Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli
-
Upload
milos-miljkovic -
Category
Documents
-
view
58 -
download
1
description
Transcript of Aneks 1 Izvestaj, Nasilje u skoli
1
Draft izveštaja - istraživanje javnog mnenja
Percepcija nasilja u sportu
u javnom mnenju Srbije
2
This research is made possible by the support of the United States Agency for International
Development (USAID) under the “Civil Society Advocacy Initiative” program, implemented by
the Institute for Sustainable Communities. The opinions expressed herein are those of the
author(s) and do not necessarily reflect the views of ISC, USAID or the United States
Government.
The research is part of a larger project “Serbia without violence” implemented by the New
Policy Center through the financial support of USAID, ISC, OSCE Mission to Serbia and
Norwegian Embassy.
The views herein expressed are solely those of the author and contributors and do not
necessarily reflect the official position of the OSCE Mission to Serbia.
The views herein expressed are solely those of the author and contributors and do not
necessarily reflect the official position of the Norwegian Embassy in Serbia.
Beograd, jul/avgust 2011.
Metodologija istraživanja
Istraţivanje javnog mnenja “Percepcija nasilja u sportu u javnom mnenju Srbije”
sprovedeno je u saradnji sa Centrom za novu politiku, sa ciljem da se utvrde stavovi graĎana o
raširenosti i ozbiljnosti problema navijačkog nasilja, potom da se utvrdi percepcija uzroka ovog
fenomena, odgovornosti različitih aktera, kao i da se utvrde odreĎeni korelati i uticaji na osnovu
kojih se eventualno formira odnos prema nasilju u sportu.
Istraţivanje je sprovedeno na teritoriji cele Srbije (bez Kosova i Metohije), na
reprezentativnom uzorku od 1000 ispitanika, graĎana Srbije starijih od 15 godina.
Podaci su prikupljani direktnim intervjuisanjem ispitanika u njihovim domaćinstvima, uz
pomoć upitnika koji je sadrţao 99 varijabli. Izbor ispitanika vršen je metodom “prvog narednog
roĎendana” koji obezbeĎuje ravnomerno i proporcionalno učešće relevantnih sociodemografskih
grupa populacije.
Vreme realizacije terenskog dela istraţivanja bilo je od 12. do 22. jula 2011. godine.
Opis uzorka istraživanja
Pol: ţenski 48%, muški 52%.
3
Starost: od 15 do 18 godina – 4%; od 19 do 29 – 22%, od 30 do 39 – 16%, od 40 do 49 -16%,
od 50 do 59 – 19%, od 60 do 69 – 15%, više od 60 godina – 8%.
Obrazovanje: bez škole/osnovna škola – 15%, škola za radnička zanimanja – 10%,
četvorogodišnja srednja škola – 48%, viša škola/fakultet – 19%, učenici/studenti – 8%.
Zanimanje: poljoprivrednik – 5%, domaćica – 7%, radnik – 31%, tehničar – 19%, sluţbenik –
12%, stručnjak – 14%, učenik/student – 12%.
Prosečna mesečna primanja domaćinstva (po članu domaćinstva): ne zna/ne ţeli da kaţe –
19%; do 10.000 dinara - 25%; od 10.000 do 20.000 – 29%; od 20.000 do 40.000 – 18%; od
40.000 do 60.000 – 5%, više od 60.000 – 4%.
Nacionalnost: srpska – 88%, maĎarska – 2%, albanska - 1%, bošnjačka – 2%, ostali – 7%.
Sadržaj izveštaja
1. Uvod
2. Nasilje u sportu – svest o problemu i medijska konstrukcija teme
3. Percepcija uzroka nasilja u sportu
4. Indeks tolerancije (opravdanja) nasilja u sportu
5. Odgovornost za nasilje u sportu
6. Uloga drţave u sprečavanju nasilja u sportu
4
7. Korelati odnosa prema nasilju u sportu
7.1. Interesovanje i bavljenje sportom i odnos prema sportskim dogaĎajima
7.2. Lični odnos prema navijanju i pripadnost navijačkim grupama
7.3. Utemeljenje odnosa prema nasilju u sportu u civilnom polju
7.4. Vrednosna osnova odnosa prema nasilju u sportu
7.5. Socijalna osnova odnosa prema nasilju u sportu
7.6. Političke preference i nasilje u sportu
1. Uvod
Fenomen nasilja u sportu, odnosno nasilja navijača i navijačkih grupa, predstavlja izazov
za istraţivače u društvenim naukama još od kako je taj fenomen svojom pojavom zasluţio širu
društvenu paţnju sredinom XX veka. Od tada, sprovedena su brojna istraţivanja i studije koje
pokušavaju da odgovore na sloţena pitanja kada, kako i zašto se desilo da se u ime sporta i
pod okriljem sporta, kao jedne od najplemenitijih oblasti, koja bi trebalo da promoviše fair
play, zdrave stilove života i fizičko i mentalno unapreĎenje ljudi, dešavaju
najmonsturozniji izlivi nasilja koji često dovode do ozbiljnih posledica i gubitka ljudskih
života. Koje okolnosti dovode do toga, odnosno da li se nasilje u sportu javlja zbog ljudske
prirode ili društvene okolnosti i društvena struktura uzrokuju da se u sportu, iz odreĎenih razloga
(a moţda i zbog same „filozofije“ sporta) pojavljuju pojedinci i grupe koji se ponašaju poput
okrutne i fanatične vojske modernog doba? Istraţivanja u ovoj oblasti su posebno izazovna, jer
kombinuju ono što je univerzalna ljudska priroda i ono što su specifičnosti različitih društava,
različitih ideologija i društvenih odnosa na kojima ta društva počivaju. Nasilje u sportu nalazi
svoje „kanale“ manifestovanja u najrazličitijim društvima sadašnjice, pa nema ni jedinstvenih
obrazaca za istraţivanje ovog fenomena, niti jedinstvenih praktičnih politika kojima bi se
sprovodila prevencija i sankcionisanje ove devijantne vrste ponašanja.
Istraţivanja ponašanja navijača se dodatno komplikuju karakterom ove grupe, koja je
često veoma opasna i zatvorena za bilo kakve uticaje koji sa strane mogu da ugroze njeno
funkcionisanje. Sa druge strane, istraţivanje odnosa onih koji nisu navijači („običnih graĎana“)
prema nasilju u sportu pate od velikog uticaja socijalne nepoţeljnosti nasilja kao takvog, kao i od
protivrečnosti koja se ogleda u nesumnjivo pozitivnom odnosu prema sportu, sa jedne strane i
(deklarativne ili suštinske) osude manifestovanja nasilja u ovoj oblasti i spremnosti da se
5
prihvate krajnje „nesportski“ metodi borbe protiv ovog problema. Sve ovo zahteva sprovoĎenje
segmetiranih, parcijalnih i osetljivo sprovedenih istraţivanja u svim istraţivačkim fazama, jer se
u ovakvom tipu istraţivanja lako zapada u pogrešne hipoteze i zaključke.
Ovo istraţivanje se nije bavilo ponašanjem navijača kao takvih, već odnosom graĎana
prema ovoj pojavi, generalno. I dok je ponašanje navijača bilo predmet brojnih istraţivanja,
posebno u evropskim zemljama, istraţivanje odnosa šire društvene populacije prema ovoj temi
nije tako često sprovoĎeno. A u čemu se nalazi vaţnost odgovora opšte populacije na pojavu
nasilja u sportu? Barem u tri stvari.
1. Istraţivanje odnosa prema nasilju u sportu na reprezentativnom uzorku, u opštoj populaciji,
pruţa odgovor o obimu i intenzitetu opravdanja ili osude navijačkog ponašanja meĎu
različitim društvenim grupama. To, sa jedne strane, posredno govori i o socijalnoj osnovi
ekstremnih navijačkih grupa, odnosno o identifikovanju mesta društvene strukture sa kog
oni potiču i od kog mogu dobijati eventualnu podršku; sa druge strane, identifikuju se i
saveznici i oni koji su neutralni, što značajno moţe da doprinese stvaranju širih, društvenih
strategija za rešenje problema ponašanja ekstremnih navijača.
2. Istraţivanja javnog mnenja o ovoj temi daju i odgovor na pitanje o ne/prihvatanju odreĎenih
modela za rešavanje problema navijačkog nasilja, podrške koju drţavni organi i drugi
subjekti mogu ili ne mogu dobiti u predlaganju i propisivanju odreĎenih rešenja. Svako
rešenje, odnosno svaki model koji je u saglasnosti sa stavom opšteprihvaćenog mnenja ima
veće šanse na uspeh; sa druge strane, ako se proceni da „stav većine“ moţe biti opasan sa
stanovišta opšteprihvaćenih tekovina i vrednosti, to je i signal za uzbunu i iniciranje
promena u javnom mnenju, kroz informisanje, edukaciju i druge oblike kampanja.
3. Ova vrsta istraţivanja daje odgovor i na pitanje koji je obim i inetnzitet navijanja za klubove
u ukupnoj populaciji, odnosno daje indicije da se opiše grupa navijača u najširem smislu
reči, kao uvod u istraţivanje uţih, navijačkih grupa koje su nosioci nasilničkog ponašanja.
Navijanje samo po sebi nikako ne znači nasilničko ponašanje, ali govori o vrednosno-
ideološkom profilu koji je svakako predispozicija za ekstremno navijačko ponašanje.
Istraţivanje je imalo nekoliko segmenata, koji čine zaokuţenu celinu odnosa javnog
mnenja prema temi navijačkog nasilja. Ti segmeni se odnose na: percepciju ozbiljnosti problema
nasilja u sportu, utvĎivanje uzroka ovog fenomena, shvatanja odgovornosti, kao i mesta i uloge
različitih društvenih i političkih subjekata prema ovoj pojavi, ne/opravdanje nasilja meĎu
navijačima, kao i utvrĎivanje različitih i potencijalnih korelata (veza) odnosa prema nasilju u
sportu i drugih društvenih, političkih i ekonomskih parametara i konteksta u kom se nalazi naše
društvo. U okviru korelata odnosa prema nasilju u sportu uraĎena je i analiza odgovora 10%
uzorka koji sebe smatra „vatrenim navijačima“.
2. Nasilje u sportu – svest o problemu i medijska konstrukcija teme
6
Pitanje kojim je počelo istraţivanje na temu nasilja navijača i navijačkih grupa, bilo je da
li se i u kojoj meri pojava nasilja u sportu ne/doživljava kao problem od određenog društvenog
značaja. Osnovna hipoteza ovog pristupa jeste da će obim i intenzitet reakcije prema nasilju na
sportskim terenima direktno zavisiti od procene značaja ovog problema – što je se problem
percipira kao ozbiljniji, to su reakcije i podrţavanje akcija u pravcu rešavanja problema izvesnije
i snaţnije.
Sudeći prema toj hipotezi, većina ispitanika bi na problem nasilja u sportu reagovala kao i
na većinu drugih društvenih problema, odnosno osudila bi ga i verovatno prepustila drugima na
rešavanje. Tako, šest od deset ispitanika (61%) smatra da nasilje u sportu jeste problem, ali ni
manji ni veći nego što su to neki drugi društveni problemi; jedna četvrtina taj problem percipira
kao jedan od ozbiljnijih, dok svaki deseti ispitanik smatra da se preteruje sa tim i da je mnenje o
problemu veće nego što problem realno postoji. Dakle, moglo bi se reći da postoji jasna
percepcija da je nasilje u sportu problem, ali da on nije u vrhu problema sa kojima se suočava
naše društvo. Za potencijalno sagledavanje podrške u procesu prevencije nasilja na sportskim
utakmicama značajan je podatak da samo 10% ispitanika smatra da se taj problem preuveličava,
što posredno govori o tome da podrška prevenciji i sancionisanju nasilja ima široku podršku.
Grafikon 1. Da li je i u kojoj meri nasilje u sportu ozbiljan društveni problem?
Zanimljivo je primetiti da nema neke značajanije razlike u pogledu ovog pitanja unutar
različitih sociodemografskih grupa ispitanika, osim što manje obrazovane grupe i grupe sa niţih
lestvica socijalne hirerahije u nešto većoj meri biraju odgovor „ne zna“ (poljoprivrednici,
domaćice, nekvalifikovani radnici, manje obrazovani...). MeĎutim, postoji jedna varijabla u
odnosu na koju razlikovanje prema ozbiljnosti problema moţe da zabrine javnost – reč je o
starosti ispitanika, odnosno o uzrastu. Naime, za omladinu je problem navijačkog nasilja u većoj
meri „preuveličan“ problem nego što je on „realan“ – u grupi od 15 do 18 godina, broj onih koji
to smatraju duplo je veći od proseka (20% naspram 10% u proseku). Ovaj nalaz govori o tome
da su mladi u ovom uzrastu najspremniji da relativizuju problem i da je to poslednji trenutak
kada socijalizacija moţe nešto da učini da za njih nešto bude problem u meri u kojoj to jeste ili
moţe biti. Upravo oni koji su po svojim biološkim i prihološkim odlikama najprijemčiviji da
24
61
10 5 To je jedan od najvećih
društvenih problema
To jeste problem, ali ni manji ni
veći nego drugi
Mislim da se preteruje i da to nije
problem koliko se o tome priča
Ne znam, ne pratim
7
postanu deo navijačkih grupa, relativizuju problem nasilja u sportu, što je opasan „teren“ i
upućuje na intenzivniji rad sa mladima u pogledu prevencije navijačkog nasilja.
Druge dve varijable koje pokazuju vezu sa percepcijom ozbiljnosti problema nasilja u
sportu su sama navijačka praksa ispitanika i stepen opravdanja, odnosno razumevanja za
manifestovanje nasilja u sportu. Kada je reč o prvom slučaju, 19% onih koji sebe deklarišu kao
„vatreni navijači“ (a kojih je u ukupnom uzorku 10%, o čemu će biti reči nešto kasnije), smatra
da je problem nasilja u sportu preuveličan; u drugom slučaju, čak 35% onih koji nalaze
opravdanje za nasilje u sportu smatra da nasilja nema toliko koliko se o njemu govori
(podesećanja radi, prosek odgovora da je nasilje u sportu preuveličan problem je 10%).
Očigledno je da uključenost u proces navijanja ili stepen tolerancije na pojavu nasilja u sportu
značajno utiču na shvatanje raširenosti pojave nasilja. Zaključak ovog nalaza moţe biti
dvoznačan – moţda nasilje u sportu i nije toliko veliki i raširen problem, jer oni koji su u tome to
ne potvrĎuju, a ne moţe se sumnjati da oni imaju više informacija o tome nego oni koji nisu
upućeni u sport; sa druge strane, što je verovatnije, ovo moţe biti i vrsta opravdanja i za
sopstveno ponašanje i sagledavanje stvarnosti, jer nije uobičajeno da se „prizna“ da je struktura u
kojoj se pojedinac nalazi kontaminirana nečim što je društveno neprihvatljivo, a to je nasilje.
Nasilje meĎu navijačima nije tema sa kojom većina populacije ima neposredno iskustvo
na osnovu kog moţe da formira odreĎeni stav. Ekstremne navijačke grupe ne broje veliki broj
članova, odnosno mali broj graĎana ima mogućnost da o ovome sudi na osnovu, na primer,
poznavanja ekstremnih navijača ili na osnovu ličnog iskustva na utakmicama na kojima se
dešavaju izgredi. MeĎutim, ono što ovi navijači rade i posledice koje proizvode nisu u srazmeri
sa njihovim brojem, pa njihovo ponašanje često zavreĎuje veliku medijsku paţnju. Sa druge
strane, ponašanje navijačkih grupa, kao društveno negativna pojava koja često puni rubrike crnih
hronika, vrlo je prijemčiva medijima. Oni radije izveštavaju o negativnim nego o pozitivnim
dešavanjima, dovodeći time izveštavanje o ovoj temi često na ivicu senzacionalizma, za koji se
zna da vodi ka većim tiraţima i gledanošću. Zbog toga, veći deo javnog mnenja o nasilju
navijača uglavnom saznaje putem medija, pa je zbog toga neophodno ispitati i posredničku ulogu
medija u percepciji nasilja u sportu, odnosno medijsku konstrukciju ove teme i poverenje
graĎana u medije kada je reč o izveštavanju o tome.
Zaniljivo je primetiti da su graĎani Srbije skloni „teoriji zavere“ kada je u pitanju
izveštavanje medija o nasilju u sportu – najveći broj (41%) smatra da nasilja ima i više nego što
mediji o tome govore, jer „neko“ sigurno utiče da se nešto i sakrije od javnosti. Ovaj nalaz
verovatno i nema mnogo veze sa ovom temom, već sa sklonošću da se smatra da postoje
odreĎene zakulisne radnje, „teorije zavere“, zbog kojih je pojedincima lakše da objasne manje
razumljive fenomene ili nadoknade nedostatak pravih informacija. Ipak, nije mali ni broj onih
koji smatraju da mediji samo prate ono što što se dešava u društvu u meri u kojoj se to dešava
(29%), dok svaki peti ispitanik (20%) smatra da nasilja u sportu i nema toliko koliko mediji o
tome govore, odnosno da mediji preuveličavaju stvarnost kako bi povećali čitanost i gledanost.
Prethodni podaci su bitni, jer govore o stepenu poverenja u medije kada je reč o ovoj temi
(ali i ne samo o ovoj). MeĎutim, šta god ispitanici smatrali kada su mediji u pitanju i koliko god
8
iskazivali nepoverenje u njih, mediji su često jedini izvor informacija koji i nesvesno utiče na
mnenje, pa i ponašanje ljudi, pa stoga njihov uticaj nipošto ne treba zanemariti1.
Grafikon 2. Koliko je nasilje u sportu prisutno u društvu u odnosu na to koliko se ova tema
pojavljuje u medijima?
Naredni kvalitet u istraţivanju odnosa medija prema nasilju u sportu predstavlja
utvrĎivanje smera uticaja medija na smanjenje/povećanje nasilja meĎu sportskim navijačima.
Podaci koji su dobijeni su prilično zabrinjavajući – većina smatra da je uticaj medija negativan,
odnosno da sadrţaji koje mediji plasiraju utiču na povećanje nasilja u sportu. Taj stav ima čak
45% ispitanika; 31% njih smatra da mediji nemaju nikakvog uticaja, dok samo 13% ispitanika
smatra da su mediji „humanizujući“ i da utiču na smanjenje nasilja. Inače, ovaj nalaz je značajno
drugačiji u odnosu na istraţivanje koje je sprovedeno krajem 2008. godine i u kom je postavljeno
1 Značaj medija, ne samo u konstrukciji teme navijačkog nasilja, već i u regrutovanju i podgrevanju navijačkih
tenzija, koje su potom lako instrumentalizovane u političke svrhe, meĎu prvima je kod nas analizirao antropolog
Ivan Čolović. On je analizirao tekstove pet beogradskih sportskih magazina u periodu od 1989.do 1991. godine,
pokazujući kako se na simboličkoj ravni, meĎu navijačkom publikom, stvarao mit o neprijatelju, „nama i njima“,
koji je uz nagradnju u nacionalističkoj retorici doveo do toga da su kasnije mnogi navijači bili aktivni učesnici
ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Ovo je jedan od verovatno najekstremnijih primera koji govore i o
odgovornosti medija i o velikoj moći simbolike koju sobom nose podele u jednoj naizgled „naivnoj“ oblasti,
odnosno u sportu. O ovome videti detaljnije u ogledu „Fudbal, huligani i rat“, u: Ivan Čolović, Politika simbola,
Biblioteka XX vek, Beograd, 2000.
10
20
29
41
0 10 20 30 40 50
Ne znam, ne pratim
Nasilja u sportu nema toliko koliko mediji o
tome govore, oni na tome grade svoj tiraţ i
gledanost
Nasilja u sportu ima onoliko koliko mediji o
tome govore, oni samo prate ono što se
dešava
Nasilja u sportu ima i više nego što mediji o
tome govore, jer se nešto sigurno i skriva od
javnosti
9
isto pitanja2. Tada je samo 25% ispitanika smatralo da mediji utiču na povećanje nasilja, dok je
46% njih smatralo da su mediji neutralni po tom pitanju.
Ova značajna promena ukazuje, pre svega, na promene u percepciji medija i u stavu da u
njima danas ima više sadrţaja koji promovišu nasilje (ne samo u oblasti sporta, već generalno),
kao i da je moć medija da utiču veća nego što je to ranije bio slučaj. Postoji rašireno mnenje da je
u medijima danas previše nasilja (kako u igranim vrstama programa, tako i u dokumentarnim i
informativnim formama), odnosno da se nasilje promoviše kao društveno prihvatljiv vid
ponašanja. Sa druge strane, ako se uzmu u obzir podaci o penetraciji savremenih, masovnih
medija i ulozi medija kao često ekskluzivnih izvora informacija, jasno je koji je obim uticaja koji
oni imaju u plasiranju svojih sadrţaja.
Grafikon 3. Na koji način mediji utiču na širenje nasilja na stadionima?
3. Percepcija uzroka nasilja u sportu
Jednu od centralnih tema istraţivanja čini i utvrĎivanje uzroka nasilja u sportu, odnosno
utvrĎivanja toga šta javno mnenje smatra da su glavni uzroci za tu pojavu. Ova tema je značajna,
jer posredno govori o tome šta mogu biti rešenja, odnosno načini za prevenciju delikventskog
ponašanja navijača.
2 Istraţivanje „Mesto sporta u ţivotu graĎana Srbije“ koje je CESID sproveo za potrebe Ministrastva omladine i
sporta u decembru 2008. godine, na reprezentativnom uzorku od 1598 ispitanika.
13
45
31
11
0 10 20 30 40 50
Mediji doprinose smanjenju nasilja
Mediji utiču na povećanje nasilja
Mediji ne utiču na obim nasilja
Ne znam, ne pratim
10
Ispitanicima je data lista od devet potencijalnih uticaja, koji pokrivaju širok spektar
društvenih, političkih, ekonomskih i individualnih faktora koji mogu biti izvor nasilja u sportu, a
potom je od njih traţeno da se izjasne u kojoj meri svaki od faktora smatraju uticajnim – od toga
da je to veoma uticajan faktor, pa do toga da je ta vrsta uticaja mala ili nepostojeća. Očekivano,
za veliki broj faktora ispitanici smatraju da u značajnoj meri utiču na manifestovanje nasilja na
sportskim utakmicama; i tamo gde ne smatraju da je taj uticaj veliki, postoji stav da uticaj postoji
i da je on makar umerenog karaktera. Jedino čemu se ne priznaje status faktora nasilja jeste
uroĎenost nasilja i pogodnost sporta da se to uroĎeno nasilje manifestuje. Dakle, ispitanici su
spremni da u situacionim faktorima vide potencijalne, manje ili veće, uzroke nasilja, a ne u
ljudskoj prirodi ili u sportu kao takvom (videti tabelu 1).
Tabela 1. U kojoj meri sledeće stvari uzrokuju prisustvo nasilja u sportu?
U
velikoj
meri
U
umerenoj
meri
U maloj
meri ili
nimalo
Ne zna,
nema
stav Uk.
Nezadovoljstvo mladih lošom ekonomskom situacijom 66 21 8 5 100
Drţava dopušta da svako radi šta hoće i ne sprečava nasilje 58 25 12 5 100
Loši odnosi u porodici i loše vaspitanje koje deca dobijaju 56 28 11 5 100
Nepostojanje drugih sadrţaja da mladi iskoriste svoje vreme 49 32 14 6 100
Loš obrazovni sistem, škola ne posvećuje paţnju nasilju 47 29 17 8 100
Nasilje u politici - mladi samo imitiraju ono što vide od njih 44 35 15 6 100
NasleĎe prošlosti – česti ratovi, sukobi i traume 38 35 22 6 100
Mediji, jer se u njima promoviše nasilničko ponašanje 37 32 24 8 100
Mladima je “uroĎeno” da budu nasilni, a u sportu to iskazuju 12 18 60 10 100
Osim na ovaj način, u kom je svakom od navedenih faktora mogla biti data ocena stepena
uticaja, od ispitanika je traţeno i da izdvoje jedan od tih uzroka za koji smatraju da je najveći
uzrok nasilja na sportskim terenima. Očekivano, više od jedne trećine ispitanika smatra
ekonomsku situaciju, odnosno nezadovoljstvo uzrokovano njom za glavni faktor manifestacije
nasilja na stadionima i oko njih. Smatra se da je nasilje reakcija na lošu ekonomsku situaciju,
veliku nezaposlenost mladih i njihov loš socioekonomski položaj – meĎutim, loša ekonomska
situacija se vidi kao „krivac“ mnogih problema, pa je ovde pitanje koliko su graĎani u stanju da
11
se distanciraju od opšte povike na lošu ekonomsku situaciju i da po automatizmu nju okrive za
sve što se dešava u društvu3.
Grafikon 4. Glavni uzrok nasilja u sportu
Na drugom mestu u distribuciji odgovora na ovo pitanje javlja se država koja svojim ne-
činjenjem, po mišljenu nešto više od 18% ispitanika, utiče na postojanje nasilja u sportu.
Ponovo treba reći da se drţava u javnom mnenju Srbije javlja kao neko od koga se mnogo
očekuje i kao neko ko se često vidi kao glavni krivac za mnoge probleme u društvu. U tom
kontekstu treba posmatrati i ovaj podatak; to ne znači da je ovo bilo kakvo opravdanje za drţavu,
koja se zaista često predstavljala nedovoljno odlučnom za rešavanje problema ekstremnih
navijača, od donošenja i promene zakona koji bi trebalo da regulišu ovu oblast, pa do spornih, a
ponekad i skandaloznih sudskih procesa, koji značajno umanjuju poverenje javnosti u to da
drţava zna šta čini.
Od svih testiranih agenasa socijalizacije (porodica, škola, mediji...), porodica je prošla
„najlošije“ – ona se pojavljuje na trećem mestu po redosledu uzroka, sa blizu 15% odgovora. To
je broj onih koji smatraju da se u porodici neguju vrednosti koje podstiču nasilje ili da porodica
ne čini dovoljno da se ta vrednost ne promoviše.
Ostali testirani uzroci, pojedinačno, zauzimaju manje od 10% odgovora – to, meĎutim, ne
znači da se oni vide kao nebitni (videti tabelu 1), već da se u „konkurenciji“ drugih faktora i u
situaciji u kojoj treba da se izabere jedan kao dominantan, oni ne dobijaju veći broj odgovora.
Inače, nema nikakve značajnije statističke razlike u pogledu percepcije uzroka za nasilje
u sportu niti prema sociodemografskim odlikama, niti prema odnosu prema navijanju.
3 Navijačkog nasilja ima i u daleko bogatijim zemljama, pa opšta ekonomska situacija ne moţe biti isključivi razlog
ove pojave; drugo je pitanje postojanje društvenih i ekonomskih razlika u tim zemljama i društvenih klasa iz kojih
potiču ekstremni navijači. U našem društvu, gde ne postoje klase u klasičnom smislu reči i gde postoji odreĎena
„jednakost u siromaštvu“, ekonomski faktor treba da bude razmatran kao uzrok, ali u drugačijem kontekstu.
1,6
4,2
4,6
5,8
6,2
8,9
14,7
18,4
35,4
0 10 20 30 40
Mladima je “uroĎeno” da budu nasilni, a u sportu to
najlakše pokazuju
Nasilje u politici - mladi samo imitiraju ono što vide
od njih
Loš obrazovni sistem, škola ne posvećuje dovoljno
paţnje nasilju
Mediji, jer se u njima mnogo promoviše nasilje i
nasilničko ponašanje
NasleĎe prošlosti – česti ratovi, sukobi i traume iz tog
perioda
Nepostojanje drugih sadrţaja i načina da mladi
iskoriste svoje vreme
Loši odnosi u porodici i loše vaspitanje koje deca
dobijaju u porodici
Drţava dopušta da svako radi šta hoće i ne sprečava
dovoljno nasilje
Nezadovoljstvo mladih lošom ekonomskom
situacijom
12
Na nešto drugačiji način je ispitivana veza izmeĎu ponašanja navijača i odreĎenih
interesnih grupa za koje se u javnom mnenju, odnosno u medijima, u poslednjih nekoliko godina
pojavljivala informacija da su u vezi sa ekstremnim navijačima. Reč je o političkim strukturama,
kriminalnim miljeom i upravama klubova za koje navijači navijaju. Za sve tri grupe, graĎani u
većini slučajeva smatraju da su povezane sa ekstremnim i nasilnim navijačima – 67% to smatra
za političare, 63% za kriminalce, a 55% za uprave klubova. Dakle, kao potencijalni uzrok ili
generator nasilja u sportu vide se strukture za koje bi se moglo tvrditi da sa sportom nemaju
mnogo veze ili da ne bi trebalo ni na koji način da se bave zaštitom manifestacije nasilja.
Posebno zabrinjava podatak da tri četvrtine graĎana smatra da navijači imaju direktnu podršku
od strane nekih političara i političkih stranaka; podjednako je alarmantan podatak i da više od
polovine njih smatra da same uprave klubova, iz nekih svojih interesa, podstiču nasilje navijača.
Tabela 2. Da li se slažete ili ne slažete sa sledećim tvrdnjama?
Slaţe se
Ne slaţe
se
Neodlučni,
bez stava Uk.
Neki političari i stranke podrţavaju navijače, jer su im potrebni
za njihove interese 67 11 22 100
Navijači imaju čvrste veze sa kriminalcima koji ih podrţavaju i
finansiraju 63 10 27 100
Navijači se ne bi ovako ponašali da nemaju podršku uprava
klubova 55 22 23 100
U kontekstu istraţivanja percepcije uzroka nasilja u sportu, posebna paţnja je posvećena
sportu kao potencijalnom uzroku – tačnije, učinjen je pokušaj da se utvrdi da li neke od
suštinskih odlika sporta (takmičarski duh ili simbolička agresija) ili neke od organizaciono-
instuitucionalnih „nadgradnji“ sporta mogu biti podsticajni za manifestovanje nasilja. Ova tema
je vaţna, jer se iz povezivanja nasilja i sporta moţe stvoriti odreĎeni odijum prema sportu i
sportskim dogaĎajima, koji moţe ugroziti ţelju za bavljenjem sportom ili interesovanje ljudi za
ovu oblast.
Takmičarski duh, ţelja za borbom, uspehom, prestiţom, pa i agresija kao metod dolaska
do toga, suštinske su odlike sporta. Bez toga, nema sporta u modernom smislu reči, jer je on
odavno prestao da bude polje spontane igre tela i duha, postajući polje u kom se reprodukuju
dominantne društvene vrednosti4. Sa druge strane, sport nije i ne moţe biti odvojen od društva u
kom se odvija, pa su i očekivana pitanja da li su odreĎene negativne tendencije u sportu, kakvo je
i nasilje, delimično uzrokovane i ponašanjem i samih sportista ili sportskih radnika. Zbog toga,
ispitanicima je opravdano postavljeno i pitanje da li smatraju da izmeĎu samih sportista i
sportskih radnika postoji nasilje.
4 „Sport je time postao oblikom industrijske robe tejlorovske izračunljivosti koja prolazi ili ne prolazi u sportsko-
trţišnoj konkurenciji“ – o vezi sporta, agresije i nasilja videti detaljnije u: Ratko Boţović, Agresija i nasilje u
sportu, Sociološka luča I/2, Podgorica, 2007.
13
Iako, pojedinačno posmatrano, najveći broj ispitanika smatra da meĎu sportistima nema
nasilja ili ga ima malo (38%), zabrinjava podatak da veći broj njih, u zbiru, smatra da nasilja ima
ili koliko i meĎu navijačima (31%) ili čak i više od toga, odnosno i više nego što se zna (14%).
Postoji, dakle, mnenje da u profesionalnom sportu postoji odreĎena „doza“ nasilja koja se po
logici stvari projektuje i na navijače. Drugo je pitanje na osnovu čega se formira ovakvo mnenje,
da li na osnovu nekih konkretnih saznanja ili na osnovu predrasuda, odnosno uvreĎenih mišljenja
koja se formiraju na neke druge načine.
Grafikon 5. Koliko, prema Vašem mišljenju, nasilja ima i izmeĎu samih sportista i
sportskih radnika?
Podaci iz grafikona 6. daju najbolji uvid u to šta se u oblasti sporta, u najširem smislu
reči, vidi kao potencijalni uzrok nasilja, a potiče iz samog sporta. Grafikon je napravljen na
osnovu odgovora ispitanika na dve tvdnje – jedna od njih govori o sportu kao oblasti koja kao
takva podstiče nasilje, dok druga problematizuje oblast profesionalnog sporta i institucionalne
okvire koji regulišu savremeni, organizovani sport. Velika većina ispitanika (77%) se ne slaže
sa tvrdnjom da sport podstiče nasilje; meĎutim, istovremeno, najveći broj ispitanika (59%)
smatra da je nasilje u sportu samo „vrh ledenog brega“ onoga što se dešava u današnjem
sportu. Nije, dakle, problem u sportu kao takvom, već u načinu njegovog organizovanja, pre
svega organizovanja profesionalnog sporta, u kom se često koriste mnoge nesportske metode
dolaţenja do uspeha i cilja5.
Grafikon 6. Da li se slažete ili ne slažete sa sledećim tvrdnjama?
5 Istraţivanje nasilja meĎu sportistima i sportskim radnicima pokazalo je da nešto više od trećine njih (35%) barem
jednom bilo predmet neke vrste psihičkog ili fizičkog nasilja ili neprimerenog ponašanja! O ovome videtio detaljnije
u studiji „Stepen i oblici nasilja u sportu Srbije“, na adresi http://www.beznasilja.com/analiza-i-rezultati.php
38
31
14
17 MeĎu njima nema nasilja
ili ima veoma malo
MeĎu njima ima nasilja
kao i meĎu navijačima
MeĎu njima ima i više
nasilja nego što se zna
Ne znam, ne pratim
14
4. Indeks tolerancije (opravdanja) nasilja u sportu
Da li se u javnom mnenju nasilje u sportu osuĎuje ili ne, da li se ta pojava toleriše,
razume ili opravdava iz odreĎenih razloga ili se osuĎuje, bez obzira na bilo kakve okolnosti i
opravdanja? Ovo je jedno od ključnih pitanja u istraţivanju, na koje odgovor daje osam različitih
tvrdnji koje govore o ne/toleranciji i ne/opravdanju, pa i ne/podrţavanju nasilničkog ponašanja u
sportu. Ove tvrdnje su podeljene u dve grupe – u prvoj se nalaze one koje, uslovno rečeno,
afirmativno govore o nasilju u sportu, odnosno nalaze odreĎena razumevanja za takvo ponašanje
u sportu. Sa ovim tvrdnjama ispitanici se uglavnom ne slaţu - na primer, tu se našla tvrdnja da se
kroz nasilje u sportu opravdano izraţava nezadovoljstvo mladih (ne slaţe se 64%), potom da je
nasilje u sportu uobičajeno i da ne treba previše brinuti oko toga (ne slaţe se 63%), ili da
verbalno nasilje navijača nikog ne ugroţava (ne slaţe se 49%). Jedina tvrdnja koja delimično
odstupa od ovih je tvrdnja da ne treba hapsiti navijače zbog njihovih izgreda, sa čim se slaţe
29%.
Tabela 3. Da li se slažete ili ne slažete sa sledećim tvrdnjama?
Ne slaţe
se
Neodlučni,
bez stava
Slaţe
se Uk.
1 Mladi opravdano izraţavaju svoja nezadovoljstva kroz nasilje
na stadionima 64 19 17 100
2 Nasilja u sportu ima svuda u svetu i mi ne bi treba da se previše
brinemo oko toga 63 21 16 100
3 Psovke i pretnje navijača na utakmicama su normalne i nikoga
ne ugroţavaju 49 28 23 100
4 Ne treba hapsiti i kaţnjavati navijače zbog skandiranja na
utakmicama 38 33 29 100
Sa druge strane, najveći broj ispitanika se slaţe sa tvrdnjama koje osuĎuju nasilje u sportu
i smatraju da se sa tom pojavom treba drastičnije obračunavati. Osam od deset ispitanika smatra
da nasilje na sportskim dogaĎajima treba kaţnjavati veoma strogo (80%); 73% njih smatra da
policija treba da bude oštrija u obračunu sa nasilnim navijačima; 66% njih smatra da je nasilje
77
12 1110
31
59
0
10
20
30
40
50
60
70
80
90
Ne slaţe se Neodlučni, bez
stava
Slaţe se
Sport podstiče nasilničko
ponašanje mladih, jer je u
njemu dosta nasilja i grubosti
Nasilje navijača je samo „vrh
ledenog brega“ onoga što
dešava u sportu i oko njega
15
samo opšta slika društva. Jedna tvrdnja odstupa od ovih tri – graĎani nisu za to da se zabrani
prisustvo publike na utakmicama, kao metod kaţnjavanja nasilja u sportu (ne slaţe se 59%).
Tabela 4. Da li se slažete ili ne slažete sa sledećim tvrdnjama?
Ne slaţe
se
Neodlučni
, bez stava
Slaţe
se Uk.
5 Nasilje na sportskim dogaĎajima treba kaţnjavati veoma strogo 8 12 80 100
6 Policija treba mnogo oštrije da reaguje prema navijačima koji ne
poštuju red 13 14 73 100
7 Treba zabraniti da se utakmice igraju pred publikom, tada uvek
doĎe do nasilja 59 24 17 100
8 Ono što se dešava na stadionima (tuče) je slika samog društva i
to me ne čudi 14 20 66 100
Od prethodnih šest tvrdji (bez tvrdnji 4 i 8, za koje se pokazalo da nisu dovoljno
distinktivne), napravljen je jedinstveni, petostepeni indeks tolerancije, odnosno opravdanja
nasilja u sportu, koji govori o tome da se velika većina slaţe sa tvrdnjama koje govore o
stroţijem obračunu sa nasiljem u sportu, odnosno da se većina ne slaţe sa onim tvrdnjama u
kojima se traţi opravdanje za nasilje u sportu. Taj indeks pokazuje da samo 1% ispitanika ima
potpuno razumevanje i toleriše nasilje u sportu, a da to u umerenoj meri čini 7% ispitanika; nešto
više od jedne petine (22%) nema stav ili ima protivrečne stavove, dok velika većina ili uglavnom
osuĎuje nasilje (47%) ili to čini u potpunosti (23%). Ovaj nalaz pokazuje da graĎani Srbije u
velikom meri osuĎuju nasilje u sportu, da za njega nemaju razumevanja i da ga ne tolerišu.
Grafikon 7. Indeks tolerancije (opravdanja) nasilja u sportu
1
7
22
47
23
0
5
10
15
20
25
30
35
40
45
50
Potpuno
opravdava nasilje
Uglavnom
opravdava nasilje
Neodlučni, bez
stava
Uglavnom
osuĎuju nasilje
Potpuno osuĎuju
nasilje
16
Ovaj indek će biti korišćen u daljoj analizi kao ključna varijabla za pravljenje profila
određenih grupa koje opravdavaju ili ne opravdavaju nasilje u sportu.
5. Odgovornost za nasilje u sportu
Jedno od ključnih pitanja kada je reč o nasilju u sportu jeste ko bi trebalo da preuzme
odgovornost za ovu pojavu. Iako se oštro osuĎuje sa „svih strana“, graĎanima Srbije se čini da su
institucije prilično pasivne u rešavanju ovog problema. Dugi sudski postupci, njihova odlaganja i
relativno blage kazne za huligane na stadionima samo povećavaju nepoverenje graĎana. Nekako
se čini da ni policija ni drţava ne obavljaju svoj posao kako valja, jer smo uglavnom upoznati sa
zakasnelim reakcijama i represivnim metodama policije koje očigledno ne daju uspešne
rezultate. Ovu tezu, uostalom, potvrđuju i rezultati ovog istraživanja, po kojima se nečinjenje
države vidi kao drugi po redu uzrok problema nasilja u sportu, odmah posle ekonomskog
nezadovoljstva (videti prethodni deo o uzrocima nasilja u sportu). TakoĎe nam je poznat i slučaj
da je u nekoliko navrata crkva opravdavala nasilje grupa navijača koji su sa sportskog objekta
preneli svoja uverenja i ponašanje i na ulicama Beograda. Sve ovo govori u prilog tezi da je
neophodno jasno sagledati ulogu i odgovornost različitih vrsta institucija i organizacija u oblasti
podsticanja ili sprečavanja nasilja u sportu.
17
U ovom delu istraţivanja pokušali smo da analiziramo i otkrijemo ko bi, prema mišljenju
graĎana, trebalo da preuzme najveću odgovornost za nasilje u sportu. Da li je to policija, čiji je
zadatak da odrţava red i mir kako na ulicama tako i na sportskim dešavanjima, sudstvo za koje
se očekuje da procesuira sve slučajeve i odredi adekvatne kazne ili je, pak, problem nastao u
samoj porodici nasilnog navijača u procesu socijalizacije.
Stavove ispitanika o odgovornosti nasilnog ponašanja navijača, ispitivali smo putem
četvorostepene skale gde su ispitanici imali priliku da ponuĎenim opcijama pripišu odgovornost
u sledećim opisima: nimalo nisu odgovorni, osrednje su odgovorni, veoma su odgovorni i ne zna
nema-stav. S obzirom da je prosečna neprepoznatljivost ovih stavki i pripisane odgovornosti
svega 5%, u ovom slučaju ćemo zanemariti opciju ne zna nema-stav.
Grafikon 8. Koliko su za nasilno ponašanje navijača odgovorni... (prosečne ocene od 1 do 4)
Ispitanici smatraju da bi najveću odgovornost trebalo da snose sami navijači, a zatim sledi
i drţava sa prosečnom ocenom 2,73 što nam govori da su ispitanici za drţavu uglavnom
zaokruţivali opciju veoma je odgovorna. Verska organizacija je dobila najmanju ocenu (1,41)
što je donekle i logičan podatak s obzirom da su se više od polovine ispitanika izjasnili kao
vernici, a nije baš „umesno“ povezati versku organizaciju sa nečim što ima lošu konotaciju u
javnosti. TakoĎe, moţemo primetiti da roditelji imaju veću odgovornost od policije, što nam
govori da ispitanici smatraju da je problem nastao u fazi pogrešnog vaspitanja, koje se kasnije
ispoljava kroz socijalne interakcije, od kojih je jedna i navijanje.
Iz naredne tabele moţemo videti detaljnije nalaze prilikom ispitivanja odgovornosti za
nasilno ponašanje navijača (nalaze od kojih je pravljena prosečna ocena iz prethodnog
grafikona). Čak 81% ispitanika smatra da su sami navijači veoma odgovorni za nasilje, a zatim
slede drţava i „mlaka“ kaznena politika odnosno pravosuĎe. Moţemo reći da se upravi sportskih
klubova, roditeljima i policiji pripisuje relativno ujednačena odgovornost za nasilje navijača.
Nešto više od polovine ispitanika smatra da su ova tri pomenuta subjekta veoma odgovorna za
nasilje.
0 1 2 3
Crkva (Vaša verska organizacija)
Škola
Policija
Roditelji
Uprave sportskih objekata
Mlaka kaznena politika (sudovi)
Drţava
Sami navijači
1,41
2,12
2,42
2,45
2,46
2,69
2,73
2,78
18
Najmanja odgovornost pripisuje se crkvi (verskoj organizaciji), s obzirom da skoro 70%
ispitanika smatra da crkva nije nimalo odgovorna, dok svega 10% njih smatra da je crkva veoma
odgovorna.
Tabela 5. Koliko su za nasilno ponašanje navijača odgovorni... (%)
Veoma su
odgovorni
Osrednje su
odgovorni
Nimalo nisu
odgovorni Ukupno
Sami navijači 81 17 2 100
Drţava 76 21 3 100
Mlaka kaznena politika (sudovi) 73 23 4 100
Roditelji 56 32 12 100
Policija 54 33 13 100
Uprave sportskih klubova 53 40 7 100
Škola 34 43 23 100
Crkva (verska organizacija) 10 21 69 100
Stavove ispitanika o tome ko je najodgovorniji za ponašanje navijača pokušali smo da
utvrdimo i tako što bi se posle davanja ocena, ispitanici odlučili za jednu od navedenih opcija.
Iako je najveći broj ispitanika smatrao da su sami navijači veoma odgovorni za nasilno
ponašanje, najveća odgovornost se ipak pripisuje državi - 31% ispitanika smatra da je drţava
najodgovornija za ponašanje navijača, dok 24% njih smatra da su to sami navijači. Najmanje
odgovorni za ponašanje navijača su, prema mišljenju ispitanika, školstvo i policija, dok crkva, u
konkurenciji drugih aktera, ne preuzima nikakvu odgovornost za ponašanje navijača.
Grafikon 9. Šta mislite ko je najodgovorniji za ponašanje navijača? (%)
19
Prilikom ispitivanja ko je najodgovorniji za nasilje, pokušali smo da lociramo odgovore u
odnosu na godine, obrazovanje ispitanika i njihovu klasnu pripadnost. Više od polovine
ispitanika u uzrastu od 15 do 18 godina smatra da su za nasilje najodgovorniji sami navijači, dok
su ostali uglavnom odgovornost prebacili na drţavu. Prosečno, 32% ispitanika po kategoriji
starosti smatra da je najodgovornija drţava.
Kada je u pitanju obrazovanje ispitanika i stava o tome ko je najodgovorniji za ponašanje
navijača, za opciju „sami navijači“ se najviše odlučuje učenička i studentska populacija. Blizu
40% ispitanika koji su studenti ili učenici smatraju da su navijači najodgovorniji. Slična situacija
je i sa ispitanicima koji imaju samo osnovno obrazovanje, njih 34% se opredeljuje za navijače.
Ispitanici sa završenom višom školom ili fakultetom se u najvećoj meri opredeljuju za drţavu
kao nosioca najveće odgovornosti (35%), zatim slede sudovi, pa navijači.
Ispitanici su imali prilike da se izjasne i o pripadnosti odreĎenoj društvenoj grupi, što smo
u ovom slučaju iskoristili kako bismo eventualno uočili povezanost te odlike sa pripisivanjem
najveće odgovornosti za nasilno ponašanje. Odstupanja od ostalih društvenih grupa moţemo
primetiti kod seljaka gde njih 29% smatra da je najodgovornije sudstvo, dok su drţava i roditelji
pribliţno iste odgovornosti. Uglavnom dominira stav da je drţava najodgovornija za nasilno
ponašanje navijača, pri čemu su pripadnici više i srednje klase nešto izričitiji po tom odgovoru.
Stav da su sami navijači najodgovorniji je najizraţeniji kod sluţbenika, gde po 33% pripadnika
ove društvene grupe navodi navijače i drţavu kao najodgovornije.
0 5 10 15 20 25 30 35
Crkva (Vaša verska organizacija)
Škola
Policija
Uprave sportskih klubova
Roditelji
“Mlaka” kaznena politika (sudovi)
Sami navijači
Drţava, uopšte
0
1
4
7
15
18
24
31
20
Tabela 6. Stavovi graĎana o najvećoj odgovornosti za ponašanje navijača u poreĎenju sa
klasnom stratifikacijom (%)
Viša
klasa
Srednja
klasa Sluţbenici Radnici Seljaci
Niţa
klasa
Uprave sportskih klubova 0 8 4 9 4 5
Roditelji 19 14 11 14 18 18
Škola 0 1 0 1 4 2
Crkva 0 0 0 0 0 1
Drţava 38 34 33 31 19 27
Policija 0 3 4 5 4 5
Mlaka kaznena politika 12 17 15 16 29 23
Sami navijači 31 23 33 24 22 19
Prilikom ispitivanja povezanosti izmeĎu pripisivanja odgovornosti ispitanika i indeksa
tolerancije nasilja, najpre smo svrstali ispitanike u dve grupe, one koji opravdavaju, odnosno ne
opravdavaju nasilje (prema indeksu iz prethodnog dela izveštaja).
Interesantan je podatak je da ispitanici koji tolerišu nasilje, u velikoj meri vide same
navijače kao najodgovornije za njihovo ponašanje (grafikon 10). Svaki četvrti ispitanik koji
opravdava nasilje je ovog mišljenja. Ispitanici koji su identifikovani kao oni koji ne podrţavaju
nasilje, smatraju da najveću odgovornost za ponašanje navijača ima drţava (33%), a zatim sami
navijači (21%). Odgovornost, takoĎe, pripisuju i sudstvu, ali i roditeljima, gde 16% ispitanika
smatra da su roditelji najodgovorniji za ponašanje navijača, dok je taj procenat kod ispitanika
koji opravdavaju nasilje nešto niţi (10%).
Grafikon 10. Stavovi graĎana o najvećoj odgovornosti za ponašanje navijača u poreĎenju
sa indeksom tolerancije nasilja (%)
21
6. Uloga države u sprečavanju nasilja u sportu
Nakon što smo utvrdili da je, prema stavovima ispitanika, drţava najodgovornija za
ponašanje navijača od svih društveno-političkih aktera, postavlja se pitanje koja je njena uloga u
sprečavanju nasilja u sportu i koje metode bi bile eventualno najefikasnije kako bi se donekle
regulisao ovaj društveni problem. U nastavku analize, naglasak ćemo staviti na ulogu različitih
institucija drţave u borbi protiv nasilja u sportu, u kojoj meri ih graĎani vide kao one koje se
bore protiv navedenog problema, kao i koji metod je najefikasniji, prema mnenju graĎana.
Grafikon 11. Da li se država generalno, prema Vašem mišljenju, dovoljno bori protiv
nasilja u sportu? (%)
Ispitanici imaju jasno izraţen stav kad je u pitanju uloga drţave u borbi protiv nasilja u
sportu. Čak 60% ispitanika smatra da se država uopšte ne bori dovoljno protiv nasilja u
0%
5%
10%
15%
20%
25%
30%
35%
Opravdava nasilje Ne opravdava naseilje
7%8%
10%
16%
1% 1%
34%33%
7%4%
17% 17%
25%
21%
Uprave sportskih klubova
Roditelji
Škola
Drţava, uopšte
Policija
“Mlaka” kaznena politika
(sudovi)
Sami navijači
0
10
20
30
40
50
60
Mislim da se
bori dovoljno
Ne zna, nema
stav
Mislim da se
bori onoliko
koliko moţe
Mislim da se
uopšte ne bori
dovoljno
69
25
60
22
sportu. Oni koji smatraju da drţava čini sve što moţe i da se bori koliko moţe čine 25%, dok
svega 6% ispitanika smatra da se drţava bori u sasvim dovoljnoj meri.
Značajne razlike primećujemo kada poredimo ispitanike koji opravdavaju, odnosno ne
opravdavaju nasilje navijača, po pitanju učešća drţave u rešavanju ovog problema. Čak 65%
ispitanika koji ne tolerišu nasilje misli da se drţava uopšte ne bori dovoljno, dok je kod druge
grupe ispitanika taj procenat znatno niţi (40%). Razlike su vidljive i po pitanju ostalih stavova.
Ukupno 13% ispitanika koji opravdavaju nasilje smatra da se drţava bori dovoljno protiv nasilja
u sportu, dok je taj procenat kod grupe ispitanika koji ne opravdavaju nasilje svega 5%. I kad je
u pitanju tvrdnja da se drţava bori onoliko koliko moţe, vidi se nešto veći procenat ispitanika
koji opravdavaju nasilje.
Grafikon 12. Stavovi graĎana o borbi države sa nasiljem u sportu u poreĎenju sa indeksom
tolerancije nasilja (%)
Moţemo primetiti visoku koncentraciju procenata kod tvrdnje da bi sudovi i policija
trebalo da su oštriji prema navijačima koji prave nerede na stadionima i ulicama. Čak 81%
0%
10%
20%
30%
40%
50%
60%
70%
Mislim da se
bori
dovoljno
Mislim da se
bori onoliko
koliko moţe
Mislim da se
uopšte ne
bori
dovoljno
Ne zna,
nema stav
13
38 40
95
23
65
7
Opravdava nasilje
Ne opravdava naseilje
23
ispitanika smatra da bi sudovi trebalo da budu oštriji nego što je to bilo do sada. Slična situacija
je i kad je u pitanju policija. Nešto niţe u odnosu na sudstvo, ali ipak veoma visok procenat
(71%) smatra da bi i policija trebalo da bude oštrija nego do sada. Veoma mali procenat (skoro
na nivou statističke greške) smatra da bi trebalo da budu blaţi i sudovi i policija. Za opciju da
policija radi svoj posao baš onako kako treba opredelilo se 19% ispitanika, dok je kod sudova taj
procenat nešto niţi (11%).
Grafikon 13. Kako ocenjujete ponašanje policije i sudova prema navijačima koji prave
nerede? (%)
Tabele 7 i 8. Ocena ponašanja policije i sudova prema navijačima koji prave nerede u
poreĎenju sa indeksom tolerancije nasilja? (%)
Tabela 7. Ponašanje
sudova
Treba da su
blaţi
Baš onako
kako treba
Treba da su
oštriji Ne zna
Opravdavaju nasilje 12 23 60 5
Ne opravdavaju nasilje 0 8 87 5
Tabela 8. Ponašanje
policije
Treba da su
blaţi
Baš onako
kako treba
Treba da su
oštriji Ne zna
Opravdavaju nasilje 17 38 40 5
Ne opravdavaju nasilje 1 15 78 6
Prilikom ukrštanja varijabli u prethodne dve tabele, uočili smo veoma interesantne
podatke. Naime, primećujemo da su ispitanici, identifikovani kao tolerantniji na nasilje, dosta
"blaţi" kada je u pitanju kaţnjavanje nasilnih navijača. Iako je 60% onih koji smatraju da bi
sudovi trebalo oštrije da reaguju, taj procenat je znatno viši kod ispitanika koji smatraju da je
nasilje neopravdano i dostiţe 87%. TakoĎe, vidimo značajniju razliku kad je u pitanju stav da bi
sudovi trebalo da budu blaţi. Ne beleţimo nijednog ispitanika koji ne podrţava nasilje sa
0
10
20
30
40
50
60
70
80
90
treba da su blaţi baš onako kako
treba
treba da su
oštriji
ne zna
3
19
71
71
11
81
7
Policija
Sudovi
24
ovakvim stavom, dok kod druge grupacije oni čine 12% ispitanika. Da sudstvo obavlja svoj
posao baš onako kako treba, smatra svaki četvrti ispiitanik koji toleriše nasilje, dok je taj
procenat znatno niţi kod ispitanika koji ne tolerišu nasilje (8%).
Kada je u pitanju rad policije i zadovoljstvo ispitanika njihovim radom, situacija je slična
kao sa radom sudstva. Oni ispitanici koji ne tolerišu nasilje dosta su rigorozniji prema nasilnim
navijačima. Skoro 80% ispitanika koji ne tolerišu nasilje smatra da bi policija trebalo da bude
oštrija, dok je kod druge grupe taj broj svega 40%. Kada su u pitanju stavovi da policija radi svoj
posao u pravoj meri ili da bi trebalo da bude blaţa, znatno veći procenat se beleţi kod ispitanika
koji smatraju da je nasilje opravdano.
Mali procenat ispitanika nema stav o tome koja bi bila najefikasnija metoda rešavanja
nasilja u sportu. Više od polovine ispitanika smatra da je metoda kaţnjavanja počinilaca najbolja
za rešavanje ovog problema (57%), dok 37% smatra da je bolji način edukacija i razgovor sa
mladima.
Grafikon 14. Da li bi nasilje u sportu trebalo sprečavati kažnjavanjem počinilaca ili
edukacijom?
Čak 55% ispitanika koji opravdavaju nasilje smatra da je edukacija efikasniji način
sprečavanja nasilja u sportu, dok je taj procenat kod ispitanika koji ne podrţavaju nasilje dosta
niţi. Oni uglavnom podrţavaju metodu kaţnjavanja počinilaca - njih 60% se zalaţe za ovaj stav.
Kada govorimo o demografskim karakteristikama ispitanika i stava o načinu sprečavanja
nasilja, moţemo reci da se muškarci više opredeljuju od ţena za kaţnjavanje počinilaca. Za
kaţnjavanje se takoĎe u nešto većoj meri opredeljuju ispitanici sa osnovnom ili srednjom
školom, dok je metod edukacije navijača više zastupljen kod ispitanika sa završenim fakultetom
ili višom školom.
Prilikom ispitivanja rada odreĎenih institucija na polju suzbijanja nasilja u sportu,
ispitanicima smo dali mogućnost da izaberu opcije da institucija ne čini dovoljno, čini koliko
57
37
6
Kaţnjavanjem počinilaca, posle toga
se niko više ne bi usudio na nasilje
Edukacijom i razgovorom sa mladim
ljudima
Ne zna, nema stav o tome
25
može i čini dovoljno. Prosečna ne-prepoznatljivost rada ovih institucija je 9%, stoga ćemo u
ovom slučaju zanemariti opciju ne zna, nema stav.
Iz dobijenih prosečnih ocena rada institucija, vidimo da je najslabiju ocenu dobilo sudstvo
(1,34) što bi značilo da ispitanici uglavnom smatraju da ono ne čini dovoljno u borbi protiv
nasilja. Uz to ide i tuţilaštvo koje je takoĎe neefikasno u borbi protiv nasilja. Najvišu ocenu
dobili su stručne institucije i stručnjaci (1,58), gde su se ispitanici skoro podjednako odlučivali
za opciju ne čini dovoljno ili čini koliko može. MeĎutim, moramo naglasiti da su sve ocene
relativno slične i niske, što nam govori o generalnom nezadovoljstvu ispitanika kad je u pitanju
rad svih navedenih institucija.
Grafikon 15. Kako ocenjujete rad sledećih institucija u borbi protiv nasilja u sportu?
(Prosečne ocene na skali nod 1 do 3)
Najveći procenat ispitanika smatra da sudovi i tuţilaštvo ne čine dovoljno u borbi protiv
nasilja u sportu, što je donekle i očekivano s obzirom da većina ispitanika smatra da bi trebalo da
budu oštriji nego što je to bilo do sada. Visok procenat za sve institucije za odgovor da „ne čine
dovoljno“ govori nam da su graĎani Srbije generalno nezadovoljni njihovim radom i njihovom
efikasnošću, smatrajući ujedno da bi se trebalo primenjivati kaţnjavanje i to mnogo oštrije nego
što je to bilo do sada.
Tabela 9. Kako ocenjujete rad sledećih institucija u borbi protiv nasilja u sportu? (%)
Ne čini
dovoljno
Čini koliko
moţe Čini dovoljno
Sudovi 72 22 6
Tuţilaštvo 69 25 6
Ministarstvo omladine i sporta 60 30 10
Ministarstvo prosvete 56 36 8
Ministarstvo unutrašnjih poslova 55 35 10
Stručne institucije i stručnjaci 50 41 9
7. Korelati odnosa prema nasilju u sportu
1,2 1,25 1,3 1,35 1,4 1,45 1,5 1,55 1,6
Sudovi
Tuţilaštvo
Ministarstvo omladine i sporta
Ministarstvo prosvete
Ministarstvo unutrašnjih poslova
Stručne institucije i stručnjaci
1,34
1,38
1,49
1,51
1,54
1,58
26
7.1. Interesovanje i bavljenje sportom i odnos prema sportskim dogaĎajima
U ovoj celini izveštaja namera je da ispitamo da li se i u kojoj meri graĎani interesuju i
bave sportom, kao i u kakvoj je vezi njihovo ne/bavljenje sportom sa odnosom prema nasilju u
sportu. Osnovna hipoteza koju smo imali na umu u ovom delu jeste da aktivnije bavljenje
uslovljava manju toleranciju na nasilje u sportu.
Rezultati pokazuju da se jedna trećina graĎana interesuje za sport - od toga 12%
ispitanika redovno razgovara o sportu, rezultatima naših sportista i utakmicama. Retko ili nikad o
sportu ne razgovara 35% ispitanika (od toga 22% retko razgovara o sportu a 13% nikada ne
razgovara o sportu). Interesantan je podatak da se čak 58% graĎana u Srbiji ne bavi sportom
uopšte6, a meĎu onima koji se bave najveći je procenat onih koji se sportom bave jednom do dva
puta mesečno (16%), verovatno radi rekreacije. Aktivno se sportom bavi 13% graĎana. –
grafikoni 16 i 17.
Grafikon 16. Da li i koliko često, razgovarate o sportu, rezultatima naših sportista,
rezultatima utakmica – sa vašim ukućanima, prijateljima, poznanicima… ?(u %).
Grafikon 17. Da li se i koliko često bavite sportom? (u%)
MlaĎe genaracije se više bave sportom od starijih i takav rezultat nije iznenaĎujući.
Svakodnevno se sportom bave uglavnom najmlaĎi ispitanici (u uzrastu od 15 do 18 godina), njih
6 Ovi nalazi su potvrĎeni i u istraţivanju „Problemi i potrebe mladih u Srbiji“, koje je CESID sproveo za potrebe
Ministarstva omladine i sporta u aprilu mesecu 2011. godine, na uzorku od 1200 ispitanika – prema tom
istraţivanju, broj onih koji se ne bave sportom je gotovo istovetan kao i sada i iznosi 56%.
13
22
32
21
12 Ne razgovaram
Retko razgovaram
Ponekad razgovaram
Često
Redovno
58
16
13
7 6 Ne bavim se uopšte
1-2 dva puta mesečno
1-2 dva puta nedeljno
3-4 puta nedeljno
Gotovo svakodnevno
27
27%, a ispitanici u uzrastu od 18 do 29 godina čine to najviše jednom do dva puta nedeljno
(26%). Pripadnici više klase se, u poreĎenju sa ostalim društvenim grupama, u najvećem
procentu bave sportom, a podjednak je procenat onih koji se bave sportom 1 do 2 puta nedeljno i
svakodnevno (po 21%). U najvećem procentu sportom se ne bave seljaci i niţa glasa što je i
razumljivo imajući u vidu da je su verovatno više okupirani drugim stvarima ili nemaju kulturu i
naviku bavljenja sportom.
Tabela 10. Bavljenje sportom u odnosu na starost ispitanika i pripadnost društvenim
grupama (u%)
Starost
Ne bavim
se uopšte
1-2 dva puta
mesečno
1-2 dva puta
nedeljno
3-4 puta
nedeljno
Gotovo
svakodnevno
15 – 18 12 18 20 23 27
18-29 34 20 26 15 5
30-39 48 22 17 8 5
40-49 60 20 13 3 4
50-59 70 12 9 5 4
60-69 85 8 1 1 5
više od 70 89 1 4 3 3
Društvene
grupe
Viša klasa 37 16 21 5 21
Srednja
klasa 45 18 17 11 9
Sluţbenici 48 20 15 9 8
Radnici 68 13 11 6 2
Seljaci 82 6 8 2 2
Niţa klasa 73 16 9 0 2
Ne zna 58 16 12 6 8
Sledeći korak u istraţivanju je ispitivanje vrednosnog odnosa prema nasilju u sportu
meĎu onima koji se sportom i bave. Na prvi pogled uočava se da najveći procenat graĎana, bez
obzira da li se bave sportom ili ne, osuĎuje nasilje u sportu, a da je relativno mali procenat onih
koji opravdavaju nasilje u sportu u potpunosti. TakoĎe, primetno je da je veći procenat onih koji
nemaju stav ili su neodlučni kada je u pitanju nasilje u sportu. Tako, na primer, 29% onih koji se
sportom bave svakodnevno nemaju stav o nasilju u sportu, a zanimljivo je da samo nešto veći
procenat uglavnom osuĎuje nasilje u sportu. Dakle, nasilje u sportu se osuĎuje, bez obzira ne
ne/bavljenje njime, jer su razlike koje se pojavljuju statistički beznačajne.
Tabela 11. Bavljenje sportom i odnos prema nasilju u sportu (u %)
Opravdava Uglavnom Ne Uglavnom Potpuno
28
opravdava zna osuĎuje osuĎuje
Ne bavim se uopšte 1 5 22 49 23
1-2 dva puta mesečno 0 10 24 51 15
1-2 dva puta nedeljno 3 7 17 44 29
3-4 puta nedeljno 5 14 21 38 22
Gotovo svakodnevno 2 10 29 31 28
Prosek 1 7 22 46 22
U narednoj celini ispitivaće se kakav je odnos ispitanika prema sportskim dogaĎajima,
koji su razlozi zbog kojih graĎani ne posećuju utakmice, a zainteresovani su za sport i u kojoj
meri se nebezbednost, odnosno strah od navijačkog nasilja javlja kao uzrok za „odbojnost“
prema sportskim dogaĎajima.- grafikoni 18. i 19.
Sportske dogaĎaje nikada ne posećuje 45% ispitanih graĎana, a ako se ima u vidu 23%
ispitanika koji retko odlaze na utakmice, moţe se reći da sportske dogaĎaje redovnije prati jedna
trećina ispitanih graĎana (povremeno ide na sportke dogaĎaje 18% ispitanika, a 14% ide kad god
ima priliku) - grafikon 18.
Grafikon 18. Odnos prema sportskim dogaĎajima (u %)
Oni koji ne idu na sportske dogaĎaje ili ne idu koliko bi ţeleli odgovorili su da je, u
najvećoj meri, razlog za to nedovoljno slobodnog vremena - 31%. Jedna petina (20%) ispitanika
odgovorila je da retko posećuje sportske dogaĎaje zato što se u njihovoj blizini ne odrţavaju
utakmice koje bi oni ţeleli da prate. Pretpostavljamo da se tu nalaze uglavnom graĎani koji ţive
u unutrašnjosti Srbije, gde se ne odrţava veći broj značajnijih sportskih dogaĎaja. Nedostatak
novca predstavlja ograničavajući faktor za 9% onih koji ne posećuju sportske dogaĎaje, dok se
17% njih ne oseća dovoljno bezbedno na njima. Nebezbednost, odnosno strah od nasilja na
utakmicama nije, dakle, dominantan razlog za neposećivanje sportskih dogaĎaja.
Grafikon 19. Razlozi za neposećivanje sportskih dogaĎaja
14
18
23
45
Idem na sportske dogaĎaje
kada god mogu
Povremeno idem na sportske
dogaĎaje
Retko idem na sportske
dogaĎaje
Nikada ne idem na sportske
dogaĎaje
29
Ako uporedimo vrednosni odnos prema nasilju u sportu sa odnosom prema sportskim
dogaĎajima, dobijamo slične rezultate kao i odnosu „sportista“ prema nasilju u sportu. Po jedna
petina ispitanih graĎana je neodlučna tj. nema stav kada je u pitanju nasilje u sportu. Zanimljivo
je da veći procenat onih koji idu na sportske dogaĎaje nema stav u odnosu na 20% onih koji
nemaju stav i ne idu na sportske dogaĎaje. TakoĎe, primetno je da oni koji se ne interesuju za
sport u većem procentu osuĎuju nasije u sportu u odnosu na one koji redovno posećuju sportske
dogaĎaje (49% ispitanika koji ne idu nikada na sportske dogaĎaje uglavnom ne opravdavaju
nasilje u sportu i 38% graĎana koji idu redovno na sportske dogaĎaje uglavnom ne opravdavaju
nasilje u sportu). Jedna petina ispitanika koji redovno posećuju sportske dogaĎaje uglavnom ili u
potpunosti opravdava nasilje u sportu. Zaključak je da oni koji su upućeniji u sport i sportska
dešavanja u većoj meri opravdavaju ili makar razumevaju nasilje u sportu u odnosu na
ispitanike koji retko ili uopšte ne posećuju sportske dogaĎaje. Verovatno je da se meĎu
njima u većoj meri nalaze oni koji su bliski navijačkim grupama i/ili pripadnici navijačkih
grupa, te stoga ovakav stav moguće predstavlja „odbranu“.
Tabela 12. Odnos prema nasilju u sportu u poreĎenju sa odnosom prema sportskim
dogaĎajima (u %)
31
9
1720
23
Nemam vremena za to
Nema novca za to
Ne osećam se bezbedno na
utakmicama
Nema u blizini dogaĎaja
koje bi ţeleo da gledam
Nisam zainteresovan/na za
sport uopšte
30
Opravdava
Uglavnom
opravdava Ne zna
Uglavnom
osuĎuje
Potpuno
osuĎuje
Idem na sportske dogaĎaje kada
god mogu 4 15 29 38 14
Povremeno idem na sportske
dogaĎaje 2 9 24 45 20
Retko idem na sportske
dogaĎaje 1 10 20 49 20
Nikada ne idem na sportske
dogaĎaje 1 3 20 49 27
Prosek 1 7 22 46 22
6.2. Lični odnos prema navijanju i pripadnost i pripadnost navijačkim grupama
U narednom delu istraţivanja ispitivali smo da li i u kojoj meri graĎani navijaju za
odreĎene sportske klubove, koji je stepen njihove vezanosti za sportske klubove, kakvo je
njihovo mišljenje navijačkim grupama, da li pripadaju nekoj grupi kao što su „Delije“, „Grobari“
i slično. Kao i u prethodnom delu, ispitivaćemo odnos graĎana prema nasilju u sportu i porediti
ga sa njihovim navijačkim sklonostima i navikama.
Podela meĎu navijačima vrši se izmeĎu dva najveća sportska kluba u Crvene Zvezde i
Partizana. „Zvezdaša“ je procentualno više, 35% ispitanika, dok za Partizan navija 27% graĎana.
Tek 3% graĎana navija za lokalne klubove, a 33% ispitanika ne navija uopšte.
Grafikon 20. Da li navijate za neki sportski klub? (u %)
Stepen vezanosti navijača za klub merili smo na skali od 1 do 5, gde je ocena 1
predstavljala navijače koji navijaju „reda radi“, a ocena 5 „vatrene navijače“. U najvećem
procentu graĎani su stepen vezanosti za klub ocenili trojkom, što znači da nisu pasivni navijači,
ali i sebe ne smatraju „vatrenim navijačima“. Navijača „reda radi“ je 10%, a skoro isto toliko i
„vatrenih navijača“ (11%).
Grafikon 21. Stepen vezanosti ispitanika za klub za koji navijaju (u %)
33
35
27
1 1 3Ne
Crvena Zvezda
Partizan
Vojvodina
Strani klubovi
Ostali (lokalni) klubovi
31
Grupa „vatrenih navijača“ je nešto najbliže što se u ovom tipu istraživanja moglo dobiti,
a što predstavlja mogući indikator za opis takozvanih ekstremnih navijača. Naravno, to što neko
sebe smatra „vatrenim navijačem“ ne znači da oni ima predispozicije ka nasilju, ali će opisu ove
grupe biti posvećena nešto veća pažnja, jer je ona najbliža ektremizmu u navijanju. Faza
„vbatrenog navijača“ je sigurno posredujuća faza kroz koju prolaze i oni koji kasnije
pribegavaju i nasilju kao metodu navijanja.
Opis onih koji su sebe definisali kao vatrene navijače daćemo kroz vrednosnu matricu,
odnosno kroz izbor odreĎenih vrednosnih orijentacija za koje se moţe pretpostaviti da utiču na
odnos prema navijanju i nasilju u sportu. U istraţivanju smo koristili četiri vrednosne matrice
(tradicionalizam, konformizam, autoritarnost i nacionalizam), potom agresivnost u ponašanju i
odnos prema demokratiji kao političkom poretku. Podatke za svaku od navedenih vrednosnih
mapa dobili smo pravljenjem sloţenih sintetičkih pokazatelja, a na osnovu pozitivnih ili
negativnih odgovora na pojedinačne tvrdnje koje opisuju odreĎene odnose. “Sabiranjem” i
klasifikovanjem odgovora ispitanika na sve tvrdnje koje opisuju jednu vrednosnu orijentaciju,
dobijen je sloţeni, petostepeni pokazatelj odreĎene vrednosne orijentacije, na čijem jednom polu
se nalazi krajnje prihvatanje, a na drugom krajnje odbijanje odreĎene vrednosti. – tabela 13.
Postoji visoka korelacija izmeĎu stepena vezanosti za klub i tradicionalizma. Tako su
“vatreni navijači” uglavnom tradicionalisti - skoro polovina (44%) je sebe svrstala meĎu
tradicionaliste i umerene tradicionaliste, što je znatno više od proseka (28%). Kada je u pitanju
korelacija sa konformizmom, tu se ne pokazuju značajne pravilnosti, s obzirom da se uglavnom
mlaĎe generacije, sklone buntu, više poistovećuju sa klubovima. Značajniji stepen korelacije
javlja se i izmeĎu stepena vezanosti za klub i nacionalizma i rasizma. NasleĎe devdesetih
godina dvadesetog veka svakako je ostavilo traga na mlaĎe generacije, te se kod njih u većoj
meri javljaju nacionalistički i rasistički stavovi. Zanimljiv je i odnos prema demokratiji meĎu
navijačima - postoji visoka korelacija meĎu „vatrenim navijačima“ i ne-demokratama. Vatreni
navijači nešto su skloniji i agresivnom ponašanju od onih koji to nisu.
Tabela 13. Stepen vezanosti za klub i vrednosne orijentacije (u %)
33
1011
24
11
11 Nisam navijač uopšte
Navijač "Reda radi"
2
3
4
Vatreni navijač
32
Navijač
"Reda
radi" 2 2 2
Vatreni
navijač Prosek
Tradicionalizam
Modernista 26 28 17 20 7 19
Umereni modernista 34 32 32 22 28 30
Neodlučni, bez stava 20 18 24 30 21 23
Umereni tradicionalista 14 17 16 15 20 17
Tradicionalista 6 5 11 13 24 11
Konformizam
Ne-konformista 15 13 13 7 18 13
Umereni ne-konformista 23 21 17 21 11 18
Neodlučni, bez stava 17 26 23 21 19 22
Umereni konformista 27 29 28 25 24 27
Konformista 18 11 19 26 28 20
Autoritarnost
Ne-autoritarna ličnost 24 19 14 18 13 17
Umereno ne-autoritarna
ličnost 33 30 24 23 12 25
Neodlučni, nema stav 11 15 22 17 26 19
Umereno autoritartna
ličnost 22 23 24 19 28 23
Autoritarna ličnost 10 13 16 23 21 16
Nacionalizam
Ne-nacionalista 15 12 7 7 10 10
Umereni ne-nacionalista 25 22 21 12 8 18
Neodlučni, bez stava 25 37 23 18 19 24
Umereni nacionalista 20 20 28 33 28 26
Nacionalista 15 9 21 30 35 22
Rasizam
Protivnik rasizma 50 49 52 42 43 48
Umereni protivnik
rasizma 23 22 15 15 20 18
Neoflučni, bez stava 17 21 19 17 18 18
Umerene pristalice
rasizma 3 7 6 13 9 8
Pristalice rasizma 7 1 8 13 10 8
Demokratija
Demokrate 27 24 17 18 10 19
Umerene demokrate 18 23 24 21 14 21
Neodlučni, bez stava 20 23 26 23 21 23
Umerene ne-demokrate 22 21 21 20 20 21
Ne-demokrate 13 9 12 18 35 16
Agresivnost
Stabilna ličnost 45 38 35 33 21 35
Umereno stabilna ličnost 16 23 29 27 14 24
Neodlučni, bez stava 21 22 19 21 33 22
Umereno agresivna
ličnost 12 13 9 9 16 11
Agresivna ličnost 6 4 8 10 16 8
U sledećem delu ispitivaćemo kakvo je mišljenje graĎana o navijačkim grupama. U
najvećem procentu graĎani nemaju mišljenje o navijačkim grupama (28%), zatim slede oni koji
33
nemaju ni dobro ni loše mišljenje o njima tj. nemaju formiran stav. Veoma loše i loše mišljenje o
navijačkim grupama ima 38% ispitanika (po 19% - loše i veoma loše mišljenje).
Grafikon 22. Kakvo je Vaše mišljenje prema navijačkim grupama...? (u %)
Mišljenje o navijačkim grupama razlikuje se najviše u odnosu na polnu i starosnu
strukturu. Tako, meĎu onim ispitanicima koji imaju veoma dobro mišljenje, apsolutnu većinu
čine muškarci, 90%. Očekivan je i podatak da mlaĎi ispitanici imaju veoma dobro i dobro
mišljenje o navijačkim grupama. Ispitanici u uzrastu od 18 do 29 godina imaju, u najvećoj meri,
veoma dobro mišljenje o sportu (37%). S druge strane veoma loše mišljenje o sportu ima 23%
ispitanih graĎana od 50 do 59 godina.
Tabela 14. Mišljenje o navijačkim grupama u zavisnosti od pola i starosti (u %)
Polna struktura Starosna struktura
Ţene Muškarci 15–18 18-29 30-39 40-49 50-59 60-69 više od 70
Veoma loše 57 43 2 18 10 18 23 17 12
Loše 43 57 3 17 18 15 25 15 7
Ni dobro ni
loše 43 57 6 28 16 17 17 10 6
Dobro 27 73 9 34 23 16 5 9 4
Veoma
dobro 10 90 11 37 32 5 10 0 5
Nemam
mišljenje 63 37 4 16 17 13 18 22 10
Ukrštanjem indeksa tolerancije nasilja u sportu i stavova ispitanika o navijačkim grupama
dobijaju se zanimljivi nalazi. Naime, oni koji imaju pozitivno mišljenje o navijačkim grupama
opravdavaju nasilje u sportu više od ostavih ispitanika. Tako, 7% onih koji imaju dobro mišljenje
19
19
28
8
2
24
Veoma loše
Loše
Ni dobro ni loše
Dobro
Veoma dobro
Nemam mišljenje
34
o navijačkim grupama opravdava nasilje u sportu, a to čini i 5% onih koji imaju veoma dobro
mišljenje o navijačkim grupama. Čak je i procenat onih koji u potpunosti osuĎuju nasilje u
sportu manji meĎu ovim grupama u odnosu na ostale ispitanike koji imaju drugačije stavove o
navijačkim grupama. Sa ovim podacima korespondiraju i podaci koji govore da oni koji imaju
veoma loše mišljenje o navijačkim grupama u najvećem procentu u potpunosti osuĎuju nasilje u
sportu (56%) - grafikon 23. Rezultati nam govore da pripadnici navijačkih grupa ili bar oni koji
imaju pozitivno mišljenje o njima smatraju da je nasilje u sportu opravdano i moţemo
pretpostaviti da meĎu se grupi nalaze oni koji nasilje podstiču.
Grafikon 23. Odnos indeksa tolerancije nasilja i stavova graĎana o navijačkim grupama (u
%)
Na pitanje da li su uključeni u rad navijačkih grupa kao što su „Delije“, „Grobari“ i
druge, 74 % ispitanika je odgovorilo da ne zna za njihov rad i da nisu uključeni, dok je 3%
graĎana odgovorilo da je uključeno u rad navijačkih grupa. Ostali su (23%) odgovorili da znaju o
kojim navijačkim grupama je reč i po nešto o njihovom radu i organizovanju, ali da nisu
uključeni u njihov rad.
Naţalost, mali broj uključenih u navijačke grupe (3%) ne daje nam mogućnost da ovu
grupu analiziramo prema odreĎenim karakteristikama na statististički relevantan način. Analiza
karakteristika onih koji su uključeni u navijačke grupe zahteva drugačije metode istraţivanja i
predstavlja novi i naredni izazov u ovoj temi.
Grafikon 24. Da li ste Vi uključeni u rad navijačkih grupa (u%)
0 1 1
75
24
1215
11
58
22 23
38
32
25
34
5149
35
42
5456
22
15
5
10
15
0%
10%
20%
30%
40%
50%
60%
Veoma loše Loše Ni dobro ni
loše
Dobro Veoma
dobro
Nemam
mišljenje
Opravdava nasilje
Uglavnom
opravdava nasilje
Ne zna
Uglavnom ne
opravdava nasilje
Uopšte ne
opravdava nasilje
35
6.3. Utemeljenje odnosa prema nasilju u sportu u civilnom polju
Civilno društvo je ono polje poretka u kome se pravi spona izmeĎu individualnih ţelja i
potreba i kolektivnih akcija. U toj sferi dolazi do artikulacije različitih interesa i potreba, pa je
stoga karakter veze izmeĎu odnosa prema sportu i odnosa prema pojedinim tipovima
civilnodruštvenih organizacija odnos koju treba ispitati.
Kao ispitno polje uzeli smo organizacije koje su u Srbiji prepoznate kao krajnji polovi
odnosa prema vrednosnim dimenzijama i idejama koje zastupaju. Mi ih jezički definišemo kao
“prozapadne i antizapadne” opcije, pa su u upitniku i navedene one koje su najprepoznatljivije
civilne organizacije u javnosti koje obeleţavaju ta polja7. Najveći broj graĎana, skoro polovina,
nije u stanju da definiše svoj odnos prema oba tipa organizacija – tako, prema prozapadnim
organizacijama nema stav 50%, a prema antizapadnim 47% ispitanika. U oba slučaja, njihov rad
delimično ili potpuno podrţava po 8% ispitanika, dok je negodovanje zbog njihovog postojanja i
angaţmana u slučaju prozapadnih NGO 33%, a u slučaju antizapadnih 37% ispitanika. Dakle,
nešto je veći broj onih koji ne podrţavaju antizapadne nevladine organizacije.
MeĎutim, iako je negativniji stav prema antizapadnim organizacijama, deo ispitanika nije
u stanju da taj stav i jasno i do kraja artikuliše. Na diferencirajuće pitanje koga bi podrţali
izmeĎu ovih organizacija, dve trećine ispitanika ostaje po strani, 16% bi podrţalo prozapadne
opcije, a 18% antizapadne. Znači, iako imaju negativan odnos prema antizapadnim
organizacijama, deo ispitanika nije u stanju da svoj stav artikuliše podrškom prozapadnim
organizacijama, već je njihov izlaz “odlazak u neodlučnost”. Oni znaju šta ne bi hteli, ali ne
znaju šta bi hteli.
7 U grupi “prozapadnih” našli su se Helsinški odbor, JUKOM, Ţene u crnom..., a u grupi “antizapadnih” - Obraz,
„Naši“, 1389, „Nacionalni stroj...
74
23
3 Ne zna
Zna, nije
uključen
Uključen
36
Grafikon 25. Podrška različitim tipovima civilnodruštvenih organizacija i indeks
tolerancije
Indeks tolerancije, tačnije odnos prema nasilju u sportu, pokazuje značajna odstupanja u
pogledu odnosa prema NVO. Oni koji podrţavaju antizapadne NVO u većoj meri tolerišu nasilju
u sportu, pa je skoro svaki peti ispitanik iz ove grupe (zbir onih koji opravdavaju i uglavnom ne
opravdavaju nasilje je 19%) podrška nasilju, dok je kod onih koji podrţavaju prozapadne NVO
samo 4% i to onih koji uglavnom opravdavaju nasilje u sportu ovakav tip ponašanja. Pošto su u
poslednjih nekoliko godina navijačke grupe blisko vezane u akcijama sa antizapadnim
NVO, ne čudi da postoji ova visoka korelacija u javnom mnenju.
6.4. Vrednosna osnova odnosa prema nasilju u sportu
Vrednosti čine osnovu svakog ljudskog stava. Na osnovu mreţe vrednosnih stavova,
pojedinci su skloni da definišu svoje stavove prema drugim pojavama, da stvore sisteme
predrasuda koje redukuju argumente, da donose stavove unapred i pre uviĎanja pojave i sticanja
saznanja o njoj. Vrednosti su put na kom svaki pojedinac nalazi sebe u realnom svetu.
Za potrebu ovog istraţivanja pokušali smo da kroz setove tvrdnji operacionalizujemo
odreĎene vrednosti i odnose prema pojedinim pojavama i da ih stavimo u kontekst nasilja u
sportu. Stoga smo ispitivali sledeće vrednosne osnove, koje su operacionalizovane sa po dve
tvrdnje: tradicionalizam8
, konformizam9
, autoritarnost10
, nacionalizam11
, rasizam12
,
demokratiju13
i agresivnost14
(koja je više tip ponašanja, nego vrednosna orijentacija, ali u
kontekstu istraţivanja nasilja ima značajnu ulogu).
8 Rukovodeća mesta u poslovnom svetu treba da budu u rukama muškaraca; Treba se čvrsto drţati narodnih običaja
i tradicije 9 Ne volim da se raspravljam sa nekim o nečemu ako imamo različito mišljenje; Trudim se da se ne razlikujem
previše od drugih ljudi iz mog okruţenja 10
Decu treba vaspitavati u strogoj discipline; Ovoj drţavi je potreban jak i neustrašiv voĎa koga će narod slediti bez
pogovora 11
Spreman sam da se ţrtvujem za interese mog naroda; Treba biti oprezan prema drugim narodima i kada nam se
pokazuju kao prijatelji 12
Ne treba dozvoliti crncima da igraju za našu reprezentaciju; Loše stanje sporta uzrokovano je i time što sve više
crnaca igra kod nas 13
Demokratije nisu uspešne u odrţavanju reda i mira; U demokratiji je suviše neodlučnosti i raspravljanja
4%
18%
60%
18%
3%
16%
21%43%
18%
0
0,1
0,2
0,3
0,4
0,5
0,6
0,7
Opravdava
nasilje
Uglavnom
opravdava
nasilje
Ne zna Uglavnom ne
opravdava
nasilje
Uopšte ne
opravdava
nasilje
„Prozapadne“
NVO
„Antizapadne“
NVO
37
Grafik 26. Vrednosne osnove ispitanika*
*razliku do 100% po svakoj vrednosti čine oni koji su “u sredini”, odnosno nemaju stav
“Vrednosna slika” graĎana Srbije pokazuje da su po vrednosnim osnovama oni
raspolućeni. Na skali svake od ispitivanih vrednosti, na negativnom polu je najmanje onih koji
imaju rasističke stavove (ipak zabrinjavajućih 13%) ili u ličnom ponašanju pokazuju veliku dozu
agresivnosti (16% ispitanika). Potom slede dve vrednosti, tradicionalizam i negativan odnos
prema demokratiji, gde je obim učešća ispitanika na negativnom polu oko trećine, tačnije 27%
za prvu i 33% za drugu vrednost. Na negativnom polu autoritarnosti, nacionalizma i
konformizma imamo nešto manje od polovine ispitanika. (44%, 47%, odnosno 48%, što je
svakako više od brojki na pozitivnim polovima u ovim vrednosnim opredeljenjima).
Ovako izdvojene vrednosti pokazuju da je odnos prema nasilju u sportu u visokoj
korelaciji sa agresivnošču, negativnim odnosom prema demokratiji i rasizmu. Ipak, ovako
izolovano posmatranje vrednosti ne daje sveukupnost vrednosnim pokazatelja jedne osobe ili
jedne grupe. Stoga je neophodno da se meĎusobno uveţu sve navede vrednosne osnove, da se iz
tog procesa formiraju grupe sa sličnim karakteristikama, a da se potom vidi njihov odnos prema
nasilju u sportu. To je najbolje učiniti kroz klaster analizu, gde se formiraju različite grupe
vrednosno sličnih ispitanika.
14
Često brzo „planem“ u komunikaciji sa drugim ljudima, ali se brzo i „ohladim“; Razumem kada neko nekoga
udari ukoliko ga je ta osoba iznervirala
27%
48%44%
47%
13%
33%
16%
50%
29%38%
28%
64%
40%
62%
0%
10%
20%
30%
40%
50%
60%
70%
negativan pol
pozitivan pol
38
Tabela 15. Podela po vrednosnim karakteristikama Klasteri → 1 2 3 4 5 6 Prosek
Tradicionalizam
Modernista 33 7 50 3 2 12 19
Umereni modernista 47 21 33 44 6 29 31
Neodlučni 19 26 9 33 21 32 23
Um. tradicionalista 1 36 6 16 26 20 16
Tradicionalista 11 1 5 46 7 10
Konformizam
Ne-konformista 3 36 5 3 20 12
Umereno 13 1 25 14 4 37 17
Neodlučni 21 16 23 26 14 34 23
Um. konformista 44 41 13 33 36 8 28
Konformista 19 42 3 23 42 1 20
Autoritarnost
Ne-autoritarna lič. 22 28 43 1 16
Um.ne-autoritarna lič 45 39 34 3 2 16 22
Neodlučni 21 24 18 15 5 25 18
Umereno autoritartna 11 10 4 47 37 45 26
Autoritarna ličnost 1 1 35 57 13 18
Nacionalizam
Ne-nacionalista 5 7 32 7 9
Umereni 25 13 47 4 4 16 19
Neodlučni 36 31 9 22 16 40 25
Umer.nacionalista 24 24 9 39 36 27 26
Nacionalista 11 25 3 35 44 11 21
Rasizam
Protivnik rasizma 60 61 80 25 15 39 47
Umereni protivnik 26 19 14 16 10 20 17
Neodlučni 14 12 6 41 28 31 23
Umerene pristalice 1 3 11 21 8 7
Pristalice rasizma 5 7 27 1 6
Demokratija
Demokrate 7 58 25 3 18
Umer. demokrate 8 28 31 41 4 12 22
Neodlučni 23 40 10 31 23 45 28
Umer. ne-demokrate 43 15 1 3 25 25 17
Ne-demokrate 26 10 49 15 15
Agresivnost
Stabilna ličnost 66 4 60 48 13 1 35
Umereno stabilna 29 24 29 44 16 10 26
Neodlučni 6 41 11 8 36 44 22
Umereno agresivna 17 1 19 32 10
Agresivna ličnost 14 16 14 6
Udeo klastera u ukupnoj populaciji → 17 12 20 20 15 16 100
Na ovaj način, definisali smo nekoliko grupa koje nose iste vrednosne karakteristike. Za
svaku od njih pojedinačno napravićemo pregled i shodno ključnim obeleţjima moţemo im dati
zajedničko obeleţje. Kao i u drugim podelama i klasifikacijama, nije moguće napraviti idealne
tipove, ali se u pojedinim slučajevima ove grupe pribliţavaju tome. Kao polove vrednosih
opredeljenja imamo grupu 5 i grupu 3. Grupu 5 obeleţavaju svi negativni polovi vrednosnih
opredeljenja (njih 72% je tradicionalno, 78% ih je konformista, 94% je autoritarno, 80% je
nacionalista, čak 48% su pristalice rasizma, 74% su protivnici demokratije i 46% njih je
agresivno u ponašanju prema drugim ljudima). Ovu grupu moţemo zvati “CRNA STRANA
SRBIJE”, a takvih je 15 u ukupnoj populaciji. Nasuprot njoj je “BELA STRANA SRBIJE” koju
čini klaster 3 gde su oni graĎani koji ispoljavaju pozitivne strane vrednosnih opredeljenja: 83%
je moderno orijentisano, 61% nije konformista, 77% njih je neautoritarno, 79% je nenacionalno
39
orijentisano, 94% ne podrţava rasizam, 89% podrţava demokratiju i 89% pripada tipu
neagresivnih ličnosti (njih je 20%).
Na pravoj čiji su polovi ove dve navede grupe stoje preostalih 4 grupe ispitanika. Tako je
grupe 1 po svojim karakteristikama bliţe SVETLOJ STRANI SRBIJE, dok je grupa 4 bliţe
TAMNOJ STRANI SRBIJE. Grupu 1 najbolje moţemo definisati kao pristojne ljudi koji su
RAZOČARANI DEMOKRATIJOM. Oni su modernih shvatanja, protivnici rasizma, stabilne
ličnosti, na proseku nacionalnosti i nešto izraţeniji konformisti. Ipak, ono po čemu se mogu
prepoznati jeste činjenica da nemaju poverenje u demokratiju kao poredak, odnosno da su
nezadovoljni njenim dosadašnjim efektima u Srbiji. U grupi 4 preteţu oni koji imaju visok nivo
autoritarnosti 92% i nacionalizma 74%, kao i visoka podrška rasističkim stavovima 18%. Ovu
grupu moţemo nazvati SIVA STRANA SRBIJE.
Po svojim vrednosim karakteristikama dve preostale grupe su najbliţe srednjim
pozicijama. U većini vrednosnih matrica odgovaraju proseku, ali odstupanja jesu element za
njihovo definisanje. Shodno tome, grupu 2 moţemo nazvati “AGRESIVNIM
KONFORMISTIMA”, gde se po većini stvari ne razlikuju od proseka, ali pokazuju visok stepen
agresivnosti koji bi mogli da iskaţu ukoliko nešto odtupa od njihovog konformističkog
okruţenja. Za razliku od njih, klater 6 deli sve prosečne vrednosti kao ostatak populacije, osim u
slučaju agresivnosti, ali njihov nekonformizam ih čini “AGRESIVNIM
NEKONFORMISTIMA”.
Grafikon 27. Odnos prema nasilju u sportu različitih grupa sa dominantnim vrednosim
obeležjima
Ovaj grafikon pokazuje da bez obzira što postoji različito vrednosno utemeljenje
grupa u Srbiji, odnos prema nasilju u sportu nije determinatna koja se može izvesti iz njih.
Naime, nema značajnijih statističkih pokazatelja koji govore o vezanosti, odnosno
utemeljenosti nasilja u sportu u na ovaj način utemeljenu vrednosnu matricu ispitanika.
6%11% 10% 4%
13%
9%
19%
27%
16%13%
25%
34%
75%
61%
74%
83%
62%57%
RAZOČARANI
DEMOKRATIJOM
AGRESIVNI
KONFORMISTI
BELA STRANA
SRBIJE
SIVA STRANA
SRBIJE
CRNA STRANA
SRBIJE
AGRESIVNI
NEKONFORMISTI
Opravdava Ne zna Ne opravdava
40
6.5. Socijalna osnova odnosa prema nasilju u sportu
Dalji istraţivački napori vezani za objašnjenje uzroka opravdanja nasilja u sportu vezani
su za klasičnu socijalnu matricu. U toj oblasti pitanja, postavljali smo objektivne pokazatelje
(nivo primanja) ali i subjektivne pokazatelje (koncept gubitnik dobitnik tranzicije, percepcija
socijalnog statusa i klasno samopozicioniranje) koji više govore o stavovima ispitanika i time su
upotrebljiviji za navedenu svrhu.
Nivo primanja po člani domaćinstva ne čini neku značajniju podelu vezanu sa odnos
prema nasilju u sportu. Tačnije, ne mogu se naći pokazatelji koji ukazuju na vezu ova dva niza
podataka.
Grafik 28. Percepcija dobitništvo/gubitništvo tranzicije
Grafik 29. Procena trenutnih finansijskih mogućnosti
Subjektivne pokazatelje socijalnog statusa smo ispitivali kroz percepciju ispitanika o
svojoj ulozi u procesu tranzicije i o proceni finansijskih mogućnosti porodice u kojoj ţivi. Ako
izuzemo 7% onih koji nemaju stav o svome mestu u tranzicionom periodu, polovina ispitanika
nam je rekla da oni nisu ni gubitnici ni dobitnici tranzicije, a od onih koji su se videli na strani
dobitnika ili gubitnika, skoro je tri puta više ovih drugih. Kada procenjuju svoje finansijske
mogućnosti, oko trećine ispitanika (zbir 6% onih koji nemaju za hranu i 26% koji nemaju za
odeću i obuću) nema dovoljno za zadovoljenje osnovnih potreba. Nešto manje od polovine 46%
zadovoljava ţivotne potrebe, ali nema novca za stvari koje pripadaju modernom čoveku. Nešto
13%
33%47%
7%
Preteţno dobitnik
Preteţno gubitnik
Ni jedno ni drugo, sredina
Ne zna
6%
26%
46%
19%
3%
Nemamo dovoljno novca za hranu
Imamo dovoljno novca za hranu, nema za
kupovinu odeće i obuće
Imamo dovoljno za hranu, odeću i obuću, ali
nema za skuplje stvari – na primer, za …
Moţemo da priuštimo i kupovinu nešto
skupljih stvari, ali ne i tako skupih kao što su …
Moţemo da kupimo što god ţelimo
41
iznad petine moţe sebi da priušti i kupovinu skupljih stvari (19% do kola i 3% sve što poţeli).
Iako ovi podaci pokazuju ozbiljnje linije rascepa u socijalnom polju, one ni na koji način nisu
značajnije povezane sa percepcijom nasilja u sportu.
Grafik 30. Klasna samoidentifikacija i odnos prema nasilju u sportu
Jedino je klasna samoidentifikacija pokazala odreĎene korelacije sa nasiljem u sportu.
Naime, u klasnom samoopredljenju niţe statusne klase su pokazale veći nivo podrške ovom
devijantnom ponašanju. MeĎutim, interesantno je da veliki deo onih koji se ne mogu
samopercepirati u klanoj matrici pokazuje sklonost ka podršci nasilju u sportu. Deo nejasnog
odgovora o tome gde je socijalna osnova nasilja u sportu, moţda leţi u činjenici da njeni
podrţavaoci nemaju definisane stavove po mnego čemu, pa tako i po socijalnoj samopercepciji.
6.6. Političke preference i nasilje u sportu
Polje politike je često polje podele veliki broj socijalnih pojava u Srbiji. Bliskost sa
nekom političkom opcijom definiše pro ili kontra stavove u vezi sa nekom temom, koja na prvi
pogled uopšt i nije politička u uţem smislu reči. Kroz definisanje bliskosti sa strankama, kao
operativnog pojma za stranačku identifikaciju, ţeleli smo da vidimo u kojoj meri ona odreĎuje i
odnos prema nasilju u sportu.
Tabela 16. Stranačke preference i odnos prema nasilju u sportu
Opravdava
Uglavnom
opravdava Ne zna
Uglavnom ne
opravdava
Uopšte ne
opravdava
Nema stranku 2 6 22 47 23
DS 5 24 42 29
DSS 40 36 24
LDP 13 23 32 32
SNS 9 18 53 19
SRS 14 19 51 16
SPS 20 15 45 20
14%11% 9% 9% 7% 6% 6%
46%
69% 68%73%
69%65%
70%
0%
10%
20%
30%
40%
50%
60%
70%
80%
Ne zna Niţa klasa Seljaci Srednja
klasa
Radnici Viša klasa Sluţbenici
Podrţava
Ne podrţava
42
Opravdanje nasilja u sportu pokazuje izvesnu vezu sa pripadnošću pojedinim stranačkim
pozicijama, mada usled male podrške koju imaju političke stranke, podatke za sve stranke izuzev
SNS, DS i SRS treba uzimati sa rezervom. Kada govorimo o ove tri političke opcije, sklonost ka
opravdanju nasilju u sportu je mnogo veća kod pristalica SRS, nego kod pristalica DS, dok su
simaptizeri SNS negde u sredini izmeĎu ove dve opcije. Posledično, najveću osudu ovog
ponašanja daju pristalice DS (zbirno, uglavno i potpuno osuĎuje 71%), potom SNS (zbirno 72%,
gde je mnogo više onih koji uglavnom osuĎuju) i na kraju SRS sa 66% onih koji osuĎuju ovakvo
ponašanje.