Akvaristi No1

mart 2012. www.akvaristi.org 1

AKVARISTIBroj 1 Mart 2012.

2 www.akvaristi.org mart 2012.


SadržajUvodnik Akvarista? 5

Povod5. rođendan foruma www.akvaristi.org 6

Za početnike 5 riba za akvarijume do 40 litara 10

Hrana Artemia salina 12

BolestiNajčešće bolesti tropskih riba 20

OpsesijaTaj veličanstveni Ciklid 30

Uzgoj Pelvicachromis pulcher 36

Park prirode Hutovo blato 38

Fotogalerija 40

Reportaža

Buvljak za akvariste 24

Username: Lacosta88

“Nešto novo” 28

Osvjetljenje

Estetska komponenta ili potreba 16


Log inUsername:

Password:

Definisati akvaristiku kao hobi je omalovažavajuće, jer se ovdje ne radi o jednostavnoj razonodi, koja se upražnjava u slobodno vrijeme, ili nešto što se započinje i ostavlja kad se poželi, kao npr. filatelija (sakupljanje markica), već je to ozbiljna aktivnost koja uključuje čitavu lepezu osjeća-nja i prije svega odgovornosti.

Biti akvarista je obaveza koja se ne prihvata slučajno samo da bi se uljepšao prostor opuštajućim prizorom podvodnog svijeta, stvorenog na-šom maštom i znanjem (a mi dobro znamo koliko zahtijeva znanja, koje se nikad ne nauči do kraja). Imati akvarijum je konkretan, ne samo sim-boličan, način da se doprinese u spašavanju planete od uništenja prou-zrokovanog od strane čovjeka.

Akvarista?Uvodnik



„Danas nam je divan dan, divan dan...“ i svi već znamo kada se pjeva ova pjesma. Da, pogodili ste, prošlo je pet godina od početka rada prvog, ali i jedinog bosan-skohercegovačkog akvarističkog sajta i foruma. Petog marta 2007. godine je počela priča koja i danas traje. Prva poruka, kako je i najlo-gičnije, napisana „iz pera“ osniva-ča ove web stranice CABH-a (Dino) glasila je:

„Sajt je startao sa radom 05.03.2007. godine, naravno sa nekoliko mana koje će biti nado-knadne na zahtjev korisnika.

Usput, sajt je formiran u našoj zemlji, pa i krajnje je vrijeme bilo, administrator je iz Zenice kao i po-magači iz Zenice i Sarajeva.

Nema nas puno u akvaristici, ali to nije razlog da se ne udruži-

5. rođendan forumawww.akvaristi.org

mo preko ovakvog jednog sajta. Susjedne zemlje već odavno imaju ovakva mjesta na internetu i uživa-ju u tome, a ipak granice su velika stvar. Smatramo makar nas bilo 10, ovaj sajt će raditi godinama i bit će nam lijepo. Zakup web prostora i domene je dogovoren za pet nared-nih godina.”

Rekao je CABH puno velikih stvari u ovoj prvoj poruci. Sajt je formiran u našoj zemlji i na svu sre-ću da ga imamo. Ne, ne... zahvalni smo mi kolegama iz susjedstva, čiji smo „podstanari“ bili dok nismo dobili „našu kuću“, ali naši stari su smislili puno poslovica o gostima, o svojoj kućici i tako redom. Dobili smo jedno mjesto gdje smo domaći i gdje „uđem u čarapama i trenerci“ i nije me stid, jer tu sam kod kuće.

Spomenuo je CABH samo dva

Povod

Prva poruka, kako je i najlogičnije, napisana „iz pera“ osnivača ove web stranice CABH-a (Dino) glasila je: „Sajt je startao sa radom 05.03.2007. godine, naravno sa nekoliko mana koje će biti nadoknadne na zahtjev korisnika.”


BiH grada, koja su i danas tu, ali danas imamo i Tuzlu, Lukavac, Ba-nja Luku, Mostar, Travnik, Tešanj, Doboj, Derventa, Bihać, Sanski Most, Dubrave (Kalesija), pa ima tu i naših članova iz susjednih zema-lja, regiona, ali i iz Azije, Amerike i sigurno da nas ima još po cijelom svijetu i našoj BiH, ali ne popunja-vaju polje u prijavnom formularu gdje piše „grad“, pa tako da se i ne zna odakle nas još ima. U budućno-sti se nadamo da ćete biti aktivni, pa ažurirati svoje profile i upisati mjesto odakle dolazite, odnosno, gdje se bavite akvaristikom ili mož-da ona vama.

„Nema nas puno u akvaristi-ci...“, možda nas 2007. godine nije bilo puno, ali danas, 2012. naš forum broji blizu 700 registrovanih članova, sa oko 1650 tema i skoro

22000 poruka i ima evidentnu tendenciju porasta bro-ja članova u zadnjih pola godine. Da ne pretjeramo, ima članova koji su se samo registrovali i bez traga na-stali, ali ima i onih koji uveliko „gaze“ brojku 2000 iza naziva „Postovi:“.

Ovaj forum je do sada iznjedrio na desetine akvari-stičkih druženja, zajedničkih kafa i roštilja, zajedničkih projekata i ideja, mnogo novih prijateljstava, puno raz-mijenjenih, prodanih, poklonjenih i ne znam kako još ne, trampljeninih stanovnika naših akvarijuma. I to je ljepota našeg hobija, ali i našeg foruma.

Na kraju, sad smo „predškolci“ i imamo još puno toga da učimo i proživimo. Možda nam se „nestaš-luci“ mogu tolerisati narednu godinu, ali pred nama su neminovno zreliji koraci pod budnim okom našeg Cantdawn-a (Samir), koji je tu kao stariji brat da nam „čuva leđa“. Hvala ti Cantdawn! Hvala i svima ostalim koji čine sajt i forum www.akvaristi.org ovim što danas jeste.

Nadam se da svoju ozbiljnost i sazrijevanje doka-zujemo i ovim časopisom koji je naš proizvod i poklon svima nama za 5. Rođendan.


Park prirode

Hutovo blato


Za početnike

Guppy - Poecilia reticulata Ovo je možda i najbolja riba za po-četnike jer se odlikuje miroljubivošću i malim ili gotovo zanemarivim pro-centom agrasivnosti. Odgovaraju joj različiti uslovi u akvarijumu kako u pogledu hemijskih parametara vode tako i temperaturnih oscilacija. Muž-jaci su ukrašeni lepezastim repom, a ženke rađaju žive mlade.

Ksifa - Xsiphophorus helleriiJoš jedna riba koja pripada grupi živorotki, ne polažu ikru, rađaju žive mlade. Mužjaci su karakteristični zbog izduženog donjeg dijela repa u obliku mača. Poželjno je da u akvarijumu bude dosta akvarijskog bilja (zbog kanibalizma roditelja prema tek rođenim mladim). Još jedna zanimljivost – u nedostatku mužjaka u akvariju-mu jedna od ženki nakon izvijesnog vremena promijeni pol i postane mužjak (ovaj proces se ne može dogoditi obrnuto tj iz mužjaka u ženku se ne mogu preobraziti).

5 riba za akvarijume do 40 litara


Zebrica – Danio rerio Brza je i vrlo živahna riba, svijetlosivog tijela, a prepoznatljiva je po četiri horizontalne pruge tamnije sive ili sivoplave boje. Polni diformizmi su očiti: ženke su veće od mužjaka i dosta krupni-jeg, roze stomaka. Maksimalna dužina ženke je 6 cm. Između tamnijih pruga kod mužjaka se nalaze zlatnožute pruge, koje su kod ženke sive boje. Za ove ribe takođe važi pravilo da je veoma bitno imati poklopac na akvarijumu, jer se često desi da znaju iskočiti iz akvarijuma.

Barbusi – Puntius tetrazona U prirodi se kreću u jatima, pa je najbolje takve uslove joj obezbijediti i u akvariju-mu. Narastu do 7 cm i za-htijevaju temperaturu vode od 20 do 26 °C. Za ovu vr-stu su dobre češće izmije-ne vode (npr 1/3 vode za-mijeniti jednom sedmično, dakle ne cijeli akvarijum). Razlike između polova nisu toliko očite, mada najbitni-ja razlika je da ženke ima-ju obliji i veći stomak, dok je on kod mužjaka „spljo-šten“.

Sijamski borac – Betta splendens Ova riba pripada porodici labirintovki (dvodihalica), što znači da za disanje koriste i atmosferski zrak iznad površine vode. Akva-rijum bi trebao posjedovati poklopac (ne hermetički, naravno), zbog tendencije

boraca da iskaču iz njega. Sijamski borci se najbolje osjećaju u gusto zasađenim akvarijuma. Još jedna bitna stvar na koju tre-bate posebno obratiti pažnju u akvarijumu nikada ne bi trebalo imati dva mužjaka jer su izuzetno teritorijalne ribe i uvijek dolazi do borbe koja obično fatalno završi za jednog. Mužjake ćete lako prepoznati po izuzetno bogatim repnim, trbušnim i leđnim peraji-ma, dok su ženke apsolutno ne upadljive.


Artemia salina –pripada porodici račića i bliski je rođak sa dafnijama i ciklopsaima, koje možemo prona-ći u našim čistim stajaćim vodama (barama, kojih je na žalost, u za-dnje vrijeme sve manje).

Razlog ovome je prije sve-ga pouzdanost i jednostavnost metode za razvijanje naupliusa iz komercijalno dobavljivih cisti. Ovi-me je uvijek garantovana dovoljna količina bezbijedne hrane. Čisto-ća same kulture uglavnom je na visokom nivou. Ne manje važna je i činjenica da artemija svojim neprekidnim kretanjem pokreće ribe da je love i time podiže njihovo interesovanje za ishranu uopšte. Imajući uglavnom karakterističnu narandžastu boju lako se pregle-dom ličinki ribe utvrđuje da li je pravilno određena količina račića koja se daje.

Sve ovo bi nas moglo navesti na pomisao da je artemija idealna hrana za ribe. Nažalost tako nešto ne postoji i za najbolje rezulta-te i produžen život naših ljubima-ca, njihovu plodnost i što brojnije potomstvo potrebno je u ishrani kombinovati veći broj različitih na-mirnica. Sama artemija karakteri-še se malom količinom određenih

Artemia salinaHrana

lipida koji su neophodni morskim ribama. Zato se sama, na duže staze, ne može koristiti u ishrani bez dodatnog oplemenjivanja ili bez fatalnih posljedica po mlađ. Iako slatkovodne ribe mogu svojim metabolizmom da obezbijede ove lipide, povećana smrtnost malih ribica može se povezati sa monoto-nom ishranom. Zbog svega ovoga artemiju kao osnovnu hranu treba koristiti u jednom kratkom roku tek kao starter poslije kojeg se prelazi na druge raspoložive dopune.

Artemija do nas stiže u vidu smeđeg praha u vakumiranim pakovanjima koja je održavaju u dehidratiziranom stanju. Zapravo se radi o gotovo potpuno suhim, usnulim embrionima unutar čvrste kapsule. Zahvaljujući ovome rezer-ve artemije mogu se čuvati i kori-stiti sve dok su, navedenim redosli-jedom, obezbijeđeni suhi, hladni i mračni uslovi skladištenja. Iz ovih se jaja poslije rehidratacije u slanoj vodi razvijaju račići – naupliusi, da bi kroz nekoliko ciklusa presvlače-nja i transformacije doživjeli polno zreli stadijum. Odrasla jedinka ar-temija dostiže u prosjeku 8mm, a u idealnim uslovima čak i cijela dva centimetra dužine! Zanimljivo je da

Artemija je do danas najznačajnija i najčešće korištena živa hrana za podizanje riblje mlađi, kako u slatkovodnoj tako i u morskoj akvaristici, ali i kao dopunska hrana u ishrani manjih riba ili kao hrana za krupnije rakove ili morske beskičmenjake.


im boja tijela varira od plave, preko zelene, do crveno-narandžaste u zavisnosti od vrste fitoplanktona koja čini njihov osnovni obrok.

Prirodna staništa artemije su vrlo specifična i u neku ruku stoje u vezi sa činjenicom da je ona uni-verzalni plijen. Otuda nije čudo što se ovakav jedan organizam osa-mio u vrlo slanim vodama u kojima praktično osim bakterija i nekih algi kojim se hrani ne opstaje ništa drugo, a naročito ne kakav poten-cijani predator ili konkurencija. Ovi se račići pojavljuju u plitkim mor-skim oblastima u kojima salinitet i temperatura uglavnom isključuju većinu drugih organizama ili dubo-ko u kopnenim masama u slanim jezerima znatne tvrdoće i salinite-ta. Razumljivo je iz svega rečenog da je ovaj mali rak prilagođavajući se različitim vodenim sredinama ši-rom planete dao veliki broj sojeva. Ali na žalost nema tako mnogo na-lazišta koja mogu da daju vrhunsku i prije svega sitnu artemiju koja je nama akvaristima najpotrebnija.

Možda najozbiljniji pokazatelj velikog značaja ovog roda u akva-kulturi jeste postojanje banke cisti u “Artemia Reference Center” u Ghent-u, Belgija. Tamo se čuvaju svi danas pozanti svjetski sojevi, podvrste i vrste.

Zahvaljujući svojoj izuzetnoj adaptabilnosti na osmotski poten-cijal okolne sredine, koji bi skoro sve druge žive organizme u krat-kom roku isušio, ovaj mali rak jed-nako je zanimljiv timovima ekofi-ziologa, biohemičara i histologa. Zbog svog kratkog reproduktivnog ciklusa i velikog broj sojeva odličan je objekat za istraživanja genetiča-ra, molekularnih biologa, ekologa i toksikologa. Artemija je čak prisut-

na i u kosmičkim istraživanjima.Ova velika sposobnost prilagođavanja, nama akva-

ristima umnogome olakšava stvar, jer je zaista teško pogriješiti u soljenju vode pripremajući se za “proi-zvodnju” kulture artemija. Međutim treba imati na umu da ciste različitog porijekla neće uvijek jednako da se ponašaju pod istim uslovima. Ipak postoji neki optimum i zato slijedi pregled životnog ciklusa.

Dolaskom proljećnih kiša početkom maja, prošlo-godišne ciste koje su vjetar i talasi rasijali po obali bi-vaju spirane nazad u jezero. Kada se nađu u vodi do-lazi do rehidratacije i ponovnog buđenja embriona koji sada ubrzano nastavlja da se razvija. Prvih nekoliko sati po probijanju ciste embrion visi zakačen sa nju.

Poslije potpunog oslobađanja započinje brzi slijed transformacija i presvlačenja kroz ukupno 15 stadi-juma do odrasle forme. Sve ovo se dešava od 8 – 14 dana. Pri tome, porastu u dužinu prosječno oko 20 puta, a novostvorena masa do 500 puta premaši po-četnu. Relativno su dugovječne sa prosječnom duži-nom života preko 6 mjeseci.

Uslovi pod kojima se odvija život artemije varira sa lokacijom, ali da bi se novi ciklus započeo potrebno je da salinitet bude minimalno 10 g/l (u engleskoj lite-raturi to je 10ppt - parts per thousand - što odgovara


promilima koji se kod nas koriste). Pri tome optimalan pH je između 7,5 – 8,5, a neophodna je minimalna količina svjetla za izleganje i dalji život artemije i voda bogata kiseonikom.

Salinitet preko 100g soli po litru vode isključuje predatore i konkurenciju i omogućava pojavu čiste kul-ture artemije čija brojnost osciluje sa količinom “plije-na” koji se nalazi u okruženju i salinitetom sredine.

Budući da se hrane filtriranjem vode dobrodošlo je sve što mogu da progutaju - bakterija, alga ili komadić drugog račića.

Postoje dvije strategije u razmnožavanju koje su pokreću u skladu sa životnim okolnostima. Ovovivipar-na reprodukcija odvija se pri nižem salinitetu i ovim putem se iz oplođenih jaja odmah izvaljuju mlade je-dinke. Oviparna reproducija postaje dominantna pri koncentracijama soli preko 150 g/l i pri padu koncen-tracije kiseonika, a rezultat je proizvodnja uspavanih cisti. Ovi uslovi su obično znak kraja jedne sezone, a prelazak na stvaranje cisti povećava vjerovatnoću preživljavanja vrste. Radi se o vrlo plodnom organizmu sa 100 ili više jajašaca svaka 4 dana. Odrasla arte-mija počinje da umire u oktobru i potpuno nestaje do decembra, ali je stvorila dovoljno cisti da obezbijedi slijedeću generaciju.

Sa komercijalnog stanovišta kvalitet cisti varira sa lokacijom, odnosno sojem artemije, jednako kao i sa godišnjim promjenama. Nije rijetkost da na tržištu artemije u lošijim godinama dođe do naglog porasta cijena ili čak situacija u kojima je prošlogodišnja žetva skuplja od posljednje.

U slanoj vodi sa optimalnih 35 g/l natrijumhlori-

da (oko 2 čajne kašike NaCl i 1/4 čajne kašike NaHCO3) i 1 gram cisti na litar nehlorisane vode, pri aera-ciji i temperaturi od 24 – 28 °C u roku od 18 – 36 sati razvijaju se naupliusi. Da bi se pokretanje jaja obavljalo bez taloga preporučljivo je koristiti konusne posude na čije dno se postavlja aerator. Za ovo je najbolje upotrijebiti plastične cjev-čice koje su na vrhu sužene, jer daju sitne mjehuriće, ali ne pretje-rano brzo jer će doći do stvaranja obruča pjene koji će dovesti do izdvajanja cisti na površini i slabi-jeg izleganja. Upravo je ovo razlog zašto nije preporučljivo koristiti raspršivače prilikom podizanja ar-temije. Po prekidu aeracije prazne ciste isplivavaju na površinu ras-tvora, atremija je u sredini, a na dno padaju neizležena jaja. Takva distribucija omogućuje lako odva-janje račića od otpada, ali i kon-trolu kvaliteta jaja na osnovu koje se planira obim kulture koja se mora postaviti. Pravilo da na litar vode ne ide više od 1 grama cisti može se mijenjati povećavanjem količine usljed smanjenja procen-ta izvaljivanja naupliusa. Ali treba imati na umu da to uvijek doprino-

U najpoznatijem svjetskom staništu artemije -Velikom slanom jezeru (Great Salt Lake) u državi Juta (Utah), SAD, životni ciklus traje jednu godinu.


si bržem odumiranju artemije po izleganju. Stoga je najpoželjnjije prikupiti svježu artemiju i prebaciti je u novi sud sa novom vodom pri-bližnog kvaliteta.

U slatkoj vodi artemija živi 3 – 5 sati tako da treba unositi samo onu količinu koja može biti pojede-na u tom roku. Svaki višak će vrlo nepovoljno uticati na kvalitet vode. S obzirom na složen ciklus koji podrazumijeva veći broj faza koje se smjenjuju brzo naupliusima opada hranljiva vrijednost ukoliko se ne hrane. Najbolje je podesiti kulture tako da se smjenjuju u cik-lusima od oko 12 sati koliko jeste optimalno vrijeme da se naupliusi potroše. To znači obezbijediti noć-nu i jutarnju kulturu. Ukoliko se ne postupa na ovaj način račići potro-še svoje rezerve i nadalje gube na kvalitetu osim ako se dohranjuju.

Ove vremenske odnose mogu-će je donekle i mijenjati tako što se artemiji pomogne da se lakše izleže. Ovo se postiže tretmanom nekom slabijom kiselinom, poput 30% rastvora hipohloritne kiseline koja je osnova izbeljivača (variki-ne). Promjena boje cista od sme-đe preko bijele do narandžaste je znak da tretman treba prekinuti ispiranjem u velikoj količini vode. Dalje se ovakva jaja kultivišu na isti način. Vreme se svodi na nekih 8 sati od postavljanja kulture. Ovo je značajna procedura u ozbiljnoj akvakulturi, ali u kućnim uslovima je preporučljivo samo kada su nam iznenada i u kratkom roku potrebni svježi račići.

Prihranjivanje artemije je vrlo delikatno jer lako može da upropa-sti čitav trud ukoliko se pretjera sa veličinom obroka. Idealno je doda-vati plankton odgajen u slanoj vodi

na svijetlom mjestu. Mnogo lakše je dodati par kapi rastopljenog pekarskog kvasca, ali upravo i najopa-snije. Postoje i komercijlane prehrane i aditivi. Jedan takva proizvod pod imenom SELCO predstavlja emulzi-ju vitamina i za mlade ribe značajnih masnih kiselina koji artemiju čini hranljivijom nego što je to slučaj u prirodi. Vrlo korisna alternativa je zamrzavanje viško-va koji se onda mogu davati ribama i kada porastu dovoljno da počnu aktivnije da traže hranu i kada više ne bude od velikog značaja da ponuđeni obrok stvar-no bude plijen, a ne samo zalogaj.

Artemiju je moguće dovesti do polno zrelih jedinki. To nije nemoguća misija u kućnoj akvaristici, ali jeste nedovoljno isplativ, prije svega zbog svoje zametnosti. Za ovakav poduhvat je dovoljno tek nekoliko litara sla-ne vode i dobra aeracija. Međutim broj odraslih jedin-ki će biti minimalan, ali dovoljan da zadovolji radozna-lost hobiste. I zaista jeste lijepo posmatrati kako se mnogonogi akrobati lagano okreću kroz vodu.

Oni koji ne žele da se sa svim ovim petljaju mogu ipak svojim ribama da ponude hranu na bazi artemije. Za manje ribe tu je prije svega dekapsulisana artemi-ja u vidu suhog narandžastog praha. Ovo predstavlja zamjenu za žive naupliuse, ali naravno ne daje tako dobre rezultate. Upotrebljivija je za krupniju mlađ koja je sposobna da se izbori za suhom sitnom hranom. Postoje i brojni komercijalni recepti u vidu lisnatih ili granuliranih hrana sa artemijom u svom sastavu.


Samo svjetlo u akvarijumu ne daje mu samo dekorativnu notu, nego je ono i neophodna komponenta za pravilan uzgoj akvarijumskog bilja, ali isto tako riba i ostalih or-ganizama koje uzgajamo u akvari-jumu.

U ovom tekstu ćemo vam dati informacije kako da napravite naj-bolji izbor rasvjete za vaš akvari-jum. Obrađivaćemo različite vrste akvarijumske rasvjete, a za poče-tak ćemo nabrojati neke od najvaž-nijih vrsta i oblika rasvjete i refl ek-tujućih tijela. Najpoznatija i veoma često korištena je fl ourescentna rasvjeta sa starijim modelima sija-lica T8 i novijim i puno kvalitetnijim T5 sijalicama, zatim kompaktna fl ourescentna rasvjeta, LED, me-tal – halogen (MH) i još neke vrste rasvjete koje su malo ili gotovo ni-kako zastupljene u akvarijumskim

Osvjetljenje

Estetska komponenta ili potreba

Jedan od veoma bitnih segmenata akvaristike je i kvalitetno osvjetljenje akvarijuma.

poklopcima u Bosni i Hercegovini.

Flourescentna rasvjetaKarakteristična je po tome što

isijava svjetlost cijelom dužinom fl ourescentne cijevi, što znači ako je cijev duga 60cm cijelom svojom dužinom obasjava akvarijum. Ja-čina sijalice se povećava sa pove-ćanjem dužine cijevi. Postoje četiri glavne vrste fl uorescentne akvarij-ske rasvjete:

• Kompaktna• Standardna jačina osvjetljenja• Velika jačina izlaznog osvjetljenja• Izuzetno velika jačina izlaznog

osvjetljenjaKompaktne fl uorescentne sija-

lice su svjetlije i energetski učin-kovitije od klasične fl ourescentne rasvjete. Karakteristične su zbog različitih izvedbenih oblika (spiral-ne, kvadratne, okrugle...), a u akva-


ristici se najčešće koriste paralelne (blizanci) izvedbe.

Koju vrstu fl ourescentnog osvjetljenja ćemo koristiti u našim akvarijumima zavisi prvenstveno od onoga što želimo da uzgajamo u akvarijumu. Za uzgoj riba i nekih manje zahtjevnih biljaka je sasvim dovoljna standardna fl ourescentna rasvjeta sa oznakom T8, dok za

biljne akvarijume je neophodno imati jaču fl ourescen-tnu rasvjetu kao što su fl ourescentne cijevi sa ozna-kom T5 ili druge sijalica sa oznakom „T“

Fluorescentne sijalice su označeni prema promje-ru, na primjer T5, T8, ili T12. Broj nakon slova T se odnosi na promjer u osmini inčna.

T5 = 5/8 “promjerT8 = 1 “promjerT12 = 1 1/2 “promjer.

Flouroscentne sijalice


Metal halogena rasvjeta (MH)

Akvarijumska MH rasvjeta je trenutno najjača rasvjeta, odno-sno daje najvše lumena po vatu (Lumen – lm je mjerna jedinica za svjetlosni tok u Međunarodnom sistemu jedinica (SI) i ubraja se u

izvedene jedinice. Defi niše se kao svjetlosni tok što ga u prostorni ugao od jednog steradijana emituje svjetlo-sni izvor kojem je svjetlosna jačina u svim smjerovi-ma jednaka jednoj kandeli). MH sijalice možemo pro-naći u dvije izvedbe i to jednostrane (sa standardnim navojem) i dvostrane. Postoji velika razlika u kvaliteti osvjetljenja između komercijalnih MH sijalica i speci-jalizirani MH sijalica za akvaristiku. Akvarističke MH sijalice su dizajnirane tako da isijava svjetlost koja je

Kombinacija fl ourescentne i MH rasvjete

Metal halogena rasvjeta


po kvalitetu najpribližnija sunčevoj svjetlosti.

LED – Svijetleće diodeOznaka LED potiče od prvih slo-

va tri engleske riječi Light – Emi-ting – Diode. Ovu vrstu rasvjete odlikuje širok spektar svjetlosti koju može isijavati, a koja zavisi od poluprovodnika, kao i primjesa u njemu, pa ona varira od infra-crvene svjetlosti, preko vidljivog spektra, pa sve do ultraljubiča-stog segmenta svjetlosnog spek-tra. Ove svjetiljke proizvode veoma malo toplotne energije. Veoma su popularne u „DIY izvedbama“ (sam svoj majstor). Na tržištu ih možemo naći u različitim komerci-jalnim izvedbama u obliku trake, kao svjetiljka sa klasičnim navo-jem, kao „spot“ svjetiljke, a kao najnovija izvedba, koje na žalost još uvijek nema na našem trži-štu su LED sijalice u flourescen-tnoj cijevi koje isijavaju svjetlost ekvivalentnu T5 flourescentnoj

rasvjeti. Veoma često se koristi za dobijanje efekta mjesečeve svjetlosti (moon light) u akvarijumima i za tu izvedbu je sasvim dovoljna 1 – 2 diode po metru kvadratnom (1-2/m2). Ova rasvjeta se može koristiti i kao osnovna i kao dopunska u zavisnosti od broja dioda po akvarijumu.

Ostala rasvjetaBitno je spomenuti da pored ovih nekoliko najče-

šće korištenih oblika rasvjete postoje i specijalizira-ne izvedbene forme rasvjete za morsku akvaristiku, rasvjetu za koraljne grebene, izolovana rasvjeta kao i mnogi oblici kombinovanih reflektora koji su sastav-ljeni od nekoliko opisanih oblika rasvjete tako da uz pomoć dodatnih elektroničkih pomagala u potpuno-sti mogu simulirati 24-satnu svjetlosnu sinusoidu od potpunog mraka, mjesečeve svjetlosti, izlaska sunca, podnevnog sunčevog svjetla, pa sve do zalaska sun-ca i padanja mraka.

Nadamo se da sada imate nešto jasniju sliku koli-ka je važnost pravilnog osvjetljenja akvarijuma, kako za naš enterijer i njegovu estetiku, isto toliko, za floru i faunu naših akvarijuma.

U narednim brojevima ćemo detaljno predstaviti svaki od pomenutih oblika rasvjete, dosta detaljnije, i pokušati vam dočarati pozitivne, ali i negativne stra-ne određene vrste rasvjete.

LED – Svijetleće diode


Najčešće bolesti tropskih riba

Bolesti

Kao što će te primijetili u na-rednom tekstu veliki broj oboljenja akvarijumskih ribica imaju iste ili slične simptome,međutim ukoliko tačno ne otkrijemo vrstu oboljenja liječenje može biti uzaludno tako da se bez dobre dijagnoze ne pristupa liječenju.

Bolesti se mogu podijeliti prema uzročniku i to:a) PATOGENA PROTOZOAb) GLJIVIČNE ILI ALGALNE BOLESTIc) PARAZITSKI CRVId) VIRUSNE I BAKTERIJSKE BOLESTI

Patogena protozoa1. ICHTHYOPHTHIRIUS MULTIFILLIS, bolesti bijelih tačkica

Ovo je najčešća i najpoznatija bolest akvarijskih riba. Simptomi su vrlo uočljivi, odbijanje hrane, češa-nje o objekte, zadržavanje iznad raspršivača, skupljeni repovi, a u za-dnjem stadiju parazita pojava bijelih tačkica na koži i perajima, veličine 0,5-1,5 mm. U težim slučajevima može doći čak i do raspadanja kože.

Tretman u početnom stadiju je moguć podizanjem temperature na 26º C, tri sedmice za ribe koje toleri-raju takvu temperaturu ili hemijskim

Zdrave ribe u pravilu imaju jak imunološki sustav i sposobne su se oduprijeti mnogim patogenima, ali, ukoliko stres oslabi ribu, ona postaje podložnija na bolesti.

putem tretiranjem acriflavinom, me-lahitnim zelenilom, gotovim prepara-tima prema uputstvu.

2. CHILODONELLA CYPRINI, kilo-donela

Parazit infektira kožu i škrge ribe. Riba se češe o objekte i postaje le-targična. U slučaju kada su infici-rane škrge, riba „visi“ ispod površi-ne i ubrzano diše. Neotporne ribe ugibaju, a na ribama u kondiciji se pojavljuju bijeličaste sluzaste mrlje na koži.

Tretman u blažim slučajevima je sa NaCl, 5 mg/1 l, 5-7 dana, a bolji efekat se postiže sa acriflavinom, metilenskim plavilom i melahitnim zelenilom.

3. TRICHODINARibe se češu o objekte, peraja su

im skupljena. U početnom stadiju na koži se ništa ne primjećuje, a pri jačoj infekciji formiraju se bjeličasta područja na koži. Razliku između Chilodonelle i Trichodine je moguće uočiti samo mikroskopom, pošto su simptomi slični.

Tretman je metilenskim plavilom, melahitnim zelenilom, acriflavinom,


dva do četiri dana.

4. COSTIA NECATRIX, kostijaUzročnik se učvršćuje na kožu

ribe i uništava je, pojavljuju se krva-ve mrlje, a na ranama se popjavljuje sekundarna infekcija gljivicama.

Tretman je podizanje tempera-ture iznad 32º C za ribe koje toleri-raju visoke temperature. Prevencija je dodavanje metilenskog plavila i NaCl, a efikasan tretman sa acriflavi-nom i bakarnim sulfatom.

5. HEXAMITA, SPIRONUCLEUS, TRIC-HOMONAS, BODOMONAS, unutraš-nje flagele

Bolest je najčešće na Discusima, ali infektira i ostale Ciklide. Zaraže-na riba je izdvojena od ostalih, ta-mnija u tijelu i izlučuje bijeli sluzast izmet, vidno mršavi i ima uvučen stomak.

Tretman kod riba koje toleriraju višu temperaturu je podizanje na

33º - 35ºC, uz dodavanje Flagyl-a, metronidazola, 250 mg/50 litara vode, 3 do 5 dana. Efikasan je i Gabrocol.

6. PLEISTOPHORA HYPHESSOBRYCONIS, neonska bolest

Parazit najčešće napada neonke, gdje se manifestira prekinutom plavom linijom. Infektira mišićno tkivo ribe, stvarajući ciste.

Tretman nije poznat, zaraženu ribu izdvojiti i humano uništiti.

GLJIVIČNE ILI ALGALNE BOLESTI1. VANJSKE MIKOZE, SAPROLEGNIA, ACHLYA, DISTYU-CHUS

Simptomi se pojavljuju na koži i perajima u slučaju oštećenja ili kao sekundarna infekcija, a zaražena mje-sta izgledaju kao prekrivena vatom. Jako zaražene ribe se obično ne mogu izliječiti jer sporangije rastu u tkivu ribe i oštećuju organe. Velike štete čini i kod uzgajivača zahvatajući ikru i mlad.

Tretman kod slabije infekcije je sa NaCl ili metilen-skim plavilom. Za prevenciju protiv plijesni na ikri koristi se metilensko plavilo ili acriflavin.

2. BRANCHYIOMYCES, raspadanje škrgaUzročnik se unosi sa živom hranom i klija na škrž-

Ichthyophthirius multifillis Kilodonela

Trichodina Kostija


nom epitelu, zaražena škrga odumi-re i otpada, a riba postaje letargična i teško diše.

Tretman je sa NaCl, melahitnim zelenilom ili Fulvicinom.

PARAZITSKI CRVI1. GYRODACTYLUS spp

Infektira kožu i škrge riba, a u slučaju masovne reprodukcije uzro-kuje slabljenje, pa je riba podložna drugim bolestima. Ribe se češu o objekte, a parazit se lako uočava mi-kroskopom.

Tretman je sa Neguvonom (in-sekticid), kalij permanganatom ili formalinom.

2. DACTYLOGYRUS (eng. Gill flukes)Češće se pojavljuje od Gyrodac-

tylusa i pravi veće štete. Živi uglav-nom na škrgama ribe, a veličina mu je između 0,1-2 mm. Životni vijek od 12 dana do nekoliko mjeseci. Bez domaćina može preživjeti samo 2-8

dana. Najčešće se pojavljuje na Discusima. Parazit se tako brzo razmnožava da može uništiti cijeli mrijest u roku nekoliko dana i to je veliki problem kod uzgoja Dis-cusa. Opasan je za mlade i odrastajuće ribe, dok odra-sle podnose manju koncentraciju bez većih problema.

Tretman je sa Neguvonom, ali insekticid ne ubija nji-hova jajašca sa kojima se razmnožavaju pa tretman tre-ba ponoviti. Bolja efikasnost postiže se sa Flubenolom 5 % i acetonom u trajanju od 10 dana, jer lijek uništava i parazita i njihova jajašca.

3. CAPILLARIA, nematode (eng. hair worm)Parazit napada unutrašnje organe ribe gdje i živi.

Kada se namnoži, riba se odvaja od ostalih i prestaje je-sti. Dijagnoza se uspostavlja mikroskopskim pregledom fekalija gdje se uočavaju jajašca karakterističnog izgle-da. Odrasli oblik se može ponekad primjetiti kako visi iz anusa ribe. Nematode su često duže od centimetra, ali su tanje od ljudske kose, odatle i naziv.

Tretman je sa Flubenolom 5 % ili Flubendazolom sa dodatkom acetona kao otapala.

VIRUSNE I BAKTERIJSKE BOLESTI1. TRBUŠNA VODENICA

Uzročnik je bakterija, gram-negativna. Riba je pod-

Unutrašnje flagele Neonska bolest

Vanjske mikoze Raspadanje škrga


ložna bolesti u slučaju gladovanja, nepravilne ishrane, pada tempera-ture ili stresa od transporta. Bolest je zarazna, pogotovo ako se otvori trbušna šupljina zaražene uginule ribe i sve su ribe izložene infekciji. Stomak ribe je napuhan, riba se za-država ispod površine vode, peraja su skupljena, anus upaljen i obično su ispupčene oči, gledano odozgo, riba izgleda kao nakostriješena. U slučaju epidemije akvarij dezinfici-rati.

Tretman je moguć samo u rani-jem stupnju razvoja bolesti antibioti-cima na bazi sulfamida, Tetraciklin, Oksitetraciklin.

2. BAKTERIOLOŠKO RASPADANJE PERAJA

Uzročnik su bakterije iz roda Aeromonas i Pseudomonas. Češće se susreće kod mladih riba koje su tome podložnije. Infekcija počinje zamućenjem rubova peraja koje nakon toga pobijele i počnu se ras-

padati, a osnova peraja postaje crvena i upaljena. Kao sekundarna infekcija javlja se plijesanj, Saprolegnia.

Tretman je kod blažih slučajeva sa acriflavinom ili melahitnim zelenilom. Kod jačih upala tretiranje antibio-tikom na bazi nitrofurationa. Prevencija je dobar kvalitet vode i normalna naseljenost, a u početnom stadiju ribu prebaciti u karantenski akvarij i u čistu vodu, moguće je povlačenje bolesti bez djelovanja hemikalija.

3. FLEXIBACTER COLUMNARIS, kolumnaris

Najpogubnija je bakterijska bolest, a manifestira se najprije na rubovima peraja koji se počinju dezintegrira-ti, ostaju samo žbice. U kasnijoj fazi u tolikoj mjeri ošte-ćuje kožu da ostaju otvorene rane koje ubrzo prekrije plijesan kao sekundarna infekcija. Škrge takođe mogu biti zaražene i raspadati se. Kod mladih riba škržne resi-ce su zalijepljene zbog izlučivanja škržnog epiteluma te dolazi do blokiranja resorpcije kisika iz vode i ubrzanog disanja ribe. Riba je općenito po ponašanju letargična, ne reagira na podražaje (možemo je uhvatiti rukom) i prevrće se. Uzrok pojave je loš kvalitet vode, visok nivo amonijaka i mali sadržaj kisika koji pospješuje infekciju.

Tretman je moguć samo kao dugotrajna kupka u akutnoj formi acriflavinom 5 ml/1 litru vode ili Chlo-ramphenicolom ili još bolje zajedno, pošto se često kao sekundarna infekcija pojavljuje plijesan.

Gyrodactylus Spp Trbušna vodenica

Bakteriološko raspadanje peraja Kolumnaris


Ako ikada budete imali priliku da posjetite Bangkok, Tajland obave-zno posjetite pijacu Chatuchak za koju kažu da je najveća na svije-tu. Posjeta ovoj pijaci je nevjero-vatno iskustvo. Tu možete kupiti gotovo sve što zamislite, ali ja sam išla u potragu za ribama, biljem i opremom za akvaristiku. S obzi-rom da je Tajland jedna od vode-ćih zemalja u izvozu tropskih riba i bilja nije ni čudo da je cijeli jedan dio ove pijace posvećen akvaristi-ci. Tu bukvalno možete naći sve što vam treba od opreme, drveta, podloge ,bilja, žive hrane, a ribe već upakovane u kese leže po pločnicima, vise na zidovima, sa stropova, leže po cesti ili one malo sretnije još uvijek plivaju u stakle-nim akvarijumima ili plastičnim bazenima.

Interesantno je bilo vidjeti neke

od trofeja koje su uzgajivači Betta, Koi šarana i Flowerhorn ciklida, osvojili na raznim takmičenjima i koje s ponosom pokazuju.

Poznato je da na ovoj pijaci možete naći i ugrožene vrste ži-votinja, te životinje sa CITES liste zaštićenih životinja koje se i dalje sa vrlo malo kontrole prodaju, ku-puju i krijumčare u zemlje regiona. Kornjače i drugi reptili su tu najvi-še na udaru.

Na moju žalost, pijaca je ogro-mna da bi je čovjek obišao u jed-nom danu. Tu govorim samo o dijelu sa akvaristikom. Čak sam i ja, kao veliki zaljubljenik, nakon par sati morala odustati jer je bilo nesnosno vruće, ali se nadam da sam vidjela ono što je bilo vrijedno viđenja. U svakom slučaju nezabo-ravan dan za zaljubljenika u naš lijepi hobi.

Chatuchak pijaca u Bankoku koja radi samo subotom i nedeljom raširena je na preko 20 hektara. Osim voća, povrća i rukotovrina ovde možete naći i sve za akvaristiku...u velikim količinama.

Buvljak za akvariste

Reportaža


Akvarijumi sa bettama

Trofeji uzgajivaca Betta splendens

Ambystoma mexicanum-Axolotl

Drvo za dekoraciju Prodaja biljaka

Bilje pakovano u kese i kamenje za akvarijum

Betta splendens “za ponijeti”


Trotoar ispred radnje

Koi šarani

Živa hrana Ciklidi

Albino kornjače

Mladi diskusi

Raže i rakovi

Kamenje za akvarijum


“Nešto novo”Username: Lacosta88

Zapremina: 84l 70x30x40(visina)Filter: Pregradni 400l/hRasvjeta: 4x20w 6400k (štedne sijalice), fo-toperiod 8hCO2: Uradi sam-drop checker svijetlo zelenPodloga: Zemlja za cvijeće "Terra magma", Šljunak kvarcni 2-3 mmGnojenje: Makro elementi (uradi sam),easy life carbo, gnojenje bez određenog režima,po potrebi biljaka

Flora: Microsorum windelov, Microsorum pte-ropus, Bolbitis heudelotii, Java moss, Fissi-dens fontanus, Rotala rotundifolia, Alterna-thera reineckii, Hemianthus callitrichoides "cuba", Echinodorus tenellus, Cryptocoryne wendtii brown-greenFauna: Neon tetra (Paracheirodon innesi), Glowlight tetra (Hemigrammus erythrozo-nus), Red cherry shrimp (Neocaridina hetero-poda)


Gore: Prva postavka 24.10.2011. Dole: Finalna verzija 18.01.2012.


Taj veličanstveni CiklidOpsesija

Ciklid, uglavnom omiljena, ali i ne tako rijetko, osporavana vrsta pripa-da velikobrojnoj porodici Cichlidae koju prvenstveno odlikuje izuzetno velika raznolikost. Stvaran broj vr-sta ciklida je voma teško precizno odrediti zbog svakodnevnog otkriva-nja novih, endemnih vrsta, pa tako njihov broj varira od 2.000 – 5.000 vrsta. Do sada je naučno opisani 1.300 vrsta i to se može sa sigurno-šću koristiti kao najniža granica.

Ciklidi su kategorisani kao „ po-luslatkovodne ribe“ – što dovodi do zaključka da vode porijeklo iz mora i okeana. Pretpostavlja se da su se ciklidi iz obližnjih morskih voda pre-selili u rijeke i jezera i tamo „ofor-mili“ svoja područja u kojima su se zadržali do danas. Ovu predpostav-ku potkrepljuje činjenica da neki ci-klidi imaju velike sličnosti sa nekim morskim vrstama riba kao što su Wrasses – (Labridae), zatim vrsta Surfperches(Embiotocidae) i Dam-selfishes (Pomacentridae). Prostor koji naseljavaju Ciklidi je u skladu sa njihovom brojnošću veoma velik, pa ih tako možemo pronaći u Africi, Centralnoj i Južnoj Americi i Aziji.

Afrički riječni ciklidiVelik dio ciklida živi u brojnim

drugim rijekama i jezerima Afrike,

Prema izvještaju IUCN-a iz 2007. godine, 156 vrsta ciklida nala-zi se na spisku ranjivih, 40 na spisku ugroženih, a 69 na spisku kritično ugroženih vrsta. Od 1990. godine u divljini je izumrlo 45 vrsta ciklida, među kojima je najviše ustonoša.

najčešće u rijekama Zair, Zambezi, Nil, Gambija i Niger te kišnim šuma-ma srednje Afrike. Budući da se ove afričke vrste razlikuju u ponašanju, prehrambenim navikama, biotopu i veličini, ne može se generalno reći kakvi im uslovi u akvarijum odgo-varaju, zato predstavljamo nekoliko najčešćih vrsta.

Hemichromis - Ovo je rod različi-tih manjih i većih ciklida. Nastanjuju velika područja Afrike, od egipatskih i alžirskih oaza na sjeveru kontinen-ta, pa sve do juga kontinenta i sje-vernih dijelova Južnoafričke Repu-blike. Hemichromis se može ugrubo podijeliti na dvije grupe. Prvu grupu čine ciklidi žuto-smeđe boje, koje često nazivaju ciklidi sa pet tačaka (five-spotted cichlids) – Hemichro-mis elongatus, Hemichromis fascia-tus, Hemichromis frempongi. Drugu grupu čine manji ciklidi – dijamant ciklidi (jewel cichlids) – Hemichro-mis bimaculatus, cerasogaster, cri-status, guttatus, letourneauxi, lifalili, paynei, stellifer.

Nanochromis transvestitus - Ovo je endemna vrsta u području riječnog sliva rijeke Kongo (Zaire). Nastanjuju područja oko ove velike rijeke u zemljama Kongo, Demo-kratska Republika Kongo i Central-noafrička Republika. Podijeljeni su


u dvije grupe. Glavna karakteristika prve grupe je ne postojanje longitu-dinalne uzdužne linije. Prvu grupu čine – Nanochromis consortus, nu-diceps, parilus, splendens, tran-svestitus, Nanochromis sp. “Kasai” Drugu grupu karakterišetamna lon-gitudinalna linija. Drugu grupu čine – Nanochromis dimidatus, squami-ceps, Nanochromis sp. “Genema”, Nanochromis sp. “Bloody Mary”, Nanochromis sp. “Green Speckle” (posljednje tri nisu naučno opisane) i postoji još vrsta Nanochromis mi-nor koja se ne može smjestiti niti u jednu od ove dvije grupe.

Pelvicachromis pulcher - Pulcher je patuljasti Zapadno afrički ciklid. Dolazi iz potoka (Nigerija i okolne države) koji utiču u Atlantik i bočatih delti. Nazivaju ga još i kribensis što je pogrešno jer u rodu Pelvicachro-misa postoji vrsta kribensis koja izgleda sasvim drugačije i nasta-njuje druga područja (Kamerun) od pulchera.U rodu Pelvicachromis se nalaze 8 opisanih vrsta: pulcher, su-bocellatus, cf. subocellatus, sacri-montis, roloffi, taeniatus, kribensis, humilis i tri još neopisane vrste. Ve-ćina ih nastanjuje obalne rijeke od Angole sve do Konga i Benina, dok se tri vrste nalaze na područjima Li-berije, Gvineje i Siera Leonea. Mno-

ge vrste su u velikoj opasnosti od izumiranja jer njihov prirodna staništa nestaju velikom brzinom.

Steatocranus casuarius - Steatocranus je rod male-nih afričkih ciklida specifičnih po svom izgledu i pona-šanju, velikih usta i debelih usana. Zubi su u vanjskom redu vilice zašiljeni sa dva vrha, a spadaju u grupu afričkih riječnih ciklida koji preferiraju život u brzacima-rijeke Kongo (Zaire) osim Steatocranus irvinei koji živi samo u Gani – rijeka Volta i okolina. U tu grupu ciklida spadaju: Oxylapia polli, Paretroplus nourissati i rodovi: Steatocranus, Teleocichla i Teleogramma. Do sada je opisano 9 vrsta riba iz roda Steatocranus, s time da po-stoji još nekoliko naučno ne opisanih vrsta – Steatocra-nus bleheri, casuarius, gibbiceps, irvinei, mpozoensis, rouxi, tinanti, ubanguiensis.

Ciklidi jezera MalawiDeveto najveće jezero na svijetu površine oko

31.000 km2. Otkrio ga je Portugalac Caspar Boccaro 1616. godine. Prije se nazivalo Nyasa – velika voda. Dugačko je 585 km, a na najširem dijelu široko oko 87 km. Duboko je oko 700 metara, te pripada grupi najsta-rijih jezera. Spada u grupu rasjednih jezera – nastalo je usljed lomova Zemljine kore. Rijekom Shire otiče u Zambezi. U jezeru Malawi pH varira od 7.8 - 8.6, a opća tvrdoća vode od 4.0 – 6.0 dH. Na mjestima gdje je voda turbulentnija, bogatija je kisikom i pH je viši, dok je u mirnijim dijelovima jezera količina ugljendioksida veća, a pH niži. Temperatura vode je od 24 – 30°C, a na dnu je konstantnih 21°C. Neobično je to što na je-zeru nema vodenih struja tako da voda stagnira, a zbog toga su dublji dijelovi jezera bez kisika. Tokom dugog perioda bilo je izolovano kao i Tanganyika jezero pa su se u njima razvile mnoge endemične vrste ciklida. Do-

Pelvicachromis pulcher Pseudotropheus elongatus


sada je opisano preko 600 vrsta, a mnoge još nisu opisane.Ciklide u je-zeru dijelimo na Mbune i ostale. Svi se razmnožavaju tehnikom mate-rinskog usnog legla. Mbune žive na dijelovima jezera isprepletenog ka-menjem, na malim dubinama, veći-nom do 5 metara. Mbuna na jeziku domorodaca znači “riba kamena”. Kamenje im predstavlja i sklonište i izvor hrane. Sa njega jedu alge, bakterije ali i razne larve kukaca, puževe i crve.

U najplićim dijelovima ima naj-više hrane tako da se tamo nala-ze najsnažnije Mbune, koje tjeraju svoje protivnike u dublje, hranom siromašnije predjele. Za razliku od drugih ciklida, kod mbuna i mužjaci i ženke imaju izrazite boje. Muž-jak je dominantan te uspostavlja prevlast na teritoriju sa kojega tjera sve ostale ciklide. U njega pušta i to samo na kratko vrijeme ženke spre-mne za parenje. Ženke drže jaja u ustima 21 – 31 dan nakon čega se izleže 12 – 28 mladih riba.

Druga grupa ciklida su ne–Mbu-ne. i danas se priznaje 38 rodova. Kod ovih riba samo mužjaci imaju jako izražene boje, dok su ženke go-tovo bez boje. Za razliku od mbuna, oni ne žive na stjenovitim dijelovima nego u otvorenoj vodi, vješto nalaze-ći zaklon i u travi. Manje su agresiv-

ni od Mbuna, a mnogi su čak i predatori koji jedu manje ciklide. Ne preporuča se miješanje sa Mbunama zbog temperamenta, a i zbog različitog prehranjivanja.Postoji i par vrsta ciklida koji žive u jezeru, a ne pripadaju niti jednoj od dvije dominantne grupe. Tilapia rendalli, Asta-totilapia calliptera, Serranochromis robustus i par vrsta Oreochromissa.

Najpoznatiji ciklidi iz ovog jezera su – Aulonocara, Copadichromis a, Copadichromis b, Cynotilapia, Cyrto-cara, Labidochromis, Metriaclima, Nimbochromis, Pse-udotropheus i Pseudotropheus sp.

Ciklidi jezera TanganyikaNajstarije jezero u Africi, a vjerovatno i u svijetu na-

stalo prije otprilike 20 miliona godina. Sedmo jezero po veličini, površine 32.900 četvornih kilometara. Nastalo je vulkanskim djelovanjem i postankom Afričkih strmih dolina, tako da je do 2/3 jezera nemoguće doći sa ko-pna. Dugačko je oko 650 km, a široko do 60 km. Tako-đer je i vrlo duboko, 1.470 m - drugo najdublje jezero na svijetu, odmah iza Bajkalskog jezera. Stoga je još zanimljivije da je temperaturna razlika između površine i dna samo 3°C. Vjeruje se da je tome razlog vulkanska aktivnost. Zbog toplinske izjednačenosti, ne dolazi do strujanja vode kao u drugim jezerima tako da su dublji slojevi siromašni kisikom te se stoga gotovo cijeli život odvija na dubinama do 200 metara.Postoji opisano preko 200 različitih vrsta ciklida, a svake godine se ot-krivaju nove. Toliku raznolikost možemo zahvaliti tome što se u cijelom jezeru nalaze kamena područja odvo-jena pijeskom i travama. Pošto kamenje služi ciklidima kao zaklon, oni su izolirani samo na tom malom po-dručju kojega nikada ne napuštaju, jer bi postali laki pli-jen predatora. Tako se razvio ogroman broj ciklida koji se uvelike razlikuju, npr. Boulengerochromis microlepis

Alunocara baenschi Tropheus duboisi


koji naraste do 90 cm i teži oko 3 kile (zabilježeni i napadi na ronioce koji bi se previše približili gnijezdu), pa sve do Neolamprologus multifas-ciatusa koji naraste do 4 cm. Čak 95% ciklida u jezeru je endemično.

Najpoznatiji ciklidi iz jezera Tanganyika su – Altolamprologus, Callochromis, Cyphotilapia, Cypri-chromis, Eretmodus, Julidochromis, Lamprologus, Neolamprologus b, Neolamprologus l, Neolamprologus t, Paracyprichromis, Petrochromis, Tropheus i Xenotilapia.

Ciklidi jezera ViktoriaJezero Victoria je najveće trop-

sko jezero na svijetu i drugo najveće slatkovodno jezero. Otkrio ga je bri-tanski istraživač John Speke 1858. godine u svojoj potrazi za izvorom rijeke Nil i dao mu ime u čast en-gleske kraljice Viktorije. Površina mu iznosi 69.500 km2, nalazi se u istočnoj Africi između države Keni-je, Tanzanije i Ugande. Relativno je plitko, najveće dubine do 82 metra. Tektonskog je porijekla – stvoreno izdizanjem rubova kotlina, čime su preusmjereni vodeni tokovi. Iz njega kreće jedna od najvećih rijeka, rije-ka Nil. Na sjeverozapadu je okruže-no vlažnim tropskim šumama, a na ostalim dijelovima savanom.

Jezero Victoria je vrlo mlado.

Smatra se da je nastalo pred nekih 400.000 godina. Od tada se tri puta potpuno isušilo. Posljednji puta isu-šilo se prije oko 17.300 godina, da bi se opet napunilo prije 14.700 godina. Dakle, svi ciklidi jezera Victoria ra-zvili su se u posljednjih 14.000 godina. U jezeru se do pred par desetljeća nalazilo preko 400 vrsta ciklida, što je veoma velik broj.Zbog ljudskog faktora područja oko jezera su erodirala, tako da se u jezero slila ogromna količina mulja čineći vodu blizu obale mutnom. Nastala plodna tla su tretirana raznim gnojivima i hemikalija-ma. Tokom kišnog razdoblja voda ispire hemikalije koje završavaju u jezeru što dovodi do nekontrolisanog rasta algi.

Kako se industrija razvijala tako se smanjivala i koli-čina riba u jezeru. U 50–im godinama prošloga stoljeća gotovo je nestala riba kojom se prehranjivalo domaće stanovništvo – Oreochromis esculentus. Da bi spriječili propadanje ribljeg fonda, Britanci su u jezero nastanili dvije nove vrste riba Oreochromis niloticus i Lates nilo-ticus. Tada nitko nije ni pomislio kako će taj potez do-vesti do katastrofe. Sve do kraja 70–ih godina činilo se kako nema nikakvih bitnih promjena. Ali u 80–im dolazi do drastičnih promjena. Postotak ciklida je sa nekadaš-njih 80% opao na svega 1%, dok se udio ribe Lates nilo-ticus sa prijašnjih 1% povećao na 80%.

Posljedica svega toga je da više nema dovoljnog broja riba koje se hrane organskim otpadom. Organske tvari se raspadaju trošeći kisik. Zbog toga donji dijelovi jezera postaju nemogući za stanovanje i postaju„mrtve zone“. Uz to pojavio se i vodeni zumbul. To je slobodno plutajući korov koji se brzo razmnožava. Stvara gust po-krov koji sprečava sunčevu svjetlost da prodre u jezero.

Većina ženki ciklida odabire partera vizualno, što još dodatno pogoršava situaciju. Naime, jezero je postalo vrlo mutno i vidljivost je slaba. Ženkama je pri slaboj

Cyphotilapia frontosa Astatotilapia latifasciata


vidljivosti teško uočiti mužjaka. Kako je populacija ciklida smanje-na, ženka puno ne bira i pari se sa prvim sličnim ciklidom. Dolazi do međusobnog ukrštanja, te nakon nekoliko generacija izumiru cijele vrste. Došlo je do paradoksalne si-tuacije, ciklidi koji su uzeti iz jezera pred 2 – 3 desetljeća i uzgajani u zatočeništvu genetski su čišći nego ciklidi iz Victorie.

Najpoznatiji ciklidi iz jezera Vik-toria su – Astatotilapia latifasciata i Astatotilapia nubila.

Ciklidi Centralne AmerikeCentralnoamerički ciklidi glase

za prilično agresivne i netrpeljive ribe. Ali uz to su i nevjerovatno oda-ni i brižni roditelji, puni pažnje za svoj pomladak. Ukoliko im se omo-gući odgovarajući prostor u akvariju, agresivnost se može prilično kontro-lirati.

U Centralnoj Americi postoji više vrsta biotopa gdje žive ciklidi. Cen-tralnoamerički brzi potoci – Rio Za-cate i Rio Corinto, Honduras - Ciklidi koji žive u ovom biotopu su Amphi-lophus longimanus, Amphilophus alfari, Archocentrus nigrofasciatus. Cenotes (jama) biotope – nalazi se na poluotoku Yucatan - Ciklidi koji žive u ovom biotopu su Archocen-trus octofasciatus, ‘Cichlasoma’

urophthalmus, ‘Cichlasoma’ synspilum, Parachromis friedrischstahli, Thorichthys meeki. Srednjoameričke ni-zine - mangrov biotop – Refugio de Vida Silvestre Cuero y Salado, Honduras - ciklidi koji žive u ovom biotopu su Cichlasoma urophthalmus.

Rijeke – ciklidi koji žive u ovom biotopu su Archocen-trus spilurus, Archocentrus centrarchus, Cichlasoma octofasciatum, Herotilapia multispinosa, Parachromis dovii, Parachromis friedrichsthalii, Vieja maculicauda, Thorichthys aureus, Atractosteus tropicus, Gobiosoma yucatanum, Cichlasoma urophthalmus, Cathorops are-natus.

Ciklidi Južne AmerikeAmazon je druga najduža rijeka na svijetu i presijeca

najveću tropsku šumu na svijetu. Sa svojih 6.280 kilo-metara (prema nekim podacima ima i 6.750 kilome-tara), jedino je Nil duži od nje. Ali ako već nije najduža, onda je zasigurno najšira rijeka. Izvor joj je smješten visoko u peruanskim Andama nekih 150 km od Tihog okeana. Dubina rijeke ovisi o njenoj širini, i varira od 50 – 80 metara. Široka je i do 50 km, a na samom ušću rijeka prelazi 250 kilometara širine. Voda u ogromnim količinama utiče u Atlantski okean – preko 200.000 m3/sekundi. Procjenjuje se da ukupna količina vode iz Amazone iznosi preko 20% svih svjetskih voda. Ta-kvo izlivanje dovodi do stvaranja pojasa slatke vode u Atlantskom okeanu širokoga 200km. Najveći dio korita Amazone ima vrlo blag pad – u prosjeku samo 2 cm/km. Blagi pad njenog estuarija omogućuje da plimni va-lovi iz Atlantskog okeana dopru duboko u unutrašnjost.

Na tom području se nalazi preko 200 rijeka, dok 17 rijeka koje se ulivaju u Amazonima dužinu preko 1600km. Sve te rijeke i potoci čine Amazonsko po-dručje koje zauzima 40% cijele Južne Amerike. Rijeke

Herotilapia multispinosa Andinoacara rivulatus


u Amazonskom području dijele se na: bijelu vodu - to su rijeke koje dolaze sa područja Anda. Tipične rijeke su Rio Solimoes, Rio Madei-ra, Rio Branco; bistru vodu - dolazi sa Brazilskih visoravni i Gvajanskog gorja. Rijeke Rio Toncantins, Rio Xingu, Rio Tapajos, ulaze u rijeku Amazon sa juga; i crnu vodu - Uspr-kos tamnoj boji (boja čaja), voda je izuzetno prozirna sa vidljivošću u dubinu od oko 9 metara i smatra se jednom od najčišćih voda na svije-tu. Tamnu boju dobiva zbog otpalog lišća koje ispušta tanin i ostataka biljaka u vodi. Inače bi mikroorga-nizmi razgradili organski otpad, ali pošto ih nema, otpad ostaje i čini vodu tamnom, a tanin joj i poveća-va kiselost. Domicijelno stanovniš-tvo rijeku Rio Negro zovu i „Rijeka gladi“.

Najpoznatiji pripadnici ciklida Južne Amerike su iz rodova Apisto-gramma, Astronotus, Cleithracara, Heros, Nannacara, Papiliochromis, Pterophyllum, Symphysodon i Uaru.

Azijski ciklidiU južnoj Indiji i Šri Lanki živi rod

ciklida Etroplus, dok na Madaga-skaru živi rod Paretroplus. Iako se prije smatralo da su rodovi cikli-da sa Madagaskara: Paratilapia, Ptychochromis, Ptychochromoides

i Oxylapia bliski afričkim ciklidima, novija istraživanja (Stiassny, 1991.) upućuju na to da su ovi sa njima ne-maju bliske veze, nego su međusobno dosta povezani i zajedno sa rodom Etroplus čine prirodnu evolucijsku grupu.

I ovdje nailazimo na različite biotope. Neke vrste žive u područjima gdje se miješaju slatke i slane vode južne Indije, Šri Lanke (Etroplus suratensis i Etroplus maculatus) i Madagaskara (Paretloplus damii), dok druge žive u slatkoj vodi (Etroplus canarensis, Pareto-plus petiti, Paretoplus kieneri, Paretoplus maculatus).

Na Madagaskaru je situacija sve kritičnija jer ne-stajanjem staništa ciklidima prijeti izumiranje. Broj im se značajno smanjio, a pokrenute su i akcije međuna-rodnih organizacija (ACA) kako bi se očuvala prirodna staništa i omogućilo da ciklidi na Madagaskaru ne izu-mru. Zbog toga i akvaristi širom svijeta ulažu napore kako bi shvatili ponašanje ovih ciklida i omogućili nji-hovo preživljavanje i reprodukciju i u zatočeništvu.

Najpoznatiji pripadnici azijskih ciklida su iz ro-dova Etroplus (suratensis, maculatus, canaren-sis), Paretroplus (damii, polyactis, petiti, kieneri, maculatus),Paratilapia (polleni, bleekeri), Ptychochro-mis (oligoacanthus)

Nadamo se da ste saznali nešto više o ciklidima i da ste sami sebi potvrdili, da to što volite ciklide, ipak nije sasvim slučajno ili da ste nakon pročitanog teksta o ciklidima počeli razmišljati da nabavite sebi jedan par. A da ljubav prema ciklidima nema granica potvr-đuje i projekat za očuvanje azijskih ciklida, koji rea-lizuje udruženje uzgajivača ciklida iz Amerike (ACA) tako što nudi finansijsku i stručnu podršku svim uzga-jivačima ugroženih vrsta ciklida sa Madagaskara – pa zar nije taj ciklid veličanstven.

Thorichthys meeki Paratilapia polleni


Pelvicachromis pulcher

Uzgoj

Pulcher je patuljasti Zapadno afrič-ki ciklid. Dolazi iz potoka (Nigerija i okolne države) koji utiču u Atlan-tik i bočatih delti. Nazivaju ga još i kribensis što je pogrešno jer u rodu Pelvicachromisa postoji vrsta kri-bensis koja izgleda sasvim drugači-je i nastanjuje druga područja (Ka-merun) od pulchera.

U rodu Pelvicachromis se nalaze 8 opisanih vrsta: pulcher, suboce-llatus, cf. subocellatus, sacrimontis, roloffi, taeniatus, kribensis, humilis i tri još neopisane vrste. Većina ih nastanjuje obalne rijeke od Ango-le sve do Konga i Benina, dok se tri vrste nalaze na područjima Liberije, Gvineje i Siera Leonea. Mnoge vrste su u velikoj opasnosti od izumiranja jer njihov prirodna staništa nestaju velikom brzinom.

Pulcher je monogaman, vrlo lijep i otporan ciklid. U prirodi živi i u me-kanim kiselim vodama, ali i u tvrdim alkalnim pa i u bočatim vodama u deltama koje utiču u more. U na-šim područjima su puclheri odgo-jeni i naviknuti na tvrdu vodu, tako da nema problema sa pripremom vode. Dovoljno je samo održavati kvalitetu vode konstantnom.

Pulcheri predstavljaju izvrstan izbor za ljude koji žele imati ci-klide, a nemaju preveliki akvarij. Mnogo su otporniji na kvalitetu vode od većine riba i ne diraju ni biljke

Razlika među spolovimaMužjaci su veći i tanji od ženki.

Leđna peraja im je špičasta. Rep je također zašiljen (oblik dijamanta) ponekad sa crnim točkama. Žen-ke su manje i zaobljenije. Leđna peraja i rep su im zaobljeni, dok im je trbuh u većini slučajeva jače obojan nego kod mužjaka. Nakon što su ribe stare 6 mjeseci moguće je uočiti razlike između mužjaka i ženke. Pulcheri su relativno miro-ljubivi ciklidi koji se mogu držati i u zajedničkom akvariju. Najbolje ih je držati sa ciklidima slične veličine i ponašanja. Treba izbjegavati cikli-de koji se razmnožavaju kao i oni u špiljama jer će prilikom parenja dolaziti do nepotrebnih borbi. Do-bro se podnose sa raznim tetrama, ali spore ribe sa velikim perajama ne treba miješati sa njima (skalari, guramije), jer ih napadaju grickajući im peraje.

RazmnožavanjeZa jedan par bit će dovoljan

60 litarski akvarij, koji treba gusto zasaditi biljkama jer su pulcheri prilično povučeni i većinu vremena provode u nekome od zaklona. Za


razliku od većine ciklida oni mogu odlično egzistirati sa biljkama. Po-nekad će i oni iskopati koju biljku, ali to im nikako neće biti svakod-nevno ponašanje. Obožavaju “peći-ne”. Najlakše je u podlogu zakopati keramičku vazu za cvijeće i na njoj probušiti rupu. To će gotovo sigurno biti mjesto njihovog razmnožavanja. Možete napraviti zaklon i slaganjem kamenja. Pripazite da nastamba bude stabilna, kako ju ribe ne bi srušile (moguće je kamenje zalijepi-ti silikonom). Kokosov orah je tako-đer jedna od mogućnosti.

Pulcheri se vrlo lagano razmno-žavaju. Spolno sazriju između 6 - 8 mjeseca života. Kao i kod mnogih ciklida, prva legla obično ne uspje-vaju. Ženka se počinje udvara-ti mužjaku, nastojeći se pokazati ljepšom i većom nego što zapravo je. Ženka leže između 10 i 250 jaja

većinom unutar “špilje”, ali ponekad i na vrhu. Mladi se izlijegaju nakon 3 - 8 dana. U pravilu, ženka čuva mlade, dok mužjak čuva teritorij. Ponekad ženka ode potražiti hranu, a za to vrijeme mužjak čuva mlade. Ukoliko se u akvariju nalazi samo par pulchera, može doći do toga da jedan roditelj ne dozvoli pristup gnijez-du drugom roditelju. Ako do toga dođe, najbolje je ma-knuti roditelja koji ne može doći do gnijezda.

Ponekad će roditelji u ustima micati mlade sa jed-nog mjesta na drugo. Nakon 5 - 10 dana mladi počinju slobodno plivati. Cijelo će vrijeme ostajati u blizini rodi-telja i plivati za njima. Mlade ribice je potrebno hrani-ti više puta dnevno. Roditelji će im također pomagati žvakanjem i usitnjavanjem hrane. Nakon 2 - 4 tjedna mlade ribe će dovoljno narasti da mogu same preživje-ti, tako da ih je najbolje nakon toga vremena maknuti od roditelja. To je zbog toga što će se roditelji opet pari-ti, pa će prestati brinuti za svoje potomke, ili će ih čak sami pojesti. Ako ih čak nitko ne bude dirao, onda će oni pojesti roditeljima jajašca. Zbog toga ih je najbolje na vrijeme maknuti. Kao i sve druge mlade ribe, treba ih hraniti više puta dnevno što raznovrsnijom hranom (najbolje živom) i mijenjati im što češće vodu.

Priprema akvarijuma za Pelvicachromis pulcher


Na jugu Bosne i Hercegovine, u tipično kraškom ambijentu, sa lije-ve strane rijeke Neretve, nalazi se Hutovo blato, jedinstvena submedi-teranska močvara u Europi. Pozna-to je od davnina kao zelena oaza sa obiljem vode u kojoj je uslove za život našao veliki broj biljnih i ži-votinjskih vrsta. Močvara je intere-santna i zančajna sa ornitološkog, ihtiološkog, naučnog, ekološkog i turističkog stajališta

Hutovo blato se smatra jednim od najvećih zimovališta ptica na području Europe Hutovo blato teri-torijalno pripada opštinama Čaplji-na i Stolac, a prostire se na mo-čvarnom, ravničarskom i brdovitom terenu, sa nadmorskom visinom od 1 m do 432m.

Ovo područje udaljeno je pet-naestak kilometara od Jadran-skog mora tako da je pod velikim uticajem sredozemne klime.Zbog

Park prirode

Hutovo blato

izuzetnog značaja i ljepote Hutovo blato je proglašeno Parkom prirode 1995 godine. Slijevajući se u udo-line i depresije kraške ponornice i površinske vode sa okolnih područ-ja stvaraju veći broj jezera, jaruga, plesna i rijeku Krupu i osiguravaju visok nivo podzemne vode. Tako vi-sok nivo podzemnih voda utiče na pojavu stalnih i povremenih izvora i vrela.

Najveća jezera Hutovog blata su: Deransko, Jelim, Drijen, Orah, Škrka i Svitava.

Svitavsko jezero je vještačka akumulacija, nastala izgradnjom hidroelektrane Čapljina. Sva jeze-ra Hutovog blata međusobno su povezana velikim brojem kanala i jaruga.

Rijeka Krupa je glavni vodotok Hutovog blata i odvodi vode Gor-njeg blata i Svitavskog jezera u rijeku Neretvu. Krupa nema pravog

Jezera Hutovog blata predstavljaju prave kriptodepresije, jer se dna pojedinih jezera nalaze ispod nivoa mora (Jelim 18 m).


izvora nego je otoka Deranskog jezera. Dužina Krupe iznosi 9 km, a prosječna dubina joj je oko 5 metara. Ovo je jedinstvena rijeka u Europi jer ima osobinu da teče u oba smjera. Ona teče normalno od "izvora" prema ušću i od ušća pre-ma "izvoru". Do ove pojave dolazi kada zbog visokog nivoai velikog protoka vode rijeka Neretva poti-sne Krupu.

Zahvaljujući blizini i uticaju Ja-dranskog mora izobilju vode okru-žene kraško – brdovitim terenom, biološka raznolikost vegetacije Hu-tovog blata je izuzetno vrijedna. Ri-jetka su mjesta na svijetu koja na tako malom području imaju tako veliki broj vrsta.

Cjelokupni biljni pokrivač Parka prirode može se podijeliti na četiri tipa vegetacije : vodena močvarna, livadska i šumska

Vodene površine Hutovog blata

prekrivene su najvećim dijelom lopočem (Nymphaea alba) i lokvanjem (Nuphar luteum). Pored njih u vege-taciji vodenih površina zastupljeni su i mrijesnjak (Po-tamogeton sp.), žabnjak (Ranunculus sp.) itd.

Najveći dio močvarnog područja obrastao je nepre-glednim tršćacima, gdje su dominirajuće vrste : trska (Phragmites sp ),rogoz (Typha sp.), šaš (Сагех sp.) i sita (Juncus sp ).

Šumska i livadska vegetacija zastupljene su broj-nim karakterističnim vrstama koje upotpunjuju biološ-ku raznolikost Hutovogblata.


Fotogalerija

Akvaristi No1

Documents

Transcript of Akvaristi No1