Adnan Silajdzic

MU'TAZILI]SKA KOSMOLOGI]A

Autor u tekstu razmatra temeljna nacela mu'tazilijske kosmologije. Kaoi drugi klasicni muslimanski uCitelji i mu'taziliti su se veoma azbiljnosuoCili sa pitanjem odnosa bozanske i esencije svijeta. To pitanje ihneposredno uvodiu problem qur'anske idejestvaranjasvijeta,aka kojesu se prvih nekoliko stoljeca muslimanske ucenosti vodile veomazanimljive rasprave.Da bi legitimirali a potom objasnili ideju radikalne opozicije Bagaisvijeta,oni obrazujuteoriju "Ne-bitka" (al-ma'dum)iz kojegaBagnak-nadno izvodi svijet u stanje pojavnosti.U tom kontekstu autor pristupa definiranju pojma "ne-bitka", zatimgovori0 njegovim temeljnim odlikama, mu'tazilijskome realizmu i bozanskomeznanju i napokon, sto je mozda i najlnteresantnije, 0 izvorima sa kajihsumu'taziliti zahvatali ideje na kojima obrazuju svoju teoriju bitka in po-tentia i bitka in actu, zadrZavajuCise posebno na Platonovom ucenju0idejama i Aristotelovom ucenju 0 materiji i formi.

0 dbacujuCi bilo kakvu slicnost odnosno analogiju izmeau

bOZanskeesencije i esencije svijeta, mu'taziliti su se suociIi

sa velikom dilemom: kako objasniti esenciju svijetaa pri

tome ne relativizirati qur'ansku ideju Bozije vjecnosti? To pitanjeihje direktno uvelo u problem stvaranja svijeta, oko kojega su se prvih

"-'

MU'TAZILI]SKA KOSMOLOGI]A 37

nekoliko stoljeca muslimanske ucenosti vodile veoma interesantne i

rekli bismo teSke rasprave.

Svi muslimanski klasicni ucitelji, u namjeri da dokazu Boziju

egzistenciju, prihvatili su nacelo stvorenosti svijeta iz "nista" (al-balq

min al-'adam- creatio ex nihilo). Stoga mozemo bez ustezanja ustvrditi

da nacelo stvaranja svijeta iz "nista" stoji u samim temeljima kako

uCiteljaortodoksne muslimanske jednako tako i ucitelja mu'tazilijske

filozofijske kosmologije. No, kamen spoticanja i jednima i drugima

bilo je pitanje kako odnosno na koji naCin Bog stvara ili izvodi svijetiz "nista"?

l.Kontroverze oko pojma

Ne-bitka (al-ma'dum)

MU'tazilijski filozofi su pouzdano znali da se ideja radikalne

opozicije Boga i svijeta (Filon Aleksandrijski) 1 mogla racionalno

posredovati iskljuCivonacelom direktnog proizvodenja svijeta iz BitiBozije (emanatio), na cemu posebno inzistiraju isma'ilijski gnostici,

pa u nekom smislu sljedbenici Ibn 'Arabijeve misticne filozofije iteologije, odnosno iz predbivstvujuce materije (madda-hayula), na

cemuinzistiraju mu'tazilijski ucitelji i ranomuslimanski peripatetici.

Problem da Iije svijet stvoren iz nista ili iz predbivsvujuce materijeu ranome Kalamu pojavio se u formi pitanja da Ii je Ne-bitak (al-

ma'dum)"nista" ili je ipak "nesto" sto mak~r ima neku izvanvremenskupozitivnu zbiljnost 0 kojoj je moguce imati spoznaju i misljenje.

] Usp,H. Wolfson, Philo.' Foundations of Religious Philosophy in Judaism, Cbristianity,and islam, II, 1962., str. 133

38 ADNAN SILAJDZIC

Kada i kako se receni problem teorijski razmatrao pojasnit ce nam

sljedeca tri iskaza: al-Bagdadijev iskaz prema kojemu je al-$alipI (u.

890), premda je bio mu'tazilit, bio saglasan sa predstavnicima Sunne

u njihovom odbacivanju da i ono Nepostojece ima neku pozitivnu

zbiljnost2; Ibn I:Iazmov iskaz da "svi mu'taziLiti, izuizev Hisama b.

'Amra aL-Fuwatlja (840) vjeruju da je Nebice ipak nesto, odnosno da

ima neki makar jos uvijek neozbiljeni bitak J; Sahrastanijev iskaz da je

"Sappam (850) meau mu'tazilitima prvi koji u klasicno misljenje uvodi

princip da je i ono "nista ipak nesto". 4

Svoju teoriju 0 neusporedivosti svijeta s Bogom, zbog cega ih se u

suvremenoj filozofijskoj i teologijskoj literaturi sve cesce naziva

zagovornicima apsolutnoga transcendentizma ili apstraktnoga i

staticnoga monoteizma, mu'taziliti ce pokusati artikulirati kroz

zanimljivu kategoriju "ma'diima". Za njih ono, u sta su vjerovali

ortodoksni teolozi, "nista" (min Lasay' -Lamin say'), nije bilo doslovno

nista iz cega Bog stvara ili proizvodi svijet, dapace, za njih je i to

"nista", sto prethodi stvaranju svijeta ima izvanvremensku i jos

neoblikovanu zbiljnost koja se precizno izrazava kategorijom {ubiita,

tj. zamisljenoga ili pritajenoga bitka, koga u jednoj drugoj ravni Ibn

'ArabI oslovljava kao wugiid aL-gihnl. .5

2Usp. Kitab al-Farq bayn al-firaq, izd. al-Kawprj, Kairo, 1948., str. 164.] Usp. Al-Fisal fi al-Milal wa al-nitJal, Kairo, 1889., IV, str. 202.. U sp. Nihayat al-iqdam fi 'ilm al-kalam, izd. Alfred Guillaume, Oxford, 1934., str. 1515

Usp. Resid, Hafizovic, lbn 'Arebijevo filozofsko-teolosko ucenje 0 Logosu, Bemust, Zenica,1995.; Toshihiko IzUtsu, Sufizam i Taoizam, Logos, Sarajevo, 1995. str. 11-30.

MUTAZILllSKA KOSMOLOGI1A 39

2. Sta je "Ne-bitak"

AI-Sal;1l;1amje bio prvi, kao sto smo vec ustvrdili, mu'tazilit koji je

artikulirao ideju "Ne-bitka":" I ano Cisto nista ima neki bitak koji

moie biti predmetom misljenja i govora, to je stvar, esencija, realitet

koji ima sve odlike koje imaju i bica u stanju bivstvovanja ili egzistencije,

sve odlike koje imaju i supstancija i akcidencija, recimo da je ne5to crno,

bijelo, itd.6 Drugi mu'taziliti i pored toga sto podriavaju al-

Sal;1l;1ammovuideju da je ono "Nista" supstancija ili realitet, insistiraju

vise na nacelu "mogucnosti" (imkan-imkani;/etun) supstancije da

iz stanja Ne-bitka prede u stanje Bitka ili egzistencije (al-mawgud,al-ma'dum).

Abu al-HuQayl, al-Ka'bI i njegovi ucenici koji pripadaju bagdadskoj

mu'tazilijskoj skoli, polaze od nacela da:"je Ne-bitak (al-ma'dum)

zapravo mogucnost jedne stvari da ude u postojanje (da bude

bivstvujuca), u smislu da je ona vec fiksirana i nepromjenljiva,

preciznije da je ona jos u stanju Ne-bitka apsolutno determinirana.

Zapravo, prema njima esencija je razliCita od svoje egzistencije

(suprotno as'arizmu) koja se naknadno pridodaje esenciji Cime dolazi

do stvaranja bib. Prije nego li je primila egzistenciju, stvar u stanju

Ne-bitka, je vec esencija, boIje esencija koja u sebi sadrZi potencijainu

moc da se aktualizira. Drugim rijeCima, ono sto u sebi ne sadrZi

mogucnost samoaktualizacije nije esencija.7

Zbog toga ce AI-Cuba'I, njegov sin Abu Hasim, i kadija 'Abd al-

Gabbar, ustvrditi:" samo "N e-bitak" koji, prije svoje stvarne egzistencije,

"Nihayat, str.1S!.

7Usp. AI-Razi, Muba~sal, Kairo, 1323., str. 37.; lisp.A. Nader, Le system philosophiquedes mu'tazila, BeyroUth, 1984., 130.

40 ADNAN SILAJDZIC

ima mogucnost postojanja jest esencija". Zbog toga ce Ibn Hazm kazati

da mu'tazilije poddavaju tezu da je "Ne-bitak" neSto sto oduvijek

postoji i !ito je beskonacno.8 Dakle Ne-bitak (al-ma'dum), koje

materijalnim egzistentima daje bicevitost nije stvoreno odnosno ne

biva proizvedeno. Ono iz stanja nebivstvovanja samo prelazi u stanje

bivstvovanja.

Taj prijelaz cini Bog, medutim, Njegova uloga kao agensa svedena

je iskljuCivo na davanje egzistencije onim stvarima koje su ranije

oduvijek postojale u stanju nebitka. Na tim pretpostavkama

mu'taziliti ce izgraditi krajnje deterministicki shvacen Kosmos, sto

ce se , dakako, odraziti i na njihovo etiku.

Na ovaj pretjerani realizam mu'tazilija, koji je , kao sto cemo vidjeti

kada budemo razmatrali izvore mu'tazilijske spoznaje, prodahnut

Platonovim "idejama" upozorava Porfirije u svojim Isagogama.9

Sazmimo u jednoj recenici, nekoj vrsti definicije, ono sto se u njihovoj

filozofiji oznacava Ne-bitkom: Tek stvaranjem svijeta Bog tim biCima

(pritajenim, zamisljenim realitetima- svejedno da Ii bitak zasnivali u

zbilji ili u Umu) odnosno esencijama, koje kao takve veC imaju svoje

temeljne karakteristike, tj. rod, vrstu, itd. daje svojstvo postojanja.

3. Prijelazesencija iz stanjanezbiljnosti u stanjezbiljnosti

Bog ne stvara rodove i vrste kao takve Cinom stvaranja, on im

naprosto pridodaje kvalitet postojanja kao, u nekom smislu, naknadnu

, Ibn Hazm, op. cit., IV, str. 153."Usp. Brehier,Histoirede LaPhiLo,I, str. 551.

MU'TAZILIjSKA KOSMOLOGljA 41

kvalifikaciju. Bozija zasluga bi bila samo u tome sto atom kao takav

Ciniopazljivim. Svojstva ili osobine atoma proistjecu iz njegove vlastite

prirode, sto se uklapa u njihov deterministicki pogled na svijet koji je

utemeljen na filozofskoj ideji kauzalizma.

Unutar takve kosmologije Bog je Stvoritelj (Mubdit) samo u smislu

izvodenja bica iz nepostojanja, koje je imalo izvjesnu zbiljnost, u stanje

postojanja. Drugim rijeCima, on ih ne stvara On samo biva uzrokom

njihova prijelaza iz bitka in potentia u bitak in actu. Zbog toga ce cuveni

al-Na~~am ustvrditi kako je stvaranje samo aktualizacija odnosno

manifestacija (buruz) onoga sto je u preegzistenciji bila u stanju latencije

ili mogucnosti (kumun).l0

Zbog toga ce mu'tazilije, u svojemu deterministicki shvacenom

svijetu, nauCavati da kamen pada prema dolje zahvaljujuCi iskljuCivo

svojstvu teZine koje predstavlja njegovu osobnu odliku. Prema njima,

dakle, za Boga bi se moglo kazati da je Stvoritelj samo ukoliko bica

iz nepostojanja, koja su imala stanovitu zbiljnost, dovodi u postojanje.

No, bez obzira da Ii Cinitelj bio po naravi ili volji, u oba sluCaja Cinjenje

dovodi do prijelaza iz jednog stanja bitka u drugo a uzrok je ono $to

uzrokuje taj prijelaz, sto se uklapa u njihovo ucenje 0 bitku in poten-tia i in actu.

AI-Sahrastani tu ideju obrazlaze ovako: I supstancije i akcidencije,

prema njima, imaju svoje atribute, koji su inherentni njihovoj prirodi,

ani su kao takvi nezavisni u odnosu na agensa i njegovu moc. Ni

supstancije niti akcidencije nije stvorio Bog odjednom i neposredno, to

je neStosto je veCpostojalo i sto je trebalo jednostavno takvoga agensa

da bi potencijalnu mogucnost manifestiranja odnosno egzistiranja, koju

supstancije i akcidencije imaju u stanju latencije, naprosto posredovao.

10Al-tIayya~, al-Inti~ar, Kairo, 1925., str. 20.

...

42 ADNAN SILAJDZIC

Agens njima samo daje postojanje, ne imajuCi bilo kakvoga utjecaja na

samu supstanciju niti pak na akcidenciju koji prelaze u stanje

bivstvovanja .II

Dok slijedi qur'ansko kazivanje 0 stvaranju svijetal2, al-Na~~am

svojorn teorijorn latencije istodobno odbacuje ucenje ranih

rnuslirnanskih teologa (mutakallimin) 0 kontinuiranorne stvaranju,

prerna kojernu je svaka prornjena u stvarirna, novi akt bozanskoga

stvaranja. Prerna njernu, odnosno rnu'tazilitirna, svaka stvar posjeduje

svoju narav, koju je u njih ugradio Bog, ta narav je uzrok promjena u

biCirna, ali, buduCi je svaka prornjena sarno proces prelazenja iz stanja

potencijaliteta u stanje aktualiteta, on ce fenornene prornjena opisivati

kao proces "skrivanja" i "pojavljivanja".

Na njegovorn tragu svoje ucenje ce razviti i cuveni Mu'ammar. I

on ce usvojiti Aristotelov pojarn "naravi", sarno sto ce ga zamijeniti

terrninorn "rna'na", koji oznacava unutarnji uzrok svih promjena u

svijetu. Mec1utirn, bez obzira na njihovu slicnost kada je u pitanju

odnos esencije i egzistencije, rnec1unjirna postoje i stanovite razlike.

AI-Mu'arnmar ne slijedi Aristotela u odbacivanju atornizrna, za razliku

od al-Na~~arna. Drugirn rijeCirna, to znaCi da se njegova koncepcija

unutarnjeg uzroka svih prornjena u svijetu razlikuje od Aristotelove

koju je u svojoj teoriji 0 kumunu i buruzu prirnijenio al-Na~~am.

Prerna Aristotelu i al-Na~~arnu narav je, kao sto srno vec ustvrdili,

unutarnji uzrok svih prornjena u svijetu u srnislu da ta narav nije

nista drugo doli proces prelazenja bica iz stanja nebitka u stanje bitka

odnosno iz stanja potencijaliteta u stqnje aktualiteta.

Za Mu'arnrnara, s druge strane, "rna'na" je unutarnji uzrok svih

prornjena, koje on veorna cesto oznacava akcidentirna, u srnislu da ta

11Usp.op. cit., str. 156, 161.

12Usp. Qur'an, 16,4-8.

MU'TAZILIjSKA KOSMOLOGljA 43

narav "ma'na" u tijelima direktno proizvodi akcidente, kad god se

odvija proces stvaranja tijela sjedinjavanjem atoma.

Za razliku od al-Na?-?-ama koji govori iskljuCivo 0 prelazenju a ne

0 stvaranju, al-Mu'ammarovo odbacivanje ortodoksnog ucenja 0

kontinuiranome stvaranju pretpostavlja sarno jednu Cinjenicu, jer,

slazuCise sa ortodoksnim teolozima, on p~omjene ili akcidente smatra

novim stvaranjem a ne Cisti prijelaz iz stanja potencijaliteta u stanje

aktuaIiteta. On, zapravo, zeli ustvriditi da ti akcidenti nisu

uzrokovani sa strane Bozije nego sa strane naravi kao takve ili

preciznije sa strane naroCitog "entiteta" koji prebiva u stvarima kojega

oznaeava terminom "ma'na", a koji je inherentan samim atomima.13

BuduCi da Stvoritelja stavlja u najneposredniji i najizravniji odnos

sa svakom pojedinacnom stvari predstavnici teorije 0 dis-

kontinuiranome Bitku ili bolje teoloskoga voluntarizma (al-As'arl,

al-BaqillanI,al-Maturldl, al-Gazzal1 idr.) nisu mogli prihvatiti stvamost

univerzalija koje su naucavali mu'tazilije i neki muslimanski filozofi.

D tom kontekstu treba razmatrati i teoriju stanja (bat) koju je razvio

Abu al-Hasim, koja je bliska teoriji konceptualista, zbog cega ga u

literaturinazivaju utemeljiteljem muslim'ankog konceptualizma. H

4. Odlike Ne-bitka

Kad je rijec 0 definiranju onoga "Nebivstvujucega" mu'tazliti

zastupaju nepodijeljeno glediste, no, kada je rijec 0 "njegovim"

atributima tu ce se vec ispoljiti stanovite razlike. Trebalo je odrediti

temeljne karakteristike esencije u stanju Nebivstvovanja.

I) Usp. H.A. Wolfson, The Philosophy of the Kalam, Cambridge. 1948.14Ibid.

44 ADNAN SILAJDZIC

S obzirom na karakteristike esencije u stanju nebitka mu'taziliti

ce se podijeliti u dvije grupe. Jedni smtraju, primjerice al-Ka'bl i njegovi

ucenici bagdadske skole, da je ono nista ili ono nezbiljsko naprosto

esencija lisena svakog moguceg akcidenta. Takva koncepcija

neoblikovane i beskonacne esencije u stanju subzistencije podsjeca

na jos neoblikovanu materiju 0 kojoj govori Platon, odnosno na

predbivstvujucu materiju koja je sposobna da primi svaku formu 0

kojoj govori Aristote1.1S

Nasuprot njima, daleko veCi broj mu'tazilita nauCava da ono

nezbiljsko ima sve akcidente koje bic~ kao takvo posjeduje u stanju

egzistencije. Zapravo, sve mu'tazilije, izuzimajuCi jedino al-Ka'blja i

njegove ucenike, naucavaju da se esencije u stanju nezbiljnosti izmedu

sebe distingviraju po svojim atributima, kao sto se i mi koji stvarno

ili zbiljski postojima distingviramo na temelju atributa odnosno

akcidenata: mladi, stari, bijelio, crni. Takvi atributi se dijele na dvijevrste:

a) atributi koji se odnose na samu esenciju:

tj. atribut potpune jednakosti ili bitnosti esencije kako u stanju

nezbiljnosti jednako tako i u stanju zbiljnosti; atribut "postOjanja"

koji nije nista drugo nego mogucnost da esencija primi egzistenciju;

atribut smjdtanja na temelju kojega esencija zauzima mjesto primajuCi

egzistenciju- mu'tazliti ga nazivaju atributom "radanja" tawallud.

b) atributi koji se odnose na akcidencije:

tj. mogucnost da se primi akcidencija, atribut smjdtanja akcidencije

unutar esencije, jer svaki akcident ima svoje mjesto, a mjesto

akcidencija je esencija.16

]5 A. Nader, op. cit., str. 132.]6 Usp. al-As'arj, Maqalat, Istanbul, 1929., str. 495

I

,

MU'TAZILI]SKA KOSMOLOGIjA 45

5. Mu'tazilijski realizam i

bozansko znanje

Da sada vidimo kako se njihovo ucenje 0 odnosu esencije i

egzistencijereperkutira na jedan od temeljnih boianskih atributa, tojeste na boiansko znanje. DefinirajuCi bozansko znanje, skladno

njihovu odbacivanju supstantivnih boianskih atributa, kao esenciju

Boziju mu'taziliti logicki zakljucuju kako je boiansko znanje kaotakvo vjecno, ali da je i objekt njegova znanja, takoder, vjecan.

Drugim rijeCima, Bog zna stvari, esencije, supstancije i njihoveakcidencijeu stanju ne-bitka, zapravo, svaki objekt Njegova znanja

mora imati realnost prije nego Ii ude u postojanje. Sa druge strane,ani naucavaju da ne postoji bilo kakva slicnost niti analogija izmedu

esencije svijeta i boianske esencije; medutim, htijuCi izbjeCiopasnostima filozofije antropomorfizma, mu'tazilije ce ustvrditi daBog podjeljuje egzistenciju sarno esencijama koje su bile u stanjunezbiljnosti, i da te esencije On zna oduvijek. 17

Takvo ucenje, sa stanovista ortodoksnog muslimanskog ucenja,krijeu sebi sIjedecepoteskoce: Kako objasniti da Bogposjeduje znanje

0stvarimakoje su izvan Njega samoga?Nije Ii ih On proizveo snagom

svojegaboianskogaznanja (prema svojemu znanju)? No, u tom slucajusvijetbi sliCioboianskome znanju, a znanje je esencijaBoiija; onda bisvijet liCio na boiansku esenciju.18 Mu'taziliti izbjegavaju takavzakIjucak.

Nadaije se postavija pitanje moze Ii Bog posjedovati znanje stvari

kojese pojavljuju vani? U tom slucaju Bog bi bio promjenljiv, buduCiciaiz stanja neznanja prelazi u stanje znanja. Bog posjeduje znanje i 0

17 Usp. al-Sahrastiini, op. cit., str. 215.

IK Usp. al-As'ari, Maqalat, str. 157.; liSp. A.Nader, op. cit., str. 65-66.

...

-

46 ADNAN SILAJDZIC

onome sto postoji i onome sto ne postoji. Mectutim, Bog je, kazatce

mu'taziliti, savrSen i nepromjenIjiv. Kako onda pomiriti, Iogicki,neslicnost, negaciju svake anaIogije izmectu Boga i svijeta, i sveznanjei nepromjenIjivost bOZansku?

Jesu Ii takve teSkoce doista izmakle oku tako subtiinih teologa

kao sto su mu'taziliti? Zbog toga ce njihovi protivnici u misIjenjunaglasavati kako su njihove teze nespojive sa pozitivnom vjerom,

zbog cega ce se sa takvom ostrinom okomiti na njih u ime vjere kojaje ugrozena preferencijom Ijudskoga razuma! A mu'taziliti su duboko

vjerovali da bas Ijudskim razumom brane temeljne postulate svojereligije.

DakIe, Bozije znanje je partikularno i akcidentaino. Njegovo znanje

je odvojeno od Njega, jer esencije postoje prije svoje stvarne

egzistencije i u tom stanju subzistencije (tubiit) bivaju znaniBogu.Preciznije, u svojoj vjecnoj bozanskoj spoznaji Bog iskIjuCivoznasupstancije ali ne i akcidencije. On ih zna tek kada se pojave. Jer znanjeda ce se Zayd pojaviti nije isto kao znati da se on doista i pojavio.DakIe, prema njima nije nemoguce da isto znanje podrazumijeva ilizahtijeva dva spoznajna predmeta svejedno radilo se 0 Bozijemuili

Ijudskome znanju. Naravno, al-As'arl ce odbaciti takvu mu'taziIijskutezu jer nema nikakve razlike izmectu Bozije spoznaje stvari u

vjecnosti i pojedinih vremenskih trenutaka. Teze da postoji razlikaizmectu naseg znanja prije i u toku pojave Zayda odnosno da ova

razlika podrazumijeva novo znanje moguce je primijeniti na covjeka

ali ne i Boga, jer u Njemu nema nikakve razlike izmectu onoga Stojepredodrecteno, sto je ustanovijeno i sto je moguce.19

IY Usp. al-Sahrastani, op. cit., str. 216-17.

.~

MU'TAZILI]SKA KOSMOLOGI]A 47

6. Izvori mu'tazilijskogaucenja 0 Ne-bitku

Na temelju iskaza poznatih povijesnicara muslimanskoga misljenja,

mozemo zakljuCiti da se receni problem pojavio u prvoj polovini

devetogastoljeb. Naialost, niti i jedan od njih ne govori 0 moguCim

izvorimasakojih su mu'taziliti zahvatali ideje na kojima ce obrazovatisvoju teoriju "Ne-bitka (al-ma'dum). U literaturi se uglavnomspominju kao moguCi sljedeCiizvori:

Vaisesika filozofija, buduci se u ovoj filozofiji one jos

Nebivstvujuce smatra neCim realnim.

Demokritova i Leukipova filozofija koji su afirmirali postojanjeprazninepridjevajuCije prostoru, nazivajuCiprvu ne-bitkom odnosno

drugu bitkom ili onim postojeCim.

Stoicizam, buduci su nepostojece stvari, kao sto su kentaur

odnosno dzinovska ili neka druga mitska bib, opisivane kao "neStobeskonacno" .

Platon sa svojom teorijom ideja. Ali Platan za svoje ideje nigdje

ne kaze da su nepostojece. Naprotiv, on ideje u njihovom totalitetuopisujekao "istinsku supstanciju", "apsolutno postojanje", "istinskopostojanje","vjecno postoji". Kako se onda dogodilo da se Platonove

idejaopisuju kao one "nepostojece"?Platonova filozofija objektivnoga idealizma poznaje ideje koje su

ranijeimale sarno logicko ili pojmovno znacenje koje potom bivaju

hipostazirane i pretvorene u samostalna supstancijalna bica, koja u

sebi sadrZe svu stvarnost. Na tragu tih ideja u srednjevjekovnoj

-

48 ADNAN SILAJDZIC

filozofskoj tradiciji pojavit ce se pojmovi rationes seminales kod

Anselma, Tome, A. Velikoga- problem univerzalija i partikularija, sta

je vaznije ono opce ili pojedinacno ponajprije u logici a potom ce to

biti preneseno i na plan ontologije.

Takvo sto mu'taziliti nisu mogli prihvatiti, stoga su, upoznavsi se

sa Platonovim Timajem i Aristotelovom Fizikom, kombinirali

Aristotelovu materiju koja samo u akcidentalnom smislu nije postojeea

sa Platonovim idejama.20 Dakle bili su upoznati sa Platonovim

ucenjem stvaranja svijeta iz vjecne materije i Aristotelovom teorijom

0 vjecnosti svijeta.

Medutim, mu'taziliti ne ostaju samo kod platonovskih ideja oni

posuduju i Aristotelovo ucenje 0 predbivstvujucoj materiji i formi.

Materija je samo u akcidentalnom smislu nepostojeCa. Ona je slicna

supstanciji u nekom smislu, ona nije puko nista, nego je ipak neSto,

zapravo, materija je prvi supstratum svake stvari, nesto iz cega svako

bice dolazi u postojanje, Sto je inherentno svakoj stvari. Rijecju,materija je sposobna da primi svaku formu.

Samo sto se ovdje proces hipostaziranja vrsi po principu privacije

i individuacije. Nazalost ni Aristotel taj dualizam nije razrijeSio na

tiu realnoga svijeta, on ga ukida u teoloskom monizmu boga kao

actusa purusa (cistoga misljenja). Bez naznacenog filozofijskog i

kulturoloskoga konteksta mu'tazilijsku teoriju 0 Ne-bitku doista nije

moguce valjano razumijevati.

20 Usp. H.A. Wolfson, Of!. cit.

-

I

MU'TAZILI]SKA KOSMOLOGI]A 49

ABSTRACf

The author considers the fundamental principles of Mu'tazilite cosmol-ogy. In common with other classical Muslim scholars, the Mu'tazilaaddressed very seriously the issue of the relation between the divine

Essence and the essence of the world. They linked this issue directly tothat of the Qur'anic idea of the creation of the world, about whichMuslim scholarship conducted extremely interesting debates during thefirst few centuries.

To legitimate and then to explain the idea of the radical opposition ofGod and the world, they developed the theory of the "non-existent" (al-ma'dum), from which God later brought the world into a state of mani-festation.

In this context the author seeks to define the phenomenon of the "non-existent", going on to speak of its fundamental characteristics, ofMu'tazilite realism and divine knowledge, and finally, and perhaps mostinteresting, of the sources whence the Mu'tazila took the ideas withwhich they elaborated their theory of essence in potentia and essence inactu, with particular reference to Plato's teachings on ideas and Aristo-tle's on material and form.

l. ...