947 Opsti Sporazum o Carinama i Trgovini
-
Upload
nestor-castillo -
Category
Documents
-
view
55 -
download
1
description
Transcript of 947 Opsti Sporazum o Carinama i Trgovini
SADRŽAJ
UVOD
2
1. SPOLJNOTRGOVINSKO POSLOVANJE 3
2. OPŠTI SPORAZUM O CARINAMA I TRGOVINI 6 2.1. Principi GATT-a 7 2.2. Odredbe GATT-a 8 2.3. Runde u pregovorima 9
2.3.1. Šesta runda pregovora- „Kenedi runda“ 102.3.2. Sedma runda pregovora- Tokijska runda 102.3.3. Osma runda pregovora- Urugvajska runda 11
2.4. Nedostaci GATT-a 13
ZAKLJUČAK 14
LITERATURA 15
UVOD
Trgovina, kao posebna privredna delatnost, ima zadatak da svojim
posredovanjem u prometu organizuje redovnu razmenu između proizvodnje i potrošnje.
Svojom aktivnošću ona treba da obezbedi ponudu robe i usluga u količinama i
asortimanu koje tržište traži, u vreme kada se traži i po cenama i drugim uslovima koje su
kupci spremni da prihvate.
Za svaku zemlju je jako bitan momenat odnosa sa inostranstvom, kao vrlo
značajan deo ekonomske aktivnosti svake zemlje. U savremenom svetu nijedna zemlja
bez obzira na svoje razvojne potencijale i uslove nije sama sebi dovoljni, posebno ne u
ekonomiji i ekonomskom razvoju. Zbog toga kažemo da su sve zemlje ekonomski
upućene jedna na drugu, odnosno u stanju su međusobne uslovljenosti i zavisnosti.
Priroda ekonomskog života i ekonomske aktivnosti ruši sve prepreke- pa čak i
međudržavne granice i to onda kada su one razdvojene političkim ili nekim drugim
činiocima. Savremena ekonomska teorija i praksa, međunarodnim ekonomskih odnosima
i spoljnotrgovinskom poslovanju pridaju posebnu pažnju i značaj. U osnovi toga stoje
ekonomski interesi država i njihova ekonomija. Iz međunarodnog ekonomskog okruženja
dolaze brojni uticaji koji su od naročitog značaja za privredni razvoj i tekuću ekonomsku
stabilnost svake zemlje.
Spoljna trgovina dovodi do ubrzanja naučnog i tehničko- tehnološkog razvoja u
svetskim razmerama i svakoj zemlji posebno. Inovacije u nauci, tehnici i tehnologiji
danas se brzo šire svetom čime se prevazilazi neravnomernost u tehničko- tehnološkom
napretku. Na taj način se doprinosi ubrzanju razvoja proizvodnje, ali i potrošnje u svetu.
Taj proces ima naročit značaj za one zemlje koje nisu u stanju da same razvijaju nauku i
naučna istraživanja kao pretpostavke razvoja svoje proizvodnje. Spoljna trgovina, i
uopšte međunarodni ekonomski odnosi, prenose znanja iz jednog u druge delove sveta
koja su sadržana u novim mašinama, proizvodnoj opremi, proizvodima namenjenim
zadovoljavanju različitih potreba i na druge načine.
Svaka zemlja nastoji da u svojoj spoljnotrgovinskoj aktivnosti iskoristi
komparativne prednosti koje ima u proizvodnji određenih proizvoda i usluga u odnosu na
druge zemlje sa kojima održava ekonomske odnose. Te prednosti se ispoljavaju kao
1
korišćenje sopstvenih povoljnih uslova za njihovu proizvodnju, niži troškovi proizvodnje,
bolji kvalitet proizvoda, viši stepen primene tehnike i tehnologije.
1. SPOLJNOTRGOVINSKO POSLOVANJE
Uporedo s procesom vremenskog i prostornog ustaljivanja trgovinskih
operacija, odvijala se i podela rada i specijalizacija u trgovini. Danas je lako definisati
spoljnu i unutrašnju trgovinu i sve ostale forme trgovine. Međutim, dugo vremena se
nisu mogli jasno precizirati poslovi koji dolaze u nadležnost pojedinih formi trgovina.
Ako danas, sa stanovišta istorijske distance, posmatramo razvoj trgovine, ne može se
izbeći utisak da je sve do pojave kapitalizma, proizvodnja imala pretežno naturalni
karakter. Zbog toga je i robno- novčana razmena bila skromnih dimenzija. U tom periodu
se robno- novčana razmena posredstvom trgovine (unutrašnje i spoljne) ograničavala na
mali broj artikala (zanatski proizvodi, oružje, začini, ulje, svila i slično).1
Međunarodna trgovina predstavlja razmenu robe i usluga preko državnih
granica. U većini zemalja čini značajan deo BDP-a. Iako je međunarodna trgovina bila
prisutna tokom istorije, njen ekonomski, socijalni i politički značaj se povećao u zadnjih
nekoliko vekova, uglavnom zbog industrijalizacije, razvoja transporta, globalizacije
i multinacionalnih korporacija. U stvari, rastuća međunarodna trgovina je ono što se
uglavnom podrazumeva pod pojmom globalizacija.2
Prema spoljnotrgovinskim propisima naše zemlje, pod pojmom spoljna trgovina
podrazumeva se prekogranični promet (izvoz i uvoz) robe i usluga. Reč je o transferu
prodate robe i pružanju usluga između preduzeća kupca i prodavca, pri čemu je jedan od
učesnika na teritoriji naše, a drugi, na teritoriji druge države.3
Osnovni ciljevi spoljnotrgovinskog poslovanja su:4
- promena materijalne strukture proširenog proizvoda izvozom sopstvenih proizvoda i
uvoz roba i dobara deficitarnih na domaćem tržištu;
- uvoz radi održavanja robnih rezervi na planiranom nivou;
- unapređenje proizvodnje i podizanje proizvodnja na nivo savremenih dostignuća;
- povećanje konkurentske sposobnosti privrede;
- da se proizvodnja učini revitabilnija povećanjem izvoza, i1 Ćuzović, S., Trgovina- principi, struktura, razvoj, Ekonomski fakultet u Nišu, 2009., str. 29.2 http://sr.wikipedia.org/sr/trgovina, datum pristupa 01.12.2011.3 Petrović, N., Spoljnotrgovinsko i devizno poslovanje, Visoka poslovna škola strukovnih studija iz Čačka, 2010., str. 13.4 Marković, M., Spoljnotrgovinsko poslovanje, Beogradska poslovna škola Univerzitet za poslovne studije, Beograd, 2003., str. 10.
2
- povećanje obima nacionalnog dohotka.
U spoljnotrgovinskom poslovanju je od posebnog značaja zaštita domaće
proizvodnje, kako za nerazvijene tako i za razvijene zemlje. Postoji veliki rizik u
poslovanju, usled čega proizilazi potreba poznavanja i najudaljenijih tržišta u svetu,
njihovih spoljnotrgovinskih deviznih, carinskih, kreditnih i valutnih sistema. Sistemi
carina i carinske politike, primena ili ne klauzule najpovlašćenije nacije i drugo spada u
vrlo složen i razgranat mehanizam ostvarivanja spoljne trgovine uključujući
međunarodna kratkoročna i dugoročna kreditiranja.
Pored carinskih ograničenja, postoji čitav niz zabrana i ograničenja (restrikcija)
kojim se reguliše prekogranični promet roba. Bez obzira što su principi GATT-a, danas
STO proklamovali liberalizaciju, odnosno principe slobode uvoza i izvoza, od tih
principa postoje određeni izuzeci.
Dozvoljena su ograničenja:5
- pri uvozu proizvoda poljoprivrede i ribarstva;
- radi zaštite platnog bilansa;
- prinudne mere;
- mere radi zaštite bezbednosnih interesa;
- života i zdravlja ljudi, životinja i biljaka, i
- nacionalnog kulturnog dobra, i druga.
U smislu navedenih zabrana i ograničenja u Evropskoj uniji, a takođe i u Srbiji
su predviđene posebne mere za uvoz roba za: Zaštitu ljudskog zdravlja– namirnice,
Zaštitu biljnog sveta– sredstva za zaštitu bilja, Zaštita javnog reda– ratno naoružanje,
Zaštita životne sredine, itd. Radi realizacije navedenih zaštita nadležne institucije imaju
svoje afilijacije na graničnim prelazima.
Pored neophodnih mera koje se preduzimaju na graničnim prelazima u cilju
određenih zaštita, neophodno je da se one izvode na savremen, efikasan i ekspeditivan
način. Pošto određene kontrole obavljaju prema potrebi različiti organi potrebno je
obezbediti koordinaciju i integrisanu kontrolu
Premda uglavnom ima malo trgovinskih restrikcija među državama,
međunarodna trgovina je obično regulisana vladinim kvotama, i često oporezovana
tarifama. Tarife se obično uvode na uvoznu robu, ali države mogu primeniti i izvozne
tarife ili subvencije. Sve ove mere se nazivaju trgovačkim barijerama.
5 http://www.pks.rs/Default.aspx?tabid=2968, datum pristupa 01.12.2011.
3
Međunarodna trgovina uslovljava stvaranje načela međunarodnog prava: pre
svega načelo o slobodi mora, obaveze država da poštuju život i imovinu stranog trgovca.
Razvojem međunarodne trgovine izdvajaju se najvažnije autonomne mere za regulisanje
trgovine sa inostranstvom kao zabrane i ograničenja prometa, carine i određeno
postupanje sa stranom robom sa jedne strana, a sa druge u međunarodnom ugovornom
pravu pojavljuju se načela slobode trgovine, nediskriminacije, reciprociteta.6
Obično se pod slobodom trgovine podrazumeva obaveza država ugovornica da
ne sprečavaju međusobni trgovački promet zabranama uvoza, izvoza i provoza. Sloboda
trgovine znači i pravo državljana zemlje ugovornice na obavljanje trgovačkih poslova sa
državljanima i na teritoriji druge države.
Načelo slobode trgovine obično se vezuje za načelo reciprociteta ili za jedan od
standarda indirektnih povlastica (preferencijali). Sloboda trgovine nije apsolutna i nema
uvek isto značenje, ona je relativna i može imati formalno pravnu jednakost koja se
najčešće uzajamno priznaje.
U novije vreme se u međunarodnom pravu uočava novi fenomen tzv. meko
pravo. Meko pravo se ne može definisati kao pravni pojam ni po sadržaju ni po predmetu,
pa se svrstava između prava, političkih akata i konvencija, odnosno morala.
Pojmom meko pravo obuhvaćene su rezolucije međunarodnih organizacija,
kodeksi ponašanja kojim se uređuju međunarodni privredni odnosi, akti međunarodnog
prava, međunarodni sporazumi koji se po volji stranaka ne formiraju kao međunarodni
ugovori. Takve norme nisu pravno obavezne ali imaju određene pravne učinke ili su
bliske pravnoj sferi.
2. OPŠTI SPORAZUM O CARINAMA I TRGOVINI
6 Marković, M., Spoljno trgovinsko poslovanje, Beogradska poslovna škola Univerzitet za poslovne studije, Beograd, 2003., str. 50
4
Radi izrade nacrta povelje buduće međunarodne trgovinske organizacije,
februara 1946. godine, u Ujedinjenim nacijama usvojena je rezolucija o osnivanju
Pripremnog komiteta za Konferenciju Ujedinjenih nacija o trgovini i zaposlenosti. Na
drugom zasedanju Pripremnog komiteta, aprila 1947. godine, u Ženevi, vođeni su
bilateralni pregovori o carinskim koncesijama.
Pregovori su završeni uspehom, a rezultat je konkretizovan u okviru Opšteg
sporazuma o carinama i trgovini (General Agreement on Tariffs and Trade- GATT).
GATT je stupio na snagu 1. januara 1948. godine i bilo je predviđeno da predstavlja
samo privremeno, prelazno rešenje za regulisanje međunarodne trgovine na
multilateralnom nivou, sve do stupanja na snagu pravila Međunarodne trgovinske
organizacije.
U prvoj rundi pregovora, dakle u procesu formiranja GATT-a, ostvareno je
45.000 carinskih koncesija, koje su obuhvatale 10 milijardi dolara, odnosno vrednost od
oko jedne petine tadašnje svetske trgovine.7 Zamišljen kao privremeni trgovinski
sporazum, GATT u samom početku nije imao institucionalnu strukturu. On se razvijao
postepeno.
U samom GATT-u se navodi da je on međunarodni sporazum koji zaključuju
strane ugovornice, što znači da to nisu države članice. Pošto je GATT kao međunarodni
ugovor otvoren za sve države koje nisu strane ugovornice, one to mogu postati
pristupanjem (akcesijom) ovom sporazumu uz obavljanje pregovora o carinskim
koncesijama na postojećim Stranama ugovornicama GATT-a.
Iako je GATT bio međunarodni sporazum, a ne međunarodna organizacija
osnovani su organi koji su nadzirali sprovođenje ovog sporazuma, i to:
- sastanci Strana ugovornica GATT-a, vrhovni organ i sastajao se jednom godišnje;
- Savet GATT-a, stalni organ osnovan 1960. godine koji okuplja stalne predstavnike
zainteresovanih strana ugovornica;
- Tri stalna komiteta za pojedine oblasti, i
- Sekretarijat GATT-a, nastao transformacijom Privremene komisije za Međunarodnu
trgovinsku organizaciju (ICITO).
2.1. Principi GATT-a
7 Popović, T., Svetska trgovinska organizacija, Institut ekonomskih nauka, Beograd, 1996, str. 9.
5
Osnovni principi koje je ustanovio GATT su:8
- klauzula najpovlašćenije nacije kojom su strane ugovornice recipročno, jedna drugoj,
odobravale trgovinske koncesije sa tim da su te ustupke uživale i sve druge strane
ugovornice, što se praktično realizuje kroz princip nediskriminacije strana ugovornica
GATT-a;
- princip nacionalnog tretmana, koji onemogućava diskriminaciju roba na nacionalnom
tržištu poreklom iz drugih država;
- princip pregovaranja i konsolidovanja carinskih koncesija koji podrazumeva
održavanje redovnih trgovinskih pregovora. Strana ugovornica GATT-a na kojima se
razmenom carinskih koncesija carinske stope u međusobnoj trgovini snižavaju, a GATT
garantuje da se tako snižene carine ne mogu povećavati naknadno (konsoliduje ih);
- princip zabrane kvantitativnih ograničenja (tzv. pravilo ratifikacije) je princip uveden
još nastankom GATT što znači da su kvantitativna ograničenja u međusobnoj trgovini
Strana ugovornica GATT-a zabranjena, a sva postojeća su morala biti prevedena na
carinske stope, koje GATT vidi kao jedine legitimne instrumente spoljnotrgovinskih
politika;
- princip predvidljivosti koji podrazumeva su sva pravila GATT-a jasno izražena i
shvaćena od Strana ugovornica i da se tačno može predvideti procedura postupanja po
tim pravilima, i
- princip nereciprociteta za zemlje u razvoju je kasnije dodat, a podrazumeva da ove
zemlje ne moraju na odobrene koncesije odgovarati koncesijama u istoj meri, čime im se
omogućava povoljniji položaj u međunarodnoj trgovini koji treba da omogući njihov brži
razvoj.
Klauzula najpovlašćenije nacije je odredba (klauzula) međunarodnih
trgovinskih ugovora prema kojoj se ugovorne strane (zemlje) obavezuju da će jedna
drugoj omogućiti sva prava i povlastice (koje se tiču liberalizacije uvoznih ograničenja)
koje odobre nekoj trećoj zemlji.
Praktično, ako zemlja odobri liberalizovan pristup svom tržištu jednoj zemlji,
ona to isto mora odobriti i svim ostalim zemljama sa kojima ima potpisanu KNP. Zato je
KNP garancija jednakog (nediskriminatornog) tretmana svih zemalja sa kojima je ona
potpisana. KNP čini osnovu funkcionisanja GATT-a.
8 Bjelić, P., Međunarodna trgovina, Centar za izdavačku delatnost Ekonomskog fakulteta u Beogradu, 2008., str. 438.
6
Imajući u vidu da zemlje skoro po pravilu imaju dvostruka trgovinska
ograničenja– niža za zemlje sa kojima imaju potpisanu KNP i viša za zemlje sa kojima
nemaju potpisanu KNP– jasan je značaj koji članstvo u GATT-u (a danas u STO) ima za
povećanje izvoza zemlje.
Klauzula može biti bezuslovna (kada se sve povlastice prenose automatski) i
uslovna (kada se povlastice prenose tek nakon učinjenog kontra ustupka od strane druge
zemlje). Prema pravilima GATT-a, postoje izuzeci od delovanja KNP, tj. postoje
određene vrste povlastica koje se njom ne prenose. To su:
- povlastice proistekle iz sporazuma o međunarodnim ekonomskim integracijama
(zonama slobodne trgovine, carinskim unijama, zajedničkim tržištima i ekonomskim
unijama);
- povlastice proistekle iz sporazuma o preferencijalnoj trgovini između dve ili više
zemalja;
- povlastice iz ugovora o pograničnom prometu.
2.2. Odredbe GATT-a
U okviru GATT-a prisutna su četiri poglavlja, koja definišu različite oblasti,
principe i pravila kojih se zemlje članice moraju pridržavati.
Prvo poglavlje reguliše klauzulu najpovlašćenije nacije, sa ciljem osiguranja
liberalizma u spoljnoj trgovini. Ovo poglavlje predviđa listu carinskih koncesija. Zemlje
koje daju koncesije su obavezne da ih prijave GATT-u, da bi one putem GATT-a postale
stabilan instrument međunarodne razmene. GATT predviđa da će zemlje putem
međusobnog dogovaranja konsolidovati sistem carina, sto je postignuto u slučaju
industrijskih proizvoda (konsolidovani sistem carina nije postignut za poljoprivredne
proizvode).
Drugo poglavlje definiše princip nacionalnog tretmana i necarinske prepreke
trgovini. U katalogu GATT-a navedeno je preko pedeset različitih oblika necarinskih
barijera, koje često imaju restriktivnije dejstvo od dejstva carina. Odredbama GATT-a su
bile zabranjene kvantitativne prepreke uvozu i izvozu (kontigenti, kvote, zabrana uvoza,
dozvole uvoza i dr.). Međutim napravljen je veliki broj izuzetaka od zabrane korišćenja
kvantitativnih ograničenja. To se prvo desilo kod pojedinih poljoprivrednih proizvoda, a
zatim su dozvoljeni i izuzeci i u slučaju zaštite domaće proizvodnje od suviše velikog
7
uvoza ili u slučaju platnobilansnih teškoća zemalja članica. Drugo poglavlje reguliše
mogućnosti odobravanja subvencija, državnu trgovinu i tehnička pitanja u procesu
međunarodne trgovine.
Treće poglavlje definiše oblik organizacije GATT-a, uključivanje, istupanje iz
članstva i način upravljanja. Ovo poglavlje reguliše izuzetke u odnosu na klauzulu
najpovlašćenije nacije, kao i prekršaje i kaznene mere u slučaju dampinga. Ovim
izuzecima GATT je praktično obezvredio klauzulu najpovlašćenije nacije. GATT je
ostvario značajne pretpostavke za povećanje obima razmene u periodu posle Drugog
svetskog rata, ali je uglavnom delovao u skladu sa potrebama industrijski razvijenih
zemalja.
Četvrto poglavlje, “Trgovina i razvoj”, GATT je dobio 1965. godine. Na osnovu
ovog poglavlja zemljama u razvoju je obezbeđen sistem preferencijala za trgovinu na
tržištu razvijenih zemalja (koji se sastoji u smanjenu carina i drugih ograničenja za
proizvode zemalja u razvoju).
2.3. Runde pregovora
U toku 47 godina postojanja (od 1947. do 1994.), GATT je postigao mnogo u
oblasti liberalizacije trgovine industrijskim proizvodima, a pred sam kraj postojanja
postignuti su i određeni rezultati u domenu trgovine poljoprivrednim proizvodima,
uslugama i pravima intelektualne svojine.
Za 47 godina, koliko je postojao GATT, njegov osnovni tekst je ostajao
uglavnom isti, uz dodavanje novih sporazuma u cilju daljeg snižavanja carina, što je
činjeno kroz serije multilateralnih trgovinskih pregovora, nazvanih „trgovinske runde“.
Svaka runda predstavljala je korak više u procesu ostvarivanja trgovinske liberalizacije.
Prednost pregovaranja u okviru rundi, bez obzira na njihovo dugogodišnje trajanje, nalazi
se u sveobuhvatnom (paket) pristupu ekonomskog, ali i političkog aspekta, što je lakše za
odbranu na nacionalnom nivou. Prednost ovakvog pregovaranja postoji i za zemlje u
razvoju, kojima se tako povećava mogućnost uticaja, što je neuporedivo bolje u odnosu
na njihovo bilateralno pregovaranje sa vodećim trgovinskim silama u svetu. Reforma u
osetljivim sektorima od strategijskog značaja za svaku državu, kao što je i poljoprivredni
sektor, najpre se može izvršiti ukoliko se donese paket globalnih mera.
Tabela broj 1 – Multilateralni trgovinski pregovori 1947-1995. godine
8
Godina Broj učesnika Oblast1947.- Ženeva 23 Carine 1949. Anesi 13 Carine 1951. Torki 38 Carine 1956. Ženeva 26 Carine 1960.- Ženeva1961. Dilon runda
26 Carine
1963. Ženeva1967. Kenedi runda
62 Carine i antidamping
1973. Ženeva1979. Tokijska runda
102 Carine, necarinske mere i sistemski sporazumi
1986. Ženeva1993. Urugvajska raunda
123 Carine, necarinske mere, pravila, usluge, pravo intelektualne svojine, rešavanje sporova, tekstil, poljoprivreda, osnivanje WTO
Izvor: Popović, T., Svetska trgovinska organizacija, Institut ekonomskih nauka, Beograd, 1996, str. 12.
Pod okriljem GATT-a održano je osam višegodišnjih „rundi“ pregovora.
Rezultat prvih pet rundi, održanih u periodu od osnivanja do 1960.godine, je značajno
snižavanje carina u trgovini industrijskim proizvodima. To je uticalo na porast
međunarodne trgovine ovom vrstom proizvoda i podstaklo rast svetske privrede. Ipak,
najviše koristi su imale razvijene zemlje.9
2.3.1. Šesta runda pregovora- „Kenedi runda“
Šesta runda pregovora, „Kenedi runda“, započela je 1964. godine. Njen osnovni
rezultat je snižavanje carina na industrijske proizvode, što je dalje podstaklo
međunarodnu trgovinu. Ipak, u pregovorima i dalje nije bilo reči o trgovini
poljoprivrednim proizvodima, tekstilnim proizvodima i raznim vrstama necarinskih
trgovinskih ograničenja, što se smatra nedostatkom ove runde pregovora.
2.3.2. Sedma runda pregovora- Tokijska runda
Sedma runda pregovora, „Tokijska runda“ (ili „Niksonova runda“) počinje
1973. godine. Pored daljeg snižavanja carina za industrijske proizvode, rezultat ove runde
je i skup kodeksa o primeni jednog broja necarinskih mera i mera indirektnog
protekcionizma:9 www.ekfak.kg.ac.rs/sites/default/files/.../ GATT %20i%20STO.doc , datum pristupa 02.12.2011.
9
- kodeks o određivanju carinske vrednosti robe;
- kodeks o vladinim (državnim) nabavkama;
- kodeks o tehničkim standardima;
- kodeks o subvencijama, i
- kodeks o proceduri izdavanja uvoznih dozvola.
Tokijska runda (1973-1979) je ostvarila progresivno snižavanje carina i to za
30% u devet vodećih zemalja. Prosečna carina za industrijske proizvode je snižena na
4,7%, a napredak se uočava ukoliko uporedimo ovaj podatak sa visinom carina od 40%
za industrijske proizvode, koliko su one iznosile u vremenu osnivanja GATT-a. Da bi
ovo sniženje bilo realno ostvarivo, primenjeno je fazno snižavanje, element
harmonizacije, kao i snižavanje carinskih vrhova (tariff peaks). Pregovori su vođeni i u
oblasti necarinskih barijera trgovini. Iako one nisu uklonjene, donet je niz sporazuma za
ovu oblast. Samo su neke razvijenije zemlje prihvatile ove sporazume, nazvane kodeksi.10
Njih je bilo devet, a pet Sporazuma o: subvencijama, tehničkim preprekama trgovini,
uvoznim dozvolama, carinskoj vrednosti i antidampingu, preuzeti su u Sporazum o
osnivanju Svetske trgovinske organizacije i pretvoreni su u multilateralne sporazume. Za
ostala četiri sporazuma o: goveđem mesu, mlečnim proizvodima, 18 vladinim nabavkama
i civilnim vazduhoplovima, može se konstatovati da su ostali da važe kao „plurateralni
sporazumi“.
Nedostatak ove runde pregovora je odsustvo pregovora o liberalizaciji trgovine
tekstilnim i poljoprivrednim proizvodima.
2.3.3. Osma runda pregovora- Urugvajska runda
Ova, osma po redu runda pregovora u GATT-u, započinje 1986. a završava se
1994. godine. Značajan rezultat ove runde je u tome što se po prvi put razgovaralo o:
- agrarnom protekcionizmu: postignut je dogovor da se postupno započne prevođenje
svih necarinskih ograničenja na carine. Ovaj proces se naziva tarifikacija (od eng. tariff–
carina);
- trgovini tekstilnim proizvodima: takođe je postignut dogovor o tarifikaciji svih
kvantitativnih instrumenata kojima je štićena tekstilna proizvodnja;
10 Popović, T., Svetska trgovinska organizacija, Institut ekonomskih nauka Beograd,1996. str.11.
10
- trgovini uslugama: već u vreme održavanja Urugvajske runde trgovina uslugama je
činila značajan i rastući deo ukupne svetske trgovine. Kako bi se podstakao njen budući
razvoj, zemlje GATT-a su potpisale Opšti sporazum o trgovini uslugama, GATS, i
- zaštiti prava intelektualne svojine.
Urugvajska runda, posmatrano sa aspekta međunarodne trgovine, ostvarila je i
značajan rezultat u pogledu rada na daljoj liberalizaciji međunarodne trgovine. U to su
uključeni ne samo smanjenje carina, već i njihovo potpuno ukidanje za neke grupe
proizvoda, uključivanje u GATT do tada spornih oblasti u prethodnim rundama
pregovaranja, a to su poljoprivredni i tekstilni proizvodi, kao i proširenje GATT-a na
druge discipline. Prosečne carine za industrijske proizvode (manufactured products)
razvijenih zemalja snižene su sa 6,4% na 4,0%, što je smanjenje od skoro 40%. Uspeh
ove runde pregovora je očigledniji kada se ovaj rezultat uporedi sa prosečnim carinskim
opterećenjem od 35% u periodu pre stvaranja GATT-a, ili sa približno 15% iz vremena
Dilon runde. Stvaranje novog GATT-a, često nazivanog GATT-1994, za razliku od
GATT-a nastalog 1947. godine, omogućilo je zemljama potpisnicama da ga prilagode
svojim novim, savremenijim potrebama i da se tako zadrži autoritet GATT-a. U odnosu
na Tokio rundu, razlika u korist Urugvajske ogleda se i u napretku liberalizacije
međunarodne trgovine uslugama, koja posebno u razvijenim zemljama pokazuje sve veći
udeo u ukupnim privrednim aktivnostima.
Novi pristup je dat i u pogledu međunarodne trgovine robom, a u toj grupi
posebno mesto dato je liberalizaciji međunarodne trgovine poljoprivrednim proizvodima.
U ovoj oblasti tokom prethodnih rundi pregovora postizani su samo marginalni rezultati.
U Deklaraciji iz Punta del Este govori se o postepenom smanjenju negativnih efekata
nastalih upotrebom direktnih i indirektnih subvencija i drugih mera koje su direktno ili
indirektno delovale na međunarodnu trgovinu poljoprivrednim proizvodima. O merama
obezbeđenja nije postignut nikakav dogovor za vreme prethodne runde, pa se u okviru
Urugvajske radilo na tome da se već uvedene mere obezbeđenja van GATT-a dovedu pod
okrilje GATT-a, što je važno za oblast tekstila, gde je primenjivano „dobrovoljno
ograničavanje izvoza“, na osnovu bilateralnih dogovora.
Deklaracija ministara, prihvaćena takođe 15. IV 1994. godine, kao najznačajnije
uspehe završene Urugvajske runde pregovora smatra:
- ostvarenje jačeg i jasnijeg pravnog okvira, neophodnog za obavljanje međunarodne
trgovine, kao i stvaranje efikasnijeg mehanizma za rešavanje sporova;
- globalno smanjenje carina od 40% ;
11
- ustanovljavanje međunarodnog okvira za trgovinu uslugama i zaštitu trgovinskih
aspekata prava intelektualne svojine, i naravno, jačanje trgovinskih odredaba u oblasti
poljoprivrede i tekstila.11
2.4. Nedostaci GATT-a
Osnovni nedostaci Opšteg ugovora o carinama i trgovini su:
- do 1970. godine trgovina ograničena visokim carinama i nedostatkom standarda i
pravila;
- velika odstupanja od pravila propisanih GATT-om. U cilju zaštite domaće industrije
države koriste visoke carine, dozvole i količinska ograničenja;
- obim primene trgovinskih ograničenja značajno je porastao, posebno u sferi sive zone,
a na bazi bilateralnih dogovora, što je imalo za rezultat narušavanje principa
liberalizacije, ali i otežan pristup postojećim tržištima;
- pojačavao se trend formiranja regionalnih ekonomskih i trgovinskih integracija što dalje
ugrožavalo slobodnu spoljnotrgovinsku razmenu;
- odredbama GATT-a regulisana je samo jedna oblast međunarodne trgovine– promet
određenih roba. Dve najvažnije kategorije proizvoda, poljoprivredni proizvodi i tekstil i
odeća, nisu regulisane GATT-om, što je dovodilo do čestih sukoba i nesuglasica između
zemalja proizvođača ovih proizvoda.
ZAKLJUČAK
11 Bjelić, P., Svetska trgovinska organizacija, IGP Prometej, Beograd, 2002, str. 27.
12
Sve zemlje savremenog sveta, manje ili više ekonomski su upućene jedna na
drugu, odnosno stoje u međusobnoj ekonomskoj zavisnosti i uslovljenosti. Danas nema
apsolutno autarhičnih privreda koje bi same sebi bile dovoljne. Ni jedna državna
zajednica ne podmiruje svoje materijalne potrebe isključivo svojom proizvodnjom, deo
tih potreba podmiruje uvozom materijalnih dobara iz drugih zemalja, a deo sopstvene
proizvodnje namenjen je zadovoljavanju potreba u inostranstvu. Ako bi se upitali zašto je
to tako, mora se pre svega ukazati na brojne činioce koji konkretnije obrazlažu nužnost
uspostavljanja i razvijanja ekonomskih odnosa sa inostranstvo svake zemlje posebno.
Jugoslavija je prva imala statut posmatrača u GATT-u (1950-1959) a od 1959
pridruženog člana. Tada je i usvojena Deklaracija u odnosima između strane ugovornice.
GATT-a i FNRJ kojom su predviđeni razni oblici saradnje. Jugoslavija je 1967 potpisala
Deklaraciju o privremenom pristupanju GATT-u a od 1966. godine je postala stalni član
GATT-a. Jugoslavija je stupanjem u stalno članstvo GATT-a obezbedila niz ekonomskih
i carinskih pojedinosti i veću međunarodnu robnu razmenu. Svetska trgovinska
organizacija se pojavljuje kao naslednica GATT-a od 1995 godine kada je stupio na
snagu Sporazum o osnivanju Svetske trgovinske organizacije kao multilateralne opšte
trgovinske organizacije. STO-u su pristupile sve ranije zemlje članice GATT-a. STO za
razliku od GATT-a se ne odnosi samo na robu, već i na usluge i trgovinske aspekte prava
intelektualne svojine. Sporazum o stvaranju STO-a nastaje iz Urugvajske runde i sadrži
više sporazuma.
Opšti sporazum o carinama i trgovini je pet decenija predstavljao osnovu
multilateralnog regulisanja međunarodne trgovine i postavio je osnove postojećeg
međunarodnog trgovinskog režima. Tokom njegovog postojanja stvoreni su jedinstveni
principi kojima se usmerava međunarodna trgovinska saradnja. Radi njegovog
sprovođenja uspostavljen je specifični mehanizam sprovođenja, i u tu svrhu su osnovani
mnogobrojni organi. Budući da je ovaj sporazum nastavio da postoji i u okviru
novoosnovane Svetske trgovinske organizacije, kao jedan od osnovnih pravnih postulata
nove međunarodne trgovinske organizacije, njegova načela, pravila i mehanizmi su
postali osnove nastanka i razvoja ove organizacije.
LITERATURA
13
1. Bjelić, P., Svetska trgovinska organizacija, IGP Prometej, Beograd, 2002.
2. Ćuzović, S., Trgovina- principi, struktura, razvoj, Ekonomski fakultet u Nišu, 2009.
3. Marković, M., Spoljnotrgovinsko poslovanje, Beogradska poslovna škola Univerzitet za poslovne studije, Beograd, 2003.
4. Petrović, N., Spoljnotrgovinsko i devizno poslovanje, Visoka poslovna škola strukovnih studija iz Čačka, 2010.
5. Popović, T., Svetska trgovinska organizacija, Institut ekonomskih nauka, Beograd, 1996.
6. http://sr.wikipedia.org/sr/trgovina
7. http://www.pks.rs/Default.aspx?tabid=2968
8. www.ekfak.kg.ac.rs/sites/default/files/.../ GATT %20i%20STO.doc
14