alati računovodstvene analize u funkciji kvalitativnog upravljanja preduzećem abc

BESPLATNI GOTOVI SEMINARSKI, DIPLOMSKI I MATURSKI RAD.

RADOVI IZ SVIH OBLASTI, POWERPOINT PREZENTACIJE I DRUGI EDUKATIVNI MATERIJALI.

WWW.SEMINARSKIRAD.ORG

WWW.MAGISTARSKI.COM

WWW.MATURSKIRADOVI.NET

WWW.MATURSKI.NET

WWW.SEMINARSKIRAD.INFO

WWW.MATURSKI.ORG

WWW.ESSAYSX.COM

WWW.FACEBOOK.COM/DIPLOMSKIRADOVI NA NAŠIM SAJTOVIMA MOŽETE PRONAĆI SVE, BILO DA JE TO SEMINARSKI, DIPLOMSKI ILI MATURSKI RAD, POWERPOINT PREZENTACIJA I DRUGI EDUKATIVNI MATERIJAL. ZA RAZLIKU OD OSTALIH MI VAM

PRUŽAMO DA POGLEDATE SVAKI RAD, NjEGOV SADRŽAJ I PRVE TRI STRANE TAKO DA MOŽETE TAČNO DA ODABERETE ONO ŠTO VAM U POTPUNOSTI ODGOVARA. U BAZI SE NALAZE GOTOVI SEMINARSKI,

DIPLOMSKI I MATURSKI RADOVI KOJE MOŽETE SKINUTI I UZ NJIHOVU POMOĆ NAPRAVITI JEDINSTVEN I UNIKATAN RAD. AKO U BAZI NE NAĐETE RAD KOJI VAM JE POTREBAN, U SVAKOM MOMENTU MOŽETE

NARUČITI DA VAM SE IZRADI NOVI, UNIKATAN SEMINARSKI ILI NEKI DRUGI RAD RAD NA LINKU IZRADA RADOVA. PITANjA I ODGOVORE MOŽETE DOBITI NA NAŠEM FORUMU ILI NA

[email protected]

http://www.maturskiradovi.net/

http://www.seminarskirad.org/

http://www.magistarski.com/

http://www.maturskiradovi.net/

http://www.maturski.net/

http://www.seminarskirad.info/

http://www.maturski.org/

http://www.essaysx.com/

http://www.facebook.com/DiplomskiRadovi

http://www.maturskiradovi.net/eshop

http://www.maturskiradovi.net/forum/Forum-diplomski-radovi






http://www.maturski.net/izrada-radova.html



http://www.maturski.net/forum

mailto:[email protected]

http://www.maturskiradovi.net/eshop�

SVEUČILIŠTE/UNIVERZITET“VITEZ“ U TRAVNIKU FAKULTET POSLOVNE EKONOMIJE

ALATI RAČUNOVODSTVENE ANALIZE U FUNKCIJI KVALITATIVNOG UPRAVLJANJA PREDUZEĆEM ABC

DIPLOMSKI RAD

Mentor: doc.dr. Rifet Đogić

Student: Hajrija Hodžić Studij: Poslovna ekonomija

Travnik, septembar, 2010.godine

S A D R Ž A J

1. UVOD......................................................................................................................

1

2. POJAM ANALIZE,FINANSIJSKOG POLOŽAJA I USPJEŠNOSTI

POSLOVANJA ..................................................................................................

2.1. Bilans stanja .................................................................................................

2.2. Bilans uspjeha ..............................................................................................

3. ANALIZA FINANSIJSKOG PLOŽAJA.........................................................

3.1 Analiza finansijskog položaja primjenom racio brojeva...............................

3.1.1. Analiza strukture sredstava............ ......................................................

3.1.1.1. Analiza stalnih sredstava.................................................................

3.1.1.2. Analiza obrtnih sredstava................................................................

3.1.2. Analiza strukture kapitala......................................................................

3.1.3. Komparacija segmenata pasive i aktive.................................................

3.1.3.1. Analiza dugoročne finansijske ravnoteže.......................................

3.1.3.2. Analiza kratkoročne finansijske ravnoteže.....................................

3.2. Analiza finansijskog položaja presijecanjem bilansa.................................

3.2.1. Presijecanje bilansa...............................................................................

3.2.2. Podbilansi.............................................................................................

3.2.2.1. Analiza finansijskog položaja........................................................

3.2.2.2. Analiza dinamike podbilansa.........................................................

4. ANALIZA USPJEŠNOSTI POSLOVANJA.................................................

4.1. Produktivnosti rada..................................................................................

4.1.1. Metode mjerenja produktivnosti rada...................................................

4.1.2. Analiza produktivnosti rada..............................................................

4.2. Ekonomičnost.............................................................................................

4.2.1. Izražavanje ekonomičnosti...................................................................

4.2.1.1. Naturalno izražavanje ekonomičnosti............................................

4.2.1.2. Vrijednosno izražavanje ekonomičnosti........................................

4.2.2. Analiza ekonomičnosti........................................................................

4.2.3. Izračunavanje praga ekonomičnosti...................................................

4.3. Rentabilnost..............................................................................................

4.3.1. Analiza rentabilnosti..............................................................................

2

4

6

9

10

10

11

14

15

18

18

21

29

29

30

31

32

36

36

37

39

40

41

41

42

43

45

47

48

4.4. Analiza međusobnih odnosa mjerila uspješnosti.................................

4.4.1.Analiza međusobnog odnosa produktivnosti i ekonomičnosti...............

4.4.2. Analiza međusobnog odnosa ekonomičnosti i rentabilnosti.................

4.4.3. Analiza međusobnog odnosa produktivnosti i rentabilnosti.................

5. PRIMJER IZ PRAKSE ................................................................................

6. ZAKLJUČAK...............................................................................................

7. LITERATURA................................................................................................

8. POPIS TABELA,GRAFIKONA I ŠEMA....................................................

9. PRILOG..............................................................................................................

50

50

51

51

52

71

73

74

75

1

1. UVOD Tema ovog diplomskog rada je „Alati računovodstvene analize u funkciji

kvalitativnog upravljanja poduzećem ABC“. Kroz ovaj rad prikazat ćemo

teorijski i praktično alate i postupak vršenja računovodstvene analize

finansijskog položaja i kvalitativnog upravljanja preduzećem „ABC“

U drugom dijelu diplomskog rada definisat ćemo alate računovodstvene analize,

finansijski položaj i uspješnost poslovanja. U ovom dijelu takođe ukazat ćemo na

finansijske izvještaje koji se koriste za analizu finansijskog položaja i uspješnosti

poslovanja, k a o i ukratko ukazati na osnovne karakteristike tih finansijskih

izvještaja.

U trećem dijelu diplomskog rada bazirat ćemo se na anlizu finansijskog položaja.

Prikazat ćemo i dvije metode koje se koriste za analizu finansijskog položaja.

Prva metoda je analiza finansijskog položaja primjenom racio brojeva. U

okviru ove metode ćemo analizirati strukturu sredstava, strukturu kapitala i

izvršit ćemo komparaciju segmenata aktive i pasive. U okviru komparacije

segmenata aktive i pasive izvršit ćemo analizu dugoročne i kratkoročne

finansijske ravnoteže.

Druga metoda je analiza finansijskog položaja presijecanjem podbilansa. U

okviru ove metode ukazat ćemo na podbilanse i na analizu finansijskog položaja

metodom presijecanja podbilansa, te na analizu dinamike podbilansa.

U četvrtom dijelu diplomskog rada izvršit ćemo analizu uspješnosti poslovanja.

Analiza finansijskih izvještaja je najvažniji dio cjelokupne analize poslovanja

preduzeća, naročito u vrijeme donošenja godišnjih finansijskih izvještaja, jer tada se

javlja pojačan interes za tom analizom.

Analiza je preduslov za racionalno upravljanje poslovanjem i razvojem preduzeća.

U okviru ove analize izvršit ćemo analizu produktivnosti rada, ekonomičnosti i

rentabilnosti. U okviru produktivnosti rada ukazat ćemo na mjerenje produktivnosti

rada i na analizu produktivnosti rada. U okviru ekonomičnosti bazirat ćemo se

na izražavanje ekonomičnosti, analizu ekonomičnosti i izračunavanje praga

ekonomičnosti. Izvršit ćemo analizu rentabilnosti. U ovom dijelu također ćemo

2

izvršiti analizu međusobnih odnosa mjerila uspješnosti.

U petom dijelu diplomskog rada izvršit ćemo analizu finansijskog položaja i

uspješnosti poslovanja preduzeća na primjeru preduzeća “ABC” iz Zenice.

U šestom dijelu izvest ćemo zaključak o prednostima i nedostacima u analizi

finansijskog položaja i uspješnosti poslovanja preduzeća “ABC” . Također ćemo

ukazati na pravac budućeg poslovanja ovog preduzeća.

2. POJAM I C I L J ANALIZE, FINANSIJSKOG POLOŽAJA I USPJEŠNOSTI POSLOVANJA

Riječ analiza potiče od grčke riječi analysis š to znači ras tavl janje i l i

raščlanj ivanje neke cjel ine na njene sastavne di jelove kao i izučavanje

svakog dijela za sebe i u odnosu na druge dijelove odnosno cjeline.

Računovodstvena analiza predstavlja dio računovodstvenog sistema. Bavi se

ispitivanjem i primjenom odgovarajućih metoda i postupaka, perfomansi preduzeća,

radi otkrivanja uzroka utvrđenog stanja i uspeha preduzeća koji su obuhvaćeni u

poslovnim knjigama i koji su iskazani u računovodstvenim izvještajima preduzeća.

Analiza finansijskih izvještaja najvažniji je dio cjelokupne analize poslovanja

preduzeća. U vrijeme kada se donose temeljni finansijski izvještaji javlja se pojačan

interes za analizom tih izvještaja. Na temelju dobre analize može se donijeti dobar

sud o bonitetu određenog preduzeća.

Analiza daje odgovor na pitanje kako je preduzeće poslovalo u prethodnom periodu i

kako može poboljšati rezultat u narednom periodu. Dobra analiza preduslov je za

racionalno poslovanje i razvoj preduzeća, jer preduzeće se i osniva radi ostvarivanja

što veće dobiti. Maksimizacija dobiti predstavlja težnju postizanju što većih prihoda i

što manjih rashoda.

Vrste analize1:

1 Rovčanin.A.;“Upravljanje finansijama“;Ekonomski fakultet Sarajevo“;Sarajevo 2006; str. 292

3

1. interna i eksterna,

2. analiza bilansa stanja i bilansa uspjeha,

3. statička i dinamička,

4. racio analiza i dr.

Na osnovu internih i eksternih korisnika razlikujemo finansijsku analizu (eksternu) i

analizu poslovanja (internu).

Interna analiza je ona analiza koja se vrši unutar preduzeća i vrši je lice, organ iz

organizacije, kojem stoji na raspolaganju cjelokupna dokumentacija o ulaganjima,

poslovnim aktivnostima i rezultatima poslovanja datog preduzeća. Eksternu

analizu vrše uglavnom povjerioci, banka, revizori i dr. kojima stoje na

raspolaganju izvještaji i dokumenta preduzeća dostupna svim interesentima za

njegovo poslovanje, kao i zakonski propisi.

Analiza bilansa stanja usmjerena je na ispitivanje opšte slike finansiranja, prije

svega na ocjenu stanja i razvoja, kao i sigurnosti i likvidnosti koje su osnova

finansisjkog položaja preduzeća. Analiza bilansa uspjeha ima za cilj ocjenu

poslovne efikasnosti odnosno finansijske uspješnosti preduzeća. Obje mogu da

se realizuju nezavisno jedan od druge, ali rezultati i jedne i druge su neophodni za

upoznavanje kompletne finansijske situacije.

Statička analiza bavi se bilansom stanja na određeni dan ili bilansom

uspjeha za određeni period. Statička analiza se ograničava na utvrđivanje i

ispitivanje strukture imovine i kapitala, računa pokrića, stepen likvidnosti i neto

obrtnog fonda.

Dinamička je usmjerena na ispitivanje strukture rahoda i prihoda, računa

ukamaćenja, stope dobiti i sl. U slučaju dinamičke analize predmet analize se

posmatra u kretanju, u dinamici, u vremenu.

Racio analiza se zasniva na analizi odnosa elemenata bilansa stanja, bilansa

uspjeha i tokova novca. Na osnovu nje se ocjenjuje finansijski položaj i

rentabilnost poslovanja.

Finansijski položaj2 se odnosi na ekonomske resurse koje kontroliše

2 Gray/Needles: „Finansijsko računovodstvo“;Savez računovoña i revizora Republike Srpske“; Banja Luka,2002.; str 16.

4

kompanija i potraživanja prema tim resursima na određeni dan, drugi termin za to

je kapital. Finansijski položaj3 je uslovljen obimom i strukturom sredstava i

izvora sredstava koji su prikazani u bilansu stanja. S druge strane finansijska

uspješnost je uslovljena obimom i strukturom prihoda i rashoda koji se nalaze u

bilansu uspjeha. Iz prethodnog se može zaključiti da će osnova za izučavanje

navedene teme biti bilansa stanja i bilans uspjeha.

„Dobro upravljanje podrazumijeva da su u poslovanju zadovoljena dva kriterija,

i to kriterij sigurnosti (likvidnost, finansijaska stabilnost i zaduženost), i kriterij

uspješnosti, tj. efikasnosti (profitabilnosti, tj. rentabilnosti). U tom kontekstu

pokazatelji likvidnosti i zaduženosti mogu se smatrati pokazateljima sigurnosti

poslovanja tj. pokazateljima koji opisuju finansijski položaj preduzeća.

Pokazatelji ekonomičnosti, profitabilnosti i investiranja zapravo pokazatelji

uspješnosti poslovanja“4 Koeficijent obrtaja sredstava s jedne strane bitno utječe na likvidnost i

finansijsku stabilnost, a s druge strane direktno utječe i na rentabilnost poslovanja. Kriteriji sigurnost i uspješnost, u kratkom roku, u pravilu su suprotstavljeni.

Međutim, dugoročno gledano sigurnost uvjetuje uspješnost i obnuto. Finansijski

izvještaji predstavljaju struktuirani prikaz finansijskog položaja i finansijske

uspješnosti pravnog lica5. Ukratko ćemo se upoznati sa bilnsom stanja i uspjeha.

2.1. Bilans stanja

«Bilansa, predstavlja računovodstveni prikaz stanja i strukture imovine i njenih

izvora promatranog subjekta u određenom trenutku tj. na određeni dan izraženih

u finansijskim terminima».6 Bilans stanje daje presjek finansijskog položaja nekog

pravnog lica na određeni datum, obično na kraju mjeseca ili godine. Na osnovu

3 Bogetić.M.P.;“Analiza bilansa“, Univerzitet Crne Gore – Ekonomski fakultet;Podgorica, 2000; str 140 4 Gulin/Tušek/Žager;“Poslovno planiranje, kontrola i analiza“; Zagreb, 2004; str 180

5 MRS 1-Prezentacija finansijskih izvještaja;str 197

6 Dr.Vinko Belak:“Menadžersko računovodstvo“, Zagreb,1995.god.str.19.

5

podataka u Bilansu stanja moguće je vršiti ne samo statičku nego i dinamičku

analizu.

Osnovna računovodstvena jednakost (jednačina) prilikom sastavljanja bilansa glasi:

AKTIVA = PASIVA, odnosno

SREDSTVA = IZVORI SREDSTAVA, odnosno SREDSTVA = KAPITAL + OBAVEZE

U narednoj tabeli prikazana je struktura bilansa stanja.

Tabela br 1: Okvirni izgled bilansa stanja

AKTIVA

PASIVA

Stalna sredstva

Kapital

Dugoročne obaveze

Obrtna sredstva Kratkoročne obaveze

Imovina posmatranog subjekta računovodstvenim jezikom naziva se aktiva. Izvori

imovine nazivaju se pasiva i sastoje se od obaveza i vlastitog kapitala. U svakom

trenutku imovina mora biti jednaka njezinim izvorima tj. aktiva mora biti

jednaka pasivi. Iz tog razlga smo i ukazali na navedene računovodstvene

jednakosti.

Postupak koji treba provesti prije nego sačinimo bilans stanja jeste popis imovine i

obaveza.To znači da treba na dan bilansiranja provesti inventuru (popis), kako

bismo po tom mogli imati informacije za upoređivanje stvarnog (na osnovu

propisa) i knjigovodstvenog stanja. Na taj način se utvrđuje informacija ili

eventualna procjena o potrebnom otpisu.

Imovina je širi izraz od pojma sredstava. Sredstva su samo one kategorije od kojih

se očekuje buduća ekonomska korist, i time stiču pravo da budu bilansna pozicija.

Druge kategorije imovine mogu biti sve kategorije koje su u (vanbilansnoj)

evidenciji . Sve što je u vlasništvu pravnog lica dakle imovina, ali sve nema uslova

6

da bude sredstvo.

Standard uspostavlja minimum informacija koje se trebaju naći na obrascu bilansa

stanja.7

2.2. Bilans uspjeha

Bilans uspjeha daje zbirni prikaz zarađenih prihoda i načinjenih rashoda

tokom redovnog poslovanja u određenom vremenskom periodu.8 Mnogi ga

smatraju najvažnijim finansijskim izvještajem, pošto on pokazuje da li je neko

preduzeće poslovalo profitabilno, pošto je ostavrilo prihvatljivu neto dobit. Bilans

uspjeha tretira se kao račun dobitka i gubitka. Dobitak je prirast (povečanje) kapitala

ili tačnije, vlasničkog kapitala u poslovnom subjektu proistekao iz poslovnih i

pratećih aktivnosti poslovnog subjekta u toku razdoblja. Gubitak je smanjenje

vlasničkog kapitala koji je nastao po istom osnovu. Promjene kapitala po

osnovu dodatnog ulaganja ili povlačenja dijela kapitala od strane vlasnika –

dioničara ne pripadaju uspjehu (rezultatu) poslovnog subjekta.

Bilans uspjeha izvire iz bilansa stanja sa početkom poslovne godine i uvire u

bilans stanja na kraju poslovne godine, što znači da predstavlja «izdvojeni i

osamostaljeni dio bilansa stanja», te ima strogo privremeni i namjenski karakter.

Dakle, bilans stanja i bilans uspjeha su i višestruko o neodvojivo povezani, čine

jedinstvenu cjelinu, odnosno u svakom momentu njihovog prezentiranja

predstavljaju cjelinu imovine poslovnog subjekta. U tom smislu za iskazivanje

finansijskog rezultata koristi se termin bilansa uspjeha, koji «daje zbirni

7 Jahić M., Finansijsko računovodstvo – MSFI – MRS – PDV, Sarajevo 2008 ; str 1044

8 Gray/Needles: „Finansijsko računovodstvo“;Savez računovoña i revizora Republike Srpske“; Banja Luka, 2002.; str 24

7

prikaz zarađenih prihoda i načinjenih rashoda tokom redovnog poslovanja u

određenom stanovitom vremenskom razdoblju».9

Pravilne analize i zaključci su mogući samo ako se ima u vidu da i Bilans

stanja i Bilans uspjeha predstavljaju vrlo povezane i međusobno uslovljene i

upotpunjujuće dijelove finansijskog izvještaja pravnog lica kao cjeline.

Prilikom „čitanja ova dva izvještaja moraju se imati u vidu dvije osnovne

razlike:

1) dok Bilans stanja sadrži podatke o vrijednostima sredstava, obaveza i

kapitala, Bilans uspjeha pruža informacije o ostvarenim prihodima,

rashodima i finansijskom rezultatu tog pravnog lica.

2) Dok Bilans stanja prikazuje vrijednost sredstava, obaveza i kapitala po

stanju na određeni dan , podaci o prihodima, rashodima i finansijskom

rezultatu koji su dati u Bilansu uspjeha odnose se na čitav obračunski

period za koji se Bilans uspjeha i sačinjava.

Unatoč tim razlikama, Bilans uspjeha i Bilans stanja su i višestruko i

neodvojivo povezani. Evidentiranje prihoda i evidentiranje rashoda uvijek je

neposredno povezano sa evidentiranjem sredstava i obaveza tog pravnog lica.

Svako knjiženje prihoda istovremeno je i knjiženje sredstava (npr.potraživanja

od kupaca) ili smanjenje (npr.otpis) obaveza, kao što i svako knjiženje rashoda

podrazumijeva nastanak obaveze (npr.preme dobavljačima) ili smanjenje

vrijednosti sredstava (npr.amortizacija ispravka vrijednosti, otpis potraživanja,

rashodovanje ili manjkove sredstava i sl.). Povratno, finansijski rezultat iskazan

po Bilansu uspjeha neposredno utiče na vrijednost kapitala pravnog lica, na

9 Gray/Needles: „Finansijsko računovodstvo“ , str. 24.

8

obaveze po osnovu poreza na dobit, na obaveze prema učesnicima u dobiti i dr.,

a to znači i na sam Bilans stanja10.

Tabela broj 2: Po metodi troškova prodatih proizvoda bilans uspjeha možemo prikazati:

Bilans uspjeha za period od 01. 01. do 31. 12. 20XX 1. Prihodi od prodaje 2. Troškovi prodatih proizvoda 3. Bruto dobitak/Bruto poslovni dobitak (1-2) 4. Troškovi opšte distribucije i administracije

4.0. Troškovi distribucije 4.1. Troškovi administracije

5. Dobitak od aktivnosti/Poslovni dobitak (3-4) 6. Neto finansijski rashodi

6.0. Finansijski prihodi 6.1. Finansijski rashodi

7. Neposlovni i vanredni gubitak 7.0. Neposlovni i vanredni prihodi 7.1. Neposlovni i vanredni rashodi

8. Dobitak (5-6-7)

Prednost horizontalnog raščlanjivanja rezultata kompanije proizvodnog

poslovnog subjekta tiče se samo poslovnog, odnosno finansijskog rezultata

(pozicije od 1 do 5 u prikazanom bilansu uspjeha). Dakle u bilansu uspjeha

prema metodi troškova prodatih proizvoda, po proizvodima, a preko njih po

grupama proizvoda, tržištima prodaje i sl. raščlanjeni su ne samo prihodi od

prodaje u bilansu uspjeha već i troškovi prodatih proizvoda pa tako i

poslovni, odnosno finansijski rezultat svih nivoa, što je od posebnog značaja za

procjenjivanje uspješnosti poslovanja poslovnog subjekta na temelju bilansa

uspjeha.

10 Godišni obračun 2009.Revicon d.o.o.seminarski materijal-Sarajevo,januar/siječanj 2010. str 133

9

3. ANALIZA FINANSIJSKOG POLOŽAJA Analiza finansijskog položaja preduzeća se može vršiti primjenom racio brojeva ili

primjenom metode presijecanja bilansa. Analiza finansijskog položaja preduzeća se

zasniva na analizi sastava sredstava i kapitala i komparaciji njihovih odnosa sa

aspekta raspoloživosti, vremenske vezanosti i vlasnišva.11

Osnovni cilj računovodstvene analize je ispitivanje i ocjena prošlih događaja

preduzeća, njegovih organizacionih cjelina i drugih segmenata poslovanja, kako bi se

omogućila što uspješnija realizacija upravljačkih i izvršnih aktivnosti preduzeća. Ovo

se odnosi prije svega na finansijsku situaciju i položaj preduzeća.

Šema 1: Prikaz analize finansijskog položaja

11 Bogetić.M.P.;“Analiza bilansa“, Univerzitet Crne Gore – Ekonomski fakultet;Podgorica, 2000; str 140

Analiza finansijskog

položaja

Primjena racio brojeva

Metode Presijecanja

bilansa

Analiza strukture sredstava

Komparacija segmenata pasive i

aktive

Analiza strukture kapitala

Podbilansi

Analiza finansijskog

položaja

Analiza dinamike podbilansa

Analiza dugoročne finansijske ravnoteže

Analiza kratkoročne finansijske ravnoteže

10

3.1. Analiza finansijskog položaja primjenom racio brojeva

Analiza finansijske situacije preduzeća može da se vršiti pomoću racio analize.

Racio predstavlja svaki broj koji predstavlja kvantitativne odnose koji imaju smisla

između dvije vrijednosti odnosno dvije pozicije bilansa. Mogu biti u obliku količnika

ili procenta.

3.1.1. Analiza strukture sredstava Analiza strukture sredstava se bavi analizom obima, strukture i dinamike

poslovnih sredstava i njihovih segemenata. Zadatak joj je da izvede konstatacije

o odnosu između stalnih i obrtnih sredstava, u statici i dinamici, i iskaže sud o

normali tih odnosa s obzirom na karakter djelatnosti kojom se preduzeće bavi,

njihovom uticaju na izvršenje zadatka i finansijski položaj.

U slučaju kada visoko učešće stalnih sredstava u poslovnim sredstvima prati

visoko učešće vlastitog kapitala u strukturi pasive, povoljan je finansijski

položaj.12 Kada bi takvo preduzeće bilo finansirano visoko pozajmljenim

kapitalom imalo bi visoke troškove finansiranja i visoko finansijski13 i poslovni

rizik14 koji bi u tržišnim poremećajima doveli preduzeće u zonu gubitka tj.

nepovoljan finansijski položaj.

Odnos između osnovnih i obrtnih sredstava označava organski sastav sredstava.

Osnovna sredstva opredjeljuju obim i strukturu obrtnih sredstava. Odnos između

osnovnih i obrtnih sredstava može biti ispitivan sa aspekta funkcionalnosti i sa

aspekta njihovog angažovanja.

Sa aspekta funkcionalnosti analizira se odnos između osnovnih sredstava

kao kapaciteta i obrtnih sredstava kojima se ti kapaciteti „hrane“. Kao osnov za

posmatranje ovog odnosa služi nabavna cijena osnovnih sredstava.

Sa aspekta angažovanja u datom trenutku posmatra se iz ugla sadašnje vrijednosti

osnovnih sredstava. Na osnovu tog odnosa konstatuje se koji je iznos

sredstava u posmatranom periodu angažovan u osnovna a koji u obrtna sredstva.

12 Bogetić.M.P.;“Analiza bilansa“, Univerzitet Crne Gore – Ekonomski fakultet;Podgorica, 2000; str 140 13 Finansijski rizik – se odnosi na troškove finansiranja i mogućnosti njihovog pokrića 14 Poslovni rizik – se odnosi na prisutnu neizvjestnost u pogledu budućih prinosa na ukupna ulaganja

11

Tabela broj 3: Pregled učešća stalnih i obrtnih sredstava

Poslovna sredstva

Prethodni period Tekući period Dinamika Iznos Struktura Iznos Struktura (4:2)x100

1 2 3 4 5 6 Osnovna Obrtna Ukupno

Promjena poslovnih sredstava može da nastane zbog promjene zadatka, na račun

drugih oblika aktive ili na račun sredstava poslovnih partnera. Učešće osnovnih i

obrtnih sredstava u ukupnim sredstvima računa se na osnovu sljedećih pokazatelja:

Učešće osnovnih sredstava = Osnovna sredstva / poslovna sredstva x 100

Učešće obrtnih sredstava = Obrtna sredstva / poslovna sredstva x 100

3.1.1.1. Analiza stalnih sredstava Analizom strukture stalnih sredstava preduzeća ustanovit ćemo njegov kvalitativni

sastav, a na temelju toga možemo vidjeti i kvantitativne odnose, te stvoriti

zaključke svrsishodnosti kako pojedinih dijelova sredstava tako i njihovu ukupnost

i moguće učinke. Strukturu stalnih sredstava možemo prikazati s obzirom na

pojedine vrijednosti iskazane u bilansi, a to su:

• Nabavna vrijednost,

• Otpisana vrijednost i

• Sadašnja vrijednost

Stavljanjem u odnos pojedinih kategorija saznat ćemo veličinu otpisane ili

sadašnje vrijednosti prema nabavnoj vrijednosti, što će nam pokazivati

stupanj funkcionalne sposobnosti stalnih sredstava. Iz toga možemo zaključiti da

li su sredstva još sposobna i u kolikom stupnju za korištenje u proizvodnom

procesu, da li to odgovara normalnim zahtjevima s obzirom na razvoj tehnike na

tome području i da li se stalna sredstva otpisuju u temelju koji zahtjeva amortizacija

i uopće modernizacija.

12

Prema karakteru sredstava možemo imati strukturu:

• Poslovna stalna sredstva

• Neposlovna stalna sredstva

Poslovna su ona koja služe preduzeću za ostvarivanje poslovnih ciljeva, tj.

stvaranje novih učinaka, odnosno prihoda preduzeća. Neposlovna sredstva

predstavljaju razne objekte zajedničke potrošnje koji se i posebno evidentiraju u

knjigovodstvu i bilansu.

Analizom dinamike stalnih sredstava želimo saznati nastale promjene na

stalnim sredstvima između dva stanja, npr. na početku i kraju poslovne

godine.

Tom prilikom možemo konstatirati da je došlo do15:

• Povećanja stalnih sredstava ili

• Smanjenja stalnih sredstava

Povećanjem stalnih sredstava morali bismo ostvariti i određene efekte koji

se moraju odraziti:

• Na povećanje proizvodnje,

• Na povećanje produktivnosti rada

• Na povećanje ekonomičnosti,

• Na povećanje randmana stalnih sredstava i dr.

Smanjenje stalnih sredstava također izaziva određene ekonomske reperkusije

u preduzeću, pa se analizom mora ustanoviti da li smo narušili ili

uspostavili utvrđene proporcije između sredstava ili rezultata ostvarenih u

posmatranom razdoblju, kakve smo efekte postigli smanjivanjem stalnih

sredstava te njihove uzroke. Smanjivanjem stalnih sredstava postižu se efekti u

pozitivnom, ali, isto tako, i u negativnom smislu.

U negativnom će smislu smanjenje stalnih sredstava izazvati pad proizvodnje. To

će se ostvariti kada se veći broj stalnih sredstava neracionalno koristi, izvan je

upotrebe, te preduzeću ne preostaje ništa drugo nego ih otuđiti i time smanjiti

15 Dervišević.F.;“Analiza za menadžere“;Bihać, 2008; str 231

13

eventualno još veće negativne efekte.

Analiza statike stalnih sredstava glavnu pažnju usmjerava na stanja

pojedinih pozicija stalnih sredstava i njihovih međusobnih odnosa u bilansima

preduzeća. A nalizom statike stalnih sredstava trebamo utvrditi:

• Udio stalnih sredstava u ukupnim sredstvima preduzeća,

• Udio pojedinih dijelova stalnih sredstava prema ukupnim stalnim sredstvima,

• Stalna sredstva kao izraz tehničke sposobnosti za obavljanje proizvodnih

zadataka.

Analizom stalnih sredstava kao izrazom tehničke sposobnosti pojedinih dijelova

ili cjeline na ostvarivanje zadataka moramo utvrditi slijedeće veličine:

• Stupanj tehničke opremljenosti

• Randman stalnih sredstava i

• Funkcionalnu sposobnost stalnih sredstava.

Ispitivanjem tehničke opremljenosti rada ustanovit ćemo indikator

stalnih sredstava prema zaposlenim radnicima vlastitog preduzeća. Veći

stepen tehničke opremljenosti mora izazvati i veći stepen produktivnosti,

povećanja proizvodnje, kao i povećanje randman stalnih sredstava.

Stalna sredstva

Tehnička opremljenost rada = -------------------------- Zaposleni radnici

Analizom randmana stalnih sredstava utvrđujemo veličinu proizvodnje

odnosno ukupnog prihoda prema veličini stalnih sredstava. Na taj ćemo način

doći do značajnog podatka koliko na uloženi KM stalnih sredstava otpada

proizvodnje ili prihoda.

Ukupan prihod Randman stalnih sredstava = ----------------- Stalna sredstva

Analizom funkcionalnosti stalnih sredstava ustanovljujemo njihovu

14

funkcionalnu sposobnost na dan bilansiranja, a izrazit ćemo je odnosom između

sadašnje ili otpisane vrijednosti stalnih sredstava prema početnoj ili nabavnoj

vrijednosti stalnih sredstava. U prvom slučaju riječ je o funkcionalnoj sposobnosti,

a u drugom o stupnju istrošenosti.

Sadašnja vrijednost Funkcionalna sposobnost = -------------------------- Početna vrijednost

Otpisana vrijednost Stupanj istrošenosti = -------------------------- Nabavna vrijednost 3.1.1.2. Analiza obrtnih sredstava

Ova pozicija predstavlja zbir obrtnih sredstava preduzeća, a obuhvata

vrijednost zaliha, svih kratkoročnih potraživanja i finansijskih plasmana, date

avanse, kao i novac i novčane ekvivalente, te aktivna vremenska razgraničenja.

Već na osnovu bilansne sheme možemo obrtna sredstva podijeliti na razne grupe

prema funkcionalnosti16:

• Novčanom,

• Robnom i

• Pravnom obliku

Pod novčanim sredstvima trebamo razumjeti sva novčana sredstva u blagajni i

u banci, na žiroračunu, na dnevnom računu te mjenice i čekovi. Novac je

uvijek tekuća imovina. Iznimna situacija je onda kada je novac na nekom računu

blokiran na duže vrijeme.

Pod robnim tekućim sredstvima podrazumijevaju se sve zalihe

materijalnih vrijednosti. Najčešći pojavni oblik zaliha su zalihe sirovina i

materijala, zalihe proizvodnje, nedovršenje proizvodnje, zalihe gotovih

proizvoda, zalihe trgovačke robe. U ovu grupu zaliha se svrstavaju i isplaćeni

predujmovi za nabavu ove vrste tekućih sredstva.

16Dervišević.F.;“Analiza za menadžere“;Bihać, 2008; str 240

15

Pod sredstvima u pravnom obliku podrazumijevaju se sva sredstva u

raznim obračunima, odnosno potraživanja, od kojih su kupci najvažnija pozicija.

Potraživanja za koja se očekuje da će biti naplaćena u kraćem razdoblju

uobičajeno su potraživanja od kupaca za prodane proizvode ili izvršene usluge,

potraživanja od zaposlenih i dr.

Tabela broj 4:Pregled strukture obrtnih sredstava

Obrtna sredstva

Prethodni period

Planski period

Tekući period

Razlika

Dinamika

Iznos Strukt. Iznos Strukt. Iznos Strukt. 6 – 4 6 – 2 (6/2)x100 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10

Novčana Robna Pravna Ukupno 100% 100% 100%

Učešće novčanih sredstava = Novčana sredstva / ukupna obrtna sredstva x 100

Učešće robnih sredstava = Robna sredstva / ukupna obrtna sredstva x 100

Učešće pravnih sredstava = Pravna sredstva / ukupna obrtna sredstva x 100

Dalji kriteriji raščlanjivanja tekućih sredstava su likvidnost i naplativost.

Prema kriteriju likvidnosti možemo sredstva raščlaniti na:

• Likvidna i

• Nelikvidna sredstva

Dok ih prema naplativosti dijelimo na:

• Naplativa i

• Nenaplativa

Ova su dva kriterija u najužoj vezi jer naplativa sredstva povećavaju

stupanj likvidnosti, dok nenaplativa taj supanj znatno smanjuju i prijete da

preduzeće zapadne u hroničnu nelikvidnost.

3.1.2. Analiza strukture kapitala

Za procjenjivanje finansijskog položaja preduzeća neophodno je sagledati i

strukturu kapitala (pasive) preduzeća. Finansijski položaj preduzeća

16

determiniše struktura izvora finansiranja preduzeća posmatrana sa vlasničkog i

vremenskog aspekta. Kapital posmatran sa vlasničkog aspekta dijeli se na:

1. vlastiti kapital i

2. pozajmljeni (tuđi) kapital

Vlastiti kapital formira se na osnovu osnivačkog uloga (vlasnika – suvlasnika)

i pozitivnog poslovnog rezultata – dobit. Veći poslovni rezultat povećava, a

manji smanjuje vlastite izvore. Vlastiti izvori predstavljaju najsigurniju

podlogu za izvršenje zadatka preduzeća.

Pozajmljeni kapital čine eksterni izvori finansiranja, oni predstavljaju

dopunske izvore, pomoću kojih se obezbjeđuje elastičnost u finansiranju

poslovnih aktivnosti preduzeća.

U teoriji i praksi zastupa se pravilo o jednakosti vlastitih i tuđih izvora

finansiranja tzv. Zlatno pravilo izravnavanja rizika. Opšta saglasnost u normali

odnosa između vlastitih i tuđih izvora 1:1, međutim, ne postoji. Prema jednom

stanovištu normalnim odnosom se smatra zaduženost koja nije veća od 1/3

raspoloživih izvora.

Tabela br 5: Analiza pasive sa vlasničkog aspekta

Izvori poslovnih sredstava

Prethodni period Tekući period Dinamika

Iznos

Struktura

Iznos

Struktura

(4:2)x100

1 2 3 4 5 6 Vlastiti Pozajmljeni Ukupno

Analizom pasive sa vlasničkog aspekta izvodi se sud o finansijskoj

sigurnosti preduzeća koja predstavlja takvo stanje kojim se obezbjeđuje

normalno vršenje poslovnih aktivnosti i izmirenje obaveza koje proističu po

osnovu pozajmljenih izvora.

Struktura kapitala posmatra se preko pokazatelja sigurnosti, samostalnosti i

zaduženosti.

Stepen sigurnosti = vlastiti kapital / ukupni izvori x 100

17

Sigurnost je veća ukoliko je učešće vlastitih izvora u ukupnim izvorima veće

i obrnuto. Kvalitet finansijske sigurnosti uslovljen je finansijskom samostalnošću,

zaduženošću, likvidnosšću i rentabilnošću preduzeća.

Stepen samostalnosti = sopstveni izvori / tuđi izvori x 100

Stepen samostalnosti je veći i povoljniji za preduzeće kada je iznos

vlastitih sredstava veći u odnosu na pozajmljena sredstva.

Stepen zaduženosti = tuđi izvori / ukupni izvori x 100

Veći stepen zaduženosti označava nepovoljnu finansijsku situaciju preduzeća. Njega

treba podvrgnuti komparativno-vremenskoj analizi i prostornoj analizi. Najveći

stepen zaduženosti pojavljuje se kod novoformiranih firmi. Sa ovim pokazateljem je

komplementaran tzv. Stepen pokrića, koji se dobija iz odnosa ukupne aktive i

pozajmljenih izvora.

Stepen pokrića = Aktiva / Pozajmljeni izvori x 100

Pri istoj aktivi stepen pokrića je veći ako je iznos pozajmljenih sredstava manji

i obrnuto. Sopstveni izvori čine preduzeće finansijski nezavisnim i samostalnim.

U principu manji stepen zaduženosti pokazuje veću finansijsku sigurnost i

samostalnost. Struktura odnosa između vlastitog i pozajmljenog kapitala

uslovljena je poslovnim rizikom. Visoki organski sastav sredstava, koji uzrokuje

visoke fiksne troškove amortizacije i visoke cijene kapitala u periodu inflacije

čine smanjenja prisutnog rizika za ostavarenje pozitivnog finansijskog

rezultata – dobiti. Pri visokoj likvidnosti i rentabilnosti logično je pomjeranje

strukture ka pozajmljenom kapitalu i obrnuto.

Optimalnom se može smatrati ona struktura odnosa između vlastitog i tuđeg

kapitala koja zadovoljava principe rentabilnosti, likvidnosti i sigurnosti.

18

3.1.3. Komparacija segmenata pasive i aktive

Stepen ravnoteže odnosa između segmenata aktive i pasive bilansa stanja je

stepen finansijske ravnoteže koja može biti dugoročna i kratkoročna.

3.1.3.1 Analiza dugoročne finansijske ravnoteže Sud o dugoročnoj finansijskoj ravnoteži izvodi se na osnovu analize

dugoročno vezanih sredstava, neto obrtnih sredstava i strukture kapitala, on se

zasniva na pravilima finansiranja koja pretenduju da utvrde optimalne odnose

izmeu pozicija aktive i pasive bilansa stanja. Dugoročno vezana sredstva17

obuhvataju: stalna sredstva, dugoročne plasmane i trajno vezana sredstva

(trajna obrtna sredstva, zemljište, trajne uloge trećih lica, kupljene dionice drugih

preduzeća).

Neto obrtna sredstva (fond)18 predstavljaju apsolutnu razliku između

obrtnih sredstava i kratkoročnih obaveza. To su, zapravo, dugoročni izvori

finansiranja obrtnih sredstava. Pretpostavlja se da preduzeće koje ima veći iznos

neto obrtnih sredstava, uz istu brzinu konverzije zaliha i potraživanja u gotovinu,

automatski obezbjeđuje i srazmjerno veći stepen likvidnosti.

Pravila koja se bave pitanjem odnosa između pozicija aktive i pasive nazivaju

se horizontalnim pravilima finansiranja, a pravila koja su usmjerena na

optimizaciju strukture pasive sa aspekta vlasništva i ročnosti nazivaju se vertikalna

pravila finansiranja.

Horizontalna pravila finansiranja mogu biti: a) Zlatno bankarsko pravilo – ovo pravilo insistira na paralitetu rokova

aktivnih i pasivnih kreditnih poslova tj. prema ovom pravilu tuđi kapital se ne

smije koristiti vremenski nepovoljnije nego što je dobijen. To znači

17Rovčanin.A.;“Upravljanje finansijama“;Ekonomski fakultet Sarajevo“;Sarajevo 2006; str 164

18 Đogić. R.;Osnovi savremenog menadžmenta“ Sarajevo, 2006;str 578

19

kratkoročno dobijena finansijska sredstva treba da budu uložena samo

kratkoročno, a dugoročni krediti da budu odobravani samo iz dugoročno primljenih

sredstava.

b) Zlatno bilansno pravilo – u suštini ovog pravila sadržan je zahtjev

prethodnog pravila da izvori po roku, raspoloživosti i visini, u okviru svakog

roka moraju odgovarati uloženim sredstvima. Međutim, razlika je u tome što

zlatno bilansno pravilo u užem smislu pod dugoročnim uloženim sredstvima

podrazumijeva samo stalna sredstva, dok zlatno bilansno pravilo u širem smislu

podrazumijeva još i trajna obrtna sredstva.

Vertikalna pravila finansiranja mogu biti:

a) Odnos vlastitih i pozajmljenih izvora – poslovanje vlastitim sredstvima

je najzdravije, a jednakost između ova dva izvora finansiranja treba tretirati

kao minimum.

b) Odnos rezervi prema nominalnom kapitalu – akumuliranjem neto dobitka dolazi

do stvaranja rezervi preduzeća. Pravilo je da je preduzeće sigurnije što su rezerve

veće. Smatra se da puno obezbjeđenje vlastitog kapitala zahtijeva 50%

rezervi, što pretpostavlja minimalan odnos nominalnog kapitala i rezervi 1:1. S

obzirom na to da se prihvata pravilo 1:1 za odnos tuđeg i vlastitog kapitala,

pravilo za obezbjeđenje nominalnog kapitala zahtijeva de facto 25% rezervi u

odnosu na ukupni kapital preduzeća.

Iz prethodnog smo vidjeli da u principu dugoročnim izvorima treba da se

finansiraju dugoročno angažovana sredstva i trajno obrtna sredstva, a

kratkoročnim izvorima krtkoročno angažovana sredstva. Analiza dugoročne

finansijske ravnoteže vrši se na osnovu bilansa stanja čije se pozicije klasifikuju

prema principu funkcionalnosti – sigurnosti. Prema njemu pozicije aktive se

prikazuju prema redoslijedu rastuće likvidnosti, a pasive prema opadajućoj

ročnosti.

Princip finansijske stabilnosti polazi od odnosa između dugoročno vezanih sredstava

i vlastitog kapitala uvećanog za tuđi. Taj odnos može da bude: veći, manji ili

jednak jedan. Ukoliko je taj odnos jednak jedan, dugoročno vezana sredstva su

pokrivena vlastitim i tuđim kapitalom. U tom slučaju kažemo da se preduzeće

nalazi u stanju dugoročne finansijske ravnoteže.

20

Ako je odnos manji od jedan u tom slučaju dugoročna finansijska ravnoteža je

narušena u korist vlastitog i dugoročno pozajmljenjnog kapitala. Time je stvorena

sigurnost za održavanje likvidnosti preduzeća. Viši nivo sigurnosti posljedica je

viška dugoročnih izvora nad dugoročnim vezanim sredstvima, što znači da se taj

višak može koristiti za finansiranje kratkoročnih vezanih sredstava. Ukoliko je

odnos veći od jedan, dospjele obaveze ne odgovaraju raspoloživim sredstvima,

te je preduzeće nelikvidno i finansijski nestabilno.

Finansijska ravnoteža na dugi rok obezbijeđena je kada su dugoročno angažovana

sredstva na izvršenje zadatka preduzeća finansirana dugoročnim izvorima.

Izvlačenjem pozicija dugoročnih izvora i dugoročnih sredstava iz bilansa i

njihovim kompariranjem sagledava se stepen pokrića dugoročnih sredstava

dugoročnim izvorima, kako to pokazuje sljedeća tabela:

Tabela broj 6: Stepen pokrića dugoročnih sredstava dugoročnim izvorima

Dugoročna finansijska ravnoteža je obezbijeđena ukoliko je stepen pokrića jednak

ili veći od 1. Ukoliko je taj stepen manji od jedan nema ravnoteže, likvidnost je

ugrožena. Nedostatak dugoročnih izvora pokriva se kratkoročnim.

Analiza dugoročne finansijske ravnoteže vrši se posmatranjem stanja neto obrtnih

sredstava koja čine onaj dio koji je finansiran dugoročnim izvorima. Neto obrtni

fond čini dio dugoročnih izvora kojima se finansiraju neto obrtna sredstva.

Finansijska ravnoteža se sagledava iz odnosa neto obrtnog fonda i stalnih zaliha

kojima se obezbjeđuje kontinuitet proizvodnje.

Prethodna godina Tekuća godina Iznos Struktura Iznos Struktura

I Dugoročni izvori(1+2) 1. Vlastiti kapital 2. Dugoročne obaveze II Dugoročna

sredstva(3+4)

3. Osnovna sredstva 4. Zalihe III Stepen pokrića dugoročnih sredstava dugoročnim izvorima (I:IIx100)

21

Tabela broj 7: Stepen pokrića stalnih zaliha obrtnim fondom

Ukoliko je neto obrtni fond jednak stalnim zalihama ili veći od njih obezbijeđena je

dugoročna finansijska ravnoteža, a time i uslovi za održavanje likvidnosti. Ukoliko

je neto obrtni fond manji od stalnih zaliha nije obezbijeđena dugoročna

finansijska ravnoteža, ugrožena je likvidnost (dio zaliha se finansira kratkoročnim

izvorima na koje se plaćaju kamate).

3.1.3.2. Analiza kratkoročne finansijske ravnoteže Kratkoročna finansijska ravnoteža izražava se kroz likvidnost. Likvidnost znači

sposobnost preduzeća da u roku isplati dospjele obaveze. U stručnoj literaturi

razlikuje se: statička, dinamička, strukturna, dispozitivna i nedovoljna likvidnost.

Likvidnost u statičkom smislu podrazumijeva platežnu sposobnost preduzeća da na

određeni dan izmiri dospjele obaveze likvidnim sredstvima.

Likvidnost u dinamičkom smislu podrazumijeva sposobnost preduzeća da u svakom

trenutku izmiri dospjele obaveze.

Apsolutna likvidnost podrazumijeva posjedovanje viška priliva i raspolaganje

rezervama sredstava plaćanja koja su dovoljna za izmirenje obaveza u statici i

dinamici.

Strukturna likvidnost počiva na strukturi aktive bilansa koja je u mogućnosti da

obezbijedi izmirenje dospjelih obaveza raspoloživom gotovinom, rezervama

sredstava plaćanja i brzim unovčenjem djelova imovine.

Dispozitivna likvidnost je poželjna likvidnost, neophodna za izmirenje dospjelih

obaveza.

Nelikvidnost označava situaciju u kojoj su raspoloživa sredstva plaćanja ispod

dospjelih obaveza preduzeća. Posljedice nelikvidnosti su okončanje preduzetničke

aktivnosti preduzeća.

Godina

Prethodna Tekuća 1. Obrtni fond 2. Zalihe

3. Stepen pokrića stalnih zaliha obrtnim fondom (dugoročnim izvorima) 1:2x100

22

Različiti oblici imovine preduzeća imaju različitu platežnu sposobnost. Imovina veće

platežne sposobnosti ima za pretpostavku veći stepen likvidnosti i obrnuto.

Likvidnost pojedinih dijelova imovine zavisi od broja faza kroz koje moraju proći

da bi dobili novčani oblik, vremena koje je potrebno da prođe da bi se pojedini

dijelovi imovine pretvorili u novac, stepena sigurnosti da će se pojedini dijelovi

imovine pretvoriti u novac. Manji broj faza, kraće vrijeme i veći stepen sigurnosti

imaju za pretpostavku veći stepen likvidnosti pojedinih dijelova imovine. Novac

je jedini likvidan oblik imovine kojim se može neposredno udovoljiti

obavezama plaćanja.

Analiza likvidnosti vrši se na bazi bilansa likvidnosti koji se sastavlja na bazi bilansa

stanja čije se pozicije u aktivi grupišu prema platežnoj sposobnosti, a obaveze u

pasivi prema vremenu dospjeća.

Tabela broj 8: Stavke iz bilansa stanja za obračun likvidnosti

Horizontalnom komparacijom odnosa između segmenata aktive i pasive

bilansa likvidnosti izračunavaju se racio brojevi na bazi kojih se vrši analiza

likvidnosti. Pokazatelji likvidnosti obuhvataju:

1. Pokazatelje utemeljene na odnosu između tekuće aktive i tekuće pasive:

a) Tekuća likvidnost,

b) Radno raspoloživa likvidnost i

c) Ubrzana likvidnost

2. Pokazatelje utemeljene na mogućnosti pretvaranja aktive u novac:

a) Broj obrtaja zaliha

b) Prosječno vrijeme naplate potraživanja od kupaca

Pokazatelji utemeljeni na odnosu između tekuće aktive i tekuće pasive

Aktiva Iznos Pasiva Iznos Novac

Kratkoročne obaveze

Potraživanja Zalihe UKUPNO

23

a) Tekuća likvidnost

Tekuća likvidnost osigurava dužniku bolju poziciju, a sa stanovišta povjerioca veća

vrijednost pokazatelja tekuće likvidnosti trebalo bi da pruži zaštitu od eventualnih

drastičnih gubitaka koji su prouzrokovani poslovnim promašajem dužnika.

Međutim kada je prevelik iznos pokazatelja tekuće likvidnosti moglo bi ukazivati

na loše postupanje menadžmenta.Takođe, jako visok pokazatelj tekuće likvidnosti

može značiti neikorištenu gotovinu, prevelik nivo zaliha u odnosu na stvarne

potrebe kao i loše upravljanje potraživanjima.

Tekuća aktiva19

Tekuća likvidnost = -------------------

Tekuća pasiva20

Ovaj odnos ukazuje na raspoloživost tekućih sredstava u odnosu na tekuće

obaveze. Ako je koeficijent tekuće likvidnosti jednak ili veći od 1, preduzeće je

likvidno, međutim ukoliko je manje od 1, preduzeće je nelikvidno i treba

potražiti nove kratkoročne izvore sredstava. Najbolje je ako je ovaj odnos između

1,8 – 2.

b) Radno raspoloživa likvidnost

Radno raspoloživi kapital = tekuća aktiva – tekuća pasiva

Radno raspoloživi kaptital ukazuje na pozitivno odnosno negativno

prekoraćenje tekuće aktive nad tekućom pasivom. Ako je rezultat pozitivan to je

povoljno za preduzeće. Ako je rezultat negativan preduzeće treba potražiti nove

kratkoročne izvore sredstava.

19 Tekuća aktiva obuhvata novac u blagajni i banci, te ostale imovinske pozicije koje će biti upotrijebljene ili pretvorene u novac unutar poslovne godine (zalihe, Kratkoročna potraživanja od kupaca, utrživi vrijednosni papiri i sl.)

20 Tekuća aktiva obuhvata novac u blagajni i banci, te ostale imovinske pozicije koje će biti upotrijebljene ili pretvorene u novac unutar poslovne godine (zalihe, Kratkoročna potraživanja od kupaca, utrživi vrijednosni papiri i sl.)

24


Pokazatelj ubrzane likvidnosti se koristi za analizu dali preduzeće može udovoljiti

svojim kratkoročnim obavezama upotrebom svoje najlikvidnije imovine.

Tekuća aktiva – Zalihe

Koeficijent ubrzane likvidnosti = -----------------------------------

Tekuće obaveze

Ovaj omjer predstavlja nešto rigorozniji pokazatelj likvidnosti. Smatra se da

su zalihe, a posebno proizvodnja u toku, tekuća aktiva koja se po svojoj

knjigovodstvenoj vrijednosti ne može lako pretvoriti u likvidna sredstva, pa se,

stoga, izuzimaju iz tekućih sredstava. Poželjnim se smatra odnos između 0,8 – 1.

Ako je pokazatelj visok znači da je potrebno bolje upravljanje gotovinom radi

smanjenja viška gotovine kao i pooštriti kreditnu politiku ili smanjiti kratkotrajnu

u korist dugotrajne imovine.

Ovaj pokazatelj uglavnom koriste banke ali i kreditori jer upozorava na opasnost

da dužnik neće moći izmiriti svoje obaveze u roku dospijeća.

a) Broj obrta zaliha

Troškovi za prodate zalihe Koeficijent obrta zaliha (KOZ) = -----------------------------------

Prosječno stanje zaliha

Broj obrta zaliha pokazuje koliko se puta prosječna vrijednost zaliha pretvori

u potraživanja od kupaca u toku jedne poslovne godine. Troškovi za prodano se

uzimaju iz bilansa uspjeha. Ako nije poznato prosječno stanje zaliha obično se

saberu zalihe na početku i zalihe na kraju perioda i podijele sa brojem dva.

365 Obrtaj zaliha u danima = --------

KOZ

Ako podijelimo broj dana u godini sa koeficijentom obrta zaliha dobijemo

prosječno vrijeme trajanja jednog obrta izražena u danim. To je vrijeme koje

25

prosječno protekne od nabavke materijala za proces proizvodnje do konačne

prodaje gotovih proizvoda kupcima.


Potraživanja od kupaca

Prosječno vrijeme naplate potraživanja od kupaca = ---------------------------------------------- Ukupna naplaćena potraživanja u periodu -------------------------------------------------

365 Prosječno vrijeme unovčenja potraživanja pokazuje broj dana koji je potreban da

se potraživanja naplate. Ovaj pokazatelj daje informaciju kada će potraživanja

do kupaca stvarno biti naplačena. Činjenica je da se naplaćeni prihodi ne

vide izravno iz bilansa uspjeha, ali se oni mogu izračunati iz svote početnog

stanja potraživanja od kupaca plus prihod od prodaje, minus svota potraživanja od

kupaca na kraju perioda.

Drugi način:

Neto prihod od prodaje

Koeficijent obrta potraživanja (KOP)= ----------------------------------------------

Prosječno stanje potraživanja od kupaca

On pokazuje koliko se puta godišnje prosječno naplačuje potraživanja od kupaca.

Što je veći koeficijent to je bolje za preduzeće. Međutim suviše visok koeficijent

može značiti da preduzeće primjenjuje strogu kreditnu politiku prema kupcima.

365 Unovčenje potraživanja u danima = -------

KOP

Ukoliko broj dana u godini podijelimo sa koeficijentom obrta potraživanja od kupaca

dobit ćemo koliko je prosječno dana potrebno da se naplati potraživanje od kupaca.

26

Trenutna likvidnost - pored ovih pokazatelja likvidnosti računa se i

pokazatelj trenutne likvidnosti koji se dobija iz odnosa novčanih sredstava u

osnovnom obliku i kratkoročnih obaveza.

Novčana sredstva

Pokazatelj trenutne likvidnosti = ------------------------------


Što se tiče ovog pokazatelja nema jasnog pravila, međutim, najbolje je ako

se koeficijent kreće u rasponu od 0,1 – 0,4.

Analizu likvidnosti treba završiti prikazom perspektivne likvidnosti čiji pokazatelj

u broijocu treba da sadrži iznos novčanih sredstava koja će se prikupiti u toku

perioda za koji se utvrđuje likvidnost, a u imeniocu iznos obaveza koje će

tokom perioda dospjeti na plaćanje. Njihovom komparacijom utvrđuje se

perspektivna likvidnost za dati period. Sud o perspektivnoj likvidnosti dobijen na

osnovu ovog pokazatelja treba „potkrijepiti“ analizom priliva i odliva novčanih

tokova, koja se vrši na bazi metoda toka gotovine (Cash Flow) i metode toka

kapitala (Funds Flow).

Sa pojmom likvidnosti komplementaran je pojam solventnosti, koji

označava sposobnost preduzeća da svojom imovinom, plati obaveze, bez

obzira na rok njihovog dospijeća. Pokazatelj solventnosti se dobija iz odnosa

između poslovnih sredstava i dugova.

Poslovna sredstva Solventnost (S) =-------------------------- Obaveze Kada je vrijednost poslovnih sredstava veća od vrijednosti obaveza preduzeće

je solventno, i obrnuto. Poslovno stanje može biti solventno ili nesolventno, a

sredstva imaju veći ili manji stepen likvidnosti. U dugom roku, preduzeća

koja održavaju planiranu likvidnost sredstava ne bi trebala imati većih problema

sa solventnošću. U kratkom roku, likvidnost i solventnost ne moraju biti

27

međusobno usklađene, jer nelikvidno preduzeće može u kratkom roku biti

solventno i obrnuto.

Moguće je definisati sljedeće solventnosti21:

1) Optimalnu solventnost,

2) Pretjeranu solventnost,

3) Graničnu solventnost,

4) Privremenu insolventnost i

5) Trajnu insolventnost preduzeća

Optimalna solventnost podrazumijeva raspoloživa novčana sredstva kojim

preduzeće uspijeva podmiriti svoje dospjele obaveze, uz ostatak rezerve

solventnosti za slučaj neočekivanih obaveza.

Pretjerano solventno je ono preduzeće čija raspoloživa novčana sredstva

znatno premašuju njegove dospjele obaveze. U ovom slučaju, ekonomičnost i

rentabilnost preduzeća su smanjene. Ekonomičnost bi bila smanjena zbog

oportunitetnih troškova uzrokovanih viškom (neangažovanih) novčanih sredstava,

a rentabilnost zbog toga što se višak novčanih sredstava ne koristi za povećavanje

dobiti preduzeća.

Granično solventno je ono preduzeće kod kojeg su raspoloživa novčana

sredstva jednaka dospjelim obavezama plaćanja.

Ukoliko preduzeće nema dovoljno raspoloživih novčanih sredstava da podmiri

svoje dospjele obaveze, ono neminovno dolazi u stanje insolventnosti. To može

biti privremeno, a ako to stanje poprimi trajni karakter, nad preduzećem se provodi

stečaj, odnosno likvidacija.

Cash Flow metoda zasniva se na veličini neto novčanog toka, koji

predstavlja razliku između bruto primanja i izdavanja ostvarenih u

posljednjoj godini. U onim slučajevima kada su novčana primanja veća od

odliva Cash Flow veličina je pozitivna i preduzeće je likvidno, a u slučajevima

kada su poslovni izdaci veći od primanja iz prometa Cash Flow veličina je

21 Rovčanin.A.;“Upravljanje finansijama“;Ekonomski fakultet Sarajevo“;Sarajevo 2006; str 318

28

negativna, a preduzeće je nelikvidno.

Cilj Cash Flow analize usmjeren je na utvrđivanje primanja koja preduzeće može

da upotrijebi za vraćanje zajmova, povećanje korišćenja kapaciteta, proširenu

reprodukciju – bez potrebe angažovanja pozajmljenog kapitala. Ta mogućnost je

veća ukoliko je veći iznos viška primanja nad tekućim izdavanjima, otuda i

zaključak – da je Cash Flow „tendencijski indikator finansijske nezavisnosti i

stabilnosti i značajan pokazatelj likvidnosti“. Međutim iskazana moć Cash Flow-

a kao pokazatelja likvidnosti je sužena. Na osnovu Cash Flow veličine ne može

se suditi da li preduzeće faktički raspolaže efektivnim sredstvima plaćanja na duži

ili kraći rok.

Na likvidnost preduzeća utiču svi finansijski tokovi koji tangiraju obrtnu

imovinu. Radi izvođenja pouzdanog suda o likvidnosti na osnovu Cash Flow

veličine treba sačiniti pregled o upotrebi viška sredstava i obavezama plaćanja po

ročnosti.

Metoda analize likvidnosti pod nazivom račun toka kapitala (Funds Flow)

obuhvata sve finansijske transakcije koje utiču na promjenu obrtnih sredstava

preduzeća, i to: transakcije koje tangiraju novčana primanja i izdavanja koje

nastaje po osnovu procesa stvaranja učinaka i njihove prodaje, i poslove

finansiranja, definansiranja, investiranja, dezinvestiranja – koji tangiraju

likvidnost preduzeća na dugi rok.

Finansiranje obuhvata povećanje (priliv kapitala) po osnovu internih i eksternih

izvora, a definansiranje smanjenje (odliv) kapitala po osnovu isplate dividendi

vlasnicima i ortacima, vraćanja pozajmljenog kapitala i pokriće gubitka (koji

direktno smanjuje vlastiti kapital odnosno vrijednost preduzeća).

Investiranje se svodi na ulaganje u kapital u poslovna sredstva, a dezinvestiranje na

transformaciju imovine u likvidna sredstva putem prodaje. Prikazivanjem svih

finansijskih transakcija u računu toka kapitala obezbjeđuju se informacije o

porijeklu i upotrebi sredstava – o uzrocima povećanja i smanjenja likvidnosti.

Likvidnost poboljšavaju pozitivni Funds Flow-u iznosi (finansiranje i

dezinvestiranje), a pogoršavaju negativni tokovi kapitala (investiranje i

definansiranje).

29

3.2. Analiza finansijskog položaja presijecanjem bilansa

3.2.1. Presijecanje bilansa

Primjena metode presijecanje bilansa, koju je detaljno razradio prof. Kosta

Vasiljević, u Teoriji i analizi bilansa, počiva na sljedećim pretpostavkama22:

1) Bilans je izraz ekonomske cjeline i samostalnosti preduzeća, koja se ogleda

kroz obuhvat njegovim aktivnostima svih faza procesa reprodukcije koje

izražavaju formulu N-R-N, i u ravnoteži između aktive i pasive bilansa stanja

koji predstavlja dvostranu sliku jedne iste stvari (kapital i imovina)

2) Klasifikacija pozicije bilansa vrši se prema funkcionalnom principu – u aktivi

bilansa se prikazuje imovina po funkciji a u pasivi kapital – izvori prema namjeni.

Imovina i kapital predstavljaju složene kategorije. Pojedine vrste imovine

prikazane u aktivi imaju svoje izvore – kapital u pasivi.

3) Pasiva, u svom namjenskom dijelu, opredjeljuje, kvantitativno i kvalitativno,

način ulaganja kapitala u konkretne oblike imovine prikazane u aktivi. Ona

predstavlja normalu sa kojom se upoređuju elementi aktive. Pri upoređivanju se

sagledava obim odstupanja elemenata aktive u odnosu na segmente pasive.

4) Neravnoteža u odnosima između aktive i pasive (njihovih djelova)

izraz je poremećaja koje su nastali pri korišćenju imovine koje analizom treba

identifikovati. U tom cilju bilans se horizontalno presijeca na sastavne djelove.

Dijelovi bilansa koji se dobijaju njegovim horizonatanim presijecanjem

predstavljaju podbilanse. Podbilansi obuhvataju pojedine segmente pasive i

aktive. Između aktive i pasive pojedinih podbilansa treba da postoji odnos

ravnoteže.


30

5) U slučaju neravnoteže saldo u djelovima presječenog bilansa označava

odnose međufinansiranja koji nastaju između pojedinih podbilansa u okviru

preduzeća. Stepen neravnoteže između aktive i pasive pojedinih podbilansa

(saldo) predstavlja mjerilo za ocjenu opšte finansijske situacije preduzeća.

Pošto pasiva prikazuje namjenu kapitala, aktiva upotrebu imovine, višak aktive

nad pasivom znači da je odnosni podbilans finansiran kapitalom drugih

podbilansa. Manjak aktive nad pasivom označava nedostatak kapitala za

izvršenje zadataka koji prekriva posmatrani podbilans. Pomoću metode

presijecanja bilansa analizira se i međukreditiranje – finansiranje između

preduzeća – komparacijom povjerilačko dužničkih odnosa, kako onih koji imaju

normalan tako i onih koji imaju nenormalan karakter, koji se prikazuju u

podbilansima – podbilansu obrtnih sredstava i podbilansu spontanih odnosa.

3.2.2. Podbilansi

Formiranju podbilansa prethodi grupisanje pozicija bilansa – aktivnih prema

funkciji, a pasivnih prema namjeni. Nakon grupisanja pozicija bilansa, posao

formiranja podbilansa predstavlja tehničku operaciju unošenja aktivnih pozicija

na aktivnu stranu podbilansa, a pasivnih na pasivnu. Horizontalnim

presijecanjem bilansa stanja mogu se formirati sljedeći podbilansi:

> Podbilans osnovnih sredstava i njihovih izvora,

> Podbilans obrtnih sredstava i njihovih izvora,

> Podbilans posebnih sredstava i njihovih izvora, i

> Podbilans spontanih odnosa.

Grafički predstavljeni podbilansi izgledaju:

Podbilans osnovnih sredstava Podbilans obrtnih sredstava Osnovna Izvori Obrtna Izvori sredstva sredstva

31

Podbilans posebnih sredstava Podbilans spontanih odnosa Posebna Izvori Fiktivna Spontani Sredstva aktiva izvori

Svaki podbilans ima svoju aktivu i pasivu. U aktivi pokazuje imovinu, a u

pasivi kapital. Prva tri podbilansa imaju karakter podilansa normalnih

odnosa. Nivo njihove imovine određen kvantitativno i kvalitativno, namjenski

usmjerenim izvorima kapitala. Stanje i kretanje imovine pojedinih podbilansa

ocjenjuje se prema stanju i kretanju kapitala koji se prikazuje u pasivi. Svako

odstupanje imovine u odnosu na kapital – izvore kvalifikuje se finansijskom

nedisciplinom, kao nenamjensko korištenje sredstava, koje ima svoje uzroke i

posljedice (pozitivne i negativne).

U okviru podbilansa osnovnih sredstava moguće je formirati subpodbilans

aktivnih osnovnih sredstava i subpodbilans osnovnih sredstava u izgradnji; u

okviru podbilansa posebni sredstava – subpodbilans sredstava rezervi,

subpodbilans ostalih namjena. Posljednji podbilans je kvalifikovan kao podbilans

spontanih odnosa. Kod ovog podbilansa ne postoji zakonitost odnosa između

aktive i pasive, spontani izvori u pasivi ne predodređuju namjenu pozicije aktive.

Ovaj podbilans prikazuje odnose međukreditiranja između poslovnih

partnera.

3.2.2.1. Analiza finansijskog položaja

Analizu finansijskog položaja preduzeća primjenom metode presijecanja

bilansa moguće je vršiti na osnovu pregleda koji slijedi:

Tabela broj 9: Metoda presijecanja bilanse

Stanje Razlika Aktiva Pasiva Finansiran Finansirano

Osnovna sredstva 80.000 80.000 - - Obrtna sredstva 40.000 30.000 10.000 - Posebna sredstva 4.000 12.000 - 8.000 Podbilans normalnih odnosa 124.000 122.000 10.000 8.000 Podbilans spontanih odnosa 2.000 4.000 2.000 4.000 UKUPNO 126.000 126.000 12.000 12.000

32

Pregled pokazuje kada se podbilans javlja u ulozi finansiranog, a kada u

ulozi finansijera. Podbilans je finansiran kada je njegova imovina (aktiva)

veća od kapitala (pasive), a finansijer je kada mu je kapital (pasiva) veća od

imovine (aktive).

Primjer pokazuje da postoji ravnoteža između izvora i sredstava samo u

podbilansu osnovnih sredstava. Podbilans obrtnih sredstava je finansiran sa 10.000

KM, iz podbilansa posebnih sredstava u iznosu od 8.000 KM, a po osnovu

spontanih izvora u iznosu od 2.000 KM. Finansiranje iz podbilansa izdvojenih

sredstava ima interni karakter, a iz podbilansa spontanih odnosa eksterni.

Analizu finansijskog stanja treba da prati komparativna (vremenska i

prostorna) analiza. Da bi takvu analizu izvršili potrebno je sačiniti seriju pregleda

finansijskog stanja, koji se odnosi na prethodni period i srodna preduzeća. Na

osnovu vremenske analize se izvode konstatacije o promjenama koje nastaju

u zbiru bilansa i zbirovima pojedinih podbilansa i odnosima između njihove

aktive i pasive. Na osnovu prostorne analize konstatuju se razlike u načinu

korišćenja finansijskih sredstava od strane analiziranog preduzeća u odnosu na

srodna.

Cjelishodnost primjene metode presijecanja bilansa treba da cijeni

ekonomista analitičar, prema mogućnostima koje mu pruža da realizuje zadatke

analize. Pri ovome treba imati u vidu da „ukupna aktiva investirana u posao u bilo

kom vremenu, precizno odgovara izvorima aktive“ i „ da je struktura pasive u

tjesnoj vezi sa načinom ulaganja kapitala u konkretne oblike aktive, pa se zbog

toga u cilju optimizacije finansijske strukture ne traži samo odgovarajući sastav

pasive sa aspekta vlasništva i ročnosti, nego i pokriće djelova aktive

odgovarajućim kapitalom“23.

3.2.2.2. Analiza dinamike podbilansa

Ako se pojedini podbilansi posmatraju u dinamici, kretanju, moguće je


33

konstatovati24:

1) Porast zbira podbilansa,

2) Smanjenje zbira podbilansa

3) Porast aktive i smanjenje pasive u podbilansu i

4) Porast pasive i smanjenje aktive u podbilansu.

Porast odnosno smanjenje zbira podbilansa može biti za aktivu i pasivu

jednakomjerno, da aktiva raste odnosno opada više od pasive, i da pasiva raste

odnosno pada više od aktive. U slučajevima pod 3. i 4. aktiva i pasiva podbilansa

pokazuju divergentna kretanja: porast aktive i smanjenje pasive ili porast pasive i

smanjenje aktive.

Analizom dinamike podbilansa izvode se konstatacije o nastalim promjenama

na podbilansima i njihovim reperkusijama na poslovanje preduzeća. Zbog različitih

zakonitosti koje vladaju između pasive i aktive kod podbilansa normalnih i

spontanih odnosa, promjene koje nastaju na njima u dinamici manifestuju se na

različit način:

1) Porast zbira podbilansa

U slučajevima kada aktiva i pasiva rastu za isti iznos kod podbilansa

normalnih odnosa ispravno je sljedeće rezonovanje: povećani zadaci uslovljavaju

povećanje izvora, a povećanje izvora povećanje sredstava. Pošto normalni izvori

opredjeljuju kvantitativan i kvalitativan iznos imovine u aktivi, a aktiva je

porasla za onoliko za koliko je trebalo da raste. Naime, za onoliko za koliko

su povećani zadaci i izvori za toliko su i sredstva povećana.

Kod podbilansa spontanih odnosa ispravno je sljedeće rezonovanje - iznos

„ispalih“ sredstava iz funkcije jednak je iznosu povećanja spontanih izvora.

Pošto je porast iznosa smanjenja sredstava, koji smanjuje finansijsku snagu

preduzeća, nadoknađen porastom spontanih izvora, finansijska snaga je ostala

nepromijenjena. Promijenila se jedino struktura sa kojima preduzeće posluje u


34

korist tuđih izvora.

Aktiva raste više od pasive - Kada aktiva raste više od pasive kod podbilansa

normalnih odnosa ispravno je rezonovanje: aktiva podbilansa se povećava više

nego što treba da se poveća. Višak sredstava nad izvorima može da potiče iz

internih i eksternih izvora. Pošto višak sredstava može usloviti njihovu

neracionalnu upotrebu, treba ih uskalditi sa izvorima.

Kod podbilansa spontanih odnosa ispravno je rezonovanje: pošto je iznos

ispalih sredstava iz funkcije po osnovu povećanja smanjenja sredstava veći od

iznosa povećanja sredstava nastalih po osnovu povećanja spontanih izvora,

finansijska snaga prduzeća se smanjuje. Nivo smanjenja finansijske snage jednak

je razlici između povećanja smanjenja sredstava i povećanja spontanih izvora. U

posmatranom periodu nije samo smanjen nivo finansijske snage preduzeća, nego

je i pogoršana finansijska struktura izvora finansiranja, smanjeni su vlastiti, a

povećani tuđi izvori.

Aktiva raste manje od pasive – kod podbilansa planskih odnosa aktiva raste

manje nego što treba da raste; sredstava proporcionalno ne prate promjenu zadatka

– izvore, ona su manja. Za manjak sredstava u odnosu na izvore javit će se problem

izvršenja zadatka.

Kod podbilansa spontanih odnosa – finansijska snaga preduzeća raste iznad

normale za veći rast spontanih izvora od porasta smanjenja sredstava.

Kvalitet finansiranja se pogoršava, a povećava se učešće tuđih izvora finansiranja.

2) Smanjenje zbira podbilansa

Aktiva i pasiva se smanjuju za isti iznos – kod podbilansa normalnih odnosa aktiva

se smanjuje koliko treba; shodno smanjenju zadatka (normalnih izvora) smanjuju se

sredstva. Kod podbilansa spontanih odnosa – smanjenje smanjenja sredstava

(povećaj sredstava u funkciji) prati smanjenje spontanih izvora finansiranja,

finansijska snaga preduzeća se mijenja, mijenja se kvalitet finansiranja u korist

vlastitih izvora.

Aktiva se smanjuje više od pasive – kod podbilansa normalnih odnosa aktiva

se smanjuje više nego što treba da se smanji; nastaje veće smanjenje sredstava

nego smanjenje normalnih izvora. Veće smanjenje aktive nad pasivom uslovit će

35

nedostatak sredstava za izvršenje zadatka.

Kod podbilansa sponatanih odnosa je više sredstava vraćeno u funkciju

(više smanjenja sredstava smanjeno) nego što je spontanih izvora isplaćeno

povjeriocima, finansijska snaga preduzeća raste ka normali.

Aktiva se smanjuje manje od pasive – kod podbilansa normalnih odnosa aktiva se

ne smanjuje adekvatno pasivi, koliko treba da se smanji. Mogućnost

neracionalnog korištenja viška sredstava biva latentna.

Kod podbilansa spontanih odnosa – veće smanjenje spontanih izvora od

smanjenja sredstava, veće isplate dugova od naplate obaveza smanjuju

finansijsku snagu preduzeća ka normali za nivo razlike između smanjenja

aktive i pasive u podbilansu spontanih odnosa.

3) Porast aktive i smanjenja pasive podbilansa

Kod podbilansa normalnih odnosa nastaju divergentna kretanja između aktive

i pasive. Aktiva se kreće suprotno od pasive. Umjesto da se smanjuje, ona se

povećava.

Razlika između njih jednaka je zbiru povećanja aktive i smanjenja pasive.

Mogućnost neracionalnog trošenja sredstava jednaka je nivou razlike između aktive

i pasive.

Kod podbilansa spontanih odnosa – sa povećanjem smanjenja sredstava

„ispadaju“ sredstva iz funkcije, a smanjenjem pasive smanjuju se spontani izvori.

Finansijska snaga preduzeća se smanjuje po dva osnova – po osnovu povećanja

smanjenja sredstava i po osnovu smanjenja spontanih izvora. Ukupno smanjenje

finansijske snage preduzeća jednako je zbiru povećanja smanjenja sredstava i

smanjenu spontanih izvora. Smanjenje finansijske snage preduezeća koje nastaje po

osnovu povećanja smanjenja sredstava smanjuje finansijsku snagu ispod normale, a

smanjenje finansijske snage koje nastaje po osnovu spontanih izvora, po osnovu

isplate obaveza smanjuje finansijsku snagu preduzeća ka normali.

4) Porast pasive i smanjenje aktive podbilansa – kod podbilansa normalnih

odnosa umjesto da raste paralelno sa pasivom, aktiva se smanjuje. Razlika u

kretanju između pasive i aktive podbilansa jednaka je zbiru smanjenja aktive i

porasta pasive; ona označava nivo sredstava koja nedostaju za izvršenje zadatka

preduzeća.

36

Kod podbilansa spontanih odnosa pasiva – spontani izvor bilježi porast, a aktiva

– smanjenje sredstava – smanjenje, jača finansijska snaga preduzeća. Jačanje

finansijske snage koja nastaje uslijed smanjenja sredstava ima karakter povećanja

finansijske snage ka normali, a porast spontanih izvora karakter jačanja finansijske

snage iznad normale.

4. ANALIZA USPJEŠNOSTI POSLOVANJA

Za preduzeće kao jedinku ili za pojedinu zemlju kao cjelinu značajno je kakve

smo ukupne rezultate odnosno uspjeh postigli, te da li oni odgovaraju očekivanim

rezultatima ili opće usvojenim načelima uspješnog poslovanja. Tek iz

međusobnih odnosa pojedinih veličina, a pogotovo prihoda, rashoda i neto

finansijskg rezultata, moći ćemo ocijeniti stupanj uspjeha, da li smo u

pojedinim ciklusima mogli postići još bolje rezultate i koji su razlozi utjecali da

nismo optimalno poslovali. Pitanje uspjeha također je sporno, kako u literaturi

tako i u praksi. Općenito je usvojeno mišljenje da se uspjeh može ocijeniti25:

1. s tehničkog stajališta u obliku produktivnosti rada,

2. s ekonomskog stajališta u obliku ekonomičnosti,

3. s finansijskog stajališta u obliku rentabilnosti.

Međutim, s druge strane postoji stajalište da su pokazatelji uspješnosti sljedeći26:

1. Ekonomičnost,

2. Profitabilnost (rentabilnost) i

3. Investiranje,

4.1. Produktivnosti rada

„Princip produktivnosti je načelo, odnosno zahtjev, prema kome treba


26 Gulin/Tušek/Žager;“Poslovno planiranje, kontrola i analiza“; Zagreb, 2004; str 180

37

ostvariti određenu proizvodnju s minimalnim utrošcima radne snage za tu

proizvodnju“27.

Postoji niz različitih metoda kojima se izražava produktivnost. Proizvodne

organizacije u procesu reprodukcije bave se proizvodnjom različitih

proizvoda koji predstavljaju upotrebne vrijednosti i služe za zadovoljenje

određenih društvenih potreba. Ako organizacija proizvodi jednu vrstu

proizvoda ili grupu sličnih proizvoda koji se iskazuju istom jedinicom mjere i

imaju iste normative rada, tu se proizvodnja može sabrati u ukupnom iznosu i ne

postoje problemi iskazivanja proizvodnje kao elementa produktivnosti, međutim,

najčešće se radi o grupi heterogenih proizvoda koji se razlikuju po kvalitetu,

dizajnu, asortimanu i sl.

Sa stanovišta mjerenja produktivnosti rada naturalno iskazivanje

proizvodnje predstavlja najpravilniji način za realno izražavanje

produktivnosti. Međutim, naturalni način iskazivanja proizvodnje ne može se

primijeniti uvijek. Tako, u organizacijama koje proizvode različite proizvode,

gdje dolazi do promjene kvaliteta proizvoda, gdje se koristi kooperacija u

proizvodnji, ako postoji nedovršena proizvodnja i dr., koriste se drugi oblici

iskazivanja proizvodnje, među koje spada naturalno – uslovni metod.

Suština naturalno – uslovnog načina sastoji se u tome da se svi proizvodi

privremeno (uslovno) preračunavaju u jednu vrstu proizvoda. Naime, u

slučaju kada organizacija proizvodi nekoliko vrsta proizvoda, iskazivanje

proizvodnje vrši se preko uslovnog proizvoda.

4.1.1 Metode mjerenja produktivnosti rada

Produktivnost rada mjeri se odnosom obima proizvodnje i utrošene radne

snage. Nivo produktivnosti rada mijenja se zbog promjene bilo kojeg od

navedenih elemenata, a elementi kompleksa produktivnosti mogu se mijenjati

pod uticajem više faktora. Kao najčešće metode mjerenja produktivnosti

upotrebljavaju se metode u kojima se proizvod izražava:

27 Šunjić – Beus.M;Berberović.Š.;“Ekonomika preduzeća“; Sarajevo, 2005; str 226

38

1. fizičkim jedinicama mjere

2. tržišnom cijenom proizvoda,

3. cijenom koštanja

1) Ako je proizvedena količina u određenom periodu ravna Q, i ako je na toj

proizvodnji radila radna snaga čiji je ukupni fond u tome periodu ravan L28

tada je na toj proizvodnji postignuta produktivnost:

Q

P = ------

L

Njega je moguće primijeniti samo u slučajevima u kojima preduzeće radi svega

jedan proizvod ili ima vrlo homogenu proizvodnju koja se mjeri fizičkom jednicom

mjere.

2) U onim slučajevima u kojima je, zbog heterogenosti proizvodnje,

nemoguće primijeniti prethodni obrazac, pribjegava se na svođenje heterogene

proizvodnje na zajednički imenitelj pomoću tržišne cijene proizvoda. U tom

slučaju dobija se obrazac produktivnosti:

Σ Q Cq

P = --------------

L

Cq – tržišna cijena po jedinici proizvoda

Ovaj obrazac, često, ne daje tačnu a ponekad daje i vrlo pogrešnu

sliku produktivnosti. Produktivnost će se mijenjati ne samo zbog promjene

proizvedene količine i promjena utroška radne snage nego i zbog promjene tržišne

cijena proizvoda.

28 Broj radnika puta broj dana u periodu puta 8 časova rada

39

3) Onaj dio cijene koštanja koji se formira pod dejstvom objektivnih faktora

naziva se objektivno uslovljena cijena. U tom slučaju izraz produktivnosti je:

Σ Q Tq P = ------------

L

Tq – objektivno uslovljena cijena koštanja po jedinici proizvoda

Ova objektivno uslovljena cijena koštanja sastoji se iz objektivno uslovljenih

troškova materijala, troškova sredstava za rad i troškova radne snage.

Produktivnost će se mijenjati ne samo kada se mijenja proizvedena količina i

kad se mijenjaju utrošci radne snage već i kad se mijenjaju troškovi materijala i

troškovi sredstava za rad, a to znači da u ovakvim slučajevima gornji obrazac

daje pogrešnu sliku.

4.1.2. Analiza produktivnosti rada

Analizom produktivnosti rada moramo ustanoviti29:

• Da li je preduzeće odabralo najpovoljnije veličine u brojniku, tj. koje

smo količinske jedinice odabrali, što će zavisiti od vrste

proizvodnje, ali i od mogućnosti uspoređivanja sa ostalim istim ili

sličnim preduzećima.

• Koje smo veličine odabrali za nazivnik tj. veličinu radnog vremena,

koje smo radnike odabrali, koje ostvareno radno vrijeme, kao i za koje

se vremensko razdoblje odnosi izračunavanje kvocijenta

produktivnosti rada.

Osim analize ovih elemenata koji direktno dolaze do izražaja pri

izračunavanju kvocijenta produktivnosti rada, moramo analizom obuhvatiti i sve

ostale bitne činjenice i komponente koje, na izravan ili neizravan način, utječu

na smanjivanje utrošenog radnog vremena u jedinici proizvoda.


40

Ovdje smatramo da je potrebno veoma precizno razgraničenje živog i minulog

rada kao najznačajnijih utjecaja. Anlizom se mora po mogućnosti što

egzaktnije izračunati veličinu rada, i to svih zaposlenih u preduzeću, bez

obzira da li se radi o izravnim i neizravnim djelatnostima.

Minuli rad izražen u sredstvima za proizvodnju također izravno djeluje na

povećanje produktivnosti rada. Tu, prije svega, mislimo na stalna sredstva, koja u

izrazu:

Stalna sredstva

Broj zaposlenih

prikazuju stupanj tehničke opremljenosti rada. Tehnička opremljenost rada i

njezino povećavanje mora izravno utjecati na povećanje produktivnosti rada, te

se analizom treba dokazati da li je i u kolikom stupnju povećanje i modernizacija

stalnih sredstava utjecala na snižavanje živog rada u jedinici proizvoda. I

analizom randmana stalnih sredstava, koji se izražava kvocijentom:

ukupan prihod

------------------------------------

veličina stalnih sredstava

ocjenjujemo veličinu prihoda ili količinu novih proizvoda prema jedinici

ukupnih stalnih sredstava ili onog dijela koji se povećao u toku obračunskog

razdoblja. Ocjenjujući utjecaj randmana stalnih sredstava i tehničke

opremljenosti, trebamo posrednim putem ustanoviti njihov utjecaj na stupanj

produktivnosti rada, a ujedno time i jasnije uočiti i zaslugu živog rada.

4.2. Ekonomičnost

„Ekonomičnost je ekonomski princip koji se ispoljava u težnji da se ostvari

određena vrijednost uz minimalno trošenje sva tri elementa reprodukcije (rad,

sredstva za rad i predmeti rada)30 “.

Ovako definisana ekonomičnost šire zahvata i izražava kvalitete

Šunjić – Beus.M;Berberović.Š.;“Ekonomika preduzeća“; Sarajevo, 2005; str 376 30 Šunjić – Beus.M;Berberović.Š.;“Ekonomika preduzeća“; Sarajevo, 2005; str 376

41

ekonomije poslovanja od produktivnost rada. Znači, ekonomičnost je

kompleksniji pokazatelj jer obuhvata racionalnije korištenje ne samo živog rada

već i minulog rada koji ulazi u proces reprodukcije u obliku sredstava za rad i

predmeta rada. Ekonomičnost iskazuje racionalnost trošenja, što upućuje na

internu ekonomiju, na proces proizvodnje, reprodukciju. Smisao kontrole

ekonomičnosti je da se identifikuju mjesta u procesu reprodukcije na kojima dolazi

do nepotpunog sprovođenja principa ekonomičnosti, zatim uzroci ne

sprovođenja ekonomičnosti kao i kvantiteti kretanja ekonomičnosti zbog

nepotpunog sprovođenja ekonomičnosti.

Princip ekonomičnosti je zahtjev da se ostvari određena proizvodnja uz što

manje trošenje elemenata proizvodnje. Prema tome, da bi izračunali nivo

ekonomičnosti potrebno je da znamo ostavareni obim proizvodnje ili usluga,

prometa, prihod od poslovanja i utrošene elemente za tu proizvodnju tj. sredstva

za rad, predmete rada i rad.

4.2.1. Izražavanje ekonomičnosti

Znamo da ostvarenu proizvodnju kao i elemente utrošene za tu proizvodnju

možemo iskazati:

1. naturalno i

2. vrijednosno.

4.2.1.1. Naturalno izražavanje ekonomičnosti

Kod naturalnog izražavanja ekonomičnosti, ekonomičnost predstavlja odnos

između:

Q E – ekonomičnost poslovanja

E = --------------- gdje je: Q – obim proizvodnje

M+I+L M – utrošci materijala I – utrošci sredstava za rad

L – utrošci radne snage

_ Ovaj način izražavanja ekonomičnosti predstavlja naturalno izražavanje

ekonomičnosti, gdje se proizvodnja iskazuje u naturalnim jedinicama a utrošeni

42

elementi reprodukcije31 kao utrošci za tu proizvodnju. Prema tome proizvodnja se

iskazuje u fizičkim jedinicama (kg, t, lit...), a utrošci predmeta rada, sredstava za

rad i rada također naturalno u odgovarajućim jedinicama mjere. Pošto su elementi

reprodukcije po svojoj prirodi i funkciji različiti: utrošak sredstava za rad u

mašinskim satima, utrošak predmeta za rad u kilogramima, utrošak radne

snage u časovima.

Ovako iskazani elementi ekonomičnosti omogućavaju parcijalno izračunavanje

ekonomičnosti za svaki utrošeni elemenat posebno. Tada govorimo o

ekonomičnosti sredstava za rad, ekonomičnosti predmeta rada i ekonomičnosti

rada. Međutim, iz ovoga vidimo da je ekonomičnost rada naturalno iskazana

jednaka produktivnosti rada.

4.2.1.2. Vrijednosno izražavanje ekonomičnosti

Drugi način na koji možemo izraziti ekonomičnost je vrijednosno izražavanje

ekonomičnosti. Vrijednosno izražavanje ekonomičnosti imamo kada se proizvedena

količina proizvoda izrazi svojom vrijednošću (količina x cijena), a utrošeni

elementi odgovarajućim nabavnim ili tržišnim cijenama kao troškovi. Tada je

ekonomičnost odnos između32:

Ostvareni prihod

E = --------------------------

Ostvareni rashod

Ili

Ostvareni rashod

E = --------------------------

Ostvareni prihod

Prvi obrazac nam pokazuje koliki su prihodi po jedinici rashoda, drugi nam

pokazuje koliki su rashodi po jedinici prihoda. Pri ocjenjivanju ekonomičnosti,

analiza uzima u obzir dvije osnovne komponente poslovanja koje stavlja u

31 Elementi reprodukcije: rad, sredstva za rad i predmeti rada


43

međusobni odnos, a to su prihodi i rashodi, a kao razlika pojavljuje se

finansijski rezultat (dobit ili gubitak). Na osnovu temeljnog obrasca mogu se

postavljati brojni odnosi kao dijelovi pojedinih veličina:

Pojedini dijelovi ostvarenih prihoda

------------------------------------------------

Pojedini dijelovi ostvarenih rashoda

s tim što se mora paziti na korespondiranje pojedinih veličina prihoda i rashoda.

Npr., ako za prihode uzimamo prihode od prodanih proizvoda, tada ćemo kao

rashode uzimati i cijenu koštanja ostvarenih proizvoda, a kao neto finansijski

rezultat ovdje se pojavljuje neto dobitak preduzeća.

Ekonomska sadržina ekonomičnosti je odnos između prihoda i rashoda.

Reultat tog odnosa nazivamo koeficijent ekonomičnosti. Koeficijent ekonomičnosti

može biti trojak i to:

1. veći od 1, E > 1, znači poslovanje je ekonomično. Veći koeficijent

ekonomičnosti znači veću ekonomičnost elemenata reprodukcije ili veći

izdašnost.

2. manji od 1, E <1, znači poslovanje neekonomično,

3. koeficijent ekonomičnosti jednak jedan, E = 1, znači da je poslovanje

na granici ekonomičnosti.

4.2.2. Analiza ekonomičnosti

Prilikom analize ekonomičnosti potrebno je grupisati pokazatelje u pojedine grupe,

npr:

• prema pojedinim veličinama prihoda i rashoda (ukupan prihod,

prodajna cijena gotovih proizvoda, ukupni troškovi proizvodnje i sl.)

• prema područjima (cijelo preduzeće, pojedini dijelovi, ekonomske

jedinice, radna mjesta, grupe preduzeća i sl.)

• prema učestalosti mjerenja (godišnje, polugodišnje,mjesečno, dnevno)

• prema vremenu: za protekla vremenska razdoblja, za buduća

44

vremenska razdoblja koja obuhvataju predviđanja bilo u

poslovnom planu za jednu godinu ili dugoročnijim perspektivnim

planovima razvoja preduzeća.

Analizom ćemo obuhvatiti ekonomičnost prema svim ili samo pojedinim

kriterijima, zavisno od cilja analize. Za protekla razdoblja stoje nam na

raspolaganju stvarni podaci iz postojećih dokumenata, uglavnom iz

zaključnog bilansa. Međutim, za koeficijent ekonomičnosti teže je poslužiti

se nekim egzaktnim veličinama, pa se ovdje moramo uglavnom zadovoljiti

podacima iz planova, koji svojim instrumentarijem utiču na poslovnu politiku

preduzeća.

U ocjeni ekonomičnosti treba analizirati sve utjecaje, kako interne tako i

eksterne. Smatra se općenito ispravnim shvatanje da je ekonomičnost zapravo

borba za sniženje troškova, gdje je utjecaj menadžmenta intenzivniji,

svakodnevni, jer utrošak svakog pojedinog faktora, svaka poslovna operacija,

zavise od odluke menadžmenta. Eksterni utjecaji – koji imaju pretežno

značenje za formiranje prihoda preduzeća – znatno smanjuju akcioni radijus

preduzeća na stupanje ekonomičnosti. Ekonomičnost je prvenstveno problem visine

troškova, i svaki postotak povećanja stepena ekonomičnosti, koji je

ostvaren utjecajem troškova, najzdravija je ekonomičnost preduzeća.

Kako smo uvodno naglasili ekonomičnost je potrebno mjeriti i količinski

i vrijednosno, pa se već iz toga mora zaključiti da je ukupan rezultat ili

koeficijent ekonomičnosti potrebno razlučiti na slijedeće33:

• utjecaje koji proizilaze iz povećanja ili smanjenja volumena

proizvodnje, odnosno utrošenih faktora,

• utjecaje koji proizilaze iz razlike u prodajnim i nabavnim

cijenama, novih proizvoda, odnosno faktora

utjecaje koji proizilaze iz odstupanja od predviđenih normativa.


45

4.2.3. Izračunavanje praga ekonomičnosti

Kada preduzeće ostvarenim prihodom pokrije troškove poslovanja, a da

istovremeno ne ostvari nikakvu dobit kažemo da posluje na pragu

ekonomičnosti. Za svako preduzeće interesantno je izračunavanje praga

ekonomičnosti, tj. na kojem stepenu korištenja kapaciteta se izjednačava

realizovani prihod (C) sa troškovima (rashodima – T). To ocjenjivanje se

izvodi upoređivanjem prihoda, koji se ostvaruje na datom obimu proizvodnje i

troškova (rashoda) koje izaziva takav obim proizvodnje, što se kvantitativno

izražava kroz obrazac:

Prihod = Troškovi

C = T

U cilju uspješnijeg objašnjenja praga ekonomičnosti dajemo slijedeći grafički prikaz:

T

C

Prag ekonmičnosti

T A Dobitak

Gubitak

0 Qp Q

Grafik broj 1: Prikaz praga ekonomičnosti ukupnih troškova i ukupnih prihoda

46

t t

A Prodajna cijena

0 Qp q Grafik broj 2: Prikaz funkcije jediničnog prihoda i troškova po jedinici proizvoda

Kod oba grafička prikaza u tački A je prag ekonomičnosti, tj. gdje je C=T i gdje

se prodajna cijena izjednačava sa cijenom koštanja, a dobit je nula. Prag

ekonomičnosti se može iskazati naturalno i vrijednosno.

Naturalno izražavanje – pomoću ovog metoda na bazi informacija,

izračunavamo broj komada proizvoda koje je potrebno proizvesti i prodati pa da

preduzeće posluje na pragu ekonomičnosti. Obrazac za to je:

C =T

Cq · Q = TFu + Tv · Q

Gdje je:

Cq – prodajna cijena po jednom proizvodu

Q – planirana količina proizvoda

TFu – ukupni fiksni troškovi

Tv – proporcionalni troškovi po jednom proizvodu

Vrijednosni metod – prag ekonomičnosti se izračunava preko visine prihoda koji

je potrebno ostvariti. Naime, kod ovog metoda izračunavamo koji je to iznos

prihoda koji mora ostvariti preduzeće da bi poslovalo na pragu ekonomičnosti.

Visinu prihoda na pragu ekonomičnosti izračunavamo:

47

C · TFu Vt – ukupni varijabilni troškovi

Cpe = -------------

C – Vt

4.3. Rentabilnost

Mjerilo uspjeha sa finansijskog aspekta – rentabilnosti – predstavlja

kvalitetno drugačiji pristup u ocjeni uspješnosti poslovanja preduzeća.

Centralna veličina neto finansijski rezultat ostvaren u jednom ciklusu kao

razlika između prihoda i rashoda. Rentabilnost se samo mjeri u

vrijednosnim pokazateljima, jer elemente iz kojih se izračunava nije moguće

izraziti količinski. Rentabilnost ukazuje koliko je kapital uložen unosno u neki

posao. Osnovni izrazi za mjerenje rentabilnosti34:

neto finansijski rezultat ------------------------------------- x 100 visina sredstava preduzeća

neto finansijski rezultat

------------------------------------- x 100 ukupan prihod

pokazuju u prvoj formuli rentabilnost finansijskih sredstava (kapitala), a u

drugoj formuli rentabilnost prometa, odnosno stopu neto finansijskog rezultata.

Kada posmatramo neto finansijski rezultat u apsolutnom iznosu , t ada ne

možemo doći do zaključka o uspješnosti poslovanja. Potrebno je ovu veličinu

staviti u odnos prema ostalim kategorijama (sredstvima, prihodima, troškovima)

da bismo u relativnim brojevima spoznali finansijske efekte uspješnosti

poslovanja. Premda je rentabilnost (osobito uloženog kapitala) bila prioritetno

mjerilo uspjeha preduzeća, mi se danas u našim preduzećima ne možemo

zadovoljiti s mjerenjem uspjeha samo s tehničkog i ekonomskog aspekta, nego je

34Dervišević.F.;“Analiza za menadžere“;Bihać, 2008; str 318

48

potrebno uspjeh posmatrati sa finansijske strane.

Naime, vidimo da se sredstvima pristupa u mnogim slučajevima dosta

neracionalno, pa nama kao privredi ne može i ne smije biti svejedno s

kakvim smo finansijskim rezultatima poslovali. Ne smijemo pritom biti

ekstremni i smatrati rentabilnost jedinim isključivim mjerilom uspjeha, jer bi nas

to dovelo u drugu krajnost. U poslovnoj politici ne smijemo zastupati stanovište

maksimalnih dobitaka koje treba ostvariti preduzeće kao ekonomska, ali isto

tako i kao socijalna društvena jedinka. Ako bismo i ostvarili nepredviđeno

visoke dobitke, potrebno ih je racionalno koristiti za proširenje materijalne

osnovice, povećanje supstance preduzeća, što će biti od velikog značenja u

ciklusima sa slabijim rezultatima poslovanja.

4.3.1. Analiza rentabilnosti

I kod rentabilnosti je potrebno najprije utvrditi obje veličine pomoću kojih

ćemo izračunavati stupanj ili postotak rentabilnosti. Za brojnik dolazi u obzir

jedna veličina neto finansijskog rezultata, kao što je, npr.:

• novostvorena vrijednost ili novi proizvod,

• dohodak preduzeća,

• dobitak preduzeća,

• dio koji se odvaja u vlastita sredstva,

• osobni dohoci,

• dobitak povećan za amortizaciju (Cash Flow)

U nazivniku ćemo, također, imati određeni broj veličina, a prema potrebama

analitičkih istraživanja:

• ukupno angažirana sredstva,

• vlastiti izvori sredstava,

• vlastiti izvori finansijskih sredstava,

• vlastita ili tuđa sredstva,

• dugoročna ili kratkoročna sredstva,

• stalna ili tekuća sredstva,

• kapital vlastiti ili tuđi.

49

Između rentabilnosti kapitala i rentabilnosti prometa (prihoda) postoji

međusobna povezanost, pa se u nekim slučajevima nastoji oba izraza spojiti u

zajedničku formulu kao zajednički izraz:

rentabilnost prometa x koeficijent obrtanja kapitala = rentabilnost kapitala

Na ovaj način izračunata renatbilnost odgovara odnosima prikazanim u

formuli. Pomoću nje nastoje se osnovni elementi za izračunavanje rentabilnosti

(kapital i promet) svesti pod zajednički nazivnik što se u literaturi naziva „return

on investment“ (ROI). Ovaj obrazac može se primijeniti u analizi cijelog

preduzeća, ali i parcijalno za pojedine pogonske jedinice i poslovne funkcije,

odnosno pojedine proizvode.

Među mogućim veličinama neto finansijskog rezultata spomenuli smo dobitak

i dohodak preduzeća. Smatramo da dobitak bolje odgovara kao izraz neto

finansijskog rezultata, jer je on oslobođen svih troškovnih elemenata, te predstavlja

onaj dio rezultata koji stoji na slobodnom raspolaganju preduzeću za povećanje

vlastitih izvora sredstava.

Za analitička će razmatranja, međutim, imati i velike koristi i rentabilnost

u slijedećem izrazu:

Neto dobitak + amortizacija

-------------------------------------------

Sredstva (u bilo kojoj vrijednosti)

Ova će nam formula pokazivati visinu stope akumulacije koja nam stoji

na raspolaganju u toku poslovne godine za investicijska ulaganja. Ovaj način

izračunavanja rentabilnosti poznat je pod imenom „Cash Flow“, koji više

dobiva na značenju kao pokazatelj finansijske moći preduzeća. U tendenciji

porasta ili opadanja cash flowa, možemo ocijeniti jačinu ili slabost preduzeća.

Neto finansijski rezultat x 100 Promet Neto finansijski rezultat x

100 -------------------------------------

-

x ---------------- = ----------------------------------

- Promet Kapital Kapital

50

4.4. Analiza međusobnih odnosa mjerila uspješnosti

Analizom mjerila uspješnosti potrebno je utvrditi njihovu međusobnu

povezanost, međusobne utjecaje. Sva tri mjerila predstavljaju skladnu cjelinu sa

svrhom povećavanja ukupnih rezultata preduzeća kao cjeline, ali i njenih pojedinih

dijelova.

4.4.1. Analiza međusobnog odnosa produktivnosti i ekonomičnosti

Međusobni odnosi mogu se posmatrati s dva aspekta35:

1. kao odnosi između produktivnosti i količinske ekonomičnosti

2. kao odnosi između produktivnosti i vrijednosne ekonomičnosti.

U prvom slučaju svako povećanje produktivnosti rada trebalo bi imati i za

posljedicu i povećanje količinske ekonomičnosti ako nisu nastupile znatnije

promjene u strukturi utrošenih faktora, pa se prema tome, nalaze u konvergentnom

odnosu.

Ako međutim analiziramo produktivnost i vrijednosnu ekonomičnost, tada može

nastupiti:

• isti slučaj kao i prilikom uspoređivanja produktivnosti i količinske

ekonomičnosti, pa je odnos konvergentan;

• ako, međutim, dolazi do primjene tekućih cijena u brojniku za gotove

proizvode ili u nazivniku na utrošene faktore (troškove), može

povećanje produktivnosti rada biti derogirano: nastupa primjer

kada se povećava produktivnost rada, a smanjuje vrijednosna

ekonomičnost, prema tome dolazi do divergentnih odnosa;

• prema tome, razvoj produktivnosti i vrijednosne ekonomičnosti

može biti konvergentan i divergentan.

Odnos između količinske i vrijednosne ekonomičnosti slični su kao i odnosi

između porduktivnosti rada i vrijednosne ekonomičnosti. Količinska ekonomičnost,


51

ali tekuće cijene mogu razvoj vrijednosne ekonomičnosti promijeniti u

suprotnom pravcu, što također negativno djeluje na rezultat preduzeća. Odnos

dakle može biti konvergentan i divergentan (poželjno bi bilo da je odnos

konvergentan, premda u slučaju pada količinske ekonomičnosti ne bi bilo

negativno da raste vrijednosna ekonomičnost).

4.4.2. Analiza međusobnog odnosa ekonomičnosti i rentabilnosti

Međusobni odnosi mogu se posmatrati sa dva aspekta:

1. kada kompariramo količinsku ekonomičnost i rentabilnost, ne mora

svako povećanje ekonomičnosti izazvati i povećanje rentabilnosti

(odnos može biti konvergentan i divergentan)

2. međutim, svako povećanje vrijednosne ekonomičnosti

automatski izaziva i povećanje rentabilnosti (odnos može biti

samo konvergentan ako se radi o rentabilnosti prometa, odnosno

prihoda, ali može biti konvergentan i divergentan ako se radi o

rentabilnosti sredstava, odnosno kapitala).

Ovdje govorimo o rentabilnosti prometa, a ne sredstava (jer ova rentabilnost

nema izravnu vezu sa izračunavanjem ekonomičnosti). Nažalost, u praksi naših

preduzeća dolazi češće do takvih situacija kada se povećava proizvodnja i

produktivnost rada, a preduzeća nemaju dovoljno sredstava ni za isplatu osobnih

dohodaka. Takva su preduzeća ostvarila nizak koeficijent vrijednosne

ekonomičnosti, došlo je do divergentnih odnosa između produktivnosti rada i

ostalih mjerila uspješnosti. Zbog toga posebno naglašavamo da se povećanje

produktivnosti rada može i smije danas tolerirati samo ako se ono ostvaruje u

okviru postignute ekonomičnosti i rentabilnosti.

4.4.3. Analiza međusobnog odnosa produktivnosti i rentabilnosti

Produktivnost i rentabilnost također se dvojako odnose ako ne dolazi

do disproporcija u tekućim cijenama. Tada porast produktivnosti rada treba

izazvati i porast rentabilnosti. U obrnutom slučaju dolazi do suprotnih kretanja,

52

kao što smo spomenuli i u odnosima između ostalih mjerila. Dakle, i ovdje

možemo imati konvergentne i divergente odnose. Produktivnost i rentabilnost

poklapaju se kod nekih autora kada se izračunavaju na isti način: veličinom

dohotka po jednom zaposlenom. Takav međutim, izraz s ekonomskog aspekta nije

prihvatljiv ni za produktivnost (jer je to isključivo vrijednosni pokazatelj), a

samo uvjetno za rentabilnost.

5. PRIMJER IZ PRAKSE: DOO „ABC“ ZENICA

Privatno preduzeće DOO “ ABC” iz Zenice se bavi proizvodnjom mlinarskih

proizvoda. Ovo preduzeće osnovano je 2000. godine i zapošljava 28

radnika,uglavnom pekara. Preduz ećem rukovodi generalni direktor i

tehnički direktor. Pored glavne pekare posjeduje i četiri manje u r az n im

d i j e lov ima g rad a Zenice. U ovom diplomskom r a d u ćemo obraditi

finansijski položaj i uspješnost poslovanja DOO „ABC“ iz Zenice.

I) Analiza finansijskog položaja

1) Analiza strukture sredstava

U narednoj tabeli ćemo predstaviti iznos, strukturu i dinamiku stalnih i obrtnih

sredstava.

Tabela broj 10: Struktura i dinamika stalnih i obrtnih sredstava

Poslovna sredstva

2008. godina 2009. godina Dinamika

Iznos Struktura Iznos Struktura (4:2)x100

1 2 3 4 5 6

Osnovna 290.353,00 60,90% 359.212,00 79,40% 123,72

Obrtna 186.144,00 39,10% 93.433,00 20,60% 50,19

Ukupno

476.497,00 100% 452.645,00 100% 94,99

53

Obračun za 2008. godinu: 290.353

Učešće osnovnih sredstava u ukupnim sredstvima = ------------------ x 100 = 60,90%

476.497

186.144

Učešće obrtnih sredstava u ukupnim sredstvima = -------------------- x 100 = 39,10%

476.497

Na isti način kao za 2008. godinu vrši se obračun za 2009. godinu.

U slučaju kada visoko učešće stalnih sredstava u poslovnim sredstvima prati

visoko učešće vlastitog kapitala u strukturi pasive, povoljan je finansijski

položaj. Da bismo to ocjenili potrebno je da anliziramo strukturu pasive.

Analiza izvora sredstava

Tabela broj 11: Analiza strukture izvora poslovnih sredstava

Izvori poslovnih sredstava

2008. godina 2009. godina Dinamika

Iznos

Struktura

Iznos

Struktura

(4:2)x100

1 2 3 4 5 6 Vlastiti 82.917,00 17,40% 85.426,00 18,90% 103,03 Pozajmljeni 393.580,00 82,60% 367.219,00 81,90% 93,30

0 Ukupno 476.497,00 100% 452.645,00 100% 94,99

Obračun za 2008. godinu: 82.917 Učešće vlastitog kapitala u ukupnom kapitalu = ------------------- x 100 = 17,40%

476.497 393.580

Učešće pozajmljenog kapitala u ukupnom kapitalu = ----------------- x 100 = 82,60%

476.497

Obračun za 2009. godinu se vrši na isti način kao i za 2008. godinu.

Kada smo analizirali i strukturu pasive možemo ocijeniti finansijski položaj

54

D O O „ABC“.

Polazeći od prethodnog stajališta možemo zaključiti da finansijski položaj

DOO „ABC“ nije povoljan. U bilansu stanja DOO „ABC“ u strukturi pasive od

obaveza nalaze se i kratkoročne i dugoročne obaveza te iz rog razloga ona plača

kamate na pozajmljena sredstva.

Također iz prethodne analize se može vidjeti dinamika stalnih i obrtnih sredstava

i vlastitog i pozajmljenog kapitala. Zaključujemo sljedeće:

• Indeks dinamike ukupnih sredstava iznosi 94,99, što nam govori da je u 2009.

godini došlo je do smanjenja ukupnih sredstava preduzeća u odnosu na 2008.

godinu. Također indeks dinamike osnovnih sredstava iznosi 123,72 što nam

pokzazuje da je došlo do povečanja osnovnih sredstava u 2009. godini u odnosu

na 2008. godinu. Indeks dinamike obrtnih sredstava iznosi 50,19, došlo je do

smanjenja obrtnih sredstava u 2009 godini u odnosu na 2008. godinu.

• Indeks dinamike izvora sredstava iznosi 94,99 što nam pokazuje da je

došlo do smanjenja izvora sredstava u 2009. godini u odnosu na 2008.

godinu. Indeks dinamike vlastitog kapitala iznosi 103,03 što pokazuje da je

došlo do povećanja vlastitog kapitala u 2009 godini u odnosu na 2008

godinu. Međutim, indeks dinamike pozajmljenog kapitala iznosi 93,30 koji

pokazuje pad pozjamljenog kapitala. Iz ovoga vidimo da je došlo do povećanja

vlastitog kapitala i smanjenja pozajmljenog kapitala, ali u krajnoj instanci je

došlo do smanjenja izvora sredstava jer je veće smanjenje pozajmljenog kapitala

od povećanja vlastitog kapitala.

2) Analiza stalnih sredstava

Sljedeći korak u analizi finansijskog položaja je analiza stalnih sredstava.

Kroz ovu analizu ispitat ćemo:

• stupanj tehničke opremljenosti,

• randman stalnih sredstava

Stalna sredstva

Tehnička opremljenost = ---------------------------

Zaposleni radnici

55

Ispitivanjem tehničke opremljenosti rada ustanovit ćemo indikator

stalnih sredstava prema zaposlenim radnicima vlastitog preduzeća. Veći

stepen tehničke opremljenosti mora izazvati i veći stupanj produktivnosti,

povećanja proizvodnje, kao i povećanje randman stalnih sredstava.

290.353

Tehnička opremljenost 2008 godine = ------------------ = 14.517,65

20

359.212 Tehnička opremljenost 2009 godine = ------------------ = 12.829,00

28 Iz prethodnog vidimo da je tehnička opremljenost stalnim sredstvima po

zaposlenom radniku u 2008 godini iznosila 14.517,65 KM, a u 2009 godini

12.829,00 KM. Vidimo da je u 2009. godini došlo do smanjenja tehničke

opremljenosti. Razlog tome je povećanje broja zaposlenih.

Ukupan prihod

Randman stalnih sredstava = --------------------

Stalna sredstva

Analizom randmana stalnih sredstava utvrđujemo veličinu proizvodnje

odnosno ukupnog prihoda prema veličini stalnih sredstava. Na taj ćemo način

doći do značajnog podatka koliko na uloženi KM stalnih sredstava otpada

proizvodnje ili prihoda.

1.122.898,00

Randman stalnih sredstava u 2008 godini = --------------------- = 3,87 KM

290.353,00

801.142,00

Randman stalnih sredstava u 2009. godini = ---------------------- = 2,23 KM

359.212,00

56

Zaključujemo da je randman stalnih sredstava u 2008.godini iznosio 3,87 KM,

što znači da na svaki uloženi 1 KM u stalna sredstva ostvarujemo 3,87 KM

prihoda, međutim randman stalnih sredstava u 2009. godini se smanjio i iznosi 2,23

KM što znači da na svaki 1KM uloženih u stalna sredstva ostvarujemo 2,23 KM

prihoda. R azlog zbog kojeg je došlo do smanjenja randmana u 2009. godini j e

smanjenje prihoda od prodaje i povečanje stalnih sredstava.

3) Analiza obrtnih sredstava

Analizu strukture, učešća i dinamike obrtnih sredstava izvršit ćemo u sljedećoj

tabeli:

Tabela broj 12: Analiza strukture, učešća i dinamike obrtnih sredstava

Obračun za 2008. godinu:

1.027

Učešće novčanih sredstava u obrtnim sredstvima = ------------------- x 100 = 0,55%

186.144

42.826

Učešće robnih sredstava u obrtnim sredstvima = -------------------- x 100 = 23,00%

186.144

Obrtana

sredstva

2008. godina

2009. godina

Dinamika Izno

s

Strukt. Iznos Strukt. (4/2)x100

1 2 3 4 5 7

Novčana 1.027,00

.027

0,55% 532,00 0,57% 51,80

Robna 42.826,00 23,01% 14.455,00 15,47% 33,75

Pravna 142.291,00 76,44% 78.446,00 83,96% 55,13

Ukupno 186.144,00 100% 93.433,00 100% 50,19

57

142.291

Učešće pravnih sredstava u obrtnim sredtvima = -------------------- x 100 = 76,44%

186.144

Na isti način se izračunava i za 2009. godinu.

Zaključak:

1. indeks ukupnih obrtnih sredstava iznosi 50,19 što znači da su se obrtna

sredstva smanjila u 2009. godini u odnosu na 2008. godinu.

2. indeks novčanih obrtnih sredstava iznosi 51,80 što nam govori da su se

novčana obrtna sredstva u 2009. godini znatno smanjila u odnosu na 2008.

godinu.

3. indeks robnih obrtnih sredstava iznosi 33,75 što pokazuje da su se

robna obrtna sredstva u 2009. godini smanjila u odnosu na 2008. godinu.

4. Indeks pravnih obrtnih sredstava iznosi 55,13 što nam govori da u se

pravna obrtna sredstva smanjila u 2009. godini u odnosu na 2008. godinu.

4) Analiza strukture kapitala

Ranije smo obavili analizu strukture kapitala prema porijeklu. Sada ćemo

strukturu kapitala posmatrati preko pokazatelja:

• Sigurnosti,

• Samostalnosti i

• Zaduženosti

Vlastiti kapital

Stepen sigurnosti = ------------------------- x 100

Ukupni izvori

Sigurnost je veća ukoliko je učešće vlastitih izvora u ukupnim izvorima veće i

obrnuto. Kvalitet finansijske sigurnosti uslovljen je finansijskom samostalnošću,

zaduženošću, likvidnošću i rentabilnošću preduzeća.

58

82.917

Stepen sigurnosti u 2008. godini = ------------------- x 100 = 17,40%

476.497

85.426

Stepen sigurnosti u 2009. godini = ------------------- x 100 = 18,87% 452.645

Kod DOO „ABC“ stepen sigurnosti u 2008. godini je 17,40%, dok je 2009.

godini 18,87%.Vidimo da je u 2009. godini došlo do povećanja sigurnosti. Idealan

odnos je 50% vlastiti kapitala i 50 % pozajmljeni kapital. Međutim, neki

ekonomski analitičari smatraju i da je 30% vlastitog kapitala dovoljno.

Shodno tome smatramo da DOO „ABC“ ima nepovoljan stepen sigurnosti.

Stepen samostalnosti = sopstveni izvori / tuđi izvori x 100

Stepen samostalnosti je veći i povoljniji za preduzeće kada je iznos

vlastitih sredstava veći u odnosu na pozajmljena sredstva.

82.917

Stepen samostalnosti u 2008.godini = ----------------- x 100 = 21,07 %

393.580

85.426

Stepen samostalnosti u 2009.godini = ----------------- x 100 = 23,26%

367.219

Stepen zaduženosti = tuđi izvori / ukupni izvori x 100

Veći stepen zaduženosti označava nepovoljnu finansijsku situaciju preduzeća.

Njega treba podvrgnuti komparativno – vremenskoj analizi i prostornoj analizi.

Najveći stepen zaduženosti pojavljuje se kod novo formiranih firmi.Sa ovim

59

pokazateljem je komplementaran tzv.stepen pokrića, koji se dobija iz odnosa

ukupne aktive i pozajmljenih izvora.

393.580

Stepen zaduženosti u 2008 godini = ----------------- x 100 = 82,60%

476.497

367.219

Stepen zaduženosti u 2009.godini = ---------------- x 100 = 81,13%

452.645

Vidimo da se stepen zaduženosti smanjio u 2009.godini i iznosi 81,13%. Kada

uporedimo stepen samostalnosti i zaduženosti vidimo da s povećanjem

samostalnosti dolazi do smanjenja zaduženosti, što znači da su ova dva pokazatelja

inverzni.

Aktiva

Stepen pokrića = ------------------------ x 100

Pozajmljeni izvori

Pri istoj aktivi stepen pokrića je veći ako je iznos pozajmljenih sredstava manji i

obrnuto.

476.497

Stepen pokrića u 2008. godini = ----------------- x 100 = 121,07%

393.580

452.645

Stepen pokrića u 2009. godini = ----------------- x 100 = 123,26%

367.219

Stepen pokrića u 2009. godini se povećao jer je došlo do smanjenja i aktive

i pozajmljenog kapitala, ali smanjenje je pozajmljenog kapitala je veće od

smanjenja aktive.

60

5) Analiza dugoročne finansijske ravnoteže

Dugoročna finansijska ravnoteža je obezbijeđena ukoliko je stepen pokrića jednak

ili veći od 1. Ukoliko je taj stepen manji od jedan nema ravnoteže, likvidnost

je ugrožena. Nedostatak dugoročnih izvora pokriva se kratkoročnim.

U narednoj tabeli ćemo uraditi analizu dugoročne finansijske ravnoteže DOO

„ABC“.

Tabela broj 13: Analiza dugoročne finansijske ravnoteže 2008. godina 2009. godina

Iznos Struktura Iznos Struktura

I Dugoročni izvori(1+2) 183.235,00 100% 342.140,00 100%

1. Vlastiti kapital 82.917,00 45,25% 85.426,00 24,97%

2. Dugoročne obaveze 100.318,00 54,75% 256.714,00 75,03%

II Dugoročna

sredstva(3+4)

333.179,00 100% 373.667,00 100%

3. Osnovna sredstva 290.353,00 87,15% 359.212,00 96,13%

4. Zalihe 42.826,00 12,85% 14.455,00 3,87%

III Stepen pokrića dugoročnih sredstava dugoročnim izvorima (I:IIx100)

Stepen pokrića dugoročnih sredstava dugoročnim izvorima u 2008. godini

iznosi 54,99%, a u 2009. godini 91,56%

Zaključujemo da je stepen pokrića stalnih sredstava dugoročnim izvorima manji od

1 što znači da DOO „ABC“ nema dugoročnu finansijsku ravnotežu,

likvidnost je ugrožena. Nedostatak dugoročnih izvora pokriva se kratkoročnim

izvorima.

Stepen pokrića stalnih zaliha obrtnim fondom

Ukoliko je neto obrtni fond jednak stalnim zalihama ili veći od njih obezbijeđena

je dugoročna finansijska ravnoteža, a time i uslovi za održavanje likvidnosti.

Ukoliko je neto obrtni fond manji od stalnih zaliha nije obezbijeđena

61

dugoročna finansijska ravnoteža, ugrožena je likvidnost (dio zaliha se finansira

kratkoročnim izvorima na koje se plaćaju kamate).

Tabela broj 14: Stepen pokrića stalnih zaliha obrtnim fondom Godina

2008. 2009. 1. Obrtni fond

2. Zalihe -107.118,00 42.826,00

-17.072,00 14.455,00

3. Stepen pokrića stalnih zaliha obrtnim fondom (dugoročnim izvorima)

1:2x100

-250,12% -118,10%

Neto obrtna sredstva = Tekuća sredstva – Tekuće obaveze

Neto obrtna sredstva za 2008. godinu = 186.144 – 293.262 = -107.118

Neto obrtna sredstva za 2009. godinu = 93.433 – 110.505 = - 17.072

Iz ovog primjera vidimo da je kod DOO „ABC“ neto obrtni fond u 2008. i 2009.

godini manji od zaliha, što nam govori da nije obezbjeđena dugoročna finansijska

ravnoteža. Vidimo da se zalihe finansiraju kratkoročnim izvorima sredstava.

6) Analiza kratkoročne finansijske ravnoteže

Kratkoročna finansijska ravnoteža izražava se kroz likvidnost. Likvidnost

znači sposobnost preduzeća da u roku isplati dospjele obaveze.

Pokazatelji utemeljeni na odnosu između tekuće aktive i tekuće pasive

a) Tekuća likvidnost

Tekuća aktiva

Tekuća likvidnost = -------------------

Tekuća pasiva

186.144

Tekuća likvidnost za 2008. godinu = ----------------- = 0,63

293.262

62

93.433 Tekuća likvidnost za 2009. godinu = ----------------- = 0,84

110.505 Na dan 31.12.2009.,za plaćanje svakih 1 KM kratkoročnih obaveza ,preduzeće je

imalo 0,84 KM tekućih sredstava, 31.12.prošle godine za ovu namjenu imalo je

0,63 KM tekućih sredstava.Ovaj pokazatelj je povećan u odnosu na prošlu godinu

Kod preduzeća DOO „ABC“ likvidnost u 2008. i 2009. godini je manja od 1,

što znači da je preduzeće nelikvidno. Međutim, najbolje je kada se ovaj odnos

kreće između 1,8 – 2.

b) Radno raspoloživa likvidnost

Radno raspoloživi kapital = tekuća aktiva – tekuća pasiva

Radno raspoloživi kapital za 2008. godinu = 186.144 – 293.262 = - 107.118

Radno raspoloživi kapital za 2009. godinu = 93.433 – 110.505 = - 17.072

Kod preduzeća doo”ABC” radno raspoloživi kapital je negativan u 2008. i 2009.

godini, što je nepovoljno za preduzeće.


Tekuća aktiva – Zalihe

Koeficijent ubrzane likvidnosti = -------------------------------------

Tekuće obaveze

186.144 – 42.826

Koeficijent ubrzane likvidnosti za 2008. = ------------------------------ = 0,49

293.262

63

93.433 – 14.455

Koeficijent ubrzane likvidnosti za 2009. = -------------------------- = 0,71

110.505

Ovaj omjer predstavlja rigorozniji pokazatelj likvidnosti, jer ne obuhvata zalihe

koje se po svojoj knjigovodstvenoj vrijednosti ne mogu lako pretvoriti u likvidna

sredstva. Kod preduzeća „ABC” ovaj odnos je u 2008. godini 0,49 a u 2009.

godini 0,71, pokazatelj je povečan u odnosu na prošlu godinu. S obzirom da se

smatra da je povoljan odnos od 0.8 – 1, iz toga možemo zaključiti da preduzeće

ima nepovoljan koeficijent ubrzane likvidnosti.

d) Trenutna likvidnost

Novčana sredstva

Pokazatelj trenutne likvidnosti = -------------------------------


1.027 Trenutna likvidnost za 2008 godinu = ---------------- = 0,004

293.262

532

Trenutna likvidnost za 2009. godinu = --------------- = 0,005

110.505

Kod preduzeća “ABC” pokazatelj trenutne likvidnosti u 2008. godini iznosi 0,004

a u 2009. godini 0,005. Vidimo da je došlo do pada trenutne likvidnosti i to

zbog smanjenja novčanih sredstava. Poželjan koeficijent trenutne likvidnosti kreće

se u rasponu od 0,1 – 0,4. Ovo nam govori da “ABC” nema povoljan keoficijent

trenutne likvidnosti.

Solventnost

Poslovna sredstva

Solventnost = -----------------------

Obaveze

64

476.497

Solventnost za 2008. godinu = ----------------- = 1,21

393.580

452.645

Solventnost za 2009. godinu = -------------------- = 1,23

367.219

Iz ovoga vidimo da je vrijednost poslovnih sredstava preduzeća DOO “ABC” u

2008. i 2009. godini veća od obaveza, pa se zaključuje da je preduzeće solventno.

Pokazatelji utemeljene na mogućnosti pretvaranja aktive u novac

a) Broj obrta zaliha

Troškovi za prodate zalihe Koeficijent obrta zaliha (KOZ) = ------------------------------------

Prosječno stanje zaliha

1.117.5 3 0 1.117.530

KOZ za 2008. godinu = -------------------------- = ------------------ = 31,18 puta 28.862 + 42.826 35.844

------------------------ 2

365 Obrtaj zaliha u danima = -------- = 11,70 dana 31,18

798.534 798.534 KOZ za 2009. godinu = --------------------------- = ---------------- = 27,88 puta

42.826 + 14.455 28.640,5 -----------------------

2

365 Obrtaj zaliha u danima = ------- = 13,9 dana 27,88

Na osnovu prethodnog možemo zaključiti da je kod preduzeće „ABC” u 2008.

godini koeficijent obrta zaliha bio 31,18 puta, a u 2009. godini 27,88 puta. Ovaj

pokazatelj nam govori koliko se puta prosječna vrijednost zaliha pretvori u

65

potraživanja od kupaca u toku jedne poslovne godine. Za preduzeće je bolje što

se više puta u toku godine obrnu zalihe. Vidimo da je kod ovog preduzeća došlo

do smanjenja obrta zaliha u 2009. godini.

Obrtaj zaliha u danima kod preduzeća „ABC” u 2008. godini iznosi 11,70 dana a

u 2009. godini 13,09 dana. To je vrijeme koje je prosječno protekne od nabavke

materijala za proces proizvodnje do konačne prodaje gotovih proizvoda

kupcima. Što je veći koeficijent obrta zaliha dovodi do toga da je obrtaj zaliha u

danima manji.


Neto prihod od prodaje

Koeficijent obrta potraživanja (KOP)= -----------------------------------------

Prosječno stanje potraživanja od kupaca

1.222.898 1.222.898 KOP za 2008. godinu = -------------------------- = --------------- = 21,61 puta 48.184 + 64.996 56.590

------------------------ 2 365 Unovčenje potraživanja u danima = ------- = 16,89 dana 21,61

801.142 801.142 KOP za 2009. godinu = -------------------------- = ------------------ = 8,94 puta 64.996 + 114.284 89.640

----------------------- 2 365 Unovčenje potraživanja u danima = ------- = 40,83 dana 8,94

66

Ovaj pokazatelj nam govori koliko se puta godišnje prosječno naplačuju

potraživanja od kupaca. Što je veći koeficijent to je bolje za preduzeće. Kod

našeg preduzeća ovaj koeficijent je u 2008. godini 21,61 put a u 2009. godini

8,94 puta. Ovaj koeficijent kod preduzeća se smanjuje što je nepovoljno za

preduzeće.

Pokazatelj unovčenja sredstava pokazuje nam koliko je prosječno potrebno dana

da se naplate potraživanja od kupaca. Vidimo da je preduzeće „ABC” u

2008. godini prosječno svakih 16,89 dana naplačivalo potraživanja, a u 2009.

godini prosječno svakih 40,83 dana.

II) Analiza uspješnosti poslovanja

1) Produktivnost rada

U ovom slučaju zbog heterogenosti proizvoda primjenit ćemo metodu obračuna:

Σ Q Cq

P = -------------- Cq – tržišna cijena po jedinici proizvoda

L

1.222.898

Produktivnost rada za 2008. godinu = ------------------- = 61.144,90 KM

20

801.142

Produktivnost rada za 2009. godinu = -------------------- = 28.612,21KM

28

Iz prethodnog obračuna vidimo koliko svaki radnik prosječno stvori prihoda

od prodaje u toku jedne godine. Tako je u 2008. godini svaki radnik prosječno

stvarao 61.144,90 KM prihoda od prodaje, dok je u 2009. godini produktivnost

smanjena na 28.612,21 KM jer je povećan broj radnika. To znači da je

procentualno manje povećanje prihoda od prodaje nego procentualno iskazano

povećanje broja zaposlenih. Još dva bitna faktora su uticala na produktivnost i to

67

tehnička opremljenost i randman stalnih sredstava.

U 2009. godini je došlo do smanjenja tehničke opremljenost u odnosu na

2008. godinu, dok je u 2009. godini došlo do smanjenja randmana stalnih

sredstava u odnosu na 2008. godinu. Međutim, smanjenje produktivnosti se

desilo iz razloga što je procenat smanjenja tehničke opremljenosti manji od

procenta smanjenja randmana stalnih sredstava, što je u krajnjoj instanci utjecalo na

smanjenje produktivnosti rada.

2) Ekonomičnost

Jedan od načina na koji možemo izraziti ekonomičnost je vrijednosno izražavanje

ekonomičnosti. Vrijednosno izražavanje ekonomičnosti imamo kada se proizvedena

količina proizvoda izrazi svojom vrijednošću (količina x cijena), a utrošeni

elementi odgovarajućim nabavnim ili tržišnim cijenama kao troškovi. Tada je

ekonomičnost odnos između:

Ostvareni prihod

E = ---------------------------

Ostvareni rashod

ili

Ostvareni rashod

E = ---------------------------

Ostvareni prihod

1.122.898

E za 2008. godinu = ----------------- = 1,005

1.117.530

801.148

E za 2009. godinu = ------------------ = 1,004

798.354

68

Ovaj obrazac kod preduzeća „ABC” nam govori koliki su prihodi po jedinici

rashoda. Iz obračuna se vidi da su prihodi po jedinici rashoda u 2008. godini

iznosili 1,005 KM, a u 2009. godini 1,004 KM. Možemo zaključiti da je

poslovanje preduzeća ekonomično jer je odnos prihoda i rashoda veći od 1.

Ako iskažemo obrnuto vidjet ćemo koliko je potrebno rashoda za jedinicu prihoda.

1.117.530

E za 2008 godinu = ----------------- = 0,99 KM

1.122.898

798.354

E za 2009. godinu = ----------------- = 0,99 KM

801.142

Vidimo da je za svaku jedinicu prihoda potrebno napraviti rashoda u 2008. godini

0,99 KM, kao i u 2009. godini 0,99 KM. Ovdje je povoljan odnos kada je manji od

jedan, to znači da manje treba napraviti rashoda za jedinicu prihoda.

3) Rentabilnost

Rentabilnost ukazuje koliko je kapitala uloženo unosno u neki posao. Osnovni

izrazi za mjerenje rentabilnosti:


------------------------------------- x 100

visina sredstava preduzeća


------------------------------------- x 100

ukupan prihod

pokazuju u prvoj formuli rentabilnost finansijskih sredstava (kapitala), a u

69

drugoj formuli rentabilnost prometa, odnosno stopu neto finansijskog rezultata.

5.368

Rentabilnost za 2008. godinu = -------------------- x 100 = 1,13%

476.497

2.509

Rentabilnost za 2009. godinu = ------------------- x 100 = 0,55%

452.645

Iz odnosa neto finansijskog rezultata i ukupnih sredstava preduzeća “ABC”

vidimo da ostvaruje veoma nisku rentabilnost u poslovanju u 2 0 0 9 . g o d i n i tj.

ostvaruje nizak povrat kroz finansijski rezultat na ukupno angažovana sredstva.

Odnos između neto finansijskog rezultata i ukupnog prohoda:

5.368

Rentabilnost za 2008. godinu = -------------------- x 100 = 0,48%

1.122.838

2.509 Rentabilnost za 2009. godinu = ------------------ x 100 = 0,31 %

801.142

I iz ovog odnosa vidimo da preduzeće “ABC” ostvaruje veoma nisku stopu

rentabilnosti. Ta stopa u 2008. godini iznosi 0,48%, a u 2009. godini 0,31%.

Ovako niska stopa rentabilnosti nije povoljna za preduzeće.

Između rentabilnosti kapitala i rentabilnosti prometa (prihoda) postoji

međusobna povezanost, pa se u nekim slučajevima nastoji oba izraza spojiti u

zajedničku formulu kao zajednički izraz:

70

Neto finansijski rezultat x 100 Promet Neto finansijski rezultat x 100 -------------------------------------

-

x ---------------- = -------------------------------------

--- Promet Kapital Kapital

rentabilnost prometa x koeficijent obrtanja kapitala = rentabilnost kapitala

Rentabilnost kapitala u 2008. godini:

5.368 x 100 1.122.898 5.368 x100

----------------------- x ------------------- = ----------------

1.122.898 82.917 82.917

0.4780 x 13,5424 = 6,4733%

Rentabilnost kapitala u 2009. godini:

2.509 x 100 801.142 2.509 x 100

----------------------- x -------------------- = ----------------

801.142 85.426 85.426

0,3132 x 9,9,3782 = 2,9373%

U okviru analize rentabilnosti izvršili smo obračun rentabilnosti kapitala

za preduzeće „ABC”. Rentabilnost kapitala za preduzeće „ABC” u 2008. godini

iznosila je 6,4733% a u 2009. godini 2,9373%. Ovaj pokazatelj nam pokazuje

koliko ostvarujemo neto finansijskog rezultata na ukupno angažovani kapital

preduzeća.

71

6. ZAKLJUČAK Analiza finansijskih izvještaja koju intereno vrše vlasnici preduzeća ima dva cilja:

analizirati stanje imovine,kapitala i obaveza preduzeća.

Za analizu stanja imovine ,kapitala i obaveza preduzeća,osnova ja bilans stanja na

određeni dan,dok je za analizu prihoda i rashoda kao i poslovnog rezultata osnov

prihodi i rashodi određenog perioda.

Vlasnike preduzeća naročito interesuje analiza ekonomičnosti,produktivnosti i

rentabilnosti.

Menadžment i zaposlenici nakon izvršene analize poslovanja mogu vidjeti koliko su

uspješno upravljali odnosno radili u proteklom periodu.Takođe, vide i šta bi se

moglo uraditi kako bi bolje poslovali u narednom periodu.

Nakon što smo u ovom radu prošli kroz k v a l i t a t i v n u analizu finansijskog

položaja i uspješnosti poslovanja, teorijski i praktično, neophodno je donijeti

zaključak. Zaključak ćemo bazirati na primjeru iz prakse, odnosno preduzeća

“ABC”.

Kod analize strukture sredstava i izvora sredstava smo vidjeli da preduzeće

„ABC“ ima nepovoljan finansijski položaj i to zbog toga što ima visoko učešće

stalnih sredstava, a nisko učešće vlastitog kapitala. Ovo preduzeće bi u narednom

periodu trebalo raditi na povećanju vlastitog kapitala ili na smanjenju stalnih

sredstava kako bi došlo u stanje ravnoteže. Možemo zaključiti da preduzeće DOO

„ABC“ primjenjuje agresivnu finansijsku politiku jer dio svojih stalnih sredstava

finansira iz kratkoročnih izvora.

Kod analize obrtnih sredstava došli smo do zaključka da p r e d u z e ć e

posjeduje nizak nivo novčanih sredstava, a visok nivo pravnih obrtnih sredstava.

Ovo nas dovodi do zaključka nam kupci čekaju krajnji datum roka plaćanja ili

čak i ne plačaju u okviru datog roka. Međutim kako bismo riješili ovaj problem

predlažemo primjenu sljedećih metoda:

1. č e š ć e izdavanje računa – onim kupcima koji imaju različite navike

plaćanja. Neki plaćaju na dan primitka računa, dok drugi plaćaju na zadnji dan

roka za plaćanje.Neki kupci plaćaju čak i nakon tog roka . Međutim,

72

kada ćešće šaljemo račune stvaramo mogućnost i za ćešću uplatu is t ih .

2. skraćivanje vremena za uplate koje ostaju kao nenaplaćna sredstva.

Ovim činom ćemo povećati koeficijent obrta potraživanja a time i skratiti vrijeme

potrebno za naplatu potrživanja.

Stepen zaduženosti je veći od poželjnog koji iznosi 50% vlastitih sredstava, a

50% tuđih sredstava. Iako je ovaj idealni stepen zaduženosti teško ostvariti,

međutim treba težiti ka njema. Ali treba naglasiti da je u DOO „ABC“

velik stepen zaduženosti i da treba u narednom periodu raditi na povećanju

vlastitog kapitala.

Iz postojeće aktive možemo izmiriti sve obaveze tako da je stepen pokrića

zadovoljavajući . Stepen pokrića dugoročnih sredstava dugoročnim izvorima je

manji od normalnog, međutim to je cijena primjene agresivne politike finansiranja,

koju smo na početku objasnili.

Što se tiče likvidnosti, DOO „ABC“ je nelikvidno, jer ima problema sa

trenutnom likvidnošću, a to je razlog niskog nivoa novčanih sredstava.

Rješavanje tog problema smo objasnili kod naplate potraživanja od kupaca.

Također, potrebno je naglasiti da je DOO „ABC“ solventna.

Moramo naglasiti da DOO „ABC” ima nizak nivo rentabilnosti tj. povrata na

uložena sredstva. Razlog niske rentabilnosti su visoki rashodi koji se

odnose na upravu, administraciju i distribuciju kao i na kamate na pozajmljena

srdstva. Ukoliko bi se smanjili ovi rashodi povećala bi se rentabilnost ili ako bi se

povećala produktivnost radnika uz isti nivo rashoda došlo bi do povećanja

rentabilnosti.

Na samom kraju zaključujemo da DOO „ABC“ treba poduzeti mjere kako bi

došlo u dugoročnu finansijsku ravnotežu.

73

7. LITERATURA 1. Bogetić P.M., Analiza bilansa, UNIVERZITET CRNE GORE –

EKONOMSKI FAKULTET, Beograd 2000.

2. Dervišević F., Analiza poslovanja za menadžere, GRAFIČAR, Bihać 2008.

3. Đ ogić. R.; Osnovi savremenog menadžmenta“ Sarajevo, 2006

4. Gray/Needles, Finansijsko računovodstvo, Savez računovođa i revizora

Republike Srpske, Banja Luka, 2001

5. Gulin D., Tušek B., Žager L., Poslovno planiranje, kontrola i analiza,

HRVATSKA ZAJEDNICA RAČUNOVOĐA I FINANSIJSKIH

DJELATNIKA, Zagreb 2004.

6. Godišnji obračun 2009. Revicon d.o.o. ,Sarajevo , januar/siječanj 2010.

7. Jahić M., Finansijsko računovodstvo – MSFI – MRS – PDV, Sarajevo 2008.

8. Klobučar J., Računovodstvo, Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu,

Sarajevo 2000.

9. Međunarodni računovodstveni standardi

10. Rovčanin A., Upravljanje finansijama, JORDAN STUDIO, Sarajevo 2006.

11. Šunjić – Beus.M;Berberović.Š.;“Ekonomika preduzeća“; Sarajevo, 2005

12. Van Horne J.,Wachowicz J., Osnovi finansijskog menadžmenta, MATE,

Zagreb 2002.

13. Žager K., Žager L., Analiza finansijskih izvještaja, MASMEDIA, Zagreb 1999.

74

8. POPIS TABELA, GRAFIKONA I ŠEMA

8.1. Tabele str.

01. Tabela 1. Okvirni izgled Bilansa stanja.............................................

5

02.

Tabela 2.

Bilans stanja po metodi troškova prodatih proizvoda.....

8

03.

Tabela 3.

Pregled učešća stalnih i obrtnih sredstava.......................

11

04. Tabela 4.

Pregled strukture obrtnih sredstava.................................

15

05.

Tabela 5.

Analiza pasive sa vlasničkog aspekta................................

16

06.

Tabela 6.

Stepen pokrića dugoročnih sredstava dugoročnim izvorima................................................................................

20

07. Tabela 7.

Stepen pokrića stalnih zaliha obrtnim fondom................

21

08.

Tabela 8.

Stavke iz bilansa stanja za obračun likvidnosti................

22

09.

Tabela 9.

Metoda presijecanja bilanse...............................................

31

10.

Tabela 10.

Struktura i dinamika stalnih i obrtnih sredstava............

52

11.

Tabela 11.

Analiza strukture izvora poslovnih sredstava..................

53

12.

Tabela 12.

Analiza strukture,učešća i dinamike obrtnih sredstava..

56

13.

Tabela 13.

Analiza dugoročne finansijske ravnoteže..........................

60

14.

Tabela 14.

Stepen pokrića stalnih zaliha obrtnim fondom................

61

8.2. Grafikoni str.

01. Grafikon 1. Prikaz praga ekonomičnosti ukupnih troškova i ukupnih prihoda..................................................................

45

02. Grafikon 2. Prikaz funkcije jediničnog prihoda i troškova po jedinici proizvoda................................................................ 46

8.3. Šeme str. 01. Šema 1. Prikaz analize finansijskog položaja................................ 9

75

9. PRILOG

9.1.Bilans stanja

9.2. Bilans uspjeha

9.3. Izvještaj o novčanim tokovima

9.4. Izvještaj o promjenama u Kapitalu

alati računovodstvene analize u funkciji kvalitativnog upravljanja preduzećem abc

Documents

Transcript of alati računovodstvene analize u funkciji kvalitativnog upravljanja preduzećem abc