Anais Nin Henry i June Dnevnik Ljubavi

Chia @bosnaunited.net


Anais Nin


HENRY I JUNE

Dnevnik ljubavi (1931. -1932.)


Pariz, listopad 1931.


Moj brati Eduardo doao je juer u Louveciennes. Razgovarali smo est sati. Stigao je do istog zakljuka kao i ja: da mi treba stariji um, otac, mukarac jai od mene, netko tko e me voditi u ljubavi; sve ostalo je samo moja vlastita kreacija. Poriv za rastom i intenzivnim ivotom u meni toliko je snaan da mu se ne mogu oduprijeti. Radit u, voljeti svoga mua, ali u isto tako teiti za samoispunje-njem.

Dok smo razgovarali, Eduardo je odjednom poeo drhtati, a zatim me uhvatio za ruku. Rekao je da sam njegova od samog poetka; da je meu nama oduvijek postojala prepreka: njegov strah od impotencije jer sam isprva u njemu pobudila idealnu ljubav. Trpio je zbog spoznaje da smo oboje u potrazi za iskustvom koje smo mogli dati jedno drugome. I meni se to inilo udnim. Mukarce koje sam eljela nisam mogla imati. Ali sam vrsto odluila da u proivjeti svako iskustvo kada mi se za to prui prilika.

- Senzualnost je skrivena snaga u mome tijelu - rekla sam Eduardu. - Jednoga e dana izai na povrinu, zdrava i snana. Samo ekaj.

Ali zar nije skrivena prepreka meu nama bilo to to su njegov tip velike, prsate ene, teke na zemlji, a ja u uvijek biti djevica-prostitutka, perverzni aneo, dvolina i mrana ena-svetica.

Cijeli tjedan Hugo je dolazio kui veoma kasno, a ja sam se drala veselo i bezbrino kao to sam sama sebi bila obeala. Tada se u petak zabrinuo i rekao:

- Shvaa li da je sada dvadeset minuta do osam, da jako kasnim? Reci neto.

I tada smo oboje prasnuli u smijeh. Nije mu se svidjela moja ravnodunost.

S druge strane, kada se svaamo, nai su okraji sada ei i emotivniji. Postaju li nam emocije jae kada im dademo oduka? U naim pomirenjima ima oaja; u ljubavi i bijesu osjeam neku novu vrstu nasilja. Ostaje samo problem ljubomore. Ona je jedina prepreka do nae potpune slobode. Ne mogu niti razgovarati s njime o svojoj elji da odem u kabaret gdje bih mogla plesati s profesionalnim plesaima.

Huga sada nazivam svojim malim magnatom". Ima nov privatan ured veliine

jednosobnog stana. Cijela zgrada banke velianstvena je i inspirativna. esto ga ekam

u konferencijskoj dvorani, iji su zidovi oslikani prizorima New Yorka iz zraka i gdje


osjeam kako snaga velegrada dopire sve do ovamo. Vie ne kritiziram njegov posao

jer ga to proturjeje ubija. Oboje smo prihvatili genija-bankara kao realnost, a

umjetnika kao vrlo nejasnu mogunost. Pa ipak, psihologija koja se bavi znanstvenim

razmiljanjem uspjeno je premostila jaz izmeu njegova bankarstva i moga pisanja.

Takav most on moe prijei bez prevelikih potekoa.

Istina je, kako Hugo kae, da ja svoja razmiljanja zapisujem u dnevnik, a on

postaje svjestan boli koju mu mogu nanijeti tek kada se neto dogodi. Ja sam pak

njegov dnevnik. On moe razmiljati samo naglas ili kroz mene. Tako u nedjelju ujutro

poinje naglas razmiljati o istim stvarima koje ja zapisujem u dnevnik, o potrebi za

orgijama, za ispunjenjem u drugim smjerovima. Njegova mu je potreba postala jasna

usred vlastite reenice. Poelio je da moe otii na karneval. Bio je osupnut i iznenaen

vlastitim rijeima -ba kao i ja, njegovom iznenadnom promjenom izraza lica, oputa-

njem usta, buenjem poriva koji nikada prije nisu u potpunosti izronili na povrinu.

Intelektualno sam to oekivala, ali me ipak pogodilo. Osjetila sam otar sukob

izmeu elje da mu pomognem prihvatiti vlastitu prirodu i potrebe da ouvam nau

ljubav. Dok sam ga molila da mi oprosti zbog slabosti, glasno sam ridala. Bio je njean i

bilo mu je strahovito ao - davao mi je luda obeanja koja nisam eljela prihvatiti. Kada

sam iscrpila svoju bol, izili smo u vrt.

Ponudila sam mu razne vrste rjeenja: jedno, da me pusti u Zurich na studij, da

mu dadem privremenu slobodu. Bilo nam je sasvim jasno da nova iskustva ne moemo

proivjeti zajedno. Ili drugo

rjeenje, da mu dopustim jedno vrijeme ivjeti u Parizu, a ja bih ostala u

Louveciennesu i rekla majci da on putuje. Sve to sam traila bilo je vrijeme i

udaljenost meu nama koje bi mi pomoglo suoiti se sa ivotom u koji smo se uputali.

Odbio je. Rekao je da u ovome trenutku ne bi mogao podnijeti moju odsutnost.

Jednostavno smo pogrijeili; stigli smo predaleko, prebrzo. Stvorili smo probleme s

kojima se fiziki ne moemo suoiti. Bio je iscrpljen, gotovo bolestan, kao i ja.

Sada jedno vrijeme elimo uivati u novoj bliskosti, ivjeti potpuno u sadanjosti,

odgoditi sve drugo. Jedno od drugoga traimo samo da budemo ponovno razumni, da

prihvatimo same sebe i okolnosti naih ivota.

Pitala sam Eduarda:


- Je li elja za orgijama jedno od iskustava koje ovjek mora proivjeti?

I kada to proivi, moe li krenuti dalje, bez povratka na iste stare elje?

- Ne - rekao je. - ivot osloboenih nagona sastoji se od slojeva. Prvi sloj vodi do

drugoga, drugi do treeg i tako dalje. Na kraju dovodi do abnormalnih uitaka.

Ali nije mi znao rei kako da u tom procesu oslobaanja nagona Hugo i ja

ouvamo svoju ljubav. Uitak koji dolazi od fizikih iskustava bez ljubavi, zavisi od

trikova i perverzija. Abnormalni uici unitavaju ukus za normalne.

Hugo i ja znali smo sve to. Sino dok smo razgovarali, zakleo se da ne eli nikoga

osim mene. I ja sam zaljubljena u njega, i tako ostavljamo problem po strani. Ipak, i

dalje postoji opasnost od tih iznenadnih poriva, u samoj naoj ljubavi.


Studeni


Nikada do sada nismo bili tako sretni ili tako oajni. Nae su svae divlje,

strane, nasilne. Oboje bjesnimo do ludila; traimo smrt. Lice mi je izrovano suzama,

ile na sljepooicama nabrekle. I lugu podrhtavaju usta. Jedan moj krik iznenada mi ga

donosi u zagrljaj, i on jeca. Zatim me fiziki eli. Plaemo i ljubimo se i svravamo u

isto vrijeme. U sljedeem trenutku sve to analiziramo i racionalno razgovaramo. Kao

ivot Rusa u Idiotu. Histerija. U mirnijim razdobljima udimo se ekstravaganciji naih

osjeaja. Dosada i mir zauvijek su iezli.

Juer smo se usred svae zapitali.

- to nam se to dogaa? Nikada si prije nismo govorili takve stvari.

A Hugo je na to rekao:

- Ovo je na medeni mjesec, a mi smo samo strahovito uzbueni.

- Jesi li siguran? - pitam ga s nevjericom.

- Moda se ne ini tako - rekao je smijui se - ali istina je. Preplavljeni smo

osjeajima. Ne moemo odrati ravnoteu.

Sedam godina zakanjeli, zreli medeni mjesec, pun straha od ivota. Izmeu

svaa bolno smo sretni. Pakao i raj u jednom. U isto smo vrijeme slobodni i zarobljeni.

Katkad nam se ini da je sada jedina mogua veza meu nama to usijanje,

intenzitet kao meu ljubavnicima. Unutar sigurnosti i mira braka, nesvjesno smo

stvorili strahovitu uzavrelost. Krug boli i uitaka proirujemo unutar kruga naega

doma i nas samih. To je naa obrana od uljeza, od nepoznatog.


Prosinac


Upoznala sam Henrya Millera. Doao je na ruak s Richardom Osbornom,

odvjetnikom koji me savjetovao oko ugovora za knjigu o D. H. Lawrenceu.

Kada je iziao iz auta i krenuo prema vratima gdje sam ih ekala, ugledala sam

mukarca koji mi se svidio. U svom je pisanju neobuzdan, muevan, animalan,

velianstven. To je ovjek opijen ivotom, pomislila sam. Kao i ja.

Usred ruka, dok smo ozbiljno razgovarali o knjigama, a Richard se bio upustio u

dugu tiradu, Henry se poeo smijati. Rekao je:

- Ne rugam ti se, Richarde, ali ne mogu si pomoi. Ni najmanje ne marim tko ima

pravo. Previe sam sretan. U ovom trenutku strahovito sam sretan, zbog svih ovih boja

oko mene, ovog vina. itav ovaj trenutak toliko je divan, divan!

Smijao se gotovo do suza. Bio je pijan. I ja sam bila prilino pilana. Osjeala sam se

toplo, omamljeno i sretno.

Satima smo razgovarali. Henry je izgovorio najistinitije i najdubokoumnije stvari.

Ima naviku govoriti hmmm dok se polako otiskuje na svoje introspektivno putovanje.

Prije susreta s Henryjem, bila sam zaokupljena svojom knjigom o D. H.

Lawrenceu. Izdava je bio Edward Titus, a suraivala sam s njegovim asistentom,

Lawrenceom Drakeom.

- Odakle ste? - pitao me na prvom sastanku.

- Napola panjolka, napola Francuskinja. Ali odrasla sam u Americi.

- Oito ste preivjeli presaivanje.

inilo se da mi se podsmjehuje. Ali ja sam znala da ne misli tako.

Baca se na posao strahovitim oduevljenjem i brzinom. Zahvalna sam mu zbog

toga. Naziva me romantiarkom. Ljutim se:

- Dosta mi je vlastitog romantizma!

Ima zanimljivu glavu - ivi, jaki naglasci na crnim oima, crna kosa, tamna koa,

senzualne nosnice i usta, dobar profil. Izgleda

kao panjolac, ali je idov - Rus, govori mi. Zbunjuje me. ini mi se nezatien, ranjiv.

Govorim oprezno.

Kada me dovede k sebi da pregledam njegove rukopise, govori mi da ga

zanimam. Ne razumijem zato - ini se vrlo iskusnim; zato bi ga zanimala poetnica?

Razgovor nam je poput borbe maevima. Radimo, ne ba dobro. Ne vjerujem mu.

Kada mi govori lijepe rijei, mislim da se poigrava mojim neiskustvom. Kada me zag-

rli, mislim da ga zabavlja preintenzivna i smijena enica. Kada postane agresivniji,


odvraam lice od dodira njegovih brkova. Ruke su mi hladne i vlane. Otvoreno mu

kaem:

- Ne bi smio koketirati sa enom bez iskustva. Moja ga ozbiljnost

zabavlja. Kae mi:

- Moda si tip ene koja ne moe povrijediti mukarca. Doivio je ponienja.

Kada misli da sam mu rekla Ide mi na

ivce", skae kao ugrizen. Ja ne govorim takve stvari. Neobuzdan je, veoma snaan, ali

mi ne ide na ivce. Odgovaram na njegov etvrti ili peti poljubac. Poinjem se osjeati

omamljenom. Zato ustajem i nesuvislo kaem:

- Idem sad - za mene to ne moe biti bez ljubavi.

Zadirkuje me. Grize me za ui i ljubi me, a meni se svia njegova estina. Baca me

na kau, ali nekako uspijem pobjei. Svjesna sam njegove elje. Sviaju mi se njegova

usta i iskusna snaga njegovih ruku, ali me njegova elja plai, odbija. Mislim da je to

zato jer ga ne volim. Uzbuuje me, ali ga ne volim, ne elim. im postanem svjesna

toga (njegova je elja uperena u mene poput maa), oslobaam se i odlazim, a da ga

nisam ni na koji nain povrijedila.

Mislim, dobro, htjela sam samo uitak bez osjeaja. Ali neto me zadrava. U

meni je neto nedirnuto, netaknuto, neto to upravlja mnome. To neto treba dotai

ako me se eli pokrenuti. Na podzemnoj eljeznici utonem u misli i izgubim se.

Nekoliko dana kasnije nalazim se s Henryjem. Iekivala sam taj susret kao da e

on neto razrijeiti, a tako je i bilo. Kada sam ga ugledala, pomislila sam, evo mukarca

koga bih mogla voljeti. I nisam se bojala.

Proitala sam Drakeov roman, i otkrila neoekivanog Drakea -stranca, bez

korijena, fantastinog, erotinog. Realista, ogorenog realnou.

Njegova me elja toga trenutka prestala odbijati. Izmeu nae dvije udnovatosti

stvorila se tanka veza. Na njegovu matu odgovaram svojom. Njegov roman skriva

neke njegove osjeaje. Kako znam? Nisu u dosljednosti s priom, ne sasvim. Ali postoje

jer su dio njega. Ime Lawrence Drake takoer je lano.

Dva su naina da me se osvoji: poljupcima ili matom. Ali, i tu postoji hijerarhija:

sami poljupci ne pale. Sino sam razmiljala o tome, dok sam zatvarala Drakeovu

knjigu. Znala sam da e mi trebati godine i godine da zaboravim Johna (Erskina) jer je

on prvi probudio tajni izvor moga ivota.

U samoj knjizi nema niega od Drakea, uvjerena sam u to. On mrzi dijelove koji se

meni sviaju. Sve je napisano objektivno, svjesno, ak je i fantazija paljivo isplanirana.


Utvrujemo to na poetku mog sljedeeg posjeta. Vrlo dobro. Poinjem jasnije vidjeti

stvari. Znam zato mu prvoga dana nisam vjerovala. Kretnje su mu liene svakog

osjeaja ili mate. Motivirane su samom navikom ivljenja, grabljenja i analiziranja. On

je skakavac. Uskoio je u moj ivot. Moj se osjeaj odbojnosti sve vie pojaava. Kada

me pokua poljubiti, izbjegavam ga.

U isto vrijeme, priznajem da poznaje tehniku ljubljenja bolje Od bilo koga.

Nijedna kretnja ne promauje cilj, nijedan poljubac ne odlazi u prazno. Ruke su mu

spretne. Budi moju znatielju za senzualnou. Oduvijek su me privlaili nepoznati

uici. Kao i ja, Ima snano osjetilo njuha. Doputam da me udahne, a zatim mu

u/maknem. Konano mirno legnem na kau, ali kada mu elja naraste, pokuam

pobjei. Prekasno. Kaem mu istinu: enske stvari, ini se da ga to ne smeta:

- Ne misli valjda da to elim mehaniki - postoje i drugi naini.

Sjedne uspravno i otkrije svoj penis. Ne razumijem to eli. Trai da se spustim na

koljena. Nudi ga mojim ustima. Ustajem kao da me oinuo biem.

Bijesan je. Kaem mu:

- Rekao si da postoje drugi naini. Upozorila sam te da nisam iskusna.

- Nisam vjerovao. Jo uvijek ne vjerujem. Ne moe biti, s tim profinjenim licem i

tom strasti. Igra se sa mnom.

Sluam ga; u meni prevladava analitiar, uvijek na zadatku. Pripovijeda mi

anegdote da mi pokae kako odbacujem ono to bi druge ene itekako cijenile.

U glavi mu odgovaram: Ne zna ti to je senzualnost. Hugo i ja znamo. To je u

nama, ne u tvojim perverzijama; u osjeaju, u strasti, u ljubavi."

Nastavlja govoriti. Promatram ga svojim profinjenim" licem. Ne mrzi me jer

koliko god me odbija, koliko god sam bijesna, spremna sam oprostiti. Kada vidim da

sam ga uzbudila, ini mi se prirodnim dopustiti mu da mi izlije strast meu noge.

Doputam mu to, iz samilosti. On to osjea. Druge bi ga ene uvrijedile, kae. Svjestan

je moje samilosti za svoju smijenu, poniavajuu fiziku potrebu.

Dugovala sam mu to; otkrio mi je novi svijet. Po prvi put otkrila sam abnormalno

iskustvo na koje me Eduardo upozorio. Egzotika i senzualnost od sada za mene imaju

sasvim drugo znaenje.

Pogled mi nije bio poteen nijedne pojedinosti, jo uvijek se svega sjeam: Drake

gleda svoju mokru maramicu, nudi mi runik, grije vodu na plinskome tednjaku.

Hugu priam samo dio prie, isputam sam in, izvlaim znaenje za sebe i njega.

On to prihvaa, kao neto zauvijek svreno. Vodimo sat strastvene ljubavi, bez


perverzija, bez neugodnog osjeaja koji slijedi. A kada je gotovo, nije gotovo, mirno

leimo jedno drugome u zagrljaju, uljuljkani naom ljubavlju, njenou, senzualnou

u kojoj sudjeluje cijelo bie.

Henry je matovit, ima animalnu strast za ivotom, ogromnu mo

samoizraavanja; najistinskiji genij koga sam ikad poznavala. Nae doba ima potrebu

za nasiljem" - pie on. On sam je nasilje.

Hugo mu se divi. U isto vrijeme zabrinut je. S pravom kae:

- Ti se zaljubljuje u umove. Izgubit u te zbog Henrya.

- Nee me izgubiti.

Znam kako mi je zapaljiva mata. Ve sam odana Henrvjevim djelima, ali odvajam

tijelo od uma. Uivam u njegovoj snazi, njegovoj runoj, destruktivnoj, neustraivoj,

katarzinoj snazi. Ovoga trenutka mogla bih napisati knjigu o njegovu geniju. Gotovo

svaka druga rije koju izgovori, stvara u meni elektrini naboj. Govori o Bunuelovu

Zlatnom dobu, o Salavinu, Waldu Franku, Proustu, o filmu Plavi aneo, o ljudima,

animalizmu, Parizu, francuskim prostitutkama, Amerikankama, Americi. On stupa i

pred Joyceom. Ne priznaje formu. Pie kao to razmilja, istovremeno na vie razina,

uz prividan nemar i kaos.

Zavrila sam svoju novu knjigu, ali je nisam sasvim dotjerala. Hugo ju je u nedjelju

proitao i bio oduevljen. Nadrealistika je, lirska. Henry kae da piem kao mukarac,

strahovito jasno i saeto. Iznenadila ga je moja knjiga o Lawrenceu, iako ga ne voli.

- Tako inteligentna knjiga.

To je dovoljno. On zna da sam prerasla Lawrencea. U glavi ve Imam novu knjigu.

Transponirala sam Drakeovu seksualnost u drugu vrstu intere-sa. Mukarci ne

trebaju samo seksualnog primatelja. Trebaju neko-

ga tko e ih utjeiti, uspavati, razumjeti, pomoi, potaknuti, saslu-ati. inim sve to

njeno i toplo, a on - pali lulu i ostavlja me na miru. Promatram ga kao da je bik.

Osim toga, budui da je inteligentan, razumije da je enu popu i mene nemogue

zavesti bez iluzija. Njega ne zanimaju iluzije. U redu. Malo se ljuti, ali ... iz toga e

napraviti priu. Zabavlja ga kada mu kaem da znam da me ne voli. Mislio je da bi bilo

doista djetinjasto od mene vjerovati da me voli.


- Pametna mala - kae. I ispria mi sve svoje nevolje.

Opet pitanje: elimo li zabave, orgije? Hugo kae:

- Definitivno ne.

Ne eli riskirati. Bilo bi to forsiranje naeg temperamenta. Mi ne volimo zabave,

ne pijemo, ne zavidimo Henryju na njegovu ivotu. Ali, ja se bunim:

- Takve se stvari ne rade dok si trijezan, treba se napiti.

Hugo se ne eli napiti. Ne elim ni ja. U svakom sluaju, neemo ii i traiti kurve

ili mukarce. Ako nam se ipak prui prilika, proivjet emo ono to elimo.

U meuvremenu, zadovoljni smo naim manje intenzivnim ivotom jer je ar,

nakon oivljavanja Hugove strasti zbog moje veze s Johnom, naravno, ponovno

splasnuo. Osim toga, ljubomoran je na Henrvja i Drakea - bio je oajan - ali sam ga

uspjela razuvjeriti. Vidi da sam mudrija, da zapravo nikada vie ne elim glavom u

zid.

Doista vjerujem, da nisam pisac, stvaratelj, eksperimentator, mogla bih biti veoma

vjerna ena. Visoko cijenim vjernost, ali moj temperament pripada piscu, a ne eni.

Takva rascijepljenost moda se ini djetinjastom, ali je mogua. Ako oduzmemo

pretjeran ar i eksploziju ideja, dobijemo enu koja voli savrenstvo. A vjernost je neka

vrsta savrenstva. ini mi se glupom i neinteligentnom jer sa-da su mi na umu vei

planovi. Savrenstvo je statino, a ja sam u punom pokretu. Vjerna je ena samo jedna

faza, jedan trenutak, jedan oblik, jedno stanje.

Mogla sam pronai mua koji bi me volio manje iskljuivo, ali to ne bi bio Hugo, a

togod da Hugo jest, od ega god da se sastoji, ja ga volim. Nae se vrijednosti

razlikuju. Za vjernost mu plaam svojom matom, svojim talentom. Nikada nisam bila

zadovoljna naim raunima. Ali oni moraju ostati kakvi jesu.

Veeras e doi kui i ja u ga promatrati. Profinjeniji je od bilo kojeg mukarca

koje poznajem, gotovo savren. Dirljivo savren.

Sati koje provodim u kavani jedino su vrijeme kada doista ivim, osim kada

piem. Sve vie zamjeram na gluposti Hugova ivota u banci. Kada krenem kui, znam

da se vraam bankaru. Smrdi na banku. Gadi mi se. Jadni Hugo.

Nakon cijeloga poslijepodneva provedenog u razgovoru s Hen-ryjem, sve je u

redu - volim tu kombinaciju intelekta i emotivnos-ti. Tako se lako zanese. Razgovarali

smo, i nismo primijetili koliko je sati, dok se Hugo nije vratio kui, a tada smo zajedno


veerali. Henry je komentirao trbuastu zelenu bocu vina i lagano pitanje vlanih

cjepanica u kaminu.

Misli da dobro poznajem ivot jer sam pozirala slikarima. Stupanj moje naivnosti

inio bi mu se nevjerojatnim. Kako sam se kasno probudila i uz kakvu galamu! Ma je li

vano to Henry misli o meni? Uskoro e shvatiti kakva sam. Ima um karikaturista.

Vidjet u se u karikaturi.

Hugo s pravom kae da je za karikaturu potrebno mnogo mrnje. Henry i moja

prijateljica Natasha (Trubetskoi) puni su mrnje. Ju nisam. Kod mene je sve ili

oboavanje i strast ili pak samilost i razumijevanje. Rijetko kada mrzim, a tada ubojito.

Na primjer, sada mrzim banku i sve s njome u vezi. Takoer mrzim holandsko slikar-

stvo, oralni seks, zabave i hladno kiovito vrijeme. Ali, mnogo se ee bavim

ljubavlju.

Potpuno sam zakupljena Henryjem, koji je nesiguran, kritian, iskren. Kada mu

poklonim neto novca, to mi daje strahovito sebino zadovoljstvo. O emu razmiljam

kada sjedim pored vatre? O tome da Henryju kupim gomilu karata za vlak; da mu

kupim Alberti-ne Disparue1. Henry eli itati Albertine Disparue? Brzo, neu biti

zadovoljna dok mu ne kupim tu knjigu. Prava sam glupaa. Nitko ne eli takve usluge,

nitko osim Eduarda, a ak i on, u nekim trenuci-ma, vie voli potpunu ravnodunost.

eljela bih dati Henryju dom, dobru hranu, prihod. Da sam bogata, ne bih dugo ostala

bogata.

Drake me vie ni najmanje ne zanima. Danas mi je laknulo ka-da nije doao.

Henry me zanima, ali ne fiziki. Je li mogue da naposljetku mogu biti zadovoljna s

Hugom? Pogodilo me kada je da-nas odlazio na put u Nizozemsku. Osjeala sam se

starom, hladnom

Zapanjujue bijelo lice, plamene oi. June Mansfield, Henryje-va ena. Kad je iz

tame vrta izila na svjetlo ulaznih vrata, po prvi puta sam ugledala najljepu enu na

svijetu.

Prije mnogo godina, kada sam pokuavala zamisliti pravu ljepotu, u glavi sam

stvorila sliku upravo te ene. ak sam je zamiljala kao idovku. Ve dugo poznajem

boju njezine koe, profil, zube.

Njezina me ljepota potpuno preplavila. Dok sam sjedila pred njom, osjetila sam da

bih za nju mogla uiniti bilo kakvu ludost, togod zatrai od mene. Henry je pored nje

sasvim iezao. Ona je bila boja, sjaj, udnovatost.


Prezaokupljena je svojom ulogom u ivotu. Razlozi su mi poznati: njezina joj

ljepota donosi drame i dogaaje. Ideje joj ne znae nita. U njoj sam ugledala

karikaturu teatralne i dramatine osobe. Kostimi, stav, govor. Ona je fenomenalna

glumica. Nita vie. Nisam joj uspjela otkriti sr. Sve to je Henry rekao o njoj bila je

istina.

Do kraja veeri bila sam poput mukarca, strahovito zaljubljena u njezino lice i

tijelo, koje je toliko obeavalo, a mrzila sam ono ja koje su za nju stvorili drugi. Drugi

osjeaju zbog nje; zbog nje drugi piu poeziju; drugi zbog nje mrze; drugi je, poput

Henryja, vole usprkos samima sebi.

June. Tu sam je no sanjala - bila je sasvim malena, veoma krhka, i ja sam je

voljela. Voljela sam malenkost koja mi se pojavila u njezinu govoru: nesrazmjeran,

povrijeeni ponos. Nedostaje joj jezgra sigurnosti, nezasitno udi za divljenjem. ivi u

odrazu sebe u oima drugih. Ne usudi se biti ono to jest. June Mansfield ne postoji.

Ona to zna. to je vie vole, to je vie svjesna te injenice. Svjesna je toga da postoji

prekrasna ena, koju je sino moje neiskustvo potaklo na to da pokua prikriti dubinu

svoga iskustva.

Zapanjujue bijelo lice ponovno nestaje u tamu vrta. Pri odlasku pozira za mene.

elim istrati i poljubiti njezinu fantastinu ljepotu, poljubiti je i rei: Odnesi sa sobom

odraz mene, dio mene. Sanjala sam te, eljela da postoji. Uvijek e biti dio mog

ivota. Ako te volim, to je sigurno zato jer smo jednom dijelile ista matanja, isto ludilo,

istu pozornicu. Jedina sila koja vas dri zajedno je tvoja ljubav prema Henryju i zato ga

voli. On ti nanosi bol, ali ti zajedno dri tijelo i duu. On je ujedinjuje. Prisiljava te u

povremenu cjelovitost. Ja imam Huga."

Poeljela sam je ponovno vidjeti. Mislila sam da bi se svidjela Hugu. inilo mi se

tako prirodnim da se June mora svakome svidjeti. Priala sam Hugu o njoj. Nisam

osjeala ljubomoru.

Kada je ponovno izronila iz tame, inila se jo ljepom nego prije. Uz to se

doimala iskrenijom. Rekla sam sama sebi: Ljudi su uvijek iskreniji uz Huga." Takoer

sam mislila da je to zato jer je bila oputenija. Nisam znala to Hugo misli. Krenula je

uz stepenice, ostaviti kaput u spavaoj sobi. Na sekundu je zastala na pola puta, gdje

joj je svjetlo obasjalo lice na pozadini tirkizno-zelenog zida. Plava kosa, blijedo lice,

demonski zakrivljene obrve, okrutan osmijeh uz razoruavajue jamice na obrazima.

Perfidna, beskonano poeljna, privlaila me je k sebi kao smrt.


Dolje su Henry i June sklopili savez. Priali su nam o svojim svaama, prekidima,

ratovima. Hugo, koji se ne osjea ugodno u prisutnosti emocija, pokuao je smijehom

omekati otre rubove, izgladiti ruan, straan nesklad kako bi im podigao

samopouzdanje. Spretan na rijeima i razuman poput Francuza, unitio je svaku

mogunost drame. Meu njima je mogla buknuti estoka, neljudska, strana scena, ali

Hugo nam nikada ne bi dopustio da to saznamo.

Poto su bili otili, rekla sam mu da nam je time svima onemoguio da ivimo,

dopustio ivom trenutku da proleti pored njega. Posramio se svoga optimizma,

pokuaja da izgladi stvari. Razumio je. Obeao je da e upamtiti. Bez mene bi bio

potpuno iskljuen iz drutva zbog svoje navike konvencionalnosti.

Za veerom je bilo veselo. Henry i June bili su strahovito gladni. Potom smo otili

u Grand Guignol". U autu smo June i ja sjedile jedna do druge i govorile u isti glas.

- Kada mi te Henry opisivao - rekla je - izostavio je najvanije dijelove. Nije te

uope razumio.

Znala je to istoga trenutka; razumjele smo jedna drugu, svaku pojedinost i

nijansu.

U kazalitu. Kako je teko zamijetiti Henryja dok ona sjedi pored njega, blistava, s

licem poput maske. Stanka. Nas dvije elimo puiti, Henry i Hugo ne. Izlazimo

zajedno, kakvu guvu izazivamo! Kaem joj:

- Ti si jedina ena koje je ikada odgovorila na zahtjeve moje mate.

Ona kae:

- Dobro je da odlazim. Uskoro bi mi skinula masku. Pred enom sam

bespomona. Ne znam kako se ponaati pred enom.

Govori li istinu? Ne. U autu mi je priala o prijateljici Jean, kiparici i pjesnikinji.

- Jean je imala predivno lice - a tada urno dodaje - ne govorim o obinoj eni.

Jeanino lice - njezina je ljepota bila vie poput ljepote mukarca.

Zastaje:

- Jeanine ruke bile su predivne, tako gipke jer se bavila modeliranjem u glini.

Prsti su joj se suavali prema vrhovima.

Kakav t o bijes Izazivaju u meni Juneine pohvale Jeaninim ru-kama? Ljubomora?

A njezino inzistiranje na tome da joj je ivot prepun mukaraca, da ne zna kako se

ponaati pred enom. Lalji-vica!

Kae mi, paljivo me promatrajui:


- Mislila sam ti da su ti oi plave. Neobine su i prelijepe, sive i zlatne, s tim

dugim crnim trepavicama. Ti si najgracioznija ena koju sam ikada vidjela. U hodu ne

dotie tlo. Razgovaramo o bojama koje volimo. Ona uvijek nosi crno i ljubiasto.

Vraamo se na svoja mjesta. Stalno se obraa meni, ne Hugu. Pri izlasku iz

kazalita uzimam je pod ruku. Stavlja svoju ruku preko moje; prsti nam se isprepliu.

Kae:

- Neku veer na Montparnasseu povrijedilo me kada sam ula da ti spominju

ime. Ne elim da ti se jeftini mukarci povlae ivotom. Osjeam se prilino...

zatitniki.

U kavani primjeujem pepeo pod koom njezina lica. Raspadanje. Osjeam

strahovitu tjeskobu. elim je zagrliti. Osjeam kako tone u smrt, elim ui u smrt i

pratiti je, zagrliti. Umire mi pred oima. Umire njezina neodoljiva, mrana ljepota.

Njezina udna, muka snaga.

Ne razumijem to govori. Fasciniraju me njezine oi i usta, njezina bezbojna, loe

naminkana usta. Osjea li da sam nepokretna i skamenjena, izgubljena u njoj?

Pod laganim barunastim ogrtaem, drhti od hladnoe.

- Hoe li prije odlaska ruati sa mnom? - pitam je.

Drago joj je da odlazi. Henry je voli nesavreno i brutalno. Povrijedio joj je ponos

udei za suprotnim od nje: runim, obinim, pasivnim enama. On ne moe izdrati

njezin pozitivizam, njezinu snagu. Sada svim srcem mrzim Henryja. Mrzim mukarce

koji se boje enske snage. Jean je zacijelo voljela njezinu snagu, njezinu razornu mo.

Jer June je propast.

Moja je snaga, kae mi Hugo kasnije kada otkrijem da mrzi June, blaga, neizravna,

delikatna, lukava, kreativna, njena, enska. Njezina je kao u mukarca. Hugo kae da

ima muki vrat, muki glas i grube ruke. Zar ne vidim? Ne, ne vidim, a i ne marim.

Hugo priznaje da je ljubomoran. Zamrzili su se od prve minute.

- Misli li ona da svojom enskom senzibilnou i njenou moe voljeti bilo to u

tebi to ja ne volim?

Istina. Hugo je uvijek bio beskonano njean prema meni, ali dok govori o June, ja

razmiljam o naim isprepletenim prstima. Ona ne dotie isto seksualno sredite moga

bia koje dotie mukarac. to je to ona, dakle, probudila u meni? eljela sam je


posjedovati kao da sam mukarac, ali sam isto tako eljela da me voli, tim oima, ru-

kama, osjetilima, to moe samo ena. Meka i blaga penetracija.

Mrzim Henryja jer se usudio povrijediti njezin ogroman i plitak ponos. Juneina

nadmo pobuuje njegovu mrnju, ak osvetoljubivost. Promatra moju blagu,

priprostu sluavku, Emiliju. Taj me njegov prijestup tjera da jo vie zavolim June.

Volim je zbog onoga to se usuuje biti, zbog njezine beutnosti, okrutnosti,

sebinosti, pokvarenosti, demonske destruktivnosti. Bez oklijevanja bi me mogla

smrviti u prah. Ona je osobnost uveana do krajnjih granica. Oboavam njezinu

sposobnost da nanese bol, i spremna sam joj se rtvovati. Neka zbroju sebe nadoda

mene. Neka bude June uz dodatak svega to ja predstavljam.


June i ja nalazimo se u American Expressu". Znala sam da e kasniti, ali mi to nije

bilo vano. Stigla sam prerano, bilo mi je gotovo muno od napetosti. Vidjet u je, na

danjem svjetlu, kako izranja iz gomile. Je li to mogue? Bojala sam se da u ostati stajati

tamo, kao to sam stajala na drugim mjestima i promatrala gomilu, znajui da se June

nikada nee pojaviti jer je tek izdanak moje mate. Nisam mogla povjerovati da e stii

tim ulicama, prijei taj i taj bulevar, izroniti iz aice sivih, bezlinih ljudi, uetati u to

mjesto. Kakva radost, promatrati uurbanu gomilu i ugledati je kako, bljetava,

nevjerojatna, koraa prema meni. Drim je za toplu ruku. Ide provjeriti potu. Zar

ovjek u American Expressu" ne vidi to udo? Nitko nikada nije provjeravao potu

poput nje. Je li ikada ijedna ena nosila pohabane cipele, iznoenu crnu haljinu, otrcan

tamno-modri ogrta i stari ljubiasti eir kao to ih ona nosi?

U njezinoj prisutnosti ne mogu jesti. Naizgled sam mirna, odravam varljivu

orijentalnu mirnou. Ona pije i pui. Na neki je nain prilino luda, puna strahova i

manija. Njezine bi, uglavnom nesvjesne rijei, psihoanalitiaru mnogo toga otkrile, ali

ja ih ne mogu analizirati. To su uglavnom lai. Sadraj njezine mate za nju je stvarnost.

Ali to to ona tako paljivo gradi? Velianje, uvrivanje i slavljenje vlastite osobnosti.

Ona raste, okruena oigledom i sveobuhvatnom toplinom moga oboavanja. U isto

vrijeme doima se destruktivnom i bespomonom. elim je zatititi. Dobra ala! Ja da

titim onu ija je snaga beskonana? Njezina je snaga tako velika da zapravo vjerujem

kada mi kae da ta destruktivnost nije namjerna. Je li pokuala i mene unititi? Ne, ali

ula je u moj dom i ja sam bila spremna na svako trpljenje koje bi mi mogla nanijeti.

Ako je u njoj bilo proraunatosti, do toga je dolo kasnije, kada je postala svjesna svoje

moi i zapitala se kako bi je mogla upotrijebiti. Ne mislim da ta zlokobna mo ima

odreen cilj. I sama je zbunjena njome.

Sada je imam u sebi, kao nekoga koga treba aliti i tititi. Upletena je u perverzije i

tragedije kojima nije dorasla. Konano sam joj nala slabu toku. ivot joj je prepun

fantazija.

elim je silom spustiti na zemlju. elim biti nasilna prema njoj. Ja, koja sam sva u

snovima, u polu-proivljenim iskustvima, vidim sebe opsjednutu bijesnom namjerom:

elim zgrabiti Juneine neuhvatljive ruke, o, takvom silinom, odvesti je u hotelsku sobu,

i ostvariti moj i njezin san, san koji je izbjegavala cijeloga ivota.


Napeta i iscrpljena nakon tri sata s June, otila sam sastati se s Eduardom. On je u

njoj pronaao slabosti i poticao me da iskaem svoju snagu.

U taksiju, dok mi je stiskala ruku, jedva sam mogla jasno razmiljati. Nisam se

sramila svoga oboavanja, svoje poniznosti. Njezini pokreti nisu bili iskreni. Ne

vjerujem da moe voljeti.

Kae da eli zadrati ruiastu haljinu koju sam nosila one noi kada me je prvi

put vidjela. Kad joj kaem da u joj je pokloniti za rastanak, kae da bi voljela i malo

mog mirisa, za uspomenu. Uz to, treba cipele, arape, rukavice, rublje.

Sentimentalnost? Romantika? Ako to doista misli... Zato sumnjati u nju? Vjerojatno je

samo veoma osjetljiva, a preosjetljivi su ljudi lani kada drugi u njih sumnjaju;

neodluni su. A tada ih drugi smatraju neiskrenima. Ipak, elim joj vjerovati. U isto

vrijeme ne ini mi se toliko vanim voli li me. To nije njezina uloga. Toliko sam puna

ljubavi za nju. A u isto vrijeme osjeam da umirem. Naa bi ljubav bila smrt. Zagrljaj

fantazija.

Kada Hugu pripovijedam Juneine prie, on kae da su vrlo jeftine. Ne znam.

Demonski analitiar Eduardo ostaje kod nas dva dana, i tjera me da osvijestim

krizu kroz koju prolazim. elim gledati June. elim promatrati njezino tijelo. Nisam se

usudila gledati joj tijelo. Znam da je predivno.

Eduardova me pitanja izluuju. Neumoljivo primjeuje kako sam se ponizila.

Nisam se zadrala na uspjesima koji bi me mogli uzdii. Tjera me da se sjetim kako me

otac tukao, kako je moja prva uspomena na njega ponienje. Nakon tifusne groznice

govorio mi je da sam runa. Izgubila sam tijelo i uvojke.

Od ega sam se sada razboljela? Od June. June i njezinih mranih drai. Drogirala

se; voljela ene; kada pria prie, slui se policijskim jezikom. A ipak je zadrala tu

nevjerojatnu, bezvremenu, toplu sentimentalnost:

- Daj mi parfem koji sam udisala u tvojoj kui. Uspinjui se uzbrdo, prema tvojoj

kui, bila sam u zanosu.

Pitam Eduarda:

- Misli li doista da sam lezbijka? Misli li da je to ozbiljno? Ili je to samo reakcija

na moje iskustvo s Drakeom?

Nije siguran.


Hugo zauzima odluan stav i kae kako smatra da je sve izvan nae ljubavi

nevano - to su samo faze, strastvena znatielja. eli siguran ivot. Radujem to ga je

pronaao. Kaem mu da ima pravo.

Eduardo konano kae da nisam lezbijka jer ne mrzim mukarce - upravo

suprotno. Sino u snu, eljela sam Eduarda, ne June. No prije toga, kada sam sanjala o

June, bila sam na vrhu nebodera i trebala se spustiti niz proelje po vrlo uskim

poarnim ljestva-ma. Bila sam uasnuta. Nisam mogla.

U ponedjeljak je dola u Louveciennes. Poput Henryja, okrutno sam je upitala:

-Jesi li ti lezbijka? Jesi li se suoila sa svojim porivima? Odgovorila mi je sasvim

tiho:

-Jean je bila previe mukobanjasta. Suoila sam se sa svojim osjeajima; potpuno

sam ih svjesna, ali nikada nisam susrela nekoga s kime bih ih eljela proivjeti, sve do

sada.

A tada je skrenula temu:

- Kako se divno odijeva. Ova haljina - ruiasta boja, njezina starinska punoa

pri dnu, malena barunasta jakna, ipkasti ovratnik, ipka preko grudiju - kako

savreno, apsolutno savreno. Svia mi se i kako se pokriva. Vrlo malo toga ostaje

otkriveno, zapravo samo vrat. Svia mi se tvoje tirkizno prstenje i koralji.

Ruke su joj se tresle; drhtala je. Zasramila sam se radi svoje brutalnosti. Bila sam

strano nervozna. Rekla je kako mi je u restoranu

poeljela vidjeti stopala, ali se nije usudila gledati. Rekla sam joj kako sam se bojala

gledati njezino tijelo. Razgovarale smo u isprekidanim reenicama. Promatrala mi je

stopala u sandalama i rekla da su predivna.

Rekla sam:

- Sviaju li ti se ove sandale?

Odgovorila je da je oduvijek voljela sandale, i da ih je stalno nosila, sve dok nije

postala presiromana. Rekla sam joj:

- Hajdemo u moju sobu, probaj jedan drugi par.

Sjedei na mom krevetu, obula je sandale. Bile su joj premalene. Vidjela sam da

nosi pamune arape, i to me zaboljelo - vidjeti June u pamunim arapama. Pokazala

sam joj svoj crni ogrta, za koji je rekla da je divan. Dala sam joj da ga isproba i pri

tome ugledala ljepotu njezina tijela, u svoj njegovoj punoi i teini, i ono me potpuno

obuzelo.


Nisam mogla razumjeti zato se osjea tako nelagodno, tako stidljivo, tako

uplaeno. Rekla sam da u joj saiti slian ogrta. U jednom trenutku dotakla sam joj

ruku. Izmakla je dodiru. Jesam li je prestraila? Moe li postojati netko osjetljiviji i

prestraeniji od mene? Nisam mogla povjerovati. U tom trenutku nisam se bojala.

Oajniki sam je eljela dodirnuti.

Dolje na kauu, dekolte na haljini otvorio se i otkrio joj poprsje - eljela sam ga

poljubiti. Bila sam nevjerojatno uzbuena i sva sam se tresla. Postala sam svjesna

njezine osjetljivosti i straha od vlastitih osjeaja. Govorila je, ali sada sam znala da to

ini kako bi izbjegla dublji, unutarnji govor - rijei koje nismo mogle izgovoriti.

Sljedei dan ponovno smo se sastale u American Expressu". Dola je u krojenu

odijelu za koje sam rekla da mi se svia.

Rekla je da ne eli od mene nita osim parfema koji imam na sebi i moje maramice

boje vina. Ali inzistirala sam na obeanju da mi dopusti da joj kupim sandale.

Prvo sam je natjerala u toalet. Otvorila sam torbu i izvadila par prozirnih arapa.

- Navuci ih - zamolila sam.

Posluala me. U meuvremenu sam otvorila boicu parfema.

- Stavi malo.

Pored nas je stajala istaica i ekala napojnicu. Nisam obraala panju na nju.

June je imala rupu na rukavu.

Bila sam nevjerojatno sretna. June je bila ushiena. Govorile smo u jedan glas:

- Sino sam te htjela nazvati. Htjela sam ti poslati telegram -rekla je June.

eljela mi je rei da je na vlaku bila vrlo nesretna, i alila zbog svoje nespretnosti,

nervoze, ispraznog razgovora. A toliko mi je toga eljela rei.

Imale smo jednake strahove da emo razoarati jedna drugu. Tu je veer, kao

drogirana, otila u kavanu, prepuna misli o meni. Glasovi drugih ljudi dopirali su do

nje kao iz velike daljine. Bila je u zanosu. Nije mogla spavati. to sam joj to uinila?

Uvijek je bila sigurna u sebe, vjeta u razgovoru, nije se dala lako smesti.

Kada sam shvatila to mi je otkrila, gotovo sam poludjela od radosti. Dakle, voli

me? June! U restoranu je sjedila pored mene, malena, plaha, nespretna, uspaniena.

Neto bi rekla, a zatim me zamolila da joj oprostim na gluposti. Nisam to mogla

podnijeti. Rekla sam joj:

- Obje smo se izgubile, ali katkada najvie otkrijemo kada smo najmanje nalik

sebi. Vie ne pokuavam misliti. Kada sam s tobom, ne mogu misliti. Ti si kao ja, eli


savren trenutak, ali nita to se predugo zamiljalo u stvarnosti ne moe biti savreno.

Nijedna od nas ne moe jednostavno rei pravu stvar. Preplavljene smo osjeajima.

Neka. To je tako divno, divno. Volim te, June.

I ne znajui to bih jo rekla, na anku meu nama rairila sam maramicu boje

vina koju je poeljela, svoje koraljne naunice, i tirkizni prsten koji mi je poklonio

Hugo, i koji me boljelo dati, ali pred Juneinu ljepotu i poniznost bila sam spremna

poloiti i krv.

Otile smo u trgovinu cipelama. Runa ena koja nas je posluivala, mrzila je nas i

nau oiglednu sreu. vrsto sam drala June

za ruku. Izdavala sam naredbe prodavaici. Bila sam mukarac. Bila sam okrutna,

otra, tvrdoglava. Kada su spomenule irinu Junei-nih stopala, prekorila sam ih. June

nije razumjela njihov francuski, ali je mogla primijetiti njihovu zlobu. Rekla sam joj:

- Kada su ljudi zlobni prema tebi, elim se pred tobom spustiti na koljena.

Odabrale smo par sandala. Odbila je bilo to drugo, to ne simbolizira ili

predstavlja mene. eli nositi sve to nosim ja, iako nikada prije nije eljela nikoga

imitirati.

Dok smo tijesno pripijene jedna uz drugu, rukom pod ruku, isprepletenih prstiju,

zajedno hodale ulicama, nisam mogla govoriti. Hodale smo kroz svijet, kroz stvarnost,

ravno u ekstazu. Kada je mirisala moju maramicu, udisala je mene. Kada sam

zaogrnula njezinu ljepotu, posjedovala sam je.

Rekla je:

- eljela bih toliko toga raditi s tobom. S tobom bi puila opijum.

June, koja ne prihvaa dar koji nema simbolino znaenje; June, koja sama pere

rublje kako bi mogla kupiti boicu parfema; June, koju nije strah siromatva i bijede, i

koju one ne dotiu, kao ni pijanstvo njezinih prijatelja; June, koja neumoljivo ocjenjuje,

odabire i odbacuje ljude; koja zna da su njezine beskonane pripovijesti bijeg od

stvarnosti; koja, skrivajui se za tim raskonim jezikom, postaje jo tajanstvenija.

Potajno moja.

Hugo poinje shvaati. Stvarnost postoji samo izmeu njega i mene, u naoj

ljubavi. Sve su drugo sanje. Naa je ljubav zakljuena. Mogu biti vjerna. Te sam noi

bila strahovito sretna.

Moram je poljubiti, moram je poljubiti.


Da je htjela, juer bih bila sjela na pod, i naslonila joj glavu na koljena. Ali nije.

Ipak, dok na kolodvoru ekamo vlak, trai moju ruku. Izgovaram joj ime. Stojimo

pripijene jedna uz drugu, lica nam se gotovo dodiruju. Smijeim joj se dok vlak polako

nestaje. Okreem se.

ef stanice eli mi prodati sreke. Kupujem i vraam mu ih, poeljevi mu sreu

na lutriji. Velikoduna sam prema drugima jer elim sve dati June, njoj kojoj se nita ne

moe pokloniti.

Kakvim se tajnim jezikom sluimo, polutonovima, nijansama, apstrakcijama,

simbolima. Vraam se Hugu i Henrvju, ispunjena arom koji ih obojicu plai. Henry je

uznemiren. Hugo je tuan. Kakva se to silna arolija dogaa izmeu mene i June kada

smo zajedno? udo! udo! S June je mogue udo.

Sino, nakon June, ispunjena njome, nisam mogla podnijeti da Hugo ita novine i

govori o korporacijama i uspjenome danu na poslu. Razumio je - on razumije - ali nije

mogao podijeliti, dokuiti moj ar. Zadirkivao me. Bio je duhovit. Bio je nevjerojatno

drag i topao. Ali ja se nisam mogla vratiti.

Leala sam na kauu, puila i mislila na June. Na kolodvoru sam se bila

onesvijestila.

Ovaj nas intenzitet obje unitava. Drago joj je da odlazi. Nije spremna prepustiti

mu se kao ja. eli pobjei od onoga to joj ivot nudi. Ona se boji moje moi, a ja se

njezinoj s radou preputam.

Kada smo se danas na pola sata sastale kako bismo razgovarale o Henryjevoj

budunosti, zamolila me da se brinem za njega i poklonila mi srebrnu narukvicu s

majim okom, a ima tako malo osobnih stvari. Isprva sam odbila, a tada me obuzela

radost to nosim njezinu narukvicu, dio nje. Nosim je poput simbola. Vrlo mi je

dragocjena.

Hugo je primijetio narukvicu i nije mu se svidjela. elio mi ju je skinuti, da se

naali sa mnom. Dok mi je drobio prste, drala sam je svom snagom, doputala mu da

mi nanosi bol.


June se bojala da bi me Henry mogao okrenuti protiv nje. ega se boji? Rekla sam

joj:

- Meu nama skriva se divna tajna. Stvorila sam sliku o tebi na temelju vlastita

iskustva. Povjerenja. to mi znai Henrvjevo vienje?!

Tada sam u banci sluajno susrela Henrvja. Vidjela sam da me mrzi i bila sam

zapanjena. June je rekla da je bio nemiran i nervozan jer je ljubomoran na ene vie

nego na mukarce. June, neizbjeno, sije ludilo. Henry, koji me smatrao rijetkom"

osobom, sada me mrzi. Hugo, koji rijetko koga mrzi, mrzi nju.

Danas mi je rekla da je, dok je s Henryjem razgovarala o meni, pokuala biti vrlo

prirodna i izravna, kako ne bi pomislio nita neobino. Rekla mu je:

- Anais je samo bilo dosadno u ivotu, pa se primila nas.

To mi se inilo okrutnim. Bilo je to jedina runa reenica koju sam ula od nje.

Hugo i ja potpuno se preputamo jedno drugome. Ne moemo jedno bez

drugoga, ne podnosimo neslogu, rat, odvajanje, ne moemo sami u etnju, ne volimo

putovati jedno bez drugoga. Predajemo se jedno drugome usprkos individualizmu,

mrnji prema intimnosti. Naa je ljubav upila naa egocentrina ja. Naa je ljubav na

ego.

Ne mislim da su June i Henry to uspjeli postii jer su njihove individualnosti

prejake. Zato su u ratu; ljubav je konflikt; moraju lagati jedno drugome, sumnjati jedno

u drugo.

June se eli vratiti u New York i napraviti neto dobro, biti lijepa za mene,

zadovoljiti me. Boji se da e me razoarati.

Ruale smo zajedno u blago osvijetljenu restoranu, ovijene barunastom

bliskou. Skinule smo eire. Pile smo ampanjac. June je odbila sve slatko ili bez

posebna okusa. Ona moe ivjeti na grejpu, ostrigama i ampanjcu.

Govorile smo u napola-doreenim apstrakcijama koje su samo nama razumljive.

Natjerala me da shvatim kako izmie svim Hen-ryjevim pokuajima da je logiki

shvati, da je upozna.

Sjedila je omamljena ampanjcem. Govorila je o haiu i njegovu utjecaju. Rekla

sam:

- Iskusila sam takva stanja i bez haia. Meni ne trebaju droge. Ja sve to nosim u

sebi.


To ju je malo naljutilo. Nije znala da sam ja dosegla takva stanja i bez tetnog

utjecaja na um. Moj um ne smije umrijeti jer ja sam pisac. Ja sam pjesnik koji mora

vidjeti, ne samo pjesnik opijen Juneinom ljepotom.

Njezinom krivnjom poela sam primjeivati nedosljednosti u njezinim priama,

djetinjaste lai. Nedostatak koordinacije i logike ostavljao je praznine, i ja bih, slaui

djelie u mozaik, stvarala vlastiti sud, od ega je ona u vjeitom strahu, od ega eli

pobjei. Ona ivi bez logike. im netko pokua koordinirati June, June je izgubljena.

Zacijelo je to mnogo puta doivjela. Ona je poput pijanca koji se odaje.

Razgovarale smo o parfemima, njihovim sastojcima, kombinacijama, znaenjima.

Ne razmiljajui, rekla je:

- U subotu, kada sam odlazila od tebe, kupila sam parfem za Ray. (Ray je djevojka

o kojoj mi je priala).

U tome trenutku nisam razmiljala. Zapamtila sam samo ime parfema, koji je bio

veoma skup.

Nastavile smo razgovarati. Naroit uinak na nju imaju moje oi, kao to mene

opinjava njezino lice. Rekla sam joj kako njezina narukvica stie moje moje zapee

poput njezinih prstiju, koji me dre u barbarskome ropstvu. Ona eli moj ogrta oko

svoga tijela.

Nakon ruka izile smo u etnju. Morala je kupiti kartu za New York. Najprije

smo se taksijem odvezle do njezina hotela. Pokazala mi je marionetu, Grofa Brugu,

kojega je izradila Jean. Imao je ljubiastu kosu i ljubiaste kapke, oi prostitutke,

Pulcinellov nos, objeena, pokvarena usta, suiave obraze, otru, agresivnu bradu, ru-

ke ubojice, drvene noge; a nosio je panjolski sombrero i crnu barunastu jaknu. Bio je

na pozornici.

June ga je posjela na pod taksija. Nasmijala sam mu se.

Ule smo u nekoliko parobrodnih agencija. June nije imala dovoljno novca ak ni

za kartu treega razreda i pokuavala je dobiti popust. Promatrala sam je kako se

naginje preko pulta, s licem u rukama, zavodljivo, a mukarci s druge strane pulta

besramno su je prodirali oima. A ona je tako umiljata, uvjerljiva, privlana, smijei

im se tako tajanstveno. Gledala sam je kako prosi. Grof Bruga cerio mi se u lice. Bila

sam svjesna samo svoje ljubomore prema tim mukarcima, ne njezinoga poniavanja.

Izile smo. Rekla sam June da u joj dati potreban novac, iako je to bilo mnogo

vie no to sam joj mogla dati.

Ule smo u drugu agenciju, a June jo nije ni zavrila s nekakvom ludom priom,

a ve je prela na posao. Promatrala sam mukarca s druge strane pulta, koji je bio


sasvim izvan sebe, opinjen njezinim licem i mekim, podatnim nainom na koji je

razgovarala s njime, platila i potpisala. Stajala sam pokraj nje i gledala ga kako je pita:

- Hoete li sutra sa mnom na pie? June mu je

stisnula ruku:

- Tri sata?

- Ne. est. - Smijeila mu se kao to se smijei meni. Dok smo odlazile, urno je

objasnila:

- Bio je vrlo koristan, usluan. Napravit e mi veliku uslugu. Nisam mogla rei

ne. Ne namjeravam ii, ali nisam mogla rei ne.

- Sada kada si rekla da ide, mora ii - rekla sam ljutito, ali mi se odmah smuila

doslovnost i glupost te izjave.

Uhvatila sam June pod ruku i gotovo zajecala:

- Ne mogu to podnijeti. Ne mogu to podnijeti.

Bila sam bijesna na neto neodreeno. Razmiljala sam o prostitutkama koje su

iskrene jer u zamjenu za novac daju svoje tijelo. June nikada ne bi dala svoje tijelo. Ali

zna prositi, kao to ja nikad ne bih; obeavati, to ja nikada ne bih, ako ne mislim dati.

June! U mome snu nastala je pukotina. Bila je svjesna toga. Zato mi je zgrabila

ruku i stisnula je na svoje tople grudi, i tako smo hodale, s mojom rukom na njezinim

grudima. Nikada ne nosi nita

pod haljinom. Moda je to uinila nesvjesno, kao da umiruje bijesno dijete. Zatim je

poela okoliati:

- Zar bi ti vie voljela da sam tome ovjeku brutalno rekla ne? Katkad sam doista

brutalna, zna, ali pred tobom ne mogu biti. Nisam mu htjela povrijediti osjeaje. Bio je

veoma usluan.

Budui da nisam znala to me razljutilo, nisam rekla nita. Nije bilo rijei o

prihvaanju ili odbijanju pia. Iz kojeg razloga mora prihvatiti pomo tog ovjeka?

Stalno mi se ponavljala njezina izjava: Bez obzira kako mi u ivotu loe ide, uvijek

naem nekoga tko e me poastiti ampanjcem". Naravno. ena koja je gomilala du-

gove koje nije namjeravala platiti jer se kasnije hvalila svojom seksualnom istoom.

Lovac na bogatstvo. Ponosna na nepovredivost svoga tijela, ali ne i toliko da se, oima

prostitutke, ne bi mogla poniziti na pultu parobrodne agencije.

Priala mi je o tome kako se ona i Henry svaaju oko novca kojim e kupiti

maslac. Nemaju novca i...


- Nemate novca? - rekla sam. - Ali u subotu sam ti dala 400 franaka, Henryju i tebi

za hranu. A danas je ponedjeljak.

- Morali smo platiti neke dugove.

Prvo sam pomislila da misli na hotelsku sobu. Tada sam se odjednom sjetila

parfema koji je kotao 200 franaka. Zato mi nije rekla: ,,U subotu sam kupila parfem,

rukavice i arape." Dok je govorila o dugovima koje su morali platiti, nije me gledala u

oi. A tada sam se sjetila jo nekih njezinih rijei: Kau mi ljudi, i da imam cijelo

bogatstvo, mogla bih ga potroiti za jedan dan, a nitko za to ne bi znao. Nikada ne

mogu objasniti na to potroim novac."

Bilo je to nalije Juneine fantazije. Hodale smo ulicama, ali ni mekoa njezinih

grudi nije mogla ublaiti bol.

Otila sam kui i potonula u Hugov zagrljaj. Rekla sam mu:

- Vratila sam se.

A on se veoma razveselio.

Ali, juer oko etiri, dok sam je ekala u American Expressu", vratar mi je rekao:

- Vaa je prijateljica jutros bila ovdje i oprostila se sa mnom kao da se nee vratiti.

- Ali dogovorile smo se da se naemo ovdje.

Da nikada vie ne vidim June kako mi prilazi - nemogue! Bilo je to kao smrt. Je li

bilo vano to to sam mislila juer? Bila je nemoralna, neodgovorna - ali, to je njezina

priroda. Ne elim se mijeati u njezinu ud. Moj je ponos u svezi novca aristokratski.

Previe sam obzirna i ponosna. Ne bih promijenila nita u temelju i samom korijenu

Juneina fantastina bia. Ona je bila bezobzirna. Ja sam bila sputano, etino bie,

usprkos svoga amoralnog intelekta. Nisam mogla dopustiti da Henry gladuje. Potpuno

sam je prihvatila. Ne elim se svaati s njome. Kada bi barem dola, da je vidim samo

jo taj zadnji sat.

Samo za nju ritualno sam se odjenula, u isti onaj kostim koji je stvarao jaz izmeu

mene i drugih ljudi, simbol moje individualnosti koji je samo ona razumjela. Crni

turban, stara ruiasta haljina s crnim ipkanim steznikom i ovratnikom, stari ruiast

kaput s Medici ovratnikom. Dok sam hodala, stvarala sam guvu i bila sam usamljenija

nego ikad jer je reakcija bila djelomino neprijateljska, podrugljiva.

A tada se June ipak pojavila, sva u crnom barunu, crnom ogrtau i eiru s

perjem, bljea no ikad, i nosila je grofa Brugu, kao to sam je zamolila. udo njezina

lica i osmjeha, njezinih ozbiljnih oiju...


Odvela sam je u rusku kavanu. Rusi su pjevali o onome to smo mi osjeale. June

se pitala jesu li doista izgarali u plamenu kao to se inilo iz njihovih glasova i

zanosnog sviranja. Vjerojatno ne tako kao June i ja.

ampanjac i kavijar s June. Bio je to jedini trenutak u mome ivotu kada sam

doista znala to je ampanjac i to je kavijar. Oni su June, ruski glasovi i June.

Okruuju nas runi, nematoviti, mrtvi ljudi. Slijepe smo za njih. Promatram June

u crnom barunu. June koja juri u smrt. Henry ne moe juriti s njom jer se bori za ivot.

Ali June i ja se ne

suzdravamo. Slijedim je. Osjeam ludu radost preputanja, odajui se raskalaenim

matarijama, njezinim udnovatim iskustvima, igrama s grofom Bruga koji se klanja

svijetu tunom vrbolikou svoje ljubiaste kose.

Gotovo je. Na ulici, June sa aljenjem kae:

- eljela sam te zagrliti i milovati.

Pozivam joj taksi. Ona sjeda, spremna na odlazak, a ja stojim pored nje na stotinu

muka.

- elim te poljubiti - kaem.

---- I ja tebe - kae June i nudi svoja usta koja ljubim dugo, dugo.

Poto je otila danima sam htjela samo spavati, ali sam se morala suoiti s jo

neim - svojim odnosom s Henryjem.

Pozvali smo ga u Louveciennes. eljela sam mu ponuditi mir i utjehu doma, ali,

naravno, znala sam da emo razgovarati o June.

Svoj nemir istresli smo u etnji i razgovoru. Oboje smo opsjednuti eljom da

razotkrijemo June. Nije ljubomoran na mene jer je rekao da u njoj pobuujem divne

osjeaje, da se June po prvi puta zbliila sa enom od vrijednosti. Kao da oekuje da u

imati pozitivan utjecaj na nju.

Kada je shvatio da razumijem June i da sam spremna biti iskrena s njim, otvoreno

smo razgovarali. Ali u jednom trenutku sam zastala, oklijevajui, udei se svojoj

nelojalnosti prema June. Tada je Henry primijetio da je istina, koja se u Juneinu sluaju

mora zanemariti, ipak moda jedini temelj bilo kakvoj razmjeni meu nama.

Oboje smo osjetili potrebu za saveznitvom umova, naih dviju razliitih vrsta

logike, u pokuaju razumijevanja problema June. Henry je voli i zauvijek voli samo

nju. Takoer je eli posjedovati kao lik, snanu, fiktivnu osobnost. U svojoj ljubavi za


nju on je morao toliko trpjeti da je ljubavnik naao utoite u piscu. Napisao je estoku

i sjajnu knjigu o June i Jean.

Razmatrao je temu lezbijstva. Kada je od mene uo rijei kojima se slui i June, bio

je zapanjen jer mi vjeruje. Rekla sam:

- Na kraju krajeva, ako postoji objanjenje tajne, onda je to: ljubav izmeu dvije

ene utoite je i bijeg u harmoniju. U ljubavi izmeu ene i mukarca postoji stalan

otpor i sukob. ene ne sude jedna drugu, nisu okrutne jedna prema drugoj, ne nalaze

jedna na drugoj neto emu e se rugati. One se predaju sentimentalizmu,

meusobnom razumijevanju, romantizmu. Priznajem da je takva ljubav smrt.

Sino sam bila budna do jedan u noi i itala Henryjev roman Moloch, a on je

itao moju knjigu. Njegova me knjiga oduevila, djelo pravoga knjievnog giganta.

Nisam mu mogla objasniti kakav je dojam na mene ostavila. A gigant je tiho sjedio i

itao moju beznaajnu knjigu s takvim razumijevanjem i oduevljenjem, govorio o

mome vjetom, profinjenom, raskonom stilu, naglas uzvikivao pri odreenim

odjeljcima, ali i davao kritike. Kakva je on sila!

Dajem mu ono to mu June ne moe dati: iskrenost. Spremna sam priznati neto

to visoko razvijen ego nikada ne bi priznao: da je June zastraujua i nadahnjujua

osobnost u usporedbi s kojom je svaki drugi enski lik suhoparan. Rekla sam da bih

voljela ivjeti njezinim ivotom, ali sam previe samilosna i savjesna. Ona moda

unitava Henryja kao mukarca, ali Henry-pisac moe se vie obogatiti patnjom nego

mirom. Ja, s druge strane, ne mogu unititi Hu-ga jer on nema nita drugo. Ali, kao i

June imam sposobnost za istanane perverzije. Ljubav za samo jednog mukarca ili

enu previe me ograniava.

Moj e sukob biti vei od Juneina jer njoj nedostaje um koji bi joj drao ivot pod

kontrolom. Za nju to ine drugi, a ona pobija sve to kau ili napiu. Moj je um vei od

ostatka mene, neumoljiva savjest.

Eduardo kae:

- Posjeti psihoanalitiara.

Ali to mi se ini prejednostavnim. elim sama otkriti neke stvari. Ne trebaju mi droge,

umjetni poticaji. Ali upravo to elim iskusiti s June, prodrijeti u zlo koje me privlai.

elim ivot, ali iskustva za kojima udim nisu mi dostupna jer u sebi nosim silu koja

ih ponitava. Susreem June koja je gotovo prostitutka i ona postaje istom. Ta istoa

izluuje Henryja, zastraujua istoa lica i bia, kakvu sam jednog poslijepodneva

ugledala za uglom divana, prozirnu, nadnaravnu.


Henry mi govori o Juneinoj krajnjoj vulgarnosti. Poznat mi je njezin nedostatak

ponosa. Vulgarnost nam daje radost obeaiva-nja. Ali June nije demon. Demon koji

je opsjeda sam je ivot, a njihov je snoaj tako estok jer je njezina prodrljivost za

ivotom ogromna. Kuanje najgorih okusa.

Nakon Henryjeva posjeta poinjem nervozno hodati po kui i govorim Hugu da

me ostavi na miru. Poeli smo se nadvikivati:

- Ti nisi zapravo bolesna, samo umorna.

Ali Hugo, kao obino, razumije i pristaje. Kua me poinje guiti. Ne podnosim

drutvo, ne mogu pisati, ne mogu se ak ni odmarati.

U nedjelju smo Hugo i ja otili u etnju. Pronali smo vrlo velike, duboke zeje

rupe. Zaigrano je hukao naeg psa Banqua da ruje po njima. Osjetila sam stranu

tjeskobu, kao da sam se zavukla u rupu i poela se guiti. Sjetila sam se mnogih snova

u kojima sam bila prisiljena puzati na trbuhu, poput zmije, kroz pretijesne tunele i

otvore, svaki ui od prethodnog, sve dok moj strah ne bi narastao toliko da bih se

probudila. Stajala sam pred zejom rupom i lju-tito vikala na Huga da prestane. Moj ga

je bijes zbunio. Bila je to samo igra sa psom.

Sada kada se osjeaj guenja tako jasno iskristalizirao, odluila sam otputovati. U

noi, u Hugovu zagrljaju, poela sam se kolebati. Ali, bila sam sve pripremila, prilino

nemarno, to ne nalikuje na mene. Nisam marila za izgled, odjeu. Otila sam u urbi.

Pronai sebe. Pronai Huga u sebi.

Sonloup, vicarska. Piem Hugu: .Vjeruj mi, kada govorim o proivljavanju svih

nagona, elim se samo ispuhati.

Postoje mnogi porivi koje ne treba proivljavati jer su pokvareni i odvratni. Henry

nema pravo kada prezire D. H. Lawrencea jer se ovaj odbija baciti u nepotreban jad.

Prvo to bi nam June i Henry napravili bilo bi da nas uvedu u siromatvo, glad, bijedu

te tako s nama podijele svoje jade. To je najbjedniji nain uivanja u ivotu: dopustiti da

te ibaju. Ali prevladavajui jad, mi stvaramo buduu neovisnost koju oni nikada nee

upoznati. Kada ode iz banke, dragi, upoznat emo slobodu koju oni nisu nikada

poznavali. Dosta mi je toga ruskog valjanja u jadu i emeru. Bol treba svladati, a ne

valjati se u njemu.

Dola sam ovamo pronai snagu i nalazim je. Borim se. Jutros sam promatrala

mlade, visoke, tamne siluete skijaa u tekim izmama te njihov lagan, osvajaki hod,


poput naleta sile. Poraz je za mene samo jedna faza. Moram ga prevladati, ivjeti.

Oprosti mi za patnju koju ti nanosim. Znaj barem, da ona nikada nee biti uzaludna."

Leim u krevetu, pretvaram se da spavam. Ova tvrava mirnoe koju

podiem protiv navale ideja, protiv groznice, kao da je od perja. Spavam u perju, a

ideje me neumoljivo opsjedaju. elim razumijevati polako. I poinjem: June, ti koja

zatire stvarnost. Tvoje lai za tebe nisu lai; one su uvjeti pod kojima eli ivjeti.

Potrudila si se jae nego bilo tko od nas ivjeti u iluzijama. Kada si rekla svome muu

da ti je majka mrtva, da nikada nisi poznavala oca, da si siroe, eljela si krenuti od

niega, bez korijena, upustiti se u izmiljotine..."

elim objasniti Junein kaos, ne mukim izravnim umom, ve lukavou i

zaobilaznim putovima tipinima za enu.

Henry je rekao:

- June je imala suze u oima kada je govorila o tvojoj velikodunosti.

A ja sam shvatila da je on upravo zbog toga voli. U njegovu romanu jasno se vidi

da Juneina velikodunost nije bila usmjerena prema njemu - ona ga je stalno muila -

ve prema Jean jer je June bila opsjednuta Jean. A to radi Henryju? Poniava ga,

izglauje, unitava mu zdravlje, mui ga - a on cvate; pie svoju knjigu.

Svjesno nanositi bol, razumjeti njezinu nunost, meni je to nepodnoljivo. Ja

nemam Juneinu hrabrost. Trudim se potedjeti Hu-ga svakog ponienja. Ne gaziti po

njegovim osjeajima. Samo dvaput u ivotu moja je strast nadvladala samilost.

Jedna od mojih tetaka nauila je naega kuhara spraviti nabujak od mrkve, a on je

tome poduio nau slukinju Emiliju. Emilija ga servira u svim sveanim prilikama.

Posluila ga je Henryju i June. Oni su ve bili opinjeni udnovatou Louveciennesa,

bojama, mojom neobinom odjeom i stranim naglaskom, mirisom jasmina, otvorenim

kaminima u kojima nisam palila cjepanice ve korijenje drvea koje je izgledalo poput

udovinih prstiju. Nabujak je djelovao egzotino i oni su ga jeli kao to se jede kavijar.

Jeli su i pire od krumpira, koji se zbog tuenih jaja doimao naroito prozranim. Henry

koji je potpuni malograanin, poeo se osjeati nelagodno, kao da ga nismo dovoljno

nahranili. Njegov je odrezak bio povelik i soan, ali uredno izrezan, i sigurna sam da

on to nije prepoznao. June je bila u zanosu. Kada nas je Henry bolje upoznao, odvaio

se pitati jedemo li uvijek tako, izraavajui zabrinutost za nae zdravlje. Tada smo mu

ispriali podrijetlo nabujka i nasmijali se. June bi ga zauvijek umotala u veo tajni.


Jednoga jutra dok je Henry odsjedao kod nas, htjela sam mu, nakon dugog

razdoblja gladovanja, neurednih obroka, loe kavanske hrane, prirediti prekrasan

doruak. Sila sam dolje i upalila vatru u kaminu. Emilija je na zelenom posluavniku

donijela vruu kavu, mlijeko koje se puilo, meko-kuhana jaja, fini kruh i kolaie te

svje maslac. Henry je sjeo pored vatre za stol od lakirana drva. Sve to je mogao rei je

da ezne za bistroom iza ugla, pocinanim pultom, mutnom zelenkastom kavom i

mlijekom punim vrhnja.

Nisam se uvrijedila. Pomislila sam da mu nedostaje odreena sposobnost uivanja

u neobinosti, to je sve. Svaki put kada padnem u duboku potitenost, izvue me dobra

kava na lakiranom posluav-niku pored kamina. Svaki puta izvuku me svilene arape i

parfem. Rasko mi nije neophodna, ali jesu lijepe i dobre stvari.

June je pripovjedaica. Stalno pripovijeda prie o svome ivotu koje su potpuno

nedosljedne. Isprva sam ih pokuavala povezati u cjelinu, ali sam se ubrzo prepustila

njezinu kaosu. U to vrijeme nisam znala da je svaka od njih, poput Albertinih pria

Proustu, tajni klju nekom dogaaju u njezinu ivotu koji nije mogue objasniti. Mnoge

su se od tih pria nale u Henryjevu romanu. Ona ne zazire od ponavljanja. Opijena je

vlastitim romansama. Ponizno stojim pred tim fantastinim djetetom i predajem mu

svoj um.

U hotelu me sino budnom drao grozniav djeji pla, a moja su razmiljanja bila

poput stroja u najveem pogonu. To me potpuno iscrpilo. Ujutro je ula udovino

runa sobarica i otvorila aluzine. U hodniku je ovjek kojemu je grm crvene kose

okruivao lice, istio tepihe. Telefonirala sam Hugu, molei ga da doe prije nego to je

obeao. Njegova su pisma bila njena i tuna. Ali na telefonu je bio razuman:

- Stiem odmah ukoliko si bolesna. Rekla sam:

- Nema veze. U etvrtak dolazim kui. Ne mogu vie ostati.

Nazvao je petnaest minuta kasnije, sada potpuno svjestan moje nevolje, i rekao da

e doi u petak umjesto u subotu ujutro. Bila sam oajna zbog nenadane i strahovite

potrebe za Hugom. Ona bi me natjerala na bilo to. Sjedila sam u krevetu i tresla se.

Definitivno sam bolesna, pomislila sam. Um mi je otkazao.

Uz strahovit sam napor napisala Hugu sabrano, jasno pismo da se ne brine. Bio

mi je potreban jednak napor da se priberem kada sam stigla ovamo u vicarsku. Hugo

je razumio. Napisao mi je: ... Kako dobro znam kojim plamenim arom ivi. Ve si

proivjela mnoge ivote, od kojih si neke podijelila sa mnom - bogate, pune ivote od

roenja do smrti - a u meuvremenu se jednostavno mora malo odmoriti.


Shvaa li koja si ti iva sila, govorei sasvim openito? Osjeam se poput stroja

koji je izgubio motor. Ti predstavlja sve to je vitalno, ivo, to se kree, raste, leti..."

June se snano protivi Henryjevoj otvorenoj senzualnosti. Njezina je mnogo

zamrenija. Uz to, on za nju predstavlja dobrotu. Ona je se oajniki dri. Boji se da e

se pokvariti. Svi su Henryjevi porivi dobri, ne u munom kranskom, ve u

jednostavnom ljudskom smislu. ak i estina njegova pisanja nije udovina ili inte-

lektualna, ve sasvim ljudska. Ali June nije ljudsko bie. Ona ima dva snana ljudska

osjeaja: ljubav prema Henryju i strahovitu, nesebinu velikodunost. Sve je ostalo

fantastino, perverzno, bezosjeajno.

Kakve demonske raune vodi! Henry i ja sa strahopotovanjem promatramo

njezinu udovinost koja nas obogauje snanije od suosjeanja, odmjerenih ljubavi,

nesebinosti drugih ljudi. Ne elim je rastrgati u komadie kao to je to Henry uinio.

Ja u je voljeti, obogatiti, uiniti besmrtnom.

Henry mi alje oajno pismo iz Dijona. Dostojevski u Sibiru, samo to je Sibir

daleko zanimljiviji, prema onome to pie jadni Henry. aljem mu telegram: Daj otkaz

i vrati se kui u Versailles." I poaljem mu novac. Mislim na njega gotovo cijeli dan.

Ali nikada ne bih dopustila Henryju da me dotakne. Trudim se pronai pravi

razlog tome, ali nalazim ga samo u njegovu vlastitu jeziku - ne elim da mi se popia

na glavu".

June, jesi li ti doista sposobna za takve stvari? Ili su to Henryje-ve karikature tvojih

elja? Jesi li doista napola potonula u takve is-tanane, mrane, strane osjeaje da se u

usporedbi s njima Henryjevi bordeli ine gotovo smijenima? On rauna na moje

razumijevanje jer i ja sam pisac. Ja to moram znati. Meni to mora biti jasno. Na njegovo

iznenaenje, kaem mu:

- To nije isto.

Postoji jedan svijet koji e za njega zauvijek ostati zatvoren -svijet mojih i Juneinih

apstraktnih razgovora, naeg poljupca, nae ekstaze.


Duboko uznemiren, osjea da postoji dio tebe koji nije uspio dokuiti, sve to je

izostavljeno iz romana. Izmie mu kroz prste!

Bogatstvo Hugova bia. Njegova sposobnost ljubavi, pratanja, davanja,

razumijevanja. Boe, koja sam ja sretnica.

Sutra naveer ostat u kod kue. Gotovo je s hotelskim ivotom i samoom u noi.


Veljaa


Louveciennes. Stigla sam kui njenom i vatrenom ljubavniku. Sa sobom donosim

Henryjeva bogata, teka pisma. Poput lavina. Na zid radne sobe zalijepila sam dvije

stranice njegovih rijei, probranih tu i tamo, i panoramsku kartu njegova ivota za jo

nenapisani roman. Prekrit u zidove njegovim rijeima. Bit e to la chambre des mots2.

Hugo nalazi moje dnevnike o Johnu Erskinu. Dok me nema, ita ih uz bolnu

znatielju. U njima nije bilo niega to nije znao, a ipak ga je boljelo. A ja bih sve to

ponovno proivjela, da, i Hugo to zna.

Dok me nije bilo, potraio je moje crno ipkasto rublje, poljubio ga, pronaao na

njemu moj miris i udahnuo ga s tolikom radou.

Na vlaku, na putu u vicarsku, doivjela sam zabavno iskustvo. Kako bih

razuvjerila Huga, nisam naminkala oi, jedva sam se na-pudrala, lagano narumenila

usne, a nokte nisam ni dotakla. Bila sam tako sretna u svome nemaru. Odjenula sam

omiljenu staru barunastu haljinu, iako je bila poderana na laktovima. Osjeala sam se

poput June. Moj psi Ruby sjedio je sa mnom te su moj crni kaput i barunasta jakna

bili prekriveni njegovim bijelim dlakama. Neki Talijan, koji je tijekom cijelog putovanja

pokuavao privui moju panju, u oaju mi je priao i ponudio mi etku. To me

zabavilo i nasmijalo. Kada je etkanje bilo gotovo (a njegova etka puna bijelih dlaka),

zahvalila sam mu se. Vrlo nervozno je upitao:

- Hoete li sa mnom na kavu?

Odbila sam, dok sam razmiljala: Kako bi tek bilo da sam naminkala oi!?"

Hugo je rekao da je moje pismo Henryju veoma neodreeno. Zapoinjem tako

otvoreno i iskreno. Doimam se poput Juneine suprotnosti, ali na kraju sam jednako

tako neuhvatljiva. Misli da u Uznemiriti Henryja i na jedno mu vrijeme poremetiti stil

- njegovu sirovu snagu, njegova pianja" i jebanja" meu kojima se osjea tako

sigurnim.

U pismu Henryju bila sam toliko zahvalna za njegovu punou i bogatstvo da sam

mu eljela dati sve to mi je bilo na umu. Zapoinjem uz veliki zamah, otvoreno, ali

kako se pribliavam konanom daru, daru moje June i mojih misli o njoj, sve se vie

suzdravam. Uloila sam veliku dozu vjetine i lukavosti kako bih zadrala njegovu

znatielju a sauvala ono to mi je dragocjeno.

Sjedam pred pismo ili dnevnik sa eljom da budem potpuno iskrena, ali sam na

kraju moda vea laljivica od sviju njih, vea i od June, i od Albertine jer djelujem tako

iskreno.


Pravo mu je ime Heinrich - koliko mi se to vie svia! Nijemac je. Izgleda mi

poput Slavena, ali u odnosu na ene pokazuje tipinu njemaku sentimentalnost i

romantizam. Za njega seks znai ljubav. Njegova je morbidna mata njemaka. Voli

runou. Ne smeta mu miris urina i kupusa. Voli psovke, dijalekt, prostitutke, razboj-

nike etvrti, prljavtinu, grubost.

Pie mi pisma na pozadini odbaenih biljeaka - pedeset sinonima za rije pijan",

podaci o otrovima, imena knjiga, dijelovi razgovora. Ili popisi poput ovoga - Posjetiti

Cafe des Mariniers" na obali rijeke, pored mosta ,,Exposition" u blizini Champs

Elyseesa -neka vrsta ribarskog prenoita. Jesti bouillabaisse u Caveau des Oubliettes

Rouges". Le Paradise", Rue Pigalle - sumnjivo mjesto, depari, ulini razbojnici, itd.

Bar Freda Paynea, Rue Pigalle 14 (pogledati umjetniku galeriju u prizemlju,

sastajalite engleskih i amerikih striptizeta). Cafe de la Regence", Rue St Honore 261

(Napokon i Robespierre tamo su nekad igrali ah. Pogledati njihov stol).

Henryjeva pisma daju mi neobian osjeaj obilja. Odgovaram na njih uz

strahovitu radost, ali me zapanjuje njihova koliina. Ne stignem ni odgovoriti na jedno,

on ve napie drugo. Komentari Prousta, razni opisi, raspoloenja, vlastita prolost,

nezasitna seksualnost, nain na koji se trenutno uputa u akciju. Previe akcije za moj

ukus. Neprobavljeno. Jasno da se udi Proustu.

Nije udo da promatram njegov ivot uz spoznaju da moj nikada nee biti takav jer

je usporen razmiljanjem.

Henryju: Sino sam proitala tvoj roman. Neki su odlomci u njemu bili

eblouissants4zapanjujue divni. Naroito opisi sna, opisi vesele noi s Valeskom, cijeli

zadnji dio kada ivot s Blanche dosie vrhunac... Ostalo je jednolino, beivotno,

vulgarno realistino, fotografski. Opet, neki drugi dijelovi - starija ljubavnica, Cora, ak

i Naomi, nisu jo ni roene. Povrnost, nepromiljena urba. Tvoje pisanje moralo je

drati korak s tvojim ivljenjem, a zbog svoje animalne vitalnosti ivio si previe...

udno, ali sigurna sam da tono znam to bi trebalo izostaviti, jednako kao to si

ti znao to bi trebalo izbaciti iz moje knjige. Mislim da bi roman trebalo malo proistiti.

Ako mi dopusti..."

Henryju: Molim te, Henry, shvati da se cijelim biem bunim protiv vlastita uma.

Kada ivim, ivim prema impulsu, osjeaju, iskri. June to razumije. Dok smo luaki

lutale Parizom, potpuno sam izgubila razum, ne primjeujui ljude, vrijeme, mjesto.


Izgubio se i kada sam po prvi put u hotelskoj sobi itala Dostojevskoga, smijala se i

plakala u isto vrijeme, i nisam mogla spavati i nisam znala gdje sam. Ali nakon toga,

shvati me, strahovito se trudim ponovno ustati, ne valjati se u boli, nastaviti trpjeti ili

gorjeti. Zato se borim? Zato jer se bojim da u postati June. Neto u meni opire se

potpunom kaosu. S June elim doivjeti potpuno ludilo, ali isto tako elim biti

sposobna poslije sve razumjeti, shvatiti to sam proivjela.

Pita me proturjene, nemogue stvari. eli znati koje snove, porive i elje ima

June. To nee nikada saznati, ne od nje. Ona ti to ne moe rei. Ali shvaa li koliku mi

je radost priinjavalo dok sam govorila o naim osjeajima, na tome posebnom jeziku?

Jer ja ne samo da ivim, proivljavam sve svoje fantazije, ja izlazim na zrak da shvatim.

Zabljesnula sam June jer kada smo sjedile zajedno,

arolija trenutka nije me samo opila; proivljavala sam je svijeu pjesnika, ne

psihoanalitiara koji ponavlja mrtve formule. S nae dvije mate ile smo do kraja. A ti

udara glavom o zid naega svijeta i eli da ti skinemo sve velove. Sve te istanane,

duboke, nejasne, mrane, raskone osjeaje eli uhvatiti u neto to si sposoban

dokuiti. Ne trai to od Dostojevskog. Zahvaljuje Bogu to ivi u kaosu. Zato onda

eli znati vie o June?"

June nema svojih ideja, nema vlastitih fantazija. Njih joj daju drugi, oni koji

nadahnjuju njezino bie. Hugo ljutito kae da je ona prazna, a ja puna kutija. Ali kome

trebaju ideje, fantazije, sadraj, ako je kutija lijepa i inspirativna? Mene nadahnjuje

June, prazna kutija. Razmiljanje o njoj usred dana uzdie me iznad obinog ivljenja.

Otkada je poznajem svijet za mene nikada nije bio prazniji. June nudi divno, do bljedila

uareno meso, kristalno zvonak glas, bezdane oi, omamljene pokrete, pojavu, tijelo,

utjelovljenje svih naih matanja. to smo mi? Samo stvaratelji. Ona jest.

Svaki drugi dan primam pismo od Henryja. Odmah mu odgo-

varam. Dala sam mu svoj pisai stroj, a ja piem rukom. Mislim na

njega no i dan.

Sanjam o neobinom ivotu koji u jednoga dana proivjeti, koji e moda ispuniti

neki drugi dnevnik. Sino, proitavi Hen-ryjev roman, nisam mogla zaspati. Bila je

pono. Hugo je spavao. eljela sam ustati i otii u radnu sobu i pisati Henryju o

njegovu prvu romanu. Ali bila bih probudila Huga. Trebalo je otvoriti dvoja kripava


vrata. Hugo je u krevet doao potpuno iscrpljen. Mirno sam leala i silila se da zaspim,

dok su mi glavom poput tornada jurile reenice. Mislila sam da u ih se ujutro sjetiti.

Ali nisam se mogla sjetiti ni polovice. Da Hugo nije morao ii na posao, mogla sam ga

probuditi, a on je ujutro mogao dulje spavati. Njegov posao u banci kvari nam ivot.

Moram ga izvui iz toga. I to me tjera da radim na svome romanu, da preraujem, to

mrzim jer mi se u glavi ve kuha nova knjiga - knjiga o June.

Sukob moje opsesije i odanosti Hugu postaje mi nepodnoljiv. Voljet u ga svim

snagama, ali na svoj nain. Zar doista ne mogu rasti samo u jednome smjeru?

Noas sam sretna jer je Henry ponovno ovdje. Dojam je uvijek isti: ispuni me

teinom i estinom svoga pisanja, a zatim stie on sam, tako njean - tih glas, koji

postaje jo tii, njeni pokreti, njene, fine bijele ruke - i ja se predajem njegovoj

neumornoj znatielji i romantizmu prema enama.

Henrvjev opis stana u Henry street (kamo je June dovela Jean da ivi s njima):

Krevet raspremljen itav dan; uspinjanje na nj esto u cipelama; plahte u

potpunom neredu. Prljave koulje umjesto runika. Rublje se rijetko kada iznosi van.

Umivaonici zaepljeni od prljav-tine. Sue se pere u kadi koja je masna i ima crni rub.

Kupaonica uvijek hladna poput zamrzivaa. Trganje namjetaja da bi se naloila pe.

Zavjese vjeito navuene, prozori neoprani, grobna atmosfera. Pod neprestano

prekriven gipsom, alatom, bojama, knjigama, opucima, smeem, uprljanim posuem,

loncima. Jean po itav dan hoda uokolo u radnikim hlaama. June, uvijek polugola,

tui se na hladnou."

to sve to meni znai? Ono Juneino lice koje nikada neu upoznati. A ovo drugo,

koje pripada meni, prepuno je arolije i bljeta-vila, ljepote i profinjenosti. Ove mi

pojedinosti samo pokazuju dvostrukost svega, moju vlastitu dvolinost koja sada udi

za ivotom u bijedi, za animalnou.

Henryju: Kae: 'Gide ima um, Dostojevski ima ono drugo, a Dostojevski je ono

to je doista vano.' Za tebe i mene najvii trenutak, najvea radost, nije kada

prevladava razum, ve kada izgubimo pamet, a ja i ti gubimo je na isti nain, kroz

ljubav. Izgubili smo pamet zbog June...


Reci mi neto. Ima osjeaj za mrane stvari. Matu ti privlae odreene mrane

slike. Nisi li rekao Berthi da je ivot s June kao da za sobom vue truplo? Smetaju li ti

doista Juneine neuroze i bolest ili samo proklinje ono to te zarobljava?"

estoko se borim zadrati Henryja kojeg se ne elim odrei, ali isto tako zadrati

svoj odnos s June, dragocjenom tajnom.

Juer je u kavani iz mene izvukao dijelove prie. To me povrijedilo i razbjesnilo.

Dola sam kui i napisala mu dugo, grozniavo pismo. Ako ga pokae June, izgubit u

je. Henry me ne moe natjerati da je volim manje, ali me moe muiti time da je

prikae manje stvarnom, manje nesebinom, dokazujui da June ne postoji, da je samo

slika koju smo sami stvorili, Henry u svome umu, i ja u svojoj poeziji. Govorio je o

utjecajima na nju. Utjecajima Jean, ene u New Yorku. Za mene je to bilo muenje.

A tada je rekao:

- Zbunjuje me.

Nisam rekla nita. Zar e me zamrziti? Na poetku naeg susreta, bio je tako topao

i pun zanimanja za mene. itavo mu je tijelo bilo svjesno moje prisutnosti. Znatieljno

se sagnuo nad knjigu koju sam mu donijela. Oboje smo bili razdragani. Zaboravio je

popiti kavu.

Zarobljena sam izmeu Juneine ljepote i Henryjeva genija. Odana sam im oboje,

svakome na svoj nain. Svakome od njih pripada jedan dio mene. June volim ludo,

nerazumno. Henry mi daje ivot. June mi daje smrt. Moram odabrati, ali ne mogu. Dati

Hen-ryju sve svoje osjeaje prema June za mene je isto kao predati mu tijelo i duu.

Henryju: Moda nisi svjestan toga, ali danas si me prvi puta prepao i prenuo iz

sna. Sve tvoje biljeke, sve tvoje prie o June nisu me uspjele povrijediti. Nita me nije

moglo povrijediti, sve dok nisi dotakao izvor mog straha: June i Jeanin utjecaj.

Kakav me strah obuzeo kad sam se sjetila njezinih rijei, i kroz nju osjetila koliko

je ispunjena bogatstvom drugih, svih onih koji vole njezinu ljepotu. ak je i grofBruga

Jeanina kreacija. Kada smo bile zajedno, June je rekla: 'Smisli to emo raditi zajedno.'

Bila sam spremna dati joj sve to sam ikada smislila i stvorila, od svoga doma, odjee,

nakita, do svoga pisanja, matarija, ivota. Radila bih samo za nju.

Shvati me. Ja je oboavam. Ja je prihvaam u cjelini, ona mora biti. Bunim se samo

kada June nema (kao to sam zapisala prve noi kada smo se upoznale). Nemoj mi rei


da, osim one fizike, June ne postoji. Nemoj mi to rei jer ti to mora znati. Ti si ivio s

njom.

Nikada do danas nisam se bojala onoga to e naa dva uma zajedno otkriti. Ali

koji si ti otrov pronaao, moda upravo onaj koji )e i u tebi? Je li to i tvoj strah? Osjea

li se progonjenim, ali i prevarenim kreacijama vlastita uma? Jesu li tvoje grube rijei

sredstvo kojima se bori protiv straha od iluzije? Reci mi da ona nije samo lijepa slika.

Katkad dok razgovaramo osjeam da pokuavamo dokuiti njezinu stvarnost. Ona je

ak i za nas nestvarna, ak i za tebe koji si je posjedovao, i za mene koju je poljubila."

Hugo ita jedan od mojih starih dnevnika, iz razdoblja Johna Erskina, Boulevard

Suchet, i gotovo jeca od suuti za mene, shvaajui da sam ivjela u kui mrtvih. Nisam

ga uspjela oivjeti, sve dok me nije zamalo izgubio zbog Johna i kroz samoubojstvo.

Jo Henryjevih pisama, dijelovi knjige koju pie, citati, biljeke dok slua

Debussyja i Ravela, na pozadini jelovnika malenih restorana u sumnjivim etvrtima.

Bujica realizma. Previe, u odnosu na matu, koja se povlai. On svom djelu ne eli

rtvovati ni trenutak ivota. Uvijek uri i pie o poslu, a na kraju ga zapravo nikada ne

dotie, pie vie pisama nego knjiga, vie istrauje nego to zapravo utvara. Ipak, svia

mi se stil njegove posljednje knjige - izle

Anais Nin Henry i June Dnevnik Ljubavi

Documents

Transcript of Anais Nin Henry i June Dnevnik Ljubavi