� � � � � � � � � � � �

� ��� ����

S. Kónya, L. Amara, R. Gorr, W. Dooley,Boston Chorus Pro Musica,

Boston Symphony Orchestra,ER ICH LE INSDORF

Menart � RCA Victor 74321 50164 (3 CD)

Krajem kolovoza pro{le godine navr{enaje 150. obljetnica praizvedbe "Lohengri-na", no kad je o Wagneru rije~, obljetnicenisu nu`ni povod za razgovor. Slu~aj Wag-ner otprilike je isto {to i otvaranje Pando-rine kutije. Zato su vrijedni divljenja onikoji ga ne do`ivljavaju kao provokacijuuvijek osu|enu na neslavni ishod u znakunadmo}ne pobjede glazbenog giganta,gra|evinara, glazbenog mo}nika koji jedrsko vjerovao (ne posve bezrazlo`no)kako su pero, tinta, tomovi notne litera-ture zapravo équipage propre za "inven-turu" mitova, njema~kog naroda, poezije,glazbe, umjetnosti, umjetni~kog merkan-tilizma, ukratko, svijeta u kojem se zadesio.Sumnjao je, naime, u autenti~nost Bo`jihnauma i zato sagradio jedan novi svijet(sveti{te?) – Bayreuth, kako bi bogove,heroje i obi~ne male ljude uni{tavao io`ivljavao, ve} prema potrebi. Povijest, taneumoljiva u~iteljica, upozorava da seoduvijek potajno `eljelo "zwei Fliegen miteiner Klappe schlagen", ali to je mnogeprije i poslije Wagnera stajalo `ivota.Du{evnog. Jer, okviri epohe su ipak okviri.U tome je pothvatu – sa sigurno{}u smi-jemo ustvrditi – jedino uspio Goethe. Unjema~kom slu~aju nakon sein dolaziwirken, logi~an slijed nad kojim i nije po-trebna Bo`ja supervizija. Zbog osobitogzazora od sluzavog tkiva Du{e koja obita-va u tom sein, Wagner ju je ~esto prepu{taoDrugima (od kojih je posebno zazirao)kako bi se u odsustvu pre~ih poslova njomebavili. Alimentaciju za Du{u i Ljubav, sas-vim gentlemanski, no time ni{ta manjeprozirno, platio je (u) ? "Tristanu i Izoldi".Tko je u ono doba nudio vi{e emocija,ljubavi, patnje, opijuma, droge, hipnoze?Kolosalnih trinaest(!) slova u nizu, Rich-ard Wagner, beskrajna opsesija, frustracijaonih koji ga tek djelomi~no uspijevaju"pro~itati", izvori{te beskona~nih kontro-verzi, rasprava, tema koja uvla~i i one naj-nezainteresiranije. Ba{ kao {to je bio slu~ajs njegovom publikom. Drugim rije~ima,Wagnera ne morate voljeti, ali mo`da }eteipak biti zavedeni…

Kakav je onda to morao biti ~ovjekkoji je bri‘no zbrojio u kojoj }e mjeri pub-lika (ni{ta drugo doli "konzumator")doslovno biti dotu~ena, ba~ena na kolje-na? Za sebe je potajno mislio kako i bezpretjerano dubokog zala‘enja u vrtoglavebrzace koji vrebaju iz svake, ali ba{ svakeopere jo{ uvijek ima dostatnih razloga zabrigu i kontemplaciju o budu}nosti umje-tnosti i svijeta. Ukratko, za obavezu pre-ma vlastitoj osobnosti na koju }emo i mi

po~etkom XXI. stolje}a jo{ uvijek juri{ati snaivnom nadom da smo kona~noraskrinkali taj fenomen, tj. shvatili "u kojemje grmu le‘ao zec"! ^emu tolika pitanja oosobi, povijesnom faktu, skladatelju kojije zaludio mase, umjetniku nesretno pri-pojenom kobnoj ideologiji njema~kogNad~ovjeka, literatu bez ikakve mjere iukusa i kompozitoru kojem je "kraj" mrzak("unendliche Melodie"), jer je znak slabo-sti, a ne istrajnosti i snage? Te{ko je oteti sejednostranom uvjerenju kako imamo pos-la s perverznim instinktom svemo}i (kojinije bio la‘an), o jedinstvenom fenomenuvrijednom prena{anja u novi milenij. A onse udaljava i zamagljuje onoliko koliko semi njemu uspijevamo pribli‘iti. Ma kolikobili nao{treni psiholo{ko-filozofskim ilimitolo{ko-intuitivno-spoznajnim ma~e-vima, on nam izmi~e. Kao fatamorgana upustinji, stalno je ispred, no nikad dohvat-ljiva. Uz du‘no po{tovanje Adornovimo{trim potezima u "Versuch über Wagner",najpotrebnijim prije svega njemu samomekako bi Wagnera istjerao iz Glazbe, tj.o~istio Glazbu od Wagnera. Time se bitfenomena ne mijenja, njegova su{tinskaporuka ostaje i dalje kodirana, a mi smo tebudu}e generacije koje ga ve} dugoi{~itavaju. [to on zna~i u XXI. stolje}u, ukojem je ve} izvjesno da pravom alkem-ijskom formulom i najve}a opsesija(p)ostaje tek prah uredno vra}en u bla‘enoPostojanje? Ni{tavilo do kojeg je, ~ak i nehtiju}i (to svakako moram naglasiti), stigaou "Sumraku bogova" krunski je dokaz zatezu o Wagneru-pioniru, koji je na tu minunaletio jo{ u ottocentu. Uz pomo} raznihu~itelja i gurua mi se poku{avamo "do-dvoriti" tom nihilizmu – ima tome tek neko-liko desetlje}a. U pismu Augustu Röckelu(1856.) stoji: "Htiju}i skicirati tek fazu urazvoju svijeta i postojanja, u{ao sam usamu bît i zna~enje svijeta po sebi u svimnjegovim mogu}im fazama i spoznao nje-govu ni{tavnost". Schopenhauerova "kug-la" pokazivala je da je u su{tini svega Vo-lja, slijepi, neumoljivi impuls za postojan-jem. Wagner je to preuzeo polovicom XIX.stolje}a, ni najmanje svjestan da je ve} tadauspio posti}i centriranje postojanjasvojstveno za akvarijansko, Novo doba.Dokaz za to lako je prona}i u zamr{enim,debelim romanima koje se drznuo nazvatilibretima. Iznena|uje da je jedan takavprakti~an ~ovjek (egoisti su ~esto takvi)doista i sâm znao {to se zapravo zbiva utim keltskim, staronjema~kim mitovima.Likova je puno, glazba je donekleobuzdana i organizirana lajtmotivima, nokoji je raison d' être takvim nezgrapnimdivovima, zvali mi to operama ili glazbe-nim dramama? Dobro znamo da je i sebi ipublici pomagao podlistcima s paklenommre‘om lajtmotiva, koje je bilo najuput-nije nau~iti napamet doma i onda u teatru

sjesti na wagnerovski Ringelspiel …Ne sumnjaju}i nikada u njegovu

teatralnu stranu naravi, kojoj je glavna spi-rala bila odluka da se "sebe do kraja shvatiozbiljno", osobi koja se jo{ uvijek ne libipokazati otvoreni interes za taj neponovl-jivi fenomen, ipak se ~ini da tu ima ne{tovi{e i smislenije {to opravdava cijeli Wag-nerov kreativni vijek i veliki, doista velikiopus. To vi{e Wagner nije dobio – premdase time zanosio – iz rezigniranih spoznajaArthura Schopenhauera, niti iz neumitnelogike arhetipskih shema {to ih je pre-poznao u mitovima. Za{to je, uostalom,trebao mitove? Mitom se ne{to dokazuje:pravda, mo} bogova, neisplativost zla, tem-po svijeta, `ivota i trenutak njegove pro-pasti. No, Wagnera nije mu~io toliko prob-lem materijalisti~kog, pohlepnog dru{tvaradi kojeg bi bio voljan napisati "Tetralogi-ju", "Sumrak bogova", napose. Njega jemu~ila energija koja transponirana u ljud-sku sferu zna~i ljubav, a na kozmi~koj razi-ni zapravo dr`i sve na okupu. Ukratko, tajBog, a ne onaj corps diplomatique sa Wal-halle. Tek tada je mogu}e je razumjeti Loh-engrina i Elzu od Brabanta, Tannhäusera iElisabetu, Tristana i Izoldu, Brünchildu iSiegfrieda kojima je Wagner namijeniotoliko zada}a, rije~i, otrova, spletki, emoci-ja i izigravanja kako bi sâm sebe obman-uo uvjerenjem da je ljubav izme|u dvabi}a nemogu}a. Prije toga vrijedno je, aline i krucijalno znati sve njegove opser-vacije o glazbeniku i pjesniku, oumjetni~kom djelu budu}nosti, o trgovci-ma kakvog je prepoznao u Meyerbeeru,a utjelovio u Alberichu i Mimeu, o otkup-ljenju i ono {to }e kasnije stvoriti neslu}e-ne probleme – o njema~kom junaku.Ma|ioni~ar Wagner bio je i majstor zasti-ranja, premda je na kraju puta do{ao doto~ke bez povratka – do "Parsifala", koji jekri`em, Kristom i Svetim Gralom objasniorazlo`nost puta (ne samo njegovog), poputzrcala mu pokazao meandre koje je fili-granski postavio u "Prstenu" i, kona~no,snagu ljubavi, koja mu se vjerojatno tektada – po prvi put – nije u~inila tako zao-bilaznom i bezazlenom kako je obi~avaovjerovati. Put do "Parsifala" osvijetlio jePedro Calderón de la Barca.

Uzmimo romanti~nu operu u tri~ina "Lohengrin", koja je praizvedena1850. u Weimaru. U to vrijeme on imasigurno skloni{te od susreta s krajnjim Isti-nama o biti umjetnosti, mu{karca, `ene isvijeta, op}enito. Iz tog je razloga operaromanti~na, iskonstruirana predvidljivo sograni~enostima i nedosljednostima ljud-ske naravi (lik Else od Brabanta). Ne zabo-ravimo, Wagner nipo{to nije romanti~anskladatelj koji doista pro`ivljava sudbinesvojih likova. Kroz zapleteni libretisti~kikomplot on nema namjeru "uroniti" uemociju (zna~ajnu ljudsku karakteristiku),

�������� � � � � � � ��������� ��������

4

nego iznova pretresti vlastite frustracije(Lohengrin koji se mora vratiti u kulu bjelo-kosnu zapravo je neshva}eni On). Uko~enje bio taj androgini psihi~ki su`ivot nje-govog mu{kog i `enskog principa. Pod-sjetimo, u svim operama i dramama Wag-nerovim `enski likovi imperativno mora-ju stradati! On ih svjesno {alje u smrt jerje intuitivno naslutio glazbenu ~arolijuljubavi utjelovljenu ne u mu{karcu negou ̀ eni. Mu{karac, pjesnik mora ju obuzetii pot~initi je drami, svojim stihovima.Uni{titi je da bi pre`ivjela, kako je toFrançois Perrier na jednom mjestu primi-jetio. No, okosnica "Lohengrina" jo{ uvijeknije ljubav. Premda tako izgleda. Stihovi"U dalekoj zemlji nedostupnoj vama…"sa`eta je sva Wagnerova netrpeljivost, redthin line izme|u obi~nog i svijeta umjet-nosti i tek malo razotkrivanje pravih pro-blemskih polja na kojima opera po~iva.Zamaskirati i ve} prema ukusu publike te-atralno opskrbiti opernu scenu labudovi-ma, ma~em, posudom Svetog grala im-perativ je tihog, nijemog i samovoljnogredatelja – prisjetimo se ovdje i Lyotarda– koji treba paravane, fasade, privid, luk-ove, svodove i povr{inu za upisivanje, sveda bi njegov autorski potpis zbog la`neskromnosti ostao nevidljiv. "Stvoritipovr{inu poput privida – ka`e Francuz –to zna~i konstruirati, odnosno proizvestiakcije koje }e se prihvatiti kao efekti nekihdrugih stvari, Drugog, a ne kao doga|aji,

kao ne{to {to }e se dogoditi." Wagner jeshvatio da se na tragi~nom uspostavljateatralnost, no glazbeno i ne}e sasvimuspjeti u tome. Poslu{ajmo predigru "Loh-engrina", taj savr{eni harmonijski kristalu stalnoj elevaciji ka nebesima. Po~etakWagnerova osloba|anja od sje}anja,poput nesvjesnog. Ima ne{to epifanijski utome, upravo ona misao o tajni Apsuluta,trajanja, postojanja, koja sama po sebi inema puno veze sa libretom opere. Jer,dokle god je postojala mu~na i tegobnadilema jesam li pjesnik ili glazbenik (ili jeglazbeni princip ipak svojstven ̀ eni?), biloje za o~ekivati da }e se takvo shizoidnostanje reflektirati u operi. Ova opera uto-liko nije autenti~na ukoliko znamo da}e se Wagner ipak jednom susresti s "Par-sifalom", slu`benim ocem Lohengri-novim. Problem i pitanje `enskog nijerazrije{en, jer je Elsa od Brabanta topla,znati`eljna, ali slaba i upla{ena od nep-oznatog. A Lohengrin, kao i Richard Wag-ner, treba bezuvjetno povjerenje kako bise rije{io opsesivne potrebe da strah odmogu}eg ostvarenja ljubavi savlada bru-talnom eliminacijom `enskog lika. Takodolazimo do utopijske projekcijebudisti~ki prosve}enog skladatelja,autenti~nog Wagnera, vizionara koji }ehisteri~ni pla{t romanti~ne ljubavi od-baciti i prigrliti svijet sa metafizi~komrezignacijom onoga kojeg je okrznuonihilizam. U tom smislu Schopenhauer

nikad i nije bio kriv za njegov pesimi-zam. Tko je uop}e rekao da je spoznajavedro stanje duha?

Kolekciju Opera Treasury izdava~keku}e RCA sa oznakom Red Seal, koja je –koriste}i Apogee UV22TM Super CD Encod-ing sa 20-bitnom rezolucijom – remaster-irala izvedbu "Lohengrina" iz 1965. u Bos-tonu pod ravnanjem Ericha Leinsdorfa, tre-ba uva`iti kao standard ispod kojeg senipo{to ne smije i}i ukoliko se `eli udovo-ljiti svim zahtjevima koje Wagnerove ope-re op}enito nala`u. Iznena|uje koliko jesavr{ena interpretacija tenora SándoraKónye, sopranistice Lucine Amare, a oso-bito Rite Gorr, mezzosopranistice u uloziOrtrud, koja nas kraju dueta "Was machtdich in so wilder Klage" (kraj prvog CD-a,po~etak drugog ~ina) paklenim, hladnimsmijehom uvodi u mra~ne krajolike svojedu{e. Bostonski simfonijski orkestar podravnanjem Ericha Leinsdorfa doista funk-cionira kao "das wissende Orchester",~emu je Richard Wagner uvijek te`io ot-kada se upleo u nezahvalne reformisti~kezahvate na polju opere. Uspjeti sa gotovoanti~kom suzdr`ano{}u glasa i uravno-te`eno{}u golemog ansambla interpretiratine{to {to je ve} po predrasudi romanti~no,dramati~no i uzburkano, tj. Richarda Wag-nera (jer mi to en général doista i mislimoo njemu) plafon je koji uspijevaju dotak-nuti rijetki, i to vrlo rijetko. To je mo} re-prezentacije!

� !����" � # $ % � � � � & # � ' � ( �)������*����+��,-���

B. Weikl, C. Studer, B. Heppner,K. Moll, S. Lorenz, Zbor i orkestar

Bavarske dr`avne opere,WOLFG ANG SAWALL ISCH

� EMI 5 55142 2 (4 CD)

U proteklih desetak godina kona~no smodo~ekali nekoliko vrsnih izvedbi ove Wag-nerove, kolopletom dru{tvenih okolnosti,zapostavljane opere. Maestro Solti je sa^ika{kim simfonijskim orkestrom i zboromsnimio svoje druge "Meistersingere" 1995.s Jose van Dammom kao Sachsom; EMI jereizdao nekad referentnu Karajanovu snim-ku s Drezdenskom dr`avnom kapelom teTheom Adamom; a evo i Wolfgang Sawal-lisch je prihvatio 1993. godine snimiti ope-ru kojom je tako ~esto ravnao u svojojnekad mati~noj ku}i, Bavarskoj dr`avnojoperi. Na raspolaganje su mu stavljeni go-tovo idealni tuma~i, te "njegov" orkestar,posebno osjetljiv i ponosan na interpreti-ranje ove opere. Rezultat je izvanredan, iu interpretativnom i u tehni~kom pogledu,pa bih ovu snimku najtoplije preporu~io.

U "Meistersingerima iz Nürnberga"Wagner je u srednjevjekovnu romanti~nugra|ansku pri~u utkao i svoje 1868. go-dine sasvim zrele i prihvatljive ideje o sve-njema~kom ujedinjenju i narodnoj hvali.

Zanosna ideja ali i cijela opera bile su,na`alost, tijekom Hitlerovog re`ima zlo-uporabljene, oskvrnute, neshva}ene. Ta~injenica je neumitno utjecala na interpre-tacije ovog glazbenog remek-djela, pose-bice u poratnim snimkama. Imaju}i naumu prvenstveno glazbu i glazbeni sadr`aj,dr`im pak neopravdanim oduzeti ovojoperi taj budni romanti~arsko-nacionalniduh i ograni~iti se isklju~ivo na aspektljubavno-pjeva~kog natjecanja.

Sawallisch se "Majstorima pjeva-~ima" bavio skoro cijeli ̀ ivot, uprizoruju}iih na poznatim opernim pozornicama. Svosvoje izvedbeno iskustvo, svo odu{evljenjetom duhovitom i ̀ ivopisnom glazbom kaoi detaljno prou~enu i promi{ljenu slojevi-tost i dramaturgiju ove opere uspio je utka-ti u ovu majstorsku interpretaciju. On ni-koju od Wagnerovih ideja ne poku{avasakriti, ve} ih naprotiv sve s puno glazbenogukusa razra|uje i povezuje. Rezultat je taj,da je ova opera ovdje za`ivjela u svoj pu-nini i bogatstvu sadr`ajnosti i raznolikosti.Precizan i mo}an zbor te siguran i nadah-nut orkestar vjerno prate sve dirigentoveideje, stvaraju}i pritom i onu vrstu operiponekad potrebnog dodatnog emotivnognaboja i razumijevanja koji se prenose nazadovoljnog i oplemenjenog slu{atelja.

U glavnim ulogama ~ini mi se da su seposre}ili glasovno idealni interpreti, a sviodreda izvrsno izgovaraju bujice njema-~kog teksta, a svaka je rije~, zahvaljuju}iuzornoj tehni~koj strani snimke, savr{enorazumljiva. Jedino na Corneliu Kallisch(Magdalene) ne moram tro{iti superlative– ona je solidna pjeva~ica, ne posebno ugo-dne mezzosopranske boje. Zato je CherylStuder izvrsna Eva kultiviranog i jo{ uvijekmladodramski zvu~e}eg soprana. SiegfriedLorenz (Beckmesser) iskazuje se najuzorni-jom dikcijom, u nezahvalnoj i jedinoj ulo-zi negativca. Tenorski par je izvrsno izab-ran. Lirski Deon van der Walt (David) idramski Ben Heppner (Stolzing) kontrasti-raju glasovima, kao i karakterima svojihuloga. Stolzing je svakako "najmanjevagnerovska" tenorska uloga u Wagner-ovim operama, pa je ovaj izbor dramskogtenora tamnije boje, a prvenstveno bel-kantisti~ki izgra|enog repertoara pravipotez. Onu pravu toplinu interpretacijemo`emo zahvaliti basovskom dvojcu. KurtMoll mo}nim i ujedna~enim basom pjevaPognera, a bas-bariton Bernda Weikla os-vaja toplom bojom, smireno{}u i postig-nutom ravnote`om. Njegov je Sachs ple-menit, pametan, ugledan i ljudski dirljiv iuvjerljiv u svom ljubavnom odricanju.

��.������ � � � ��� � � � � ��� ����� /0����������������

Dunja Vejzovi}, Dubrova~ki grad. ork.,LOVRO von MATA~I}

Vero Vision ISBN 953-97687-2-1

Pet pjesama Mathilde Wesendonk zauzi-maju izdvojeno mjesto u djelu RichardaWagnera i predstavljaju rani primjer lie-da uz pratnju orkestra, koji najavljuje is-tovrsne cikluse Mahlera, Schönberga,Straussa,... Godine 1854., tri godine prijenego }e zapo~eti radom na novom pro-jektu, Wagner pi{e Franzu Lisztu: "Budu}ida nikada u `ivotu nisam do`ivio istinskuljubavnu sre}u, `elim podi}i naj-~udesnijem od svih snova spomenik ukojem }e se od po~etka do kraja slavitiljubav. Imam u glavi osnovu "Tristana iIzolde" ", a s ostvarenjem te osnove, po~eose Wagneru ostvarivati i jedan drugi `ivo-tni san. Godine 1852. skladatelj upozna-

je bogatog trgovca svile, Otta Wesendon-ka, odu{evljenog Wagnerom, koji ne samo{to je nov~ano potpomagao Wagnera,nego mu je u Zürichu stavio na raspo-laganje ku}icu pokraj vlastite vile uizgradnji. U prolje}e 1857. Wagner seuseljuje u ku}icu i ubrzo razvija prisnuvezu s Wesendonkovom suprugomMathildom. Usporedo s radom na"Tristanu i Izoldi" Wagner te zime uglazb-ljuje pet Mathildinih pjesama. Mathildi-ne se pjesme mogu ~itati kao dnevnik nji-hove ljubavne veze. Njihovo pone{to ap-straktno kozmi~ko okru`je ishod je te`njeda se rije~ima iska`e do`ivljaj ljubavneekstaze. Zato Mathilda mo`e faustovskipo`eljeti da se zaustavi kota~ vremena.Kako produ`iti ozbiljeni san kada sve go-vori o tome da on ide k svom izmaku – toje upit koji je Wagner orkestrirao u

velebni uzdah koji se ~uje u pozadinibeskrajnog tristanovskog napjeva.

"Pjesme Mathilde Wesendonk" Ri-charda Wagnera, {to ih je otpjevala DunjaVejzovi} jedne dubrova~ke ve~eri prijedvadeset godina uz pratnju Dubrova~koggradskog orkestra pod vodstvom LovreMata~i}a – ponajprije su dojmljiv doku-ment. U njemu su pod senzibilnom diri-gentovom rukom pomirene dvije pone{tonepodudarne ~injenice – s jedne stranemagistralna izvedba na{e velike vagneri-janke, a s druge pone{to kolebljiv zvuk dub-rova~kog orkestra. Svijetli i tamni timbrovipresijavaju se u glasu Dunje Vejzovi}, a usavr{enom skladu s mijenama raspolo`enjau Mathildinim pjesmama. Taj sandubrova~ke ljetne no}i ima visoke i nisketo~ke unutarnje drame okrunjene napokonsavr{enom glazbenom katarzom.

ANE\O

U danima mladim svojim

Ja slu{ah o an|elima

[to mijenjaju rajsku sre}u

Za sunce nad zemnim tlima,

Pa kad srce brige mu~e

Il' od svijeta skrito ~ezne,

Kad krvari u ti{ini

I u gorku pla~u grezne,

Kad usrdno ono moli

Tek za svoje izbavljenje,

An|eo se spu{ta k njemu

Pa se blago k nebu penje.

I k meni an|el si{'o

Te na sjajnim perima

Daleko od boli svake

Nosi duh nebesima

STANI

Bu~ni, {umni vremenski kota~u

Koji vje~nost kru‘no mjeri{;

Svjetlonosne sfere silnog Svega

[to kuglu okru‘ujete; i ti

Pravje~ito stvaranje sad stani,

Dosta tvorbe – dajte meni biti!

Stani sad, roditeljska snago,

Prva misli koja vje~no tvori{!

Duhu, sustaj, ‘udnje, smirite se!

Za tren jedan neka glas vam jenja!

Razigrano bilo, ustavi se;

Zavr{i se vje~ni dane htijenja!

Da u sretnom, slatkom zaboravu

Sva ta milja mogu izmjeriti!

Kad oko iz oka pije slasti

A du{a se utapa u du{i;

Bi}e se pronalazi u bi}u

I cilj se najavljuje svih nada.

Ostado{e usta nijema

U za~udnoj {utnji svijeta,

Ni jedne ve} ‘elje du{a nema:

Trag vje~nost prepoznaje

~ovjek,

Zagonetku tvoju rije{io je,

Ti Prirodo sveta.

U STAKLENIKU

Krune li{}a nadsvo|ene,

Od smaragda baldahini,

Djeco dalekih krajeva,

^emu li ste tu‘ni vi mi?

[utke grane obarate

Znakovima uzduh rese},

A nijem svjedok va{ih patnja,

Sladak miris uzdi‘e se.

Na daleko u ~eznu}u

Krilite vi ruke guste

I grlite uzaludno

U‘ase praznine puste.

Dobro znadem, biljke bijedne,

Mi – dijelimo istu sudbinu,

Makar svijetlom ozareni,

Na{ zavi~aj nije tu!

I k'o {to se sunce dijeli

Od ispraznog danjeg sjaja,

Onaj koji zbilja pati

Pla{t od {utnje na se stavlja.

Tiho biva, {umnim tkanjem

Tamni prostor ispuni se:

Te{ke kapi vidim kako

Rubom svakog lista vise.

BOLI

Sunce, pred no} tvoje o~i

Uplakane sve crvene,

Kad u more tone{, ranu

Smrt da na|e{ usred pjene.

Al' vra}a{ se starim sjajem,

Ovog tmurnog svijeta dika,

U jutro probudiv{i se

Poput gordog pobjednika!

Ah, za{to je meni tu‘it,

Za{to te{ka srca biti,

Mora l' sunce ~ak zakazat,

Mora li se sunce skriti?

Ta zar smrt tek ‘ivot ra|a,

Zar tek boli slasti daju:

O, prirodo, tebi hvala

Jer si boli meni dala.

SNOVI

Reci, koji snovi divni

Du{u moju zasu‘nji{e

Te u ni{ta kao pusta

Pjena nisu rasprsli se?

Snovi {to su svakog sata,

Svakog dana ljep{i ruhom

Te s nebeskom svojom vije{}u

Plove sretno mojim duhom?

Snovi {to k'o zrake sjajne

U du{i se slaze} truse,

Gdje slikaju sliku vje~nu:

Samo jednog spominju se!

Sni kao kad u prolje}e

Sunce usred snijega ljubi

Cvije}e {to od puste sre}e

On pozdravom svojim snubi,

Pa nam raste, pa nam cvijete,

Ta mirisom snovno plju{ti,

Na grudi se tvojoj gasi

Da u grob se potom spusti.

�������� 1 � � / � 2 � � ! �34�3"��5�6"�

Staatskapelle Dresden,MAREK JANOWSKI

Menart � RCA Victor 74321 45421 (4 CD)

Od onih kojima to ne{to zna~i. [to seTolstoja ti~e, moglo ga je mirno i ne biti,ionako su to bili, kako je to zabilje‘io grandsegnieur naracije, "sve sami po~eci beznastavaka". Ni{ta bolje nije o njemu mislioni Stravinski nazvav{i ga sasvim prozai~noi ozbiljno "telefonskim imenikom", misle}ina digitalno pobrojavanje leitmotiva imotivi}a iz ove ili one obitelji Ringa. AliShaw nije mogao bez njega, nazvav{i paksebe, pravog dramati~ara "istinskimvagnerijancem", ma {to to zna~ilo ne-istinskim vagnerijancima. A hodo~a{}a uBayreuth...? Karajanove agonije nadsvakom novom pjeva~kom postavom...?muke legije re‘isera oko ba{ one jedine,prave, i ne znam {to sve ne, inscenacije?Nije li Hans Jürgen Sieberberg ispravnopostupio u svom filmu "Parsifal", pu{taju}ida likovi hodaju, penju se i tumaraju poka{iranoj Wagnerovoj glavi, kao da je malonapukla Wagnerova maska jo{ jedinomjesto odigravanja drame kona~nogbeskona~ja kojemu te‘i?

Bogovi koji su isko~ili iz Wagneroveglave na{li su prekomjeran broj najraz-li~itijih poklonika, da bi ih se moglo vratitionamo odakle su do{li, tj. u legendu opostanku germanskog svijeta, ~ak i kadahodaju po vlastitoj, tj. Wagnerovoj glavi,kako to vidi Sieberberg.

Ne bih se priklonila niti jednima nitidrugima. Wagner je odigrao svojuepohalnu ulogu, i to je dovoljno da gauzmemo ozbiljno. Ali, pratiti samo,recimo, s koliko je neke mra~ne, pomnestrasti Nietzsche bdio nad svime {to jeWagner poduzimao, ili recimo Mannovuovisnost o Wagneru, da se nije mogaoemancipirati od njega, velikog njema-~kog... itd.; ~ak ni kad mu se rugao,primjerice u pripovijetci "Tristan"; jasno jeda se tu radi o ne~emu {to nadilazi glazbuili izlazi iz nje ili je izvan glazbe. I upravose tu mije{aju vode Wagnerove Rajne. [tou Gesamtu nadilazi glazbu da je vrijedilotoliko tinte potro{iti? [to izlazi iz te glazbe,kakvi su to do`ivljaji i za koga da onikojima je to jedina hrana ne znaju mislitidalje od toga? I uop}e, nije li odgovor nato sve skupa zapravo negdje drugdje, izvanglazbe? Recimo, u "Prstenu Nibelunga"koji je Tomislav Ladan tako ~itko preveo.Ili u Thomasovoj legendi iz IX. stolje}a oTantrisu i Isolti bijelih ruku. Wagner volida se radnja odigrava "nigdje", ili "negdje",bilo to more, {ume, ili nebo, i "jednom"tako da sve bude malo nejasno, jer mit jemit, ali, paf!, eto odjednom Rajne. Vrlokonkretne, jedne, jedine Rajne. I svi znamogdje je Rajna i {to je rajnska oblast. Rajna

k'o Rajna, Schumann se dosta bavio tomrijekom, pa nije ostavilo traga. [to da seWalküre kupaju u Leti ili Isaru? Ne, ne,upravo je Rajna onaj konop kojim jeWagner privezao ~itavo germansko nebo(i skandinavsko i saksonsko) za Njema~ku.Nisu mu bile zanimljive mazurke i noc-turni, romantizam se odvijao u duhu nekihdrugih suvremenika, on je izgarao dadovu~e to nebo na zemlju, a ne da se odnje odale~i. Konkretna zemlja, stvarniproleteri, `ivi revolucionari 1848. Tko suti ljudi, kakav je to prostor u kojem se tosve zbiva, {to ih povezuje? To ne znamo,ali Wagneru se u~inilo da on zna, i ako ihi nije ni{ta povezivalo, kroz Wagnera suna{li zajedni{tvo. Malo su se lecnuli kad jekrenuo tra`iti Krista u "Parsifalu", jer akoljubav ili nedostatak ljubavi i nije bilonjegovo najve}e mesijanstvo, ono ga je kaobolni trn od prve opere vuklo naprijed, svedo "Parsifala". Udario je u pogansku `icu,du{a se nije morala mu~iti ka spasenju (ia-ko ih je "do~ekao" na Veliki Petak u"Parsifalu"), mogli su mirno propasti kaoGustav Aschenbach, zadnji izdanak tog fin-de-siecleovskog bilja koje samodopadnovene bez ̀ elje i nade u novo prolje}e. Htjelisu se odmoriti od Luthera i njegove misijekoja ih je 100, pa 30 godina neizmjernoiscrpljivala, a da spas nije stizao, osim {tosu sve vi{e sli~ili drugim narodima Europe.Dosadno i bez veli~ine. No, Wagner je ~ist.On je genij kojemu je i samome trebaopredah, parsifalsko lutanje po kolektivnonesvjesnim pra-putovima, da bi se ja~eindividualizirao kroz "Parsifala". Wagnernije zaostao u Wagneru, nije ga opkolioRing iz kojeg se jo{ uvijek mnogi ne znajuprovu}i. On je ipak bio gospodarpredstave i me{tar ceremonije. Nije pro-pao s Walhallom, dok oni kojima je onabila sve i sva – jesu.

Stoga interpretacija Mareka Jano-wskog ima smisla: naracija, naracija, inaracija. Ispri~ati, preplivati tu mitskuRajnu bez gubitaka. A budu}i da ponjegovoj izvedbi kraja i propasti Walhallebez ikakvog Hollywooda uop}e ne mo‘ete

pogoditi radnju, pa onda morate posegnutiza Wagnerovim didaskalijama, shvatite daWagner jednostavno ‘eli bogovima re}iZbogom, ukratko, vi{e ih ne vidimo, {to jeto~no. Parsifalov Gral ionako putuje zaje-dno s njim, kao novo sredstvo nadila‘enjazemaljskog. Sumrak bogova, kao pri~a izdavnine, i to je sve. "Strijelac vilenjak" stogodina kasnije, samo {to su svi za "Strijelca"vjerovali da je iz ma{te, a za Wagnerovfoklorni bo‘anski aparat da je realan. I danije iz davnine. Sasvim nerealno i nesu-vremeno. Jankowski ne popu{ta, dr‘i seWagnerovog notnog teksta, i to mo‘da nijeuzbudljivo kao Solti, ili dramati~no kaoBarenboim, ili pak klasi~no kao Böhm, alije mo‘da prije dvadeset godina biloneophodno da se vagnerijanstvo otrijeznii privede istinskim vrijednostima djela.Rene Kollo, tada{nji idealni Parsifal, svojomje interpretacijom uspio izbrisati sve na-slage i natruhe divljaka, heroja ili mu~e-nika Siegfrieda i u~initi ga bajkovito ~istim,ako ne i beskrvnim, {to je za bajku samodobro, jer tako u prvi plan izbija funkcijalika. Vagnerijanci ina~e svugdje i u svemu~uju samo Wagnera, pa je dobro svestiSiegfrieda na pravu mjeru. Time se i Albe-rich svodi na lice iz bajke, dok jedinoBrünnhilda zadr‘ava neko pravo gr~kogkora da komentira radnju i opravda svojezadnje rije~i: "Ja znam sve."

Epska verzija "Sumraka bogova" nijemogla biti povjerena boljem orkestru nasvijetu od dresdenske Staatskapelle, koja jepoznata po tome da se ~uje svaki luk, svakacezura, nema to~ke ni zareza koji nije namjestu. Sve u svemu, glazbena verzijaromana "Time Machine" H. G. Wellsa,svjetonazor i teme bliske prijelazu stolje}a.Ili Fritzu Langu u "Metropolisu". Dobri i zliu borbi za spas proletera. Stari {e{ir, reklibismo na novom prijelazu stolje}a.

@enske su uloge tada pjevali veliki iprekrasni glasovi: Gutrune – Norma Sharp,Waltraute – Ortrun Wenkel, Woglinde –Lucia Popp, Wellgunde – Uta Priew iFlosshilde – Hanna Schwartz. BrünnhildeJeannine Altmeyer je pone{to koncertna,bez ispada, ali i bez ja~eg odnosa sa par-tnerima. Hans Günther Nöcker kao Gunteri Matti Salminen, kao Hagen mogu sesmatrati tako|er antologijskim izvedbama,dok je Alberich Siegmunda Nimsgernaprenominiran za takvu ocjenu.

Opera je snimljena 1983. s opernimansamblima iz Dresdena i Leipziga, a tadasu iz onda{nje Isto~ne Njema~ke stizaleuzorne i besprijekorne izvedbe velikih iklasi~nih djela glazbene literature, pa je iovaj RCA Crveni pe~at jedan takav primjer,no danas nalazi svoje mjesto po sasvimdrugim kriterijima od onda{njih. Slobodnaod nemile pro{losti, ova je snimka samodobila na vrijednosti.

Marek Janowski

��.7����� � � � � � � � � � 8 � � � ����9����� � � � : � � �;"<#��5"�=4�

MO@E LI EROS BEZ THANATOSA?

…dragi {tio~e, s nemalim pravom }e{ u~udu pogledom preletjeti preko ovoganaslovnog pitanja, i sa indignacijom pri-mijetiti njegovu potpunu neprikladnost je-dnom ~asopisu posve}enom glazbi, snim-kama, i svemu tome najsli~nijem…

Taj naslov bi se prije na{ao ubilje‘nici nekog studenta filozofije s prvegodine, a ti, vrli {tio~e, pitat }e{ se otkudta nerazumljiva imena zaboravljenihgr~kih bogova u svezi sa dekadentom,bur‘ujem i anarhistom Wagnerom, Panger-manom ogrezlim u iskrivljavanju mi-tologije vlastitog naroda? Pa ipak, ovo pi-tanje, naizgled vezano za nekopsihoanaliti~ko ili, u najboljem slu~aju,ni~eansko poimanje svijeta, jest svakakojedno od temeljnih problema Wagneroveglazbeno-scenske dramaturgije. Eros,shva}en kao temeljna odrednica svega‘ivog, onog iz sebe i preko sebe izra-staju}eg, i Thanatos, shva}en kao jednoodustajanje od prisutnosti, jedno slablje-nje volje za mo}i i kona~no prepu{tanjematici svega postoje}eg koje neumitno ipostojano utrnjuje i zalazi, doista predsta-vljaju dva mogu}a pola ljudske egzisten-cije. Ovu suprotnost Nietzsche, Wagner-ov pobornik, pa protivnik, vidi upravo usuprotnosti anti~ke i kr{}anske civilizacije,dakle, u dva Atlantova stupa novovjekemisli. I upravo za Eros se odlu~uje Nietzsch-eov nad~ovjek, za vje~no vra}anje krugara|anja i umiranja, za perpetuiranje kakovlastite biolo{ke vrste, tako i vlastitog u‘itkau strahotama postojanja.

S druge strane, Eros, kao slijepa ibezumna ‘ivotna sila, i Thanatos, kaomudra samospoznaja vlastite prolaznosti,ne ostavljaju kr{}anskom ~ovjeku dvojbe:utjeha le‘i u zagrobnom ‘ivotu, kojem ovajzemaljski tek predstavlja uvertiru prepunuformalnih i harmonijskih ograni~enja.

Nietzsche contra Wagner: sukus su-koba le‘i upravo u gore navedenom. Paako je Nietzsche jo{ mogao podnijeti impli-citnu kr{}anskost "Tristana i Izolde", ~ijaupravo dionizijska ljubav, iracionalnoza~eta ljubavnim otrovom kao zamjenomza pravi otrov, razbuktala do strasti srdacaprotivnoj svakom ovozemaljskom poretkui logici, ne mo‘e na}i svoje ispunjenje uovome svijetu, svakako mu se u~inioodvratnim posljedak razvoja ovakve Wa-gnerove dramaturgije – "Parsifal". Zaista,u "Parsifalu" uzvi{ena uzajamna dionizijs-ka ljubav postaje spolni nagon subjektivnomu{kog, dakle, problem s kojim se mu{kidio ljudske vrste mora nekako nositi. Brat-stvo Svetog grala kao metafora mu{kogpopu{ta u liku njihovog glave{ine Amfor-tasa pred ~arima Kundry, za koju samWagner u libretu ka‘e da je tek jedna od

emanacija vje~ito ‘enstveno-vje{ti~jeg. Alini tu ‘ena nije shva}ena kao suprotni spol,ve} je tek sredstvo kojim zli ~arobnjakKlingsor, jedno} i sam Bo‘ji an|eo, koji seod Boga odmetnuo jer u tom dru{tvu nijebio prvi (dakle, opet je tipi~no mu{koprvenstvo prauzrok cijeloj drami), ‘elipokoriti sveto bratstvo i njime vladati. I tudolazimo do iskonske teme svih Wagnero-vih drama: ‘ena mora iskupiti mu{karcaili, jednostavnije re~eno, ‘ena mora platitizato {to privla~i mu{karce i na taj na~in ujednom potencijalno skladnom mu{komdru{tvu stvara razdor. Tako u "Parsifalu"Wagner zagovara ne puninu dionizijske (patime i tjelesne) ljubavi, ve} pro~i{}avanjesvih mogu}ih motiva koji bi mu{karcemogli dovesti u napast spolne po‘ude.Paradoksalno, Wagner navodi sljede}e bit-ne osobine za svog idealnog neporo~nogjunaka: "kroz supatnju spoznaju}i, ~istibedak". Upravo kr{}ansku supatnju Wag-ner vidi kao protuteg mu{kom libidu. Ja-sno je da Nietzsche u takvom ustezanjuod prirodnog nagona, kao jednog od bi-tnih osobina punine ‘ivota, prepoznajeodustanak Wagnera od osnovnih zamislivlastite filozofije.

Duga~ak je popis Wagnerovih he-roina/‘rtava mu{kog libida: Senta, Elsa,Elisabeth, Freia, Sieglinde, Brünnhilde, tena koncu Kundry. S popisa je namjernoizostavljena Izolde, kao jedini lik koji je,kako je prethodno obrazlo‘eno, ravno-pravno upleten s Tristanom u grijeh ljubavi.Mnogo je rije~i napisano o mogu}im oso-bnim uzrocima ovakvog Wagnerovoggledanja na ljubav. Je li Parsifal okajavan-je vlastitog Wagnerovog grijeha preljuba(jednom od najboljih prijatelja, von Bü-lowu, Wagner je preoteo svoju drugu ‘enuCosimu, kao {to je i Mathilde von Wesen-donck bila supruga jednog od Wagnerovihpromicatelja)? Je li Wagner trpio ve}i diosvog prvog braka pod jarmom Minne Plan-ner, ‘ene starije od svog supru‘nika i o~itodominantnije, i je li takav odnos snaga biouzrokom njegovoj kasnijoj satirijazi kojamu je na koncu ‘ivota stvarala ~ak i zdrav-stvene probleme? Je li iskrenost i dubinaodnosa sa Mathilde von Wesendonck iza-zvala takvu iskrenost i dubinu u prikazuljubavi Tristana i Izolde, i time izuzetak upravilnom slijedu ‘ena – ‘rtava? Bilo kakobilo, te{ko je danas s pouzdano{}u odgo-voriti na ta toliko osobna pitanja. Svakako,navedeni motivi Wagnerovog impozantnogdjela bili su ubrzo u sljede}em razdoblju, uepohi fin de siéclea prepoznati kao temelj-ni motivi zapadne civilizacije.

Kako su na ova pitanja odgovorili in-terpreti koje smo izlo‘ili propitivanju? Trebanapomenuti da se radi o nekim od najvred-nijih snimaka "Parsifala" i "Tristana i Izolde"uop}e i moram odmah re}i, vrlo razli~ito.

TRISTAN UND ISOLDEL. Suthaus, K. Flagstad, J. Greindl,D. Fischer-Dieskau, Philharmonia

Orchestra, W. Furtwängler� EMI CDS7 47322-8

PARSIFALW. Windgassen, M. Mödl, L. Weber,H. Uhde, G. London, BayreutherFestspielen, H. Knappertsbusch

� Teldec LP 6.35006 (5 CD)

PARSIFALF. Uhl, C. Ludwig, H. Hotter, W. Berry,

E. Wächter, Zbor i orkestar Be~keDr`avne opere, H. von Karajan

Menart � BMG/RCA Victor 74321 61950

Prvo treba istaknuti neravnopravnost uvje-ta snimanja: snimke "Parsifala" su u‘ivo, stime da je druga digitalizirana i remaster-irana, do~im je "Tristan" studijska snimka.Odatle niz nepreciznosti izvedbi u‘ivo tre-ba uzeti kao prirodnu posljedicu scenskihzbivanja i nemogu}nosti doista vjernogsnimanja pjeva~a i posebno zbora u pokre-tu. S druge strane, fascinantna je uvjerlji-vost Furtwänglerovog "Tristana": ni u je-dnom trenutku nemamo utisak hladne per-fekcije studijske snimke, ve} smo od sa-mog po~etka drame u sredi{tu zbivanja,no{eni vjetrovima mutnog Irskog mora.Sve tri snimke su pomalo na~injene i izpoliti~kih motiva: Karajanov "Parsifal" jeprvi austrijski "Parsifal" poslijeratnog doba,Knappertsbuschev "Parsifal" je objavljentako|er tek 1966., kao vrijedan dokumentizvo|a~ke prakse iz nacisti~kih vremena(premda sam Knappertsbusch ni u komslu~aju nije pripadao krugu umjetnika pro-moviranih i privilegiranih u doba naciz-ma), do~im Furtwänglerov "Tristan" pred-stavlja svojevrsnu rehabilitaciju velikogdirigenta na pobjedni~kom zapadnomglazbenom tr‘i{tu (radi se o britanskojprodukciji, a i izabrani naslov sigurno neizaziva politi~ke konotacije jednog "Lo-hengrina" ili "Parsifala", Hitleru najdra‘ihopera). Tako je, na neki na~in, kroz de-nacifikaciju svojih interpreta denacificirani sam Wagner.

Ipak, vratimo li se iz hladnoratovskihpoliti~kih okolnosti tog doba na poljesamih estetskih pitanja izvedbe, moramose ponovo suo~iti s naslovom ovoga ~lan-ka: Eros ili Thanatos? Za Furtwänglera jesigurno Eros odgovor. Za mene je to dois-ta nedosti‘na izvedba, te me to vi{e ~udetvrdnje njegovih suvremenika o Furtwän-glerovom nedostatno izra‘enom smislu zaoblikovanje opernih interpretacija. Orke-star je doista zvu~no utjelovljenje svihdramatur{kih motiva. Na ~udesan na~in jezdru‘ena preglednost zvuka (koja je ina~ekasnije postala istozna~nicom Karajanovog

zvuka) s dinamikom i ritmi~kim pokretom.Glazba kao prijelaz i preljev izme|u la-bilnih psiholo{kih (a u drami i formalnih)stanja osnovni je postulat Furtwänglerovogpristupa Wagnerovoj glazbenoj drami. Tajpristup je izdr‘ao mnoge ku{nje vremena,pa ~ak i kasnije, vrlo originalno i plodonos-no Boulezovo avangardisti~ko i{~itavanjeboje zvuka kao osnovnog znaka Wagner-ove dramaturgije. Potpuno su u skladu sovom interpretacijom Kirsten Flagstad, kaoIzolde za sva vremena, pjeva~ica nevjero-jatnog podru~ja glasovnih mogu}nosti, odsublimne lirike do izvanredne dra-mati~nosti, nje‘na Blanche Thebom kaosuptilna Izoldina pratilja, hrabri KurwenalDietricha Fischer-Dieskaua, te iznad svihpotresni Marke Josefa Greindla. Upravo unjegovom introvertnom drhtavom pjevu,koji tek u par navrata gnjeva prema prije-varnom Tristanu zadobije svoju snagu ipuninu (rekli bismo, snagu pro{lih dana),~ujemo glas starca koji vi{e ‘ivot ne u‘ivave} ga trpi. Tako Furtwängler dugim pauza-ma i izostankom muzike pokazujeizostanak Erosa, i time zaokru‘uje posveni~eansku sliku odnosa me|u likovima:Eros, izgovoren ne samo veli~anstvenom inedostignutom gradacijom ljubavnogdvopjeva, odnosno Izoldine smrti, ve} istrastvenim, vrlo burnim Kurwenalovimprijateljstvom i odano{}u, te dirljivim Bran-gaeninim poku{ajem prenu}a Izolde izekstaze ljubavne smrti u svijet ‘ivih; s drugestrane, Thanatos, prikazan dvojako, kaorealni svijet bez Erosa, ispunjen njegovimsurogatima (ovo je ishodi{te mnogih kas-nijih razmi{ljanja, od T. S. Eliota do fran-cuskih egzistencijalista), te kao inverzijaErosa, kao suprotnost imanentna svakojneispunjivoj ljubavi. Na‘alost, jedino Lud-wig Suthaus, glasovno idealni Tristan, u

interpretaciji ostaje poomalo nedore~en:juna~an, uznosit i vrlo galantan, ali, nigd-je neposredan.

"Parsifal" tek ~eka jednu tako po-maknutu interpretaciju; Knappertsbuscho-vo vi|enje je tradicionalno, pod~injenomilosr|u i supatnji kao osnovnim okviri-ma drame i{~itanim iz 1. i 3. ~ina. Glaso-vita spora tempa, koja se nigdje ne pre-tvaraju u monotoniju, vrlo jasno profili-ran zvuk orkestra, u kojem se osobito isti~uguda~i neponovljivo mekih i toplih boja(a po lo{em neujedna~eni limeni puha~ivrlo upitne kvalitete tona), te lirski pjevglavnih junaka u blizini estetike njema~kogLieda (sjajni Weber i Windgassen) ~inesvakako ovu interpretaciju ishodi{nom zasve kasnije poku{aje. Sukladno navedenojkoncepciji, drugi ~in, s izuzetkom sjajneMarthe Mödl, koja svojom mlado{}u ineposredno{}u plasti~no oblikuje Kundryvi{e kao `ivo ljudsko bi}e, a manje kaosimbol, ostaje u drugom planu. NapastiIsto~nog vrta i nisu previ{e uzbudljivo done-sene (za {to ipak na tom mjestu nije krivaWagnerova tristanovski eroti~na muzika),a Uhdeov nedopustivo lo{ Klingsor bez ijedne pogo|ene intonacije podsje}a vi{ena stripovski afektiranu figuru jednog Gar-gamela. No pjeva~ki, sredi{nja figura ovesnimke je svakako George London: njegovnevjerojatno mo}an, a istovremeno izni-jansiran Amfortas postaje spiritus movenscijele radnje. Tako je u njemu i Knapperts-buschova koncepcija suosje}anja na{laidealan oslonac, jer upravo njegado`ivljavamo kao naj`ivlji lik, ispresijecannajrazli~itijim oblicima tjelesne i du{evnepatnje. Dojmljivi vrhunci prvog i tre}eg~ina, s mukom odr`ani obred Svetog gra-la, te kasnije Titurelov sprovod, prirodnoproizlaze iz su}utnog tona cijelog djela.

Thanatos stoga vlada u punom sjaju vite-zovima Svetog grala, a cvjetne djevojke iKundryne ~ari ne predstavljaju ni u je-dnom trenutku neko ozbiljnije isku{enjesvetoj dru`bi.

Ne{to druga~ije, ipak, stvari stoje sKarajanom; premda je njegova kasnija snim-ka "Parsifala" s na{om Dunjom Vejzovi}~i{}a zrelija i uvjerljivija. I danas fasciniranevjerojatna uravnote`enost zvuka jedneovakve izvedbe u`ivo, te odli~no obja-{njava slogan "der Wunder Karajan".Neobi~nost ove izvedbe su dvije pjeva~iceu liku Kundry: Elisabeth Hoengen i Chris-ta Ludwig. Na snimci je razlika vrlo uo~ljivai neobja{njiva; iz popratne knji`ice paksaznajemo da su razlozi re`ijski, a nemuzi~ki. No, kako je upravo Karajan biore`iser ove predstave, razlozi su jo{ nejas-niji. Da je jedna pjeva~ica kori{tena u pr-vom i tre}em ~inu, a druga u drugom,mogli bismo u tom razabrati podvojenostKundrynog lika na supatnicu i zavodnicu;no paradoksalno, Elisabeth Hoengen pje-va tako|er i prvi dio drugog ~ina, pa jenemogu}e prona}i neki dramatur{ki razlogovoj eskapadi. K tome, obje pjeva~ice, sva-ka na izrazito svoj na~in, suvereno donosesvoj lik, te se u kombinaciji potiru i nestvaraju nikakav cjeloviti utisak.

I sa mu{kim dijelom podjele je Kara-jan bio slabije sre}e od Knappertsbuscha:Wächter kao Amfortas je glasovno prili~noblijed, a Parsifalu Uhlu nedostaje lako}e ijednostavnosti. Jaka upori{ta Karajanovojkoncepciji bili su zato Hans Hotter kaoGurnemanz, Walter Berry kao Klingsor, tena{ Tugomir Franc kao izvrsni Titurel. Oso-bito Hotter prikazuje Gurnemanza kaoslo‘eni psiholo{ki lik, koji ne ostaje tek napovr{ini supatnje s Amfortasom negotako|er uvjerljivo pro‘ivljava i njegovaisku{enja.

Karajanova koncepcija je modernai apstraktna, udaljena podjednako od Ero-sa i od Thanatosa. On manje insistira naprisutnosti uo~ljivih motivi~kih sveza s rad-njom, a trudi se prepoznati neobi~nijedetalje koji pripoma‘u oblikovanju novihi zanimljivih zvu~nih odnosa me|u dioni-cama partiture. Me|u pjeva~ima je te{kouo~iti neku jasnu koncepciju; ~ini se da suoni sami tra‘ili (a neki i na{li) svoje mjestou rafiniranoj zvu~noj slici Karajanovogorkestra. Ipak, ovakvo vi|enje djeluje, kaoi raskol Kundry na dvije pjeva~ice, poma-lo eksperimentalno, sasvim u duhu glazbe-nih estetika koje su tutnjale avangardnomEuropom tih ljeta.

Na koncu, da pripomenemo: ~ini seda Wagnerovo djelo i danas, na po~etkunovoga stolje}a, mo‘e biti i{~itano na novii iznena|uju}i na~in. Cijeli niz novih i ~estome|usobno kontradiktornih interpretaci-ja to dobro potkrjepljuje. Mo‘da upravoprijepornost samih drama, mo‘da apstrak-tnost mitologiziranih fabula koje re‘iserimadopu{taju i najsmjelija rje{enja u sukobu smonumentalno isklesanom arhitekturomsamih partitura upravo izazivaju na novauprizorenja i nova snimanja. A mo‘da isudar ljubavnog i smrtnog mo‘e i u ovotehnikom ohla|eno doba unijeti iskruzanosa… ili ~ak i strasti…

� � � � � / 1 � � � >�"���"�="�=�#��

Milka Trnina je prvi put pjevala Kundry uBayreuthu 29. srpnja 1899., drugi put 31.srpnja, i nikada vi{e. Ali, bila jeprotagonistica prve izvedbe "Parsifala"izvan Bayreutha 24. prosinca 1903. uMetropolitanu, kada je na sebe svrnula savgnjev Wagnerove udovice Cosime, kojanije `eljela da se sve~ani posvetni prikaznjoj posve}en izvodi igdje izvan svetepozornice Bayreuthskih sve~anih igara. Ali1903. ugasla su Wagnerova autorska prava,i Parsifal je postao svojinom cijelogaglazbenog svijeta. U tome je bio znatanTrninin udio, a o slojevitom liku Kundryona ka`e: "Kundry je neobi~no privla~nauloga. Tri osobnosti spojene su u jednoj: uprvom ~inu divlja `ena, u drugomzavodni~ka sirena i na kraju spasenapokajnica – ta tri razli~ita karaktera pru`ajupjeva~ici neobi~no zanimljiv materijal zastudiranje. Izgra|ivala sam ulogu Kundryu Bayreuthu polaze}i od uvjerenja daKundry predstavlja ljudsku prirodu ubesprekidnoj borbi kako da se vine u visinei istodobno njezine padove natrag u dubineiz kojih je do{la. Ti su padovi vi{e puta ~aki dublji od onih ranijih. Ona predstavljastrasti koje sputavaju ~ovje~anstvo kodnastojanja da se uzdigne do visina zakojima ~ezne. Kundry je simbolizacijafascinantnosti grijeha... zavodljivogagrijeha, izravna protiv{tina Parsifalu, koji jeutjelovljenje nevinosti i ~isto}e." (New York,"Tribune" i "Press", 1903.)

Mnogo kasnije ona donosi svojkona~ni sud: "Mozgovna konstrukcija.^ovjek osje}a da autor sam ne vjeruje uono {to govori. Bez srca i bez osje}aja."Tristan" i "Trilogija" su neusporedivo ve}i.Kundry je strahovito te{ka uloga. Kom-plicirana i gotovo da je nije mogu}e doni-jeti tako da bi djelovala kao neranjiva cjeli-na da tri razli~ita lika tvore ipak samo jed-no bi}e, koje logi~no izrasta organski pov-ezano, uvjerljivo. Njezina je pri~a o Her-

zeleide takva da je gotovo nije mogu}edonijeti samo kao pri~u i da se ~ovjek poddjelovanjem muzike ne zanese kod toga uvlastiti do`ivljaj. Samo je jedan trenutakkad probija njezino iskreno do`ivljavanjekoje provaljuje nesavladivom snagom izdubine bi}a, a to je onaj trenutak kad pri~akako je ugledala Krista i nije se mogla sv-ladati: "Smijala se, smijala!" – Kad sam petiput pjevala Kundry, stresla sam se osjetiv{ikako je taj lik neuvjerljivo konstruiran.Pjevala sam je, dakako, i glumila i dalje naisti na~in kao ranije, sugerirala sam sebida iskreno i duboko vjerujem ono ~emuse protivio moj mozak i moje bi}e, alimorala sam vjerovati da vjerujem, jer kakobih ina~e mogla interpretirati?" (citat razgo-vora iz 1934. godine zabilje`en u knjiziMate Grkovi}a "Milka Trnina").

PARSIFALP. Hofmann, D. Vejzovi}, K. Moll,

HERBERT von KARAJANAquarius Records � DGG 413 317 (4 CD)

Osam desetlje}a poslije Milke Trnine uBayreuth je 1978. do{la Dunja Vejzovi}.Do{la je kao Kundry, s druga~ijim vi|e-njem lika od svoje glasovite prethodnice. Idanas, kad je i iza nje gotovo ~etvrt stolje}abavljenjem tim likom – prvi je put pjevalaKundry 1977. u Baselu pod ravnanjemArmina Jordana – i Dunja Vejzovi} ima pre-dod‘bu o tome kako je do‘ivljava. "Kun-dry koju sam radila s Duggelinom u Base-lu do posljednje s Robertom Wilsonomu Houstonu dijele svjetovi. Od uloge doizvedbe lik razli~ito djeluje prema vani,premda je moj osje}ajni pristup liku ostaouglavnom isti. Ali rezultati su razli~iti. Kun-dry je ~udan lik, jedinstven u romantici,nije stvaran i ne predstavlja jednu osobunego je simbol ‘ene. U njemu su sadr‘anisvi aspekti @ENE kroz cijeli njezin ‘ivot,‘ene uop}e kroz stolje}a. Sve su osobine‘ene sadr‘ane u tom liku, ‘ena zavodni-ca, majka, pokajnica, slu{kinja. Wilsonovpristup uklju~uje timski rad. Njegova Kun-dry neprestano je na sceni. Njegova je sce-nografija oskudna, oslanja se na osvjetlje-nje. Njegov se stil, jednostavno re~eno, sas-toji u tome da on kroz djelovanje lika nadruge osobe na sceni izra‘ava antagonizamizme|u njih. U prvoj konfrontaciji odmahse urezuje lik. Tog trenutka moja osobnosti lik postaju ~vrsto, organski povezani.Kundry ostavlja sve opcije slobodne jer jeona simbol. Ja sam u Kundry prodrla koli-ko je moja opcija bila za nju, i to sam os-tvarila. Npr. u Carmen nisam ostvarila dokraja. Wagner je genijalno prodro u lik‘ene, u funkcioniranje lika. U Kundry jeizrazio i vi{e od toga. U tre}em ~inu u"^aru Velikog petka" na njoj se odra‘avakrivica cijeloga ~ovje~anstva.

U Bayreuth sam do{la tako jer sam Kun-dry u Baselu spremala s korepetitoromkoji je radio s Hansom Knappertsbuschom.Wolfgang Wagner pitao ga je za savjet i onme je preporu~io. Tri sezone redom pje-vala sam Kundry u Bayreuthu pod ravnan-jem Horsta Steina. Ali kvalitetu u izrazu,moj najintimniji izraz, koji sam sve god-ine tra‘ila na{la sam u radu s Herbertomvon Karajanom. Nisam vi{e vjerovala daje mogu}e dosti}i ono ~emu sam uvijekte‘ila: dati u trenutku momentani treptajdu{e. I to se dogodilo upravo prigodomsnimanja "Parsifala". Osje}ala sam da bina jednome mjestu trebalo dati specijalnoobojen ton, osjetila sam i {to maestro ‘eli,ali sam se bojala vje‘bati da ne bih ubilasvje‘inu tog osje}aja. Nikako mi nije us-pijevalo dati ono {to oboje ‘elimo, ali Kara-jan je bio uporan, orkestar je s jednakompa‘njom ponavljao uvod po trideseti put. Ikona~no, shvatila sam ne samo da moramto tako otpjevati ve} da ja to mogu takootpjevati, i tako sam otpjevala da je o tomtonu u frazi "Gelobter Held" kritika pisala.

Moj put Kundry i{ao je tako odWaltera Duggelina koji me je doveo do togada na pozornici nosim aureolu istine doRoberta Wilsona koji me je naveo da osje-tim kako se u njegovom na~inu kre}em kaoda sam sve te pokrete ve} ~inila i to jakodavno, negdje u djetinjstvu dok sam jo{ bilaslobodna od svijeta. To je bio nevjerojatanosje}aj: ne samo osjetiti snagu mladosti dovrhova prstiju nego osjetiti i ~etvrtu dimen-ziju djela koje se prikazuje koju i samamuzika u sebi nosi. Kad je, pak, o glazben-om pristupu liku rije~, mogu re}i da su staresnimke, poput Knappertsbuschovih najja~ipraizraz ali da mi je intimno najdra‘i pri-stup Christopha Eschenbacha."

Dunja Vejzovi} snimila je 1981. Kun-dry pod Karajanovim ravnanjem uz Berlin-sku filharmoniju. Ta je legendarna izvedbadobila Grand Prix du Disque a na{a je um-jetnica postala Kundry na{eg vremena.

Milka TrninaKundry 1899.

Dunja Vejzovi}Kundry 1979.