1

Zvonki cedar ruski II: Obredi ljubavi

LJUBAV KOZMIKA BIT

Cilj odnosno zadaa Stranke naslijea treba biti stvaranje uvjeta da bi obitelji povratile energiju Ljubavi. Treba vratiti obrede i blagdane, koji e pomoi pronai svoju drugu polovicu.

- Vladimire, razmisli o smislu rijei blagostanje. Razmisli u miru o njezinu smislu. Izgovorit u rije neto drukije: blago stanje, ili stanje blagosti. Razmisli i shvati da jedino ljubav moe uzdii ovjeka do viega stupnja blagosti. To ne moe ni novac, ni dvorci, nego jedino stanje ljubavi, koje je ovjeku podario Stvoritelj. Ljubav jest kozmika bit. Ljubav je ivua, mislea i vlada visokom sposobnou umnoga spoznavanja. Ona je mona, i Bog se njome nije uzalud zanosio. Bog je obdario ovjeka velianstvenom energijom Ljubavi. Treba pokuati shvatiti Ljubav. U tome se ne trebamo ustezati i trebamo joj pridati znaaj razmatrajui je s razine drave. tovie, i drava, u kojoj e mnoge obitelji raati djecu u ljubavi i stvarati prostranstvo ljubavi, nee patiti od posljedica inflacije i kriminala. Takva se drava nee trebati boriti protiv poroka, jer e oni u potpunosti nestati. Nee se vie uti nikakvi proroci, koji olako prorokuju, i koji zbog nepromi{ljenosti ili neznanja nisu spominjali ono to je bitno, to uostalom i nije vano, no koji su ljude skretali od onoga to je bitno odvajajui ih od ljubavi. Sveenici su to znali i stoga su poputali prorocima. ovjek se oduvijek sluio obredima da bi podrao sm ivot i zadobio ljubav. Nije vano je li na obrede ukazao Stvoritelj ili su oni uzdignuti na vii stupanj zahvaljujui narodnoj mudrosti. Obredi su doista uvijek donosili dobro i pomagali su mladima stei vjenu ljubav i radost ivota. Niti jedan obred nije bio rezultat okultnoga praznovjerja kao to je to sluaj danas. On je predstavljao visoku kolu i ispit koji se polagao ispred cijeloga Svemira.

Neka najbolji predstavnici znanosti pokuaju razabrati svaku rije ne bi li shvatili vedruski obred vjenanja. Vjeruj mi, Vladimire, uine li to, u njemu nee pronai niti jedan okultni in, niti in praznovjerja, nego razuman i stvaran in, u kojemu e se ogledati djelo ljubavi. U njegovu e svjetlu prepoznati dananje blagdane kao apsurdne, okultne i praznovjerne. Treba znati da Anastazija puno vie zna nego to ti kae. Njezine postupke i njihovu loginost ne mogu ni sveenici odmah shvatiti, da bi se potom udili onome to je unuka stvorila.

Starac je rekao da drutvo nee izbjei itav niz drutvenih potresa sve dok ne pone svatko sam razmiljati o biti ivota i prestane sluati ono to mu se govori. Dok se to ne ostvari, ovjek nee biti sretan. ini se da je tomu tako.

2

JE LI NA IVOT U SKLADU S BOANSKIM PROGRAMOM

Filozofi i mnogi znanstvenici vjeruju u postojanje viega entiteta, koji vlada viim razumom i moi spoznavanja i koji je stvorio vidljivi svijet i ivot na Zemlji. U to se ne moe ne vjerovati. Sve to postoji u naemu svijetu je isuvie logino povezano jedno s drugim. Kad je tomu tako, znai da je entitet koji vlada visokim razumom, mogao stvarati iskljuivo sa smislom i iskljuivo ono to je vjeno, odreujui tako sretnu budunost za sve, ponajprije za svoga voljenoga ovjeka, koji Mu je nalik. Drugim rijeima, ovjeku je na Zemlji dan odreeni nain ivota, koji mu daje mogunost spoznati samoga sebe i spoznati Svemir. Takvim nainom ivota ovjek moe stei spoznaju i nastaviti izvravati Boanski program, nadopunjujui ga svojim prelijepim tvorevinama. Bog eli od ovjeka, svoga sina, zajednitvo u stvaranju i radost koja e u svima izazvati promiljanje o stvaranju. Nesumnjivo je da Boanski program postoji, i s njim se mogu upoznati ne samo odabrani pojedinci nego i svatko tko to eli. Boanski program nije izloen slovima ili hijeroglifima na listovima papirusa nego ivim znakovima svojstvenima samome Bogu, znakovima Prirode, koju je On stvorio. Ljudi su u staroj Rusiji zahvaljujui svome razumu i intelektualnim sposobnostima jo mogli itati tu veliku Boansku knjigu. Veini je dananjih ljudi od milijarde takvih slovnih znakova poznato samo njih nekoliko, to znai da emo trebati ponovno poeti prouavati Boansku abecedu.

Anastazija je apstraktno izloila moda samo prvu toku programa razvoja ovjeanstva, koja se odnosi na sljedee: "Ljudsko drutvo treba razmotriti Boanski program. Pritom se treba sluiti materijalom koji je predstavio Bog i treba pretvoriti planet u prelijepu rajsku oazu. Potrebno je stvoriti harmonino drutvo, u kojemu e sva iva bia ivjeti u skladu. Kad ovjek dostigne takvu razinu ivljenja, u njemu e se otvoriti sposobnosti, zahvaljujui kojima e stvarati ivot na drugim planetima i u drugim galaktikama." Imajui u vidu tako velianstvenu koncepciju, Anastazija je ponajprije predloila stvoriti imanja na rodnoj zemlji.

ZATO LJUBAV DOLAZI I PROLAZI

Vraajui se u mislima razgovoru u tajgi, prisjetio sam se kako je prosijedi pustinjak neobino govorio o ljubavi: "Ljubav to je kozmika energija velianstvene snage. Ona je spontana. Ona ima svoje misli i osjeaje. Ljubav to je ivo, samodostatno bie. Ljubav je ivo bie. () Ljubav dolazi svakome i eli ispriati jezikom osjeaja o Boanskome programu. Ne odgovori li joj ovjek, ona e morati otii ne svojom voljom nego voljom ovjeka." Ljubav! Ljubav je tajanstveni osjeaj, i premda ju je morao osjetiti svatko tko ivi na Zemlji, ona je ipak neistraena. Ljubavna e se tema provlaiti kroz veinu proznih i poetskih djela i u veini umjetnikih anrova. S druge e strane, sve to e u njima biti predstavljeno, samo potvrditi injenicu da postoji takva pojava kao to je ljubav, i u najboljem e sluaju opisati njezina vanjska

3

oitovanja i razliite postupke u ponaanju raznih ljudi, u kojima e se pojaviti taj osjeaj. Je li doista tako neophodno istraiti svima poznati osjeaj ljubavi? Neobina obavijest, pristigla iz sibirske tajge, za koju se jo nije nikada ulo, potvruje da je istraivanje krajnje neophodno. Neophodno je nauiti razumijevati ljubav. Mislim da e jedan od najvjernijih odgovora na pitanje zato ljubav prolazi biti najjednostavniji odgovor: ona prolazi jer nije naila na razumijevanje. U prolosti su ljudi ipak razumijevali ljubav. Prosudite sami: prije vie od deset tisua godina, Vedrusi su vladali znanjem, zahvaljujui kojemu su usavravali radnje kojima se ljubav ne samo uvrivala nego i postajala vjenom. Jedna je od tih radnji starovedski obred vjenanja. Nakon to sam o njemu napisao u jednoj od mojih knjiga, mnogi su znanstvenici istraivai sve vie prihvaali tvrdnje da spomenutim obredom osjeaj koji se prvobitno rasplamsao moe postati vjean. Usporeujui ovaj obred s obredima raznih naroda u prolosti i sadanjosti, sve sam vie dolazio do zakljuka da starovedski obred vjenanja, proiziao iz narodne mudrosti, predstavlja racionalan in, te da moe pomoi i mnogim dananjim parovima stei vjenu ljubav. No poimo redom i od onoga to je najbitnije.

U DUBINU POVIJESTI

Arkaim Akademija mudraca

Sateliti su 1952. godine prenijeli na Zemlju fotografije nekoliko neobinih krugova, koji su se mogli jasno vidjeti na prostoru junouralske stepe. Nije bilo sumnje da krugovi nisu prirodno nastali, premda nitko nije mogao tono rei o emu se radilo. Bilo je to vrijeme kad se u znanstvenim i okultnim krugovima poveo spor oko toga gdje bi bila domovina Indoeuropejaca2. Znanstvenici su opravdano pretpostavljali da mnogi europski narodi, kao i narodi Indije, Perzije i dijela Azije, vode zajedniko podrijetlo od zagonetnoga naroda Praindoeuropejaca. Mnogi su istraivai matali o tome da pronau ostatke zemlje u kojoj je ivjela uvena bijela arijevska rasa. eljeli su se barem pribliiti izgubljenome drevnome tajnome znanju, kojim su vladali drevni Arijevci. Nakon iskopina u arkaimskoj dolini, arheolozi su obznanili znanosti da su pronali drevni grad, star vie od etrdeset tisua godina, u kojemu su ivjeli pripadnici drevne indoeuropske civilizacije. Istraivai su Arkaim nazvali gradom, hramom i zvjezdarnicom.

Djed mi je odmah odgovorio: - Arkaim nije ni grad ni hram. Tona je tvrdnja da je sluio i kao zvjezdarnica, no to nije najvanije. Arkaim predstavlja akademiju. Tako ga moemo nazvati posluimo li se dananjim rjenikom. U Arkaimu su ivjeli i radili uitelji mudraca. U njemu su se oni bavili istraivanjima Svemira, prouavali su meusobni utjecaj kozmikih tijela i njihov utjecaj na ovjeka. Svoja velika otkria nisu biljeili, niti su nastupali s dugim govorima u javnosti. U njihovim su se dugogodinjim istraivanjima izdvajali obredi, koje su prenosili narodu, da bi potom promatrali kako oni djeluju. Ako je bilo potrebno, unosili bi ispravke. Dugogodinja su istraivanja mogli zakljuiti jednom ili dvjema kratkim rijeima, u kojima je zapravo bila sadrana bit otkria.

to je htio rei Sungir2

Sad u vam predstaviti neto jo senzacionalnije, to e zasjeniti

4

egipatske piramide i ruevine staroga Rima. Kao to je rekao sibirski pustinjak, to je potrebno i za bolje razumijevanje pojava i razine znanja o Svemiru kojim su vladali nai praroditelji. Da bi se to ostvarilo, potrebno je ui to dublje u povijest. Anastazijin je djed rekao: - Udubimo li se mislima u razdoblje otprije tri tisue godina, postupno emo poeti osjeati znanje staro tri tisue godina. Poemo li dalje do razdoblja od pet tisua godina, osjetit emo znanje staro pet tisua godina. No nee nam sve znanje biti razumljivo. Potrebno je otii u prolost najmanje za devetnaest tisua godina da bismo mogli shvatiti znanje.

Takvo daleko putovanje u prolost nae zemlje pokazalo mi se posve nerealnim. Bio sam spreman otii i u Indiju i na Tibet, mislei da se tamo, kao to kau, moe doznati vie o naim precima negoli u naoj zemlji. Ipak, nije trebalo nikamo ii. Pokazalo se da je sve u blizini. Predlaem svakome tko e proitati ove retke, poi u prolost stariju od devetnaest tisua godina i zamisliti nae praroditelje. Arheoloko nalazite o kojemu priam, posve je sluajno otkriveno u okolici grada Vladimira, koji je prema razliitim slubenim podacima star oko 1015 godina. Prilikom iskopavanja pijeska za proizvodnju gline u Vladimirskoj tvornici keramike 1955. g., bagerist A. F. Naarov primijetio je kosti veoma velike ivotinje, koje je zahvatio lopaticom bagera s dubine od 3 metra. Zatim su arheolozi obavijeteni o nalazitu. Znanstvenike su iznenadile prve iskopine. Pronaeni pokopani kosturi, nakit i svakodnevni predmeti, svjedoili su o nekoj vrlo staroj kulturi. Daljnja su istraivanja pokazala da su nai preci stigli do obala rijeke Kljazme jo u vrijeme staroga kamenoga doba prije oko 25.000 godina.

IZBRISANA RUSIJA

Djed i ja smo utke ili. Ugledavi izdaleka suzdaljska naselja, obratio sam mu se: - Pogledajte, to je Suzdalj, grad star oko tisuu godina. On je bio u sastavu Vladimirsko-suzdaljske kneevine. Predstavljao je zapravo jedno od duhovnih sredita toga vremena. - Vladimire, zato tamo ide? - elio bih jo jednom posjetiti muzej i pogledati stare graevine da bih mogao shvatiti ivot ljudi prologa tisuljea. - Pokuaj ga shvatiti prije negoli doe u grad. Sve to je oko njega, zasluuje puno vie panje. - Uokolo grada se proteu polja i moe se nai pokoje porueno selo. Tu nema niega to bih mogao shvatiti. - Vladimire, zaustavi auto. Ne moramo razgovarati u vonji. - Ne bojte se, vozim polako. - Ne bojim se. Znam zato kaem. Onda u radije utjeti. Skrenuvi prema rubu ceste, zaustavio sam auto. Nakon nekog sam vremena shvatio da nisam mogao voziti razgovarajui. Stvar je u tome da i Anastazijin djed moe poput Anastazije razgovarati mijenjajui na osobit nain intonaciju glasa. Tada sluatelj moe vidjeti slike, poput holograma koji e se pojaviti u prostoru. Pri takvome govoru mogu se pojaviti slike iz prolosti ili budunosti. Moe se pojaviti i slika s drugoga planeta, kao to je to jednom uinila Anastazija. Teko je odrediti na emu je utemeljena takva pojava. Moda se radi o hipnozi, moda o nekoj zagonetnoj sposobnosti pojedinih ljudi sveenikoga stalea. Moda su slinim sposobnostima vladali svi koji su u davno doba ivjeli na Zemlji. Darovit e glumac na sceni pred publikom takoer stvarati najrazliitije slike. Sluit e se osobitom intonacijom i uivljavat

5

e se u lik. Istina, te slike nisu tako uvjerljive i detaljne kao Anastazijine. Svejedno moemo rei da glumci svojom vjetinom upravo i potv|uju sline ovjekove mogunosti. Izgleda da ljudima u davnini nije bila potrebna televizija sa svim njezinim brojnim osobljem i tehnikom, ukljuujui i satelite. Izgleda da ovjek gubi Bogom darovane prirodne sposobnosti i zamjenjuje ih neuinkovitim i znatno manje savrenim umjetnim sposobnostima. Jo je i ponosan na svoje otkrie i kae da je to dostignue tehnike. Najtunije je da dananje ovjeanstvo gubi sposobnost logikoga razmiljanja. To nije samo tuna injenica nego moda i najgora epidemija, koja dananje ovjeanstvo moe pretvoriti u gomilu izbezumljenih glodavaca, koji e izjedati jedni druge i unitavati svoju sredinu. Pretvorit e se u glodavce samoubojice. Pria Anastazijinoga djeda, koju mi je ispriao dok smo bili u polju, zahtijeva razumijevanje. Ono to bi se moglo zakljuiti jest da su ljudi na Zemlji, gubei sposobnost logikoga razmiljanja, izgubili mogunost uvida i razumijevanja nezavidne situacije u koju su dovedeni. Prosudite sami. Zaustavio sam dip nakraj ceste. Prosijedi je starac iziao iz dipa i poao prema polju. Poao sam za njim. Malo je hodao pa se zaustavio i poklonio do zemlje rekavi: - Lijepe vam bile misli i vae nastojanje, dobri ljudi! Djed je izgovorio ove rijei tako iskreno i takvim tonom kao da su ljudi doista pred njim stajali. Zatim se i dogodilo to to ne mogu nikako objasniti. Najprije je do{o do toga da se nekako poeo kretati zrak, a iz zemlje se poela dizati jedva zamjetna magla. inilo se da se poela zgunjavati da bi se zatim jasno vidio obris nekakvoga ovjeka. On je postajao sve izraajniji. Pred nama je stajao postariji mukarac krupne grae. Svjetlosmea mu je kosa bila povezana vrpcom. Izgledao je smireno, pomalo tuno. Iza njega su se u daljini vidjeli vrtovi, umarci i lijepe drvene kue. inilo se da su danas pusta polja bila naseljena mnotvom obitelji. Mukarac ispred nas je neto govorio bez glasa sibirskome starcu. Pojava se mogla vidjeti nekoliko minuta. Zatim je poela polako nesta- jati, kao da ju je netko nevidljiv poeo brisati. Netko, tko je brisao stvarnu Rusiju, koja nije bila izmiljena. Vienje je posve nestalo kad se Anastazijin djed okrenuo prema Suzdalju. On je neko vrijeme utke promatrao grad da bi mi se zatim okrenuo i upitao me: - Vladimire, to misli, koja je bila prvobitna namjena grada u daljini? - to se tu ima misliti? Svima je poznato iz povijesti da je taj grad bio sveeniko sredi{te. Tu su ivjeli prvi kranski episkopi. Sauvali su se i manastiri i tvrava, sjedite visokoga plemstva. To je povijesna injenica. - Tono, povijesna injenica. Ipak su svi stari ruski gradovi imali dvije povijesti. Ona prvobitna je vanija. - O prvobitnoj mi vjerojatno neemo nikada doznati. - Doznat emo, Vladimire. Pokuaj o njoj logiki razmisliti, a moda je moe ak i vidjeti. Najprije sam za sebe razmisli i odredi zbog ega su nastajali gradovi i koja im je bila prvobitna namjena.

VELIKI DAR STVORITELJA

U vedruskoj je koli i ljubav predavala

to je bilo s Ljubomilom sve te godine? Kako je iznenada stekla mudrost i gdje se nauila vjetini? U vedruskoj koli. U vedruskoj se koli uilo od ranoga djetinjstva do duboke starosti. Svake su se godine polagali ispiti. U toj se koli pomalo uilo stvarati,

6

a kolski se program obogaivao godinama. Mudrost se nenametljivo prenosila. kolski satovi nisu bili poput onih u dananjoj koli. Vladimire nastavila je Anastazija - jednom si mi spomenuo jedan izraz. Za nepristojno i vragolasto dijete koje je steklo tetne navike, za njega obino kaete da ga je odgojila ulica. Za njega kaete da je samovoljno dijete. Vedrusi se nisu bojali da e im se djeca prepustiti samovolji. Oni su znali da je sustav blagdana i obreda bio tako savreno i vjeto zamiljen da su mu se sva djeca rado preputala. Djeca su putem igre savladavala razliite znanosti. Uila su sama, uglavnom bez roditelja. Ispiti su u vedruskoj koli bili poput igre i podsjeali su na blagdane. Na taj su nain odrasli pouavali djecu, a i sami su uili od djece. Na primjer, ima takav blagdan kao koleda.1 U te dane djeca obilaze sve svoje susjede i pjevaju koledne pjesme. Sainjavaju sama stihove i pripjeve i skladaju pjesme. Djeca e se poeti pripremati za svoje nastupe puno prije blagdana. S iskrenim e se zanimanjem obratiti roditeljima, obiteljima, jedna drugima i mudracima ne bi li to bolje nauila pjevati, pisati stihove i pripjeve. Djeca, jasno, nisu imala jednake sposobnosti. Oni slabiji su traili pomo od drugih i od roditelja u pisanju stihova. Roditelji su znali usmjeriti djeju elju za znanjem na pomo u kuanstvu. Na primjer, unuk je dosaivao baki: - Draga bako, molim te proitaj stihove. Hajde proitaj, molim te. Ne elim biti gori od svih, inae me prijatelji nee povesti sa sobom u koleda. Baka je odgovorila: - Imam puno posla. Ne bi li mi pomogao pa u naveer itati stihove? Djeak je sav ushien pomagao baki. Sluao ju je trudei se upamtiti sve stihove i pjesme. Traio je i da ga ui pripjevima. Potom bi poao djedu, majci i ocu pa zamolio da malo od njih ui. Zahvalan je bio roditeljima kad bi ga pouili. Anastazija je nastavila: - Vladimire, usporedi to s dananjim satom knjievnosti, na primjer. Jasno je da se to ne moe usporeivati. Vedrusko je dijete od djetinjstva teilo postati pjesnikom. Niz veselih blagdana ljudi vedruskoga razdoblja predstavlja sustav, koji je pomagao djeci u spoznavanju Svemira i u stjecanju ivotne mudrosti. Mudraci su bili putujui uitelji, koji su izvjetavali o dogaajima u svijetu. Bajani2, pjesnici, isto su tako kazivali o prolosti i predviali su budunost. Slavili su svijet prelijepih osjeaja odnosno osuivali nedolinost. Mudraci su u svakome selu stalno odravali satove. Djecu na njih nije trebalo tjerati. Smatralo se da sam uitelj treba privui djeju panju za znanost, o kojoj im se spremao priati. Zahvaljujui takvim postupcima uitelji mudraci oduvijek su se usavravali. Upitao sam Anastaziju: - to ako se pokoji od uitelja mudraca, elei privui djeju panju, uvijek s njima igrao umjesto da ih poduava znanosti? - Kad bi se to dogodilo, mudrac bi izgubio znanje. Roditelji bi iz ponaanja djece odmah mogli vidjeti da djecu nisu poduavali znanosti. O nelijepome bi se mudraevu postupku proulo i u drugim selima. Mnoga bi sela potjerala takvoga mudraca koji je okaljao svoju ast. Djevojica Ljubomila nije eljela dolaziti na satove mudraca i sluati pjesme pjesnika i bajana prije nego to se kod nje pojavio osjeaj ljubavi. Roditelji nisu tjerali djecu uiti, no kad bi se ukazala prilika, mogli su ih malo usmjeriti. Energija je ljubavi posve obuzela djevojicu Ljubomilku. U vedruskoj se obitelji na ljubav gledalo kao na novoga lana obitelji,

7

poslanoga od Boga na pomo. Vedrusi su znali kako ljubav moe uljepati djevojin ivot. Baka je tako savjetovala Ljubomilku neka poe uiti kod mudraca. Nije mislila na to da ui samo tako nego sa eljom da za svoga voljenoga postane najboljom. Ljubomilka je prihvatila bakin savjet i odluila je da e s prijateljicama poi mudracu koji e je uiti kako lijepo pjevati. Mudrac koji je trebao doi nije doao. Ljubomilka je na to odluila poi k mudracu kojemu su svi odlazili. Mudrac joj je priao o svrsi razliitih biljaka, njihovih mirisa te o njihovim ljekovitim svojstvima. "to e mi to?" zakljuila je Ljubomilka. "To mi nije uope potrebno. Ionako svi znaju kako lijeiti mama, baka, sestra svi oni to znaju. Budem li ak i znala vie od svih o razliitim travama, kako e to moi znati moj izabranik? On to nikako nee moi znati." Ljubomilka tako nije paljivo sluala mudraca. Sjedila je tako na trupcu s prijateljicama radi drutva. Katkada bi ustala i sama pola lutati poljem. Bila je sretna kad je mudrac zavrio svoj sat i kad su svi poli kui. Stari se mudrac najednom obratio Ljubomilki: - Djevojice, reci mi, smatra li moj govor nezanimljvim? - To mi nije nimalo potrebno za moju potajnu stvar tiho je odgovorila mala Ljubomilka mudracu. Uitelj mudrac samo to se nije poeo smijati. Pronicljivi je starac znao sve o potajnim djevojakim stvarima. Primijetio je: - Djevojice, moda si u pravu i sada ti ne treba to znanje. Jo si dijete. Znanje prenosim djevojkama o tome kako postati najljepom i stvoriti prostranstvo Ljubavi za svoga voljenoga. Kad on ugleda to prostranstvo, sigurno e htjeti znati tko je mogao stvoriti neto tako velianstveno lijepo. Oduevit e se onom koja e se pred njim pokazati kao stvarateljica. Djevojkama u jo potajno ispriati kako isplesti vijenac i pripraviti napitak od trava za svoga voljenoga, ime se ujutro umiti da bi mirisale poput cvijea. Djevojkama u jo ispriati ... Mala je Ljubomilka sluala starca. Sve joj je vie bilo ao to je proputala razgovore s njime. Mudrac je bio vie od tjedan dana u selu. Djevojkama je ispriao vane tajne, o kojima ona nije nita znala. Ljubomilka je upitala starca: - Hoete li jo dugo biti u naemu selu? - Idem za dva dana odgovorio joj je starac. - Za dva dana? djevojka je pokazala neskriveno razoaranje. Za dva dana? Tada Vas lijepo, lijepo molim, ostanite zadnje dvije noi kod nas. - Ve su me pozvali u drugu kuu, i pristao sam poi odgovorio je mudrac. Ali, ipak, eli li ... - Da, veoma, veoma elim da mi ispriate o raznim travama. Stari je mudrac proveo sve veeri u razgovoru sa zaljubljenom Ljubomilkom. On je znao da e joj ljubavni zanos pomoi za samo jedan dan shvatiti bit znanosti, za to drugima ne bi bilo dosta ni godinu dana.

OBRED VJENANJA

Anastazija je nastavila: - Vladimire, pogledaj to ispada. Vedruska je obitelj, u naemu slu aju obitelj male Ljubomile, vidjela u osjeaju ljubavi koji se kod djevojke pojavio, Boji dar. Prema tome su se osjeaju ponijeli kao prema novome lanu obitelji, to ga je Bog poslao ne bi li pomogao u odgoju malene djevojice. Moda ga moemo uzeti i kao najvanijega u odgoju. Nakraju je baka pomogla djevojici shvatiti elju uzviene energije Ljubavi. Izrazila se jednostavno, djetetu razumljivim jezikom, i uputila ga na odreene radnje. Djevojica je u stvaralakome zanosu poela usvajati razliite

8

znanosti, duboke ivotne mudrosti i usavravati duh i tijelo. Tko je najvie doprinio Ljubomilinome uspjehu? Je li to bila baka, uitelji mudraci, sama djevojka ili postojana, uzviena energija Ljubavi? - Evo to mislim. Odbacimo li doprinos energije Ljubavi, svi bi drugi imbenici u odgoju djevojice teko mogli postii i pola od toga to je postignuto zahvaljujui energiji Ljubavi. No bez tih imbenika energija Ljubavi ne bi nikako mogla usmjeriti djevojicu na pravi put. - Znai da je dolo do zajednitva u stvaranju i radosti koja e u svima izazvati promiljanje o stvaranju. To upravo Bog eli od ovjeka. - Slaem se. Obred vjenanja predstavlja najljepe remek-djelo. U njemu se krije najvei smisao i logika. Usporedimo li ga s dananjim obredima vjenanja, moemo rei da smo mi glupani u podruju okultnoga. to preostaje mladima nakon vjenanja? Prisjeati se vonje automobilom, odlaska do "vjene vatre", pijanke u restoranu, bolnih povika i javnih poljubaca kojima se rasipa energija potrebna za zaee djeteta. Nakon vedruskoga obreda vjenanja, mladencima nee ostati sjeanja nego stvaran dom, to su ga s radou podigli najbolji umjetnici. Ostat e im vrt s mnogo raslinja, to su ih svojim rukama prema projektu mladenaca sadili njihovi blinji, prijatelji i susjedi. - Mladencima e zapravo ostati istinsko prostranstvo Ljubavi. Bit e to obiteljsko gnijezdo, sveto, istinski Boansko i ivopisno mjesto, gdje e mladenci kasnije zaeti dijete. Na vedruskome se obredu vjenanja nisu pojavljivala dva svjedoka kao danas nego cijela obitelj, rodbina iz cijeloga okruga. Svoj savez mladenci nisu zakljuili potpisom na komadu papira nego ivim stvaralatvom u dodiru sa zemljom. Mladenci su zajedno polagali ispit tako da su pred cijelim selom priali o projektu svoga buduega imanja na rodnoj zemlji. Mislim da je to to su predstavljali bilo neto puno vie od dananjih doktorskih disertacija. Vaan imbenik, dakako, predstavlja materijalizacija ivoga prostranstva, kua, domainstvo, lijep nain na koji se to postie. Nije manje vaan ni drugi nevjerojatan in. Pogledaj kako vjenaju mlade. Ne vjenaju ih roditelji ili netko posve nebitan u matinome uredu odnosno sveenik, kojega e mladi najee vidjeti prvi i posljednji put. Ljubomila je sama vjenala Radomira! Ona mu je ispred svih poloila na glavu vjen~anu krunu. Neto slino mogu initi istinski Boja djeca. Taj psiholoki ~mbenik nije tako jednostavan kao to se moe initi na prvi pogled. ovjek koji je dopustio da ga vjena netko nebitan, na podsvjes noj razini ve skida odgovornost za daljnju sudbinu obitelji. Ljubomila ju je, naprotiv, preuzela na sebe. Izmeu mladih koji danas sklapaju brak i Boga je puno uvjetovanosti. Tu je i posrednitvo roditelja i njihov blagoslov, vjenanje u matinome uredu ili od strane sveenika. Izmeu vedruskih mladenaca i Boga nije bilo nikoga. To je znailo da je njihov brak mogao blagosloviti samo Bog. On je to doista inio jo i prije polaganja vjenane krune. Bog je mladence darivao uzajamnom ljubavi. Vedrusi su znali kako je primiti i uiniti je vjenom. to se u vedruskome razdoblju deavalo prije zaea?

ZAEE

Anastazija je nastavila: - Vladimire, moda nee biti lako shvatiti, ali pokuaj. U zaeu djeteta kod Vedrusa nije bio najvaniji intimni odnos. To to ljudi rade u krevetu nazivajui to ljubavlju, samo vrijea Ljubav i poniava Boga. Oni samo na trenutak zadovoljavaju svoju poudu, to je, mislim, neizmjerno slabije od onoga to je Bog prvobitno odredio za ovjeka.

9

Vedrusi jedni drugima nisu bili objekt seksualnoga zadovoljstva nego neto drugo. Kad se u Ljubomili i Radomiru pojavila elja za djetetom, oni na njega nisu gledali odvojeno od sebe. U to je vrijeme bila drukija kultura osjeaja. Mu i ena, ispunjeni ljubavlju, jedno su u drugome vidjeli dijete. Njenost koju su jedno drugome pokazivali je stoga bila posve drukija. Oni nisu bili privueni strau za spolnim inom. Bili su privueni velianstvenom tenjom za stvaranjem. Radomir je zagrlio Ljubomilu poput svoga djeteta. Njeno joj je pomilovao kosu, dodirnuo vrste grudi, lea. Poljubio joj je ruke. Ona mu je dodirivala lice i lea. Primila ga je njeno za vrat i primaknula grudima poput svoga djeteta. U svijetu postoji bezbroj rasprava kojima se eli shvatiti spolni in. Nije bilo, a nee ni biti takve rasprave, koja e moi opisati zaee u Vedrusa. Kod Vedrusa tijelo nije bilo najvanije. Tijelo je samo ispunjavalo volju i elju ovjeka. Ljudi su u to vrijeme ivjeli u drugoj dimenziji. Nakon to su izvrili uzvieni in, vraali bi se na Zemlju. Zadovoljstvo koje su osjetili nije bilo prolazno. Ono je ostalo zauvijek s njima. ovjek ispunjen takvim zadovoljstvom kao da je postajao savreniji i uzdizao se za jedan stupanj. Desilo se da je Radomir, kao u polusnu, ne povrativi se iz dimenzije za koju nije znao, poljubio Ljubomilu kao roeno dijete, i blaeno zaspao. Mukarci e svakako zaspati jer e se tamo sigurno opet htjeti vratiti. Ljubomila nije spavala. Ona je u sebi osjetila djeli neega neobinoga. Ustala je i prila prozoru. Sunce je obasjalo sobu, sputajui svoje zrake na prozorsku dasku, na kojoj se mogla razluiti svijetla i tamna strana. Ljubomila je prola prstom na mjestu dodira svjetla i sjene. Skinula je s ruke lanenu vrpcu i metnula je na mjesto dodira svjetla i sjene. Vedrusi su uvijek biljili dan i trenutak zaea. Zatim bi, na mjestu vjenanja, posadili drvo glatkoga debla. Drugo bi drvo posadili nasuprot prvoga u trenutku kada bi se na prozorskoj dasci poklopili svjetlost i sjena s lanenom vrpcom. Drugo bi drvo posadili u sjeni od prvoga debla. Na taj bi se nain mogli uvijek prisjeati trenutka zaea djeteta. Budemo li horoskop promatrali od toga trenutka, on e uvijek biti toniji. Iako su Vedrusi poznavali razmjetaj planeta i njihov utjecaj na tijelo, oni su mogli sve uspjeno initi neovisno o planetima, a vladali su i velikom energijom. Zatim su izmeu posaenoga drvea izlijevali poroajnu vodu, a posteljicu bi odlagali u zemlju. Odrastao bi ovjek odlazio spavati na to mjesto kad je bio trenutak njegova zaea. Poloaj bi se planeta mijenjao svake godine i ovjek je usnuvi tako, u toj noi mogao primiti sve obavijesti iz Svemira. Nije ih primao razumom, prije podsvjesno i osjeajima. Mogao je tako ii sve do trenutka kada je Bog stvorio Zemlju. Ako je ovjek od neega patio ili bio tuan, usnuvi na tome mjestu, to bi nestalo. Premda je ovjek u vedrusko doba rijetko obolijevao. Vedrusima je mjesto zaea uglavnom sluilo da mogu usnuti i spoznati Svemir.

PSIHOLOKI ASPEKT POSTANKA I POJAVE OVJEKA

Prije negoli se dotaknemo toga pitanja, treba odmah rei da je prema onome to je rekla Anastazija, proces zaea, noenja djeteta i njegova pojava na svijetu, uglavnom psiholoki, a ne fizioloki proces. To je najvia zajednika tvorevina mukarca i ene i rezultat rada njihovih misli, osjeaja i intelekta, to predstavlja viu razinu. Mislim da je ne samo u meni nego i u drugih itatelja, spomenuta tvrdnja najprije izazvala nevjericu. Stoga u i iznijeti iscrpan

10

dijalog Anastazije i mene na tu temu. - Anastazija, pa kako se za taj proces moe rei da je uglavnom psiholoki? U majinoj se utrobi razvija stvaran materijalni plod. ena je svjesna svoje fiziologije, a zna osjeati i bol. Napisano je puno znanstveno- popularne literature o noenju djeteta i raanju. U njima se zna i detaljno opisivati to to trudnica treba raditi upravo na fiziolokome planu. Na prvo se mjesto tako stavlja fiziologija. - Da, meu ljudima danas je to veoma rasprostranjeno miljenje, to je veoma alosno. To govori o tome da se ono to je najvanije za ovjekovo "Ja" smjeta u drugi plan ili se posve gubi. Zbog toga se i raaju ljudi, udaljeni od bilo kakve slinosti s Bogom. Razmisli, Vladimire. Plod u majinoj utrobi ivi i ne razvija se samo zato jer je netko na tu temu napisao nekakve rasprave nego zato jer je to tako bilo zamiljeno Stvoriteljem, Prirodom. Mijeati se u taj potpuno savreni proces, znai zamijeniti prirodno i savreno za umjetno i manje savreno. Fizioloki proces oblikovanja ljudskoga tijela programirao je Stvoritelj. On moe normalno funkcionirati sam po sebi, to znai da ne zahtijeva od roditelja da ga kontroliraju. Psiholoki i filozofski aspekt raanja znatno je vii proces i u potpunosti ovisi o majci i ocu. Predstavlja proces zajednikoga stvaranja ovjeka i Boga. Bol to se javlja prilikom roenja djeteta, govori o nepravilnome psiholokome pristupu roditelja procesu raanja. U Prirodi mnoge ivotinje donose na svijet mlade, ali niti jedno od njih ne ugiba i ne trpi bol. Stvoritelj nije zamislio bol ni za svoje voljeno stvorenje, ovjeka. Roditelji ne ele bol za svoju voljenu djecu. Ne bi li ispunio svoju viu svrhu stvaranje ovjeka nalik Bogu Stvoritelj je za to nagradio enu koja u sebi nosi Boanski plod. Nagrada jest osjeaj blaenstva, ushit radosti prilikom raanja, a ne bol. Radostan proces roenja ovjeka treba naprotiv biti ugodan. ovjek, zaveden okultnom znanosti, pod utjecajem mrane sile, svojim pogrenim uplitanjem, uinio je roenje djeteta bolnim za majku, a dijete doveo u stanje smrtonosnoga oka. - Zbog ega spominje smrtonosni ok? Dijete se jednostavno raa. - Jest, raa se, ali ne razumije zato ga netko grubo gura iz ugodnoga i savrenoga prostranstva i zato mu majka trpi bol. Majina bol nanosi veliku patnju djetetu. - Zar se moe raati posve bezbolno? - Ne samo bezbolno nego s najveim i najljepim uitkom i s radou. - Suvremena medicina moe upravo i osigurati bezbolni poroaj uz pomo narkoze. - Narkoza e smanjiti majinu bol, ali e poveati duevnu bol djeteta, jer ono uslijed narkoze gubi odnos s majkom. Ono zbog straha nee imati povjerenje u sebe, a to e ga pratiti u odrasloj dobi, pa ak i do duboke starosti. Zbog toga se ono nee moi ponovno roditi. - Zato do toga dolazi? - Dijete se u majinoj utrobi osjea udobno i smireno. Na fizikome planu ono dobiva sve to mu je neophodno. Zbog toga to ne osjea probleme koje ovjek osjea u svakidanjemu ivotu, ono moe osjeati cijeli Svemir. Ono u devet mjeseci dobiva sve podatke o stvaranju svijeta, o prelijepome Svemiru i predodreenosti ovjeka. Dijete u majinoj utrobi ivi u prelijepome i beskrajnome svijetu. Ono e najednom osjetiti kao da ga netko eli grubo izgurati iz toga ugodnoga svijeta. Majkama je poznato da je rije o neizbjenim trudovima. Nitko ne misli kakve to moe izazvati osjeaje u djetetu. Malo je ena danas koje znaju da u tom trenutku dijete ne treba plaiti nego mu treba tepati, razgovarati s njim i pozvati ga da doe na svijet. Tada se bol nee osjeati. Dijete e osjetiti zov majke i oca. Nee osjetiti trudove nego

11

milozvuno tepanje i poziv na svijet. Poeljet e spoznati neto neobino i doi na svijet. Veoma je va`no da se dijete eli roditi. Pri takvome e porodu dijete u sebi uvati sve Boje obavijesti. Kada ena osjea strah od trudova, strah osjea i dijete u utrobi. Osjea li ena bol prilikom trudova i misli li samo na sebe, dijete u utrobi osjea dvostruku bol, osjea se odbaenim, a najvanije, bespomo nim i nezatienim. Takvi su osjeaji tetni i trajni. Oni briu ranije dobivene obavijesti o Svemiru. Briu ih zato jer su im suprotni. Prilikom takvih trudova dijete se prvi put u ivotu ne osjea kao gospodar Svemira. Ono se osjea kao nitavno bie, podreeno nekim silama. Na svijet e izii tijelo ovjeka, ali ono nee imati duh gospodara i dobroga Stvoritelja. Takav ovjek nee biti nalik Bogu nego tek robom nekoga drugoga entiteta. itavog e se ivota pokuavati osloboditi toga ropskoga odnosa, ali uzalud. Zemaljski carevi, predsjednici i njihova zatita i sluge, takoer su robovi okolnosti. Oni naizgled rjeavaju neto vano, ele stvoriti sretan ivot, no ivot im je nesretan i bezizlazan, a zrak i voda oko njih nezdravi. Zbog misli o bezizlaznosti koja se prilikom poroda javlja uslijed boli, ljudsko drutvo ne moe donositi estite odluke. - Da, strane su posljedice takvoga roenja. Moda neke ene danas ne raaju uzalud pod carskim rezom? to misli, deava li se isto i pri takvome porodu? - Da, deava se. Slian se postupak moe teko nazvati roenjem, prije najobinijom operacijom. Tko pri takvome porodu donosi dijete na svijet? Je li to majka ili kirurg to vadi rezom tijelo iz utrobe? Dijete, jo prije nego to e se pojaviti na svijet, iznenada gubi odnos s majkom, a znai i s cijelim Svemirom. Potom e ga nasilno izvui iz utrobe. Zato? Gdje? Zbog ega tako grubo? Zato ono ne moe ni na to utjecati? Njemu se rui cijeli svijet! Smatra se da dijete dolazi na svijet, a ono smatra da umire. Navodno je dijete ostalo ivo, premda je ivo ostalo samo tijelo. Takav e ovjek itav ivot traiti svoje Boansko "Ja". Pokuat e ga pronai uz pomo neznatnoga djelia onoga to je inilo njegovu duhovnu bit. Za to e biti krivi jedino otac i majka. - Anastazija, ako sam dobro shvatio, upravo o enama i o nainu kako one nose i raaju djecu, ovisi budunost njihove djece i cjelokupne civilizacije? Nije li tako? - Da, Vladimire. No roenje djeteta podjednako ovisi i o ocu.

Kada dijete na svijet donese mukarac ...

- ekaj, ekaj, Anastazija! to misli kada kae da e mukarac donijeti dijete na svijet? Mukarac ne moe raati. On to fizioloki nije u stanju. - U tome i jest obmana. Kad je veini ljudi reeno da je fizioloki proces najvaniji proces koji se odvija prilikom roenja, na taj je nain iz poroajnoga procesa udaljen veliki duh Oca Stvoritelja. Tonije, udaljen je Bog Otac iz procesa poraanja. Njegova se odsutnost i odrazila na poroajnu bol, a potom i na ljudsku patnju. - Objasni detaljnije kakva je uloga mukarca pri porodu? Zbog ega je njegovo uklanjanje jednako uklanjanju Boga? Zar mukarac, otac, treba poraati svoju enu? - Mukarac ne mora poraati enu. Dosta je da bude prisutan pri porodu. Poraanje nije glavna predodreenost mukarca. - to je njegova najvanija predodreenost? - Da bismo to shvatili, evo to treba znati: tijelo se djeteta, zaetoga od voljenoga mukarca, hrani u majinoj utrobi. Tijelo se hrani u utrobi, ali majina utroba nije najvanija. Plod e odgovoriti na majino stanje i osjeaje, kako majke, tako

12

podjednako i oca. Razgovara li mu s trudnom enom, plod u utrobi ne razumije rijei i ne shvaa u potpunosti njihovo znaenje, ali jasno prepoznaje roditeljske osjeaje. Ponesen njenim osjeajima, mukarac katkada moe pogladiti trbuh trudnice, pribliiti mu se uhom ne bi li posluao djeje pokrete. Takav je dodir ugodan eni. ini se da plod u njezinoj utrobi to ne moe fiziki osjetiti, ali zato to osjea na neizmjerno vioj razini. Dijete osjea kako se k njemu slijevaju osjeaji majke i oca. Ono ih prima radosno i ushieno. Na osjeajnoj razini plod prepoznaje misli. Oekuju li roditelji dijete ispunjeni ljubavlju i u slozi, misle li na njega, ono e se odmah nakon zaea nai u energetskome polju majke i oca i bit e mu ugodno. Putem osjeaja majke i oca dijete osjea prostor izvan majine utrobe.

VEDRUSKI POROAJ

Majka i baka su priale rotkinji o tome kakvi se u nje trebaju pojaviti simptomi i osjeaji prije samoga poroda. Tako je i Ljubomilina baka Ljubomili podrobno priala o tome kako je ona raala djecu. Vedruska je ena uglavnom raala kod kue u drvenome koritu, koje je bilo poput nae kade, samo malo krae i dublje. Korito je bilo prostrano, namijenjeno za poraanje. Potom se koristilo kao djeja kolijevka. Korito se napunilo istom izvorskom vodom i ugrijalo do tjelesne temperature. S bone, vanjske strane kade bile su izboine, u koje je ena umetala stopalo. Krajevi su kade bili tako zaobljeni da se za njih moglo lijepo uhvatiti. Temperatura zraka u prostoriji se tada nije odreivala uz pomo toplomjera nego je trebala biti takvom da golo tijelo u normalnome stanju ne osjea ni toplinu ni hladnou. Kada se za rotkinju postavljala na pod i okretala se tako da je ena u njoj gledala u smjeru istoka. Pokraj kade bi se postavila jo jedna manja posuda za vodu. Na klupi pokraj kade bi leala etiri glatka lanena runika, bez vezova i uzoraka. U vrijeme izvoenja vedruskoga poroda, u sobi je sa enom bio jedino njezin mu. U sobi nisu bile ni iskusne primalje, ni roditelji, ni blinji. Prije poetka trudova, otac bi upalio ve pripremljenu vatru na ulazu u imanje. Iz vatre bi se irio bijeli mirisni dim. Upravo se tu, pokraj vatre, okupljala uglavnom najblia rodbina. Dola bi i iskusna primalja i esto bi bio prisutan mudrac. Roditelji rotkinje i njezina mua u zaveljajima bi i u koarama donosili hranu, napitke. Sjeli bi na klupu ispod nadstrenice, koju je mu rotkinje podigao pokraj vatre. Prema vedruskim pravilima, nitko od njih nije imao pravo prijei granicu imanja. Mu rotkinje nije isto tako smio biti s njima, pa ni razgovarati izdaleka. Takvi postupci nisu bili plod praznovjerja nego su bili vrlo precizni i psiholoki provjereni. Nitko i nita nije smjelo prekinuti misao oca, to vie rotkinje u oekivanju djeteta. Prisutnost roditelja i iskusne primalje na ulazu u imanje, za mlade je roditelje ipak bilo umirujue. U sluaju da se neto izmaknulo kontroli ili da je bilo opasno, oni su uvijek mogli pomoi. To ipak nije bilo neophodno i deavalo se vrlo rijetko. Za vrijeme trudova, majka je stalno razgovarala s djetetom, hrabrila ga je, pomaui mu da bez bojazni doe na novi svijet. Vedrusi su dobro znali koliko je vano mentalno i glasno razgovarati s djetetom koje se raalo. U procesu raanja su tako sudjelovali majka, dijete i

13

otac. Uz to, veoma je vano da se majka ne prestrai djeteta kad ga prvi put ugleda: njegova spljotena nosia, boje koe nakon izlaska iz majine utrobe i sl. Ona bi, naprotiv, trebala biti njena i pokazivati oduevljenje. Otac bi nakon poroda izvadio dijete iz vode. Odmah bi usisao sluz iz njegovih ustiju i nosa pa ga poloio na majin trbuh. Majka bi mu potom dala da joj sisa grudi. Na taj bi nain mogla lake otpasti posteljica. Otac bi je zatim metnuo u posebno pripremljenu posudu. Onda bi noem to ga je dezinficirao na vatri prerezao pupanu vrpcu i povezao je. Potom bi otac metnuo dijete na runik. Oprao bi ga i umotao u drugi runik pa metnuo na krevet. Nakon toga bi oprao enu vodom to je stajala pokraj kade. Obrisao bi je istim runikom i poveo do kreveta gdje je lealo dijete. Otac bi dalje sisao ili istisnuo rukama iz grudiju enino mlijeko pa njime pokropio laneno krevetno rublje. Njime bi pokrio enu i dijete to joj je le`alo na trbuhu ili na grudima. Otac bi zatim sjeo i utke promatrao enu. ena bi po elji razgovarala s njim ili bi zaspala, no on je svejedno ostao s njom u sobi. Nakon petnaestak bi minuta otac upalio ranije pripremljenu vatru. Vodu, preostalu nakon poroaja, i vodu kojom se umila ena, on bi izlio izmeu dva drveta, to su bila posaena neposredno nakon zaea. Na tome bi se mjestu zakopala posteljica. Roaci, okupljeni na ulazu u imanje, po dimu iz cijevi znali bi da je poroaj bio uspjean. Nakon toga bi jedni drugima estitali i gostili se hranom ili napicima to su ih bili sa sobom ponijeli, a zatim bi poli svatko svojoj kui. Vedrusi su znali da je dijete jo u majinoj utrobi bilo svjesno roditeljskih misli i osjeaja. Nakon roenja bi ono nastavilo biti dijelom roditeljske aure. Ukoliko se u sobi nalazio netko nepoznat, pa ak i roaci, koji su mislili lijepo o djetetu, njihove osjeaje, maker i lijepe, dijete nee prepoznati i u njemu e oni izazvati budnost.

JO JEDNA RADOMIROVA BITKA

Radomir i Ljubomila su godinama sretno ivjeli. Na imanjima su ve ivjela djeca, unuci i praunuci. Ljubav Radomira i Ljubomile je trajala. Ve prosijedi, jo uvijek su se voljeli, no svake su godine bili sve sretniji. Sjedokosi starac Radomir stajao je na izlazu svoga imanja. Promatrao je cestu to je vodila prema breuljku i nestajala iza njega. Stazom su prije dva dana poli u boj njegovi sinovi i unuci. Pole su ak i maloljetne unuke. Oni su poli u boj protiv neobinoga neprijatelja. Knez je doveo nekakve ljude u dugim crnim haljinama iz drugih zemalja, koje su zbog nekog razloga nazivali redovnicima. Ovi su redovnici izjavili seljanima da ne ive ispravno. Rekli su im da trebaju ponititi staru vjeru i obrede i poeti se klanjati drugome bogu. Knez sa svitom i vojskom je tako i natjerao ljude da se poklone. im je knez primio tuu vjeru, ljudi u crnome su proglasili njegovu vlast bogomdanom. S knezom su doli i vojnici. Imali su odjeu kneevih vojnika. Vojnici su redom napadali sela i traili od njih novi odnos prema Bogu. Onoga tko se nije htio pokloniti njihovome Bogu, odrubili bi mu glavu, zapalili kuu i vrt. Starjeine roda su se okupljali na vijeu. to su drugo mogli? Morali su pozvati i redovnike i kneeve, koji su im govorili o viemu dobru to e ga svima donijeti novi Bog, dovodei tako ljude u zabludu nikome razumljivim uenjem. Starjeine su se susreli s nevienom pojavom. Kad bi protivnik napao selo, skupili bi se mukarci iz svih

14

obitelji i brzo se organizirali u narodnu vojsku. Zajednikim bi snagama istjerali neprijatelja sa svoje zemlje. Tu je situacija bila neto drukija jer su redovnici u crnome propovijedali o ljubavi i poniznosti. Govorili su o dobru, o arobnome rajskome ivotu svakoga tko se potini novoj vjeri. Starjeine nisu odmah shvatili da se iza lijepih rijei kao iza tita skrivalo neto, to nije imalo veze s Bogom. Vedruski Bog nije progovarao maem. Iza redovnika je bila snana vojska. Stanovnici pojedinih sela su otili u umu. Drugi su poli u boj. Neki su duboko razmiljali to uiniti. Radomir je vidio kako su u zoru poli s imanja njegovi unuci i sinovi sa susjednih imanja. Bili su se okupili u rano jutro pokraj Radomirova imanja kao da su se ve ranije dogovorili. "Naravno da su se dogovorili", zakljuio je Radomir. "Jer nije li uoi odlaska u boj njihov najstariji sin, sin prvijenac, rekao: - Sutra odlazimo u boj. Uit emo kako ne propustiti neprijatelja na nau zemlju." Otili su. Sunce je zalazilo. Bio je to drugi dan od njihova odlaska, a oni se nisu jo vratili. Prosijedi je Radomir sve vrijeme gledao na cestu. Najednom se na breuljku pojavio konjanik. Jurio je to je mogue bre prema Radomirovu imanju. Prosijedi starac, poput Radomira, vjeto je jahao odvanoga rasnoga konja. Promatrajui iz prikrajka, Radomir je u njemu prepoznao Argu, prijatelja iz djetinjstva. Iznemogao starac je siao s konja jecajui. Brzo je progovorio: - Tko je jo ostao na tvome imanju? Odgovori brzo! - Ljubomila tri oko veere dok je mlai praunuk stalno neto propitkuje smireno je odgovorio Radomir i dometnuo: - udno mi je, Arga, da me odmah pita a da me nisi ni pozdravio. - Nemam vremena, urim. Pouri i ti i poi s dva konja, s Ljubomilom i praunukom i uzmi hrane za tri dana pa mi se odmah pridruite. - Kamo emo poi? - U umu k "drevljanam"1. Imam tamo jednu dobru obitelj koja nam moe pruiti utoite. Neprijatelji nas nee nai u dubini ume. Proi e godine i moda e se narod opametiti. Radomire, spasit e praunuka i time e spasiti rod. - Arga, ja sam mislio da si mi pojurio pomoi. Ima dva maa privezana za sedlo. to e ti oni kad si poao u umu sakriti se od neprijatelja? - Maeve samo tako nosim. Nemam namjeru boriti se. Ima ih itavo mnotvo. Pobijedit e nas. Nema smisla samo tako umrijeti. - Da, znam, Arga. Nisi se nikada ni protiv koga borio. Nisi ak sudjelovao ni u mukim borbama u vrijeme blagdana Maslenice.1 - Sada nije rije o tome. Radomire, poznato ti je kao i meni da ovjek moe vjeno ivjeti i da se dua moe ponovno utjeloviti. No ovjek prije smrti ne smije misliti o smrti. Misao treba usmjeriti na prelijepu budunost. Gdje se misao pojavi, tamo e se ovjek ponovno roditi. - Arga, sve mi je to poznato. Zajedno smo uili kod mudraca. - Radomire, onda bi se trebao prisjetiti i da bi mogao biti smrtno ranjen u boju pa tako nee moi uspjeti pomisliti na svoje budue utjelovljenje. - Sjeam se, Arga, ali ne mogu napustiti imanje. Ono je ivo i nee shvatiti zato njegov gospodar, njegov prijatelj, najednom izdaje ljubav i darovano mu prostranstvo i ostavlja ga na milost i nemilost neprijatelju. - ivo je, nee shvatiti. Radomire, bio si uvijek osjeajan i takav si i ostao. Pa to se moe, budi takvim. Arga je brzo zakoraknuo naprijed pa nazad. Pogladio je konja po grivi pa ponovno priao Radomiru. Dva su prosijeda starca stajala jedan nasuprot drugome i utjela. Nitko nee saznati zato su im kucala srca.

15

Dva su prijatelja, prosijeda starca, moda mislila o puno toga. Arga je opet uznemireno progovorio prvi se obrativi Radomiru: - Ostani, Radomire, ako si tako odluio. Ali, ali ... daj mi barem Ljubomilu, praunuka, konja pa neka se barem oni spase. Ti ostani kad se ne eli odvojiti od svoga ivoga prostranstva. Radomir je pogledao prijatelja pa odgovorio: - Arga, moe sam porazgovarati s Ljubomilom. Znam da si je itav ivot volio. Zato nisi mogao oeniti niti jednu drugu djevojku i stvoriti svoje imanje. - Tko? Zar ja? Ja sam je volio? Kakva glupost! Arga je najednom opet poeo hodati gore-dolje kao da sam sebe eli uvjeriti. Ja sam umjetnik. itav sam ivot elio samo slikati i rezbariti kipove. Zato bi mi trebala ena? Prijatelj sam ti i odluio sam ti pomoi spasiti rod. Ljubomilu sam posve zaboravio. - Arga, ti si veliki umjetnik. Radi najbolje rezbarije. Tvoji kipovi ukraavaju kue u mnogim selima. Samo to ljudi znaju to likovi svih ena na tvojim slikama i kipovima obavezno podsjeaju na Ljubomilu. - Slini? Pa to onda? Na slikama usavravam jedno lice. - Arga, itav si ivot briljivo skrivao svoju ljubav. Skriva je jo uvijek. Bio sam pokraj bora to je sam stajao nakraju ume. Znam da si tamo rado sjedio i izrezivao iz drveta svoje kipove. Tamo sam nedavno pronaao tvoje skrovite, u kojemu je skriven tvoj nedovreni rad. Na njemu ljepotica kroti neobuzdana konja. To je mogla jedino Ljubomila, to oboje znamo. - Volio ili ne volio, crtao sam, rezbario. Shvati, molim te, sada nije stvar u tome zastavi, Arga je poviknuo, gotovo kriknuo: - Radomire! Radomire, svi su ti sinovi i unuci poginuli u boju! - Radomir je smireno, utke promatrao Argu. Spaavaj se! nastavio je Arga. Vidio sam ih prije boja. Pokuao sam ih odvratiti od neravnopravnoga boja. Tvoj stariji sin prvijenac je poput tebe, tvoja preslika ... - Arga, prijei na stvar. to je odgovorio stariji sin? Radomir je upitao prijatelja iz djetinjstva skrivajui nemir. - On je rekao: - Idemo u boj. Crne emo redovnike zadrati barem na sat-dva. Zato biste poginuli? to e vam ta dva sata? upitao sam tvoga sina. Tako je na vijeanju odluila naa obitelj odgovorio je tvoj stariji sin, Radomire. Rekao je: - Neka se produi barem za dva sata sretan ivot naih roditelja, Radomira i Ljubomile! Oni su zajedno s djecom iz susjednih sela, cijeli dan zaustavljali brojnije vojnike, crne redovnike. Redovnici su potom sasjekli svu djecu. Vratili su se u svoje skrovite, a ujutro se spremaju poi na tvoje imanje. Radomir je utke sluao prijatelja. Arga je nastavio uzbueno. - Pojurio sam vam upomo ne biste li spasili svoj rod. Zna i sam, kao to i ja znam, da se moe ponovno utjeloviti na Zemlji. Sigurnije je ipak utjeloviti se u srodnome tijelu. Jedan vam praunuk moe produiti rod. Daj mi Ljubomilu i praunuka pa u ... Arga je najednom zastao i zautio pa pogledao mimo Radomira. Radomir se okrenuo u smjeru njegova pogleda. Iza njega je stajala oslonjena o drvo Ljubomila. Suze su joj se slijevale licem, a ruka joj je podrhtavala na grudima. - Jesi li ula to je rekao Arga? upitao ju je Radomir. - Jesam drhtavim je glasom odgovorila Ljubomila. - Pa zato plae, Ljubomila? priao joj je Radomir pa joj gladio kosu i poljubio ruku. Djeca su dala svoj ivot za na sretan dan. Ne bi bilo lijepo da ga provedemo tuni. - Ne bi odgovorila je plaui Ljubomila. - Pametna si, eno moja. Spoznala si mudrost bolje od drugih uei kod mudraca. Razmisli kako ostatak dana, no i jutro provesti u veselju. - Razmislit u. Da ne bismo rastuili djecu, poimo do naega prostranstva Ljubavi. Poimo k praunuiu kojega treba nahraniti. Uzevi se za ruke, Ljubomila i Radomir su poli do ulaza na svoje

16

imanje na rodnoj zemlji. Arga je sjeo na sedlo pa poviknuo za njima: - Glupi ste. Previe ste osjeajni i nepromiljeni. Spaavajte se! Ne smijete se upustiti ni sa kim u boj. Ranjeni moda neete uspjeti poslati u prostranstvo misao o svome utjelovljenju. Ja, evo, hitam ne bih li se spasio. To moete i vi. Radomir to je stajao na ulazu u imanje okrenuo se prema svome prosijedome prijatelju: - Spaavaj se bez nas, Arga! Hitaj u umsko skrovite! Mi imamo drugi put spasa. Arga je pourio konja. Konj se propeo pa munjevito odjurio put ume.

VRATIT E SE ONI SA ZVIJEZDA PONOVNO NA ZEMLJU

Ljubomila i Radomir su poli prema kui gdje ih je oekivao njihov praunuk Nikodim. Ljubomila je rekla: - Radomire, trebali bismo s naim djetetom sada povesti igru ivota. - Kakva je to igra? Za nju nisam uo odgovorio je Radomir. - Nisam ni ja u njoj nikada sudjelovala. No sluala sam u djetinjstvu kako o njoj govore dva stara mudraca. Igra se sastojala u tome da je jedan mudrac prolazio s djetetom u igri sve odsjeke u ivotu, dok se drugi u mislima najbre mogue detaljno prisjeao svega to je znao o ivotu. To je djetetu mentalno prenosio. Ako je pripovjedaeva misao bila uvjerljiva, dijete bi upamtilo priu na podsvjesnoj razini. Dijete je odrastajui moglo doznati mnogo toga o ivotu. - Ljubomila, to misli, tko e se igrati s unukom? - Ti, Radomire. Ja u mentalno priati priu. - Ali kako e uspjeti za samo sat vremena izrei sve mudro o ivotu? Nakon sat vremena trebamo uspavati praunuka Nikodimku. - Nastojat u u tome uspjeti. Zaponi igru. Pljeskom ruku biljei odsjeke u ivotu. Ususret im je poao etverogodinji Nikodim rairenih ruku. Radomir ga je uhvatio pa bacio u zrak. Vratio ga je na zemlju i rekao: - Nedavno sam saznao za zanimljivu igru. eli li je igrati? - Hou odgovorio je Nikodim. Ali kako se ona igra? - Rei u neto o neemu iz ivota, a ti to pokuaj pokazati bez rijei, nekim inom ili pokretom. Baka e te za to vrijeme promatrati. - Kako zanimljivo? poskoio je od radosti Nikodim. Idemo se odmah igrati. - Idemo pljesnuo je rukama Radomir pa nastavio: - Rodio se djeak Nikodim. Bio je jo sasvim malo dijete. Dijete je na to brzo leglo na zemlju, rairilo ruke i sagnulo koljena: - Aaa, aaa ... - progovorilo je dijete predstavljajui sliku. Radomir je zapljesnuo rukama pa nastavio: - Dijete e sada ustati. Nikodim je odmah stao na noge. Zakoraknuo je kao da prvi put koraa pa se zagegao i spustio na sve etiri. Otpuzao je metar daleko pa ustao i uvjereno zakoraknuo. Ponovo se zauo pljesak. Radomir je rekao: - Djeaku je bilo sve zanimljivo u ivotu: promatrao je kukce, travu, elio je shvatiti kako rastu jabuke, zato izlazi Sunce i zato mu je u svemu tome tako lijepo i ljeti i zimi. Mali se Nikodim sagnuo pa promotrio kukce u travi. Gledao bi nebo i skakao od radosti. Zatim je iznenada potrao prema djedu. Obgrlio ga je za noge pa pojurio do bake to je sjedila u travi. Uhvatio ju je za vrat i priljubio joj se licem pa je poljubio. Radomir je pljesnuo rukama pa rekao:

17

- Desilo se da su svi otili sa svojih imanja. Nisu otili putem nego neizvjesno kamo. Moda su poput ptica krenuli put zvijezda. Neprijatelj je poao na imanje na kojemu je ostao sam djeak. Poao je paliti kue i sjei vrtove. Mali je Nikodim sluao stranu djedovu priu. Nepomino je stajao ne prikazavi niti jednu sliku. Zatim je rekao: - Ne svia mi se takva igra. To se u ivotu ne moe dogoditi. - Da, ne moe. Ali to je igra odgovorio je praunuku Radomir. - Ali ja u njoj neu sudjelovati udario je praunuk nogom pa poviknuo: - Neu! - Ja u je odigrati ustavi iz trave odgovorila je Ljubomila. Ugledavi neprijatelje, djeak je dozvao medvjeda s kojim se igrao kad je jo bio posve mali. Uhvatio je medvjeda za zatiljak, kao to je i nauio. Grevito se uhvatio za medvjee krzno pa na medvjedu pojurio u umu. Odgovorivi praunuku, Ljubomila je poviknula pa se okrenula prema umici u kojoj su bile domae ivotinje: - Hej, mrki, doi ovamo! Hajde, bre! Iz umarka je iskoio medvjed pa potrao skokom prema Ljubomili. Kad joj se pribliio, Ljubomila ga je pogladila po njuci i neto mu priapnula. Potapala ga je po vratu pa se uhvatila za krzno i skoila na medvjeda. - Hej, hej! poviknula je Ljubomila medvjedu. Medvjed je potrao iz sve snage napravivi krug. Ljubomila ga je zaustavila. - Zato je Nikodim pojurio u umu na medvjedu a ne na konju? upitao je Radomir. Ljubomila je odgovorila: - Konj moe bre trati poljem od medvjeda, no u umi je bespomoan. Medvjed e u umi nai hranu i sklonite. U umi e on biti najbolji uvar. Eto tako. Nastavite igru. Medvjed je pojurio u umu. Sklonio je dijete od neprijatelja. titio je dijete dok nije poraslo. Kad je ono poraslo, ugledalo je jednom djevojku u umi kako na istini bere bobiaste plodove. Svidjeli su se jedno drugome. Vjenali su se. Nali su mjesto na zemlji, zaklonjeno od oiju neprijatelja. Podigli su imanje i imali djecu. Vratili su im se blinji, koji su nekada davno odletjeli put zvijezda. Uspavljujui se, Nikodimka je mislio na igru koja mu se nije svidjela. Za to su vrijeme Ljubomila i Radomir etali imanjem na rodnoj zemlji i prisjeali se ivota proivljenoga u srei. Ljubomila se smijeila djeji razdragano dok je Radomir pokuao predstaviti njezin lik kad je kao djevojica sjedila u travi. - Sjea li se? Sjea li se kad si vikala da sam nevaljalac kad sam ti podigao haljinu? Obrisao sam ti njome suze, a ti si priala o tome kako si obeaena? - Da, svega se sjeam odgovorila mu je smijeei se ena. Ba sam pomislila da si mi mogao obrisati suze krajem svoje koulje. - Bio sam pametan djeak pa sam se dosjetio da ne trebam prljati koulju kad ionako trebam oprati haljinu. - Da, pametan djeak. No haljinu si mi ipak podigao, nevaljale. Pogledaj kako je na naemu brdu gdje smo se vjenali naraslo cvijee. Kako je samo cedar velianstven? Bio je posve mali kad smo ga posadili na vjenani dan. Ljubomila je obuhvatila deblo drveta pa se na njega naslonila. utke je tamo stajala. Zaljubljeni je Radomir obgrlio Ljubomilu pa rekao: - Gdje emo danas spavati? Ovdje ili u kui? - Kako bude htio, dragi.

18

***

Ujutro je oko pedesetak vojnika ulo na imanje. Meu njima su bila i dva redovnika u crnoj odjei. Vojnici su ugledali starca pokraj cedra. Starica ja stajala pokraj njega privinuta leima. Oboje su imali dva maa u ruci. - Evo, gledajte poviknuo je stariji redovnik vojnicima. Pogledajte bezbonike. Od njih su se raala djeca. Nemojte ih strijelom nego ih sasijecite maem. Dva su vojnika prila starcima s razliitih strana. Podignuli su maeve. Pokuali su ih udariti, ali je Radomir vojniku odbio maem oruje, a i Ljubomila je odbila napad. Starci su odbili drugi pa trei napad. Tada su na svakoga od staraca krenula po dva vojnika. Radomir je imao dva maa. Njima je munjevito odbio napad dvojice vojnika a da im nije prolio krv. Starica Ljubomila je s osmijehom odbijala napade. - Svi se maknite! poviknuo je stariji redovnik. Pomae im neista sila. Svi se maknite! Strijeljajte ih lukom! Otili su vojnici s maevima. Preostali su pripremili lukove. im su nategnuli lukove, prosijedi su starci iznenada bacili maeve pa se okrenuli jedno drugome i zagrlili. Radomir je neto aptao Ljubomili, a ona mu je uz osmijeh odgovarala. - to ekate! Pustite strijele! vrisnuo je redovnik. To su bezbonici! Vi ste Bogom poslani! Pustite strijele ili u vas prokleti! Jedna je strijela probola Ljubomilu, a dvije Radomira. Starci su i dalje stajali zagrljeni kao da ne osjeaju bol. Letjele su strijele. Po zemlji se slijevala krv. Ljubomila i Radomir su polako padali, a moda su i poli putem zvijezda. Gledajui njihova lica dok su leali na zemlji, stariji redovnik, sveenikov poslanik je u sebi govorio: "Oni nisu mislili na smrt prije negoli e umrijeti. Mislili su na ivot. Lice im nije odavalo ni strah ni tugu. to uiniti da sprijeimo njihovo ponovno utjelovljenje?" Mislio je uzrujano, pun straha. Najednom se iza lea redovnika zaulo uzbu|eno mrmljanje. Redovnik se okrenuo i ugledao kako pod jabukom lei estero mrtvih vojnika. Svaki je od njih drao u ruci zagrienu jabuku. Redovnik je shvatio to se dogodilo. Poslanik je znao vrhovnoga sveenika: vedruski vrtovi daju prelijepe plodove, ali ih se moe jesti samo kad ih njima ugosti vlasnik vrta. Vedrusi su razgovarali s drveem, cvijeem poput ivih bia, a oni su im odgovorili ljubavlju. Nakon to je drvee i cvijee ugledalo kako su doljaci postupili s ljudima koji su njima darovali ljubav, jabukovo je drvo povuklo drukiji sok iz zemlje pa potjeralo prema plodovima najjai otrov. - Ne dirajte! Nemojte nita jesti! poviknuo je redovnik. Govorio sam vam da je to avolje pleme, a da je mjesto ovdje neisto. Sasijecite sve! nareujem uime Svevinjega! - Pogledajte! poviknuo je jedan od vojnika. Eno, tamo pogledajte! pokazao je rukom prema izlazu s imanja. Svi su se okrenuli i ugledali medvjeda nakraju vrta kako brzim koracima juri prema izlazu s imanja. Uhvativi se za njegovo krzno, na njemu je lealo dijete. Medvjed je istrao s imanja pa pojurio prema umi. - Stignite ga, stignite ga! vrisnuo je redovnik. Ne vraajte se dok ne sasijeete gada! Redovnik je znao uspije li se spasiti barem jedan predstavnik vedruskoga roda, cijeli e se njihov rod ponovno utjeloviti na Zemlji. Nije o tome rekao vojnicima. Govorio im je o Bojoj volji: - Stignite ih! Bog je rekao da maknemo svu neist sa Zemlje! Vidite li kako je tu neisto? Zapovjednik odreda je naredio desetini vojnika da uu u trag medvjeda, da ga stignu i ubiju dijete. Vojnici su skoili na konje pa poli u galopu za medvjedom. Medvjed je jurio brzo poskakujui u smjeru ume. Nije ipak mogao tako dugo izdrati. Konji su mu se pribliavali galopirajui. Sve

19

je manja bila udaljenost izmeu medvjeda i konjanika. Preostalo je jo sto metara do ume kad je jedan od konjanika sustigao medvjeda. Jurio je pokraj njega. Podigao je ma da sasijee dijete. No medvjed se iznenada podigao na zadnje ape i primio udarac. Konj se s konjanikom pomaknuo ustranu pa se propeo. Ranjeni se medvjed opet dao u smjeru ume. Ostalo mu je jo samo pedesetak metara do ume, no odred konjanika samo to ga nije sustigao. Konjanici su bili spremni potegnuti maeve. Vojnici su najednom ugledali kako im se iz smjera ume pribliava konjanik na brzome konju preprijeivi im put. Prosijedi je starac sjedio samouvjereno u sedlu. Prosijede su mu vlasi na glavi i bradi leprale na vjetru. Starac je drao dva maa tjerajui nogama konja: - Hej, hej! povikivao je starac ubrzavajui nevjerojatno brzoga konja. - On je spreman poi s nama u boj! Pripremite se za boj s poludjelim starcem! poviknuo je naelnik odreda. - Ali on je jedan, a nas je deset. Uz to je i starac. ega se bojati? rekao je vojnik. Nastavite potjeru! - Jest, jedan je, ali je Vedrus. Spremi se u boj ne boji li se! Starev se konj dao na odred pa pojurio uokolo njega. Starac je maem izbio oruje krajnjih vojnika. Uspio je odrezati kolan1 na dva konja kadli je strijela pogodila njegova udesna konja. Starac nije odjurio na ranjenome konju prema umi nego je jahao pored ume natjeravi potjeru da krene za njim. Konj je posrnuo nakraj ume pokraj bora to je tamo sam stajao. Starac je skoio na zemlju pa potrao do bora. Poeo je neto traiti u travi. Odred ga je sustigao. Drvena je borova figura zadobila sedam strijela u prsa, a osma je probila stareva prsa. Bio je to Arga, Vedrus. Leao je na travi, ali nije jecao. Krvario je iz prsa. Drvena borova figurica nije mogla plakati. Grijena je Argina misao poletjela u visine: "Neu misliti o ponovnome roenju, Dat u im svoju misao radi stvaranja. Dat u je za njihovu sreu i nadahnue. Raajte se, susreite se, vjeno ivite, Radomire, Ljubomila, va sam prijatelj, nisam vam neprijatelj." Na travi je leao nemoan Vedrus. Nije jecao. Iako nemoan uspio je pribliiti grudima figuricu svoje drage. "Neka bude dobro!" uspio je proaptati kao u bunilu. Zaplakao je drveni bor. Niz deblo mu je potekla neobina smola. Vedrus je najednom otvorio oi. Pogled mu je bio jasan. S tekoom je odsjeeno progovorio: - Ne alosti se, boru. Tu je sve besmisleno. Misao e mi prohujati pored godina mraka. Ponovno e doi doba svjetla. Svim e zemaljskim boicama moja misao doapnuti ujutro: "Neka bude dobro!" Vojnici nisu uspjeli dostii medvjeda i dijete. Pokuali su poi u umu, ali im se uma pokazala neprijateljskom. Konji su se uspavali. Izgubili su stazu. Vojnici su se vratili i rekli redovniku da je dijete ubijeno.

***

Prolo je nekoliko godina. Ljudi su poli u umu brati gljive. Priali su da su u umi vidjeli djeaka od devet ili neto vie godina. On ih je promatrao iz grmlja. Bojao im se prii. S djeakom je uvijek bio stari epavi medvjed. Prolo je neko vrijeme kad su se u umi izgubila dva djeaka. Bili su prestraeni ugledavi mladia kako im ide ususret. Mladi ih je dozvao da pou za njim pa ih je poveo prema kraju ume, do ceste to je vodila u selo. Mladi se onda uputio u svoje umsko skrovite. Ljudi se vie nisu bojali mladia iz ume. Kad se on nakon

20

godinu dana pojavio pred djevojkama to su na istini brale plodove, one ga se nisu preplaile i nisu od njega pobjegle. Mladi je bio stasit, plavih oiju. Odjea mu je bila spletena od trava. Stajao je na kraju istine. Zbog nekog se razloga zagledao u djevojku Praskovju. Mladi nije skidao pogled s djevojke. Svi su prestali brati plodove i usmjerili su pogled prema mladiu. Mladi je poao veoma sporim korakom prema skupini djevojaka. Nije ih htio prestraiti. Shvativi da one od njega ne bjee od straha, priao je mladoj Praskovji i stao nasuprot. Poravnao si je kosu pa zastajkujui progovorio: - S tobom bih, prelijepa Boice, mogao stvoriti prostranstvo Ljubavi vjeno. Praskovja nije shvatila mladieve rijei. Ipak se zarumenila pa mu odgovorila: - Gdje ivi? Pria se da ivi sam u umi. - Na Zemlji sam ja jo uvijek sam odgovorio je mladi. - Sm? Gdje su ti roditelji? ovjek ne moe biti bez roda. - ivi su mi majka i otac, starija braa, sestre. I djed moj Radomir i Ljubomila, moja baka. - Pa gdje su oni? Jesu li i oni u umi? - Oni su poletjeli put zvijezda. Vratit e se na Zemlju kad si naem zarunicu. Stvorit u prostranstvo Ljubavi, gdje e se roditi naa djeca. - Pa kako e si u umi nai zarunicu? - Neu je traiti jer sam je ve naao. - Tko je ona? - Ti, djevojko, to najljepa si od svih. Molim te, poi sa mnom u moje prostranstvo, koje sam ve poeo stvarati. Sagradit u kuu. Treba mi samo alat. Kolibu sam sagradio bez alata. Gledao sam izdaleka kako to ljudi rade. Djevojke su aputale izmeu sebe, smijale se odvano mladiu. Praskovja je pola k djevojkama ne odgovorivi na mladiev prijedlog. Mladi je ostao na mjestu. Pogledao je prema nebu pa razmaknuo ruke kao da se nekome eli ispriati. Zatim je polako poao sa istine. Djevojke su zautjele. Praskovja je pratila pogledom mladia da bi mu se najednom obratila glasno i uvjereno: - ekaj me tu sutra. Uzet u oev alat u miraz. Mladi se na to brzo okrenuo pa potrao prema Praskovji. Djevojke su vidjele kako se osmjehuje. Sve su se zarumenile. Osmijeh je mladiev bio udesan, a oi blistave. - Kako li je lijep? teta to nije pozvao mene progovorila je jedna apui. - Pola bih i ja s njim dometnula je na to druga. Mladi je priao Praskovji nikoga ne videi: - Nemoj uzimati ocu alat. To nije lijepo. - alila sam se. Otac e mi ionako sve dati. Otada vie nitko nije vidio mladia iz ume i Praskovju to je s njim otila u nepoznato.

I U KAOSU IMA SMISLA

Prolazile su godine na Zemlji. Prolazio je drukiji ivot. Nestala je visoka vedruska civilizacija, njezina tradicija, obredi i kultura, koja je postojala desetke tisua godina, a njezino je mjesto zauzelo kaotino barbarsko drutveno ureenje. Njegov je poetak u naoj dravi obiljeila kneevska Rusija. Zapoelo je robovlasniko ureenje i ono jo uvijek traje. - Nije li na drugim mjestima na Zemlji ve bila unitena vedruska civilizacija? Anastazija, sjeam se da si rekla da su Vedrusi ivjeli na podruju dananje Njemake, Engleske, Poljske i Pribaltikih zemalja. - Jesam, rekla sam. To je bio jedan narod, jedan jezik i jedna kultura.

21

Vladimire, pogleda li paljivije, vidjet e da su svi ti ljudi slini, neovisno o tome to su se vie od dva tisuljea mijeali s Azijatima. - Ali, Anastazija, zato, zato se to dogodilo? Rekla si da je to bila visoka civilizacija i kultura, a unitena je u samo jednome, dva pokuaja maem, vatrom i strijelom. - Vladimire, ona nije unitena. Ta rije tu ne pristaje. Sve dok barem u devetero ljudi na Zemlji postoji elja za stjecanjem uvida u Boansku stvarnost na Zemlji, vedruska je civilizacija iva. Ne samo da ih je devet nego ih je stotine tisua. Oni sve vie otkrivaju istinu u sebi i mijenjaju nain ivota. Uskoro e ih biti milijuni, no prije toga ovih stotinu tisua trebaju potraiti sami u sebi odgonetku i shvatiti zato se desila katastrofa. - to ako oni ne shvate? Evo, na internetu, na naoj stranici, mnogo ljudi ve nekoliko godina pokuavaju odrediti kakvu je ovjeanstvo dopustilo pogreku u razdoblju u kojemu su se mislima stvarale slike. Tamo je i odjeljak pod istim nazivom: "pogreka razdob lja u kojemu su se mislima stvarale slike." No ljudi tu pogreku jo uvijek nisu odredili. Ima razliitih inaica. Ali nema odgovora. Moda ga nee biti ni nakon tisuu godina. A moda ljudi nee uope moi odrediti tu pogreku. - Moi e. Moda nakon jednoga dana, a moda i nakon pet do devet godina. Oni e je pronai. - Zato si tako uvjerena? - Vladimire, razmisli sam. O njoj se do nedavno nije uope govorilo i nije ak bilo ni pokuaja da se razmilja u tome smjeru. Sam si mi rekao da tu tajnu sada mnogi pokuavaju odgonetnuti. Misao im radi. Ona e proklijati poput zrna koje e se okrenuti svjetlu. - Moda jednom i hoe. Ljudi su uglavnom zaokupljeni svakodnevnim poslovima. Ti i tvoji djedovi imate puno vie vremena za razmiljanje. Uz to raspolaete i s vie obavijesti o prolosti, a imate i svoje miljenje. Zato ih ne biste podijelili i rekli drugima? - Vladimire, eli rei da iskljuim misao ovjeka. - Zato bih to elio? Ispria li o tome, zato bi time iskljuila misao ovjeka? - Kad svi koji mislima nastoje odgonetnuti zagonetku, ono to uju prime kao istinu, time e odmah zaustaviti svoju misao. Zatim e jo toga htjeti uti. Bit e toga napretek. Tako je i danas. Ljudima se stalno govori to je dobro jesti i piti, kako se odijevati, gdje se najbolje odmoriti, kako ivjeti, gdje potraiti Boga. to imamo? ivot je sve gori. Bog je stvorio Svemir uz pomo misli i ovjeku je darovao misao. Netko tu misao stalno pokuava zaustaviti. - Znai da ti zna odgonetku, ali je ne eli rei? - Ne znam, pretpostavljam. - Pa, na primjer, reci to nasluuje. - Moda je bilo potrebno razdoblje kaosa i pogreaka da ih ovjeanstvo upamti i vie ne ponovi. Slino se deava u povijesti kad je ovjek pred nekim velikim otkriem, otkriem svemirskih razmjera. - Lijepa pretpostavka. Ulijeva nadu. Anastazija, vrlo je tuno zavrila tvoja pria o vedruskoj obitelji, Ljubomili i Radomiru. To ne podsjea na tvoj stalni optimizam. - Vladimire, zato misli da je pria zavrila? ivot se nastavlja, to znai da ni jednu priu o ivotu ne treba smatrati zavrenom. - Prisjeam se kako je praunuk Nikodim otiao s Praskovjom da nastavi rod. No ipak mi je ao ljudi poput Radomira, Ljubomile i drugih. Nemogue je nastaviti njihovu priu. Moe se jedino govoriti o produetku roda. Anastazija, moe li jo neto rei? Reci, molim te. - Dobro. Ispriat u o dogaajima iz skoranje budunosti.

22

SUSRET NAKON MNOGO TISULJEA

Jednom je na brani susret dola djevojka Ljuba. Bilo joj je dvadeset i pet godina. Imala je jednostavnu suknju, dugaku do neto ispod koljena i lanenu vezenu bluzu. Na leima je imala neveliku torbu. Nije bila jako dotjerana. Djevojka je ila ulicom u nadi da e nai privatan smjetaj. Sve su sobe u hotelima i privatnome smjetaju ve bile ranije rezervirane za brani susret. Djevojka nije imala novaca da moe platiti skupu hotelsku sobu. Zato je i traila jeftiniji smjetaj. U vrijeme branih susreta nije bilo tako lako nai privatan smjetaj. Ne nadajui se previe, Ljuba se obratila eni na vratima privatne kue: - Dobar dan! Molim Vas, imate li slobodno mjesto u svojoj kui? Trebao bi mi jeftiniji smjetaj. ena je odgovorila: - Djevojko, uzalud trai. Sve je odavno zauzeto. Gosti se ranije dogovaraju za smjetaj preko agencije. Ne troi uzalud vrijeme. Poi bolje na kolodvor, jer ni tamo nee biti mjesta ni za sjesti. - Hvala Vam na savjetu. Tako u vjerojatno i uiniti odgovorila je Ljuba pa pola prema kolodvoru. - ekaj, djevojko! Doi! dozvala ju je ena pa se Ljuba vratila. - Eto, pokuaj pokucati ili pozvoniti na vrata etvrte kue od moje. Tamo je na vratima zvono. Pritisni zvono. Moda izie stara ena, slina babarogi. Ona je Grkinja. Ima malo savinuti nos. Mu mi kae da su mlade Grkinje lijepe, a stare su poput vjetica. Djevojko, zamoli je za smjetaj. Dok joj je mu bio iv, ona je putala mnogo ljudi. No ne puta nikoga ve treu godinu otkako je umro. Poi i zamoli je, moda te i pusti. - Hvala Vam, pokuat u rekla je Ljuba. Pola je prema kui koju joj je ena pokazala. Pozvonila je jednom pa zatim pokucala na vrata, ali nitko nije iziao. Nakon desetak minuta zaula se kripa vrata. Iz kue je izila pogrbljena starica. Pola je uzdiui prema vratima obavijenima vinovom lozom. Otvorila je vrata i ne pozdravivi se progovorila: - Djevojko, to udara na vrata? upitala je nezadovoljno. - eljela bih Vas zamoliti za noenje. Posavjetovala me je dobra ena, Vaa susjeda. - Ona nije dobra. Htjela te ismijati. Ve odavno nikoga ne putam. - Znam, rekla mi je. Ali cijeli dan traim i nisam si nala prenoite. Tako sam i pola k Vama pa moda mi se posrei. - Odluila si, pa ako ti se posrei. Nee imati sree kod mene. Vi ste tu svi doli radi sree. Nisi li i ti poput svih stigla da bi potraila zarunika? - elim susresti zarunika. Molim, oprostite na smetnji. Idem na kolodvor pa u tamo prenoiti. Kiica je poela rominjati pa je starica promrmljala: - Kakva nevolja s djevojkama! Kakva nevolja! Kii. Dobro, smjestit u te pod nadstrenicu u vrtu. Tamo je visea mrea, klupa, avli za vjeanje odjee. Za no e mi platiti petsto rubalja. - Petsto? zaudila se Ljuba. - Koliko si mislila? Nisi li valjda dola u posjet rodbini? - Pristajem za petsto. Jednostavno sam tu htjela ostati deset dana. Ali nita zato, ostat u pet. Pristajem na Vae uvjete, bako. - Poimo. Pogledaj gdje e spavati. Plati mi unaprijed. Prolo je pet dana. Ljuba je ujutro stala uredno spremati svoje jednostavne stvari u torbu. Uzdiui, poduprta o tap, prila joj je starica. - Djevojko, sprema se? Odlazi? - Da, bako, prolo je pet dana. - Prolo je. Jesi li kupila kartu? upitala ju je starica pa sjela na klupu. - Da, odmah sam kupila povratnu kartu. Karta e vaiti za pet

23

dana. Moda je uspijem zamijeniti za danas ili sutra. - Nee zamijeniti. Pogledaj koliko je stiglo naroda. Evo, djevojko, ostani jo pet dana dok ne bude morala poi natrag. - Ne mogu ostati. Nemam ime platiti. - Nema li ime, nemoj platiti, ostani. - Hvala, bako. - Hvala mi kae, ali nema smisla da ostane. - Zato? - Promatrala sam te. Tako se danas ne trai mladoenja. Zato ustaje ujutro, zato? Mladoenje jo spavaju u zoru. Ide rano spavati. im po~nu veernji izlasci, ti na spavanje. Mladoenje su vani do ponoi. Ti si ve u deset u krevetu. Odjevena si poput redovnice. Uope se ne mae. Tako se danas ne trai mladoenja. - Bako, pripremam tijelo za susret sa zarunikom. Zato se i nastojim drati reda. Ne maem se da bi me on mogao prepoznati. - Prepoznati te? Djevojko, udno razmilja. - Mama mi isto kae. Ali si ne mogu pomoi. esto sanjam kako me on trai po cijelome svijetu i ne moe me nai. - Sanja? Jesi li i tu sanjala? - Da, dvaput. Jednom je to bio san u kojemu sam se vidjela kako eem u velikome vrtu. Bio je i on tamo, ali se nismo nikako mogli pribliiti. Uinilo mi se da mu ujem glas. Stalno me dozivao: "Gdje si? Gdje si?" - ula si glas? Djevojko, sigurno bi trebala poi lijeniku. Zar si si napunila glavu o zaruniku? ak i glasove uje? - Znam sanjati da smo mi nekada davno zajedno ivjeli. Imali smo i djecu, unuke. - ivjeli ste zajedno i imali djecu? Djevojko, zar ga moe i opisati? - Mogu. Vii je od mene za pola glave. Ima svjetlosmeu kosu, kestenjaste oi, lijep osmijeh, malo razmaknute zube, dostojanstven hod. - Razmaknute zube, dostojanstven hod? to ako ti prie drug - Prilazili su mi. Mama se svaki put ljuti. Kae da u zbog svojih snova ostati neudata. - Ostati neudata? Naravno! Kad tako sanja, nee nai mladoenju. Djevojko, zna li to u ti rei. Uzmi veeras moj rubac s cvjetnim uzorkom. Prebaci ga preko ramena i svei tako da izgleda moderno. Proei se potom na obali. - Bako, hvala na brizi. Ne smijem imati al preko bluze. Na bluzi je ukras koji sam sama izvezla. Vidjela sam ga u snu. Kao da sam ve imala bluzu s takvim ukrasom i etala sa svojim zarunikom u vrtu. - Bluzu s ukrasom? etala? Pa, djevojko, ... Bog ti je sudac. U kui na stolu je mlijeko. Ispekla sam pogae. Uzmi ih. Ja idem do susjeda. Starica je pola zapomaui. Mumljala je: "Pustila sam je, a stara sam. Ma glupa sam. Pustila sam je pa neka se sada brinem zbog nje. Idem pa u nagovoriti susjedova sina da se udvara djevojci. Neka joj se udvara. Jedino to je on crnokos, a ona bi jednoga svjetlosmee kose razmaknutih zubi. Nema takvoga u susjeda. Stara sam, a ipak sam je pustila." Ljuba se ujutro proetala nevelikim parkom. Za objed je kupila pirog1 s krumpirom. Prola je pokraj restorana, iz kojega je izila skupina mukaraca. Oni su se smijali i veselo razgovarali na stranome jeziku. Ugledavi Ljubu, obratili su joj se na svome jeziku, no Ljuba nije razumjela strane rijei pa je prola mimo njih. Mukarci su na to poeli razgovarati s drugim djevojkama. Ne okrenuvi se, Ljuba je najednom osjetila kako se netko izdvojio iz skupine veselih stranaca pa poao za njom. Ljuba je tono mogla osjetiti da je to upravo on poao za njom. Nije usporila, no mogla mu je ak i korake izbrojiti. Zbog nekog joj je razloga poelo udarati srce. Osjetila mu je dah, da bi na to stranac iza nje progovorio na nerazumljivome jeziku: - Mit dir, die wunderschne Gttin, drfte ich den ewigen Raum

24

der Liebe schaffen. (S tobom bih, prelijepa Boice, mogao stvoriti prostranstvo Ljubavi vjeno. prev. s njemakoga). Ljuba nije mogla prevesti njemake rijei, ali je neznajui zato, ipak tiho progovorila: - Bit u ti uvijek na pomoi u velikome stvaranju pa se okrenula prema neznancu. Ispred nje je stajao mladi za pola glave vii od nje: svjetlosmee kose, kestenjastih oiju, lijepa osmijeha, malo razmaknutih zubi. Mladi joj je pruio ruku. Ljuba se sva izvan sebe prislonila na neznaneve grudi. On je zagrlio djevojku to je drhtala kao da ju je oduvijek znao. Uzdrhtali su od zanosa nevidljivi planeti u visini: O, to im se sve samo trebalo dogoditi da bi im se sudbine vjeno povezale? Ali uspjelo je! Susreli su se i zagrlili. Susreli su se i zagrlili Radomir i prelijepa Ljubomila. Neka se i ne prisjeali prolosti, njihove e due stvoriti prelijepu budunost. Na plai su ljudi u nedoumici gledali zato mladi i djevojka u pijesku neto crtaju, prave crte. Govorili su razliitim jezicima, no kao da su jedan drugoga razumjeli. Raspravljali su o crteu pa se onda malo sporili da bi se najednom oko neega oduevljeno sloili. Obuzeti crteom, Ljubomila i Radomir nisu znali da na pijesku crtaju projekt predivnoga imanja to su ga stvorili prije pet tisua godina prije vjenanja. - Tu bi trebalo biti jezerce. Trebalo bi biti okruglo - progovorio je Radomir na svome jeziku pa kruno iskopao u pijesku jamu. - Nije nikako dobro tiho je odgovorila Ljubomila. Treba biti ovalnim pa je ispravila krug. - Da, u pravu si, nekako je ljepi ovalni oblik suglasio se s Ljubomilom Radomir kao da se neega prisjetio. Naveer su Ljubomila i Radomir posjetili kuu u kojoj je odsjela Ljubomila. Ljubomila je pitala baku moe li njezin pratitelj ostati s njom prije nego li poe spavati. Domaica je pristala. Ljubomila je u viseoj mrei s osmijehom tonula u san. On je sjedio na klupi lagano njiui mreu i paljivo tjerajui granicom muice. Tiho je, tiho pjevao. Lagano razgrnuvi zavjesu, starica ih je promatrala s kunoga prozora sve do prije zore. Ujutro je na stoliu ispred kue stajao vr s mlijekom i pogaama, prekriven bijelom tkaninom. Tamo je bilo pisamce, to ga je napisala staraka ruka. Ljubomila ga je proitala: - Otila sam poslom. Nee me biti dva dana. uvajte kuu. Da biste uvali kuu, budite u velikoj sobi. U hladnjaku je hrana. Otili su Ljubomila i Radomir. Kamo su otili? Vrijeme e pokazati gdje e im se rod ponovno uspostaviti.

ANASTAZIJINO VJENANJE

Na rastanku s Anastazijinom djedom, rekao sam mu: - Oprostite mi za nerazumijevanje kada smo tamo, u tajgi, govorili o ciljevima i zadaama stranke. Shvatio sam: to su u dravi jae obitelji, u njoj e biti vie obitelji ispunjenih ljubavlju, a u dravi e biti vie reda. Treba povratiti razumne obiaje, obrede naih predaka. Nekako bi ih trebalo prilagoditi dananjemu vremenu. Zapravo, poinjem shvaati da to tovie nisu obredi u uobiajenome smislu te rijei. To je veliki nauk o ivotu. A mudraci su najvei mudraci i znanstvenici. Znate li zbog ega jo alim? alim zbog toga, to jo prije prvoga susreta s Anastazijom, nisam nita znao o obredima. Nisam znao da se uz njihovu pomo moe iskoristiti planete za dobrobit obitelji. Nisam znao, i Anastazija je morala nevjenana roditi sina, a potom i ker. Djed me nekako pronicljivo pogledao pa se nasmijeio u svoje prosijede brkove i rekao:

25

- Sada kad zna, zamislio si se je li Anastazija od tebe rodila sina i ker. - Ma nisam se o tome tako jako zamislio. Ipak, nee biti naodmet da Anastazija i ja izvrimo potreban obred. - Vladimire, dobro je to si poalio. To znai da poinje shvaati bit stvarnosti i vidi gdje se danas nalazi ljudsko drutvo. No nema smisla biti alostan zbog Anastazije. Ona je bila vjenana prije nego to je s tobom provela prvu no. Ostao sam bez rijei. Napokon sam jedva progovorio: - S kime je bila vjenana? Ta ja se nisam oenio! Dobro se sjeam. - Ti se nisi oenio. Dosta nam je bilo vjenati Anastaziju. Zbog njezina istupa, otac nije mogao tri dana doi k sebi. Takvoga istupa, kojega ni za mnogo milijuna godina nije mogao smisliti niti jedan mudrac. Pa, uglavnom, Anastazija je vjenana. - S kime? - Moda s tobom. - Ali ja se nisam enio! Moda? Zar niste sigurni? - Vladimire, to to je ona uinila, ne moe jo nitko procijeniti. Moda je izvrila najvelianstveniji obred i dala mogunost svim enama da svoju nezakonito roenu djecu uine zakonitom. Moda je jo neto stvorila na nebu. To to je stvorila mogao bi moda procijeniti samo jedan mudrac1. Ispriat u bolje redom. Kada si prvi put doao s Anastazijom na njezinu istinu i poao spavati u njezino zemljano skrovite, morali smo i mi doi na unuiinu istinu. - Zato? - Pozvala nas je. Osjetili smo to. Doao sam zajedno s ocem na jezero. Anastazija je stajala na obali jezera. U rukama je drala vijenac od cvijea. Izgledala je sveano, dotjerana poput nevjeste. Prili smo joj, a otac ju je strogo upitao: - Anastazija, zbog kakvih si se dogaaja usudila prekinuti nae veeranje misli? - Djedovi, nemam koga pozvati osim vas. Jedino me vi moete shvatiti. - Govori! otac joj je dopustio odgovoriti. - Odluila sam se vjenati. Pozvala sam vas za svjedoke na vjenanju. - Vjenati se? upitao sam Anastaziju. Vjenati se? Pa gdje ti je mladoenja? Nisam smio govoriti kad je otac razgovarao. Strogo me je pogledao. Anastazija se nije obratila meni nego njemu, starijemu: - Kada se izvrava obred vjenanja, mlade se najprije pita kakav e ivot voditi, kakvo je prostranstvo stvoreno. Ocu je to bilo poznato pa se usuglasio, ne naruivi pravilo. Izgleda da nas je unuica tu negdje i iskljuila, kao to biste rekli na vaemu jeziku, ili zaarala, kao u prelijepome snu. Anastazija je poela govoriti o svojim buduim susjedima. Ona moe stvarati holograme uz pomo svoje misli. To ti je poznato, Vladimire. - Da, jest. - No taj je put, nad mirnom povrinom jezera, ona neuobiajeno brzo mijenjala slike o budunosti Zemlje. Bile su to neobino jarke, privlane slike. Slike su se izmjenjivale prikazujui as ljude kako dostojanstveno i samouvjereno hodaju cvjetnim alejama, as djecu, slinu anelima, kako tre livadom prema rijeci. Iznenada nam se uinilo kao da smo s visine gledali odraz planeta u prelijepome jezeru. Vidjeli smo puno slika i prelijepih prizora, neobino lijepih krajolika. Najednom se, kao iz magle, nad jezerom pojavio ovjek. Sve je drugo iznenada nestalo. ovjek je stajao sam u sredini jezera i gledao nas. Uskoro mu se zdesne strane pribliio drugi mukarac, pa zatim

26

djevojka neobine ljepote, a za njom druga, pa trea. Prili su im zatim dva djeaka blizanca. Drali su se za ruke. Bilo je puno ljudi, vitkih i visokih. Gledali su nas lijepo nasmijeeni, od ega nam je tijelom strujala ugodna toplina. Onda smo zauli glas unuice: - Djedovi, pogledajte, to su praunuci na vas pomislili njeno se osmjehnuvi. Pogledaj, djedice Mojsije! Na kraju je djeak, slian tebi. Pogled mu zrai tvojom duom. Nestale su sve hologramske slike. Jo uvijek smo bili pod neobinim utiskom. Anastazija je iznenada progovorila: - to mislite, tko me moe vjenati? Ne nasluujui podvalu, otac je odgovorio kao to je bilo naloeno prema obredu vjenanja: - Djevojko, tko te moe vjenati? Ona mu na to odgovori: - Vjenat u se sama pred licem vaim, pred licem neba i svoje sudbine. Na to si je stavila na glavu vijenac. - A gdje ti je ovjenani izabranik? upitao je otac. - On se sprema zaspati. Spava i kad je budan. On ne zna nita o obredima. Treba ga upitati poslije, nakon nekoliko godina. - Anastazija, naruila si pravila strogo je upitao otac. Naruila si drevnu znanost mudraca. U obredu trebaju sudjelovati dvoje i jedino se tako mogu vjenati. Obred se nije odrao. - Djede, vjeruj mi, odrao se. Sada sam vjenana pred licem neba. U obredu trebaju sudjelovati dvoje. Tako uvijek pitaju najprije jednoga, a zatim drugoga, ele li se vjenati. Pitali ste me i odgovorila sam. Izabranik neka razmilja svejedno koliko godina. Nitko nije odredio koliko vremena treba potrajati izmeu pitanja: jedna minuta ili deset godina. ak iako dobijem i negativan odgovor, ostat u vjenana pred samom sobom. Neu naruiti drevan zavjet. Otac je htio jo neto rei. Tek to je progovorio, zagrmilo je, nadjaavi njegove rijei. Okrenuo se pa izgubljen krenuo. Uvijek je takav bio kad bi se uznemirio. Nisam ga mogao sustii. uo sam ga kako brzo govori, kao da pria sam za sebe: - Uporna je ona, domiljata, pametna. Ne moe joj se odmah suprotstaviti. Kao da joj nebesa uvijek povlauju. Ona mijenja uzajamno djelovanje planeta. Znai li to da se ene tako sada mogu same vjenati i zakonito raati djecu? Treba shvatiti to je Anastazija izvrila, no ponajprije sve treba vratiti u prethodne zakone postojanja. Oni nisu samo tako oduvijek postojali. Ne bih li ih povratio, trebao bih se uvjerljivo suprotstaviti, ali ja nisam uspio. Ona je domiljata, pametna, ali ja ... Eto, pronaao sam kako se suprotstaviti i ponititi obred. Otac se iznenada naglo okrenuo pa poao prema jezeru. Pribliili smo se jezeru. Ne izlazei iz grmlja, gledali smo kako se nad jezerom nadvila neobina, jedva zamjetna svjetlost. Mogao se vidjeti odraz zvijezda u jezeru. Sputale su se kao da padaju s neba. Naa je unuka sjedila sama na oborenome borovu drvetu. Na glavi je imala vijenac od cvijea. Gledala je prema zemljanome skrovitu, gdje si ti spavao i tiho je pjevala. Otac nije iziao iz grmlja. Sluao je njezinu pjesmu. Na to je rekao: - Ona je vjenana. Udario je tapom o zemlju. Nitko nema pravo ponititi njezino vjenanje. Nema niti jednoga obreda takve snage. Na to je tiho dodao: - Svejedno je je li unuku vjenalo nebo ili ona samu sebe.