1

Alzheimerova bolest

Alzheimerova demencija

dr. Martina Andraši Horvatović specijalistica obiteljske medicine

TEČAJ ZA VOLONTERE GERONTOLOŠKOG CENTRA U KUTINI (40 sati)

tečaj se održava dva puta tjedno u dvorani Doma zdravlja u Kutini

- utorkom i srijedom u 18:00 sati

- iznimka je zadnje predavanje

- tečaj obuhvaća 8 predavanja

- redovito pohađanje tečaja

- potvrdnica o završenom tečaju

ŠTO JE ALZHEIMEROVA BOLEST?

bolest je prvi opisao njemački psihijatar

Aloise Alzheimer 1905. godine

kronična, progresivna, neurodegenerativna demencija

- od velikog je značaja za svako društvo

- očekuje se porast oboljelih od Alzheimerove demencije zbog porasta životne dobi

Dolazi do smanjenja moždane kore (atrofija)

1

2

i posljedično dolazi do sekundarnog proširenja ventrikularnog sustava (likvor)

- mikroskopski u citoplazmi neurona nastaju amiloidni plakovi

jedna je od najčešćih mentalnih bolesti

bolesnici s Alzheimerovom demencijom

čine oko 20% hospitaliziranih u psihijatrijskim bolnicama te zbrinutih u domovima

broj oboljelih raste s dobi

većina je bolesnika u svojim 60-tima ili je starija, češće se javlja kod žena

Koliko je oboljelih u Republici Hrvatskoj?

Rizični čimbenici za AD

1. starija životna dob

2. pozitivna obiteljska anamneza (djed, baka, otac, majka, sestra, brat)

- niža edukacija

- prosječno trajanje AD iznosi 8 do 10 godina

21. rujna – svjetski dan Alzheimerove bolesti

svjetski mjesec Alzheimerove bolesti (rujan 2017. godine) - “DEMENCIJA: PUT BRIGE”

3

Znakovi Alzheimerove bolesti

Alzheimerova bolest vs. staračka zaboravljivost

POREMEĆAJ PAMĆENJA

razvija se postupno

najviše se zaboravljaju događaji koji su se nedavno dogodili

POTEŠKOĆE U IZVRŠAVANJU SVAKODNEVNIH AKTIVNOSTI

održavanje osobne higijene

poteškoće u snalaženju u stanu ili na ulici ili trgovini

često odlutaju

stalno zametanje sitnih stvari – ključevi ili naočale

POTEŠKOĆE GOVORA, ČITANJA I PISANJA

zaboravljanje riječi u svakodnevnom govoru

zamjena istih riječi nekim sličnim riječima

izgovoreno je nerazumljivo, nema svrhu niti smisao

osoba se često služi podjednakim odgovorima – frazama

2

4

GUBITAK PROSTORNE I VREMENSKE ORIJENTACIJE

ne mogu se sjetiti koji je dan, mjesec ili godina

ne snalaze se na otprije poznatim mjestima

POGREŠNE PROCJENE I ODLUKE

ne razlikuju vrijednost novca

oblačenje neprimjereno godišnjem dobu

POREMEĆAJ APSTRAKTNOG MIŠLJENJA

nemogućnost ispunjavanja obrazaca

nerazumijevanje apstraktnih pojmova na primjer - pravda

UČESTALO GUBLJENJE STVARI

ostavljanje stvari na neuobičajenim mjestima

traženje stvari po džepovima

5

PROMJENE RASPOLOŽENJA I PONAŠANJA

promjene ponašanja tipa nemira, nervoze, ljutnje s naglom promjenom na preveliku

smirenost i nezainteresiranost za događanje oko sebe

izmjenjivanje bezrazložne tuge i plakanja sa smijehom i dobrim raspoloženjem

PROMJENA OSOBNOSTI

nepovjerenje

optuživanje okoline za otuđivanje novaca, stvari, strah od svega u okolini

strah od prisutnosti drugih osoba koje ne poznaje

ŠTO JE STARAČKA ZABORAVLJIVOST?

rezultat je usporavanja mentalnih procesa u starosti

sposobnost pamćenja novih informacija

mogu se sjetiti i onih prije naučenih ali su pri tome sporiji nego u mladosti

Postavljanje dijagnoze i liječenje Alzheimerove bolesti

ANAMNESTIČKI PODACI

podatke o prisutnim tegobama možemo

dobiti od samog bolesnika (u počecima bolesti) ili kasnije od ukućana ili pratnje

3

6

PSIHOLOŠKI TESTOVI

- Mini mental score – test procjene mentalnog stanja (MMS)

- Montraelska ljestvica kognitivne procjene (MOCA)

Mini mental score (test)

procjena mentalnog stanja

pomaže preciznom opisu mentalne disfunkcije

testiraju se slijedeće funkcije:

pažnja čitanje

orijentacija pisanje

budnost računanje

govor diskriminacija

razumijevanje lijevo - desno

memorija

imenovanje

ponavljanje

testom se boduje svaki odgovor

ukupno je moguće dobiti od 0 – 30

bodova

rezultatom se procjenjuje težina

demencije

moguće je praćenje progresije bolesti

7

za diferencijalnu dijagnozu, tj. procjenu da li se radi o Alzheimerovoj bolesti ili demenciji

vaskularnog tipa uzroka, klinički se koristi skala tj. ishemijska ocjena Hachinskoga

Ishemijska ocjena - ljestvica Hachinskoga

nagao početak - 2 stupnjevito pogoršanje - 1 promjenjiv tok - 2 noćna smetenost - 1 relativno sačuvana ličnost - 1 depresija - 1 tjelesne smetnje - 1 emocionalna inkontinencija - 1 podaci o ili prisutna hipertenzija - 1 podaci o prethodnom cerebrovaskularnom inzultu - 2 znaci pridružene arterioskleroze - 1 žarišni neurološki simptomi - 2 žarišni neurološki znaci - 2 Najveća ocjena - 18 Najmanja ocjena multiinfarktne demencije - 7 Najveća ocjena Alzheimerove demencije - 4

MONTREALSKA LJESTVICA KOGNITIVNE PROCJENE

(MONTREAL COGNITIVE ASSESSMENT, MOCA)

8

NEURORADIOLOŠKE PRETRAGE

MAGNETSKA REZONANCIJA MOZGA (MR)

9

EEG

PET

SPECT

LIKVOR (biomarkeri za Alzheimerovu bolest)

- tau protein; ukupni i fosfolizirani

- amiloid beta

ANTIDEMENTIVI

standardna farmakoterapija

liječenje simptomatsko

pomažu poboljšavanju, usporavaju progresiju bolesti i poboljšavanju bolesnikovo opće

funkcioniranje

Obitelj i osoba s Alzheimerovom bolesti

ŠTO JE OBITELJ? - osnovna društvena zajednica zasnovana na zajedničkom životu užeg kruga krvnih

srodnika (i osobe koje nisu vezane krvnim srodstvom)

- funkcija obitelji - biološko - reproduktivna

- ekonomska

- odgojna

NUKLEARNA – roditelji i djeca

PROŠIRENA – roditelji, djeca, bake, djedovi, ostali članovi obitelji

SUOČAVANJE OBITELJI S DIJAGNOZOM

- kod postavljanja dijagnoze Alheimerove bolesti bliskih osoba, članovi obitelji ne dobivaju

dovoljno obavijesti o važnosti dijagnoze, posljedicama bolesti, skrbi za oboljele te formalnim

izvorima pomoći

najčešći i jedini savjet – mogućnost smještaja oboljelog člana u neku ustanovu

obitelj je najčešće prepuštena sama sebi da se snađe u suočavanju s nastalom situacijom

i u organizaciji skrbi za oboljelog člana

obitelj – primarni izvor skrbi kroz najdulje razdoblje

obiteljska skrb za oboljele od Alzheimerove bolesti je sve učestalija i dugotrajnija

primarni skrbnik – najčešće je to osoba koja živi s oboljelim članom (supružnik, dijete ili

drugi rođak)

ako osoba živi sama, ovisi o vrsti srodstva i blizini tko postaje primarni skrbnik – najčešće

kćer, ili snaha, sestra, nećakinja ili unuka

sekundarni skrbnici – najčešće muškarci

najčešće pomažu posredno, npr. Financijski ili obavljanjem

određenih zadataka

skrb za oboljelog člana obitelji – najstresniji i najrazorniji događaj u životnom ciklusu

obitelji

4

10

neželjene posljedice skrbi: ometanje radnih i osobnih uloga, proživljavanje snažnih

negativnih emocija, osobito ljutnje i depresije??

zbog dugog trajanja skrbništva izloženost stresu je dugoročna

trajni smještaj oboljelog u ustanovu ili smrt oboljelog – izvor novih razornih stresova i

negativnih emocija – krivnje, zabrinutosti ili financijskih neizvjesnosti

PRIMARNI STRESORI – događaji i aktivnosti izravno povezani s pružanjem pomoći

oboljeloj osobi, u svakodnevnim aktivnostima te u emocionalnim i psihičkim problemima

oboljelog

objektivni primarni stresori – postupci koje skrbnik stvarno čini

- pranje

- hranjenje

- smirivanje oboljelog

subjektivni primarni stresori – izravni učinci objektivnih stresora na doživljaj skrbnika –

njihov smisao ili vrijednost

- teret uloge – fizička ili emocionalna iscrpljenost skrbnika

- ropstvo ulozi – osjećaj zarobljenosti zbog obaveza skrbi

- gubitak odnosa – s osobom oboljelom od demencije

skrbnici navode psihičke i emocionalne probleme oboljelog kao subjektivno stresnije od

fizičke skrbi

najstresnije – uznemirenost i ponavljajuća ponašanja osobe s demencijom

SEKUNDARNI STRESORI – promjene u životu skrbnika koje su nastale kao posljedica

pružanja skrbi:

obiteljski sukobi i svađe

narušeni bračni odnosi

problemi obavljanja posla na radnom mjestu

ometene društvene aktivnosti i slobodno vrijeme

svi navedeni stresori su praćeni osjećajem depresivnosti i ljutnje (ozbiljnijih psihičkih

tegoba)

negativno djelovanje dugotrajnog stresa

PSIHOLOŠKE INTERVENCIJE I TRETMANI ZA SKRBNIKE

za ublažavanje kroničnog stresa u skrbnika i njegovih negativnih posljedica

- socijalna potpora – pomaganje u skrbi, emocionalna potpora od drugih osoba

- suočavanje sa stresom – rješavanje problema, suočavanje s emocijama

- osjećaj kontrole nad događanjima – bolja kontrola stresa i prilagodba na situaciju

edukacija

kontrola stresa

pružanje potpore

savjetovanje skrbnika

- podučava skrbnika o novim načinima pristupa i suočavanja sa stresnom situacijom

- upućuje na razmatranje drugih mogućnosti za skrb o oboljeloj osobi

11

- pruža skrbniku emocionalnu potporu – od ključne je važnosti da skrbnik preuzme

aktivniju ulogu u suočavanju sa situacijom

savjetovanje obitelji

grupe potpore

Komunikacija s oboljelim od Alzheimerove bolesti

OSNOVNA NAČELA KOMUNIKACIJE S OSOBAMA

S ALZHEIMEROVOM BOLESTI

važno je odvojiti osobu od bolesti (nepoželjna su ponašanja dio bolesti, a ne

poštovanje oboljele osobe bolesnikove osobnosti)

bolesnikova se stvarnost razlikuje od naše realnosti

nerijetko se bolesnik vraća u prošlost (npr. djetinjstvo) i bavi se u tom vremenu njemu

bliskim temama

u takvim okolnostima realna orijentacija, razuvjeravanje i logika ne pomažu

osoba s demencijom će se uznemiriti jer ne uspijeva razumjeti, a sugovornik će postati

sve tjeskobniji jer ne uspijeva objasniti

mi moramo ući u njegovu stvarnost

moramo se pokušati snaći u njegovoj istini

i misliti na to da se stvarnost osobe s Alzheimerovom bolesti mijenja svaki dan

stvarna orijentacija je za oboljelu osobu previše zbunjujuća, vrlo frustrirajuća i može

izazvati tjeskobu, nemir i agresiju

prilikom komunikacije važno je uspostaviti kontakt očima

na pitanja treba odgovoriti na prikladan način

prilikom odgovaranja na pitanja treba se koristiti jednostavnijim uputama, rečenicama i

pitanjima da/ne

treba se suzdržati od postavljanja nedorečenih pitanja kao i pitanja s višestrukim izborom

odgovora

dopušteno je pomoći pronaći riječi

čak i pokušaj da nekoga slušamo i razumijemo, povežemo se s osobom na emotivnoj

razini, bit će prepoznat od osobe oboljele od Alzheimerove bolesti

nisu važne činjenice, nego emocije (koje ostaju dulje očuvane u oboljelih osoba nego

govor)

12

važno je osobu ohrabrivati da govori, nastavi iznositi svoje mišljenje, pa i u okolnostima

kada ga ne uspijevamo najbolje razumjeti

potrebno je podržati sve aktivnosti koje osoba može sama obavljati, biti strpljiv kada joj

je za to potrebno više vremena

važno je izbjeći frustraciju

treba koristiti vizualne znakove (pokazati im češalj kad želimo da se počešljaju)

osoba neće uspjeti imenovati predmete ali će znati kako se njima koristiti

prilikom najave neke aktivnosti potrebno je imati na umu kako je oboljeli izgubio

sposobnost razumijevanja koncepta vremena (npr. sutra, ili slijedeći tjedan)

tijekom vremena smanjuju se sposobnosti osoba s Alzheimerovom bolesti radi čega

treba i očekivanja u komunikaciji svesti u realne okvire

treba očuvati humor i zapamtiti da se vole šaliti, šale nikad ne smiju biti upućene na

račun oboljelih

ljudi s Alzheimerovom bolesti zadržavaju socijalne vještine i oduševljeni su kada se mogu

s nekim smijati

SPECIFIČNOSTI NEVERBALNE KOMUNIKACIJE U

OSOBA OBOLJELIH OD ALZHEIMEROVE BOLESTI

neverbalna komunikacija – izmjena poruka bez uporabe riječi – izrazom lica, gestama,

pozama, stavom tijela, tonom glasa, očima, dodirom, mirisom, uključuje i pisanu riječ

uporaba obiteljskih slika, znakova i signala (audio, video, ili dodir), zatim hobija

(vrtlarenje, crtanje) , pisanje

svatko tko dolazi u kontakt s oboljelom osobom ima mogućnost da na oboljelog utječe

na pozitivan ili negativan način putem neverbalne komunikacije

komunikacija je moguća u bilo kojoj fazi bolesti i potrebno ju je prilagoditi

važno je pratiti govor tijela, osobi treba prići polako i s prednje strane, uspostaviti

kontakt očima i nastojati ga zadržati što je dulje moguće

za umirivanje osobe uputno je koristiti se fizičkim dodirom, a isto tako i za održavanje

pozornosti

treba osigurati mirno okruženje, eliminirati izvore buke

osobna smirenost njegovatelja i opušteni stav tijela uz vjerodostojnost i usklađenost

vlastita govora i govora tijela za oboljelu značit će više od riječi

riječi kojima se koristimo trebaju biti jednostavne, rečenice kratke, ton glasa pažljiv ali

odlučan

treba govoriti polako ali razgovijetno

13

ne smijemo se prema osobama odnositi kao prema djetetu, ne tepamo im, niti se

koristimo umanjenicama, ne zovemo ih bakom ili djedom

poštujemo integritet osoba i osobnost kao i njihove odgovore i osjećaje

iako ponašanje može biti djetinjasto, prema oboljelima se odnosimo kao prema odraslim

osobama

osobe oslovljavamo imenom i prezimenom, obavezno im se predstavimo i kažemo tko

smo te nastavljamo komunicirati nakon što smo sigurni da smo zadobili pozornost osobe

dajući joj dovoljno vremena da pokuša razumjeti i dati odgovore

ne upadamo u riječ, a kada im riječ nedostaje, uputno im je diskretno ponuditi riječ ili

prikladan izraz, pri čemu izbjegavamo apstraktne pojmove i zamjenice

trebamo biti spremni na ponavljanje pitanja, uputa, naloga i odgovora

kratkim i jasnim rečenicama nastojimo objasniti svaki postupak i proceduru koju

poduzimamo prije njegove realizacije

cijelo vrijeme interakcije pratimo znakove neverbalne komunikacije oboljele osobe,

napose mimiku lica

svaka osoba ima svoj ritam, ciklična ponašanja i doba dana kada je najsposobnija za

komunikaciju

potrebno ih je pratiti i prilagoditi se njihovom ritmu

komunikaciju nam mogu olakšati članovi obitelji ako znaju značenja nekih nama

nerazumljivih riječi i ponašanja koje osoba upotrebljava

U komunikaciji samo 7% poruke prenosimo riječima, a neverbalna komunikacija čini

preostalih 93%

govor tijela je važan jer je jezik tijela ogledalo emocija

80% naših emocija iskazujemo neverbalnim signalima kao što su izraz lica, geste, držanje

tijela, ton glasa, brzina govora

sposobnost neverbalnog izražavanja osjećaja ostaje očuvana i u uznapredovanim

stadijima Alzheimerove bolesti

oboljele osobe mogu razumjeti neverbalne izraze drugih ljudi

osobu ćemo bolje razumjeti ako pratimo njezin govor tijela

s pomoću neverbalnih znakova možemo prepoznati je li joj neugodno, boji li se ili je

nešto boli

često je važno ugoditi ton glasa, odnosno od sadržaja je važnije kako ćemo nešto reći

osoba s Alzheimerovom bolesti možda ne može razumjeti riječi, ali će razumjeti naš

pozitivan stav i smirenost u glasu

14

učimo se razumjeti govor oboljelog, nastojim prepoznavati kontekst razgovora i reagirati

na njega

komunikacija će imati pozitivan učinak ako je temeljimo na pretpostavci da su osobe

sposobne razumjeti naše poruke ako ih mi uspijemo prilagoditi

osobe s Alzheimerovom bolesti ne mogu se više prilagođavati zdravim osobama, ali se mi

možemo i moramo prilagoditi njima svojim verbalnim i neverbalnim govorom kako

bismo zadobili njihovo povjerenje i dali osjećaj sigurnosti

15

Radna terapija kod osoba oboljelih od Alzheimerove bolesti

radna terapija – procjenjivanje utjecaja oštećenja i okoline na izvođenje svakodnevnih

aktivnosti (samozbrinjavanje, produktivnost, slobodno vrijeme) i upotreba aktivnosti kao

terapijskog medija kako bi podigla samostalnost osobe i povećala kvaliteta njenog života

namijenjena je osobama čije su sposobnosti obavljanja aktivnosti osobne njege,

produktivnosti i aktivnosti slobodnog vremena ugrožene ili oštećene razvojem, fizičkom

ozljedom ili bolešću, starenjem, psihološki, socijalno ili kulturno, ili kombinacijom navedenih

GLAVNI CILJ RADNE TERAPIJE USMJEREN JE NA POJEDINCA I NJEGOVO POSTIZANJE

MAKSIMALNE NEOVISNOSTI U SVAKODNEVNIM AKTIVNOSTIMA I POBOLJŠANJE NJEGOVE

KVALITETE ŽIVOTA

SAMOZBRINJAVANJE

aktivnosti koje omogućuju pojedincu preživljavanje, promiču i održavaju zdravlje

- oblačenje, kupanje, hranjenje, osobna higijena

PRODUKTIVNOST

aktivnosti, plaćene ili neplaćene, koje pridonose razvoju kako pojedinca tako i društva

- profesionalne obaveze, briga o djeci, održavanje kućanstva, školske obaveze

SLOBODNO VRIJEME/IGRA

aktivnosti koje pojedincu pružaju zadovoljstvo i ispunjenje

- čitanje, druženje, gledanje TV-a odlazak u kino

radna terapija je oblik terapije koja omogućava i ohrabruje pojedince da razvijaju,

ponovno steknu i održe vještine potrebne kako bi mogli sudjelovati u svim aspektima

života osposobljava ljude da čine stvari koje trebaju i koje bi željeli raditi

prvo treba napraviti temeljnu procjenu bolesnika, okoline u kojoj živi, procijeniti njegove

sposobnosti odnosno razinu samostalnosti

nakon dobro napravljene procjene moguće je planirati na kojim razinama i na koji način

je potrebno djelovati (intervenirati)

prilikom procjene svake osobe oboljele od Alzheimerove bolesti nužno je usporediti

njene prijašnje kognitivne sposobnosti i ponašanje sa trenutnim stanjem

na temelju prikupljenih informacija moguće je pratiti tijek bolesti, odnosno razinu

pogoršanja tijekom vremena

PRILAGOĐAVANJE ŽIVOTNOG OKRUŽENJA

okolinu je potrebno prilagoditi stanju i potrebama pojedinca

okolina u kojoj boravi bolesnik trebala bi biti

predvidiva, mirna, smislena, prikladno stimulirajuća i intimna

omogućiti adaptaciju okružja ovisno o vrsti i stupnju poteškoća i prilagodbu okružja

trenutačnom stanju pojedinca

POMOĆ PRI IZVOĐENJU DNEVNIH AKTIVNOSTI

osobe treba upoznavati o njihovom stanju i

detaljima života

- doba dana, sat, mjesto gdje žive, imena osoba s kojima žive

- veliki kalendari, bilješke s uputama o korištenju kućanskih aparata

6

16

- nošenje papira s identifikacijskim podacima stalno sa sobom

ULOGA RADNOG TERAPEUTA

izvođenje vježbi pamćenja, kroz razne asocijativne upitnike, testove, igre, rješavanje

rebusa, križaljki, čitanjem

razvijati interese i hobije te se uključiti u različite društvene aktivnosti koje stimuliraju

duh i tijelo

Uloga obiteljskog liječnika i medicinske sestre u patronažnoj djelatnosti u

skrbi za oboljele od Alzheimerove bolesti

LIJEČNIK/SPECIJALIST OBITELJSKE MEDICINE (LOM/SOM)

liječnik koji prvi komunicira s osobom kada ulazi u zdravstveni sustav

zadaća liječnika je skrb za svakog čovjeka kao cjelovite osobe u njezinu okruženju

SOM prati i razumije bolesnikove potrebe i zahtjeve s biološkog, patološkog, kao i

sociološkog i psihološkog gledišta

pruža kontinuiranu i sveobuhvatnu zaštitu kroz dugo razdoblje te stječe uvid u sve

zdravstvene probleme, obiteljske i socijalne okolnosti života koje mogu utjecati na

pojavnost patološkoga stanja ili modifikaciju razvoja i tijeka bolesti, osobito na

specifičnosti u gerijatrijskih bolesnika

važna uloga je također i u primjeni mjera geroprofilakse u svrhu očuvanja mentalnog

zdravlja te u ranom otkrivanju promjena u kognitivnim sposobnostima a potom u

praćenju zdravstvenog statusa osoba s blagim kognitivnim poremećajima sve do

organizacije liječenja i daljnje skrbi za osobe koje boluju od demencije

iznimno je zahtjevno osiguravanje sveobuhvatne, koordinirane i pravodobne skrbi od

rane faze inicijalne dijagnoze i liječenja do kasne faze bolesti u pacijentovoj kući ili u

ustanovi

nužna je suradnja liječnika obiteljske medicine u interdisciplinarnom smislu sa

specijalistima konzultantima, medicinskim sestrama, socijalnim radnicima, psiholozima

te drugim stručnjacima različita prof. profila, kao i osobama te organizacijama za

pružanje pomoći i potpore

ukoliko obitelj nije u mogućnosti pružiti svu potrebnu skrb osobama s Alzheimerovom

bolesti SOM će pravodobno potaknuti obitelj da potraži i prihvati pomoć od drugih

stručnih djelatnika koji se bave pružanjem potrebne skrbi kao što su gerontodomaćice,

patronažne medicinske sestre ili usluge dnevnog centra ili smještaja u Dom za starije

osobe

SOM je u mogućnosti tijekom svakodnevnog rada uz individualni pristup svojim

pacijentima prepoznati osobe s povećanim rizikom za razvoj Alzheimerove bolesti ili s

već razvijenim blagim kognitivnim poremećajima

7

17

MEDICINSKE SESTRE U PATRONAŽNOJ DJELATNOSTI

prepoznaju promjene u oboljelog te promjene u obiteljskom funkcioniranju

u razgovoru s članovima obitelji nastoje osvijestiti postupno napredovanje bolesti u teže

faze te ih pripremiti na pojavu problema sa pamćenjem, prostornim snalaženjem,

kretanjem, govorom, korištenjem javnim prijevozom, prelaženjem ceste i dr.

savjetuju obitelj oko organizacije svakodnevnih aktivnosti i prilagodbe na uvjete

stanovanja, kao što su:

zajednički odlasci u kupnju namirnica, vježbe čitanja, pisanja i brojenja, zajedničke šetnje,

posjećivanje bliskih prijatelja i rođaka, održavanje oboljelog urednim, omogućavanje

oboljelom da dok god može bude prisutan kod stola pri objedu, osiguravanje

odgovarajuće prehrane i dovoljno tekućine, igranje s kućnim ljubimcima

procjena obiteljskog funkcioniranja

stalna potpora patronažne medicinske sestre raznim oblicima edukacije, savjetima, i

konkretnim rješenjima pomaže oboljelom i članovima obitelji kako bi uz svakodnevnu

skrb postupno mijenjali način života i prilagodili ga potrebama oboljelog, što omogućuje

dulji boravak oboljelog u obiteljskom okruženju

u skrb o osobi s Alzheimerovom bolesti potrebno je uložiti mnogo strpljenja i

razumijevanja, uz preporuku da se zadrži topao emocionalni odnos između obitelji i

oboljelog

pri planiranju skrbi patronažna medicinska sestra podatke prikupljene od osobe na

temelju verbalne i neverbalne komunikacije, mjerenja i analize dobivenih podataka

dopunjuje podatcima dobivenima od obitelji, prijatelja, zdravstvenih i nezdravstvenih

radnika

u svrhu procjene može se koristiti i strukturiranim obrascima koji su dio sestrinske

dokumentacije u djelatnosti patronaže

- procjena osobne higijene

- procjena odijevanja i dotjerivanja

- procjena eliminacije otpadnih tvari (inkontinencija, opstipacija, konstipacija)

- procjena kretanja

- procjena unosa hrane i tekućine

- procjena spavanja

- komunikacija

- procjena sigurnosti

- procjena potrebe za ljubavlju, pripadanjem i samopoštovanjem

- završetkom procjene patronažna medicinska sestra će definirati probleme, postaviti

realne ciljeve radi rješavanja nastalih problema i teškoća te moći planirati intervencije

PRIMJER PROCESA ZDRAVSTVENE NJEGE U PATRONAŽNOJ DJELATNOSTI

- cilj i sestrinska intervencija

Smanjena mogućnost brige o sebi – hranjenje

18

Cilj: osoba će sudjelovati u hranjenju primjereno vlastitu stanju i mogućnostima, pokazati

zanimanje za samostalno hranjenje, biti zadovoljan onime što je postigao usprkos

ograničenjima koje ima, zadovoljit će svoje nutritivne potrebe, tražiti pomoć kada mu zatreba,

povećati stupanj samostalnosti pri hranjenju

INTERVENCIJE:

Procijeniti refleks gutanja i je li bolesnik sposoban sam uzimati hranu, osigurati mirnu okolinu u

kojoj će bolesnik biti usmjeren na jelo, ukloniti sve što odvraća pozornost od jela:

smjestiti osobu u odgovarajući položaj, najbolje za stol

saznati navike što pacijent voli ili ne voli jesti

davati kratke i jasne upute osobi

podučiti ga kako da sam upotrebljava pribor

ohrabriti ga da jede sam i prepoznati umor

provjeravati guta li hranu ili je zadržava u ustima

patronažna medicinska sestra može pridonijeti poboljšanju kvalitete života oboljelog i

njegove obitelj

8

Živjeti s Alzheimerovom bolesti

iskustvo obitelji oboljelog od Alzheimerove bolesti