ukan SkakavacIdemo iz kole ja i neki moj drug, pa se pred gradom sretosmo s nekim ovjekom unovim haljinama, teakoga kroja, onako kako se nose primorski zagraani, a neseljaci. ovjek je bio osrednjeg rasta, malene glave sa niskim elom i riim velikimbrcima. Na gunju je imao medalju.- Zna li ko je to? - zapita moj drug takim glasom i izrazom lica da sam odmahpomislio da u uti neto neobino.- Ne znam, - rekoh.- Ne zna!? ... Pa to je ukan Skakavac to je sad doao iz vojske, to je u ratu ubiofrancuskog enerala! Ta ni o em se drugom ne govori nego o njemu! Eno vidikako ga svijet gleda!Zbilja, dvije-tri enske obazrijee se za njim.Moj drug uze priati dogaaj koji je ukana obesmrtio. Znao je sve potankosti, kaoda je oima gledao, a ja sam opet sve vjerovao, kao da oima gledam. Kadnajposlije on predui od silnoga prianja, prenerazim ja njega ovijem rijeima:- A zna li ti da je ukan moj kum. ao mi je to nijesam znao da je on to, a ja bihga ustavio i zdravio se s njim... Ali ja u to uiniti prvi put kad ga sretnem, i on emi sam priati kako je bilo u ratu u Italiji!Na licu moga druga mogla se itati velika zavist, - i tako se rastanemo.Doista, moj pokojni otac bio je kum sa Skakavcima. Mnogobrojna i imunazadruga to je nosila taj nadimak ivjela je u zaseoku, as hoda od nae varoi.Skakavci su bili na glasu kao vrijedni i poteni teaci, malo arumi i tvrdice.Govorilo se, dodue, da u toj kui uvijek ima poneki vidovit ovjek, a od njihovijehodiva da su poneke vjetice, ali kanda su to najvie razglasili "Svatini"...Meni je glava bila tako puna junakih djela ukanovih da se zaudih kad u kuizatekoh tetku i njenog postarijeg roaka gdje razgovaraju o drugim stvarima, a ne onjemu. Ja sam nestrpljivo oekivao kad e se oni sjetiti glavnog predmeta, pa,videi da oni na to i ne pomiljaju, umijeah se u razgovor.- Je li, boga ti, striko, poznaje li ukana Skakavca?- to ti treba znati? - zapita tetka, po svome obiaju, oporo.- Pa kau, teto, da je taj ukan ubio u ratu francuskog enerala i da mu je za to carsvojom rukom prikaio medalju!...- Prikaiu ja tebi medalju, ako smjesta ne uzme knjigu i ne gleda svoj posao!Ja se odmaknem, ali ne toliko da ne bih uo dalji razgovor. Ona nastavi:

- Zbilja, Krsto, je li istina to to se pria za moga ukana? I ja sam to ula.- A jadi ga znali, sestro. On to pria, ali ko e mu vjerovati! Ti zna da svi nai laukad iz soldata dou! Svaki je inio udesa, svaki je govorio s carem.- A je si li se ti sastajao s ukanom?- Jesam. Onomad smo pili zajedno. Bilo nas je desetak. ukan brblja, brblja, nikadkraja. Mi ga prekidamo i zadirkujemo. antavi Lovro Balmas poe priati kako jeon u mladosti ubio pau travnikoga... Zarekao se, veli, da e ga pogubiti, i onsamo sam otiao u Travnik i smakao ga. Moe zamisliti je li bilo smijeha! Drugiopet poee lagati kako je sa trojicom drugova doekao u klancu pedesetgornjakih kiridija pa ih oplijenio... Svaki je izmiljao po kakvu komendiju, samoda se ukan sjeti da se rugamo, ali se on gradi nevjet.- Ama najposlije zato bi mu dali medalju? - zapita tetka.- A avo bi ga znao! - odgovara Krsto smijui se... - Moe biti za to to ima jakezube... E, to ne lae, to sam vidio svojim oima. Turi krajcaru meu kutnjake, pa jenagrize s obje strane.- Tako ti boga! - ree tetka, oigledno mislei o neem drugom.- Tako mi boga, sestro! Nagrize krajcaru na obje strane, onako kao to bismo mipotvru koru hljeba!... E, jadan ti sam, da su mi njegovi zubi, a daba mu svanjegova slava i medalja!- A vele da je donio i novaca!- Pa jeste. Ti zna kakvi su Skakavci. Da stavi koga od njih navrh Velebita, on biopet naao naina da iskami odnekud i nekako koju paru... Ali nije lijepo odukana to hoe da se odijeli od zadruge. Otkad je doao, nije ni svraao kui. Veje poveo parnicu radi dijela.- E, moj Krsto, - prihvati tetka, - zna li to 'no se kae: "Ako smo mi braa, nijesunae kese sestre". ukan je punijeh dvanaest godina bio u vojsci, a oni mu neposlae nijedne pare. Zar je to lijepo od njih?Po tome sam vidio da tetka zva o ukanu mnogo vie nego to sam mogao misliti.Krsto slegne ramenima i poe. Tetaka poe s njim. U dvoritu oni su zastajkivali uivu razgovoru. Najzad Krsto otide ulicom, a tetka svrati u susjedstvo, k Martiudovici.Ta tetka bila je meni i mojoj brai i sestrama i otac i mati i kuevni stareina. Bilaje otra i uporna, ali pravina i zauzeta za nae dobro... Toliko samo mogu dakaem, a toliko je i dosta za razumijevanje ove prie.Udovica Marta, koju pomenuh, bila je ena od trideset godina, visoka, jedra,crnomanjasta, bijele koe kao da je u kavezu rasla. Po mome ondanjem ukusu, to

je bila najlepa ena u naem mjestu. Imala je samo jedno ensko dijete od etirigodine, suta materina prilika, kojoj mi dadosmo nadimak Fifina. Marta i naa tetkapazile su se kao dvije roene sestre.Kad prvi put poslije toga sretoh ukana, njegovo me oblije odbi. Sitne a mutneoi uvukle se duboko pod nisko elo kao dva razbojnika u zasjedi. Pogled mu jestraniji izgledao zbog gustih obrva. Kako je brijao bradu, ostala mu je sjenka odbrijotine, te su mu obrazi imali dvije boje. Preplanuli vrat bjee snop samijeh ila.Ruke sve do kraja prstiju bjehu mu rutave.Drugi put sretoh ga pijana. Nije posrtao, nego je iao raskoraen, jedva vukuinoge, a u sebi je neto bobotao.Ja to ispriah u kui, a tetka me jako izgrdi.Trei put sukobim se s ukanom u naoj ulici. Bilo je u sutonu. Nijesam mogaovjerovati svojim oima, ali morao sam vjerovati. ukan je iziao iz Martinadvorita, i vidio sam nju kad je zatvorila vrata.Sav usplahiren dopadoh u kuu. Moji ba sjeli da veeraju. Ja zaboravih i danazovem boga, nego zapoeh:- Znate ta sam sad vidio!... ukan Skakavac iziao je iz kue tetke Marte!- Evo ti potvrde za to! - ree moja prava tetka, udariv me to je bolje mogla dlanompo obrazu ... - To ti je u isto vrijeme i veera!... Odmah idi lezi!Morao sam se pokoriti. Dugo sam se okretao i prevrtao u krevetu, dokle sam sesmirio i poeo razmiljati. Nijesam ba bio dijete, bilo mi je oko dvanaest godina,ali mi nikako nije ilo u glavu da bi se lijepa i bogata tetka Marta mogla zagledati umaljavog Skakavca, tijem vema to je odbila mnoge prosioce... A ta je opetnavrlo tetki da ja gotovo ne smijem ni pomenuti ukana!... Sve je to bilo suviezagonetno.Proe nekoliko nedjelja. Ja sam esto sretao ukana i po varoi i pred kuomudoviinom. Dva ili tri puta zatekoh ga i u naoj kui, u razgovoru sa tetkom, alime on nikad ne pogleda.Razumije se da sam se dobro uvao da ga ne pominjem pred njom, ali u naknadugovorio sam mnogo o njemu sa djecom, a govorio sam tako da ga oni poee odsrca mrzeti. To je kanda dolo i Marti do uiju, jer od nekoga vremena poe okretatiglavu od mene i sklanjati Fifinu, iako je znala kako ja to dijete milujem.Najzad, jednoga veera u poetku jeseni, tetka mi ree, da emo ja i ona docnijeveerati jer da ima sa mnom nekoga razgovora. Kruta ena rekla mi je to koliko jemogla ljubaznije, te sam vidio da e se sa mnom postupati kao s malimdomainom, to je rijetko bivalo a uvijek mi laskalo.

Sjeam se da je toga dana duvala silna bjelojuina.Poto naredi djecu, ona se ogrnu, naredi i meni da se ogrnem, pa poosmo. Tekpoto izaosmo iz dvorita progovori ona:- Idemo k Marti... Ona se udaje za ukana. Sjutra e bita prvo oglaenje. Do trinedjelje vjenae se... Ti e im biti kum.- Zar ja!?- Zar ti!? - okosi se tetka... - A to ne?! Vi ste odavna vezani kumstvom saSkakavcima. On te je sam izabrao.- On? ... A tetka Marta?- Pa i ona, razumije se... Sad nemoj da ulazi nakostrijeen u tuu kuu, a toboprvi put u pohode kumovima.- Ah, jadna Fifina! - rekoh nehotice.- ta jadna Fifina! - ciknu tetka. - to e faliti Fifini? Gledaj ti, molim te, pametna,zrela ovjeka, koji zna ta kome dolikuje, koji umije aliti tuu djecu!... Ovo je bada se ovjek i preko jada nasmije... ta ti najposlije ima protiv toga ovjeka, a? Jaznam sve to ti djeci govori, ali kai ta ti ima protiv njega?... Nije ti mio, to jesve, a to je nita!Tetka uuta za nekoliko trenutaka zagledavi mi se dobro u oi pa nastavi:- Dobro! Recimo nije najbolji. A bi li ti elio da se Marta uda za kakvog... Latinina?- Boe sauvaj! - viknuh ja zaprepaen.- Eto vidi! A to bi bilo da nije ukana, jer meu enicima naega zakona osimnjega nema za nju prilike. On se sad odijelio od svojih, on je bogat, mlad, bio usvijetu, pa ta e vie!... Marta je inokosna, i treba da se uda, a Latini navalili sasviju strana da je prose... Razumije li sad zato se ja toliko zauzimam za njega?- Razumijem, teto! - odgovorih dirnut, jer sam dobro znao kakva je ona fanatinapravoslavka, te sad ve nijesam sumnjao da pametno radi.I tako mi veseli uosmo u Martinu kuu.Kua je bila na dva poda. Donji je sluio kao podrum. Iz njega su izvodile drvenestrme stepenice. Vjetar je tako silno duvao da tek kad mi doosmo pred gornjavrata, Marta u korake i ree: "Evo ih", pa nam poe u susret. ukan je sjedjeo zapostavljenim stolom, na kome je gorela "lukijerna" sa tri plamika, ali je slaboosvijetljavala veliki prostor, koji je bio samo pri kraju pregraen.Poto nazvasmo boga, rei e tetka sveano:- Evo vam kuma! Srean vam bio!

- Da bog da! - prihvati Skakavac, pa ustade i zapui mi usta svojim otrimbrinama. Sjeam se da sam pomiljao kako e to neprijatno bosti puna lijepa ustaMartina. I ona se poljubi sa mnom.ukan zapoe:- Sjedi, ae, mudroslove, pa nam kai svoj vr!- Koga mu avola znai "vr", - rekoh u sebi i; glasno odgovorih:-Hou samo davidim Fifinu. - I otidem ka krevetu, te poljubim dijete.- Zaspala je ve, - odgovori Marta, pa okrenuv se tetki nastavi: - On je sa njomkomendijao cijelo vee... Boe, ta s njom radi! Uzme je, pa je digne uvis, vrh sebe,pa okree njom, pa ini da se premee.- Dakle, hoe k njemu? - pita moja tetka.- Jo kako! Zove ga aom. Sve pita: e je aa?Marta otide u pregradak, gdje je bila kujna, pa sa svojom najamnicom Tomkomiznese veeru.Posjedasmo svi otrnuti, jer je duvalo malo manje nego na ulici. Sva tri plamikavrtjela su se u kovitlac, te ih je svakoga trenutka trebalo zaklanjati rukom da se neugase.Skakavac se opet obrati meni:- Dakle, kume, ta ui?... Zna li ve latijanski i talijanski i srbljanski?... Zbilja,razumije li tudeki?- Pomalo, - rekoh.- Aja, ne valja tu pomalo, nego treba ba onako... vr!- Ama, ta ti je to vr? - rekoh. Udovica prsnu u smijeh i dodade:- I ja mu to ne razumijem!... To ba nije ni lijepo!... Svaki as "mr", "mr"!...Skakavac se malo namrti, pa, pruivi ruku, die pun veliki vr vina. Kanda namje htio pokazati svoju snagu, jer zadra nekoliko trenutaka teki vr u pruenoj ruci,a drugom je gladio brke. I onda ree:- vr je sve, pa i to kad ovjek hoe da se napije i da nazdravi... Dakle, babo moja,vr! - I ukan, mrdnuvi obrvama na Martu, nagnu vrem.Tetka me gurnu nogom, jer vidje na mom licu izraz negodovanja to on pije izvelikoga suda. I on kao da to opazi, te pruajui Marti vino i poto donjom usnomoe brk, rei e:- Na, babo! Mi emo ovako po starinsku, a ova finija eljad, ako e, mogu i aom,- eto ih pred njima... I to je vr!

I tetka se napi iz zajednikog suda, pa sam morao i ja.Odmah zatijem, ukan zapodjenu razgovor o domaoj privrjedi. Kae da e prijesvega kupiti dobru mazgu. Zatijem, veli, prodae sve svoje zemlje u zaseoku ipokupovae druge u blizini Martinog imanja, da ga zaokrugli. Marta je u dobrojgodini nalazila do sto barjela vina i desetak barjela ulja, a i njegovo e tolikodonositi. To je, boga mi, dohodak - vr! A kakav e ve dohodak biti do nekolikogodina, poto on sve ljudski obradi i poto umnoi imovinu! To e biti tri puta vr!Jer on nee prodavati vino i ulje u nevrijeme kao to ine "nai dronjavci", unevrijeme kad Talijanac i Lianin kupuju poto hoe oni, nego e ga prodavati prikraju ljeta, kao to rade gazde... Uopte, on e pokazati da je ostao dobar teak,iako se dvanaest godina klanao po kasarnama i po bojitima; - pokazae da zna"ta misli zemlja i voka", iako ve neki zlurado tvrde da se on odvikao od teakihposlova te da nije vie ni za to nego da grije klupe po krmama!...Dugo je trajalo to njegovo razlaganje, ispresijecano nebrojenim "vrkanjem" dacijelo vrijeme Marta nije oiju s njega digla. Ja sam opet nju posmatrao. Spoetka,ona mu ni jednom ne upravi pogleda milote, nego ga je gledala s nekim udnimizrazom, kao da neto oekuje, ali, malo pomalo, kad se vino poe odazivati, kadmu se zarumenie jagodice, te mu i pogled postade najprije odreeniji i slobodniji,pa onda i umiljat, onda udovici se oi zaarie.Tomka doe da odnese sudove. Bila je to zdrava, snana plavua od petnaestgodina, a u najmu kod Marte iz djetinjstva. Ona neto apnu gospodarici, pa dodadeglasno:- A to se mrznete ovdje, kad na ognjitu bukti velika vatra!- Boga mi, pravo kae, - rekoh ja i otidoh kujnu. Tomka sie u podrum da donesejo vina.Njih troje jo su razgovarali, pa dooe k meni i posjedae oko ognjita. ukansvue gunj, ogrnu se njim i die dlane prema plamenu. Iz irokih rukava promaljalesu ilave i rutave miice.- Ej, da mi je kadgod bila ovaka vatra!... Da mi je bila onda kad sam poslije boja,gladan i umoran, leao meu mrtvijema i ranjenijema na vlanoj zemlji!- Uh, ne spominji! - ree Marta jeei se... - Samo o tome ne govori!- Znam, - rekoh, - tebi je ve priao, ali i ja bih rado uo kako je ubio enerala!- Dok se doe do enerala treba vr! - veli ukan. - ta je i ta bilo dok sam ja dotoga doao.- Pa priaj, kume, molim te!- Boga mi, kume, nijesu ti miice suvie debele kao za junaka, - ree tetka.

To bi ukanu kao da ga ko udari po obrazu. On je pogleda zauen i uvrijeen,krgutnu zubima, zasuka rukav, ustade i raskorai se.- ta je, zaboga... ta hoe!? - jedva izree Marta od straha.- vr! sad e se vidjeti valja li to moja tanka miica, - veli on. - ek', ek', davidite!- Ama, zaboga, ena se naalila.- I ja se alim!... Ded' ti, kume, uhvati me iza ake... uhvati me obema rukama. Ti,Tomka, uhvati odmah do njega! Ti, Marta, kao najjaa, dri za sredinu, a ti kumo,za miicu, do ramena. Ded'!Mi uinismo tako, vie od straha, nego od sile.- E, sad, kad reem: jedan, dva, tri, vi uprite svom snagom, da vidim hoete lipreviti ovu tanku miicu! ... Nemojte se smijati, nego onako vr!... Ded'!... Jedan,dva, tri!Mi navalismo smijui se, pa onda ba zbiljski, ali nam je bila sva muka uzalud, bakao da smo htjeli previti suho drvo.- O, brate, ovo je zbilja avolska snaga, - ree tetka... - Dosta! to da se muimouzalud!- Ne, nego jo! - doda Marta, sva zajapurena. - Hoemo ba da mu pokaemo!- Jo, jo! - veli ukan.Ja zamotrih da on prstima lijeve ruke kaklje udovicu iza vrata. To me navede da ija to isto pokuam na Tomkinu vratu. Djevojica me pogleda, pa zaturi glavusmijui se, pa i ona stade vikati:- Jo! jo!...Najzad, sustali, posjedasmo, ali on ostade onako raskoraen, suui brke, sluajuinae hvale, pa odjednom dohvati iza sebe s police tanjir, turi ga u usta i odgrizepare, kao to bi gladan ovjek odgrizao okrajak od pogae. I baci tanjir i okrajakposred kujne.To je bilo za koliko bi udario dlanom o dlan.- Ovako u ja tebi, babo, pregristi grlo kad me najedi!... U mene ti nema pet niest, nego odmah... vr! - ree smijui se, pa sjede.Sjeam se vrlo dobro da me je ta ala neugodno dirnula, ali na moje veliko udoudovica sa izrazom najvee poniznosti odgovori:- Ti si moj gospodar, ali ja se opet nadam da e mi biti dobar!

Tetka pogleda mene i Tomku, (sjedeli smo jedno do drugog), pa, videi valjda kakomi eljno oekujemo nastavak ljubavnog tepanja, ona nae za dobro da da drugipravac razgovoru.- Valaj, ako iko, ti e, ukane, ivjeti sto godina, ali opet priuvaj svoju snagu!Zube uvaj za starost, a ve za miicu lako je... Jesi li ikad bolovao?ukan nagnu vrem. Toga puta jedva je preduio, - pio je kao vo.- Bolovao sam esto u vojsci, ali nikad nijesam uzimao lijekova... Aja, brate, nekaoni daju kome drugome, ali meni vr!... Ono zna, im se razboli, doe veniar, pate pregleda, pa ti propie lijek. Ali, opet vam kaem, ja nijesam nikad lijekprogutao, nego ako ga uzmem pred njim, ja ga zadrim u ustima, pa ga ispljujem;ako nema nikoga, ja ga bacim. Jer, bolan, oni grade sve lijekove od otrova. ta jelijek nego otrov? Istina je da ti pomogne na prvi mah, ali poslije sie u slezinu, patu ostane dovijeka.- To nijesam znala, - ree Marta zauena. Tetka se osmjehnu.- Ja ti kaem - nastavi ukan - da lijek nikad ne izlazi iz ovjeka, nego mu se skupiu slezini... Tako se kupi, kupi, kupi, pa ko ih mnogo pije nadme se kao tenac a ulicu je ut kao limun.- Jao meni, to je istina" - veli Marta. - A ja sam davala Fifini neke prakove zbogbubina.- Ravo si radila. Ali opet dijete e lake prekuiti.- Ama, kume ukane, neim se treba lijeiti, - ree tetka.- Treba, treba... Fifini treba davati zapaprene rakije, ako je istina da ima bubine.Pomalo, razumije se, jer koliko treba piletu? Vino i rakija i vatra i pijavice, to jelijek za sve. Dodue, kad je ovjek bolestan, treba i da gladuje.- A od ega si ti bolovao? - upita Marta.- Od vraga i njegova druga, - veli ukan mrtei se. - Uvali mi se vrag u trbuh, pame mui po dvije-tri ure... boga mi, i to cijelu no. Ono to kau, razvije se pupak,a nema koga da istrlja, a nema ni vina ni rakije, ni vatre. Muka iva! Dok sam biokod kue, bio sam zdrav kao drijen, ali u vojsci...- Pa ta si radio, jadnie? - pita Marta boleivo.- Stisnem zube pa trpim. Eto ta! Dao bih talijer za oku vina, ali o tome nema nipomena. Kad ne mogu nita drugo, ja se trljam sam i tipam se svuda. Jer i to jedobro. Nita bolje nego se dobro tipati, da krv uzavri.- Sauvaj boe i Bogorodice! - ree Tomka kao nehotice, ali takvim izrazom da sviprsnusmo u smijeh.

- A za probade i uboje najbolje su pijavice, - nastavi ukan.- To je istina, - potvrdi tetka.- Jednom sam se u kasarni potukao sa soldatima Talijanima i Tudekima. To je bilou Veroni. Na nesreu, ne desi se u sobi niko od naih, a njih sedam-osam kidisaena me. Bili smo se pesnicama, pa onda kundacima. Ja ih premlatih dvojicu, trojicu,ali, boga mi, i oni meni namjestie rebra. I dva loa ubie Miloa. Tako je trajalodok ne stigoe neki nai. Ja sam se jedva na nogama drao, osjeao sam da, akoovakav legnem i dopanem aka ljekaru, da neu vie ustati. Sreom imao samnekoliko talijera, te zamolim nekog Sinjanina da me odvede do berberina. On meodvede. Ja izvadim Mariju Tereziju i pruim je berberinu i kaem: "Evo ti, ali da mistavi pijavice ovako s nogu, da ih naika svud gdje ima modrica". Pa onda sesvuem i kaem zemljaku: gledaj dobro da mete pijavice svuda gdje su modrice, jerjarac talijanski hoe da prevari. Kad me Sinjanin vidje gola, stade se uditi: "Jao,veli, pa ti si sav isprebijan!" Berberin opet odmahnu rukom. "Ne mogu ja vama zatalijer da potroim toliko pijavica. Tu e ih otii dvije pregrti"... Na to, neka gaavo nosi, ja mu dadoh dvije Terezije... A moj brate, muka iva, i koliko je totrajalo. To je bilo vr! Pa onda onako sa pijavicama na sebi vratih se u kasarnu.Razumije se da me vie Sinjanin nosio nego to sam iao. Poslije dvije-tri ureskinue ljudi pijavice s mene, ali nijesam mogao sjutra ustati. Veniar jarac poznadeta sam uradio, pa me tui, te me osudie na etiri nedjelje apsa. Odleao sam aps,ali sam iznio glavu, a da sam se dao ljekarima u ruke, bio bi vr.- O, majko boja, ta se s tobom radilo! - ree Marta i prekrsti se.Na to se tek prenue u ukanu uspomene, a kako se svakoga asa maao vra, to suone vaskrsavale sve ivlje i ivlje. Jedna mi se osobito udubila u pameti. Priao je onekom svom drugu sjenovitu ovjeku, koji je imao "udne moi". Taj je ovjek bioFurlan, dakle, iz zemlje gdje je od starine pomijeana slovenska i latinska krv. Bioje, veli, suv i crn kao avo, oiju kao u zeca. Furlan, veli, zagleda se ovjeku u oi,zagleda se, zagleda, pa se pone izmicati natrake, a onaj u koga je gledao mora daide za njim. Nema tu hoe ili nee, nego ba mora! Bilo ih je, veli, koji su se kladilis Furlanom da ih nee privui, ali je svaki izgubio opkladu. I sjedne, veli, nazemlju ili na stolicu, ili legne nauznak, svejedno; i smije se i govori to godhoe, a on samo stavi ruke iza lea, pa upaoi onim pustijem oima, pa kad vidi daje vrijeme, a on se pone polako izmicati, a onaj drugi na jedan mah ublijedi izanijemi, pa za njim, za njim, sve za njim, kao da ga je uem privezao. A minaokolo da puknemo od smijeha.- O, boe, svaega li ima na svijetu! - veli Marta.

- Ima toga i u nas, - ispravi tetka. - Pokojna baba Rogatia mogla je tako privlaitioima stoku. Zagleda se tako u mazgu, ili govee, ili magare, ili ovcu, a ivotinjaide za njom, kao to ti ree, kao da je privlae uetom.- Ja, - nastavi ukan... - Tako ti je to moj Furlan bio strah sve kasarne. Ali s jednimje bio vr! s jednim je izgubio opkladu.- A s kim to!? - zapitasmo.- Sa mnom. Mene nije mogao ni mai smjesta. Gleda me, gleda me, a ja muisplazim jezik i odmjerim rukom. Najzad se trgne i poe nazad, a ja se iz glasasmijem, pa ni da se maknem. On se tome udio i krivo mu je bilo. Tako je kuaodva-tri puta, pa kad vidje da ne moe, on mi prui ruku i ree da sam mu ja brat.- Kako to? - pita Marta.- Pa to da imam i ja njegov duv.- A je li to istina? - opet e ena.- Ja, boga mi, ne znam. Nijesam nikad pokuavao, ali bi mogao sad... to da ne?...Sad u se zagledati u Tomku... Sjedi, mala, mirno!Tomka vrisnu i skoi.To je bio povod novom smijehu i ponudama da se obredimo vinom. ukanu su oisvijetlile kao u onoga Furlana. A i svi smo bili malo uzavaeni. ak i moja ozbiljnai umjerena tetka bjee crvena.- Ama, molim te, kume, - rekoh ja dodajui vr Tomki - da ujem ve jednom kakoje bilo sa onim francuskim eneralom, jer to je za mene najvei... vr!I ukan se nasmija kad ja, nakon kratkog zatezanja, izgovorih mu njegovuomiljenu rije.- Bilo je, sinak, evo ovako, - poe on i zauta traei neto, pa skupi preda se ae(koje ionako nijesu trebale), vr i vatralj, jednu ljusku od jaja, izvadi no iza pojasa,uze iz kutije nekoliko kresavica i bog ti ga zna ta jo.- Dakle bitka na Solferinu bila je na dan svetoga Antonija. E, sad pazite ta e biti.Ovo je rijeka. Vidi li Marta? - zapita polaui vatralj.- Vidim, ukane.- A ovo je most. Vidi li kume? - i po-loi no preko vatralja.- Vidim, kume.On brzo naini nekoliko gomilica od pepela i pobode od tih kresavica, pa ondarazredi ae, ljusku i ostale stvari, pa poe objanjavati.

- Ovo su Francuzi, a ovo su Talijani, a ovo smo mi... ne, boga mi, nego su ovoTalijani, a ovo smo mi.- Dakle, vi ste pod brdom? - pita Marta.- Svi smo pod brdom! -.. Samo sluajte!... Evo... - I nastade taka zbrka rijei ipokreta, nastade takvo premjetanje "pomagaa", da ni najtrijezniji ne bi nitarazumio. Dodue, ja i Tomka marili smo za to koliko za lanjski snijeg, jer miupotrebismo tu priliku da se nekoliko puta cmoknemo. Ali u neke viknu ukan:- Pazi, kume, sad e poginuti eneral... Dakle, ja sam ovdje, a on je tu, a ovo jeanac, a ovo su konjanici!... E, sad vidi!... Padaju ljudi, padaju oko mene, kaomuve! Vidim ja jarinu... imao je bradu kao jarac, a na njemu crvene pantalone, teti se zaletim te vr!I ukan zvrkom pogodi kresavicu, koja odleti preko plamena.- ivio, moj sokole! - viknu Marta.- ivio, kume! - viknuh ja.To je dalo povoda tetki da se sjeti naih starih junaka, naih primorskih i kotarskihserdara i etnika, Jankovia, Smiljania, Manduia i ostalijeh. Ali je slabo kosluao. Vrijeme je ve bilo da se raziemo. Meni je glava kruila, te ne znam kakosam otiao i legao...Otada pa do Martine svadbe, svakoga dana, ja i tetka iasmo na veeru i na sijelo knjoj. I svakog bogovetnog veera, sve je ilo istijem redom kao i prvog. Fifinaspava, ukan zapone ozbiljan razgovor o domaim poslovima i o privrjedi, tetka iMarta pomalo se o tome prepiru, pa onda se navrstamo oko ognjita, gdjeprimorska crvenika uini svoje, gdje se ukanova estoka mata razuzda, te nam sereaju prizori kakvi se ni u snu ne viaju.ukanovi pogledi na svijet, njegovo miljenje o ustanovama i svijem ljudskimuredbama, mnogo su liili na njegove nazore o higijeni i medecini. To su bile krnjei povrne misli mlada teaka, otrgnuta od svoga rala i motike, odvedena u tusvijet, provoena kroz nesluenu i beskrajnu panoramu, koju mu niko nijeobjanjavao, upregnuta u jaram kome nije razumijevao ni povoda ni smjera,progluena tuim jezicima, zajaena svijem tuinskim, poinjui od hrane i odijela,pa do vavijesti o dunosti, o bogu, - krnje i povrne misli, koje su se neprirodnorazvile u kasarni. On je uvjeren bio da je na narod i naravstvenou i umljemsnaniji od svojih gospodara, ali su ovi posljednji silniji zato to su lukaviji, zatoto su obrazovaniji. Obrazovanje nije nita drugo do prepredenost i lukavstvo,dakle vr! On se bojao one tajne sile kojoj je izvor u redu i zaptu - bojao se, ali jenije potovao. Sve je bilo zbrkano u njegovoj glavi od prvobitnih domaih predanja

i naivnih vjerovanja do onoga to je u tuini nauio ili nazrio iz suvremenognapretka.Naravno, ja sad to razumijem, ali onda sam kroz ukanove rijei, malo pomalo,stjecao uvjerenje da je zbilja tako. Ljudi od zakona i inovnici bili su gori odljekara, popovi pak najgori. Sve su to varalice i levente, koji kako postajuprepredeniji i prodrljiviji, to se penju na via mjesta... Sve je to vr, koji, kad biovjek mogao, najbolje bi uinio da jednom snanom zvrkom otpravi u nedoiju.Tetka, Tomka i ja, manje vie podlijegali smo njegovu uticaju, ali Marta prionusvom duom uz njega. Za divno udo, ta stamena ena, koja bjee pristala da se udajedino zbog nekih razloga, poslije malo vremena predade cijelo srce i duu tomenerginom i fantastinom ovjeku.Jednoga veera, ve pri kraju sijela, Marta ispria kako se poeo javljati nekipokojni Anto Svambia, ija je kua bila trea ili etvrta u redu do njene. Taj Antobjee siromah nadniar, estit ovjek, a umro je naglo od plune upale, ostavivienu sa mnogo sitne djece. Anto se poeo javljati sedme noi poslije smrti. imena s djecom legne, odmah neto pone vrdati po kui i ugledaju bijelu priliku upomrini. S poetka ena je mislila da joj se samo prizire, ali kako se avetinjaredovno javljala, ona dozove drugu enu da s njom spava, i ta se ena kune svaimna svijetu da je poznala Anta, da je vidjela kako lomi ruke nad djecom.Tetka nije to vjerovala, - ne zato to nije vjerovala da se mrtvi Latini ne diu izgrobova, nego, veli, Antova je udova poznata laljivica.- Ama, zato nai mrtvi ne ustaju? - zapitah ja.- E, tako je bog odredio, - odgovori tetka. - Po tome se vidi da je "stari zakon"bolji!- Ko ti ga zna je li ba i tako! - veli ukan... - I nai se javljaju u drugim prilikama,recimo, kao psi.- Ne govori, bolan, tako! - prekori ga Marta. - Zar ti, bolan, nije grjehota da takogovori za nau vjeru!?- Ama, vr, to je istina, istina je!... to ja znam, to mi ne mogu iz glave izvaditi svipopovi i kalueri i vladike!- Pa de, ta zna? - zapitah ja.- Znate li kad ono udarie crne ospe po naim krajevima? To je bilo upravo godinudana prije nego me uzee u vojsku. Dakle nijesam bio dijete. Bilo mi je devetnaestgodina. Bolest je najprije ovdje poela, pa se rasprostrije i po selima. U nas je prviumro Nikola Kamina, pa onda za nekoliko dana umrije vie od deset dua, todjece, to odraslijeh. U naoj kui razboli se samo pokojni Sio, moj roak i

vrnjak. On je bolovao samo etiri dana, pa preminu... To je bilo nekako okoPreobraenja. Ja sam pudario u gornjim vinogradima. Kui nijesam dolazio, tenijesam bio ni na pogrebu... Ele, sjedim ja u sutonu pred pudaricom, tuan izamiljen. Uza me je, kao uvijek, dvocijevka. Na jedan mah zakripa neto dalekona ulasku vinograda. Pogledam ja, a ono nekakva grdna crna psina. unja se,oborila glavu, a podvila rep. Vidim da nije pseto iz naeg sela, jer ih poznajem sve,a vidim opet neto neobino krupno... Otkuda ga avo donese! mislim sam u sebi.Ono se lagano primicalo, kao da je njuilo trag. Ja nategnem dvocijevku ipodignem je oprezno da nanianim a u sebi pomislim: "Odakle si, da si, bie gazdipeenje!" ali u koji mah nanianim, u taj mah psina sjede, iskezi zube i raskolutiovolike oi... Meni klonue ruke, kosa mi se nakostrijei, a srce da iskoi iz grudi.Onda pseto, uzdignute glave i repa, potra k meni. Ja klekoh i pokuah dananianim, a ono opet kao i prije unu i iskezi zube. Kad spustih puku, ono vene poe k meni, nego se vrati lagano, jedva idui, kao da je isprebijano.- Takav me strah obuze da nijesam smio sam prenoiti u kolibi, nego otidem kdrugom pudaru, koji je bio na pukomet od mene. U putu sam se razabrao. Vidimda nije nita drugo, nego zalutalo pseto!- I nije moglo nita drugo biti, - veli Marta.- ekaj, molim te!... Otidem k ovjeku, ali mu od sramote ne kazujem ta je, negovelim, obuzela me sjeta, pa doao da razgovaram. Tu i prenoim.- Sjutradan, u isto doba, na istom mjestu pojavi se crna psina. Ja sam bio sasvimmiran i priseban. Pseto se primicalo kao i prvi put, njuei trag... Pustiu ga,mislim, na est koraka od sebe, pa u ga gaati u grudi. Kad se toliko primae, jananianim, a ono unu, iskezi zube i zakapa krvavijem oima i zaprijeti miapom... Meni kapa otide uvis, pa skoim natrake, viui: "Kumim te bogom isamrtnim asom, ako je u tebi Siina dua, javi mi se!..." im ja to izgovorih, psetozaurlika tako strahovito da me i sad jeza hvata kad se sjetim... I smjesta ga nestade,kao da ga zemlja proguta. To je sve istina, tako mi ove krvi Hristove. Ali to jenajudnovatije, ja nijesam na Siu pomiljao dokle onako ne skoih, i one mi rijeisame izletjee iz usta...Ta nas je pria uasno potresla. Sjeam se da sam se pribio uz tetku kad smo sevraali, a ona dva-tri puta u sebi ponovi:- Ne kae se uzalud da su Skakavci vidoviti!IIDa je ukan ikako mogao izbjei crkveni obred, on bi to najradije uinio, jer sve jeto "vr", a osobito ono okretanje oko stola privezanijeh ruku i sa vijencima naglavi. Razumije se da je tetku i Martu veoma ljutilo tako ismijevanje svetijeh stvari.

Dalje on je traio da se vjenaju u kui, na to je Marta, nakon duge prepirke, ipristala, ali ne pristade lop, jer, veli, to ne moe biti bez naroitog doputenjavladiina, a za to, opet, treba imati dobar razlog. ukan nazva, popa najmanjedvadeset puta "jarinom", a uvjeren je bio da se pop ne da presloviti zato to munije ponudio veliko mito. Najzad, na sve jade, uglavismo da e vjenanje biti nekogmalog jesenjeg sveanika, koji se primicao. I za sve ostalo utvrdismo, arazglasismo da e svadba biti tek na boitnje poklade.U toku toga pregovora, jednom prekipje tetki, te viknu:- Ama, ukane, ti kao da se stidi to uzimlje Martu, ili hoe da u svemu budemimo ljude!Ali je Marta utia.- Nemoj, seko, molim te! ovjek ima svoju ud, a odvikao se od naih obiaja, pata e mu!Marta je sve njegove nastranosti opravdavala tijem to on ima svoju ud, iako joj seesto na licu moglo itati kako je teko uvrijeena njegovijem postupcima irijeima.Uoi svadbe, u prvi mrak, iznenadi nas ukan svojim dolaskom. Bio je veomazbunjen. Poto posjedi, govorei koje o emu, on zamoli mene i tetku da poemo snjim k Marti. Putem ne htjede kazati ta mu je.Marta| se zaudi i uplai. Ba se spremala da legne.ukan zapoe:- Hoe aetina da doe sjutra!... Pomislite, to mi je veeras poruio, - nema ura dasam primio poruku!... Eto ta je!Marta pogleda nas, kao traei da joj objasnimo, a na to tetka prsnu u smijeh ikrstei se odgovori:- Pa, ovjee boji, zar je to tako neto strano da treba da nas okuplja u ovo dobai da nam to kae takijem licem!? ... Budi bog s nama!- Ama, zato se on u poljednjem trenutku predomislio? - zapita ukan. - Nerazumijete vi njegovu pulitiku! Tu ima nekakav vr, i ja sam doao da se s vamarazgovorim o tome.- Nemamo se tu ta razgovarati! - ree tetka. - Ako je tu kakva pulitika, to jenjegova sramota, a tvoja je dunost da ga prieka kao oca. to se u potonjem asupredomislio, to je pametno uinio. Pravo da ti kaem, zazorno bi bilo i dugo bi sespominjalo da se Marta nazvala tvojom, a da se i ne pozna ni s kim od tvojih! Tame pomisao muila, a nijesam je nijednom iskazala.Marta briznu u pla.

I ukanu se raali, te se odjednom sjeti svoga djetinjstva i kako je u ljubavi ivio sbratom Jovom i Gliom. Osobito je hvalio Jovinu enu Katu, koja je prema njemubila kao sestra. Te njene uspomene ukan zavri pitanjem:- A kako bi bilo da okvasimo pusto grlo?- Ni kapi! - ree tetka odluno i ustavi Martu koja se krenu... - Hajdemote! Ipoosmo.Poto se na ulici razdvojismo od njega, tetka se prekrsti govorei:- O, boe, luda ovjeka!Tada prvi put izree preda mnom tu rije, koju je poslije esto i javno ponavljala.Sjutradan ustadosmo rano. Nebo je bilo natuteno, a od mora je duvao mlak vjetar,obini pretea duge kie.Tetka ree zlovoljno:- Ovo je ba kao da je ukan od boga izmolio da mu bude gluha svadba! aliboenovijeh haljina, ali emo se ogrnuti.Kad zvona prvom oglasie jutrenju, nas dvoje uputismo se k nevjesti i zatekosmo jegdje cucka Fifinu na krilu i plae. Bila je blijeda kao smrt. Tetka udari u alu, nakoju se Marta osmjehnu, ali su suze jednako tekle. Cijele noi, veli, sanjala jeprvoga mua. Bio je, veli, tuan to se preudaje i prorekao je da e izgubiti Fifinu...ukan doe poslije drugog oglasa jutrenje. Bio je u novim haljinama sa medaljomna gunju, sa poveim bjelokorcem za pojasom, a ogrnut izlinjalom kabanicom, kojaje imala kukuljau. On ue veseo. im ue, uze Fifinu i poe je nosati zvideivojniku koranicu. A na pretrg je govorio:- to si se, babo, prepodobila!... Da ti je ovo prvi vr, hajd' hajd', al' ovo ti jedrugi!... A kad e tebi, Fifino, biti vr? - I uze da ljubi dijete.Ja mu rekoh:- Kume, ti si veseo i stoga to je ovako vrijeme, to emo proi gotovo neopaeni!- E, to si pogodio, kume! Kia je beriet i na ovakav dan! I moj se aa, priaju,vjenao kiljiva dana, pa mu je ena bila rodna.- Evo je! Sad e kao iz kabla, - ree tetka, posmatrajui prve krupne kaplje topoee udarati u prozore.- Pa, da idemo! - veli ukan, predajui dijete Tomki. - Ona e jarina brzosavakati jutrenju, pa bi se mogla naljutiti ako ne doemo na vrijeme.- A ja sam mislila da jo priekamo. Ko zna mogao bi aa ranije doi, - reeMarta.

- Aja! - prihvati ukan ogrnuv se u najveoj urbi. - Ako doe tek pred ruak.Hajdemo, kumiu.U taj mah zausmo bahat na ulici, te sve etvoro pohitasmo na prozore.Visok ovjek, ogrnut kabanicom, sa kukuljaom na glavi, jahao je na mazgi. Zanjim su ila dva ovjeka i dvije ene, pa druga natovarena mazga i za njom gonin.- Tako ti boga! - rei e tetka, - ovo je stari Mijat sa Jovom i Gliom i njihovijemenama!... Sva moba, - pravo veselje!- Blago meni i dovijeka! - ree Marta.- Jarine od jarina, svetitelja im njihova! - viknu ukan lupnuvi prozorima.- Molim te, ukane, ne ini komendija, nego idi ocu i brai u susret, kao todolikuje! - viknu tetka._ Ko da im ide u susret?! - viknu ukan i krgutnu zubima... - Zar ja?... Sad e bitivr, da e se pripovjedati dokle je ljudi.ukan bjee pozelenio.Meni srce zalupa, te, isto nehotice, izvuem mu no iza pojasa.Ali Marta dopade, istre mi no i turi ga eniku opet za pojas, a u isti mah poljubiga u ruku i pogleda ga takvim oajnikim pogledom da se i sam ukan trgnu.Tetka, ja i Tomka oblijekolismo ga, govorei svi u jedan mah i preklinjui ga da sestia.Skakavci su ve. bili u dvoritu.Mi svi, onako u gomili i vukui ukana, krenusmo se niz stube.Sreom sukobismo se s njima u pomrini "konobe", a proglueni grajom: "Srenoveselje, da bog da... Kamo enik? Kamo nam nevjesta?"I mi svi, osim ukana, progluismo njih otpozdravima: "Dobro nam doli!... Sasreom da bog da!... Evo nas, evo nas!"I nastade opte cmakanje. Meni se ini da sam se tri puta poljubio sve s jednijem.Poto su se i Skakavci snebivali, to ukanova mrzovolja proe neopaena. Paonda, trebalo je i hitati, jer je sluba morala biti pri kraju. Dakle, im se gostiobredie rakijom, a momak njihov unese darove (peenice, pogae, burae vina irakije), odmah se uputismo, ali ne kao to smo prije nekoliko trenutaka smiljali,nego sveano. Najprije poe starac Mijat s Jovom, pa onda ja i ukan, pa Glia sanekim, pa nevjesta sa jenama i tetkom. Kao za prkos ukanu, kia prestade iukaza se malo problijeska na nebu. Svi prozori u susjedstvu bjehu naikaniglavama, te poee sipati na nas bajami i slatke bobice...

ukan je jeao, krgutao zubma i prizivao sve nebeske sile da ih poasti. U nekimah ja se pobojah da ne pobjegne, te ga uhvatih za ruku i poeh mu govoriti mata, samo da ga s druge strane progluim. Najposle on natae kukulj, ali tim uinigore, jer se zaue uzvici: "Eno, ono je mladoenja onaj to je pokrio glavu!" Biloje i ljudskih pozdrava, kao: "Sa sreom svatovi", ali, boga mi, bilo ih je isvakojakih. Jednom ak i striko Mijat obazrije se i pljunu preko ramena, jer u gdjeneka Latinka viknu:"Sklanjajte dicu, jer su u Skakavaca urokljive oi."Od silnog jeda ukan ve bjee malaksao, te je potpuno izgledao kao osuenikkoga vode na pogubljenje.U crkvi opet doeka nas gomila i tima. Pop je zbilja bio ljut kao to je ukanpredviao, te poe izgovarati svete rijei kao to bi izgovarao kakve grdnje. Tomalko ublai ukana; ak se jednom i osmjehnu. Al', kad nastade onaj "vr" okostola, onda sam se sasvim ozbiljno bojao da e ukan "zamlatiti jarinu" ili da epobjei.Kad poosmo iz crkve, udari pljusak kao iz kabla, te se vratismo kui bez reda itrkom. Kad se primakosmo kui, doprije nam iz nje silna graja. Tomka se s nekimsvaala, a od velike ljutine bjee joj se izmijenio glas.Svi se zaustavismo na donjem spratu u konobi da nam se ocijedi voda sa haljina.Kao to kazah u poetku, u toj su suvoti bile vinske i uljane bave. Na ulasku gorioje fenjer. Tetka istra sama gore, te se zau vrisak djece i priguena grdnja odraslih,a domalo sie itava povorka enskadije svakoga doba...Ja tek onda opazih da nema enika meu nama i dadoh znak tetki.Kao to bjee obino, ona se brzo pribra i apnu mi:- Tri, ako boga zna, nai ga i reci mu... reci mu neto, kako zna... da je tosramota, nek ide odmah kui!Ja potekoh izvan i sretoh se s ukanom pred dvoritem. On je iao oborene glave ikao prebijen, a pod onim silnim pljuskom ne samo da bjee spustio kukulj, nego je ikapu snimio, te mu je voda curila niz glavu.- ta to radi, kume, ako si boji! Je si li pri sebi!?On stade gledajui me zamuenim oima, pa odmahnu rukom.- Tebi je zlo? Hajdemo u kuu! ne stoj na kii! - nastavim ja.- Nee mi biti nita od vode, ali mi glava gori kao usijana. Vidi da sam kaootrovan. Sad da popijem samo aicu rakije odmah bi pobijesnio.- Pa kad je tako, nemoj da pije, molim te!... Pomiljaj na jadnu enu, koja tek toto se nazvala tvojom, pa da na dananji dan doeka kakvu strahotu od tebe! A

jadnica sve strijepi da e joj zacrniti dananji dan! A nije, kume, zasluila, tako miboga, jer je ona estita ena, a, povrh svega, luduje za tobom.Ja se sam zaudih svojoj rjeitosti. Kanda se i ukan tome udio, jer me jeposmatrao prije nego to odgovori:- Ja se bojim, kumiu, da e mi se avo uvaliti u drob, - zna ona moja bolest, zakoju sam ti priao! Ve me probada s jedne strane u slabinama.- Pa, dobro, strpi se jo malo. Glavno je ve prolo, a oni se nee moi dugo baviti,jer je dan kratak.ukan se osmjehnu.- Ne poznaje ti Skakavce, oblaporne jarine! Nee se oni s mjesta mai, dokle nepoderu sve to su donijeli!- Pa ta da se radi, ako boga zna?... Oni te gore ekaju i ude se... Pomisli samokako je Marti!... Idi gore, pa lezi!- Aja! Kai Marti i tetki da mi je zlo, te da sam otiao vaoj kui da letnem.- Dobro, - rekoh. - Priekaj samo da im kaem, pa u odmah doi da te ispratim.Dok sam se penjao, zae mi se pomisao da kaem sve njegovoj snasi, Kati Jovovoj,koju je on jedinu jutros hvalio.Sva tri Skakavca sjedela su oko ognjita u ivu razgovoru i pijui rakiju. U velikojsobi ene se zbile u uglu oko Marte.Ja izazovem Katu i kaem joj ta se zbiva sa djeverom.Bjee to ena otprilike od etrdeset i pet godina, omalena, ivolazna, pitoma i milalica, na kome se ogledala mirnoa i pamet.Ona samo malko mrdnu obrvom i otide niz stube bez urbe.Ostale ene, sjem Marte, pooe k meni i zaokupie me pitanjima.Ja im poeh priati ta je, ali u isti mah zatutnjie koraci uza stube. ukan je iao sKatom. Ona mu je nosila kabanicu i kapu. I ova s blagim osmijehom zapoe:- Evo, hoe brajo da se razboli, ali to ne damo! enik ne smije da je bolestan...Hajde, brajo, k vatri, pa e vidjeti kako e to brzo proi.- Hou, hou, posluau te, - veli ukan, s izrazom pokorna djeteta.Ja sam gledao Martu, koja bjee ustala vrlo uzbuena, pa kad vide kako se onponaa s Katom, ona se prekrsti.Kata mu stavi stolicu kraj ognjita i ree svojima:- Nemojte ga dirati ni draiti, jer ovjeku nije dobro.

Mijat odmahnu glavom, pa napi:- Ej, ta e, provinio se ovjek za toliko godina u lastvovanju i u gospotini, pa musad nakodi i kad malo pokisne!... Ali, opet, ukane, da si mi zdrav, neka ti budesreno veselje!- Bog ti dao zdravlja, - prihvati ukan, sastavivi podbradak s grudima.- A to se klanja kao da si ti nevjesta! - veli mu Glio. - to se, bolan, stidi?ukan lagano die glavu, zavali mutnijem oima na njih, ali mu Kata stavi ruku narame i odgovori:- Ne znam ko bi ovdje imao koga da se stidi, kad bi vrijeme bilo da se to raspravi!...Ali pomiljajte, ljudi, da je dan kratak a nama daleko konak i da ne bi zgoreg biloda se ve posijeda... Hajde, zbilja, ljudi, haj'te sijedajte.Na to svi, pa i ukan, izaoe iz kujne te se posadismo.ukan sjede izmeu mene i Kate, prema nevjesti.Domalo nastade vakanje, - ono uasno vakanje prostijega svijeta koje namnajbolje napominje koliko smo odmakli od nae nie brae ivotinja.Samo ukan i Marta jedva to se zalagahu.Pljusak je jednako trajao.Najzad, nakon dugog utanja, Mijat napi mladencima i iskiti blagoslov.To isto uinie Jovo i Glio.ukan je odrao rije, nije ni okusio vina.Kad se poee ee obreivati, onda uzavri agor, onda pokua Mijat da peckaukana poradi diobe, ali ve ukan nije dizao oiju.Jo je malo trajala graja, pa odjednom, kao na neiju zapovijest, utia se, te zavladanesnosna zapetost koju prekide Kata natjeravi ukana da legne i svoje da idu.im Skakavci otidoe, ukan ustade i otide k vatri, pa naredi eni da ga izuje iraspae, pa pripari dlane i tabane tako blizu plamenu, kako ne bi niko drugi izdrao.Tako je utao vie od pola sata, pa onda zaiska zabiberene rakije da pone tjerati"vraga iz droba". Do noi, dokle smo mi sjedeli, popio je valjda oku rakije.Tetka se vrati kui vrlo snudena. Dugo je stojala na prozoru, gledajui kroz kiuosvijetljene prozore Martine.Ja sam sjedio iza nje tobo uei zadatak. U jedan mah ona srdito zatvori prozore iree kao za sebe:- Daj boe da bude na dobro!... Idi lezi a sjutra nipoto da ne svraa k njima!III

Sjutradan mi tek ustali, a doe k nama kum ukan. Doe u izlinjalom, iskrpljenomi prljavom teatnom ruhu, koje mu je bilo dugako i iroko, - oevidno dronjciprvog mua Martina. Kapa mu je bila pljesniva, za opancima se vukla oputa. U licuje bio veoma ut, ali ue smijui se i s veselijem uzvikom.- Dobro jutro svima i svakom obaka!- Bog ti dao dobro! - prihvati tetka, zastajui poslije svake rijei, posmatrajui gazauena.Mi djeca samo to se zglednusmo, pa prsnusmo u smijeh.Onda i tetka ne moga odoljeti, nego okrete glavu, tobo da trai stolicu. To meposokoli, te ga zapitam:- Kume vr! kakav si to?- ta, kakav sam? - pripita on mrtei se.- Kako si se to obukao?- Kao to dolikuje teaku teatnog dana, kume vr! - ree on i sjede. - A to si tomislio, bolan? Ti si mislio: sad je Skakavac zapao u tue dobro, pa e da se kicoi,da lastvuje kao pravi lacmanin?- Boe sauvaj, da sam ja to pomiljao! - rekoh ja crvenei. - Ni na kraj pameti mito nije bilo, nego...Tetka me prekide i odmahnu rukom:- Jesi li za kavu, kume ukane?- Kakvu kavu! - viknu on uvrijeen. - Tako ti boga, kumo, sprda li se i ti sa mnomkao ova eca? Zar teak koji se krenuo na rabotu da sre kavu?- Ama, oe, niti se rugam s tobom ja, ni djeca, - zapoe tetka dostojanstveno, kaoto je ve ona umjela. - Ti se nijesi krenuo na rad, neto si mi doao u pohode. Pravoda ti kaem, malo mi je udno...- E, onda zbogom! - viknu ukan i ipi.- Ama, stani ovjee, ta ti je jutros! - viknu i tetka smijui se i stavi mu ruke naramena. - Zar da se zavaamo jutros, - prvog jutra poslije tvoje svadbe, u mojojkui! Bog s tobom, kume! Sjedi, pa razgovarajmo.- Ama zato se udi to sam doao? - ree on i sjede.- Ja se tome i ne udim. Ja to nijesam rekla.- Kako da nijesi rekla!... Ali sad sve-jedno, samo mi je udo to se i ti dri bapskihtandara! Ja sam, boga mi, mislio da ti to ne zarezuje!- Kakvijeh bapskih tandara!

- Pa takvijeh! Kao i ona. Bolan, jutros je bio u kui pravi vr! Ona me progluilanajprije sitnijem rijeima, pa onda ih je zalila suzama. Bio je pravi pljusak, ba kaoi jue. Te, ne znam, ne valja ovo, ne valja ono, - trista nekakvijeh enskijeh regula!Najprije joj ne valja to oblaim njegove oderine. "I da nijesu njegove, veli, opetnije lijepo da na dananji dan izlazi kao kakav prosjak, da se prerui kao radialovanja! Teko meni, sav e svijet to pomisliti i biemo za priu i gradu izagrau!" Pa onda, kad se uputih, pita me: kuda u. "Idem, rekoh, do kume, da se snjom posavjetujem za neto." "Ne zaboga!" viknu ona. "Nije u redu da jutrossvraa u kumovsku kuu! To se ne ini. I zbog toga iznitie se pria!" I onda: kukunjoj! teko njoj! - kaem ti, pravi vr! Ja mislim i sad slini!I ukan obrisa palcem jedno oko, pa drugo, jer i njemu, kao god i tetki i meni,bjehu navrle suze.Tetka i ja pogledasmo se. Meni doe da opet prsnem u smijeh, ali se savladah.- Pa, jadan ukane, zar ti nije od boga grehota da je tako ucvili prvog dana! - poetetka silno uzbuena. - Kai mi, zato to ini? Ta, eto, i ti se sad kaje!ukan nadu obraze i zamaha glavom.- Nije to bez razloga, kumo! Poznajem ja ensku ud! Treba njoj, odmah - namah,pokazati da sam ja gospodar, da se moja ne porie kao ni carska! Treba njoj smjestaudariti vr! Jakako! A, boga mi, ne krijem ti da je i mene zaboljelo u srcu odnjenijeh rijei! Ali, da se kajem, ne kajem se, jer, opet kaem, poznajem vau ud,znam kako treba sa enom!- Jada mi ti poznaje ensku ud! - ree tetka zamiljena. - Hajde, da odem ja malodo nje, da je umirim!- ta? - viknu ukan. - Da ti sad ide k njoj, da... !? Jo bi to trebalo! A ja, lulavac,mislio sam... Boga mi i svetog mi Nikole, moga krsnog imena... uvijek sam mislioda si ti po pameti kao njeka muka glava! A oprosti to ti to kaem, ali... evo...vidi... kao to sam prije rekao, ja sam ba doao da se s tobom posavjetujem okodomaih poslova.Tetka se promijeni u licu kad joj ukan nae njen ugled, ali se odmah savlada. Paonda se tek sjeti da smo mi djeca sluali to nije za nas, te nam mrdnu glavom daizlazimo. A, inae, bjee ve vrijeme da se ide u kolu. Ja se rukovah s kumom ipooh, ali ona ree:- Ded' otri i donesi kumu rakije. Rano je jo. Stii e na vrijeme u kolu. Donesi ismokava.- To mogu, - veli ukan. - A zna ta? Neka kumi trkne askom do nas, pa nekadonese cjelica, - od onijeh davnijeh cjelica, to su one gube jue donijele, tobo nadar.

- To ja ne dam, - veli tetka oinuvi ga pogledom. - Imamo i mi cjelica, irasplaenica, kakve su da su. Hajde, dijete!Kad se ja vratih s mezom i piem, ukan je pokorno primao njene savjete. Janaioh kad je govorila ovo:- Kume ukane, posluaj ti mene, proi se zasad svake novotarije, radi sve kao idrugi ljudi, bar dokle ne sredi ljetinu, dokle i vino i ulje ne bude u konobi. Dotlee i prolee, a dotle imae vremena i da razmisli i da pronae kako e bitinajbolje, ako ba bude htio prodavati svoju batinu, pa da kupuje drugu doenine. Osim svega sad su ljudi slabo pri novcu, sad je svak u najveem poslu.- To pravo kae, - ree ukan. - A ta mi veli za ivotinje i za najamnika? Daidem sjutra u Klanac?- Idi. To se ne moe odgaati. Kupi dobru mazgu i nai kakva radina mladaovjeka, jer su ljudi iz gornjih krajeva u najmu bolji od naih.Ja poem u kolu.Na Martinim prozorima kapci su bili pritvoreni. Na vratima od dvorita stojala jeTomka, drei u naruju Fifinu. Obe su bile blijede i alosne. Ja poljubim Fifinu ihtjedoh da zavrgnem razgovor, ali mi se uini da krgnu kapak i da Marta viri izanjega, te otidem vrlo neveseo, razmiljajui prvi put u svom vijeku o stvarimasuvie krupnijem za moj mozak. Za mene ve nije bilo sumnje da je zli udes naniosoldata u tu primorsku kuu, u kojoj se dotle ivjelo skromno i zadovoljno, u kojojse bog prizivao zaista od srca. Krivo mi je bilo na tetku, na Martu, na mene, anajvie na udes, a za divno udo, nijesam mrzio ukana, jer mi ga je pravdalanjegova ud. "ta je on kriv to je lulavac?"ukan sjutradan otide na sajam, a dva dana poslije toga, Marta i Fifina bjehu naruku u nas. ena se nevjerovno preobrazila za to kratko vrijeme; lice joj je bilonauto, oi upale, usne blijede; na mahove bi se zagledala kao uplaena i pomalotrzala. Opazivi da je ja paljivo posmatram, ona mi se potui kako je prozebla nadan vjenanja. Pa odmah uze hvaliti mua kako je boleiva srca, kako joj ne da daizlazi, kako je uva od promaje i nagoni da pije paprenu rakiju. Ona je sa zanosomgovorila o tome udotvornom lijeku. Uopte ona je nesvjesno ponavljala mnogenjegove misli, uvjerena da govori iz svoje glave. Ona ga je uvijek pominjala smilotom, - moj ukan, moj dobri ukan, to 'no reko moj pametni ukan! Ijednako se govorilo o njemu, ni o em drugom nego o njemu, o njegovoj prolosti,o njegovoj rodbini, o njegovim nasnovama. Dodue bivalo je trenutaka kad bi senjih dvije utke i sjetno zagledale jedna u drugu. Ba nakon jedne takve tiineMarta izgovori kao za sebe: "Ono, boga mi, valja istinu rei, muan je ovjek, tekomu je nai kraja, ali, opet, dobra je srca i bistar je kao munja. Pa, najposlije, on jegospodar. Je li tako?"

- Razumije se, - veli tetka zamiljena.- Pa svi su oni (Skakavci) taki! Svi su malo arumi, ali gotovo svi lijepo ive saenama. Eno Kata Jovova - vidjela si na svadbi - prosto caruje nad svima. Da mi jeznati kako ona to umije.- A ono jest mudra ena! - potvrdi tetka.- Ba mudra! Blato njoj! Moj je ukan u zvijezde kuje! Kae da je njemu trebalaonakva ena. Boe moj, to bih ja pregorjela da mi se ee s njom sastajati!... Ali,opet, u boga se nadam da u i ja umjeti sa mojim ukanom kad mu bolje poznamnarav. On sam kae: "Ti samo stisni zube kad meni doe moj vr, pa u se ja odmahraskraviti!"- avo mu odnio taj njegov vr! - veli tetka smijui se. - Suvie je rano!- Ama, ta e kad mu je to od boga! - na-stavi Marta. - I onda, najposlije, svakiovjek ima svoj vr, - kae moj ukan, - a tako i mora biti!... Ali da si ga vidjelakad se pratao! Vjeruj bogu, ni mati ne bi bila milostivija kad se razdvaja sdjetetom. Pa nije da je iljubio Fifinu, nego kao da e je pojesti. Nai mi drugogovjeka da tako miluje tue dijete! - zavri Marta i oi joj zavodnie i na njenomlicu zasija nadanje nekog neiskazanog blaenstva, te je u tome trenutku bila ljepana oi nego ikad.Marta se nadala da e ukan doi tog dana oko zaranka, te otide da mu zgotoviveeru. Kad je ve. bilo vrijeme da stigne, iziem ja te se stanem etati po ulici, jersam elio da mu vidim mazgu. To je bio znatan dogaaj u Martinim domaimposlovima, jer otada e, nakon vie godina, sama pribirati ljetinu; dotle joj batinebjehu u napolici. Ja sam hodao dokle se ne uhvati suton. Marta je esto promaljalaglavu kroz prozor i uzvikivala: "Eda ga?... Boe moj, ta li je s njim, a rekao je dae doi za vidjela!" Najzad poe slutiti i kukati. Doista mu se neto dogodilo - nekivr!Boga mi i mi smo legli i ustali u toj bojazni, ali nas o sunanom uranku umiriTomka. Ona dopade s izrazom koji je nagovjetavao velike novosti, ali nitastrano. Mi ba sjeli da dorukujemo.- Nu, ta je novo? - pita tetka. - Je li ti doao gospodar?- Doao je sino kasno i bio je... (Tomka zausti da neto rekne, pa se predomisli inastavi): - Dojahao je na mazgi, a najamnik na magarcu... Mazga je lulava,magarcu je otsjeeno pola uva, a Kursup je betija! (U tome nadimku Kursup, jasam izmijenio jedno slovo, ali je Tomka izgovarala kako treba.) Sino kad dooe,mi siosmo u dvorite s fenjerom. Gospodarica je sve dotle plakala, mislei da jegospodar poginuo. Gospodar je bio pijan; on odjaha, a mazga se poe ritati, umalto ne ubi gospodaricu. Pa ona se ritala sve dalje, sve u krug, kako je on vukao za

oglav. Kako je udarala ploama u zid, sve su varnice vrcale. Srea to gospodar nijeispustio oglav, a inae bi nas bila sve pobila, jer smo ja i gospodarica stajale kaoskamenjene. A moe biti da bi Lulina koga i ujela, jer Kursup kae da i ujeda.- Ja te nita ne razumijem! - prekide je tetka. - Ti si sve zaplela! Pominje nekakvaKursupa, nekakvu Lulinu, kao da ih ja bogzna od kad poznajem!- Ama Kursup je taj dobrosreni najamnik. Da ga samo vidite kakav je! im su uligospo-dar viknu: "Dr', Kursupe, prihvati Lulinu, a Kapurala odmah ueraj ustaju!"- Kapural (kaplar) je igle magarcu? - zapitah ja.- Kapural je magarac, nego ta! - ree Tomka s takim izrazom kao da se to po sebirazumije.- Dobro, ta je bilo dalje? - pita tetka.- ta je bilo dalje? Svata. Lulina se sve jednako ritala i optrkivala kao u vraju,gospodar je vikao, a Kursup se previjao od smijeha, dokle mu se najzad gospodarne primae, te ga udari nogom tako silno da se odmah preturi. Onda mu gospodarviknu: "to mi se tu kezi, magarea bagro, to ne uzme motku da smiri Lulinu!"Onda Kursup dohvati motku, pa poe lijemati Lulinu, dokle se nije smirila. Sva jedrhtala i znoj je probio. Onda joj skidoe samar, pa je istrljae i uvedoe u stojnicu.- A Kursup nije nita rekao kad ga je ukan udario? - pitam ja.- Jest rekao: "Bogme, gospodaru, i ti se rita kao i Lulina!" Pa se udario smijati kaolud. A lud i jest! Kaem vam: prava betija!- Budi bog s nama! - ree tetka krstei se. - A Marta? ta veli Marta?- Gospodarica nije nita govorila dokle ne uoe u kuu, pa onda se poe jadati.Kae: "to si doveo ludu mazgu da pogine kogod, moe biti ja ili dijete!" A onkae: "Ono to je lulavo, ono i valja. Ja neu mrcine oko sebe nego vr! Ja samizabrao, to sam htio, i mazgu, i momka, ja sam gospodar!" A ona kae: "A tonadijeva ivotinji i ovjeku imena od komendije?" A on viknu: "Dosta!" izakrguta zubma. Gospodarica nije nita okusila, nego je plakala. I Fifina jeplakala. A Kursup je...- Je li te Marta k meni poslala? - prekide je tetka.Tomka se tre i udari se dlanom po elu.- Jao meni jadnoj, ta ja radim! Ubie me gospodar! On me je poslao da mi date vamalji; na se izgubio. Hoe sad da potkivaju Lulinu, jer joj sino otpala ploa.Ja otrim, naem joj malji i poem s njom. Gotovo u trku mi se razgovarasmo:- Dakle, tako, Tomka. ukan je, veli, bio pijan i grdio Martu?

- Umalo to nije stavio ruku na nju. A rekao joj je: "Jezik za zube, babo, ili e sadbiti vr po tvojim leima!" Pomisli, da je bije esti dan poslije vjenanja. Ali, bogami, danas sjutra to e biti. I na mene se okaao. Rekao mi je jednu grdnu rije.Boga mi, ako mi jo jednom ree, pljunuu mu u brke, pa da je on ubio stotinudenerala! Jer ja mu nijesam ena da mi moe svata govoriti!- A ta ti je rekao? - pitam ja i zaustavismo se pred vratima naeg dvorita.- Nita, - veli djevojka mrtei se.- Nemoj se ti aliti glavom, - poeh ja. - Ma ta ti rek'o nemoj da pljune na nj, jerbi te on na mjestu ubio! Vidi, bona, da je on zvjer... A, ta veli, taj Kursup jenakaza?- Videe kakav je! Nije meni do ramena, a zubi mu ovoliki. (Tomka pokaza nokatna palcu.) A to je pojedljiv to je za pripovijest. vae lagano, melje - melje, nikadakraja! Ja sam veerala i oprala sudove, a on nikako ne prestaje. A svaem se smije.Onamo u kamari gospodar tutnji, psuje boga i Bogorodicu, gospodarica i Fifina i jaceptimo kao prutii, a njemu to smijeno, betiji jednoj!- A jeste li to razgovarali?- Ja sam ga pitala odakle je, a on mi kaza... ne znam kako se zove to mjesto ispodVelebita. Veli: roen je u planini. Veli: da je nahod. Kad je bio dijete, kae, da jehvatao ive vuie. Bio je obanin, pa je sluio po krmama i kod nekijeh popova.Jo pria da je umak'o od vojnice, da se krije, da mu ne mogu nai krtenice i... koti ga zna ta jo. Ja mislim sve lae.- A nije ti nita rekao na to to ga je ukan udario?- Pa jeste. Kae: "Zato je gospodar, pa neka bije! Neka on mene hrani i odijeva iplaa, kao to smo se pogodili, petnaest talijera na godinu, pa neka bije koliko godhoe. Volijem, veli, da me ovjek tue, neg da me kakav mlakonja miluje. Agospodar ukan ba je vr oveji!"- Idi sad! - rekoh joj. - Ako te uskara, reci da se i na malji bio zameo, pa da smoga traili!Tomka otra, a ja pooh lagano za njom. im ona ue u dvorite, die se silnagraja. uh vrisak, rzanje, lupatanje vrata, neke nepoznate glasove ljudi a meunjima i ukanov koji sve nadvika. On se derao:- ikuljo od ikulje!... Rastrgnuu te! Crijeva u ti prosuti... I - a! ikuljo!Ja potekoh. Srce mi je bilo da iskoi. Zamiljao sam uasnu kasapnicu - Martu iTomku gdje se u krvi valjaju.Zastadoh pred vratima. Marta je vikala s prozora:- Nemoj, ukane, ako boga zna! Mlado je ludo, moe pokarati, ali...

- A ta mi ti tu popuje! - vie ukan. - ta mlado ludo, apostola joj njezinog! Zarona jedina u ovoj kui da nema vr od mene. Treba joj ura da doe iz susjedstva. Jajoj kaem da je ikulja!Tomka ciknu:- Nijesam ja to! Nije niko od moga roda to! Ne smije ti mene...- Mui, jadna bila! - viknu neko.- Mui, de! - dodaje Marta. - U kuu hajde!- A to da muim! Nijesam mu ni ena, ni sestra, ni ki da moe sa mnom initi tahoe, da mi moe svata govoriti! Najposlije ja nijesam u najmu kod njega, negokod tebe. Ja izlazim odavdje s ovijeh stopa!- Idi! I bolje za tebe! - veli ukan.- Otii e, ostavi je sad,- veli Marta.- Ja u, koliko danas, poruiti njezinijem danjeko doe po nju. Ja ne mogu sad na ulicu s njom, kad je od djetinjstva kod mene,kad mi je o dui.Nastade malo tiine.Ne znam da sam ikad dotle onako bio uzbuen i da mi je kadgod za nekolikotrenutaka onolika sila misli u glavi se rojila! Sav sam drhtao od gnjeva i uini mi seda tek tada poznadoh pravu ud ukanovu. Njegove rijei "zar ona jedina da nemavr od mene" pokazivahu jasno ta on hoe, to mu je u krvi, - hoe samovlast bezgranica! A to je najgore, on je oevidno u podlonosti prema sebi barabario Martu,Tomku, Kursupa, Lulinu i Kapurala! Sve je to njemu potpuno barabar!ukan zapoe promuklim glasom:- Hajde, Kursupe, uzjai, nek joj bude tee dizati g...! A ti, Mijate, nemoj medlatioko nje, nego joj odmah digni zadnju nogu!... Lulino, mir!Odmah zatijem uh hrzanje, agor i smijeh njekog udnog debelog glasa, to jetutnjio kao da iz badnja dopire.- Mir, Lulino, apostola ti tvoga! - vie ukan. - A ti, dronjo, nemoj medlati, rekohli ti! Stoj sa strane i dri vrsto. Ne moe ti nita. Kursupe, betijo, na sapi seizmakni pa prilegni! Dr' de!... Haj, Lulino, haj ne zna ti jo s kim ima posla!. ..Lu-li! Lu-li! Lu-lino, hop-la!Ja promolih glavu.Imao sam ta i vidjeti!ukan stegao oglav i gleda Lulinu u oi, mrmoljei neto. Njeki zdeponja uzjahaona nju i uhvatio je za grivu. Njeki Mijat, nadniar iz susjedstva, postariji suh

ovjek, pokuavao je da joj digne stranju nogu. Na drugom kraju dvorita Kapuralje mirno preivao i kao da je s prezrenjem posmatrao sve to.Iz kue se ulo jecanje Tomkino i Martin glas.Odjednom Lulina se ritnu tako avolski da umalo ne odbi vilicu nadniarevu.ovjek kroi natrake psujui, onaj na njoj otskoi za. dvije pedi i bubnu glavom onjenu glavu, pa se poe smijati, a smijeh mu je nalikovao na lajanje kakvog starogtornog psa; ukan je stade udarati nogom u slabine i vikati:- Dur, Lulino, dur! A nee na lijepo, je li? A hoe sa mnom da se vue klipka, jeli? A hoe da pozna ta je vr, je li? ... Eva ti vr! Evo ti vr!- Nemoj, gospodaru, tako ti svetog Jovana!- vie Kursup klimatajui na njoj. -Nemoj vie, nagrdie je!Mijat se ekao po glavi, pa kad se ukan smiri, zapoe:- O, brate, zle zvijeri! O, brate, da bog sauva! ona e najposlije ubiti njekoga!- A ta mi tu narie kao enturina! - viknu ukan. - Ubie, pojee ne znam kogaako ne kakvog mrtvika kao to si ti! Ne zna ti ta je moj vr! A, Kursupe?- Ne zna, jato nego ne zna! - zabobonja zdeponja odmiui se opet na sapi.- A sad emo drukije, - nastavi ukan. - Ded' ti, Mijate, dr' za oglav, dr' vrsto aja u je potkivati, ikonu joj njezinu. Ali najprije da je okrenemo na drugu stranu.Kad to uinie, rabota poe napredovati. Lulina, mlada, snana doratua, strigla jeuima i valjala oima kao da trai svoga stranoga gospodara. On pak, uzneprekidno tepanje i psovanje, pribijao je klince sve jae i jae. Kursup, ekajuije po glavi, ponavljao je svaku rije ukanovu, te ko bi ih sluao a ne vidio, misliobi da ukan govori pred kakvom peinom to odjekuje.Tada mi je tek bila zgoda da dobro vidim Kursupa. Bio je to mladi, gotovo upravom smislu rijei, iri nego dui, pravi "bobov snop" - to'n se kae. Noge mubjehu kratke, vrat kratak, glava velika i obla, nisko elo, plave i buljave oi, ustamal' da ne od uha do uha, zubi plosnati i kao snijeg bijeli. Imao je bujnu kaopovjesmo bjeliastu kosu, a inae bjee osast i riih, ekinjastih obrva. Na prvipogled izraz njegova lica inio se zvjerski, ali je to bilo veoma ublaenobezazlenijem izrazom oiju, koje kao da su se neprestano neem udile i oekivalepovod smijehu. Ali prostrani ko, oble miice i bivolski vrat, napominjahu snaguorangutana; vidjelo se da u onoj tjelesini spava silna snaga, koja, probuenastrau, moe poiniti uda. Kursupu je moglo biti najvie dvadeset i etiri godine.Odijelo mu bjee gornjakog kroja, sve iskrpljeno; bio je bos, sa prstom gliba nastopalima.

Lulina se opet ritnu, ai ukan ne ispusti nogu, nego joj jo trgnu repom, te onazarza od muke. U isti mah Kapural zanjaka, a kroz prozor doprije jai vrisakTomkin.Ja pobjegoh nosei utisak kao da su Martinu kuu opsjeli sami avoli, sa svojimpoglavicom Velzevuhom i da je Tomka prva rtva te neastive najezde, - prva, ali,po svoj prilici, ne najnesrenija!Istoga dana uvee cijelo je susjedstvo slualo kako je ukan lijemao Kursupa ikako se on derao i molio: "Ne po trbuvu, aa moj! A-jao! udri kud god hoe,samo ne po trbuvu, aa si mi moj!"...Ja ga sretoh sjutradan kad je vodio Lulinu i Kapurala na pojite. On se gegao dreioglav i zvidukao.- A to ne uzjai, Kursupe? - zapitah ga kao da smo stari znanci. On mi namignu iree:- ekaj dok iziem iz ulice, pa u na Lulinu, pa u sve zeki! - I udari u smijeh kaolud.- A, to te bio gospodar sino?- A, to ga je volja! - veli Kursup, slegnuvi ramenima.- A, to bi uinio da te ko drugi udari, - recimo ja?Kursup se nakostrijei i kljocnu zubma, te me isto trnci poduzee. Pa onda.uzjaha na golu Lulinu i odigra u sav trk.Razumije se da su Kursup, Lulina i Kapural, kao god i njihov gospodar, bilipredmet razgovora i ale, najprije u naoj ulici, pa sve dalje. ukana ve nijesudrukije zvali nego "vr", ili "Martin vr". Osim toga, ta rije, kao god i u ustimaukanovim, znaila je stotinu stvari. ene su vikale djeci: "vr te odnio, da bogda!... Dau ja tebi vr! Ne zna ti kakva sam, kad meni doe moj vr!" Jednogkrupnog teaka prozvae vrkalinom. - ukan je to esto sluao, ali ne samo da senije ljutio, nego bi se uvijek osmijehnuo kad bi uo svoju omiljenu rije. Jer(nijeste, valjda, zaboravili) da je "sve na svijetu vr!"Djeurlija odmah krsti Kursupa i drugim nadimkom; nazvala ga G .. novaljem!Drugog dana otidoe gospodar i momak prvi put u polje. Otidoe zorom i sasreom.A istog dana poslije podne, kada sam se vraao kui, zauh u ukanovom dvoritulave pasa i vidjeh Martu, moju tetku, Tomku sa Fifinom u naruju i dvije postarije,nepoznate enske. Ja zastadoh. Tomka je ljubila dijete guei se od plaa. I ostalesu enske brisale oi. Jedna od dviju nepoznatijeh enskih drala je oglav, a zanjom je stojalo magare, natovareno arenijem koveiem i sprtvom. Tomkin

prtljai! Tomka me pogleda ne moe biti alosnije i mahnu glavom, a ja otidoh dase ne zaplaem pred enskim glavama!Dugo sam sjedio u naem dvoritu, sjetan i zamiljen. Najzad vrati se tetka vodeiza ruku Fifinu. Za njima je ila jedna od onijeh dviju enskih, kojoj se zaudih kadje videh izbliza. Bila je to stara djevojka, to se poznavalo po crvenoj kapici, okokoje bjee savila prosijede pletenice. Kapica joj bjee naikana silesijom inuva,pulica i banovaca. Na njoj bjee koulja sa crvenijem vezom oko grla, du grudi iirokih rukava, bio zubun, nova tkanica i nova kleana opregaa. Nijesam sezaudio ni njenoj nonji, ni tome to je stara djevojka, nego njenom obliju. Bila jepovisoka, suha kao ukljeva, ute koe kao limun, suvie otegnutijeh obraza, crnijehutonulijeh oiju, koje su sijale kao da bjee u groznici.- Ko je to? - zapitah lagano tetku uzimljui Fifinu k sebi.- To im je nova najamnica, - odgovori tetka, mrdnuvi obrvama navie.- A Tomka ode?- Ode! - ree ona, pa odmahnu rukom i uputi se u kuu.I njoj je bilo veoma ao Tomke.Ja stadoh razgovarati Fifinu, kojoj oice bjehu pune suza. Fifina je bila blijeda izadavala rakijom i biberom, jer u poljednje vrijeme jednako je poboljevala, te su jejednako zapajali ukanovijem omiljenijem lijekom.Nova najamnica stajae prema nama, prekrtenijeh ruku i oborenijeh oiju, sizrazom kao da e odjednom zalelekati.- A odakle si, sejo? - zapitah je najposlije.- A, mi smo ozgo... iz gornjijeh mjesta, - odgovori ona oteui.- A kako ti je ime?- A, ime mi je Anelija.- Anelija "etovia"?- A tako, Anelija... samo Anelija. Po tome razumjedoh da je nahotkinja, - jadnostarogone, to je od djetinjstva izmearilo nemilu i nedragu, dokle ne doprije doukana. Nakon kratka utanja opet zapoeh:- A hoe li se moi obiknuti u Primorju?Anelija kanda ne razumjede odmah pitanje, kanda se domiljala ta to znai, paodgovori oteui kao i prije:- A bog je svuda, i krtene su due svuda! A ja kad ujem zvona, ja... - ne dovri toje zapoela nego se prekrsti i zapita me plaljivo:

- A jesi li ti od nae ruke (pravoslavni)?- Jesam, - rekoh, - ali ovdje ima mnogo vie "njihovijeh".Anelija die ruke, kao da hoae rei: "Ne pominji mi to", pa se odmae i sdubokim uzdahom sjede na kamenu klupu i zagleda se u zemlju.Gdje li kum vr nae tu "lulavu" usidje pitao sam sam sebe. Ve vidim da on hoeda se opkoli samo "lulavijem" i "arumijem"; ve mi je jasna stvar da on barabari ikrtene due i stoku, da pred njegovijem oima Marta, Fifina, Kursup, Lulina,Kapural i sad ova Anelija, samo su podlonici, kojima je glavna dunost potpunojednaka, naime, slijepa pokornost i potovanje njegova "vr-a", ali gdje on natrapana ovo eljade?- Je li, boga ti, - rekoh, - gdje tebe nae moj kum ukan?Anelija se malo namrti, kao da joj bi krivo to je trgoh iz dubokih misli. Jedvaodgovori:- Ja sam bila u najmu u itniu kod jednoga.- Pa si izila iskraj toga i traila slubu i naila na ukana, je li? - pomogoh joj ja,ne bi li se to prije objasnila.Ona zavrti glavom.- Aja! ukan je do'dio u selo, pa je kupio psa, pa mi je reko da ga dovedem, - totoliko.To mi je bilo nejasno, ali se sjetih lavea u dvoritu; to mi je bilo pree, te nastavih:- A tako! Dakle, ti si dovela psa? Je li koliki? Kako mu je ime?- Bogme, nije mali. Mi smo ga vabili Zeljov, a on neka ga vabi kako god 'oe! -ree Anelija, pa die ruke i pljunu.Mene spopade smijeh. Doista, ona je to sluajno rekla, ali mi to napomenu njegovumaniju da svakom i svaem predijeva imena. Smijeno je, dakle, bilo to se inilokao da ona to zna.Anelija ustade i opet duboko uzdahnu.- Da vodim dijete? - veli. - Mogla bi se | karati gospodarica.- Dobro, idi ali mi, oe, ne ree kako si se pogodila za najam.- Ja se nijesam pogaala; to toliko to mi ree: "Dovedi Zeljova, pa moe ostatikod mene. Ja sam se oenio."- Aha, dakle, ti si poznavala i od prije ukana?Usidjelica sva pocrveni i ree zbunjeno:

- Pa jesam... onaj... bila sam u najmu kod njih, kod strica Mijata, kad je ukan biodijete.Kad to ree, pogleda plaljivo oko sebe, pa u mene, isto strahujui da je jo to nepitam, te odvede Fifinu.Toga veera dopirala je iz dvorita ukanova silna graja, kao da se avoli ene,to'no rijek. ulo se rzanje, njakanje, lajanje, glasina Kursupova, a nada svepsovanje i vika ukanova. Osim ostaloga, usmo jasno gde dovikuje psu:"Tambur, mirno!... Lezi, Tambur!" Pa onda, dva-tri puta zovnu: "O-o-o,inuvija!"Dakle, najamnicu prozva inuvijom, a Zeljova Tamburom!Otada za mnogo vremena nijesam izbliza vidio ni ukana, ni Kursupa, jer su uvijekzorom odlazili u polje. Viao sam ih kadikad s veera, kad su se, kao i ostali teacizagraani, vraali. ukan bi uvijek na pomol ulice potjerao Lulinu u trk, te binjegova nerazdvojna dvocijevka otskakala mu na pleima, a pod nogama mazginimvrcali bi kamici. ene su sklanjale djecu, grdei "lulavog vr-a", a, boga mi,mnogi su mu ljudi prijetili u oi da e se razraunati s njim. Za njim bi kaskaoKursup na Kapuralu, a za njima Tambur. Ako bi se desilo djece na ulici, odmah sedigne uhakanje i graja. Djeca viu: "o-la-la! o-hoj! Eto Kursupa, G .. novalja,Bubote! Juri na njega!" A Kursup, kezei se, vraa im milo za drago, pominje immajke i oceve. A Tambur laje, pribijajui se uz Kapurala. Ali ako samo jednakamenica pogodi Kursupa, ili Kapurala, ili Tambura, on onda odjae, pa zasipljebubuljima kao gradom. esto je i kakav nevin stradao, esto je zbog toga bilodernjave i prijetnje po cijeloj ulici.Ali i kad ih nijesam viao s veera, ipak sam ih uvijek uo poslije prvog mraka.Obino im veeraju, nastane graja i lupatanje. ukan psuje "babu" ili inuviju,ili Kursupa; ili lijema momka, Lulinu, ili Kapurala, ili Tambura. Ma ga opet da sena nekim iskali, bije magarca, a Kursup oboje.Dodue, iako se uopte mislilo da bije i Martu, iako se esto uo njen vrisak, opetse to nije pouzdano znalo. Marta bi planula kad god bi to kogod pomenuo i klela sedjetetom da to nije istina. I moja se tetka prepirala sa enama iz susjedstva tvrdeida to nije istina.Tako je trajalo jo nekoliko dana, dokle ne zapoe berba. Onda ukan s momkom is nadniarima poe sasvim kasno dogoniti kljuk. Kola se u ono vrijeme jo nijesuupotrebljavala u nas. Ljetina bjee dobra za pripovijest. ukan kao da se bjeesmirio. Marta i inuvija imadijahu pune ake posla ispirajui i namjetajui bavei kace. Fifina je veinom danjivala u nas.

Martu sam rijetko kad viao, - ponjekad na prozoru. Bila je svakog dana blea ialosnija, ali uvijek bi mi se javila s osmjejkom. Jednom je zastadoh namrtenu,zamiljenu, ali im me opazi, poe se smijati i poe mi priati o Kursupovimglupostima.Kad je ve sav kljuk bio u konobi, te ukan i Kursup poee ranije dolaziti, nastadeopet preanji ivot.Pa onda zapoe kia, - beskrajna primorska kia pred zimu.ukan se poe klancati po krmama i pijan dolaziti kui. Dolazio je oko ponoi,pred zoru, ustajao pred podne, jeo kad ga je volja i to se zatee, a uvijek uz viku ipsovku. Bilo je glasova da se bije po krmama, da su mu nekoliko puta "izmjerilirebra".Kursup je po cio dan leao u staji, pored Luline i Kapurala, pa, kad nije spavao,onda je pjevao. Razumije se da bi esto uvee dobio svoj obrok od ukana, te biotkukao pjevanje.inuviju sam esto viao na prozoru, gdje nalakena tuno gleda u zamuenonebo.Marta se nikada nije viala.Jednoga vjetrenog veera, ba kad htjedosmo lei" dounja se inuvija, kao kakvautvara. Bila je ua nego obino i sva je drhtala.- ta je? - viknusmo uglas ja i tetka... - ta se dogodilo?- A ubi je gospodar! - jedva izgovori ona.- Koga, jadna ne bila!... Govori brzo! - viknu tetka.- A gospodaricu!Mi potekosmo.Pred vratima je leao Kursup potrbuke i jecao. U konobi bjee pomrina. Gore senita nije ulo.- ukane! - viknu tetka izvan sebe.Zau se stenjanje i Martin glas.Mi se popesmo kroz pomrinu.Na stolu je gorela lukijerna. ukan je hrkao, obuen na krevetu. Izmeu dvajuprozora sjedei na podu, a leima prislonjena uza zid, blijeda kao smrt,iskolaenijeh oiju, prislonjena bjee Marta.- Jao meni, je li iva! - vrisnu tetka i pade na koljena pored nje... - Marta! Marta!- ujem, seko, - apnu bijedna ena.

- Jao meni, jesi li ranjena?- Nijesam, - ape ona. - Pomozite mi da ustanem...Mi je s mukom podigosmo i privedosmo ka krevetu. Tetka je poe svlaiti irazgovarati potiho, a meni naredi da iziem, te da je priekam u dvoritu.Kad izioh, a ono Kursup i inuvija sjede utke i snudeni jedno do drugog. I jasjedoh bez rijei. Ostali smo tako, ja mislim vie od jednog asa. Vjetar je duvao namahove, a ulo se preivanje i reanje Tamburovo.Kad tetka izae, ja je zapitah:- ta je, ako boga zna! Je li je nagrdio? Tetka je utala. Tek kad uosmo u ulicuona ree:- A nije to, nego..., ali ti ne razumije enske stvari... nije je bio kao to ree onasmetenica, nego je malo karao, a ona je u drugom dobu.IVBjee nedjelja. Ja sam se vraao iz crkve. Pod zimnjom vedrinom, koja jedva vebjee nastala, staklila su se lomna primorska brda, isplakana beskrajnijempljuskom. Pod nogama kripao je pijesak. Koga god sam sretao i spazio, svak bjeeveseo, kao da je iz tamnice iziao. Ljudi su se najvema razgovarali o silnoj tetito su duge kie nanijele maslinskoj ljetini; tjeili su se da e vedrina potrajati, te dae dajbudi njeto napabiriti od blagoslovena roda. enske su se raspitivale zabolesnike, jer zimnja vlaga bjee takoe donijela groznice. Ali je mimogretke bilorazgovora i o svadbama, moglo se uti ljubavnog peckanja momadije idjevojakog kikotanja. Sjeam se da sam bio vrlo veseo.Sa vrha nae ulice ugledah itavu hrpu ena gdje se sunaju, a iz Martina dvoritaizie neka omalena lacmanka, idui mi u susret. Ona se ustavi pored ena, priajuiim njeto. Ja se veoma zaudih kad je poznadoh. Bjee to optinska babica, uvenai kao ljekarica. Ja ubrzah korake, ali me zaustavi jedna susjeda.- Jadna tvoja kuma! - veli. - Ba nijesam srene ruke. Eto joj vajde od udaje, oddrugog ovjeka!- ta je bilo? - zapitah uplaen.- Kako, ta je bilo? - veli ena gledajui me nekako udno.- Ama ta je to bilo? - viknuh ja. - Kunem ti se bogom da nita ne znam!- Pa, valjda, zna, da je Marta pobacila, zato to je vr (ono pseto!) udario nogom utrbuh! Sad joj se dalo na gore. Fifini se rastrovala utrobica, pa je jednako ukonvulijunima. "Kumara" kae da se boji e dijete nee doekati sjutranjeg dana.

Ja potrah bez due k Martinoj kui. Iako nijesam razumio ta je Marti - jer nijesamrazumio onu rije, iako sam mislio da susjeda pretjeruje, opet sam vjerovao da jezlo. Tada sam razumio zato je tetka bila jednako zlovoljna, zato gotovo nijeizbijala iz kue Martine, za sve ono vrijeme, dokle je kia padala.U dvoritu ne bjee nikoga. Tambur je kunjao u drvenoj tenari. Iz stojnice dopiraoje glas Kursupov, kojim je tepao Lulini i Kapuralu. Na ulasku mrane konobe gorioje fenjer, kao ono na dan svadbe. Kad uoh, zagui me miris od vina. Odozgodopirao je njeiji glas. To nije bio obian govor, nego mi je napominjao uenjekakvoga aka. Poto tako postojah, pretvorivi se sav u uho, poznadoh da jeukanov glas i uini mi se kao da molitve ita. Njeko se iskalja i poe trti nogompodinu, pa se nasmija i stade njeto govoriti. To je bio glas moje tetke. Hiljadumisli prolee mi glavom.Vratim se u dvorite i zovnem Kursupa. On izie iz stojnice zvidukajui. Jedva gapoznadoh. Na njemu su bile nove novcite haljine primorskoga kroja, a bjee seumio i oiao. On mi se primicao svojim vjeitim, blesastim smijehom, pa seraskorai preda mnom.- Gle, boga ti, kako si lijep! E srene ti nove haljine.- E vala ti, - veli on.- A kako je gospodarici? - zapitah.- A ona lei... Hoe li ti sjutra s nama da kupimo masline?... Gospodar je rekao dae te zvati. Ti e uzjahati na Kapurala a ja u ii pjeke.- Dakle, gospodarica lei? - prekidoh ga ja.- Jakako, - ree Kursup i poe opet zvidati.- A je li istina da je Fifina teko bolesna?On slegnu ramenima ne prekidajui zvidanje.- A je li istina da je kuma pobacila? Kursup se zagleda u mene zaueno, pa udari usmijeh.- to se smije, betijo? Zar je to njeto smijeno?Kursup me odmjeri od glave do pete, pa potee k tenari i odrijei Tambura dreikraj od sindira u ruci i stade drkati psa na mene. Tambur mi se najprije primicaomaui repom, pa poe lajati. Na to se otvori prozor i promoli uta glavainuvijina. Ja joj dadoh znak da uti, ali ona okrete glavu, kazujui onima unutrako je, pa mi ree da me zovu.Tada se uvjerih da me je susjeda slagala, te potekoh uz mrane stepenice.

Ali u velikoj, meni dobro poznatoj sobi, zatekoh udan prizor. Na irokom branomkrevetu, pod ikonama, pred kojima gorae kandioce, leala je Marta, upravo vemaje sidjela sa mnotvom jastuka pod pleima. Da nijesam znao e je ona, da nijesampoznavao njenu crnu kosu i oi, ne bih je poznao, toliko se bjee izmijenila, - pravaavet. U drugom uglu, na krevetiu, virila je ispod pokrivaa blijeda glavicaFifinina. Pored nje sidjela je tetka, drei jednu ruku pod pokrivaem. Izmeukreveta, pod aavom slikom ruskoga cara, ukan uzjahao na stolicu, drei nanjenom naslonu njeku veliku ukorienu knjigu, koju sam ja vrlo dobro poznavao,jer bjee jedina u kui, jer sam je bogzna koliko puta itao. To bjee Kaiev:Razgovor ugodni naroda slovinskog. Rijetka je u Primorju kua bez te knjige.Ja se snebih. Nijesam znao kako da ponem, ni kuda u pogledom.ukan mi klimnu glavom, Marta, gledajui me ispitljivo, osmjehnu se i zapoe:- Hodi, kumiu, sjedi do mene na krevet. Hvala ti. Ba mi je milo to si doao. Jesili bio u crkvi?- Bio sam, - rekoh sjednuvi na njen kre-vet, elo nogu.Ona me opet stade posmatrati. ukan, oborivi oi na otvorenu knjigu, poemrmoriti u sebi, pri emu je mrdao obrvama, a brine mu treperahu. Tetka me nepogleda, ba kao da me ne bjee ni opazila, nego je sjedila licem okrenutimprozoru.- Je li bilo dosta svijeta u crkvi? - zapoe Marta.- Bogme nije, - rekoh. - Vrlo malo! ukan sklopi knjigu, pa stade hodati, mauinjom. I on zapoe:- A nee, bolan, nae jarine da idu u crkvu. Kako se mi bogu molimo, onako nam ipomae! A tamo u svijetu, Tudeci i Talijani vrve na bogomolju kao ovce na so!Marta je pratila svaki njegov pokret. Kad on uuta, ona uzdahnu i htjede njeto daree, ali on nastavi.- Istina, moglo bi se to isto i meni prigovoriti, ali ja ne idem u crkvu samo zbogpopine... Boga mi, samo zbog njega, jer ga mrzim, a da je kakav drugi, recimo da jekakav stari kaluer, ja bih od miline iao svakog sveanika.- Ama ne ide se u crkvu radi popa, neto radi boga, - ree ena umiljato, kao uvijekkad je s njim razgovarala.ukan joj se primae i stade je milovati po kosi. U tome mahu po izrazu lica tolikose bjee preobrazio da bjee mio ovjek. Ali u isti mah meni se predoi njegovgrozni, neovjeni postupak. Nasluivao sam ta znai ona kobna rije, pa ondasjetih se njegova ponaanja sa Tomkom, njegova kinjenja inuvije, Kursupa istoke. Bio mi je odvratan.

Bona ena uze ga za ruku i, s izrazom kao da bjee u svesrdnoj molitvi, proapta:- Je li istina, ukane, to kaem?- Istina je, moja dobra, moja mila Marto, - odgovori on, zatutkavajui pokriva okonje. Pa dodade uzdahnuvi: - Ti uvijek istinu govori, ti uvek pravo ima! Ja u tebeuvijek sluati. Kad da bog i Bogorodica da ozdravi ti i dijete, ja u ii u crkvu.Viee da u ii svake nedjelje. Pa ii emo sve troje. Jer, bolan, ja vjerujem uboga, - ti nijesi nikad ula od mene, da ga se ja ne bojim! Jer, bolan, ja nisam odonijeh koji kau da je i to vr! Jer kad svemu na svijetu ima starjeina, onda ima isvijetu starjeina! Je li tako?- Tako je! - potvrdi Marta.- A ima gubavaca koji se ne boje boga. Ja sam zapazio da se ti ljudi boje svakogadrugog. A ja vjerujem u boga i majku boju i sv. Nikolu i u sve ugodnike boje.(ukan snimi kapu i prekrsti se triput gledajui sa strahom u ikone.) A svi smogrjeni! Kai mi, ko nije grjean? Zar ovi Latini to jednako liu oltare, zar onajpupavi jor Krtan to svakog jutra ide na misu, a daje novac na dobit, sa dvadesetod sto? Aja, aja, ja nijesam taki. Ja sam zao, opak ovjek, jer mi je to u krvi, ali sebojim bota u dubini due i dao bih svoj ivot za svakoga ko mi je mio!Glas mu je drhtao. Oi mu se napunie suza. Marta ga gledae sa neiskazanompredanou, a suze joj se kotrljahu niz lice.ukan joj obrisa oi, pa zapita njeno:- Zbilja, hoe li da poruim za Katu Jovovu da doe da ti bude u drutvu?...Mogao bih ja danas poslije ruka da otidem za nju.Marta odmahnu rukom pokretom koji je znaio: ostavi, poslije emo o tomegovoriti.- A hoe li da ti tijem dalje? - nastavi ukan.Marta potvrdi glavom.- A zna ta? - doda ukan. - Neka kuma i kumi ostanu na ruku s nama.Marta se osmijehnu i opet potvrdi. Onda ukan zovnu tiho:- O, Anelija!Stara djevojka (koju je gospodar doista prvi put zovnuo pravijem imenom) doelagano iz kujne i stade pred nama oborenijeh oiju.- Hoe li biti dosta ruka za sve nas to nas je ovdje? - zapita ukan.Slukinja se namrti i slegnu ramenima.- Ja mislim ima u kui dosta pirina. Dodaj koliko treba! - nastavi on.

inuvija kao da je njeto premiljala. Najzad progovori:- Aja ko velju... ko zna... najposlije kako znate! - zavri srdito i raskolai oi naMartu i Fifinu, pa se, kao zgroena, tre i otide brzo.ukan sav preblijedi i zagleda se za njom. Ali ga Marta opet uze za ruku i ree mu:- Hajde, bolan, tij mi onu pjesmu o Sken-der-begu.Za vrijeme toga razgovora ukan mi bjee zaklonio tetku i Fifinu, te, kad se onodmae, vidjeh da nam je tetka okrenula lea i sasvim se nagla nad djetetom. Martase uzvijeri i s nategom sjede. ukan, koji nita od toga ne bjee opazio, uzjahaponovo ia stolicu, rasklopi knjigu i zapoe deklamovati:"Sanak snila Vojslava kraljica,vjerna ljuba kralja od Epira.Sanak snila, u snu je vidilada je ljuta omaja porodila..."- Ps! - uini tetka i die ruku, ali ukan ne opazi ni to, te nastavi:"Krila su mu Epir pokrivala,Carigradu glava dopirala..."- Prekini, zla ti pjesma! - viknu tetka... - evo opet konvuliun (fras).Marta ciknu muei se da sie s kreveta. Ja i ukan potekosmo Fifini.Dijete sklopilo oi. Kapci mu, svaki miiak na obrazu, ui, podvalji, vratne ile igrudi poee drhtati, ali sasvim onako kao to drhti meso mlada jagnjeta kad jerazueno odmah posle zaklanja.- Jao meni, eto umrije! - zakuka ukan hvatajui se za kosu... - Jao meni, dajtesvijeu!... Anelija, donesi svijeu!Zau se uasan vrisak iza mojih lea, i Marta se srui kao gromom oinuta.Nastade neopisan mete i vika.Najzad, pravijem zapovjednikim izrazom tetka poe izdavati naredbe.- Mir, - viknu ona. - Smirite se, nije dijete jo u opasnosti. ukane i ti Anelija,odnesite Martu na krevet, poprskajte vodom i ostanite pored nje!... Ti (okrenuvi semeni) odmah otri po doktora Verdu! Ve zna gdje nastava. Kai mu neka odmahdoe... Ja sam luda bila to nijesam odavno to uinila!... Idi brzo!Trei niz stepenice, uh ukana gdje govori planijem glasom:- Po bogu da si mi majka i sestra, radi to zna i kako god zna!... Ja sam, bolan,prava betija, gori od Luline!... to si me sluala?

Ja trkom preoh nau ulicu, ne obzirui se na zapitkivanja ena, to se sunahu.Tako sam trao sve do bedema a onda pooh neto lake, kroza splet uliicaprimorskoga grada. Tada sam pravo osjetio kako sam ljubio Fifinu. Od sustalosti iuzbuenja, u trijemu ljekareve kue ne mogoh odmah odgovoriti njegovoj sluzi.- Nije u kui, - ree mi sluga. - Po svoj prilici on je sad na velikoj misi u katedrali, ainae u ovo doba on je uvijek u kasini.Otidoh u kasinu gdje ga ne bi, a odande u sabornu crkvu, koja je bila dupkom puna.Bjee tek na polovini slube, a tiina i pribranost bijahu take da se nijesam usudioproi kroz redove klupa. Uzalud sam pogledom traio po desnom odjeljenju predvelikijem oltarom, gdje sjede plemii i vii inovnici. Ne ostade mi drugo nego daekam dok se sluba svri, te iziem i stanem hodati ispred crkve. Najzad, kadsvijet navrije iz nje, jedva ga naoh u gomili.Bjee taj doktor Verde visok, lian starac, bijele brade gotovo do pojasa, a odstarinskog uvenog vlasteoskog doma.- ta je? Ko je bolestan kod vas? - zapita me starac ljubazno, videi moje velikouzbuenje.Kad mu ispriah ta je, on, pogledavi na asovnik, ree:- Ne poznajem tu familiju. Uostalom svejedno, doi u poslije ruka. Sad je veprolo jedanaest.Ali ja ga zaokupih moliti takom toplinom da i preko volje poe sa mnom. Iao jevrlo sporo. esto se zaustavljao sa poznanicima. Najzad stade raspitivati za bolesnodijete. Ja mu ispriah koliko sam mogao, uvajui se da ne pomenem babicu i jomanje lijeenje zabiberenom rakijom. Kaem da je od poetka jeseni poboljevalaod groznice, a sad, u razmaku od desetak asova, da je imala dva nastupakonvulsija, poljednji nastup jai. Zatijem poeh priati o Marti i njenijemneprilikama, kao i to da boluje od nazeba. Ali, videi da me ne slua ni na jednouho, ja uutah.Kad stigosmo, Kursup je sjedio pred kutnjim vratima, zlovoljan, pa ni da sepomae.- Digni fenjer, pa svijetli pred gospodinom uza skale, - rekoh mu.On opsova kroza zube, pa ustade i otunja se u stojnicu.Ja onda potekoh i digoh fenjer, ali u tome zauh jecanje u mranoj konobi. U uglu,pored rpe maslina, sjedio je ukan na zemlji, sastavio glavu i koljena i jeca. Rukami zadrhta, umal' ne ispu-stih fenjer. I rekoh:- Svreno je, gospodine doktore!... Doista je dijete umrlo!

- Pa, hajde, kad sam ve tu, - ree on mrzovoljno. - Ovaj vinski miris, ovo jenezdravo, a, kako vidim na tavanici nema tropa!I on oprezno iae za mnom uza strme stepenice.elo glave Fifinine stajala je Anelija sa zapaljenom votanicom u ruci. Tetka jeinila neke udne pokrete, a Marta je kleala na podu zaronivi glavom u duek.enske ne skretoe glave na nae korake.Jadna Fifina u samoj kouljici bjee zakovrnula, a ruke i noge trzahu se silno.Zjenice joj utekle navie, te se vidjela samo bjelina oiju. Zubi joj bjehu vrstostisnuti, nozdrve rairene i crvene; lice joj je igralo.Ljekar dade znak tetki da ne dira malu muenicu, pa je stade mirno posmatrati.Dugo je tako posmatrao, pa se malo namrti i otide da sjede za veliki sto, zovnuviprstom tetku. Njih dvoje uzee aputati i on pokaza glavom na Martu. Najposlije onizvadi iz laga lisnicu, otkide listak i stade lagano biljeiti pisaljkom. Zatim njihdvoje pooe Marti.- Ustani, Marta! - veli joj tetka podiui je. - Evo g. dotura!... Hajde mani je, hajdelezi! Protiv boje ne moe se nita, nego treba da uva svoj ivot.Nesrena ena poslua nesvjesno, ali kad ugleda dijete u samrtnim mukama, ciknu istade upati kose viui:- Jao! ne dajte!... Jao, Anice, milo dijete, tata te zove, je li? Tata me proklinje?...Vidi li, drugo, onaj moj san?... Jao, boe i Bogorodice, uzmite mene ja sam kriva,ja sam kriva!Jedva je malo smirismo i natjerasmo da legne.Ja sam opazio da se ljekar veoma iznenadio kad je vidio lice Martino. On je uze zabilo, pitajui neto tetku talijanski, ali u taj mah Anelija vrisnu.Svi potekosmo onamo.Fifina izdahnu.Ljekar pobjee.Nastade uasan prizor.Za tili as napuni se kua ena. U timi vidjeh i Kursupa gdje se vrze i plaeobilato. Gomila jedna natuti se oko djeteta, druga oko Marte, grajui sve uglas,progluujui jedna drugu. Tetka pridravala je Martu i sa izrazom najvee srdnjevikala je neto, pokazujui rukom. Najzad ja razabrah gdje kae da se otvoreprozori. I ja uinih to. Pa onda me tetka zovnu i apnu mi neto. Razumjeh samotoliko da pomenu Aneliju. Ja otidoh.

Stara djevojka tako je uasno jecala da joj se ruka s votanicom trzala. ene, mjestoda joj uzmu svijeu iz ruke, drahu je da ne padne nauznak. Ona je izgovaralanjeto na pretrg, njeto, to je doista zadovoljavalo radoznalost ena. To sampoznao po njihovijem licima. Pa onda, dvije-tri prekrstie se, kao od uda. Njene,inae strane zjenice, bjehu se nevjerovatno rairile.Ja joj se primakoh i uzeh svijeu, pa je stadoh gurati da se odmakne.Ona poe, ali ne prekide, nego uh:- Grijeh!... Grijeh... mu je... na... dui... ukanu!... Sve... e... on... platiti... Bogu!...Sve ... sve... i za mene... i za nju... i za njih!... Ja viu boga! Ja viu boga!...Malo pomalo, graja se utia i zamijeni je tiho jecanje.Na jedan mah Marta sjede na krevetu sa izrazom straha. Ona se zagleda u Kursupai viknu:- e ti je gospodar?Nastade takva tiina da bi se ulo da muha prozuji.- Ja ne znam! - odgovori Kursup zvjerajui oko sebe, udei se to su toliki poglediuprti u njega.- ukan je u konobi, - rekoh ja.- Aja! - veli Kursup maui glavom. - On je poprijed iziao, kad ono poe lelekanje.- Brzo idi, nai ga! - viknu jae Marta.- Ja u, kumo! - rekoh. - Ja u ga brzo nai! Marta me pogleda takim izrazom kaoda sam je spasao.Onda lagano zaokrui glavom i dodade tuno:- Jao meni, ta je s njim!... Jao meni, drugo moja, sad me je velika briga za njega!...Bojim se da ne uini to od sebe!... Vi ne znate kako je on to dijete ljubio!... Jao,moj dobri, jadni ukane! ... Idi, kumiu, bog ti dao!Tetka dodade:- Hvala vam, ene, to se naoste u nevolji! A sad bi dobro bilo da nas ostavitesame.Die se mala graja, pa za tren izioe.Kako sam iao za njima, uh razne primjedbe, ali samo dvije privukoe mojupanju.Jedna glasno govorae:- u li ti kako inuvija sebe petlja u neto, u nekakav grijeh! Kae da joj je krivukan. ta to moe biti?

Zaista i ja sam se pitao ta znae udne rijei stare najamnice.Druga ena otpoe jetko:- eraju nas, bolan, jer rkai ne kupaju mrtvaca kao mi, niti oni dadu da migledamo.Oko toga nastade spor. Jedna je tvrdila da su rkai kao god i bunjevci pravikrani...Dugo sam traio ukana. Najzad ga naoh u krmi. On je sjedio nalaken predpunijem bokalom, ali jo ne bjee okusio vina. Kad kazah rata sam doao, onokrete svoje mutne oi u mene, pa me zadugo gledao, isto kao da se domiljao kosam ja. U neke posumnjah da je pomjerio pameu. Ali odjednom, briznue mu suzei on pade glavom na prekrtene ruke, plaui gorko i nariui nejasno.Nakon etvrt asa poe sa mnom. Jedva se popeo uza stepenice, jedva doe doMartina kreveta, gdje pade na koljena.Ona mu poloi ruku na glavu. I tako dugo ostadoe.VVidjeli smo kako je snaha ukanova, Kata Jovova, sprijeila veliku bruku na dannjegove svadbe i kako su je u velike potovali i svekar i mu i djeverovi, a najvienajarumniji od sviju Skakavaca.Da ne bi te razumne ene, sam bog zna kakva bi nereda bilo u Martinoj kui na danpogreba! Marta je leala gotovo onesvijeena; ukan se previjao u kujni, jer muse bjee "vrag uvalio u drob"; Anelija je sjedila u mranoj konobi nijema,nepomina, gluha na svaiji poziv. A enske navalile sa zluradom ispitljivou, jerih je kopkalo da doznadu za tajnu stare "inuvije".Ali Kata Jovova bjee ne samo dobra i pametna, nego i neobino vjeta. Ona jeimala spreman osmijak za