Hrvatska umjetnost druge polovine 19

HRVATSKA UMJETNOST DRUGE POLOVINE 19. ST.

SLIKARSTVO

PREMA REALIZMU

Zaeci realistikog slikarstva kod nas su u risarskim kolama osobito Osjeka. Preko Htzendorfa, Waldingera i Rmera do Mckea slikarstvo je tu u uzlaznoj liniji. H. C. v Htzendorf slika slavonski pejza i stare gradine deskriptivno realistiki, uz naglaene romantine crte. Na njegovu realistiku komponentu nadovezuje se Waldinger, ali u crteu, na slikama prevladava romantizam. Osjekom krugu pripada i Mcke portreti i povijesne scene su mu znaajni, ali bez likovne vrijednosti. Prikazi su mu tvrdi i ablonski. Taj nain prenio je na svog uenika Quiqereza koji se toga nikad nee potpuno osloboditi. Quiquerez je najznaajniji zbog brojnih malih realistiki koncipiranih pejzaa punih atmosfere i koloristikog sklada. Krnjavi je pak znaajniji zbog svoje kulutrne aktivnosti nego kao slikar radovi su mu vie rezult poznavanja velikih majstora nego plod inspiracije.

Nikola Mai proao je studij u inozemstvu, predstavnik idilinog genrea u akademskoj maniri popularan po tim pejzaima, ali znaajnije su njegove skice i studije iz Posavine i Like tu je pokazao realistiki stav prema objektu uz uljepavanje. Vlaho Bukovac i Celestin Medovi su tu negdje. Posljednja desetljea 19.st. snani razvoj. Nova generacija obrazovanih umjetnika sa zg kole i povratnika izvana Be, Mnchen, Pariz. Izloba hrvatske narodne umjetnosti 1894. je prva mogunost da se mlai pokau. Krnjavi je konzervativan i dolazi u sukob s mladima. Dolazi do secesije grupe umjetnika iz Drutva umjetnosti 1897. Oni osnivaju Drutvo hrvatskih umjetnika predvoeni Vlahom Bukovcem. Posljedica je opadanje utjecaja Krnjavog i rastakanje dotada jedinstvenog slikarskog izraza.

Bukovac je po dolasku postao sredinja osoba, donosi zapadni duh, iva akademska polikromija i plenerizam toliko djeluje na mlae da su nazvani zagrebaka arena kola. U to vrijeme realizam je ve potpuno razvijen?Josip Franjo MCKE Nagyatad 1819 - Peuh 1883. na slikar maarskog porijekla

O njegovom kolovanju nema puno podataka. Na Akademiji u Beu polazi klasu historijskog crtanja i slikanja krajolika, a 1845 (1843?) godine dolazi u Vukovar gdje prvo slika alosnu gospu. U Vukovaru portretira lanove obitelji Eltz i Pejaevi, te imune graane, ali radi i motive iz parka Pogled na park Eltz u Vukovaru. 1860 65. boravi u Osijeku gdje opet portretira aristokraciju i graane - Gabrijela Pejaevi, ali radi i crkvene slike. Slika i u akovu, za J. J. Strossmayera - Portret. 1864. godine u Zagrebu je odrana Prva dalmatinskohrvatskoslavonska gospodarska izloba na kojoj je Mcke predstavio kao slikar portreta, genre prizora i crkvenih slika Isus na kriu, Ecce Homo, Sv. Obitelj. 1865. godine dolazi u Zagreb gdje slika likove i prizore iz hrvatske povijesti:

Nikola Zrinski na kuli Sigeta, Dolazak Hrvata u Hrvatsku, 1867.

Savez Ljudevita Posavaskog i Slovenaca, 1867.

Razjareni Hrvati ubijaju LjutomilaOd zamiljenog ciklusa litografija sa 12 povijesnih prizora izdao je samo osam. Slika i portrete - Lj. Vukotinovi, Ban L. Rauch, a sauvane su mu i neke crkvene slike (u Divui na Kordunu i Sikirijevcima u Slavoniji).U Zagrebu poduava slikanje - uenici su mu F. Quiquerez, te ki Marijana Ludovika. elio je osnovati slikarsku akademiju. Od 1875. godine ivi u Peuhu gdje portretira osobe iz visokog drutva.

Mcke slika u duhu tonskog akademskog realizma beke kole (nastavlja Zaschea). Najvei domet postie u portretima proetim notom intimnosti, no bitan je zbog povijesnih tema, iako ne ba najuspjenije izvedenih. On zapravo oznaava poetke historijskog slikanja u Hrvatskoj - on i ban Rauch bili su utemeljitelji slikarstva historicizma. Veinu djelatnosti posvetio je portretiranju. Slikao je obiteljske intimne i slubene portrete na nain tonskog akademskog realizma. Vrijednost njegova rada varira od granica dilentantizma do rutinerstva, uz izrazite tehnike kvalitete. U prizorima iz hrvatske povijesti naivno je i nespretno narativan. Produkcija je namjenjena vlasteli, kleru i graanstvu.

***Kako je Krnjavi kazao, Quiquerez je komponirao Mckeove slike, a onda ih je Mcke izraivao pomou manequina (velika lutka kojom su se slikari sluili u prouavanju nabora.)

Ferdo QUIQUEREZ ( Kikerec ) Budim 1845. Zagreb 1893.

Otac mu je austrijski asnik iz obitelji francuskih emigranata, a majka ponjemena Slovenka. Gimnaziju zavrava u Zagrebu, a nakon godinu dana vojne kole u Austriji, upisuje u Zagrebu studij prava. Paralelno radi kod slikara J. F. Mckea, te se odluuje posvetiti slikarstvu. Politiki sklon pravaima, kasnije se priklanja Strossmayerovoj ideji u zajednici Junih Slavena.

Noen domoljubnim zanosom, ilustrira zbivanja iz nacionalne povijesti Dolazak Hrvata na obale sinjeg mora, te predaje Banovi Strahinja, 1868..

Putem javnih priznanja dobio je 1870. stipendiju za studij u Mnchenu, no zbog bolesti je prekinuo kolovanje. U Mnchenu je upoznao Krnjavog, a nakon kratkog boravka u Zagrebu, 1871. godine odlazi na akademiju u Veneciji. Tada nastaje Marina, Ribarske barke, Mornar.

Nezadovoljan Akademijom, odlazi u Rim i Firencu gdje kopira djela Tintoretta i Veronesea i alje ih u Zagreb. Inspiriran antikom slika rimske vedute i povijesne teme Car Tiberije, Sokrat i Alkibijad, te prizore iz hrvatske prolosti Porod Nikole Zrinskog. U papinskoj radionici radi i 1. bakrorez novije hrvatske umjetnosti Djeak toi vino faunu.

Sa Krnjavim slika na Capriu i posjeuje hrvatska sela u pokrajini Molise. Krnjavi se protivi njegovoj elji da se natjeu za stipendiju u Parizu, pa 1875. godine Quiquerez odlazi u Crnu Goru da bi dobio likovnu podlogu za ilustraciju epa "Smrt smail-age engia" - na Cetinju boravi sa Rendiem.

1875./76. godine, kao ratni slikar, prati crnogorsku vojsku u pohodima protiv Turaka i radi biljeke za slike Hercegovaki ustanak, Bijeg hercegovake obitelji, te ilustracije za "Smail-agu" i "Gorski vijenac". Naslikao je i nekoliko portreta poglavara, no dio opusa mu je izgubljen na povratku kui.

1876. godine opet je u Zagrebu i tada slika portrete i radi ilustracije za protureimski list "Bi". Slika i povijesne teme - Krunidba kralja Zvonimira, Smrt Matije Gupca, Prijelaz austrijske vojske kod Broda) koje umnaa u oleografskoj tehnici.

Putuje sjevero-zapadnom Hrvatskom i Slavonijom, sudjeluje u radu Drutva umjetnosti, slika sakralne teme (crkva sv. Marka u Zagrebu, lunete u cinktoru u Mariji Bistrici). Ipak, povijesne teme mu daju popularnost kod publike.

Kosovka djevojka

Juri Nikole Zrinskog

Kralj Tomislav

Crnogorski guslar

Posljednji asovi Petra Zrinskog i F. K. Frankopana

***Ove kompozicije svojom nacionalnom tematikom i tekom scenografijom oznaavaju zakljuak romatiarskog slikarstva u Hrvatskoj.

Vedutama (Porta Terraferma u Zadru, 1875., Kotor, Rippeta u Rimu, 1872.) i portretima (Iso Krnjavi, Hercegovac, Autoportret, Portret stare gospoe) otkriva se kao zaetnik hrvatskog realizma. Postoji miljenje da su Courbet i barbizonska kola sudjelovali u formiranju Quiquerezova mnchenskog slikarskog iskustva, a kasnije macchianole (slikare krajolika) je slikar sreo ve u Veneciji. Nacionalna atmosfera nakodila je njegovom slikarstvu jer ni Quiquerez, kao ni Karas, nije imao dovreno slikarsko obrazovanje.Seminar: Potjee od prastarog francuskog plemstva, iji su izdanci u 18. st. bili preselili u eku. Ferdinand Franjo bio je veleposjednik u Slovenskoj Bistrici gdje se po drugi put oenio Marijom Kerschel ponijemenom slovenkom. U tom se braku rodilo petero djece a meu njima i Ferdinand Quiquerez koji je 1845. godine roen u Budimu. Nakon smrti oca obitelj se preselila u Zagreb gdje je Ferdo zavrio gimnaziju.S 23. nakon zapoete vojne karijere i prekinutog studija prava, bez bogate obitelji iza sebe Ferdo je razmjerno kasno odabrao svoj ivotni poziv slikarstva. Privukao ga je novopridoli slikar Josip Franjo Mcke. Prije naukovanja u Mckeovom atelieru nije imao nikakvih slikarskih kola nikakva temelja.

2. IVOT FERDINANDA QUIQUEREZA

Godina 1845. kada je Ferdo roen je vrijeme koje prethodi burnoj 1848. revolucionarnoj godini u itavoj Europi. Banovanje Josipa Jelaia , ukidanje kmetstva kod nas. U likovnoj umjetnosti to je vrijeme punog zamaha Biedermeiera. Nakon Zascheove smrti, koji je bio jedan od posljednjih izdanaka Biedermeiera u naim krajevima, dolazi u slikarstvu sjeverozapadne Hrvatske do odreenoga zastoja. Nema ni traga zapadnoeuropskim utjecajima, osobito parikima. Oi slikara okreu se ee prema Mnchenu manje prema Beu i Budimpeti. Nita se novo u sjeverozapadnoj Hrvatskoj ne dogaa sve do pojave Maara Josipa Franje Mckea, kod njega je Ferdo zapoeo svoje naukovanje oko 1860. godine.

Nakon naukovanja u Mckeovu atelieru su jesen 1870. upisao se na slikarsku akademiju u Mnchenu i to zahvaljujui vladinoj stipendiji od 300 forinti. Uio je slikarstvo kod Pilotya, u tom atelieru su bili i Hans Makart, Eduard von Grutzner i Gabriel von Max. Crtanje je uio kod Raaba, slikanje kod Wagnera, u klasi Isom Krnjavim i Nikolom Maiem. Zbog loeg novanog stanja, 1872. naputa Mnchen i vraa se u Zagreb. U listopadu 1872. godine uz malu novanu pripomo vlade kree u Italiju i to najprije u Veneciju gdje je uio u atelieru prof. Molmentiga. U jesen 1872. krenuo je preko Firenze u Rim gdje e provesti idue dvije godine.

1874. poinje suradnja u Viencu iji je urednik August enoa. I Tako Vienac 1874. donosi prvu ilustraciju od Ferdine ruke - Katarina kraljica Bosanska po Belliniju. Vjerojatno istodobno s tim ilustracijama za Vienac mladi se slikar okuao i u bakropisu. 19.10.1874. godine u dvorani Narodnoga doma u Zagrebu odrana je prva umjetnika izloba. Tu je bilo izloeno 7 Ferdinih slika. Idue godine umjesto u Pariz preko Dalmacije krenuo za Crnu Goru. Te se tako zaustavio i neko vrijeme u Zadru tada je nastala i njegova slika Porta Terraferma. Tokom boravka u Crnoj Gori izradio je niz ilustracija za Gorski Vijenac, te ga je knez Nikola ubrzo imenovao dvorskim slikarom.

Po povratku u Zagreb 1876. godine je putem bio pokraden, tako da nam dobar dio njegovih djela i crtea ostaje nepoznat. Postaje uitelj crtanja na zagrebakoj realci, a kao umjetnik preivljavao je slikajui povijesne prizore za izdavae Bothea i Nikolia. 1883. u Zagrebu je poeo izlaziti humoristini list Bi iji je urednik bio prava August Harambai. Ferdo je za taj list izradio nekoliko vinjeta i karikatura. Ferdo za ivota nije postigao previe ostao je mali uitelj ne realci. No svojim djelima Porta Terraferma, Obala Tibra i portretima Ise Krnjavoga zauzeo je trajno i svijetlo mjesto u naoj likovnoj povijesti.

3. OPUS I ANALIZA DJELA a) POVIJESNO SLIKARSTVO

Tek pojava Josipa Franje Mckea oznaava poetak razvoja povijesnoga slikarstva, iji je pripadnik najpoznatijim dijelom svojega slikarskoga opusa bio i Ferdo Quiquerez. U njegovom povije-snom slikarstvu mogue je razlikovati 2 skupine:

zbivanja iz prolosti historizirani portreti

puke pjesme i prie

U pristupu povijesnoj tematici do kraja ivota bili su mu uzori Mcke i maarski slikari. Trudio se da povijesne prizore prikae to vjerodostojnijima; na alost neki detalji iz tih prizora pokazuju uobiajeno nepoznavanje povijesnih elemenata hrvatske nonje s kraja 19 st. Ferdo se razvio od Mckeovih plonih rjeenja do slojevitih dijagonalno postavljenih kompozicija. Upravo je svojom popularnou njegovo povijesno slikarstvo potaknulo nekolicinu slikara s kraja 19 st. i po. 20 st. na bavljenje povijesnom tematikom.

Najraniji crtei povijesnih dogaaja nastaju ve 1868. godine. U njegovoj crtanji iz 1868. nalazimo crte Krunisanje kralja Zvonimira. Prizor krunidbe smjestio je u unutranjost crkve. Prostor nazna-en u crteu jo je ploan podsjea na djeje kazalite lutaka, gdje su jasno odreene linije pojedinih planova na kojima se krau lutke.

1870. slika DOLAZAK HRVATA. Odmah po dovrenju bila je izloena u dvorani Naro-dnog doma gdje je od 1873. godine stalno visjela. Kao svjedoanstvo njegova talenta i dodijeljene mu za to stipendije. Slika je nadahnuta pjesmom Augusta enoe i kontaktom Ivana Zajca temeljenima na zapisima Konstantina Profirogeneta o hrvatskim plemenima. U rijeavanju slike vidljive su znatne razlike izmeu uenika i uitelja. Mckeovi Hrvati doli su na uzvisinu s koje promatraju ravnice svoje nove domovine dok ih Ferdo sputa strmom liticom do same vode, pastelno oblikovajui te davne ratnike. Detalji su ljuskasti oklopi te atori u pozadini.

1878. slika SMRT MATIJE GUBCA naalost danas je ta slika izgubljena, sauvane su nam samo skice i studije za tu sliku.

Po Botheovoj narudbi kao predloak za oleografiju naslikao je 1878/79. godine svoju verziju

KRUNIDBA ZVONIMIRA. Osim kockastoga poploenja (koje je izgubilo svoju likovnu domina-ntu) nije u tome djelu ostalo vie nita Mckeovskog. Prostor dogaanja spoj je ranokranske bazilike i antike palae, vjerojatno je po sjeanju na rimske ranokranske crkve naslikao apsidu ukraenu mozaikom s Kristom, Marijom i Josipom u kojoj je smjeten ciborij. Meutim stupovi koji bi trebali biti jednostavno profilirani i nositi lukove, inili su mu se vjerojatno prejednostavnima pa se tako s desne strane pojavljuju korintski stupovi to nose ukrasni friz iznad kojega je pun zid galerije. Time prostor zapravo postaje kapela u kraljevskoj palai. Kralj odjeven u zlatno bijelu odjeu izskae iz zelenkaste tame ostatka kompozicije. Uz krunu se kao jasan simbol vlasti pojavljuje i veliki ma to ga kralj ljevicom oslanja na pod. Osvijetljeni se dio protee i na kraljicu i maloga princa s lijeve strane te na biskupa s desne. Dok su promatrai u prvome planu lijevo i desno gotovo u mraku.

Prvi historizirani portret nastaje 1881. godine a to je PORTERT PETRA PRERA-DOVIA, danas se nalazi u modernoj galeriji u Zagrebu. Poprsje je rijeio gotovo skulptorski iroko vojniki plat kojim je ogrnut podsjea na Rendieva skulptorska rijeenja. Nalazi se na zagasi-tozelenoj pozadini koja oko glave prelazi u svijetle tonove. Svjetlosmea kosa dugi zalisci koji se pod vratom spajaju u bradu. Odjeven je u svijetlomodru oficirsku uniformu s tamnosivim kaputom.

Po narudbi Koonde i Nikolia nastaje 1883. godine POSLJEDNJi ASOVI ZRINSKOGA I FRANKOPANA. Radnja se deava u zatvorenom prostoru gdje je po sredini stol i dva mukarca nadlakena na stol. U prvom planu na podu odbaen Kolpok u pozadini udubina s raspetim Kristom na kriu. Lijevo kroz vrata ulazi skupina od etiri lika. Na slici se pojavljuju standardni elementi kao to su kockasti poploeni pod, jednostavno ukraen tepih zguvan na jednome mjestu i preteno maarske velikake nonje.

JURI NIKOLE ZRINSKOGA IZ SIGETA (Juri iz Zrina), postoje dvije verzije ove slike. Ve u prvoj verziji (za Mariju Bistricu) prikazani su likovi na jureim konjima. U drugoj verziji Juria, nastaloj tijekom 1886. godine zadran je osnovni raspored lijevo utvrda s otvorenim polukru-nim vratima te spitenim mostom, a desno turci u povlaenju. Meutim likovi vie nisu konjanici nego pjeaci. Tip glavnoga junaka, Zrinskoga, identian je onomu koji se pojavljuje u Krunidbi kralja Zvonimira: bradati i brkati mukarac otra pogleda i dranja.

1888. nastaje TOMISLAV PRVI HRVATSKI KRALJ. Kralj, odjeven u sivo bijelo, ogrnut crvenim platom podstavljenim hermelinom, nosi na glavi kapu od hermelina kojoj gornji dio prelazi u kacigu s malom zlatnom krunom na vrhu. Lijevo od vladara je zastava, ispred koje se pojavljuje ratnik u oklopu uzdignute desnice, ljevicom podboen o pojasa tit prebaen na lea. Taj motiv je ve upotri-jebljen kod Krunidbe Zvonimira. Velikai koji se klanjaju Tomislavu odjeveni su u narodno odijelo iliraca (dolomu, surku, uske hlae) i maarsku velikaku golu (preko ramena su im prebaeni menteni, koani irokim lancima). Osnovno prostorno rijeenje s glavnim naglaskom na kralja preuzeto je vjerojatno iz litografije zakletva Zrinjskoga slikara Bele Vizleletya i litografa Alojsa Rohra preuzet je i pozadinski element.

1892. nastaje studija za nikada naslikano djelo velikoga formata ANTEMURALE CHRISTIANITATIS. Radnja je smjetena u mranu srednjovjekovnu ratniku situaciju oajnike borbe s turcima. Plavokosa ena, sputajui se stepenicama, posjeajui svojom impostacijom na boice pobjede iz starijih vremena oboruana titom u obliku hrvatskoga grba i maem bori se protiv Turaka koji su ini se nadvladani. U drugome planu iza nje naznaene su steevine zapadne civilizacije crkva sv. Petra u Rimu, zapadnjaki odjeveni ljudi, ispred njih sjedi starac zabavljen globusom. Mrani tonalitet slike odlino ocrtava mrano doba prikazano na njoj.

b) PUT U CRNU GORU (1875-1876)

Za vrijeme boravka u Crnoj Gori od jeseni 1875. do jeseni 1876. godine Ferdo e za Vienac slati ilustracije dogaaja kojima je bio nazoan ili je pak uo za njih. Godine 1876. izlazi itav niz takvih ilustracija kao to su: - Smrt vojvode Trifka

-Hercegovaki ustae u zasjedi pametnije je rei ustanici.

-Na cetinjskom trgu

-Bijeg hercegovake porodice

-Bitka kod Podgorice

Niz crtea za Vienac posluio je kao dobar temelj za mnogobrojna ulja na kartonu kojima je slikar po povratku u Zagreb i dalje biljeio vieno u Crnoj Gori. Vidljiva je golema razlika u vrsnoi obrade teme u dogaajima kojima je bio nazoan od onih kojima nije bio nazoan. Vieno je prikazano ivo puno zbivanja, pokreti glavnih sudionika su uvjerljivi i jednostavni. Zamiljena pak konstruira jednako kao i kompozicije za povijesne slike, prostor gradi slojevito, i sve skupa podsjea na ivu sliku na kazalinoj pozornici.

c) VEDUTE I PEJZAI

Pejza i veduta ine, zajedno s malim prikazima ivotinja, ono najvrijednije i najdarovitije u Ferdinom slikarstvu; rjeavao ih je potpuno samostalno bez ikakvih utjecaja izvana. U tome pristupu nije imao uzora kao to je u sluaju povijesnoga slikarstva gdje je to bio Mcke. Ferdini doivljeni pejzai, slikani u Italiji sedamdesetih godina odiu svijetlim tonalitetom talijanskoga ljeta. Municiozno bavljenje malim pojedinostima u prirodi jo pokazuje duh vremena u kojemu je poeo slikati. Pejza je u to doba nevana slikarska djelatnost, a pravoga pejzaista u naim krajevima jo nema. Tek u treoj etvrtini 19. stoljea pojavljuju se uz Ferdu jo dva slikara, Adolf Waldinger i Nikola Mai, ija su djela temelj buduega pejzanoga slikarstva velikih stvaralaca s poetka 20 stoljea.

1875/76. nastaje CRNOGORSKE PLANINE. Ovdje je Ferdo slojevima zelenih i zemljanih tonova ostvario slikarski vrstan pejza kakav je znao ostvariti i u vedutama gradova. Pogled je usmjeren odozgo prema kamenim vrhovima planine.STAN CRNOGORSKOG VOJVODE je djelo na kojemu je Ferdo spretnom igrom sjena i svjetla postigao lakou i prozirnost, rijedak je primjer igre svjetla i sjene na njegovim djelima. U prvome planu je staza koja s lijeva vodi na desno u dubinu, preko obranka. Ispod kronje velikog drveta nazire se crveni krov kue. Tonalitet svjetlozelen, jasnih boja, nepriguene svjetlosti. Njegove vedute gradova koje je radio slikarski su daleko zanimljivije, a rijeenja su matovitija.

OBALA TIBRA koja je nastala oko 1874. godine lijep je primjer tonalno svijetloga, ali jo uvijek faktografskoga vedutnoga likarstva. Pogled preko rijeke na drugu obalu, dio Rima zvan Ripetta. Na rijeci dvije tamne lae. Od obale vodi dvokrako stubite prema zgradama lijevo i dsno od crkve.

U Zadru je za vrijeme kratka boravka 1875. godine nastala PORTA TERRAFERMA , jedno od kljunih djela u povijesti hrv. Slik. 19 stoljea. Stare zidine nisu faktografski zabiljeene za vjenost. Topli smekasti tonalitet zidina rasplinuo je njihove oblike i ostavio cardouske naznake ljepote boja, svjetla i sjena. Tema je postala potpuno nevana.

PRIMORSKO SELO I MANASTIR NA CETINJU iz 1875/76. godine svjedoe o Ferdinom bavljenju pravilnim geometrijskim tijelima. Zgrade se pretvaraju u jednostavne volumene, a u upotrebi boje takoer dolazi do pomaka. Dok u slici Primorsko selo prevladava bijela boja, u drugoj slici nema dominantne boje, u pejzau koji se prelijeva od sivih do zelenkastih tonova volumeni zgrada su koloristiki isti i nenametljivi. Na njihovim plohama nema mijeanja tonova. Prostor se pomou istih oblika stupnjuje, vodei pogled u dubinu.

d) PORTRETI

Portretno slikarstvo polako zamire izuzetak su narudbe dravnih institucija, no one su u Fedinom sluaju sve rijee. Portretom se ipak bavi kreui se u vrsnoi od odlinog Autoportreta iz 1878. godine do ak i zanatski loeg portreta Dame u bijelome iz 1891. Svoj slikarski objekt najee postavlja pred neutralnu pozadinu, ne elei gledateljevu pozornost odvui od portretiranog lika. Ne stvara prostor ne igra se perspektivom ali ipak pogleda u dubinu.

OFELIJA radi se o portertu koji je nastao u Rimu i to negdje oko 1874 godine. Poprsje mlade ene s bujunm svjetlosmeom kosom, bijelom puti prikazana gotovo frontalno. Pogled joj je uperen prema gore. Kosa joj je ukraena vijencem od brljana. Pozadina je izrazito svijetla. Ovu sliku mogli bismo promatrati kao svojevrstan susret Ferde i slikarstva nazarenaca. Premda moda tek u misaonu pristupu djelu ali ne i u likovnoj obradi.

PORTERT STARICE naslikan je najvjerojatnije za vrijeme boravka u Rimu 1875 godine. Rije je o izvanredno vrijednom radu s neobinom igrom svjetla koje odozgo pada na pognutu glavu starice i to slikaru daje mogunost da se poigra s dubokim borama na stariinu licu. No isto tako ovo djelo stvara i problem atribucije slike. Naime postoji i sumnja da ovo djelo nije moda rad Ise Krnja-voga ili je to ipak izvanredno vrijedno djelo mladoga talenta kojise nije nikada do kraja razvio naravno misli se na Ferdu Quiquereza.

Za vrijeme putovanja kroz Dalmaciju i Crnu Goru nastalo je nekoliko portreta ne samo Crnogoraca, ve i ljudi doivljenih na tome dugome putu.

- Starac sa sijedom bradom

- Portret Gospoe Hardovi

- Autoportret

- Portert svoje ene

- Portreti svoje djece

e) CRKVENO SLIKARSTVO

1878. Ferdo Quiquerez se s Isom Krnjavijem otputio u Lepoglavu, gdje je kopirao prizore sa svoda ljetnoga refektorija bivega pavlinskoga samostana. Te lepoglavske freske ostavile su zasigurno dubok dojam, te ih moemo smatrati njegovim temeljnim predlocima crkvenoga slikarstva. 1881. je zajedno s Novakom oslikao unutranjost upne crkve sv. Marka u Zagrebu i to s prizorima iz Starog i Novog Zavjeta. Nakon toga upnik iz Marije Bistrice povjerio je Ferdi oslikavanje 22 lunete u cinktoru crkve sv. Marije u Bistrici, te izradu velike slike u samoj crkvi Isus u hramu meu uite-ljima. Kompozicije su zadane plohom na kojoj su bile slikane, tj. niskim polulukom. Jednostavno su i jasno zamiljene, a njihov nam je koloristiki izgled naalost nepoznanica.1888. oslikao je svetite crkve u Polenaku u Sloveniji. Temperom slikana etiri evanelista, legenda o lipi, Navjetenje i Majka Boja na svodu. Na trijumfalnom luku tri starozavjetna prizora. Svi ovi prizori su jednostavni, ali zanatski dobro slikani. Nema vie barokne patetike, ali ni nove patetike druge polovice 19 stoljea. Naprosto mu je blii topao gotovo pavlinski pristup tematici.

4. ZAKLJUAK

Slikar Ferdinand Quiquerez malen i zanemaren u svojem vremenu i prostoru, u veem dijelu svog slikarskoga opusa onom nepoznatom koje ne ini povijesno slikarstvo prepun je odlinih ideja i likovnih rjeenja u kojima se nasluuje nadolazee novo vrijeme. S malim kolovanjem, ne poznajui najmodernija slikarska ostvarenja Pariza a niti Bea u maloj sredini koja je eljela zanatski dobre slike, vrijedno je i udnovata pojava predugo zanemarivana i olako stavljena u grupu manje kvalitetnih slikara. Zbog novanih potekoa njegovo je kolovanje ovisilo o potpori vlade i biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Tijekom svojega ivota profilirao se u podvojenu slikarsku linost. Radio je povijesne prizire po narudbi uglavnom da bi preivio drei se gotovo do kraja ivota svojega prvoga uzora Mckea i njegova historicizma. U nenaruenim pejzaima i portretima otkriva nam se dublja i sloje-vitija slikarova osoba. Premda ne poznaje suvremena strujanja u francuskom slikarstvu, on im se nesvjesno pribliava, dotiui svojim interieurima realizam Courbeta, a pejzaima igru svjetla i sjena koja je pretea hrvatske moderne.

Adolf Ignjo WALDINGER Osijek 1843 1904.

Najznaajniji je predstavnik osjekog slikarskog kruga 19. st. Za ivota je bio slabo poznat, a nakon smrti je brzo zaboravljen. Tek nakon to je 1933. novinar Ernst Dirnbach u Hrvatskom listu objavio lanak o njemu dolazi do veeg znanstvenog interesa. Rodio se u Osijeku 16.6.1843 kao dijete imunih i uglednih roditelja. Njegova majka, Marija, je ki osjekog gradonaelnika. Otac mu se zvao Ignac, pa se i on sam u literaturi uglavnom navodi kao Adolf Ignjo Waldinger.

Osnovnu kolu i gimnaziju zavrio je u Osijeku do 1855. Zatim do 1861. ui slikarstvo kod H. C. v Htzedorfa koji mu po zavrenom kolovanju izdaje svjedodbu. Najzamjetniji utjecaj koji e prvi uitelj ostaviti na Waldingera je utkan u bit njegova stvaralatva, a to je ljubav prema prirodi. Sve ostalo potpuno je suprotno. Pei ak smatra da je Waldinger namjerno u Beu traio uitelje koji ga nee uiti komponirati ve gledati, opaati, fiksirati . U Beu upisuje akademiju 1862/3. ali ju je poha-ao samo zimski semetar kod Christiana Rubena beki nazarenac, i K. Rsnera. kolovanje nastavlja u privatnim ateljeima pejzaista J. Nowopatzkog, Josepha Sellenya. Sa J. E. Schindlerom putuje po Austriji i Bavarskoj, a s G. Seelosom junom Tirolu i sjevernoj Italiji. U pismu roditeljima navodi da je okruen pokvarenim ljudim. Osim nevolja s kojima se susretao cijeli ivot izgleda da je veliki grad ostavio psiholoke posljedice koja e ga jo jae okrenuti prema prirodi.

Zbog pogoranja materijalne situacije svoje obitelji vraa se u Osijek 1869., ali ne uspjeva se zaposliti kao uitelj crtanja u koli. U to vrijeme dobiva iz Salzburga priznanje za projekt jednog parka. Trai mjesto uitelja crtanja u Troppau i stipendiju u Zagrebu. Dobiva stipendiju za odlazak na akade-miju u Weimaru 1870., ali ju zbog francusko njemakog rata nije mogao iskoristiti. Kratkotrajno boravi u Beu odakle alje jedan pejza u Zagreb. U Osijek se vraa 1872. i dobiva mjesto uitelja crtanja u realnoj gimnaziji, uz pokusni rok od tri godine i uvjet da se struno osposobi za taj posao.

Godine 1777. oenio se, a naredne godine dobiva ki. Zapada u materijalne neprilike 1879. nakon to je otputen iz Realke. Izgleda da je Waldinger zapustio nastavni rad. Iste godine podnosi molbu za mjesto uitelja na Gradskoj risarskoj koli, ali je odbijen. Naredne godine, 1880., dobiva i sina pa pritisnut neimatinom odlazi u Be u potrazi za poslom. U to vrijeme dovrava se Ringstrasse pa je postojala velika potreba za kvalitetnom slikarima. Nije poznato to je radio u Beu, ali ve 1881. djeluje u Srijemu. Godine 1884. u Zenici crta situacijske planove za eljeznicu, a 1886. ponovno mu je odbijena molba za posao u Osijeku. Gospodarska kriza i roenje treeg djeteta prisiljavaju ga na razne poslove pa se bavi prodajom gospodarskih i ivaih strojeva. Molba za posao na Geografskom Institutu Vojne Akademije u Beogradu koju je predao 1889. u postupku se izgubila. Ponovno e posao dobiti tek 1896. kao uitelj crtanja u egrtskoj koli u Osijeku. Ni taj posao nije rijeio njegove probleme jer je 1900. primio 20. kruna pomoi od zaklade za milodare, a 1901. moli bilo kakvu pomo od grada. Njegova borba za ivot zavrila je u tekom siromatvu 7. 12. 1904, a njegova smrt nije objavljena ni u novinama.

Usprkos takvoj tekoj ivotnoj situaciji stvorio najljepe prikaze uma i stabala u Hrvatskom slikarstvu tog doba. Likovnu ostavtinu ini 10ak akvarela i oko 200 crtea olovkom, ugljenom i kredom. Sudei prema ogromnoj strasti prema svom radu, to su sigurno samo fragmenti. Veina crtea je bez oznaka sporadino nailazimo na inicijal ili godinu, to stvara velike probleme u postavljanju unutarnje kronologije. Bio je iskljuivo pejzaist kojeg teak ivot okree prirodi. Bijeg u prirodu za njega je bio traenje spasa i jedna vrsta bijega od stvarnosti, ali usprkos tome njegova djela su najre-alistiniji prikazi stvarnosti. U poetku crta pod utjecajem Htzedorfa, ali e to s vremenom nadii. Waldinger je posjedovao osobinu koja je Htzedorfu kronino nedostajala, a to je kreativnost i dublje razumjevanje stvari koja resi sve prave umjetnike. te crtee namjeravao je objaviti kao grafike listove zato je tako precizno crtano.

Znatan utjecaj na njega ostavili su nizozemski majstori 17. st. te kineski i japanski crtei i grafike. Dirnbach tvrdi da su u njegovoj ostavtini pronali i tri stara kitajska akvarela iz 15. st. izraena na papiru od rie. U njegovom radu mogu se primjetiti tri faze. Prva idealistika; obuhvaa rane radove olovkom do 1867. Pod Htzedorfovim utjecajem prikazuje obane i ruevine u maniri otrog opaanja poput Da Vincia ili Drera. Druga realistika; traje od 1867. do 1874., i ima naglasak na radu ugljenom i sfumatne panorame s figurama u maniri Ruysdalea ili Poussina. Trea naturalisti-ka; traje od 1874., kad se okree linearnim umskim studijama, do njegove smrti. Olovku esto kombinira s akvarelom, a pastel s ugljenom.

Zahvaljujui otrom zapaanju dovodi u ravnoteu emocionalnost jo uvijek ivog romantizma i pikturalnost realistikog pejzanog slikarstva. Ima naglaen osjeaj za dekorativnu funkciju boje, ali e vrhunske dosege ipak ostvariti kao crta. Radovi su mu proeti plenerizmom to je posljedica izra-vnog rada u prirodi. Na kasnijim djelima zapaa se jednostavnost motiva; nie i vie biljke, grmlje, pojedinana stabla ili rubovi ume, panjevi, oborena debla, voda u prirodi itd., i isticanje pojedinosti. Osobito su ga privlaili motivi zbrke u kojima trai karakter. Zato nije pretjerano rei da je Waldinger u stvari bio karakterni portretist bilja koji e svoje crtee izvoditi sitnoslikarskom preciznou. Njegovi crtei, nastali u slavonskom blatu, imaju kaligrafske odlike.

Elementi motiva svedeni su na idealni oblik, a linije reducirane na najkrai tok. Kroniarskom objektivnou dao je prikaz stare Slavonije koja je danas potpuno iezla. O trnovitosti njegovog ivotnog puta svjedoi nam i injenica da za ivota ni jednom nije imao svoju izlobu. Iznimka bi bio umski pejza 1871. izloen u Zagrebu u Narodnom domu. Tek nakon smrti est njegovih slika biti e naknadno dodane izlobi Radoslava Baia 1911. u Osijeku. No, ta djela su pored radova zagrebake arene kole prola potpuno neprimjetno. Jo stranije zvui spoznaja da na toj izlobi, samo sedam godina nakon njegove smrti, uope nije bilo podataka o njemu. Navedeno je samo ime, kao da se radi o slikaru davno minulih vremena, a ne o suvremeniku! Oskudica i nedostatak sree u ivotu natjerali su ga na jednostavnost koja ga ini velikim.

Izidor KRNJAVI Naice 1845 Zagreb 1927. Izidor Krnjavi organizira cjelokupni likovni ivot u tom periodu i stvara temelje za razvitak hrvatske umjetnosti poetka 20.st. Bavio se raznim podrujima javnog djelovanja, ali prvo je bio slikar i povjesniar umjetnosti, a zatim profesor, likovni kritiar, organizator, mecena, esejist, ministar, graditelj kola i osniva vanih ustanova, pravnik, politiar, pa ak prevodilac Dantea i romanopisac.

Prve slikarske poduke prima kod Huga Conrada von Hotzendorfa. 1866. upisuje povijest, povijest umjetnosti i filozofiju na Bekom sveuilitu i dobiva stipendiju hrv. vlade. Imao je ugledne profesore kao Eitelbergera na povijesti umjetnosti, Zimmermana na filozofiji, to je sve utjecalo na njegovo poimanje estetike o kojoj kasnije pie rasprave. Profesor Eitelberger je savjetovao svoje studente da se bave i praktino nekom granom umjetnosti, jer tako e bolje shvatiti estetiku i povijest umjetnosti. 1870. upisuje zimski semestar na Munchenskoj akademiji kod J.W.Raaba gdje se u istom semestru upisani Ferdo Quiquerez i Josip Bauer.

Krnjavija je oduvijek privlaila Italija, a posebice tal. renesansa koja je po njemu vrhunac umjetnosti. Oduevljavao se itanjem Dantea i njegovo vrijeme prijelaza srednjeg vijeka u renesansu smatra pravim preporodom. U Italiji boravi od 1872. do 1877. s povremenim boravcima u Beu i Munchenu. Talijanska faza je vana jer se u Rimu drui s mladim hrvatskim intelektualcima kao Rikardom Jorgoviem, Duanom Koturom i Lackom Mrazoviem preko kojih upoznaje i Strossmayera koji ga zainteresira za prilike u domovini i plan za unapreenje umjetnosti u Hrvatskoj.

Do tada se bavio veinom slikarstvom mrtvih priroda u svom privatnom ateljeu, a druenje s tim mladim ljudima, meu kojima je Quiquerez, oblikuje njegove nove poglede i pobuuje zanimanje za politiku i Strossmayerove ideje. Strossmayer ima program osnivanja katedre za povijest umjetnosti na Zagrebakom sveuilitu, Muzej za umjetnost i obrt s Obrtnom kolom, te osnivanje biskupske gale-rije u Zagrebu. Preko Stossmayera upoznaje u Rimu i Hermana Bollea. Mrazovia, Kotura i Jorgovia naziva trima zvjezdama na obzorju nae kulture, ali u nekoliko godina oni umiru tako da je Krnjavi ostao sam da potpomognut Strossmayerom i Rakim provede u djelo osnivanje tih institucija.

Drutvo umjetnosti je osnovano jo 1868. u cilju uspostavljanja kontakata izmeu publike i umje-tnika. Brinu se o materijalnom potpomaganju muzeja i galerija, potpomaganju mladih generacija umje-tnika, obnovi povijesnih spomenika i formiranju javnog miljenja o umjetnikim pitanjima. Ovo drutvo je nastalo po uzoru na ona koja su postojala u svim veim europskim gradovima. Drutvo s vremenom prestaje djelovati do Krnjavijeva povratka u Zagreb kad ga on ponovno oivljava, a sad ima naglasak na podruje obrta i arhitekture. Samo drutvo je temelj za Strossmayerov plan unapree-nja kulture jer ono 1880. osniva Muzej za umjetnost i obrt, a 1882. Obrtnu kolu.

Od sredine 19.st. jaa pokret za obnovu umjetnikog obrta. Vodei je motiv oplemenjivanje graanskog prostora i podizanje opeg ukusa to se postie kolovanjem proizvoaa u obrtnim kola-ma i muzejima. Stvaranjem SouthKensington muzeja u Londonu (danas Victoria and Albert Museum) iri pokret iz Engleske u Be gdje 1864. nastaje Austrijski muzej za umjetnost i industriju i obrtnika kola organizirani po londonskom uzoru. Ravnatelj tog muzeja je Rudolf Eitelberger, Isin profesor. Krnjavi ima elju neto takvo ostvariti u Zagrebu kojeg eli ukljuiti u zbivanja u Europi. Drutvo umjetnosti tako potpomognuto Strossmayerom osniva u Zagrebu MUO i obrtnu kolu.

Osnivanje katedre za povijest umjetnosti i arheologiju

Zakonskim lankom o ustroju Sveuilita u Zagrebu nije bila predviena katedra za povijest umje-tnosti ve jedino mogunost predavanja pomonih povijesnih znanosti i to svake druge ili tree godine koju bi vodio izvanredni profesor. Iz takvog ustroja proizale su sve neprilike oko osnivanja katedre i da nije bilo nevjerojatne upornosti J.J. Strossmayera i osnutak bi Katedre bio mnogo tei. On je nakon to je 1875. namijenio 14000 forinti za izgradnju palae Akademije u koju je htio smjestiti svoju Zagrebu i Hrvatskoj darovanu zbirku, izabrao Krnjavoga za prvog kustosa budue galerije, ali je uvjet biskupov za preseljenje zbirke u Zagreb bio osnivanje Katedre za povijest umjetnosti jer bi po njegovom miljenju "galerija bez katedre bila tek pukom tatinom." Ve je tada Strossmayer razgovarao s banom Mauraniem o katedri i imenovanju Krnjavoga profesorom estetike. Filozofski fakultet se nije u naelu protivio Krnjavijevu imenovanju ali je prednost davana prirodoslovnomatematikom odjelu. Vlada ga je eljela imenovati izvanrednim profesorom to u poetku on odbija smatrajui da sumnjaju u njegove sposobnosti. Zbog spore birokracije koja je trebala izmijeniti zakon Sveuilita cijeli postupak se otegnuo do 1877. kada je odlukom iz Budimpete i potpisom bana Ivana Maurania odlueno da doktor filozofije i umjetniki slikar Izidor Krnjavi bude imenovan izvanrednim profesorom povijesti umjetnosti i klasine umjetnike arheologije, te da je pristao raditi tu dunost besplatno.

11.3.1877. je odrao uvodno predavanje o Znamenovanju povijesti i arheologije umjetnosti u kojem je izloio estetske principe svoje nastave. U poetku je mislio kako e imati pet sigurnih uenika, a nakon uvodnog predavanja dolo ih je pedeset. Krnjavi je bio osoba puna entuzijazma i znalo je pobuditi interes kod sluaa zanimljivim govorom punim humora i temperamenta. Ljubo Babi pie da kad je on sjedio za katedrom aci mu sigurno nisu spavali ve su ga s interesom pratili i zato su njegova predavanja bila redovito najvie pohaana.

Za potrebe nastave sastavio je prvu malu biblioteku katedre i plan predavanja s predmetima koji su sluili kao uvod u studij gdje se posebno zadrao na umjetnikom obrtu kojem je davao posebnu vanost pokraj arhitekture, kiparstva i slikarstva. U poetku svog djelovanja Krnjavi je uz Strossmayera koji je uz narodnjake i osniva neke panslavenske ideje, dok dolaskom Khuena Hedervarya na mjesto hrvatskog bana Krnjavi se okree politici maarona. Taj in mu mnogi nisu nikad oprostili i drali su ga izdajicom, ali Iso je smatrao da jedino razvojem kulture i nastave, iji je bio ministar, moe preivjeti hrvatstvo u tom periodu dominacije Maara i zato uspijeva na niz naina osigurati novac za gradnju i obnovu vie od 90 zavoda i kola, obnavlja crkve, modernizira nastavu na srednjim, strunim i visokim kolama. Bolje je prst vlasti, nego aka prava bila je njegova parola koju je isticao. O njegovoj upornosti govori i podatak da kad ga Khuen nije htio imenovati ministrom jer nije pravnik, on u 45. godini postie doktorat prava u Beu i tek onda postaje ministar. Nakon pada Hedervaryja, Krnjavi prilazi pravaima i radi kao redovni sveuilini profesor povijesti umjetnosti i kulture. Na promidbi hrv. kulture, na programima reforme kolstva i odgoja mladih radi gotovo do smrti 5. veljae 1927. u 82. godini.

Dvije godine prije smrti objavio je roman Boji vitez, a sljedee godine i nastavak Boji sirotan. Njegovo je kapitalno djelo i prijevod Danteove Boanske komedije koju je sam oslikao vrijednim grafikama.

Krnjavi kao slikar

Prestao je slikati u mladosti i ponovno poeo tek pred kraj ivota. Prve poduke iz slikarstva dobiva u Osijeku kod H. C. V. Hotzendorfa. Iz tog najranijeg razdoblja potjee i Zimski pejza 1865. (Moderna galerija u Zagrebu). Usporedimo li ga se s Hotzendorfovim akvarelom Zima uoavamo Hotzendorfov nain slikanja: glatki potezi kista, sivkastoplavi tonovi dovedeni gotovo do monokromnosti, sjetan romantiarski ugoaj.

Nakon toga nastavlja slikati na studiju u Beu i Munchenu. Tu Krnjavi stjee solidno poznavanje grafikih tehnika. Njegova najbolje slike su mrtve prirode i male studije nastale na temelju esto renesansnih predloaka. Kada je radio male mrtve prirode i studije onda je njegov talent bio dovoljan, no kad bi preao na figuralne prikaze dolazilo je do problema. Bio je osrednji slikar i to je oito sam shvatio zbog ega je rtvovao svoj dugogodinji studij na akademijama i kompenzirao to stvaranjem mogunosti za druge gradnjom kola, ustanova i stipendiranjem mladih nadarenih slikara.

Njegovo najkvalitetnije djelo je Studija enske glave 1873/74, bliska mnchenskom reali-zmu gdje je i nastala. Na tamnoj podlozi istie se koloristiki sjajna povrina lica spontano i slobodno izvedena i nemirne fakture.

Mrtve prirode su koloristiki mirnije sa naglaenom strukturom. Poznati su i neki njegovi bakropisi sa izrazitim realizmom. Na izlobi u Zagrebu 1874. izloio je dvije mrtve prirode u Beu i skice iz Sorrenta, Albana, Pompeja i Capria koje je izradio boravei u junoj Italiji s Ququierezom.

Svojim religioznim temama doivljava prve prave neuspjehe kod kritike i publike. Meu poslje-dnja djela spada Uenjak poznatiji kao Faust iz 1877.On je prvi kod nas struno pisao likovnu kritiku, dok su njegovi protivnici bili dobronamjerni amateri. Da ga nije nedostatak likovnog ivota natjerao na bavljenje mnogim drugim podrujima Ljubo Babi smatra da bi kritika bila njegovo najbolje djelovanje.Krnjavi kao graditelj

Krnjavi ivi u periodu historicizma u arhitekturi i on smatra neogotiku kao najprimjereniju za crkveno dok neorenesansu za profano graditeljstvo. Glavni su mu uzori Viollet Le Duc i Gottfried Semper koji se danas uzimaju kao najutjecajniji autori teorije arhitekture 19.st. Sa Krnjavijevim programom integrira se naa arhitektura u stil i duh bekog strogog historicizma i to u asu kad je ondje ta epoha ve na zalazu.

Historizam nije samo isto preuzimanje oblika minulih stilova ve je stil samo polazite za vlastitu interpretaciju i sve ovisi o graditelju koji odreeni stil prilagoava svojem vremenu.

Najbolji na primjer takve arhitekture je akovaka katedrala, pa Bolleova Marija Bistrica koja je neto izmeu renesanse Toskane i renesanse Njemake, dok Schmidtova stroga palaa Akade-mije izraava duh te institucije s asocijacijom na talijansko podrijetlo akademija. Nije dakle jedino pitanje izbora stila nego je vaan i govor forme graevine koji najbolje izraava njenu namjenu i funkcioniranje prostora. Nai najbolji primjeri takve arhitekture su Krnjavijeva ideja kolskog foruma, palaa u Opatikoj 10, Muzej za umjetnost i obrt.

Krnjavi se ugleda na arhitekturu Bea i Munchena 1870., to su gradovi koje dobro pozna i koji su u 19. st. doivjeli velike promjene. Krnjavi se protivi baroku i rokokou i naziva ih izopaenjem ukusa, a veu prednost daje gotici (Viollet Le Duc) nego renesansi (Semper).

Unutranjost crkve po Krnjaviju treba biti polikromna i mistino zatamljena, a do kraja ivota je zastupao program jedinstva i istoe stila i u dekoraciji prostora. Najbolji primjer arenila interijera je kod nas akovaka katedrala. Krnjavijeva djelatnost u arhitekturi je usmjerena na strogi historicizam. To je vrijeme kad postaje ministrom i u svom resoru je imao kolske i crkvene ustanove i u kratkom roku od nepunih pet godina je uspio sagraditi, pregraditi ili dograditi vie od 90 zavoda i 30 crkava. Radove povjerava ve iskusnim graditeljima smatrajui da mi jo nemamo domae snage za te zadatke. Strossmayerova je inicijativa akovaka katedrala i palaa Akademije.

Glavna odlika arhitekture je ugledanje na Be koji je ve preivio monumentalne izgradnje i dobio status velegrada. Krnjavi je cijenio Schmidta iji je uenik Bolle. Bollea je Krnjavi nastojao dovesti u nau sredinu preporuujui ga u pismima sa Strossmayerom i Rakim, a i javno u lancima gdje hvali njegov rad. Sa Schmidtom i Bolleom ulazi na na prostor gotika, talijanska i njemaka renesansa bekog smjera te gola opeka kao graevni i dekorativni materijal. Prvi projekt Krnjavija i Bollea je obnova crkve u Mariji Bistrici.

Meu vanija djela spadaju i preureenja pravoslavne katedrale Sv. Trojstva u Krievcima i pravoslavne crkve u Pakracu koje isto provodi Bolle. Sam Krnjavi se ne mijea previe u pitanje pregradnje katedrale u Zagrebu mada i sam primjeuje da su neki dijelovi trebali biti drugaije izvedeni. Vie je ukljuen u spor oko Bakaeve kule gdje se zalae za njezino ruenje. Njegov glavni projekt je nedvojbeno preureenje palae u Opatikoj 10. kolski forumU Zagrebu je, prema slinim projektima u Beu, Munchenu i Dresdenu, Krnjavi zamislio izgradnju velikog kolskog kompleksa koji bi bio na ideju foruma. On je predvidio izgradnju foruma sa skupinom zgrada koje bi inili arheoloki i prirodoslovni muzej, aula, glazbeni zavod, velika gombaona i kolska crkva u stilskoj formi visoke renesanse kao izrazom humanistike zapadne kulture. Projekt su izradili njemaki arhitekti LUDWIG i Hullssner, po kojima bi sve zgrade sti-lski inile harmoniku cjelinu, a kao skupine imale bi karakter rimskog foruma. Od svega toga je izgra-ena samo dananja zgrada Muzeja Mimare koja sa rizalitnim proeljem ima uzor u Politehnikumu u Zurichu.

Gimnazija na suakuUz zagrebaki projekt isti arhitekti izrauju projekt velike gimnazije na Suaku koja se istie funkcionalnim rasporedom prostora i dekoracijom predvorja i stubita. Zgrada je dvokatna, naglaena plasticiteta to je postignuto isticanjem srednjeg i dvaju ugaonih rizalita, jakim razdjelnim vijencem i rustikom u prizemlju. Na drugom katu je sveana dvorana. Cijeli objekt je podignut na prostranoj terasi sa stubama to vode pred ulaz. Bogato opskrbljenom, funkcionalnom prostoru pripada prostrani vestibul i dekorativno stubite, a na irokim hodnicima trebali su stajati odljevi kiparskih djela.

Nikola MAI Otoac 1852 Zagreb 1902.

O djetinjstvu i ranom kolovanju govore mladenaki crtei koji se uvaju u Kabinetu gafike u Zagrebu. S bratom je u ranom djetinjstvu ostao bez roditelja stavljen je pod skrbnitvo roaka koji ga Upisuju na Trgovaku akademiju u Beu. U ljetnom semestru 1872. upisuje Likovnu akademiju u Beu, a u zimskom semestru iste godine prelazi u Mnchen..

Prvu godinu ui crtanje kod A. Wagnera, sauvani crtei pokazuju da ga je optereivala metodika ispraznog linearizma. Na rubovima tih crtea ima marginalnih biljeki portreta njegovih drugova, crtane za vrijeme obuke originalna ivost opservacije. Kod Seitza ui slikanje mali formati na kojima e naslikati svoja najbolja djela.

1874 5. posjetio je Liku. Iz tih godina sauvane su dvije male uljane slike Zemljana pe i Mala neakinja Milica, iako su to poetniki radovi slikani zemljanim tonom pokazuju ono najbolje Courbetovsko. 1874. godine privi put izlae u Zagrebu. 1877. odlazi kod Lindenschmidta prijatelj Manetovog uitelja Cotoura Maiev najbolji uitelj. Najzreliji tonski radovi Mala djevojica sa eirom, rezultat su kolovanja kod njega. Tada ni sam nije bio svjestan da mu je snaga u tonu pa se povodi za modom onog vremena laki napuljski kolorizam Fortunya i drugih aranera praznog arenila. Zaveden polikromijom radi sliku Napuljski pastir i druge motive koji vuku u arenilo Fazan. Zagrebaka publika bila je naruitelj tih arenih angamana, a domaa i strana kritika ga je podravala.

1878. je u Parizu. Nije potraio Maneta ni impresioniste, ve je naao eklektika Bouguereaua. Na njega osvjeavajue djeluju dva putovanja Hrvatskom 1878. Posavinom i 1879. Likom i Hrvatski Primorjem. Pejzai tih krajeva svojom dominantnom bjelinom (oblaci i kamen) stiavaju polikromizam i vraaju ga na promatranje. Za izraz mu je dovoljno tek nekoliko zemljanih boja ili olovka i papir. Tako nastaje najdragocjeniji dio Maievog opusa male studije rijenih obala, travnjaka, oblaka, brvnara, sitnih figura ljudi i ivotinja u dubokom horizontu. To isto nastavlja na Capriu 1880. njegov notes pun je drai nagle crtake opservacije kakva se nalazi u biljenicama slikara od barbizonaca do Jongkinda.

Pojedine skice i male formate izvodi i na velikom platnu uarica na Savi 1880 81.(Njegova najslavnija slika) u Mnchenu i druge Idila, Berba rua, etelice. U velikim formatima se gubi, umjesto ivog slikanja samo vjeto dekorira. 1884. vraa se u Zagreb i postaje nastavik crtanja na Obrtnoj koli, zatim uitelj risarske struke na Sveuilitu, a 1894. ravnatelj Strossmayerove galerije. U posljednjem razdoblju zbog slabijeg vida uglavnom ponavljaranije motive iz Posavine i Like. U Vijencu je 1902. objavio nekoliko lanaka o sikarstvu u kojima govori o neiscrpljenim motivima i arima doaih krajeva. Time je obiljeio ulogu svog slikarstva u hrvatskoj umjetnosti 19. st.

U ranom razdoblju s lakoom primjenjuje tehniku tonskog izraza (Stara zemljana pe, 1874.), slika mrtve prirode, genre-prizore i portrete u tradiciji mnchenshe kole (Portret mlade djevojke, 1881.). Trai poticaje kod slikara efektne rasvjete i polikromije. Nova nastojanja vidljiva su u slikama Napuljski pastir, Djevojke beru bundeve, U vrtu

1880. godine, nakon proputovanja Italijom i slikanja slika manjeg formata, sintezu svojih iskustava ostvaruje na slikama veih formata sa svijetlom paletom - Guarica na Savi, Ljetna idila - koje slika u mnchenskom atelijeru prema skicama iz Posavine. Ova mu djela donose priznanja i kritike i javnosti.

Za povremenih boravaka u Lici i Posavini slika seljake (Lianin), sjenike, dvorita, vrtove, savske krajolike svjeeg kolorita (Mlinovi na Savi, Na savskoj obali). Osobine neposrednog umjetnikog doivljaja imaju i njegovi crtei (Posavski sajam), te mali pejzai s motivima iz Italije.

Nakon zavretka kolovanja, od 1883. godine boravi u Mnchenu, a zatim trajno u Zagrebu. Tek povremeno putuje u Italiju i Pariz. U zagrebakom atelijeru, oslabljena vida, ne slika puno - Ulaz u vrt palae Vranyzany, etva. Profesor je crtanja, a od 1894. upravitelj Strossmayerove galerije. U "Vijencu" objavljuje lanke o slikarstvu.

U ranijoj fazi njegova slikarstva prevladava tonski, a kasnije koloristiki izraz. Male slike pokazuju lirsko shvaanje, a vee, namijenjene slubenim izlobama, kombinaciju atelijerskog i pleneristi-kog naina. Preciznost tehnike izvedbe je na razini suvremenog europskog slikarstva.

Kako Gamulin kae, Maievo se slikarstvo moe nazvati "idilinim akademizmom". Mai dominira u Zagrebu do pojave V. Bukovca. On skice radi na licu mjesta, i ta djela ne pripadaju tonskom slikarstvu ni akademizmu, ve spontanom impresionizmu (Zatvorena vrata, Slikar u bari, Grm u cvatu). U Beu upoznaje slobodnu pariku tehniku alla prima koju je ve koristio Manet, a na Maia djeluju i slikari panjolske kolonije u Rimu (M. Fortuny) koji rade i u Parizu.

PLENERIZAM

Zagrebaka kola

Plenerizam u Hrvatskoj u pravom smislu rijei zapoinje tek s Vlahom Bukovcem koji po povratku postaje sredinja osoba, donosi zapadni duh, ivu akademsku polikromiju i plenerizam. Toliko djeluje na mlae da su nazvani zagrebaka arena kola. Najstarija slikarska kola u Hrvatskoj je ona osjeka, dok se zagrebaka javlja tek krajem 19. i po. 20. stoljea. Prije njenog pojavljivanja u Hrvatskoj djeluju razni umjetnici, no organizirani likovni ivot javlja se tek pojavom zagrebake kole.

Njeno formiranje odvija se u vrijeme Bukoveva boravka u Zagrebu (1893.-1900.). Slikama koje tada radi Bukovac nastoji stvoriti temelje prve Zagrebake kole - Hrvatski narodni preporod na zastoru HNK-a predstavlja vrstu likovnog programa. Njegovo je tadanje slikarstvo obiljeeno svjeinom i spretnou postupku i bojama, te vedrom pigmentacijom. Mladi zagrebaki slikari ele preuzeti Bukovevu tehniku rascvjetanih boja i armantnog poteza kista.

Celestin Medovi ima neto dublju i tamniju paletu, esto zapada u teatralnost, pejzai su mu svjeji u boji. Vinko Draganja nedostaje mu izrazitija individualnost. Ivan Tiov eklektik, ne prekorauje granicu solidnog akademizma, esto zapada u pretjeranu dekorativnost. Robert Auer izraziti je predstavnik sladunjavog i uljepanog portreta i dopadljiviha aktova. Oton Ivekovi slika paletom Bukoveva kruga, historijske scene, idealizirani realizam s oslonom na prirodu. Joso Buan seoski ivot, dominira crveno u arenilu. M. C. Crni stavlja teite na kontraste svjetla i sjene, vie grafiki, najpopularnije su mu jadranske mane u ulju. itd. (Lado 1904., Meduli 1908.?)

Vlaho BUKOVAC Cavtat 1855. Prag 1922.

Otac mu je bio porijeklom Talijan, a majka Hrvatica. Roen u Cavtatu. Ve u ranom djetinjstvu pokazuje sklonost za crtanje, ali mu zbog loih materijalnih prilika obitelj nije mogla priutiti kolovanje. S 11 odlazi sa stricem u SAD. Stric uskoro umire, a Bukovac proivljava teke 4 godine, vraa se kui. 1871. ukrcao se kao brodski kadet na jedrenjak za Carigrad i Odesu. 1873. odlazi u Peruu gdje je radio kao crta slova u jednoj tvornici vagona, u slobodno vrijeme bavio se slikanjem. Naredne godine ide u San Francisco gdje radi kao konobar i slika portrete prema fotografijama.

Nakon povratka u domovinu 1876. nalazi mecenu u dubrovakom pjesniku Medu Puciu koji mu sugerira mu da svoje prezime Fagioni slavenizira u Bukovac. Preporuuje ga Strossmayeru, a Bukovac mu alje svoju sliku Turkinja u Haremu na kojoj se prvi puta potpisao kao Bukovatz. S dobivenom potporom i neto vlastite utede odlazi s Puciem u Pariz 1877. Na preporuku J. ermaka upisao se u atelje A. Cabanela, predvodnika francuskog akademizma, na Ecole de Beaux Arts. Preuzima stil uitelja i zahvaljujui nadarenosti brzo napreduje. Ve 1878. izlae na Salonu sliku Crnogorka na obrani vjerojatno potaknut uspjehom ermakovih crnogorskih motiva. 1882. postie velik uspjeh slikom Velika Iza po romanu A. Bouviera i odlazi na srpski dvor kao slikar. Bukovac je u Parizu od 1876. do 1893. godine, i u tom je periodu stalno prisutan na Salonu i iznimno hvaljen od kritike. Znatan ugled stjee modelacijom i izraajnou portreta. Razvija se u plenerizmu Studije iz Fontainbleaua, 1886; Pejza s Montmartrea... 1883. u Crnoj Gori slika cijelu kneevsku obitelj, 1884.85. boravi u Zadru i Splitu gdje radi portrete, u Dalmaciji slika portrete tamnog kolorita i studije uz obalu mora Mladi gusla obitelji Katalini koji najavljuju novi smjer u njegovom slikarstvu.

1888. odlazi u Englesku takoer kao portretist. Ve u ovim ranim djelima predstavlja se kao iznmno dobar crta. Crte mu je strog, akademski, fiksira objekt s velikom tonou. Portretima esto nedostaje psiholoka karakterizacija, trai potpunu slinost prema elji naruitelja. Meu ranim portre-tima ima izvanrednih umjetnikih ostvarenja; portret bankara Bollania, portret Giustine Tommaseo, portret pire Tocigla, studija Mladi gusla jedno od njegovih najboljih djela, raeno sa mnogo slobode, iskrenosti i neposrednosti. U toj fazi osim portreta radi i figuralne kompozicije, enske aktove, genre scene. Slika akademski, paleta mu je tamna, modelacija naglaena, a svjetlo spretno rasporee-no. Bitan inilac za naputanje tamne palete njegov je boravak u Engleskoj 1886. i 1888.??? godine, kada slika u prirodi Laura le Doux. Za engleskog naruitelja naslikao je u pleneru i profanom aranmanu sliku Isus prijatelj malenih koja je izazvala senzaciju na Salonu.

Oko 1886. u Parizu dolazi do sve vee afirmacije impresioista, veliki broj slikara preuzime neke njihove tekovine i prilagoava ih ukusu publike. Mjenja se Bukovev stil; potezi kista postaju sve meki, svjetliji tonovi oznaavaju prijelaz od tamne prema arenoj paleti. Ovoj fazi pripada Mlada patricijka 1891 na Salonu 1891., portreti izloeni u atriju Akademije u Zagrebu 1893. portret Ivke Vranyczani, G. Pongratza.

Mlada patricijka, 1890. Portretirana u prirodi, zadovoljava potrebu za radom u plain-airu. Ova mu je slika osigurala uspjeh na Salonu. Slika pripada realistikoj koli jer je Bukoveva deformacije prvenstveno uvjetovana ukusom Salona. U pejzaima je sklon impresionizmu.

I u Parizu nastavlja slikati u duhu plenerizma, svjetlom paletom i mekim potezima kista. ***Male plenere radi za sebe, a na Salonu se predstavlja akademizmima. Nakon to se 1886. vratio u Pariz, prodaje male sliice potpisane pseudonimom PAUL ANDREZ.

Uz obeenja Krnjavog i Strossmayera vraa se u Hrvatsku, te dolazi u Zagreb 1893/4. Njegovim dolaskom Zg postaje iv likovni centar. Vraaju se i iko, Medovi, Ivkovi, Frange i dr. Iste godine organizirana je Hrvatska narodna umjetnika izoba. U to vrijeme slika Gunduliev san (*** U Veneciji Gunduliev san doivljava uspjeh, to je ujedno priznanje i zg arenoj koli), Hrvatski preporod, Dubravku i dr. 1896. hrv. umjetnici sudjeluju na milenijskoj izlobi u Budimpeti. Bukovevim zalaganjem hrv. umjetnici osnivaju zaseban paviljon koji je potom prenesen u Zagreb umjetniki paviljon. Paleta mu postaje jo svjetlija, potez mek i slobodan, a sjene obojene i prozrane, slika redovito u pleneru, primjenjuje samo neke formalne tekovine impresionizma, ali bit nikada nije usvojio. I dalje tei za uljepavnjem, crte mu je kao i u 1. fazi, a teme i motivi u duhu su akademizma. Virtuozno je ovladao metierom i radi izvanrednom brzinom. Pejzae slika uglavom kao sporednu komponentu na figuralnim prikazima. Iz tog vremena su Ikar i Japanka raeni najblie impres. nainu.

Bukoveva svjetla paleta utjecala je na itav krug umjetnika tzv. arena zagrebaka kola. to se osobito oitovalo na izlobi Prvi hrvatski salon 1898. koju je priredilo novoosnovano Drutvo hrva-tskih umjetnika. Radom u pleneru presudno djeluje na mladu generaciju zagrebakih slikara, zbog ega se njegovi odnosi sa Krnjavim zaotravaju. Nakon polemike u povodu izlobe Hrvatski salon 1898. godine, naputa Zagreb i povlai se u Cavtat (1898.-1902.) gdje eksperimentira s novim tehnikama i koloristikim izraajnim sredstvima. Uz svijetle portrete i pejzae intenzivnih boja, slika Dante na obali i Raj u duhu secesije.

Samostalnom izlobom u Beu 1903. godine postie veliki uspjeh i nakon toga postaje profesor na Akademiji u Pragu. 1905. U to vrijeme slika na nain blizak pointilizmu, ponekad primjenjuje umjetnu rasvjetu, paleta mu postaje jo arenija, a esto upotrebljava naranastu boju i modre sjene. Praki period (1903.-22.) period je u kojem se Bukovac povlai iz javnog ivota i bavi se pedagokim radom tek povremeno izlae, a u ovoj fazi barata poentilistikom manirom - u rafiniranoj skali boja trai vibrirajuu atmosferu lika i ambijenta u novim svjetlosno-koloristikim odnosima (Ruiasti san, Klytia). Osim ovakvih aktova sa suptilnim nijansama ljudske puti, Bukovac radi i portrete (I. Vojnovi), te figure u interijeru (U sjeni).

Nakon odlaska nije prekinuo veze s domovinom, 1904. postaje dopisni lan Srpske akademije, 1908. izabran je za predsjednika drutva Meduli u Splitu, 1919. poasni je lan Jugoslavenske akademije. Unio je nove slaobode, probudio interes ire javnosti za slikarstvo i bio je jedan od najplodnijih hrvatskih slikara uope.

Djela: Turkinja u haremu 1877., Crnogorka na obrani 1878., Velika Iza 1882., Autoportret 1882., Veduta s Montmartra, Poluakt mladia, Kraljica Natalija, Mladi gusla1884/5., Andromeda 1886., Mlada patricijka 1890., Gunduliev san 1890. tj Gunduli zamilj Osmana, Hrvatski preporod 1895., Ikar na Hridi i Japanka 1898., Dubravka, Zora umire u naruju dana...

Menci Clement CRNI Bruck na Muri 1865 Zagreb 1930. slikar i grafiar

Zavrio je vojnu kolu u Beu, naputa vojnu slubu i upisuje umjetniku akademiju u Beu, a potom kao stipendist hrvatske vlade dvije godine akademiju u Mnchenu Gysis. Jednu sezonu radi u kazalitu u Coburgu u Njemakoj kao slikar dekoracija. Imenovan je za uitelja crtanja na Obrtnoj koli u Zagrebu, ali to mjesto je napustio i poeo je samostalno slikati kao profesionalac. Poto se afirmirao kao slikar marina Hrv. primorje i Istra, Krnjavi ga alje kao stipendista na studij grafike u Be. na bekoj akademiji kod Ungera ui bakrorez i bakropis.

1900. vraa se u Zagreb gdje s ikoem otvara privatu slikarsku kolu koja je od 1907. pod upravom drave, a kasnije je postala Akademija likovnih umjetnosti na kojoj je Crni do kraja ivota profesor. lan JA od 1919., direktor Strossmayerove galerije 1920.28. za njegove uprave dobiva nov postav po suvremenim principima.

Za vrijeme studija u Beu i Mnchenu slika u mirnim tonalitetima veinom figuralne prikaze Djevojica, Starac ljuti kukuruz, Akt propao prilikom poara Crnieva ateljea. Djela po kojima je nalblii realizmu mnchenskog kruga Courbet preko Leibla. Na studijskim putavanjima Primorjem i Istrom paleta mu postaje sve otvorenija, slika pleneristiki u smislu zagrebake kole. Fasciniraju ga preljevi na morskoj povrini Bonaca, titranje atmosfere, igra svjetla i sjene Triptih, primorje, pogled na Velebit. U to unosi tekovine zagrebake arene kole. Uz F. Kovaevia njen glavni predstavnik u pejzanom slikarstvu. Marine mu postaju pojam u hrv. umj., postaje traen. Nakon I svj.r. nastanjuje se u Novom Vinodolskom i slika okolicu.

Koliko god te marine prelazile u hipreprodukciju, ima nekoliko ostvarenja koja nisu nadmaena. slikao je i pejzae iz okolice Zagreba vedute Samobora u snijegu nisu dosegli razinu marina. Izuzeci su tonski tretiran zagrebaki Glavni kolodvor 1929. i njegov posljednji rad Pogled na Savu kod Podsuseda slikan na dan njegove smrti. Radio je i portrete V. Maurani, A. Bauer, D. Gorjanovi Kramberger itd, i nacrte za kazaline kostime.

Slikarski rad je spona 19 i 20. st, ali znaajniji je njegov rad u grafici. Prvi je izraziti grafiar u hrv. umj. Izraava se vie valerski, a manje linearno. Dominira bakropis. U poetnoj fazi preteni su motivi koji zahtjevaju tamne tonove Osamljena, Posljednji svoga roda, Ave Maria, slijedi faza zagrebakih motiva Bakaeva kula, Jalaiev trg, Seljakinje na Dolcu, Splavnica, koje esto i kolorira. U posljednjoj fazi ploe postaju mutne a kontrasti svjetla i sjene prenaglaeni Ledenice. Najvii domet Medveja , Nedjelja prije podne u Lovranu, portreti V. Lunaeka F. Mixicha. Kao vrsan pedagog odgojio je niz drugih Krizman, enoa, Babi, Krulin...

Radi ilustracije za sarajevsku Nadu od 1895., za edicije V. Heck u Beu i Seemann u Leipzigu, za Njegoev Gorski vijenac 1904. Izrazit je crta, veliki broj skica i crtea sliui mu kao priprava za vee radove. a radi i plakate, scenografije i karikature suradnik u humoristinom listu "Satir" (1901.). izlae i u domovini i u inozemstvu, a 1931. godine organizirana je njegova retrospektivna izloba.

Crni ima pionirsko znaenje u hrvatskoj umjetnosti jer prvi slika marine, te zapoinje razvoj moderne hrvatske grafike.

U najranijoj fazi radi crtee, studije i portrete pod utjecajem realizma mnchenske kole - osjetljivost u promatranju ljudskog lica i tijela, tonsko modeliranje slike (Djevojica, Slavonac runi kukuruz), a zatim dolazi pod utjecaj Zagrebake arene kole te mu paleta postaje otvorenija a namaz pastozniji (Bonaca, S otoka Raba, utika u cvatu).

Potom, od naglaenog kolorizma prelazi na zagasitije boje u tonovima nanesenim tankim namazima kista ime postie dojam titranja zraka i nedogled daljine(Zalaz sunca, iroko, Burin). Njegovo slikanje marina ponekad postaje rutinsko, ali postoji specifina razina kvalitete. Na putovanju radi ciklus sa Plitvikih jezera i ciklus sa Velebita. Pejzai i vedute iz Zagreba nemaju razinu marina, osim posljednje nedovrene slike Pogled na Savu kod Podsuseda.

Posljednjih godina ivota opet slika portrete - V. Maurani, Frane Buli

Crni je ipak najvaniji na podruju grafike jer je prvi kolovani grafiar koji je postigao profesionalnost europske razine. U najranijim radovima oiti su utjecaju njegova uitelja Ungera, no kasnije on graviranjem bakropisa stvara tonska rjeenja koja eli dostii i u slikarstvu. Radi realistine portrete, vrstim i odmjerenim potezom, a realizam zadrava i u nekim kompozicijama - Nedjeljno jutro u Lovranu (koristi pomalo tvrd crte da bi sugerirao atmosferu). Ovo je njegovo najbolje ostvarenje u grafici.

Radi i kolorirane bakropise iz Starog Zagreba, realistiki pristupajui motivima - obrisi gube vrstou, te su rijeeni slikarski i bojom (Kaptol, Jelaiev trg, Dolac).

Posljednji njegov ciklus je Primorski krajolik (Vrbnik, Griane, Ogulinska cesta)

Ferdo Kovaevi Zagreb 1870 - 1927

Nakon zavrene Obrtne kole u Zagrebu, odlazi u Be u kolu za umjetniki obrt. Po povratku sudjeluje u osnivanju Drutva hrvatskih umjetnika 1897. i prvog Hrvatskog salona. Prof. je na obrtnoj koli, a od 1913. na Umjetnikoj akademiji u Zg.

Uz Crnia je prvi izraziti pejzaist u krugu oko Bukovca. Uz malobrojne mrtve prirode i figure Slijepac, Fratar, naslikao je velik broj pejzaa iz okolice Zagreba osobito sa Save. Na osnovi promatranja u pejza unosi lirske intonacije. U duhu uljepanog realizma Vrbe, Suton, Savska obala, Na Savskom rukavu, Zimsko sunce, Zima na Savi, Sava u predveerje, Vrbe u zimi, Na Savskoj obali, Proljetne vode.

Nakon prvih djela slikanih smeim tonovima i melankolino intoniranima, kolorit mu postaje svjetliji, a pod Bukovevim utjecajem i aren. U svom plenerizmu spontano se pribliio tehnici impresionista. Po narudbi je izveo nekoliko radova koji ne dostiu kvalitetu jednostavnih pejzaa. To vrijedi i za djela u kojima se eli prilagoditi ukusu publike vie varijanti Ruinjaka. Oslikao je strop loggie u zgradi Odjela za bogotovlje i nastavu, sudjeluje u slikanju ornamentalnih detalja Bukovavog zastora za HNK. Samostalno izlae 1917. i 1923., sudjeluje na brojnim izlobama Drutva umjetnosti.

( Mato ) Celestin MEDOVI Kuna, Peljeac 1857 Sarajevo 1920.

Kao devetnaestogodinji djeak dolazi pod okrilje franjevaca u tamonjem samostanu Gospe od Loreta. Franjevci su ga godinu dana poduavali i pripremali za prijemni ispit za dubrovaku franjevaku gimnaziju. To je bio jedini nain da se ovaj talentirani mladi probije u ivotu, tj. da se spasi od inae zagarantirane sudbine pomorca ili teaka.

Medovi 1866. godine uspijeva upisati gimnaziju u Dubrovniku i 1874. godine se zareuje uzevi redovniko ime Celestin. I u gimnaziji nastavlja slikati. Kao nadareni samouki slikar koji nema nikoga da ga podui najelementarnijim osnovama, slui se najrazliitijim predlocima koje kopira, vjebajui i usavravajui svoj talent. 1879. godina prekretnica je u njegovu ivotu. Te je godine Medovi zavrio teologiju, a navodno je tada poeo i slikati u ulju. Iste te godine samostan Male brae posjeuje General franjevakog reda iz Rima i primjeuje slikarev talent, te mu obeava kolovanje u Rimu.

Prije odlaska u Italiju Medovi je dobio narudbe i za nekoliko oltarnih pala ija izvedba zauuje jer ne zaostaju mnogo za palama drugorazrednih stranih putujuih slikara koje nalazimo u naim crkvama. To su pale Madona sa sv. Nikolom i sv. Spiridonom za Deloritu, Sv. Obitelj za crkvu u Slanom i Uzaae Marijino za crkvu u Prodvorju u Konavlima. Ove pale predstavljaju prilino siguran i slobodan pristup platnu velikih dimenzija i donekle svladanu tehniku slikanja. Iako u njima ima nesigurnosti u crteu, te loe shvaene perspektive i nekorektnih skraenja, one svjedoe o darovitosti samoukog mladog slikara.ITALIJA 1880 1886. - zabranjeno mu je pohaanje dravne Akademije u kojoj se radilo po modelima i to je bio stalni kamen spoticanja izmeu Medovia i Generala reda. Medoviu je bilo dosta rada po predloku, a General je smatrao da je neprimjereno da jedan franjevac slika po ivim, tj. golim modelima. Nadalje, Medovi je strogo vjerovao u etablirano akademsko slikarstvo, ne shvaajui da u tom trenutku Akademije u itavoj Europi proivljavaju dekadensu.

***Pet i pol godina koliko je boravio u Italiji Medovi provodi traei pravog uitelja, svjestan svojih propusta i nedostataka. Boravi u Rimu i u mjestima sjev. Italije. Kopirao je i restaurirao, radio u ulju i fresko tehnici, modelirao i poeo uiti tehniku bakroreza. Kad mu je najbolje krenulo trebao je napustiti Rim.

Na samom poetku njegova studija, umjesto na Akademiju, General Medovia alje u atelijer Lodovica Seitza, nazarenskog epigona, sina Aleksandra Maximiliana Seitza. I otac i sin su bili jako potovani u tadanjim rimskim crkvenim krugovima. Ostali Nazarenci su se u to doba ve bili vratili u Njemaku i vie manje zaboravili nazarenske principe. Stoga je i sam Aleksandro Maximilian ve bio kasni epigon. Teko je rei koliki je bio utjecaj Seitza na mladog Medovia. Kod njega je najvjeroja-tnije ipak stekao osnove slikarskog zanata, a moda svladao i neke elemente tehnike fresko slikanja. Uz Seitzov je atelijer Medovi bio vezan svega dvije godine, i to nerado i na prekide.

Kad je tek stigao u Rim otac i sin Seitz su radili u akovu - oslikavali su katedralu za Strossmayera. ekajui da uitelj otpone s nastavom, Medovi je poeo pohaati atelijer Francesca Grandija. Kasnije je paralelno pohaao oba atelijera.

Utjecaj Francesca Grandija moe se prepoznati na nekim Medovievim ranim portretima i kompozicijama, kao i na njegovom najuspjenijem djelu - Hodia mihi - cras tibi (Za sprovodom). To je djelo izloio 1882. godine na Meunarodnoj izlobi u Rimu i pobralo je pozitivne kritike. Djelo je izgubljeno, ali ga poznajemo po bakropisu koji je umjetnik sam kasnije izradio. Bakropis prikazuje one iste dobro ukomponirane polufigure dvojice starih fratara to mehaniki koraaju za lijesom s oronulim fizionomijama i apatinim izrazom lica.

Trea linost koja je u Italiji utjecala na Medovia bio je prof. Ciseri u ijoj je koli u Firenci proveo devet mjeseci. Ciseri je u svoje vrijeme bio cijenjen kao portretist i slikar religioznih i histo-rijskih tema. Bio je profesor na Akademiji, a u svojoj privatnoj koli je primjenjivao nastavni plan propisan na akademiji - akt, kostim i glava. Medovi je bio jako zadovoljan jer je napokon imao priliku raditi po ivom modelu. Meutim, budui da je bio nauen raditi samo po predloku svladavanje volu-mena i skraenja predstavljalo mu je problem. Nakon devet mjeseci shvaa da je stigao do razine od koje kod Ciserija vie ne moe napredovati, pa naputa njegovu kolu.

Postojali su jo neki nedostaci koje je trebao svladati. Stoga kod kipara Bartollinija u Faenzi pokuava uiti modeliranje.

injenica da ni Grandi ni Ciseri nisu bili jake linosti i da on definitivno nije prihvatio stil ni jednog ni drugog - ve od svakog samo poneto - uzrok je neujednaenosti u Medovievom slikarskom izrazu. Neka su mu djela slaba, ukoena, nedoreena, dok je u drugima nevjerojatnom sigurnou posti-gao neoekivani domet. I sam je bio svjestan svojih nedostataka i propusta te je jako nezadovoljan traio od Generala da ga vrati u Rim da moe dovriti studij.

General ga vraa u Rim gdje Medovi sam radi i usavrava se. Kad mu je najbolje krenulo morao se vratiti kui. Vratio se u uvjerenju da je potreban Provinciji, no pravi razlog njegova premje-taja bile su pritube redovnika na njegovo ponaanje.

Iz talijanskog razdoblja se sauvalo najvie portreta. Neki od njih, kao Portret pape Leona XIII i Portret Luca Waddinga, raeni su po predlocima. Na njima se vidi da je Medovi usavrio zanat - modelacija lika je plastinija, naglaeni su odnosi svjetla i sjene, bolja je psiholoka karakteri-zacija, a rukovanje bojom i kistom je daleko vjetije.

Sauvalo se i nekoliko portreta to ih je radio po modelima. Jedan od njih je Portret Vinka Draganje, takoer slikara-redovnika s kojim se Medovi poznavao jo u Dubrovniku. Oita je usredotoenost na predoavanje fizike prepoznatljivosti lika. Manjkavost u modelaciji i ukoeno dranje dokaz su da njegova ruka jo ne moe pratiti naum. Meutim, ve ovdje u ivu i napetu izrazu lica prepoznajemo nagovjetaj antologijskih, psiholoki razraenih portreta koji e uslijediti kasnije. Lice je zbroj prilino vjeto povezanih detalja, no oi se istiu kao izraajno arite slike. Koncentracija na detalj i smisao za materinost jedna je od konstanti umjetnikova stvaralatva, a nalazimo ih ve na ovom djelu.

Iz talijanskog razdoblja sauvala se jedna Mrtva priroda brino araniranih predmeta, izvedena veoma precizno, slikarski korektno, u duhu talijanskog narativnog realizma.

to se tie slika s religioznom tematikom, Medovi u ovom periodu naslikao nekoliko pala za Dalmaciju (za crkve u Tkonu na Pamanu te u Pridvorju).

Medovia u ovo vrijeme privlai vjetina slikanja raznolikog materijala, rado prati igru svjetla na njemu, voli barun i svjetlucavu svilu, proziran veo, meko modelirane nabore enske odjee. Stoga su neke njegove Madone i svetice odjevene u raskone barokne svjetovne kostime.

Zanimljivu skupinu talijanskih radova predstavljaju oni izvedeni u fresko tehnici za franjevake crkve u Fucecchiju i Ceseni. Na alost, tehnika priprema je bila loa pa su freske na fasadi crkve u Fucecchiju propale. DUBROVNIK 1886 1888.

Medoviev umjetniki razvoj u Italiji ostao je posve nedefiniran. Po povratku u Dubrovnik imao je neto vie tehnikog iskustva, obogaenu paletu, senzibilniji izbor boja, meutim, nije svladao perspe-ktivu i skraenja. Sv. Franjo - Dubrovani su bili oduevljeni ovom slikom naslikanom za crkvu matinog samostana. Glavu sveca naslikao je po uspjelom liku sv. Franje Asikog iz Firence, a tijelo po fotografiji na kojoj pozira on sam. Moe se uoiti sigurnost modeliranja figure punog plasticiteta, svladan osjeaj prostora, suptilna gradacija svjetla, sjene i polusjene, dobro izveden pejza i precizna izvedba niza detalja. Neki od njih, kao aneli u prednjem planu nisu ipak posve korektno izvedeni.

U ovom razdoblju njegov opus ne karakteriziraju toliko religiozne slike koliko portreti. Svi oni imaju nekih zajednikih karakteristika. Veina mnogo govore o prostoru u koji je figura smjetena - vide se fragmenti namjetaja, pogotovo visokih naslonjaa, uz lik ima akcesorija; skala boja je iroka, tehnika je glatkog stopljenog namaza. Umjetnik se vie zadrava na okolini, a ne zalazi toliko u bit lika. Karakteristine su za njega velike markantne oi i puni, pomalo naduti obrazi, ispod kojih se ne osjea anatomska modelacija lica.Portret Ike Bizzaro - Ika sjedi u visokom, detaljno opisanom naslonjau. Uz karakteristian nain modeliranja lica ovdje Medovi dokazuje da zna naslikati razlike meu materijalima, da ima osjeaj za diskretne odnose boja - haljina bijela poput bjelokosti u crvenom naslonjau ispred smee pozadine, a ukrasi i svileni al svojim crno-zeleno-crvenim, odnosno utosmeim prugama, upotpunjuju ovaj koloristiki trozvuk. U pozi modela ima jednostavne elegancije koja podsjea na neke ranije likove svetica u profanim kostimima. Portret ge Kaznai, 1888. - Na ovom se portretu nee ponoviti snaga dosegnuta na Draganjinom portretu, no modelacija je vjetija. Stopljenim namazom i finim gradacijama ruiastog i sivog tona ostvaren je elastiniji inkarnat, dok su volumeni lica meke i kompaktnije povezani. Iako je vidljiv slikarski napredak, oit je i problem crtea to kao posljedicu ima disproporciju figure i tektoniku neuvjerljivost kompozicije. Skraenje njene desne ruke je nesigurno i loe izvedeno. Ovom se razdoblju atribuiraju i dva mala pejzaa - Staro kunovsko groblje i Delorita.

Delorita - Nastala je u priblino isto vrijeme kao i portret ge Kaznai i jedan je od prvih sauvanih Medovievih pejzaa. Unutar uobiajene kompozicijske sheme umjetnik nastoji dosei nenametljivu uravnoteenost. Komprimirani detalji i ustri, isprekidani potezi tee utisku nastanka u jednom dahu, no shematski raspored elemenata kompozicije (npr. pomno rasporeeni empresi) svjedoi da umjetnik propituje metierske i koloristike izraajne mogunosti, zadravajui atelijerski koncept predoavanja.

MNCHEN 1888. 1893.

Unato pohvalama i narudbama Medovi i dalje insistira na nastavku kolovanja u Italiji. Tek nakon dubrovakog susreta sa bekim slikarom Emilom Jakobom Schindlerom poinje razmiljati o odlasku u Mnchen. 1888. godine tamo i odlazi i upisuje Akademiju. U to vrijeme mnchenskom Akademijom dominira dekorativno historijsko slikarstvo koje prelazi u teatralnu maniru. Meutim, realizam Wilhelma Leibla, na koje je utjecalo Courbetovo slikarstvo, s vremenom e prodrijeti u tu tradicionalistiku instituciju i odraziti se na Medovievo slikarstvo.

U trenu odlaska u Mnchen Medovi je iza sebe imao ve gotovo 10 godina slikarskog staa, priznanja i znatan ugled, a sa svojih 31 godinu nije poznavao ni jezik. Ta spremnost na novi poetak govori nam mnogo o Medovievoj skromnosti i smionosti.

Kod Gabriela Hackla usavrio je crte, a kod Ludwiga Lfftza slikarsko umijee. Medovi oigledno nije htio dopustiti da mu se u Mnchenu dogode propusti iz talijanskog kolovanja, pa nastavlja studij u Komponierklasse Aleksandra Wagnera. Naime, nastojao je disciplinirano i sustavno ovladati slikom.Ranoj fazi kolovanja u Mnchenu mogu se pripisati neki, ne tako znaajni, tipini kolski radovi. 1890. godine oituje se znaajan skok u kvaliteti. Te godine biskupu Strossmayeru poklanja sliku Sv. Bonaventura na kojoj se vidi poboljanje njegove slikarske kvalitete. Na tamnom platnu s konturama koje su dijelom nestale u polumranoj atmosferi svjetlost istie produhovljeno lice sveca. Zadrava se na nizu zanatski efektno slikanih predmeta koje je dotakla svjetlost pred likom u 1.planu.

Brojne su njegove studije iz ovog perioda kojima je najvea vrijednost psiholoka karakteri-zacija lika. Meu njima se istiu Portret starca i Portret starice. Portret starice - Ni danas se ne za koga ovaj portret prikazuje. Mora da ga se jako dojmio model jer Medovi stvara najbolje portrete kad portretira blisku ili dragu osobu. Naborano lice obasjano svjetlou izlazi iz mukle, maslinasto-zelene pozadine. Oigledno je da Medovi vrsno vlada metierom pa se moe usredotoiti na unutranji ivot lika. Evidentirajui stariinu sjetu i umor, on u isto vrijeme unosi i vlastitu suut i potovanje prema minulom ivotu.Posljednje 3 godine kolovanja posvetio je Bakanalu, historijskoj kompoziciji na temu masa-kra krana u rimsko doba. Od 7 poznatih studija Galerija umjetnina u Splitu posjeduje prvu umjetnikovu slikovnu zamisao iz 1890. god., po kojoj je nastala konana realizacija obogaena detaljima i nekim novim likovima. Djelo je definitivno impresivnije od skice, no nedostaje mu slikarska nesputanost skice.

Nakon skice uslijedile su dugotrajne pripreme i studije - figure e postaviti u neprirodan stav (kao ruka ene u prvom planu), dodat e nova lica (pijani bakant uz rtvenik, skupina senatora u desnom dijelu, umnoena svjetina slijeva), javit e se novi detalji (areni stup od mramora s kipom boice Nike, obavijen girlandom rua), iscizelirat e detalje (komplicirani motiv poda od mozaika). Konano djelo izvodi kao solidnu radnju u duhu dobre tehnike tradicije mnchenske kole. U tom duhu ostaje i kolorit - ne u pretamnom, ali u karakteristinom neutralnom sivkastom tonu. Na skici je skala boja takoer suzdrana, ali dosta svjetlija.

Arhitektura antike palae u kojoj se dogaa masakr predstavlja okvir i osnovni ritam kompo-zicije. Umjetnik s lakoom osvaja prostor vjetim koritenjem geometrijske perspektive i smiljenim rasporedom likova uokolo praznog sredita scene, ostvarujui dinaminu ravnoteu aktera, radnje i arhitekture. Kroz teatarsku koncepciju uprizorenja, s publikom koja aktivno participira, Medovi se poigrava zbiljom i prividom, naturalnim i isceniranim. U Bakanalu se sjedinjuju invencija i znanje naeg umjetnika i donose mu mnchensko i pariko odlije. Medovi ovim djelom osvaja ugledne kriti-are poput Corneliusa Gurlitta i izaziva divljenje na izlobama diljem Europe.

Bakanal oznaava i zavretak njegova kolovanja, te se umjetnik nakon jo jednog ostvarenja - dvije oltarne pale za samostansku crkvu St. Anna am Lehel - vraa u domovinu. DUBROVNIK - KUNA 1893. - 1894. Nakon zavretka kolovanja Medovi jo nije zadovoljio svoje ambicije - eli otii na studij u Be i Pariz. Situacija u Dubrovniku nije bila za njega povoljna. Novi General reda i sami franjevci gube razumijevanje za Medovia, pa on 1894. god. trai sekularizaciju. Zbog umjetnosti naputa Red. U ovom je periodu naslikao dosta portreta, 4 velike oltarne pale i nekoliko zanimljivih malih pejzaa.

Portrete ove faze dijelimo na dvije skupine - reprezentativne i intimne. U skupinu reprezenta-tivnih portreta spadaju portreti lanova obitelji imunkovi i Braenovi. To su solidni reali-stiki radovi, glatke gotovo lazurne tehnike. Na njima umjetnik korektno prikazuje ono to se od njega i trailo - vjernu reprodukciju lika, odijela i okolnih predmeta. Obvezni rekvizit na ovim portretima je tap u fino modeliranoj ruci, kao to su mu to u ranijoj fazi bili naslonjai.

U skupinu intimnih portreta spadaju portreti majke, starog pomorca i o. Luigija Uccelli-nija kod kojih umjetnik u elji da to bolje okarakterizira lik odbacuje sve suvine detalje i zaustavlja se jedino na psiholoki temeljito prostudiranoj ekspresiji lica. Prisniji s modelom, on ovdje nije samo objektivni promatra, ve subjektivno sudjeluje, pa ak i detalje lica podreuje zadivljujuoj izraajnoj snazi. Lazurni namaz zamjenjuje tonski razraenim slojevitim impastom s vidljivim nanosom boja i uoljivim potezom kista. Ovdje je i izraajno i likovno snaniji, pa ovi portreti predstavljaju vrhunac njegova portretnog stvaralatva.Nakon Mnchena izvedba oltarnih pala takoer se mijenja. Medovi odbacuje sve nepotrebne detalje koji govore o ambijentu. Palom dominiraju veliki monumentalni likovi svetaca, to ispunjavaju gotovo cijelu povrinu slike. Primjeri su djela Sv. Ivan i imun, Sv. Petar i Pavao, Sv. Vlaho

Ovom periodu pripisuje se i nekoliko pejzaa tamnog kolorita, koji u sebi nose dozu romantike.

ZAGREB 1895. 1907.

1895. godine slikar se nastanjuje u Zagrebu gdje, uz krae ili due boravke u zaviaju, boravi sve do 1907. god. Toj su odluci prethodili pozivi Franje Rakog, te narudbe J. J. Strossmayera i Izidora Krnjavog. Isti ovi uglednici povukli su 1893. godine Vlaha Bukovca iz Pariza. Naime, oni su htjeli od Zagreba stvoriti umjetniko i kulturno sredite.

Medovi je u tom trenu druga najjaa umjetnika linost, no potpuno oprean otvorenom i drutveno angairanom Bukovcu. Krnjavi je smatrao da e se Medovi i Bukovac meusobno nadopunjavati i jedan na drugog utjecati, no Medovi se od samog poetka prikljuuje Bukovevu umjetnikom krugu.

Bukovev plenerizam i slikanje alla prima, divizionistika tehnika uz koritenje otvorene, koloristiki bogate skale boja, znaili su drugaiju likovnu kvalitetu. Njom je Medovi oduevljen od trena kad je Bukovca upoznao. Ne odrie se prvotnog iskustva, on pokuava usvojiti, a kasnije i primje-njivati Bukovev stil.

Istovremeno, na Medovieva platna prodire i aktualna simbolistika vizija, pa njegovu umje-tnost tijekom zagrebakog razdoblja obiljeava stilski pluralizam. Izmjenjivati e se ili simultano pre-klapati realizmi sa simbolizmom, akademska gradnja sa pleneristikim i impresijskim hvatanjem moti-va. Osim toga, Medovi kombinira razliite strategije oblikovanja u predoavanju odreene teme, to nam govori o uzrono-posljedinoj vezi ikonografije i likovne forme.

Bukovac i Medovi zajedno izlau na meunarodnim izlobama u Budimpeti 1896. i Kopenhagenu 1897. god. Medovi je doprinio afirmaciji nacionalne suvremene umjetnosti, jer je Europa sada, po prvi put, zamijetila postojanje hrvatske umjetnosti. Meutim, zajednitvo zagrebake arene kole nije se dugo odralo zbog sukoba interesa i individualnih osebujnosti. Najpresudniji je moment bilo razilaenje Krnjavog i Bukovca. Prvi oko sebe u Drutvu umjetnosti okuplja stare, a Bukovac u Drutvu hrvatskih umjetnika mlade. Medovi se nije snala-zio. Godinu dana nakon osnutka, 1898. on naputa Bukovevo drutvo, iz nama nepoznatih razloga. Istodobno podupire pamflet muzikologa Franje Kuhaa Anarkija u hrvatskoj knjievnosti i umjetnosti kojem je kumovao Krnjavi, a koji je govorio protiv naprednih strujanja u umjetnosti. ini se da su ga na ovakvo odstupanje od vlastitih stavova nagnale nesuglasice sa kolegama, ali i strah od gubitka narudbi.

Medovi nije sudjelovao na Hrvatskom salonu 1898. godine. Bukovac je krajem godine napu-stio Zagreb, okrivljujui Krnjavog za sve probleme. Zanimljivo je da je i Medovi desetljee kasnije, kad je morao otii iz Zagreba, za sve okrivljavao istu osobu. Historijsko slikarstvo Najreprezentativniji i najpoznatiji Medovievi radovi iz ovog perioda vezani su uz opremu zlatne dvorane u palai vladina Odjela za bogotovlje i nastavu. Zahvaljujui inicijatoru ureenja palae Izidoru Krnjavom u ukraavanju je sudjelovala onodobna umjetnika elita: Vlaho Bukovac, Bela iko-Sesija, Robert Frange-Mihanovi, Oton Ivekovi, Ferdo Kovaevi, Ivan Tiov te Celestin Medovi. Od ukupno 7 historijskih kompozicija 4 su djelo Celestina Medovia. Na formatu veliine 300x220 cm naslikao je Splitski sabor 1897., dolazak Hrvata 1903., Krunjenje Ladislava Napuljskog 1905., te Zaruke kralja Zvonimira 1907. Medovi je na ovim djelima dokazao da je vrstan majstor koji dobro razrauje temu, vlada kompozicijom, vjeto individualizira likove i uiva u predoavanju materije.

Zadane teme i dimenzije pomalo su sputavale umjetnikovu kreativnu slobodu, no i u takvim je uvjetima Medovi uspio ostvariti vrhunska djela. Sigurna zamisao i vrsta okosnica jo se bolje vide na skicama koje nisu optereene naknadnim intervencijama kroz koje prolazi konano djelo.

Ipak, moramo spomenuti i neke negativne momente - nenaviknut da radi brzo, Medovi ponekad zanemaruje pojedine detalje, koji su bili idejno od drugorazredne vanosti (npr. likove u pozadini koji mu poput tafae ispunjavaju prazan prostor), da bi onda otiao u drugu krajnost i pedantno se zadrao na dekorativnim elementima.

Ipak, kompozicija je uvijek dobro smiljena, glavni likovi temeljito prostudirani i korektno izvedeni, a na svakoj slici redovito nas iznenadi ponekim detaljem koji sam bira i u njemu sublimira vrhunski domet svog likovnog izraza.

Srijemski muenici, 1895. - Teko je o ovoj slici dati definitivan sud jer je izgubljena, a i njena skica je nestala. Prikazivala je srijemske muenike koji se pred rimskih sucem odbijaju pokloniti Eskulapovu kipu. Na slici uoavamo horror vacui i uobiajeni proces nagomilavanja pojedinosti u toku izvedbe slike. Unato tendenciji ka novom pleneristikom izrazu i slobodnijoj tehnikoj obradi platna, neki su likovi, posebice oni u prednjem planu, dotjerani na akademski nain. to se kolorita tie, moemo samo vjerovati Krnjavijevoj opasci da je slika poput "buketa arenog cvijea".

Splitski sabor, 1897. - Dok je na Srijemskim muenicima sa malo uspjeha pokuao slijediti Bukovev faprestizam, na ovom se djelu Medovi vraa starom sistemu rada, ali ne i staroj maniri - temeljito prouava i priprema studije, portrete, figure, pa ak i interijer sv. Duje u kojem se sabor odvija. Skica za kompoziciju nije poznata, ali se sauvalo jako mnogo studija. Sve su studije raene u slojevitim uoljivim namazima, redovito u odnosu crveno-bijelo-zlatne boje, s pokojim akcentom tirkiza ili detaljem priguena ruiastog tona. Osvijetljeni dijelovi naglaeni su pojaanim impastom, a skice u opem dojmu djeluju dosta svijetlo, premda ima gama nije posve otvorena. Na studiji Grgura Ninskog razraen je lik biskupa u oratorskoj pozi, gotovo identian onome u finalnoj izvedbi. Tada vjeto artikulira i desnu aku zanemarenu na studiji, ali ne uspijeva jednakim intenzitetom ostvariti iluziju plemenitih materijala ornata. Izrazito svijetla pozadina studije svjedoi o Bukovevu utjecaju.

to se kompozicije tie, ovdje se Medovi jo pridrava stare kompozicijske sheme, ispunjavajui prvi plan slikarski solidno razvijenim figurama koje komponira u obliku trokuta, dok se radnja odvija u pozadini. Inae radnju smjeta u srednji plan, no ovdje likove grupira na periferiji praznog sredinjeg kruga, kako bi jae istakao dvije stojee figure.

Splitski sabor 1. je Medovieva slika postavljena u dvorani. Obiluje dobrim portretima znalaki oblikovanih tipova, ali sve ih produhovljenou, izraajnim karakterom i virtuoznom obradom crkvenog ruha nadvisuju 2 sveenika iz prednjeg plana. Crna figura papinog legata konfrontirana liku u svijetlom ornatu sretno je koloristiko smirenje u opoj toploj intonaciji slike. Isto tako, svjetlost to prosijava kroz crveni zastor koloristikim efektom ublaava smeesivu intonaciju crkvenog prostora upravo na mjestu gdje sivilo prevladava. Neki ideju tog koloristikog rjeenja pripisuju Bukovcu. U totalu, bogata skala toplih tonaliteta smeih i crvenkastih boja, uz sivilo, ostala je priguena.

Dolazak Hrvata, 1903. - Slika i skica su identine, Medovi je ovdje tehniki posve siguran i ne odustaje od manire brzog pokreta. Meutim, dugo se kolebao u koloristikom rjeenju, tj. u osnovnoj koncepciji - da li da susret Hrvata s morem prikae u trenutku sumraka ili danjeg svjetla. Prve dvije skice raene su po prvoj, a posljednja po drugoj ideji. Slika je izvedena po ovoj posljednjoj skici.

Od svih historijskih slika ova se istie izrazitom dinamikom i najmanje je podlona dekorativnosti. Iako nije izbjegao patetici nekih likova, i po kompoziciji i po likovnoj interpretaciji ova je slika veoma dobro uspjela. Daleko je neposrednija i ivlja nego to je to bilo uobiajeno u tadanjim historijskih kompozicijama. Slikom povlai dijagonalu iz gornjeg lijevog ugla, lijevi prostor puni likovima, a u desnom dominantu daje koloristiki naglaenom nebu, gdje odnosima boja stvara dramatsku atmosferu. Opet figure u prednjem planu komponira u trokut.

itava je slika presvuena zelenkastosivim hladnim tonom - likovi su smei ili sivi kako bi se postigao jai kontrast sa ugoajem boja neba u odnosu ute i naranaste boje. Meutim, te se iste boje javljaju samo uz horizont i reflektiraju u srebrnoj povrini mora. Ostatak neba prevlai sivilom, koje se kondenzira u velikom oblaku u sredini. Linije su postale slobodnije, obrisi mekaniji, duktus kojim sumarno gradi brz i neposredan. Slika je oduevila javnost, no neki kritiari su Medoviu zamjerali to je Hrvate prikazao kao "hordu barbara".

Krunjenje Ladislava Napuljskog, 1905. - Na ovom djelu Medovi primjenjuje novi tehniki pristup - javlja se kontrast izmeu preteno polumasnog plonog namaza boje i jaih impasta koji se javljaju jedino na detaljima koje je dotakla svjetlost. Nova je bila i koloristika gama, nova i kompozicijska shema. Scensko zbivanje je priblieno, likovi su krupniji, skupine ljudi su smjetene lateralno uz rubove, a u sredini je perspektivni prodor u dubinu interijera. Arhitektura je ovdje bolje podreena likovima nego ona na Splitskom saboru. I ovdje su likovi u drugom planu zanemareni, no javljaju se i izvanredni portreti. Posebno je kvalitetan autoportret umjetnika u liku sveenika. No, sve je to od sekundarne vanosti - pa ak i tema (krunidba Auvinca koji e Dalmaciju prodati Mleanima za 100 000 dukata). U sreditu panje umjetnika, i gledatelja, lik je kraljeve sestre koja je idejno sredite slike i njena najvea vrijednost. Ovaj je lik jedno od najboljih Medovievih ostvarenja i s tehnike i s kolori-stike strane. Dinamika itave slike je na lijevoj strani i Medovi smiljeno liku sestre ne postavlja nikakvu protuteu u desnom dijelu slike.

Decentrirana ulijevo, obasjana svjetlom, ena u bijelom leerno sjedi u naslonjau. Pastoznim nanosima on toj bjelini daje bogatu izraajnost - gradi meke nabore odjee, krzno, ukrase, svijetlu put ene, a fluidno razvedenim svjetlom postie mekou lika i svjetlucanje svile. Svijetlom inkarnatu suprotstavlja topli ton njene crvene kose, koja pravu koloristiku vrijednost dobiva tek konfrontacijom sa zelenom odjeom paa koji stoji iza nje.

Registar boja najbogatiji je na ovoj slici i tu se Medovi najvie pribliava Bukovevoj paleti. Ipak, u desnom dij