77008810-11-sistemiratarskeproizvodnje
-
Upload
tomic-nenad -
Category
Documents
-
view
44 -
download
4
Transcript of 77008810-11-sistemiratarskeproizvodnje
![Page 1: 77008810-11-sistemiratarskeproizvodnje](https://reader033.fdocuments.net/reader033/viewer/2022042521/55721331497959fc0b91cc1d/html5/thumbnails/1.jpg)
Prof. dr Ilija Komljenović OPŠTE RATARSTVO
165
Sistemi biljne proizvodnje
Gajene biljke su vezane uz grane biljne proizvodnje odnosno uz proizvodne kategorije
zemljišta (oranice, vrtove, voćnjake, vinograde i travnjake). Svaka od navedenih kategorija se iskorištava na
specifičan način spajajući ekološke faktore sredine s glavnim zahtevima gajenih biljaka. Prema tome, pojedinim
kategorijama zemljišta svojstveni s sistemi biljne proizvodnje, a oni su klasifikovani na sledeći način.
Klasifikacija sistema biljne proizvodnje
Sistemi biljne proizvodnje kod drvenastih useva obraĎuju se detaljno u proizvodnim granama voćarstva
i vinogradarstva, a sistem biljne proizvodnje na travnjacima u predmetu “Krmno bilje”. Zato će ovde biti
opisan samo sistem biljne proizvodnje na oranicama i konsocijaciji odnosno kombinaciji oraničnih i drvenastih
useva.
Sistem biljne proizvodnje na oranicama
Sistem biljne proizvodnje na oranicama uključuje sledeće kategorije:
1. Plodored.
2. Slobodna plodosmena.
3. Monoprodukcija.
Plodored
Pre detaljnijeg razmatranja pojma plodoreda, potrebno je terminološki objasniti pojmove kategorija
useva koje se često upotrebljavaju vezano za plodored.
Kategorije useva u plodoredu (Mihalić, 1985)
Oznaka useva Kategorija useva Vreme setve i dozrevanja
Botaničko -
uzgojna
Jednogodišnji Traju samo jednu vegetaciju
Višegodišnji Traju dve ili više vegetacija
Sezonska
Ozimi Seju se od leta od jeseni. Dozrevaju iduće godine
Jari Seju se nakon zime (proleće). Dozrevaju od leta
od jeseni.
Letni Seju se leti postrno, dozrevaju u jesen.
Agrotehnička
Predusevi Usev koji prethodi sledećem usevu
Sledeći usevi Usev koji dolazi nakon preduseva
Nadusevi Usevi velikog habitusa ili su odmakli u rastu u
odnosu na podusev.
Zaštitni usevi Nadusevi koji štite podusev u početku rasta
(strnine u odnosu na deteline)
Podusevi Usev manjeg habitusa od naduseva.
Naknadni usevi Seje se nakon glavnog useva od proleća do jeseni.
MeĎuusevi (interpolisani usevi) Interpolacija može biti prostorna, tada je podusev,
ili vremenski tada je naknadni usev.
Poljoprivredno-
ekonomska
Glavni Usev koji je najvažniji u plodoredu.
Sporedni Usevi manjeg značaja (naknadni ili meĎusevi)
![Page 2: 77008810-11-sistemiratarskeproizvodnje](https://reader033.fdocuments.net/reader033/viewer/2022042521/55721331497959fc0b91cc1d/html5/thumbnails/2.jpg)
Prof. dr Ilija Komljenović OPŠTE RATARSTVO
166
Plodored predstavlja sistem biljne proizvodnje s pravilnom izmenom useva, prostorno i vremenski na
proizvodnim površinama a zamenjuje biološka ravnoteža spontanih biocenoza uključujući niz agrotehničkih i
organizacijsko-tehničkih mera. Prema Todoroviću (1948) “plodored predstavlja plan iskorišćavanja
vegetacione sredine u prvom redu klime i zemljišta putem gajenja biljaka po unapred utvrđenom
rasporedu u vremenu i prostoru”. Obuhvata vremensku smenu useva (plodosmenu), prostornu smenu useva (poljosmenu) i odmor
zemljišta.
Vremenska smena useva ili plodosmena ostvaruje se u okviru plodoreda u toku jedne rotacije, a
okosnicu čine glavni usevi plodoreda. Plodosmena se označuje u sledu godina (kalendarski), na primer:
1998. godine – okopavina
1999. godine- jara strna žitarica
2000. godine- detelinsko travne smese
2001. godine- okopavina
2002. godine – ozima strna žita
Prostorna smena useva (rotacija) znači prostornu smenu useva po
plodorednim poljima. Ona se ostvaruje tako da se sve porizvodne površine
(oranice) podele u odreĎeni broj plodorednih polja. Odatle potiče numerička
oznaka plodoreda (dvopoljni, tropoljni, četveropoljni plodored itd). Kada jedan
usev obiĎe sva polja u plodoredu, tada je jedna rotacija završena i počinje druga.
Iz toga se može zaključiti da je rotacija nemoguća bez vremenskog faktora. U
sledećoj šemi prikazana je jedna rotacija šesteropolja.
Odmorom zemljišta treba osigurati normalno funkcionisanje zemljišta
kao supstrata za gajenje oraničnih useva. Klasično odmaranje zemljišta ranije se
provodilo ugarom, a danas se funkcionisanje sistema zemljišta-gajena biljka želi
prebaciti na redovitu agrotehniku, u prvom redu Ďubrenje kao i na zahvate
pedohigijene. Šematski prikaz poljosmene
useva u plodoredu od šest polja
Razlozi uvođenja plodoreda
U početnom periodu razvoja poljoprivrede, gajeni su trajni usevi na jednoj površini do granice koje su
postavili negativni faktori (iscrpljivanje biljnih hranjiva, štetnici, bolesti itd). To je bila primitivna
monoprodukcija. Upravo su slabe strane trajnog gajenja useva bile uzrok da se potražilo rešenje u smeni useva,
dakle u plodoredu.
Za uvoĎenje plodoreda postoje biološki, agrotehnički i organizacijsko-ekonomski razlozi.
Biološki razlozi
Biološki uvoĎenja plodoreda grupiraju se u četiri grupe: tolerantnost useva prema ponovljenoj setvi,
širenje korova, širenje štetnika i bolesti dotičnog useva.
Tolerantnost useva
Jedni usevi lako podnose ponovljeno gajenje sve do monoprodukcije, a s druge strane su vrlo osetljivi
odnosno netolerantni. Svi oranični usevi mogu se razvrstati
prema stepenu tolerantnosti u prilično široku skalu. Pa tako
postoje snošljivi ili samostabilni usevi (trave, kukuruz,
proso, sirak, ovas, raž, riža, krompir, lupina, soja, pasulj i
konoplja. U nesnošljive ili samolabilne useve ulaze: ječam,
crvena detelina, lucerka, grašak, šećerne repa, lan i
suncokret. Prema tome, samolabilnost useva glavni je razlog
izmene, zato što je netolerantnost veća, pa isti usev reĎe sme
doći na isto mesto odnosno, visoka tolerantnost
omogućuje slobodno ratarenje bez čvrstog plodoreda sve do
monoprodukcije. Zapravo, netolerantnost nekog useva
povezuje se uz negativne procese u zemljištu, koji mogu
postati i limitirajući za daljnoj gajenje istog useva. Avionski snimak plodorednih polja
![Page 3: 77008810-11-sistemiratarskeproizvodnje](https://reader033.fdocuments.net/reader033/viewer/2022042521/55721331497959fc0b91cc1d/html5/thumbnails/3.jpg)
Prof. dr Ilija Komljenović OPŠTE RATARSTVO
167
U ponovljenom gajenju delovanje na isti usev može biti samo zemljište, pa su negativne pojave
samolabilnih useva nazvane zajedničkim imenom “umornost zemljišta”. Tu se radi zapravo, o kompleksnoj
pojavi koja se manifestuje slabim rastom useva na istom mestu sve do onemogućavanja gajenja u ekstremnim
slučajevima. Ona se objašnjava na više načina, kao što je naprimer nedostatak aktivnih hranjiva, naročito
mikroelemenata. Vrlo čest uzrok umornosti zemljišta je nakupljanje nematoda, drugih štetnika ili uzročnika
bolesti. Daljnji uzroci umornosti zemljišta se pripisuju poremećaju u normalnim odnosima grupe zemljišnih
mikroorganizama, nakupljanju inhibitornih materija koje su posledica raspadanja žetvenih ostataka, pa i pojave
raznih toksičnih materija u zemljištu.
Nedostatak hranjiva u zemljištu je manji problem, jer se oni mogu dodavati u zemljište prema potrebi
useva, ali problem predstavlja poremećaj u biološkoj ravnoteži u zemljištu.
Postoje dve starije teorije koje su pokušale objasniti umornost zemljišta. Jedna od njih je teorija
toksina koja tumači da korenovi biljaka po ponovljenom gajenju istog useva izlučuju i toksičke materije koje se
toliko nakupe da počinju delovati štetno na sami usev. Ova teorija nije dobila znatniju podršku u stručnoj i
naučnoj javnosti, jer se smatra da se umornost zemljišta javlja zbog nakupljanja inhibitornih materija prilikom
raspadanja žetvenih ostataka.
Druga je bakterijska teorija ili Hiltnerova teorija koja tvrdi da se umornost zemljišta javlja zbog
promene u mikrobiološkom sastavu zemljišta, što za posledicu ima nesposobnost mikroorganizama da stvaraju
aktivan sloj rizosfere, a s druge strane, nestajanje korisnih mikroorganizama i faune u zemljištu. Nestanak
korisnih mikroorganizama prati širenje štetnih organizama zemljišta koje negativno deluju na biološku ravnotežu
zemljišta.
I ova teorija nije potpuno objasnila pojavu umornosti zemljišta, jer za ne stvaranje aktivnog sloja
rizosfere nema argumenata i jednostrano je. Mnogo više podataka ima, da u ponovljenoj setvi neki usevi
nakupljaju odreĎene
grupe mikroorganizama koji izlučuju materije koje deluju štetno na druge korisne mikroorganizme. Osim toga,
postoji negativna alelopatija izmeĎu zemljišnih mikroorganizama i useva. Pored toga, neki mikroorganizmi
luče toksine koji uzrokuju umornost zemljišta.
MeĎutim, najveći udeo u netolerantnosti useva u ponovljenoj setvi imaju biljno-parazitarne nematode.
Za poljoprivredu imaju veliko značenje sledeće nematode: Heterodera schachtii (nematoda šećerne repe),
Heterodera avenae (nematoda ovsa), Heterodera rostochiensis (nematoda krompira), Heterodera trifolii
(nematoda deteline), Heterodera cruciferae (nematoda kupusa). Pored ovih nematode, poseban problem
predstavljaju pokretne ili seleće nematoda koje pripadaju vrlo štetnim mikroorganizmima, u prvom redu iz roda
Pratylenchus spp.
Heterodera schachtii Ciste H.schachtii Heterodera rostochiensis
Gale ili guke H. rostochiensis Heterodera avenae (ciste –desno)
![Page 4: 77008810-11-sistemiratarskeproizvodnje](https://reader033.fdocuments.net/reader033/viewer/2022042521/55721331497959fc0b91cc1d/html5/thumbnails/4.jpg)
Prof. dr Ilija Komljenović OPŠTE RATARSTVO
168
Pratylenchus spp. Heterodera trifolii
Ne postoji dovoljno delotvornog hemijskog sredstva za uništavanje nematoda jer su postojeći
nematocidi užeg spektra delovanja i brzo se inaktiviraju u zemljištu. Nematode se ipak najuspešnije suzbijaju
izmenom useva odnosno plodoredom, gajenjem otpornih sorata, uništenjem korova domaćina.
Bolesti, štetnici i korovi
Gajenjem useva u monoprodukciji izazvalo je širenje bolesti, štetnih insekata i korova pa je to bio jedan
od glavnih razloga uvoĎenja plodoreda. Štetni organizmi u monoprodukciji mogu potpuno onemogućiti gajenje
useva. Malo pre spomenut je problem biljno-parazitskih nematoda, ali ne mali problem izazivaju i bolesti kao što
su uzročnici poleganja strnih žita, glavnica raži, zatim štetni insekti poput sovice, repičine pipe, sjajnika a u
zadnje vreme i kukuruzne zlatice (Diabrotica virgifera Le Conte). Ona predstavlja vrlo veliki problem u
kukuruzu koji se gaji u monoprodukciji, čime se u znatnoj meri ograničava gajenje kukuruza u ovom obliku.
Diabrotica virgifera L e Conte (imago) Diabrotica virgifera Le Conte (larve)
U ponovljenom gajenju useva, mnogo se šire korovi, a hemijsko suzbijanje tih korova ili nije dovoljno
delotvorno, ili što je još gore, šteti samom usevu zbog nakupljanja aktivne materije u zemljištu. Pored toga,
pojedini korovi postaju otporni na herbicide koje se koriste svake godine na istoj površini, što uslovljava njihovo
snažno širenje. Da bi se rešio ovakav problem, jedino prihvatljivo rešenje je izmena useva, kada se iza
monokotiledonskih gaje dikotiledonski usevi i obratno. Kadkad i negativni alelopatski odnosi izmeĎu gajenih
vrsta i korova mogu uticati na potiskivanje gajenih vrsta. Osjak ili palamida (Cirsium arvense ) npr., ima snažan
negativan alelopatski odnos prema kukuruzu.
Agrotehnički razlozi uvođenja plodoreda
Odnosi se na pravilno iskorištavanje stanišnih faktora, u prvom redu samog zemljišta. Glavni razlozi su
odražavanje nivoa humusa i strukture zemljišta, pravilno trošenje vode, različito ukorenjavanje useva, bolje
iskorištavanje hranjiva i različita obrada zemljišta.
Održavanje nivoa humusa i strukture zemljišta
U plodoredu se izmenjuju usevi koji osiromašuju zemljište humusom i azotom sa usevima koji ga
obogaćuju (leguminoze i trave). Na taj način se zadržava dostignuti nivo humusa i azota u zemljištu. Humus u
zemljištu održava njegovu povoljnu strukturu, pa je time očuvana ukupna plodnost poljoprivrednog zemljišta.
Pravilno trošenje vode
Usevi različito troše vodu, pa i unutar iste vrste potrošnja vode se menja prema stadijumu razvoja.
![Page 5: 77008810-11-sistemiratarskeproizvodnje](https://reader033.fdocuments.net/reader033/viewer/2022042521/55721331497959fc0b91cc1d/html5/thumbnails/5.jpg)
Prof. dr Ilija Komljenović OPŠTE RATARSTVO
169
Ako u nekom agrobiotopu ima dovoljno vlage, izmenom useva različitog utroška vode odnosno transpiracionog
koeficijenta, te sezonskom izmenom useva (ozimine, jarine, jednogodišnji i višegodišnji usevi) raspoloživa
voda se pravilnije troši u plodoredu.
Delovanje plodoreda na sadržaj organske
materije u zemljištu (po Thompsonu)
Različito ukorenjavanje useva
Svaka biljna vrsta razvija u normalnim okolnostima korenov sistem koji je svojstven toj vrsti. Korenje
se po vrstama biljaka razlikuje po ukupnoj masi, dubini prodiranja u zemljište, bočnom širenju, veličini rizosfere
itd. Iz toga razloga, izmenom useva u plodoredu, korenovi različito deluju na zemljište, kako u pogledu biološke
drenaže, iskorišćenja zemljišta po slojevima, stimulisanje ili destimulisanje procesa ugorenja zemljišta i
humifikacije zemljišta korenovim ostacima.
Bolje iskorištavanje biljnih hranjiva
Usevi se pogledu potreba za biljnim hranjivima meĎusobno razlikuju. Jedni imaju veću ili manju
sposobnost usvajanje teže pristupačnih hranjiva ili hranjiva uopšte, pa je ritam uzimanja hranjiva različit u
vegetacionom periodu od onog po sezonama. Ovas i ječam na primer, slabo iskorištavaju biljnja hranjiva, a
lupina, bob i heljda naprotiv vrlo dobro čak teže pristupačne oblike fosfora. Iskorištavanje biljnjih hranjiva
zavisi od stepena razvijenosti korenovog sistema odreĎenih biljnih vrsta. Tako suncokret dobro iskorišćava
kalijum iz dubljih slojeva zemljišta zbog dobro razvijenog korenovog sistema, dok strne žitarice to ne mogu jer
im je korenov sistem u proseku slabije razvijen. Plodoredom se dakle, zbog izmene useva, mnogo bolje i
ravnomernije iskorišćavaju hranjiva iz zemljišta.
Različita obrada zemljišta
Obrada zemljišta je prilagoĎena potrebama svakog pojedinog useva. Ona se prema tome, razlikuje po
dubini i broju operacija osnovne i dopunske obrade zemljišta. Ne samo da je različita frekvencija i dubina
obrade, već se obrada vremenski različito izvodi. Kada se u plodoredu menjaju usevi, menja se i sistem obrade
zemljišta što pozitivno utiče na plodnost zemljišta, uključujući bolju ekonomiju vodom, procese ugorenja
zemljišta i bolje uništavanje korova. Poznat je produžni efekt duboko obrade u pozitivnom smislu, na sledeće
useve koji se seju iza useva za kojeg je vršena duboka obrada zemljišta.
Organizacijsko tehnički razlozi
Gajenjem useva u monoprodukciji, poljski radovi se obavljaju u isto vreme. Posledica toga je sezonsko
ili povremeno nagomilavanje agrotehničkih zahvata u jednom kratkom vremenu, koja se zove “špica radova”.
Takvi zahvati koji se moraju svladati u kratkom vremenskom periodu, iziskuju veliko angažovanje mašina i
ljudskog rada. Problem se usložnjava ako je neka površina pod monoprodukcijom veća, a vremenske prilike
nepovoljnije.
Nasuprot tome, u plodoredu se zbog istodobnog gajenja nekoliko različitih useva, agrotehnički zahvati
ravnomernije rasporeĎuju tokom godine ili vegetacione sezone, čime se prilično ublažava špica radova.
S ekonomskog stajališta, plodored čini poljoprivrednog proizvoĎača stabilnijim prema tržištu, jer će u
klimatski nepovoljnoj godini, jedan usev podbaciti, dok će drugi imati relativno dobar prinos. Vrlo je važna
činjenica, da se gajenjem useva u plodoredu izbegava veća šteta koju može izazvati “eksplozija” nekih štetnih
![Page 6: 77008810-11-sistemiratarskeproizvodnje](https://reader033.fdocuments.net/reader033/viewer/2022042521/55721331497959fc0b91cc1d/html5/thumbnails/6.jpg)
Prof. dr Ilija Komljenović OPŠTE RATARSTVO
170
insekata ili bolesti nekog useva. Ostali usevi koji nisu tako napadnuti, svojim prinosom i cenom na tržištu mogu
gazdinstvu pokriti eventualne troškove zaštite i ostvariti odreĎenu dobit.
Uticaj klime i zemljišta na izbor plodoreda
Klima svojim hidrotermičkim osobinama znatno utiče na rast biljaka, izbor useva kao i na plodored.
Dakle, plodored je pored drugih faktora uslovljen i klimom.
Vlažnost klime je važan faktor pri izboru useva, jer se biljke razlikuju prema potrebama za vodu.
Naime, dovoljno vlažna klima i povoljan raspored oborina daje veliku mogućnost gajenja i izbora useva ako su i
ostali faktori povoljni. Ako nema dovoljno oborina, izbor useva u plodoredu je sužen, jer se tada moraju sejati
usevi koji podnose nedostatak vlage ili se mora osigurati navodnjavanje. Ako je godišnja količina padavina oko
150 mm, uz povoljnu evapotranspiraciju, na oranicama se mora primenjivati “crni ugar” koji se smenjuje sa
pšenicom, jer ozime strne žitarice iskorištavaju vlažni deo godine, a završavaju vegetaciju u toplom (suvom)
delu naredne godine.
U subhumidnoj klimi mogu se kombinovati usevi većeg i manjeg potroška vode (strne žitarice,
okopavine i leguminoze), a u humidnoj klimi prevladavaju deteline i trave. Previše vlažna klima, takoĎe sužava
izbor useva u plodoredu, pa se neće sejati usevi koje ne podnose provlaživanje zemljišta.
Toplotne osobine klime mnogo utiču na rast biljaka. Za useve je bitno da se dužina vegetacionog
perioda poklapa sa zonom efektivnih temperatura od 5 do 450C. Prema tome, niske temperature u odreĎenim
stadijumima razvoja biljaka, ne mogu izdržati termofilne biljke, ali to mogu kriofilne. To znači, da će u klimatu
s niskom prosečnom godišnjom temperaturom vazduha, izbor useva u plodoredu biti sužen samo na one biljne
vrste koje podnose niske temperature (ozime strne žitarice, neke trave i deteline), dok će u klimatu sa većim ili
visokim prosečnim godišnjim temperaturama vazduha, izbor useva biti znanto širi. Isto tako, dugi vegetacioni
period pruža velike mogućnosti izbora i kombinovanja kriofilnih, mezofilnih i termofilnih useva. Smena hladnih
i toplih perioda u toku godine, uzrok su podele useva na ozime i jare, a skraćenjem vegetacionog perioda sve
više prevladavaju jarine kraće vegetacije.
Intenzitet, dužina osvetljenja i broj sunčanih dana (insolacija), utiče na rast useva i na njihov
izbor u plodoredu. Voda, toplota i sunčeva svetlost ne deluju kao odvojeni faktori, već istodobno, u vrlo
različitim odnosima deluju na gajenje useva pa prema tome i na plodored. Područja s dosta osvetljenja i toplote,
pogodna su za gajenje useva od kojih dobijamo šećer, ulje i aromatične materije, u umerenom podneblju useve
za škrob i proteine a u vlažnom-hladnijem području za proizvodnju vegetativne mase. I vetar svojom brzinom,
toplotom i vlažnošću u utiče na rast i razvoj useva, pa i on u odreĎenoj meri može uticati na izbor plodoreda.
Zemljište sa svojim osobinama deluje kompleksno na useve, ono ima veliku ulogu izbora useva u
plodoredu. Zemljišta sa srednje teksturnog sastava pogodna su za sve useve (ilovasta zemljišta), dok idući prema
glini ili skeletu, nastaju ograničenja izbora useva, pa sve do nemogućnost organizovanja oranične biljne
proizvodnje.
Lagana, peskovita zemljišta su pogodna za gajenje krompira, raži i lupine ali su nepogodna za deteline i
trave, dok su teža, glinasta prikladna za trave i strne žitarice, a neprikladna za korenaste i gomoljaste useve.
Nepovoljan sloj profila (stratigrafija), sprečava rast korenovog sistema biljaka, a prate ga obično i loše vodne
prilike zemljišta. MeĎutim, ako je zemljište duboko, pruža povoljne uslove za useve dubokog korenja (šećerne
repa, hmelj i lucerka), a plitka zemljišta sa dosta vlage pogoduju travama.
U pogledu reakcije zemljišta (pH), može se istaći da blago kisela zemljišta pogoduju gotovo za sve
vrste useva. Osrednje kisela zemljišta su dobra za gajenje krompira i raži. Alkalična zemljišta su nepovoljna,
pogotovo ako je lužnatost posledica lako topivih soli. Ali ako ona nije visoka, mogu se gajiti halofitini usevi
(ječam, lucerka, bela detelina, suncokret i riža). Na krečnim zemljištima, izbor useva se sužuje na leguminoze,
šećernu repu, kupusnjače i druge kalkofilne useve.
I sadržaj humusa u zemljištu ima odgovarajući značaj za izbor plodoreda, jer veća količina humusa
pogoduje gajenju zeljastog povrća, useva za dobivanje voluminozne krme i konoplja za vlakno, ali škodi
kvaliteti useva za proizvodnju semena a pogotovo šećernoj repi (krupan koren sa većim udelom proteina što je
nepovoljno sa stanovišta prerade u šećer).
Kompatibilnost i sukcesija useva u plodoredu
Kompatibilnost (ksenotolerantnost) useva se ogleda u uticaju preduseva na plodnost zemljišta i to preko
ostataka podzemnih organa u zemljištu, meĎuprodukata razgradnje biljnih ostataka te pojave inhibicije,
stimulisanja procesa ugorenja odnosno kočenja, pozitivnog ili negativnog delovanja na strukturu zemljišta. Pri
tome, najveći udeo u inkompatibilnosti imaju zajedničke nematode.
![Page 7: 77008810-11-sistemiratarskeproizvodnje](https://reader033.fdocuments.net/reader033/viewer/2022042521/55721331497959fc0b91cc1d/html5/thumbnails/7.jpg)
Prof. dr Ilija Komljenović OPŠTE RATARSTVO
171
Prilikom postavljanja sukcesije u plodoredu od važnosti je poznavanje plodoredne vrednosti useva.
Nju treba gledati kompleksno, jer ona ovisi o stanišnim činiocima, izravnom uticaju preduseva na zemljište i o
specifičnim agrotehničkim zahtevima idućeg useva. Na istom staništu, plodoredna vrednost nekog useva je više-
manje stalna, ali na istom staništu se menja ovisno o predusevu. Zato, pri postavljanju plodoreda treba voditi
računa o kompatibilnosti i plodorednoj vrednosti useva, a obe kategorije utiču na odabiranje sukcesije (sleda)
useva. Pri tome se nastoji da u plodoredu budu zastupane povoljne sukcesije useva ili, drugim rečima, treba
izbegavati njihov negativan sled.
Povoljna i nepovoljna sukcesija useva u plodoredu (Könnecke, 1967)
Sukcesija
useva
Dikotiledonski
-monokotiledonski
Dikotiledonski
- dikotiledonski
Monokotiledonski -
monokotiledonski
Predusev Sledeći usev Predusev Sledeći usev Predusev Sledeći usev
Povoljna
Ozima repica Ozimi ječam Krompir Šećerna repa Ozima pšenica Ovas
Grašak Ozimi ječam Šećerna repa Krompir Ovas Ozima pšenica
Lupina Raž Šećerna repa Grašak Ozima pšenica Raž
Šećerna repa Jari ječam Lucerka,crvena
detelina Krompir Ovas Kukuruz
Krompir Ozima pšenica Grašak Ozima repica Raž Raž Krompir Ozima raž Rani krompir Ozima repica Raž Raž
Nepovoljna
Krompir Ovas Krompir Mak Jari ječam Ozimi ječam
Šećerna repa Ozima pšenica Lan Grašak Ozimi ječam Jari ječam
Grašak Jari ječam Repica Šećerna repa Ozimi ječam Ozima pšenica
Kasni krompir Ozima raž Crvena detelina Šećerna repa Jari ječam Ozima pšenica
Crvena detelina Ovas Grašak Šećerna repa Ovas Jari ječam
- - - - Jari ječam Ovas
Sastavljanje plodoreda (građevne jedinice)
Plodored ima i svoju unutrašnju strukturu odnosno “građevne jedinice”. One su članovi jednog
plodoreda, a postoje krnji i pravi članovi plodoreda. Krnjim članovima pripadaju plodoredna dvojka ili par, a
pravim plodoredna trojka. Plodoredna trojka se dalje deli na pravu trojku, koja je sastavljena po membenom
principu. Membeni princip je oblik sastavljana plodoreda gde se dve strne žitarice razdvajaju drugim usevima
(okopavine ili leguminoze). U pravoj trojci sudeluje jedna strna žitarica, jedna okopavina i jedna leguminoza.
Osim prave trojke postoje žitna trojka, sastavljena od dve strne žitarice i jedne okopavine, okopavinska trojka
sa dve okopavine i jednom strnom žitaricom te krmna trojka koja je sastavljena od dve samostabilne
leguminoze i jedne okopavine.
Navedenim graĎevnim jedinicama se sastavlja plodored s različitim brojem polja, od dva do petnaest i
više. To se postiže množenjem plodorednih dvojki ili trojki ili njihovim kombinovanjem. U staroj poljoprivredi,
plodoredi su bili sastavljeni do tri polja, pa je već četveropolje bio proširen plodored. Danas je donja granica
plodoreda od četiri polja, a plodored veći od tog broja, već se smatra višepoljnim plodoredom.
Najpovoljniji su plodoredi graĎeni na osnovu prave trojke po membenom principu u kojem su glavne
grupe useva u razmeri 1/3 strnih žitarica, 1/3 okopavina i 1/3 leguminoza, a po broju polja mogu biti 3,6,9 i 12-
poljni plodored. MeĎutim, kao praktična gornja granica plodoreda smatra plodored od 10 polja jer ako je on veći
od tog broja polja, plodoredi postaju komplikovani i nepregledni.
Struktura plodoreda ima i druge pojmove. Ako se broj plodorednih polja podudara s brojem useva, radi
se o pravom plodoredu. On je izgraĎen od jedne ili više graĎevnih jedinica. Broj useva može biti i manji od
broja plodorednih polja, ako u rotaciju ulazi neki višegodišnji usev . Ako je svako polje plodoreda zauzeto samo
jednim usevom, to je tada jednostavni plodored, a ako jedno plodoredno polje dele dva ili više srodnih odnosno
ksenotolerantnih useva, govori seo sastavljenom plodoredu. Ovakav plodored se često primenjuje u
povrtarstvu.
Kada neki usev (dve ili više vegetacija) izlazi iz čvrste poljosmene, reč je u prekinutom plodoredu.
Izvan rotacije najčešće izlaze višegodišnji usevi (lucerka i deteline), a nakon iskorišćenja izlučena se površina
uključuje ponovo o rotaciju, a izdvaja nova.
Povećanje broja useva u jednoj rotaciji naziva se intenziviranjem plodoreda. MeĎutim, za
intenziviranje plodoreda, moraju biti osigurani odreĎeni uslovi, posebno u pogledu klime s povoljnim
hidrotermičkim odnosima, čime je osiguran dugi vegetacioni period. Osim povoljne klime, zemljište mora biti
plodno, primena intenzivne i kvalitetne agrotehnike, dobra organizacija rada da se optimalno iskoriste prazna
nesta u rotaciji. Prilikom intenziviranja plodoreda, interpoliraju se nakon žetve/berbe glavnog, usevi kraće i
kratke vegetacije, a to su postrni i ozimi krmni meĎuusevi.
![Page 8: 77008810-11-sistemiratarskeproizvodnje](https://reader033.fdocuments.net/reader033/viewer/2022042521/55721331497959fc0b91cc1d/html5/thumbnails/8.jpg)
Prof. dr Ilija Komljenović OPŠTE RATARSTVO
172
Shema plodoreda sa interpoliranim usevima Shema pravog plodoreda
S temeljnim ili glavnim usevom u plodoredu počinje rotacija. Ranije je to bila okopavina, a
danas to može biti usev koji dobija najveće količine Ďubriva (na zalihu). U šemi jednog plodoreda uz glavni
usev Ďubren punom količinom stajnjaka, stavlja se znak “xx”, a kod polovičnog Ďubrenja stajnjakom drugih
useva u plodoredu označava se znakom “x”. Za Ďubrenje mineralnim Ďubrivima na zalihu stavlja se znak “++”
da bi se uočila razlika od Ďubrenja stajnjakom. S biološkog, agrotehničkog i organizacijskog gledišta vrlo je
važan udeo glavnih grupa useva u plodoredu (strnih žita, -okopavina i leguminoza). Kod strnih žita, kao
prosečna granica dela u plodoredu uzima se 50% setvenih površina, premda ima i odstupanja ovisno o
klimatskim karakteristikama odreĎenog poljoprivrednog područja. Tako se raž može gajiti u monoprodukciji, a
pšenica unutar proizvodnih površina može zauzimati maksimalno 70-80%. U žitnom tropolju, udeo strnih
žitarica može biti i do 66%.
Kukuruz kao tolerantna vrsta nema ograničenja da ovaj usev zauzme 100% proizvodnih površina
(monoprodukcija), dok je šećerna repa vrlo osetljiva, pa teško da može zauzeti više od 33% plodorednih polja. U
globalu, gornja granica zastupljenosti okopavina u plodoredu je kao kod strnih žitarica oko 50%, a u
okopavinskim plodoredima je njihova zastupljenost do 66% pod uslovom da se radi o samostabilnim vrstama.
Netolerantne leguminoze mogu u plodoredu zauzeti do 25% setvenih površina u plodoredu, srednje
tolerantne do 33%, a vrlo snošljive do 66%.
Istorijski razvoj plodoreda
Početak gajenja biljaka imao je praoblik preložnog sistema. Od slobodnih biljnih zajednica uzimane su
manje površine za setvu, paljenjem prirodnog biljnog pokrivača. Na tim površinama neprekidno gajen jedan
usev do potpunog iscrpljivanje zemljišta. Posle iscrpljivanja zemljišta, prelazilo se na novu proizvodnu površinu.
U daljnjem razvoju, zadržan je selilački princip ratarenja, ali kao zaležajni sistem. To znači da je nekoliko
godina ili decenija iskorišćavanja proizvodne površine, pa je nakon toga prepuštana dugom odmoru vraćanjem
prirodne vegetacije, a nakon toga je ponovo korištena za gajenja useva. U područjima s velikim površinama prirodnih travnjaka, nakon pripitomljavanja životinja, javio se
poljsko-travnjački preložni sistem, s tim da je pod travnjacima bilo znatno više površina, jer je to bio izvor
stočne hrane. I ovaj sistem je imao ekstenzivna obeležja.
Mnogo kasnije, povećanjem broja ljudi i smanjenjem površina pod prirodnom vegetacijom, uveden je
stacionirani oblik ratarenja. Tada se napušta monoprodukcija. Javljaju se i prvi oblici plodoreda, najpre u
sredozemlju (Egipat, Mezopotamija, Grčka i Rim). U stacioniranom ratarenju oštro su podeljene oranice od
drugih kategorija poljoprivrednog zemljišta i površina slobodne prirode. Na oranicama se gaje isključivo strne
žitarice.
Najniži oblik plodoreda bio je dvopoljni plodored s ugarom i ozimom pšenicom, a poznat je pod
nazivom mediteransko dvopolje. Ugar je površina u čvrstom plodoredu koja se neko vreme ne seje. On može
biti polugodišnji ili godišnja, meĎutim, ako on traje više godina (2-3) tada se naziva parlog.
Ugar s gledišta biljne proizvodnje je jalov, ali se deli na pravi jalovi ugar ako se ne seje niti obraĎuje,
a ako se samo obraĎuje, naziva se crni ugar. Jalovi nezasejani ugar se dalje može podeliti u kasni jalovi ugar i
rani jalovi ugar. Kod kasnog jalovog ugara površina ostaje prazna nakon strnih žitarica do leta iduće godine, a
kod ranog samo do idućeg proleća kad se seje jari usev. Gde god je moguće, jalovi ugar se napušta a prazna
površina se seje u početku krmnim usevima a kanije sideratima, pa je to tada zeleni ugar. To više nije pravi
![Page 9: 77008810-11-sistemiratarskeproizvodnje](https://reader033.fdocuments.net/reader033/viewer/2022042521/55721331497959fc0b91cc1d/html5/thumbnails/9.jpg)
Prof. dr Ilija Komljenović OPŠTE RATARSTVO
173
ugar a naziv ima samo istorijsko značenje. Zelenim ugarom se povećava odmornost zemljišta s povoljnim
uticajem na njegovu plodnost, tim više ako su usevi na zelenom ugaru isključivo leguminoze.
Dvopoljni plodored s ugarom (mediteransko dvopolje) Dvopoljni plodored
Danas se crni ugar zadržao još samo u semiaridnim područjima na donjoj granici humidnosti u
uslovima suhog ratarenja (dry farming), i tamo gde je zbog surove i duge zime vegetacioni period kratak
(SAD, Kanada, Rusija i Australija).
Staro mediteransko dvopolje razvilo se u dvopoljni plodored bez ugara u dva oblika. Prvi oblik je da
je su u plodored ušle dve strne žitarice (ozima i jara), a u drugi oblik plodoreda su ušli strna žitarica i jedna
okopavina. Ovo drugo dogodilo se kod nas uvoĎenjem kukuruza nakon otkrića Amerike. Dvopolje sa strnom
žitaricom (najčešće s ozimom pšenicom) i kukuruzom, postao je naš najvažniji plodored i još je glavno obeležje
naše poljoprivrede.
Mediteransko dvopolje se kasnije razvilo u plodored s tri polja, poznat pod imenom feudalno tropolje.
Zbog velikog udela strnih žitarica i pravog jalovog ugara, bili su jako rašireni korovi kao i štetni insekti i bolesti.
Iz toga razloga, plodored nije proizvodio kvalitetnu krmu, pa su travnjaci služili kao glavni izvor hrane.
Nakon otkrića Amerike, u Evropu su donete dve vrlo važne poljoprivredne biljne vrste – kukuruz i
krompir. To je uticalo na poboljšanje feudalnog tropolja gde je polje ugara zamenjeno okopavinom, pa čak i
uvedeno okopavinsko tropolje sa dve okopavine i jednom strnom žitaricom. U našoj ravničarskoj regiji, tropolje
je prilagoĎeno tako da se sva plodoredna polja jednako delila na tri glavne grupe useva (strne žitarice,
okopavine i leguminoze) po ovoj shemi:
1. polje – okopavina (xx)
2. polje-zrnata leguminoza
3. polje- ozima strna žitarica
Kukuruz je bio glavna okopavina, zrnata leguminoza je bila grahorica a ozimih strnina pšenica. Taj
plodored je nazvan staro slavonsko tropolje.
Feudalno tropolje
U 17. stoleću, u pokrajinama Norfolk i Suffolk (Engleska), uveden je novi plodored po membenom
principu. Poznat je pod nazivom norfolški plodored. U svom originalnom obliku imao je shemu:
1. polje – okopavina (xx)
2. polje- jara strna žitarica s usejanom detelinom
3. polje – detelina
4. polje – ozima strna žitarica
![Page 10: 77008810-11-sistemiratarskeproizvodnje](https://reader033.fdocuments.net/reader033/viewer/2022042521/55721331497959fc0b91cc1d/html5/thumbnails/10.jpg)
Prof. dr Ilija Komljenović OPŠTE RATARSTVO
174
Norfolški plodored
U norfološkom plodoredu strne žitarice su zauzimale 50% površina, 25% okopavine i leguminoze
25%. Ovaj plodored se počeo širiti po Evropi u 18. stoleću, pa je uz njegova prilagoĎavanja odreĎenim
agroekološkim uslovima u ostatku Evrope postao opšte prihvaćen. Pored odvajanja strnih žitarica po membenom
principu nekom leguminozom (detelinom), detelina daje i kvalitetnu krmu koja povećava uzgoj stoke, a u vezi s
tim, i proizvodnje dovoljne količine stajnjaka za Ďubrenje okopavina. Đubrenjem okopavina, povećava se
plodnost zemljišta što dakako utiče i na povećanje prinosa sledećeg useva a to je ozima pšenica. U ovom
plodoredu sled useva u celoj rotaciji povoljan je s biološkog i agrotehničkog gledišta, a jara strnina služi kao
zaštitni usev za usejanu detelinu.
Osim pravog norfološkog plodoreda bilo je poznato okopavinsko membeno četveropolje bez
leguminoza sastavljeno od dve membene dvojke:
1. polje – okopavina(xx)
2. polje – jara strnina
3. polje – okopavina (x)
4. polje – ozima strnina
Kao primer, navodimo šemu šesteropolja s detelinom i zrnatom leguminozom:
1. polje – okopavina (xx)
2. polje – jara strnina s usijanim detelinama s travama ili bez njih
3. polje – detelina ili travno polje
4. polje – okopavina
5. polje – zrnata leguminoza
6. polje – ozima strnina.
Na malim gazdinstvima, redak je plodored od šest polja. U bivšem SSSR-u, primenjivan je višepoljni
plodored. Temelj takvom plodoredu je dao Viljams (1950), koji je pošao od premise da je osnovno održati
zemljište tajno plodnim. Da bi se zadržala trajna plodnost zemljišta, ono mora imati stabilnu mrvičastu
strukturu. Stabilnu mrvičastu strukturu najbrže je postići intenzivnim gajenjem višegodišnjih trava i detelina,
zato su one uključene u plodored u znatnom procentu. Kako su deteline niske tolerantnosti, plodoredi
moraju biti višepoljni. Ovaj sistem ratarenja nazvan je travopoljni sistem ili Viljamsov sistem ratarenja.
Broj polja u travopoljnim plodoredima rastao je do 15, a ponekad i više. U sledećoj slici, dat je primer
jednog travopoljnog plodoreda od devet polja po membenom principu.
Travopoljni plodored od devet polja raspoređen po membenom principu
Ratarski ili poljski plodoredi s crvenom detelinom razvili su se do sedam polja, oni s lucerkom i više
od sedam s tim da se trajanje travnog polja proširuje na tri godine, ne uračunavši godinu setve.
Nakon drugog svetskog rata, došlo je do smanjenja broja polja i useva u plodoredu. To je regresija
čvrstih plodoreda, a razlog ovog procesa je sledeći:
![Page 11: 77008810-11-sistemiratarskeproizvodnje](https://reader033.fdocuments.net/reader033/viewer/2022042521/55721331497959fc0b91cc1d/html5/thumbnails/11.jpg)
Prof. dr Ilija Komljenović OPŠTE RATARSTVO
175
Poljoprivreda u razvijenim industrijskim zemljama je poprimila obeležje robne odnosno tržišne
proizvodnje. Smanjen je broj ljudi zaposlen u poljoprivredi, čija je radna snaga postala skupa. Da bi se ovaj
problem prevladao, u proces biljne proizvodnje uvedena je u velikom obimu poljoprivredna mehanizacija.
Istodobno, došlo je do odvajanja ratarske od stočarske grane poljoprivrede, koje su postale autonomne oblasti u
proizvodnji hrane. Ratarska proizvodnja se našla u situaciji gde treba znatno manje proizvoditi krmu na
oranicama, suzila je plodored, odnosno smanjila je broj polja i useva u plodoredu. Sužavanje plodoreda ide
različito ovisno o tolerantnosti useva. Kod tolerantnih useva sužavanje je išlo čak do monoprodukcije
(kukuruz), dok je kod samolabilnih (netolerantnih useva) kao što su strne žitarice,
plodored sveden do tropolja u kombinaciji s okopavinama ili do dvopolja (strnina-
okopavina). Kao što je već poznato, dvopolje pšenica-kukuruz je naš glavni
tradicionalni plodored.
Odbacivanjem krmnih leguminoza i trava iz plodoreda, zaoštrio se problem
strukture zemljišta. Velikom upotrebom poljoprivredne mehanizacije, povećalo se
gaženje oranica. Istodobno je smanjena primena organskih Ďubriva a povećana
primena mineralnih Ďubriva i pesticida. To je dovelo do ubrzane mineralizacije
poljoprivrednih zemljišta, s narušenom strukturom i povećanim sadržajem rezidua
pesticida. U vez s tim, pojavio se problem proizvodnje zdravstveno ispravne i
kvalitetne hrane.
Imajući to u vidu, danas se sve više nastoji ponovo uvesti na oranicama širi
plodoredi uz ostale mere pedohigijene (primena organskih Ďubriva i siderata, smanjenje
primene pesticida, biološka borba protiv štetnika, odgovarajuća obrada zemljišta, itd).
Ovaj novi koncept poljoprivrede, poznat je pod nazivom koncept održive poljoprivrede. Shema suženog plodoreda
(regresija plodoreda)
Tehnika uvođenja plodoreda i prelaz s jednog plodoreda na drugi
Kada se plodored uvodi prvi put, potrebni su odreĎeni pripremni radovi. Prvo se sakupljaju svi
raspoloživi podaci iz samog gazdinstva, užeg ili šireg područja: o zemljištu (tip, dubina, uslojenost, teksturni
sastav, vodni režim i nivo plodnosti), klimi (hidrotermičke osobine, kolebanja temperatura, apsolutne i
minimalne temperature, količine i raspored oborina, klimatske averzije –tuča, jaki vetrovi, njihovu frekvenciju i
sezonske pojave), usevima (podaci o visini prinosa pet godina unazad, primenjena agrotehnika – sistem obrade
zemljišta za svaki usev, dubina obrade, količine organskih i mineralnih Ďubriva).Vrlo su važni podaci o
bolestima, štetnicima i korovima, učestalost njihove pojave te stepen njihova napada. Uz skupljanje ovih
podataka, premeravaju se obradive površine da bi se od njih formirala polja plodoreda. Razmeravanjem u polja,
treba obuhvatiti putnu mrežu a važna je lokacija ekonomskog dvorišta. Idealna lokacija ekonomskog dvorišta je
u centru ili bliže sredini plodorednih polja. Plodoredna polja po površini meĎusobno ne bi smela odstupati više
od 10%, kako bi se izbegla veća razlika u planiranoj proizvodnji pojedinih useva, naročito krmnih za vlastite
potrebe. Kada se završe svi pripremni radovi, odabire se najprikladniji plodored prema oceni ambijentalnih
faktora i potrebama gazdinstva. Potom se uspostavlja knjiga plodoreda. Svako polje dobiva svoj list. U njega
se unose sledeći podaci: položajni nacrt plodorednog polja (table) s orentaciom i izohipsama, veličina table, opis
zemljišta, plodosmena i agrotehnika. Za svaku tablu se unose se detaljni podaci o zemljištu (tip zemljišta, reljef,
dubina oraničnog sloja, reljef, stratigrafija, vodni režim, pH vrednost, nivo fiziološki aktivnih hranjiva i humusa
te bonitetna ocena zemljišta). Po godinama ili plodosmeni, unose se sledeći podaci o usevu i sorti, obrada
zemljišta i Ďubrenja te ostala agrotehnika, pojava bolesti i štetnih insekata, fitozaštitne mere i zakorovljenost. Na
kraju se unose podaci o prinosu u pojedinim godinama (zrno, slama, gomolj, koren, seno).
Nakon formiranja plodorednih polja, počinje prva rotacija plodoreda. Ako su u plodored uvrštene
detelinsko-travne smese, onda se za njih biraju najbolje table i osigurava vrlo brižna agrotehnika, jer bi u
suprotnom slučaju bio promašen “odmor zemljišta”.
Kada gazdinstvo menja plodored, čini to pomoću prelaznog plodoreda. Prelaznim plodoredom se
prelazi s plodoreda s manjim brojem polja na plodored s većim brojem, no može biti i obrnuto (regresija
plodoreda). Plodored se može menjati i tako da se uvode detelinsko travne- smese ili se one isključuju
(prekinuti plodored). Najčešće se prelazi s plodoreda bez detelina i trava s manjim brojem polja gde su
gajene dve glavna useva, na plodored s detelinsko-travnim smesama i većim brojem polja. Plodoredna polja iz
početnog dvopoljnog plodoreda (npr. kukuruz i pšenica) se svaka naredne godine dele na tri polja (ukupno šest).
Na novo formiranim plodrednim poljima (tablama) održava se kontinuitet gajenja najvažnijih useva, kukuruz i
pšenica, ali se u plodored uvode novi usevi (npr., dve okopavine, jedna zrnasta leguminoza i jara strnina). To je
prva prelazna etapa koja mora biti kratkotrajna.
![Page 12: 77008810-11-sistemiratarskeproizvodnje](https://reader033.fdocuments.net/reader033/viewer/2022042521/55721331497959fc0b91cc1d/html5/thumbnails/12.jpg)
Prof. dr Ilija Komljenović OPŠTE RATARSTVO
176
Početna etapa plodoreda Prelazna faza proreda
(formiranje novih plodrednih polja)
Druge godine prelazne etape, počinje se s uvoĎenjem detelinsko-travnih smesa, i to na najboljem
mestu, gde je uspeh najsigurniji. Četvrte godine, formiran je novi plodored, u kome je pored polja sa
okopavinama, strnim žitaricama, detelinsko- travnim smesama uvedeno u plodored polje sa čistim usevom
trava.
Druga prelazna godina Formiran stalan plodored s travnim i detelinsko
travnim poljima (tablama)
Slobodna plodosmena
Slobodna plodosmena se može nazvati tržišnim ratarenjem. Naime, sve veća proizvodnja hrane za
tržište, uzrok je napuštanja čvrstog plodoreda, a gajenje useva je orentisano prema slobodnoj plodosmeni. Dakle,
slobodno ratarenje se ravna prema konjukturi na tržištu, a to znači da se do maksimuma proširuju površine pod
usevima koje su najrentabilnije, odnosno pod usevima koji gazdinstvu donose najveću dobit. Treba napomenuti,
da se slobodno ratarenje može organizovati gde su ekološki uslovi gajenja oraničnih useva povoljni, u suprotnom
se mora preći na plodored ili ratarenje uopšte nije moguće.
Slobodna plodosmena iz tržišnih razloga usmerava poljoprivrednika prema ponovljenoj setvi pa se tu
zaoštrava moment tolerantnosti useva. Zato stepen netolerantnosti postavlja granicu u površinama odnosno
ponavljanju netolerantnih useva.
U slobodnoj plodosmeni ne sudeluju krmni usevi, a najmanje deteline i trave (same ili u smesama),
zato je ona autonomna tj, neovisna o stočarstvu. Ako se na nekom gazdinstvu drži stoka, onda se uz samu stočnu
farmu organizuje krmni ili prifarmski plodored.
Povoljni ekološki uslovi sami po sebi nisu dovoljni za slobodnu plodosmenu, već je preko potrebno
visoko stručno znanje i visoka organizacija rada u gajenju useva. Od velike važnosti je i efikasno Ďubrenje i
zaštita useva.
S obzirom na smenu useva u slobodnoj plodosmeni još veću važnosti ima komptibilnost useva, te s
posebnom pažnjom treba birati povoljne sukcesije useva.
Monoprodukcija
![Page 13: 77008810-11-sistemiratarskeproizvodnje](https://reader033.fdocuments.net/reader033/viewer/2022042521/55721331497959fc0b91cc1d/html5/thumbnails/13.jpg)
Prof. dr Ilija Komljenović OPŠTE RATARSTVO
177
Monoprodukcija je vremenski neograničeno gajenje istog useva na istom mestu. Kratkom
monoprodukcijom možemo nazvati ponovljenom setvom koja može biti u okviru čvrstog plodoreda ili u
slobodnom ratarenju (slobodnoj plodosmeni).
Trajno gajenje istog useva se istorijski može podeliti na :
1. Monoprodukciju daleke prošlosti.
2. Tradicionalnu monoprodukciju.
3. Savremenu monoprodukciju.
O monoprodukciji daleke prošlosti smo već ranije pisali u poglavlju o etapama razvoja plodoreda.
MeĎutim, unatoč svim nedostacima, monoprodukcija se zadržala u ograničenom opsegu i to s autostabilnim
usevima. U tradicionalnoj monoprodukciji najuspešnije je gajenje visokotolerantnih useva kao što je naprimer
kukuruz. Kod nas se uz reke, na poplavnim područjima kukuruz neprekidno seje (večna kukuruzna polja) a isto
tako u kukuruznom pojasu u SAD. U severnoj Evropi na peskovitim zemljištima seje se monoprodukcija raži, u
skandinaviji monoprodukcija krompira, a u Aziji monoprodukcija riže. Savremena monoprodukcija kako smo
već naveli, zasniva se na konjukturi tržišta i često se primenjuje u slobodnom ratarenju kao ponovljena setva.
Danas su stvorene nove sorte i hibridi a biljna zaštita je delotvornija. To olakšava ponovljenu setvu u
smeru monoprodukcije. MeĎutim, trajna monoprodukcija još se zasniva na tolerantnim usevima, a sa
netolerantnim usevima monoprodukcija je riskantna ili nemoguća.
O faktorima netolerantnosi je ranije bilo reči, a ove ponavljamo da se oni praktično svode na štetnu
mikrofaunu zemljišta (nematode) i inhibitorske materije u zemljištu s još nekoliko negativnih faktora.
Relativno se najlakše mogu odstraniti inhibitori, teže korovi a najteže bolesti i nematode. Danas ne
postoje takve sorte i hibridi koje bi bile potpuno tolerantne prema ovim negativnim faktorima. Koriste hemijska
sredstva koja su vrlo skupa s ograničenim delovanjem, ili se interpolišu usevi antinematocidnog delovanja, ali sa
delimičnim uspehom.
I kod samostabilnih ili tolerantnih useva se mogu javiti negativni uticaji koji mogu ograničiti ili
onemogućiti njihovo gajenje u monoprodukciji. Tako naprimer kod kukuruza, nakon nekoliko godina gajenja u
monoprodukciji, počinju se širiti neki korovi (Sorghum halepense, Cirsium arvense, Panicum crus galli,
Agropyrum repens, Convolvulus arvensis) na koje slabo deluju herbicidi. Pored toga, javljaju se bolesti i štetni
insekti s kojim zaštita teško izlazi na kraj. Već je ranije spomenuta kukuruzna zlatica (Diabrotica virgifera Le
Conte) koja je dospela kod nas iz SAD (verovatno 1990.godine) a prva šteta je uočena 1992. godine u blizini
aerodroma Surčin, (Bača et.al, 1995). Ona je dakle nova štetočina kukuruza u Evropi i predstavlja veliku
potencijalnu opasnost po ovaj usev jer ima dobre klimatske uslove za masovno širenje. U današnjoj SR
Jugoslaviji na 40-50% polja gajenje kukuruza se obavlja u monoprodukciji (Bača et.al, 1995). Poznato je da
kukuruzna zlatica napada kukuruz gajen u monoprodukciju, što znači da ona može znatno smanjiti površine
kukuruza pod monoprodukcijom.
Interesantno je napomenuti da do danas još nije ostvarena monoprodukcija šećerne repe, pšenice i
ječma.
Združeni usevi (konsocijacija useva)
Istodobno gajenje dviju ili više biljnih vrsta na istoj površini naziva se konsocijacija useva. Svaka biljka
je aktivan faktor staništa a to vredi i za poljoprivredne vrste. Svojim delovima biljka horizontalno i vertikalno
zauzimaju prostor tvoreći veći ili manji habitus. U ndazemnim delovima biljke nastaje proce fotosinteze, biljke
iz atmosfere upijaju razne materije, a izlučuju materije koje kiša ispire (alohtone supstance). Korenjem biljka
prima vodu, hranjiva i kiseonik, ali s druge strane izlučuje čitav niz materija (organske kiseline, šećere,
aminokiseline, ugljendioksid) kao i fitoncide koje štete mikorganizmima zemljišta i koline (alelopatike) koje
deluju na korenje drugih biljaka. Na biljke takoĎer deluju mikroorganizmi a ovi dalje antibioticima deluju jedni
na duge u zemljištu. Na prirodnim staništima postoje prikazani odnosi ali su ono uravnoteženi. Za razliku
od ovih, u agrobiocenozi čovek sam bira odnosno kombinuje useve za gajenje na istoj površini u konsocijaciji.
Za uspešnu konsocijaciju ili združivanje useva ne sme izmeĎu partnera postojati negativna alelopatija
niti sekreti korenja koji negativno deluju na korisne mikroorganizme u zemljištu. U združenom usevu, partneri
ne smeju doći u konkurentne odnose u primanju edafskih vegetacionih faktora. Nadalje, biljke nadzemnim
organima ne smeju ometati druge biljke u primanju atmosferskih vegetacionih faktora, niti sme doći do štetnog
uticaja alohtonih materija.
![Page 14: 77008810-11-sistemiratarskeproizvodnje](https://reader033.fdocuments.net/reader033/viewer/2022042521/55721331497959fc0b91cc1d/html5/thumbnails/14.jpg)
Prof. dr Ilija Komljenović OPŠTE RATARSTVO
178
Međusobni odnosi viših biljaka i mikroorganizama u zemljištu
U sledećem tekstu dajemo podelu konsocijacije:
1. Konsocijacija oraničnih useva (jednogodišnjih i višegodišnjih)
2. Konsocijacija povrtnih useva (jednogodišnjih i višegodišnjih)
3. Konsocijacija oraničnih i povrtnih useva (jednogodišnjih i višegodišnjih)
4. Konsocijacija drvenastih useva.
5. Konsocijacija drvenstih useva s oraničnim i povrtnim usevima (jednogodišnjih i višegodišnjih).
6. Konsocijacija šumskog drveća (listopadnog i crnogoričnog) s poljoprivrednim usevima.
Povezujući s iznesenom podelom konsocijacija u razradi pojedinih primera, iznosimo glavne razloge za
uvoĎenje konsocijacija.
1.Bolje iskorištavanje iste proizvodne površine je jedan od najvažniji razloga. Postoji nekoliko
oblika iskorišćavanja proizvodne površine.
a) Ekstenzivna polikultura se primenjuje gde obradivih površina ima malo ili je bonitetna vrednost
zemljišta slaba. Gajenje biljaka je na niskom tehničkom nivou, a preteže konsocijacija jednogodišnjih ratarskih
ili povrtnih useva.
b) Intenzivna polikultura je češći oblik konsocijacije u povrtarstvu nego u ratarstvu, a tome pomaže
kraći period vegetacije većine povrtnih useva. U ratarstvu ima primera ovakve konsocijacije kao što je setva
tikava, pasulja ili siderata u kukuruz.
c)Iskorištavanje slobodnog prostora u nasadima drvenastih useva i šumskog drveća gde postoje
nekoliko mogućnosti. U prvom slučaju, nakon sadnje drvenastih useva (voćaka, vinove loze i šumskog drveća)
kombinuju se ratarski i povrtni usevi. Druga mogućnost je da se u vrlo širokim redovima maslinjaka trajno seju
neki ratarski ili povrtni usevi, i treći mogući oblik konsocijacije je da se izmeĎu redova vinove loze takoĎe seju
ratarski i povrtni usevi (interkalarni usev).
2.Pozitivno delovanje na plodnost zemljišta u smislu nakupljanja trajnog humusa i stimulativnog
uticaja na rad korisnih mikroorganizama u zemljištu. Školski je primer konsocijacije trava i leguminoza. Trave
obogaćuju humusom površinsko sloj zemljišta, a leguminoze prodiru duboko u zemljište i stvaraju vredan humus
uskog odnosa ugljenika i azota.
3.Povoljno delovanje jednog partnera na drugog. Ovde se ne radi o pozitivnoj alelopatiji, nego
o korenskim izlučevinama koje s korisnim učinkom prima drugi partner. MeĎu najpoznatije primere, pripada
konsocijacija leguminoze s drugim usevima, jer leguminoze izlučuju azotna jedinjenja (aminokiseline).
Time one još za života poboljšavaju azotnu ishranu neleguminoznih useva. To vredi za konsocijaciju
trave i deteline, strnih žitarica i leguminoza.
5. Iskorišćavanje rubnog uticaja na partnere u konsocijaciji. Rubne biljke imaju veći vegetacioni
prostor što se odnosi na korenov sistem i nadzemne delove, a time imaju veće mogućnosti u primanju
edafskih (voda i hrana), i atmosferski činioca. Kao posledica položaja u rubnim redovima, biljke u
njima imaju bujniji rast i u skladu s time veći prinos. Kada doĎe do pojačanog rasta i razvoja biljaka u
rubnim redovima, govorim o fenomenu ruba ili efektu rubnog reda.
![Page 15: 77008810-11-sistemiratarskeproizvodnje](https://reader033.fdocuments.net/reader033/viewer/2022042521/55721331497959fc0b91cc1d/html5/thumbnails/15.jpg)
Prof. dr Ilija Komljenović OPŠTE RATARSTVO
179
Međusobno pozitivno delovanje partnera u konsocijaciji Konsocijacija jare strnine i leguminoze
Polazeći od postavke o rubnom efektu, organizovane su konsocijacije jednogodišnjih useva. One su
poznatije u gajenju povrtnih useva nego u ratarstvu.
U ratarstvu konsocijacija useva se naziva još združena setva. Ovde postoje znatne razlike u habitusu
biljaka koje ulaze u združenu setvu, zatim u terminima setve, ritmu porast, vremenu nastupa kritičnog perioda
razvoja (razlike u utrošku vode i biljnih hranjiva, u intenzitetu svetla), razmacima setve, zahvatima nege,
fitozaštiti itd.
Konsocijacija kukuruza i pasulja Shematski prikaz konsocijacije pšenice i kukuruza
U praksi se pokazalo da su konsocijacije pšenice i kukuruza te šećerne repe i kukuruza nepovoljne, a
kukuruza i soje, kukuruza i krompira, kukuruza i paprike povoljne.
Od navedenih najslabija je konsocijacija kukuruza i šećerne repe, jer kod užih pojaseva raste jalovost
kukuruza, a kod šećerne repe manji je sadržaj šećere.
5. Zaštitna uloga jednog prema drugom usevu u konsocijaciji, ostvaruje se kada jedan usev
većeg habitusa stvara povoljna mikroklimat u kojem počinje život drugog useva manjeg habitusa ili kasnije
setve. Jeda od primera je zaštitna uloga strnih žitarica s prema usejanim detelinama čiji je početak aktivnog rasta
spor i pri tome se veoma osetljive na nepovoljne vremenske prilike.
6. Dobivanje prinosa boljeg kvaliteta je posebno izraženo kod konsocijacije trava i detelina. Trave
su bogate ugljenhidratima a deteline proteinima. Takva se masa lakše i bolje suši a i manja je opasnost od
nadimanja stoke.
7. Bolje iskorišćavanje vegetacionog prostora se delom odnosi na zaštitnu ulogu partnera u
konsocijaciji a delom na bolje iskorišćavanje proizvodne površine. Naime, nakon skidanja zaštitnog useva, drugi
partner počinje rasti i razvijati se znatno ojačan. Osim konsocijacije strnih žitarica i detelina, poznata je
kombinacija ječma i šargarepe, paradajza i krompira, paradajza, cvetače i salate itd.
8. Povećanje sigurnosti gajenja jednog useva na granici areala njegova gajenja. Ovde se
radi o konsocijaciji srodnih biljnih vrsta. Najviše su poznate konsocijacije strnih žitarica na granici gajenja manje
prilagodljivih useva. Primer toga je konsocijacija pšenice i raži u ekološkim uslovima nepovoljnim za pšenicu, a
poznata je kao suražica.