 godina smatra da su za nasilje najodgovorniji sami navijači, dok

su ostali uglavnom odgovornost prebacili na drţavu. Prosečno, 32% ispitanika po kategoriji

starosti smatra da je najodgovornija drţava.

Kada je u pitanju obrazovanje ispitanika i stava o tome ko je najodgovorniji za ponašanje

navijača, za opciju „sami navijači“ se najviše odlučuje učenička i studentska populacija. Blizu

40% ispitanika koji su studenti ili učenici smatraju da su navijači najodgovorniji. Slična situacija

je i sa ispitanicima koji imaju samo osnovno obrazovanje, njih 34% se opredeljuje za navijače.

Ispitanici sa završenom višom školom ili fakultetom se u najvećoj meri opredeljuju za drţavu

kao nosioca najveće odgovornosti (35%), zatim slede sudovi, pa navijači.

Ispitanici su imali prilike da se izjasne i o pripadnosti odreĎenoj društvenoj grupi, što smo

u ovom slučaju iskoristili kako bismo eventualno uočili povezanost te odlike sa pripisivanjem

najveće odgovornosti za nasilno ponašanje. Odstupanja od ostalih društvenih grupa moţemo

primetiti kod seljaka gde njih 29% smatra da je najodgovornije sudstvo, dok su drţava i roditelji

pribliţno iste odgovornosti. Uglavnom dominira stav da je drţava najodgovornija za nasilno

ponašanje navijača, pri čemu su pripadnici više i srednje klase nešto izričitiji po tom odgovoru.

Stav da su sami navijači najodgovorniji je najizraţeniji kod sluţbenika, gde po 33% pripadnika

ove društvene grupe navodi navijače i drţavu kao najodgovornije.

0 5 10 15 20 25 30 35

Crkva (Vaša verska organizacija)

Škola

Policija

Uprave sportskih klubova

Roditelji

“Mlaka” kaznena politika (sudovi)

Sami navijači

Drţava, uopšte

0

1

4

7

15

18

24

31

Page 20: Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

20

Tabela 6. Stavovi graĎana o najvećoj odgovornosti za ponašanje navijača u poreĎenju sa

klasnom stratifikacijom (%)

Viša

klasa

Srednja

klasa Sluţbenici Radnici Seljaci

Niţa

klasa

Uprave sportskih klubova 0 8 4 9 4 5

Roditelji 19 14 11 14 18 18

Škola 0 1 0 1 4 2

Crkva 0 0 0 0 0 1

Drţava 38 34 33 31 19 27

Policija 0 3 4 5 4 5

Mlaka kaznena politika 12 17 15 16 29 23

Sami navijači 31 23 33 24 22 19

Prilikom ispitivanja povezanosti izmeĎu pripisivanja odgovornosti ispitanika i indeksa

tolerancije nasilja, najpre smo svrstali ispitanike u dve grupe, one koji opravdavaju, odnosno ne

opravdavaju nasilje (prema indeksu iz prethodnog dela izveštaja).

Interesantan je podatak je da ispitanici koji tolerišu nasilje, u velikoj meri vide same

navijače kao najodgovornije za njihovo ponašanje (grafikon 10). Svaki četvrti ispitanik koji

opravdava nasilje je ovog mišljenja. Ispitanici koji su identifikovani kao oni koji ne podrţavaju

nasilje, smatraju da najveću odgovornost za ponašanje navijača ima drţava (33%), a zatim sami

navijači (21%). Odgovornost, takoĎe, pripisuju i sudstvu, ali i roditeljima, gde 16% ispitanika

smatra da su roditelji najodgovorniji za ponašanje navijača, dok je taj procenat kod ispitanika

koji opravdavaju nasilje nešto niţi (10%).

Grafikon 10. Stavovi graĎana o najvećoj odgovornosti za ponašanje navijača u poreĎenju

sa indeksom tolerancije nasilja (%)

Page 21: Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

21

6. Uloga države u sprečavanju nasilja u sportu

Nakon što smo utvrdili da je, prema stavovima ispitanika, drţava najodgovornija za

ponašanje navijača od svih društveno-političkih aktera, postavlja se pitanje koja je njena uloga u

sprečavanju nasilja u sportu i koje metode bi bile eventualno najefikasnije kako bi se donekle

regulisao ovaj društveni problem. U nastavku analize, naglasak ćemo staviti na ulogu različitih

institucija drţave u borbi protiv nasilja u sportu, u kojoj meri ih graĎani vide kao one koje se

bore protiv navedenog problema, kao i koji metod je najefikasniji, prema mnenju graĎana.

Grafikon 11. Da li se država generalno, prema Vašem mišljenju, dovoljno bori protiv

nasilja u sportu? (%)

Ispitanici imaju jasno izraţen stav kad je u pitanju uloga drţave u borbi protiv nasilja u

sportu. Čak 60% ispitanika smatra da se država uopšte ne bori dovoljno protiv nasilja u

0%

5%

10%

15%

20%

25%

30%

35%

Opravdava nasilje Ne opravdava naseilje

7%8%

10%

16%

1% 1%

34%33%

7%4%

17% 17%

25%

21%

Uprave sportskih klubova

Roditelji

Škola

Drţava, uopšte

Policija

“Mlaka” kaznena politika

(sudovi)

Sami navijači

0

10

20

30

40

50

60

Mislim da se

bori dovoljno

Ne zna, nema

stav

Mislim da se

bori onoliko

koliko moţe

Mislim da se

uopšte ne bori

dovoljno

69

25

60

Page 22: Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

22

sportu. Oni koji smatraju da drţava čini sve što moţe i da se bori koliko moţe čine 25%, dok

svega 6% ispitanika smatra da se drţava bori u sasvim dovoljnoj meri.

Značajne razlike primećujemo kada poredimo ispitanike koji opravdavaju, odnosno ne

opravdavaju nasilje navijača, po pitanju učešća drţave u rešavanju ovog problema. Čak 65%

ispitanika koji ne tolerišu nasilje misli da se drţava uopšte ne bori dovoljno, dok je kod druge

grupe ispitanika taj procenat znatno niţi (40%). Razlike su vidljive i po pitanju ostalih stavova.

Ukupno 13% ispitanika koji opravdavaju nasilje smatra da se drţava bori dovoljno protiv nasilja

u sportu, dok je taj procenat kod grupe ispitanika koji ne opravdavaju nasilje svega 5%. I kad je

u pitanju tvrdnja da se drţava bori onoliko koliko moţe, vidi se nešto veći procenat ispitanika

koji opravdavaju nasilje.

Grafikon 12. Stavovi graĎana o borbi države sa nasiljem u sportu u poreĎenju sa indeksom

tolerancije nasilja (%)

Moţemo primetiti visoku koncentraciju procenata kod tvrdnje da bi sudovi i policija

trebalo da su oštriji prema navijačima koji prave nerede na stadionima i ulicama. Čak 81%

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

Mislim da se

bori

dovoljno

Mislim da se

bori onoliko

koliko moţe

Mislim da se

uopšte ne

bori

dovoljno

Ne zna,

nema stav

13

38 40

95

23

65

7

Opravdava nasilje

Ne opravdava naseilje

Page 23: Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

23

ispitanika smatra da bi sudovi trebalo da budu oštriji nego što je to bilo do sada. Slična situacija

je i kad je u pitanju policija. Nešto niţe u odnosu na sudstvo, ali ipak veoma visok procenat

(71%) smatra da bi i policija trebalo da bude oštrija nego do sada. Veoma mali procenat (skoro

na nivou statističke greške) smatra da bi trebalo da budu blaţi i sudovi i policija. Za opciju da

policija radi svoj posao baš onako kako treba opredelilo se 19% ispitanika, dok je kod sudova taj

procenat nešto niţi (11%).

Grafikon 13. Kako ocenjujete ponašanje policije i sudova prema navijačima koji prave

nerede? (%)

Tabele 7 i 8. Ocena ponašanja policije i sudova prema navijačima koji prave nerede u

poreĎenju sa indeksom tolerancije nasilja? (%)

Tabela 7. Ponašanje

sudova

Treba da su

blaţi

Baš onako

kako treba

Treba da su

oštriji Ne zna

Opravdavaju nasilje 12 23 60 5

Ne opravdavaju nasilje 0 8 87 5

Tabela 8. Ponašanje

policije

Treba da su

blaţi

Baš onako

kako treba

Treba da su

oštriji Ne zna

Opravdavaju nasilje 17 38 40 5

Ne opravdavaju nasilje 1 15 78 6

Prilikom ukrštanja varijabli u prethodne dve tabele, uočili smo veoma interesantne

podatke. Naime, primećujemo da su ispitanici, identifikovani kao tolerantniji na nasilje, dosta

"blaţi" kada je u pitanju kaţnjavanje nasilnih navijača. Iako je 60% onih koji smatraju da bi

sudovi trebalo oštrije da reaguju, taj procenat je znatno viši kod ispitanika koji smatraju da je

nasilje neopravdano i dostiţe 87%. TakoĎe, vidimo značajniju razliku kad je u pitanju stav da bi

sudovi trebalo da budu blaţi. Ne beleţimo nijednog ispitanika koji ne podrţava nasilje sa

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

treba da su blaţi baš onako kako

treba

treba da su

oštriji

ne zna

3

19

71

71

11

81

7

Policija

Sudovi

Page 24: Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

24

ovakvim stavom, dok kod druge grupacije oni čine 12% ispitanika. Da sudstvo obavlja svoj

posao baš onako kako treba, smatra svaki četvrti ispiitanik koji toleriše nasilje, dok je taj

procenat znatno niţi kod ispitanika koji ne tolerišu nasilje (8%).

Kada je u pitanju rad policije i zadovoljstvo ispitanika njihovim radom, situacija je slična

kao sa radom sudstva. Oni ispitanici koji ne tolerišu nasilje dosta su rigorozniji prema nasilnim

navijačima. Skoro 80% ispitanika koji ne tolerišu nasilje smatra da bi policija trebalo da bude

oštrija, dok je kod druge grupe taj broj svega 40%. Kada su u pitanju stavovi da policija radi svoj

posao u pravoj meri ili da bi trebalo da bude blaţa, znatno veći procenat se beleţi kod ispitanika

koji smatraju da je nasilje opravdano.

Mali procenat ispitanika nema stav o tome koja bi bila najefikasnija metoda rešavanja

nasilja u sportu. Više od polovine ispitanika smatra da je metoda kaţnjavanja počinilaca najbolja

za rešavanje ovog problema (57%), dok 37% smatra da je bolji način edukacija i razgovor sa

mladima.

Grafikon 14. Da li bi nasilje u sportu trebalo sprečavati kažnjavanjem počinilaca ili

edukacijom?

Čak 55% ispitanika koji opravdavaju nasilje smatra da je edukacija efikasniji način

sprečavanja nasilja u sportu, dok je taj procenat kod ispitanika koji ne podrţavaju nasilje dosta

niţi. Oni uglavnom podrţavaju metodu kaţnjavanja počinilaca - njih 60% se zalaţe za ovaj stav.

Kada govorimo o demografskim karakteristikama ispitanika i stava o načinu sprečavanja

nasilja, moţemo reci da se muškarci više opredeljuju od ţena za kaţnjavanje počinilaca. Za

kaţnjavanje se takoĎe u nešto većoj meri opredeljuju ispitanici sa osnovnom ili srednjom

školom, dok je metod edukacije navijača više zastupljen kod ispitanika sa završenim fakultetom

ili višom školom.

Prilikom ispitivanja rada odreĎenih institucija na polju suzbijanja nasilja u sportu,

ispitanicima smo dali mogućnost da izaberu opcije da institucija ne čini dovoljno, čini koliko

57

37

6

Kaţnjavanjem počinilaca, posle toga

se niko više ne bi usudio na nasilje

Edukacijom i razgovorom sa mladim

ljudima

Ne zna, nema stav o tome

Page 25: Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

25

može i čini dovoljno. Prosečna ne-prepoznatljivost rada ovih institucija je 9%, stoga ćemo u

ovom slučaju zanemariti opciju ne zna, nema stav.

Iz dobijenih prosečnih ocena rada institucija, vidimo da je najslabiju ocenu dobilo sudstvo

(1,34) što bi značilo da ispitanici uglavnom smatraju da ono ne čini dovoljno u borbi protiv

nasilja. Uz to ide i tuţilaštvo koje je takoĎe neefikasno u borbi protiv nasilja. Najvišu ocenu

dobili su stručne institucije i stručnjaci (1,58), gde su se ispitanici skoro podjednako odlučivali

za opciju ne čini dovoljno ili čini koliko može. MeĎutim, moramo naglasiti da su sve ocene

relativno slične i niske, što nam govori o generalnom nezadovoljstvu ispitanika kad je u pitanju

rad svih navedenih institucija.

Grafikon 15. Kako ocenjujete rad sledećih institucija u borbi protiv nasilja u sportu?

(Prosečne ocene na skali nod 1 do 3)

Najveći procenat ispitanika smatra da sudovi i tuţilaštvo ne čine dovoljno u borbi protiv

nasilja u sportu, što je donekle i očekivano s obzirom da većina ispitanika smatra da bi trebalo da

budu oštriji nego što je to bilo do sada. Visok procenat za sve institucije za odgovor da „ne čine

dovoljno“ govori nam da su graĎani Srbije generalno nezadovoljni njihovim radom i njihovom

efikasnošću, smatrajući ujedno da bi se trebalo primenjivati kaţnjavanje i to mnogo oštrije nego

što je to bilo do sada.

Tabela 9. Kako ocenjujete rad sledećih institucija u borbi protiv nasilja u sportu? (%)

Ne čini

dovoljno

Čini koliko

moţe Čini dovoljno

Sudovi 72 22 6

Tuţilaštvo 69 25 6

Ministarstvo omladine i sporta 60 30 10

Ministarstvo prosvete 56 36 8

Ministarstvo unutrašnjih poslova 55 35 10

Stručne institucije i stručnjaci 50 41 9

7. Korelati odnosa prema nasilju u sportu

1,2 1,25 1,3 1,35 1,4 1,45 1,5 1,55 1,6

Sudovi

Tuţilaštvo

Ministarstvo omladine i sporta

Ministarstvo prosvete

Ministarstvo unutrašnjih poslova

Stručne institucije i stručnjaci

1,34

1,38

1,49

1,51

1,54

1,58

Page 26: Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

26

7.1. Interesovanje i bavljenje sportom i odnos prema sportskim dogaĎajima

U ovoj celini izveštaja namera je da ispitamo da li se i u kojoj meri graĎani interesuju i

bave sportom, kao i u kakvoj je vezi njihovo ne/bavljenje sportom sa odnosom prema nasilju u

sportu. Osnovna hipoteza koju smo imali na umu u ovom delu jeste da aktivnije bavljenje

uslovljava manju toleranciju na nasilje u sportu.

Rezultati pokazuju da se jedna trećina graĎana interesuje za sport - od toga 12%

ispitanika redovno razgovara o sportu, rezultatima naših sportista i utakmicama. Retko ili nikad o

sportu ne razgovara 35% ispitanika (od toga 22% retko razgovara o sportu a 13% nikada ne

razgovara o sportu). Interesantan je podatak da se čak 58% graĎana u Srbiji ne bavi sportom

uopšte6, a meĎu onima koji se bave najveći je procenat onih koji se sportom bave jednom do dva

puta mesečno (16%), verovatno radi rekreacije. Aktivno se sportom bavi 13% graĎana. –

grafikoni 16 i 17.

Grafikon 16. Da li i koliko često, razgovarate o sportu, rezultatima naših sportista,

rezultatima utakmica – sa vašim ukućanima, prijateljima, poznanicima… ?(u %).

Grafikon 17. Da li se i koliko često bavite sportom? (u%)

MlaĎe genaracije se više bave sportom od starijih i takav rezultat nije iznenaĎujući.

Svakodnevno se sportom bave uglavnom najmlaĎi ispitanici (u uzrastu od 15 do 18 godina), njih

6 Ovi nalazi su potvrĎeni i u istraţivanju „Problemi i potrebe mladih u Srbiji“, koje je CESID sproveo za potrebe

Ministarstva omladine i sporta u aprilu mesecu 2011. godine, na uzorku od 1200 ispitanika – prema tom

istraţivanju, broj onih koji se ne bave sportom je gotovo istovetan kao i sada i iznosi 56%.

13

22

32

21

12 Ne razgovaram

Retko razgovaram

Ponekad razgovaram

Često

Redovno

58

16

13

7 6 Ne bavim se uopšte

1-2 dva puta mesečno

1-2 dva puta nedeljno

3-4 puta nedeljno

Gotovo svakodnevno

Page 27: Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

27

27%, a ispitanici u uzrastu od 18 do 29 godina čine to najviše jednom do dva puta nedeljno

(26%). Pripadnici više klase se, u poreĎenju sa ostalim društvenim grupama, u najvećem

procentu bave sportom, a podjednak je procenat onih koji se bave sportom 1 do 2 puta nedeljno i

svakodnevno (po 21%). U najvećem procentu sportom se ne bave seljaci i niţa glasa što je i

razumljivo imajući u vidu da je su verovatno više okupirani drugim stvarima ili nemaju kulturu i

naviku bavljenja sportom.

Tabela 10. Bavljenje sportom u odnosu na starost ispitanika i pripadnost društvenim

grupama (u%)

Starost

Ne bavim

se uopšte

1-2 dva puta

mesečno

1-2 dva puta

nedeljno

3-4 puta

nedeljno

Gotovo

svakodnevno

15 – 18 12 18 20 23 27

18-29 34 20 26 15 5

30-39 48 22 17 8 5

40-49 60 20 13 3 4

50-59 70 12 9 5 4

60-69 85 8 1 1 5

više od 70 89 1 4 3 3

Društvene

grupe

Viša klasa 37 16 21 5 21

Srednja

klasa 45 18 17 11 9

Sluţbenici 48 20 15 9 8

Radnici 68 13 11 6 2

Seljaci 82 6 8 2 2

Niţa klasa 73 16 9 0 2

Ne zna 58 16 12 6 8

Sledeći korak u istraţivanju je ispitivanje vrednosnog odnosa prema nasilju u sportu

meĎu onima koji se sportom i bave. Na prvi pogled uočava se da najveći procenat graĎana, bez

obzira da li se bave sportom ili ne, osuĎuje nasilje u sportu, a da je relativno mali procenat onih

koji opravdavaju nasilje u sportu u potpunosti. TakoĎe, primetno je da je veći procenat onih koji

nemaju stav ili su neodlučni kada je u pitanju nasilje u sportu. Tako, na primer, 29% onih koji se

sportom bave svakodnevno nemaju stav o nasilju u sportu, a zanimljivo je da samo nešto veći

procenat uglavnom osuĎuje nasilje u sportu. Dakle, nasilje u sportu se osuĎuje, bez obzira ne

ne/bavljenje njime, jer su razlike koje se pojavljuju statistički beznačajne.

Tabela 11. Bavljenje sportom i odnos prema nasilju u sportu (u %)

Opravdava Uglavnom Ne Uglavnom Potpuno

Page 28: Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

28

opravdava zna osuĎuje osuĎuje

Ne bavim se uopšte 1 5 22 49 23

1-2 dva puta mesečno 0 10 24 51 15

1-2 dva puta nedeljno 3 7 17 44 29

3-4 puta nedeljno 5 14 21 38 22

Gotovo svakodnevno 2 10 29 31 28

Prosek 1 7 22 46 22

U narednoj celini ispitivaće se kakav je odnos ispitanika prema sportskim dogaĎajima,

koji su razlozi zbog kojih graĎani ne posećuju utakmice, a zainteresovani su za sport i u kojoj

meri se nebezbednost, odnosno strah od navijačkog nasilja javlja kao uzrok za „odbojnost“

prema sportskim dogaĎajima.- grafikoni 18. i 19.

Sportske dogaĎaje nikada ne posećuje 45% ispitanih graĎana, a ako se ima u vidu 23%

ispitanika koji retko odlaze na utakmice, moţe se reći da sportske dogaĎaje redovnije prati jedna

trećina ispitanih graĎana (povremeno ide na sportke dogaĎaje 18% ispitanika, a 14% ide kad god

ima priliku) - grafikon 18.

Grafikon 18. Odnos prema sportskim dogaĎajima (u %)

Oni koji ne idu na sportske dogaĎaje ili ne idu koliko bi ţeleli odgovorili su da je, u

najvećoj meri, razlog za to nedovoljno slobodnog vremena - 31%. Jedna petina (20%) ispitanika

odgovorila je da retko posećuje sportske dogaĎaje zato što se u njihovoj blizini ne odrţavaju

utakmice koje bi oni ţeleli da prate. Pretpostavljamo da se tu nalaze uglavnom graĎani koji ţive

u unutrašnjosti Srbije, gde se ne odrţava veći broj značajnijih sportskih dogaĎaja. Nedostatak

novca predstavlja ograničavajući faktor za 9% onih koji ne posećuju sportske dogaĎaje, dok se

17% njih ne oseća dovoljno bezbedno na njima. Nebezbednost, odnosno strah od nasilja na

utakmicama nije, dakle, dominantan razlog za neposećivanje sportskih dogaĎaja.

Grafikon 19. Razlozi za neposećivanje sportskih dogaĎaja

14

18

23

45

Idem na sportske dogaĎaje

kada god mogu

Povremeno idem na sportske

dogaĎaje

Retko idem na sportske

dogaĎaje

Nikada ne idem na sportske

dogaĎaje

Page 29: Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

29

Ako uporedimo vrednosni odnos prema nasilju u sportu sa odnosom prema sportskim

dogaĎajima, dobijamo slične rezultate kao i odnosu „sportista“ prema nasilju u sportu. Po jedna

petina ispitanih graĎana je neodlučna tj. nema stav kada je u pitanju nasilje u sportu. Zanimljivo

je da veći procenat onih koji idu na sportske dogaĎaje nema stav u odnosu na 20% onih koji

nemaju stav i ne idu na sportske dogaĎaje. TakoĎe, primetno je da oni koji se ne interesuju za

sport u većem procentu osuĎuju nasije u sportu u odnosu na one koji redovno posećuju sportske

dogaĎaje (49% ispitanika koji ne idu nikada na sportske dogaĎaje uglavnom ne opravdavaju

nasilje u sportu i 38% graĎana koji idu redovno na sportske dogaĎaje uglavnom ne opravdavaju

nasilje u sportu). Jedna petina ispitanika koji redovno posećuju sportske dogaĎaje uglavnom ili u

potpunosti opravdava nasilje u sportu. Zaključak je da oni koji su upućeniji u sport i sportska

dešavanja u većoj meri opravdavaju ili makar razumevaju nasilje u sportu u odnosu na

ispitanike koji retko ili uopšte ne posećuju sportske dogaĎaje. Verovatno je da se meĎu

njima u većoj meri nalaze oni koji su bliski navijačkim grupama i/ili pripadnici navijačkih

grupa, te stoga ovakav stav moguće predstavlja „odbranu“.

Tabela 12. Odnos prema nasilju u sportu u poreĎenju sa odnosom prema sportskim

dogaĎajima (u %)

31

9

1720

23

Nemam vremena za to

Nema novca za to

Ne osećam se bezbedno na

utakmicama

Nema u blizini dogaĎaja

koje bi ţeleo da gledam

Nisam zainteresovan/na za

sport uopšte

Page 30: Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

30

Opravdava

Uglavnom

opravdava Ne zna

Uglavnom

osuĎuje

Potpuno

osuĎuje

Idem na sportske dogaĎaje kada

god mogu 4 15 29 38 14

Povremeno idem na sportske

dogaĎaje 2 9 24 45 20

Retko idem na sportske

dogaĎaje 1 10 20 49 20

Nikada ne idem na sportske

dogaĎaje 1 3 20 49 27

Prosek 1 7 22 46 22

6.2. Lični odnos prema navijanju i pripadnost i pripadnost navijačkim grupama

U narednom delu istraţivanja ispitivali smo da li i u kojoj meri graĎani navijaju za

odreĎene sportske klubove, koji je stepen njihove vezanosti za sportske klubove, kakvo je

njihovo mišljenje navijačkim grupama, da li pripadaju nekoj grupi kao što su „Delije“, „Grobari“

i slično. Kao i u prethodnom delu, ispitivaćemo odnos graĎana prema nasilju u sportu i porediti

ga sa njihovim navijačkim sklonostima i navikama.

Podela meĎu navijačima vrši se izmeĎu dva najveća sportska kluba u Crvene Zvezde i

Partizana. „Zvezdaša“ je procentualno više, 35% ispitanika, dok za Partizan navija 27% graĎana.

Tek 3% graĎana navija za lokalne klubove, a 33% ispitanika ne navija uopšte.

Grafikon 20. Da li navijate za neki sportski klub? (u %)

Stepen vezanosti navijača za klub merili smo na skali od 1 do 5, gde je ocena 1

predstavljala navijače koji navijaju „reda radi“, a ocena 5 „vatrene navijače“. U najvećem

procentu graĎani su stepen vezanosti za klub ocenili trojkom, što znači da nisu pasivni navijači,

ali i sebe ne smatraju „vatrenim navijačima“. Navijača „reda radi“ je 10%, a skoro isto toliko i

„vatrenih navijača“ (11%).

Grafikon 21. Stepen vezanosti ispitanika za klub za koji navijaju (u %)

33

35

27

1 1 3Ne

Crvena Zvezda

Partizan

Vojvodina

Strani klubovi

Ostali (lokalni) klubovi

Page 31: Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

31

Grupa „vatrenih navijača“ je nešto najbliže što se u ovom tipu istraživanja moglo dobiti,

a što predstavlja mogući indikator za opis takozvanih ekstremnih navijača. Naravno, to što neko

sebe smatra „vatrenim navijačem“ ne znači da oni ima predispozicije ka nasilju, ali će opisu ove

grupe biti posvećena nešto veća pažnja, jer je ona najbliža ektremizmu u navijanju. Faza

„vbatrenog navijača“ je sigurno posredujuća faza kroz koju prolaze i oni koji kasnije

pribegavaju i nasilju kao metodu navijanja.

Opis onih koji su sebe definisali kao vatrene navijače daćemo kroz vrednosnu matricu,

odnosno kroz izbor odreĎenih vrednosnih orijentacija za koje se moţe pretpostaviti da utiču na

odnos prema navijanju i nasilju u sportu. U istraţivanju smo koristili četiri vrednosne matrice

(tradicionalizam, konformizam, autoritarnost i nacionalizam), potom agresivnost u ponašanju i

odnos prema demokratiji kao političkom poretku. Podatke za svaku od navedenih vrednosnih

mapa dobili smo pravljenjem sloţenih sintetičkih pokazatelja, a na osnovu pozitivnih ili

negativnih odgovora na pojedinačne tvrdnje koje opisuju odreĎene odnose. “Sabiranjem” i

klasifikovanjem odgovora ispitanika na sve tvrdnje koje opisuju jednu vrednosnu orijentaciju,

dobijen je sloţeni, petostepeni pokazatelj odreĎene vrednosne orijentacije, na čijem jednom polu

se nalazi krajnje prihvatanje, a na drugom krajnje odbijanje odreĎene vrednosti. – tabela 13.

Postoji visoka korelacija izmeĎu stepena vezanosti za klub i tradicionalizma. Tako su

“vatreni navijači” uglavnom tradicionalisti - skoro polovina (44%) je sebe svrstala meĎu

tradicionaliste i umerene tradicionaliste, što je znatno više od proseka (28%). Kada je u pitanju

korelacija sa konformizmom, tu se ne pokazuju značajne pravilnosti, s obzirom da se uglavnom

mlaĎe generacije, sklone buntu, više poistovećuju sa klubovima. Značajniji stepen korelacije

javlja se i izmeĎu stepena vezanosti za klub i nacionalizma i rasizma. NasleĎe devdesetih

godina dvadesetog veka svakako je ostavilo traga na mlaĎe generacije, te se kod njih u većoj

meri javljaju nacionalistički i rasistički stavovi. Zanimljiv je i odnos prema demokratiji meĎu

navijačima - postoji visoka korelacija meĎu „vatrenim navijačima“ i ne-demokratama. Vatreni

navijači nešto su skloniji i agresivnom ponašanju od onih koji to nisu.

Tabela 13. Stepen vezanosti za klub i vrednosne orijentacije (u %)

33

1011

24

11

11 Nisam navijač uopšte

Navijač "Reda radi"

2

3

4

Vatreni navijač

Page 32: Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

32

Navijač

"Reda

radi" 2 2 2

Vatreni

navijač Prosek

Tradicionalizam

Modernista 26 28 17 20 7 19

Umereni modernista 34 32 32 22 28 30

Neodlučni, bez stava 20 18 24 30 21 23

Umereni tradicionalista 14 17 16 15 20 17

Tradicionalista 6 5 11 13 24 11

Konformizam

Ne-konformista 15 13 13 7 18 13

Umereni ne-konformista 23 21 17 21 11 18

Neodlučni, bez stava 17 26 23 21 19 22

Umereni konformista 27 29 28 25 24 27

Konformista 18 11 19 26 28 20

Autoritarnost

Ne-autoritarna ličnost 24 19 14 18 13 17

Umereno ne-autoritarna

ličnost 33 30 24 23 12 25

Neodlučni, nema stav 11 15 22 17 26 19

Umereno autoritartna

ličnost 22 23 24 19 28 23

Autoritarna ličnost 10 13 16 23 21 16

Nacionalizam

Ne-nacionalista 15 12 7 7 10 10

Umereni ne-nacionalista 25 22 21 12 8 18

Neodlučni, bez stava 25 37 23 18 19 24

Umereni nacionalista 20 20 28 33 28 26

Nacionalista 15 9 21 30 35 22

Rasizam

Protivnik rasizma 50 49 52 42 43 48

Umereni protivnik

rasizma 23 22 15 15 20 18

Neoflučni, bez stava 17 21 19 17 18 18

Umerene pristalice

rasizma 3 7 6 13 9 8

Pristalice rasizma 7 1 8 13 10 8

Demokratija

Demokrate 27 24 17 18 10 19

Umerene demokrate 18 23 24 21 14 21

Neodlučni, bez stava 20 23 26 23 21 23

Umerene ne-demokrate 22 21 21 20 20 21

Ne-demokrate 13 9 12 18 35 16

Agresivnost

Stabilna ličnost 45 38 35 33 21 35

Umereno stabilna ličnost 16 23 29 27 14 24

Neodlučni, bez stava 21 22 19 21 33 22

Umereno agresivna

ličnost 12 13 9 9 16 11

Agresivna ličnost 6 4 8 10 16 8

U sledećem delu ispitivaćemo kakvo je mišljenje graĎana o navijačkim grupama. U

najvećem procentu graĎani nemaju mišljenje o navijačkim grupama (28%), zatim slede oni koji

Page 33: Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

33

nemaju ni dobro ni loše mišljenje o njima tj. nemaju formiran stav. Veoma loše i loše mišljenje o

navijačkim grupama ima 38% ispitanika (po 19% - loše i veoma loše mišljenje).

Grafikon 22. Kakvo je Vaše mišljenje prema navijačkim grupama...? (u %)

Mišljenje o navijačkim grupama razlikuje se najviše u odnosu na polnu i starosnu

strukturu. Tako, meĎu onim ispitanicima koji imaju veoma dobro mišljenje, apsolutnu većinu

čine muškarci, 90%. Očekivan je i podatak da mlaĎi ispitanici imaju veoma dobro i dobro

mišljenje o navijačkim grupama. Ispitanici u uzrastu od 18 do 29 godina imaju, u najvećoj meri,

veoma dobro mišljenje o sportu (37%). S druge strane veoma loše mišljenje o sportu ima 23%

ispitanih graĎana od 50 do 59 godina.

Tabela 14. Mišljenje o navijačkim grupama u zavisnosti od pola i starosti (u %)

Polna struktura Starosna struktura

Ţene Muškarci 15–18 18-29 30-39 40-49 50-59 60-69 više od 70

Veoma loše 57 43 2 18 10 18 23 17 12

Loše 43 57 3 17 18 15 25 15 7

Ni dobro ni

loše 43 57 6 28 16 17 17 10 6

Dobro 27 73 9 34 23 16 5 9 4

Veoma

dobro 10 90 11 37 32 5 10 0 5

Nemam

mišljenje 63 37 4 16 17 13 18 22 10

Ukrštanjem indeksa tolerancije nasilja u sportu i stavova ispitanika o navijačkim grupama

dobijaju se zanimljivi nalazi. Naime, oni koji imaju pozitivno mišljenje o navijačkim grupama

opravdavaju nasilje u sportu više od ostavih ispitanika. Tako, 7% onih koji imaju dobro mišljenje

19

19

28

8

2

24

Veoma loše

Loše

Ni dobro ni loše

Dobro

Veoma dobro

Nemam mišljenje

Page 34: Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

34

o navijačkim grupama opravdava nasilje u sportu, a to čini i 5% onih koji imaju veoma dobro

mišljenje o navijačkim grupama. Čak je i procenat onih koji u potpunosti osuĎuju nasilje u

sportu manji meĎu ovim grupama u odnosu na ostale ispitanike koji imaju drugačije stavove o

navijačkim grupama. Sa ovim podacima korespondiraju i podaci koji govore da oni koji imaju

veoma loše mišljenje o navijačkim grupama u najvećem procentu u potpunosti osuĎuju nasilje u

sportu (56%) - grafikon 23. Rezultati nam govore da pripadnici navijačkih grupa ili bar oni koji

imaju pozitivno mišljenje o njima smatraju da je nasilje u sportu opravdano i moţemo

pretpostaviti da meĎu se grupi nalaze oni koji nasilje podstiču.

Grafikon 23. Odnos indeksa tolerancije nasilja i stavova graĎana o navijačkim grupama (u

%)

Na pitanje da li su uključeni u rad navijačkih grupa kao što su „Delije“, „Grobari“ i

druge, 74 % ispitanika je odgovorilo da ne zna za njihov rad i da nisu uključeni, dok je 3%

graĎana odgovorilo da je uključeno u rad navijačkih grupa. Ostali su (23%) odgovorili da znaju o

kojim navijačkim grupama je reč i po nešto o njihovom radu i organizovanju, ali da nisu

uključeni u njihov rad.

Naţalost, mali broj uključenih u navijačke grupe (3%) ne daje nam mogućnost da ovu

grupu analiziramo prema odreĎenim karakteristikama na statististički relevantan način. Analiza

karakteristika onih koji su uključeni u navijačke grupe zahteva drugačije metode istraţivanja i

predstavlja novi i naredni izazov u ovoj temi.

Grafikon 24. Da li ste Vi uključeni u rad navijačkih grupa (u%)

0 1 1

75

24

1215

11

58

22 23

38

32

25

34

5149

35

42

5456

22

15

5

10

15

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

Veoma loše Loše Ni dobro ni

loše

Dobro Veoma

dobro

Nemam

mišljenje

Opravdava nasilje

Uglavnom

opravdava nasilje

Ne zna

Uglavnom ne

opravdava nasilje

Uopšte ne

opravdava nasilje

Page 35: Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

35

6.3. Utemeljenje odnosa prema nasilju u sportu u civilnom polju

Civilno društvo je ono polje poretka u kome se pravi spona izmeĎu individualnih ţelja i

potreba i kolektivnih akcija. U toj sferi dolazi do artikulacije različitih interesa i potreba, pa je

stoga karakter veze izmeĎu odnosa prema sportu i odnosa prema pojedinim tipovima

civilnodruštvenih organizacija odnos koju treba ispitati.

Kao ispitno polje uzeli smo organizacije koje su u Srbiji prepoznate kao krajnji polovi

odnosa prema vrednosnim dimenzijama i idejama koje zastupaju. Mi ih jezički definišemo kao

“prozapadne i antizapadne” opcije, pa su u upitniku i navedene one koje su najprepoznatljivije

civilne organizacije u javnosti koje obeleţavaju ta polja7. Najveći broj graĎana, skoro polovina,

nije u stanju da definiše svoj odnos prema oba tipa organizacija – tako, prema prozapadnim

organizacijama nema stav 50%, a prema antizapadnim 47% ispitanika. U oba slučaja, njihov rad

delimično ili potpuno podrţava po 8% ispitanika, dok je negodovanje zbog njihovog postojanja i

angaţmana u slučaju prozapadnih NGO 33%, a u slučaju antizapadnih 37% ispitanika. Dakle,

nešto je veći broj onih koji ne podrţavaju antizapadne nevladine organizacije.

MeĎutim, iako je negativniji stav prema antizapadnim organizacijama, deo ispitanika nije

u stanju da taj stav i jasno i do kraja artikuliše. Na diferencirajuće pitanje koga bi podrţali

izmeĎu ovih organizacija, dve trećine ispitanika ostaje po strani, 16% bi podrţalo prozapadne

opcije, a 18% antizapadne. Znači, iako imaju negativan odnos prema antizapadnim

organizacijama, deo ispitanika nije u stanju da svoj stav artikuliše podrškom prozapadnim

organizacijama, već je njihov izlaz “odlazak u neodlučnost”. Oni znaju šta ne bi hteli, ali ne

znaju šta bi hteli.

7 U grupi “prozapadnih” našli su se Helsinški odbor, JUKOM, Ţene u crnom..., a u grupi “antizapadnih” - Obraz,

„Naši“, 1389, „Nacionalni stroj...

74

23

3 Ne zna

Zna, nije

uključen

Uključen

Page 36: Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

36

Grafikon 25. Podrška različitim tipovima civilnodruštvenih organizacija i indeks

tolerancije

Indeks tolerancije, tačnije odnos prema nasilju u sportu, pokazuje značajna odstupanja u

pogledu odnosa prema NVO. Oni koji podrţavaju antizapadne NVO u većoj meri tolerišu nasilju

u sportu, pa je skoro svaki peti ispitanik iz ove grupe (zbir onih koji opravdavaju i uglavnom ne

opravdavaju nasilje je 19%) podrška nasilju, dok je kod onih koji podrţavaju prozapadne NVO

samo 4% i to onih koji uglavnom opravdavaju nasilje u sportu ovakav tip ponašanja. Pošto su u

poslednjih nekoliko godina navijačke grupe blisko vezane u akcijama sa antizapadnim

NVO, ne čudi da postoji ova visoka korelacija u javnom mnenju.

6.4. Vrednosna osnova odnosa prema nasilju u sportu

Vrednosti čine osnovu svakog ljudskog stava. Na osnovu mreţe vrednosnih stavova,

pojedinci su skloni da definišu svoje stavove prema drugim pojavama, da stvore sisteme

predrasuda koje redukuju argumente, da donose stavove unapred i pre uviĎanja pojave i sticanja

saznanja o njoj. Vrednosti su put na kom svaki pojedinac nalazi sebe u realnom svetu.

Za potrebu ovog istraţivanja pokušali smo da kroz setove tvrdnji operacionalizujemo

odreĎene vrednosti i odnose prema pojedinim pojavama i da ih stavimo u kontekst nasilja u

sportu. Stoga smo ispitivali sledeće vrednosne osnove, koje su operacionalizovane sa po dve

tvrdnje: tradicionalizam8

, konformizam9

, autoritarnost10

, nacionalizam11

, rasizam12

,

demokratiju13

i agresivnost14

(koja je više tip ponašanja, nego vrednosna orijentacija, ali u

kontekstu istraţivanja nasilja ima značajnu ulogu).

8 Rukovodeća mesta u poslovnom svetu treba da budu u rukama muškaraca; Treba se čvrsto drţati narodnih običaja

i tradicije 9 Ne volim da se raspravljam sa nekim o nečemu ako imamo različito mišljenje; Trudim se da se ne razlikujem

previše od drugih ljudi iz mog okruţenja 10

Decu treba vaspitavati u strogoj discipline; Ovoj drţavi je potreban jak i neustrašiv voĎa koga će narod slediti bez

pogovora 11

Spreman sam da se ţrtvujem za interese mog naroda; Treba biti oprezan prema drugim narodima i kada nam se

pokazuju kao prijatelji 12

Ne treba dozvoliti crncima da igraju za našu reprezentaciju; Loše stanje sporta uzrokovano je i time što sve više

crnaca igra kod nas 13

Demokratije nisu uspešne u odrţavanju reda i mira; U demokratiji je suviše neodlučnosti i raspravljanja

4%

18%

60%

18%

3%

16%

21%43%

18%

0

0,1

0,2

0,3

0,4

0,5

0,6

0,7

Opravdava

nasilje

Uglavnom

opravdava

nasilje

Ne zna Uglavnom ne

opravdava

nasilje

Uopšte ne

opravdava

nasilje

„Prozapadne“

NVO

„Antizapadne“

NVO

Page 37: Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

37

Grafik 26. Vrednosne osnove ispitanika*

*razliku do 100% po svakoj vrednosti čine oni koji su “u sredini”, odnosno nemaju stav

“Vrednosna slika” graĎana Srbije pokazuje da su po vrednosnim osnovama oni

raspolućeni. Na skali svake od ispitivanih vrednosti, na negativnom polu je najmanje onih koji

imaju rasističke stavove (ipak zabrinjavajućih 13%) ili u ličnom ponašanju pokazuju veliku dozu

agresivnosti (16% ispitanika). Potom slede dve vrednosti, tradicionalizam i negativan odnos

prema demokratiji, gde je obim učešća ispitanika na negativnom polu oko trećine, tačnije 27%

za prvu i 33% za drugu vrednost. Na negativnom polu autoritarnosti, nacionalizma i

konformizma imamo nešto manje od polovine ispitanika. (44%, 47%, odnosno 48%, što je

svakako više od brojki na pozitivnim polovima u ovim vrednosnim opredeljenjima).

Ovako izdvojene vrednosti pokazuju da je odnos prema nasilju u sportu u visokoj

korelaciji sa agresivnošču, negativnim odnosom prema demokratiji i rasizmu. Ipak, ovako

izolovano posmatranje vrednosti ne daje sveukupnost vrednosnim pokazatelja jedne osobe ili

jedne grupe. Stoga je neophodno da se meĎusobno uveţu sve navede vrednosne osnove, da se iz

tog procesa formiraju grupe sa sličnim karakteristikama, a da se potom vidi njihov odnos prema

nasilju u sportu. To je najbolje učiniti kroz klaster analizu, gde se formiraju različite grupe

vrednosno sličnih ispitanika.

14

Često brzo „planem“ u komunikaciji sa drugim ljudima, ali se brzo i „ohladim“; Razumem kada neko nekoga

udari ukoliko ga je ta osoba iznervirala

27%

48%44%

47%

13%

33%

16%

50%

29%38%

28%

64%

40%

62%

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

negativan pol

pozitivan pol

Page 38: Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

38

Tabela 15. Podela po vrednosnim karakteristikama Klasteri → 1 2 3 4 5 6 Prosek

Tradicionalizam

Modernista 33 7 50 3 2 12 19

Umereni modernista 47 21 33 44 6 29 31

Neodlučni 19 26 9 33 21 32 23

Um. tradicionalista 1 36 6 16 26 20 16

Tradicionalista 11 1 5 46 7 10

Konformizam

Ne-konformista 3 36 5 3 20 12

Umereno 13 1 25 14 4 37 17

Neodlučni 21 16 23 26 14 34 23

Um. konformista 44 41 13 33 36 8 28

Konformista 19 42 3 23 42 1 20

Autoritarnost

Ne-autoritarna lič. 22 28 43 1 16

Um.ne-autoritarna lič 45 39 34 3 2 16 22

Neodlučni 21 24 18 15 5 25 18

Umereno autoritartna 11 10 4 47 37 45 26

Autoritarna ličnost 1 1 35 57 13 18

Nacionalizam

Ne-nacionalista 5 7 32 7 9

Umereni 25 13 47 4 4 16 19

Neodlučni 36 31 9 22 16 40 25

Umer.nacionalista 24 24 9 39 36 27 26

Nacionalista 11 25 3 35 44 11 21

Rasizam

Protivnik rasizma 60 61 80 25 15 39 47

Umereni protivnik 26 19 14 16 10 20 17

Neodlučni 14 12 6 41 28 31 23

Umerene pristalice 1 3 11 21 8 7

Pristalice rasizma 5 7 27 1 6

Demokratija

Demokrate 7 58 25 3 18

Umer. demokrate 8 28 31 41 4 12 22

Neodlučni 23 40 10 31 23 45 28

Umer. ne-demokrate 43 15 1 3 25 25 17

Ne-demokrate 26 10 49 15 15

Agresivnost

Stabilna ličnost 66 4 60 48 13 1 35

Umereno stabilna 29 24 29 44 16 10 26

Neodlučni 6 41 11 8 36 44 22

Umereno agresivna 17 1 19 32 10

Agresivna ličnost 14 16 14 6

Udeo klastera u ukupnoj populaciji → 17 12 20 20 15 16 100

Na ovaj način, definisali smo nekoliko grupa koje nose iste vrednosne karakteristike. Za

svaku od njih pojedinačno napravićemo pregled i shodno ključnim obeleţjima moţemo im dati

zajedničko obeleţje. Kao i u drugim podelama i klasifikacijama, nije moguće napraviti idealne

tipove, ali se u pojedinim slučajevima ove grupe pribliţavaju tome. Kao polove vrednosih

opredeljenja imamo grupu 5 i grupu 3. Grupu 5 obeleţavaju svi negativni polovi vrednosnih

opredeljenja (njih 72% je tradicionalno, 78% ih je konformista, 94% je autoritarno, 80% je

nacionalista, čak 48% su pristalice rasizma, 74% su protivnici demokratije i 46% njih je

agresivno u ponašanju prema drugim ljudima). Ovu grupu moţemo zvati “CRNA STRANA

SRBIJE”, a takvih je 15 u ukupnoj populaciji. Nasuprot njoj je “BELA STRANA SRBIJE” koju

čini klaster 3 gde su oni graĎani koji ispoljavaju pozitivne strane vrednosnih opredeljenja: 83%

je moderno orijentisano, 61% nije konformista, 77% njih je neautoritarno, 79% je nenacionalno

Page 39: Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

39

orijentisano, 94% ne podrţava rasizam, 89% podrţava demokratiju i 89% pripada tipu

neagresivnih ličnosti (njih je 20%).

Na pravoj čiji su polovi ove dve navede grupe stoje preostalih 4 grupe ispitanika. Tako je

grupe 1 po svojim karakteristikama bliţe SVETLOJ STRANI SRBIJE, dok je grupa 4 bliţe

TAMNOJ STRANI SRBIJE. Grupu 1 najbolje moţemo definisati kao pristojne ljudi koji su

RAZOČARANI DEMOKRATIJOM. Oni su modernih shvatanja, protivnici rasizma, stabilne

ličnosti, na proseku nacionalnosti i nešto izraţeniji konformisti. Ipak, ono po čemu se mogu

prepoznati jeste činjenica da nemaju poverenje u demokratiju kao poredak, odnosno da su

nezadovoljni njenim dosadašnjim efektima u Srbiji. U grupi 4 preteţu oni koji imaju visok nivo

autoritarnosti 92% i nacionalizma 74%, kao i visoka podrška rasističkim stavovima 18%. Ovu

grupu moţemo nazvati SIVA STRANA SRBIJE.

Po svojim vrednosim karakteristikama dve preostale grupe su najbliţe srednjim

pozicijama. U većini vrednosnih matrica odgovaraju proseku, ali odstupanja jesu element za

njihovo definisanje. Shodno tome, grupu 2 moţemo nazvati “AGRESIVNIM

KONFORMISTIMA”, gde se po većini stvari ne razlikuju od proseka, ali pokazuju visok stepen

agresivnosti koji bi mogli da iskaţu ukoliko nešto odtupa od njihovog konformističkog

okruţenja. Za razliku od njih, klater 6 deli sve prosečne vrednosti kao ostatak populacije, osim u

slučaju agresivnosti, ali njihov nekonformizam ih čini “AGRESIVNIM

NEKONFORMISTIMA”.

Grafikon 27. Odnos prema nasilju u sportu različitih grupa sa dominantnim vrednosim

obeležjima

Ovaj grafikon pokazuje da bez obzira što postoji različito vrednosno utemeljenje

grupa u Srbiji, odnos prema nasilju u sportu nije determinatna koja se može izvesti iz njih.

Naime, nema značajnijih statističkih pokazatelja koji govore o vezanosti, odnosno

utemeljenosti nasilja u sportu u na ovaj način utemeljenu vrednosnu matricu ispitanika.

6%11% 10% 4%

13%

9%

19%

27%

16%13%

25%

34%

75%

61%

74%

83%

62%57%

RAZOČARANI

DEMOKRATIJOM

AGRESIVNI

KONFORMISTI

BELA STRANA

SRBIJE

SIVA STRANA

SRBIJE

CRNA STRANA

SRBIJE

AGRESIVNI

NEKONFORMISTI

Opravdava Ne zna Ne opravdava

Page 40: Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

40

6.5. Socijalna osnova odnosa prema nasilju u sportu

Dalji istraţivački napori vezani za objašnjenje uzroka opravdanja nasilja u sportu vezani

su za klasičnu socijalnu matricu. U toj oblasti pitanja, postavljali smo objektivne pokazatelje

(nivo primanja) ali i subjektivne pokazatelje (koncept gubitnik dobitnik tranzicije, percepcija

socijalnog statusa i klasno samopozicioniranje) koji više govore o stavovima ispitanika i time su

upotrebljiviji za navedenu svrhu.

Nivo primanja po člani domaćinstva ne čini neku značajniju podelu vezanu sa odnos

prema nasilju u sportu. Tačnije, ne mogu se naći pokazatelji koji ukazuju na vezu ova dva niza

podataka.

Grafik 28. Percepcija dobitništvo/gubitništvo tranzicije

Grafik 29. Procena trenutnih finansijskih mogućnosti

Subjektivne pokazatelje socijalnog statusa smo ispitivali kroz percepciju ispitanika o

svojoj ulozi u procesu tranzicije i o proceni finansijskih mogućnosti porodice u kojoj ţivi. Ako

izuzemo 7% onih koji nemaju stav o svome mestu u tranzicionom periodu, polovina ispitanika

nam je rekla da oni nisu ni gubitnici ni dobitnici tranzicije, a od onih koji su se videli na strani

dobitnika ili gubitnika, skoro je tri puta više ovih drugih. Kada procenjuju svoje finansijske

mogućnosti, oko trećine ispitanika (zbir 6% onih koji nemaju za hranu i 26% koji nemaju za

odeću i obuću) nema dovoljno za zadovoljenje osnovnih potreba. Nešto manje od polovine 46%

zadovoljava ţivotne potrebe, ali nema novca za stvari koje pripadaju modernom čoveku. Nešto

13%

33%47%

7%

Preteţno dobitnik

Preteţno gubitnik

Ni jedno ni drugo, sredina

Ne zna

6%

26%

46%

19%

3%

Nemamo dovoljno novca za hranu

Imamo dovoljno novca za hranu, nema za

kupovinu odeće i obuće

Imamo dovoljno za hranu, odeću i obuću, ali

nema za skuplje stvari – na primer, za …

Moţemo da priuštimo i kupovinu nešto

skupljih stvari, ali ne i tako skupih kao što su …

Moţemo da kupimo što god ţelimo

Page 41: Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

41

iznad petine moţe sebi da priušti i kupovinu skupljih stvari (19% do kola i 3% sve što poţeli).

Iako ovi podaci pokazuju ozbiljnje linije rascepa u socijalnom polju, one ni na koji način nisu

značajnije povezane sa percepcijom nasilja u sportu.

Grafik 30. Klasna samoidentifikacija i odnos prema nasilju u sportu

Jedino je klasna samoidentifikacija pokazala odreĎene korelacije sa nasiljem u sportu.

Naime, u klasnom samoopredljenju niţe statusne klase su pokazale veći nivo podrške ovom

devijantnom ponašanju. MeĎutim, interesantno je da veliki deo onih koji se ne mogu

samopercepirati u klanoj matrici pokazuje sklonost ka podršci nasilju u sportu. Deo nejasnog

odgovora o tome gde je socijalna osnova nasilja u sportu, moţda leţi u činjenici da njeni

podrţavaoci nemaju definisane stavove po mnego čemu, pa tako i po socijalnoj samopercepciji.

6.6. Političke preference i nasilje u sportu

Polje politike je često polje podele veliki broj socijalnih pojava u Srbiji. Bliskost sa

nekom političkom opcijom definiše pro ili kontra stavove u vezi sa nekom temom, koja na prvi

pogled uopšt i nije politička u uţem smislu reči. Kroz definisanje bliskosti sa strankama, kao

operativnog pojma za stranačku identifikaciju, ţeleli smo da vidimo u kojoj meri ona odreĎuje i

odnos prema nasilju u sportu.

Tabela 16. Stranačke preference i odnos prema nasilju u sportu

Opravdava

Uglavnom

opravdava Ne zna

Uglavnom ne

opravdava

Uopšte ne

opravdava

Nema stranku 2 6 22 47 23

DS 5 24 42 29

DSS 40 36 24

LDP 13 23 32 32

SNS 9 18 53 19

SRS 14 19 51 16

SPS 20 15 45 20

14%11% 9% 9% 7% 6% 6%

46%

69% 68%73%

69%65%

70%

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

Ne zna Niţa klasa Seljaci Srednja

klasa

Radnici Viša klasa Sluţbenici

Podrţava

Ne podrţava

Page 42: Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli

42

Opravdanje nasilja u sportu pokazuje izvesnu vezu sa pripadnošću pojedinim stranačkim

pozicijama, mada usled male podrške koju imaju političke stranke, podatke za sve stranke izuzev

SNS, DS i SRS treba uzimati sa rezervom. Kada govorimo o ove tri političke opcije, sklonost ka

opravdanju nasilju u sportu je mnogo veća kod pristalica SRS, nego kod pristalica DS, dok su

simaptizeri SNS negde u sredini izmeĎu ove dve opcije. Posledično, najveću osudu ovog

ponašanja daju pristalice DS (zbirno, uglavno i potpuno osuĎuje 71%), potom SNS (zbirno 72%,

gde je mnogo više onih koji uglavnom osuĎuju) i na kraju SRS sa 66% onih koji osuĎuju ovakvo

ponašanje.