50. OBLJETNICA OSNUTKA

SREDNJIH ŠKOLA U LABINU

S NASTAVOM NA HRVATSKOME JEZIKU

Labin, 1998.

2

Predgovor

Poštovani čitaoče!

Pedesetu obljetnicu naše škole slavimo izdavanjem ove prigodne i svečarske knjige. Želja nam je bila da ovim zapisom, sastavljenim od novih, ali i dosad već objavljenih priloga, Škola dobije svoju publikaciju - putokaz za one koji će se posvetiti potpunijem pristupu u proučavanju njezina odgojno-obrazovnog rada i osobitosti u proteklom razdoblju, što je i zaslužila.

Prigoda je to da se prisjetimo svih onih koje naša škola i cijela naša zajednica pamti, a zavrijedili su to svojim pregalačkim radom i nepresušnom energijom kroz sve godine postojanja, i kojima će ovo izdanje nesumnjivo značiti još jedno u nizu priznanja. Nadamo se takoñer da će današnjoj i budućim generacijama biti poticaj u daljnjem radu i potvrñivanju. Vjerujemo da dijelimo mišljenje svih dosadašnjih i sadašnjih prosvjetnih djelatnika i učenika jedne tako značajne ustanove kao što je naša, koji su (i još uvijek to čine) svojim strpljivim i sustavnim radom doprinijeli njezinu ugledu i prepoznatljivosti. Posebno nam je drago da se upravo našoj generaciji ukazala čast i sretna okolnost da u njihovo ime i njihovom zaslugom objavimo ovu spomenicu, obilježavajući 50. obljetnicu postojanja škole na hrvatskom jeziku.

Škola je uspješno održala svoj stečeni ugled. Stvaranjem i utemeljenjem slobodne i neovisne hrvatske države, novi duh, očitovan u slobodnijem, prirodnijem i humanijem pristupu odgoju i poučavanju, pronijet je vrlo brzo i kroz našu školu. Na pragu XXI. stoljeća svi mi težimo da uredimo školstvo primjereno vremenu uz doživljenu državnu, političku i demokratsku preobrazbu, svjesni da treba njegovati svoju kratku, ali u promjenama bogatu povijest i tradiciju. Naša je škola svojim primjerom ustrojstva i ekipiranosti ostala na tom putu, jer je osmišljeno izvirala iz prošlosti, dosljedno stvarala svoju sadašnjost i brižljivo planirala budućnost.

Ova će knjiga, kao i sam obljetnički ugoñaj, dati doprinos i poticajno ozračje našem profesionalnom i stručnom osnaživanju kako bi Škola održala mjesto i ulogu koju je imala u proteklih 50 godina. Mnogi su dogañaji u tom razdoblju djelovanja naše škole potvrdili njen narodni duh i naprednu orijentaciju, koju su njeni članovi uvijek branili i razvijali.

To nas obvezuje da im se i ovim sjećanjem odužimo. Uredništvo

3

POGLED UNATRAG

Marijan Milevoj

OD PIJUKA DO KOMPJUTORA

U povijest srednjeg školstva na Labinštini krupnim je slovima upisan 14. listopad 1946. Tog je dana započela nastava u Rudarsko-industrijskoj školi, prvoj srednjoškolskoj ustanovi na hrvatskom jeziku na tlu današnje općine Labin. Njen je osnivač raški ugljenokop. Nimalo slučajno. Prvih dana nakon osloboñenja rudarska je Raša, zbog ugljena, u središtu zanimanja nove, porušene Jugoslavije, iako Istra formalno još nije njen sastavni dio. Porušenoj zemlji dragocjena je svaka tona ugljena za pokretanje industrije, željeznica i parobroda. U Raši tada vlada uzrečica: "Nema obnove bez ugljena!" Rudnik se obnavlja relativno brzo, proizvodnja raste, traže se rudari. I stručnjaci meñu njima, jer Istarski su ugljenokopi ostali bez njih. Vrlo se brzo stvara i srednji rukovodni kadar: poslovoñe, nadzornici, brigadiri. Vrijeme je to kad domaći ljudi, Labinjani, vrlo slabo poznaju književni hrvatski jezik, a malo je onih koji pišu na svom materinskom, gotovo zaboravljenom jeziku. Zbog toga su u "modi" ekspresni tečajevi za hrvatski jezik za službenike i sve profile radnika. Bili su to prvi oblici školovanja uz rad, koji su ostali aktualni do danas kao jedan od vrlo uhodanih oblika obrazovanja i stručnog uzdizanja. U prostorijama osnovne škole u Raši već 1945. počinje radom "trogodišnji kurs za naučnike kojih ima oko 150", kako u spomenici te škole sredinom 1946. piše njen upravitelj Josip Žele. Taj će učitelj, rodom iz Zagreba, uskoro postati i prvi tajnik Rudarsko-industrijske škole u Vinežu. O tom "tečaju", koji je zapravo prethodnica i neka vrsta najave osnivanja "prave" rudarske škole, piše i "Glas Istre" u siječnju 1946. "Tako je 10. listopada protekle godine u Raši

4

otvorena Niža rudarska škola, koja je započela radom sa 120 učenika. Paralelno rade dva tečaja - jedan na hrvatskom, a drugi na talijanskom jeziku. Od upisanih 120 učenika, 70 ih je na hrvatskom, a 50 na talijanskom tečaju. Ova rudarska škola ima karakter zanatske škole i imala bi trajati tri godine. Učenici rade prije podne u radionicama, a poslijepodne prisustvuju nastavi. Uz školu postoji i internat u kojem je smješteno 40 učenika. Obzirom na to da učenici imaju različitu prednaobrazbu, neki samo osnovnu školu, drugi jedan ili više razreda grañanske škole ("Avviamento"), formirana su odmah tri razreda. Prvi razred pohañaju oni koji imaju samo osnovnu školu, drugi oni koji su završili prvi ili drugi razred "avviamenta", a treći razred je opetovnica za one koji su završili treći razred "avviamenta". U ovom razredu održava se nastava jedanput tjedno po dva sata, dok se u prvom i drugom razredu nastava vrši tri puta tjedno po tri sata. Stručne predmete predaju inženjeri i tehničari rudnika, dok jedan učitelj hrvatske osnovne škole podučava hrvatski jezik".

Izgleda da se to ipak pokazalo nedovoljnim, da je, uz to, osipanje polaznika tečaja bilo vrlo veliko, zbog čega u Direkciji "Raše" još više sazrijeva mišljenje da se improvizacijama ne može doći do stručnih radnika, da o njihovu obrazovanju treba voditi dugoročnu politiku. Odluka o osnivanju Rudarsko-industrijske škole početak je realizacije novog načina rada. U "Glasu Istre" od 12. rujna 1946. objavljen je natječaj za "primanje u Rudarsko-industrijsku školu Direkcije Istarskih ugljenokopa "Raša", sljedeća teksta":

"U Rudarsko-industrijsku školu koja se otvara u Vinežu primat će se omladinci uz sljedeće uvjete:

a) da nisu mlañi od 15 i stariji od 18 godina b) da je s uspjehom završio osnovno obavezno obrazovanje c) da je tjelesno i duševno zdrav d) da je moralno i politički ispravan e) da je s uspjehom završio prijemni i psihotehnički ispit i f) da pristaje na ugovor o školovanju koji s poduzećem sklapaju

roditelji ili staratelji.

"U školu će se primiti 60 učenika za rudarski odsjek, a školovanje traje tri godine. Stan i hranu učenici imaju u internatu. Svi učenici koji će biti primljeni u tu školu, iz bliže ili dalje okolice, imat će u internatu gajiti sve grane kulturno-masovnog rada kao što su fiskultura, otvaranje diletantskih, pjevačkih i glazbenih sekcija. Škola je praktična, to jest uz teorijsku obuku koja traje dnevno tri sata, obvezatan je i praktički rad od pet sati. Po

5

svršetku školovanja učenici će raditi u rudniku u svojstvu pomoćnog kopača. Nakon jedne godine prakse u rudniku, vrijedni radnici bit će od strane Direkcije rudnika poslati na daljnje školovanje."

Bio je to ujedno i prvi natječaj za "usmjereno" obrazovanje objavljen u Istri, koji vrlo zorno ocrtava osnovne konture buduće škole.

Prema sjećanju Marija Milevoja-Skojevca, dugogodišnjeg odgojitelja a onda zamjenika upravitelja, škola je radom počela službeno 14. listopada 1946. Otvorenju je prisustvovao direktor Istarskih ugljenokopa te Ratko (Gverino) Lazarić, predstavnik Bazenskog odbora Sindikata "Raše". Inicijator otvaranja škole, koju je u cijelosti financirala "Raša", bio je Tomažo Dobrić, ondašnji sekretar Oblasnog komiteta KPH za Istru, sa sjedištem u Labinu, budući da su u to vrijeme u Puli bili Angloamerikanci. Prvi upravitelj Rudarsko-industrijske škole je Petar ing. Draščić, ujedno i upravitelj Štalija i Bršice. Tajnik je bio Josip Žele, koji je ujedno predavao i hrvatski, geografiju i povijest. Inače, u početku nije bilo stalnih predavača, nego su stručne predmete predavali inženjeri "Raše", a ostale nastavnici Niže hrvatske gimnazije, odnosno Sedmogodišnje osnovne škole u Podlabinu koja je počela radom godinu dana ranije. Sve do kraja 1947., kad dolazi Marija Baznik, nije bilo stalnih nastavnika. Te godine za direktora dolazi Slavko Brozović.

Škola je, inače, bila smještena u šest baraka na rubu Novih zgrada u Vinežu, a svaka je imala po tri sobe sa 20 kreveta. Uprava je kasnije smještena u jednu od zgrada. Uvjeti rada i življenja bili su vrlo teški, a plućna oboljenja učestala, pa je bilo i dosta odustajanja. Jedan od prvih učenika bio je Silvio Činko, kasnije dugogodišnji nastavnik praktične nastave u našem Centru. Odatle je 1986. otišao u mirovinu. Evo što on kaže: "Godine 1946. upisao sam se, u rudarski smjer, a poslije sam se iz zdravstvenih razloga, prebacio u metalski. Svi smo, bez obzira odakle smo došli, živjeli u domu, internatu. Ako smo bili dobri, subotom su nas puštali kući. Osim nastave imali smo i praksu. Metalci po radionicama, a polaznici rudarskog smjera na Štalijama i Bršici. Dizali smo se ujutro u 4,45 sati i kovaricama odlazili iz Vineža do Raše, a zatim vlakom do Bršice. Na Bršici smo radili do 12 sati, a oko podneva vraćali se u Vinež, da bismo od 15 do 19 sati prisustvovali nastavi. Bili smo dnevno zauzeti i do 14 sati. Zaista, radilo se vrlo ozbiljno, bez zabušavanja, po uzoru na ruski sistem. Svako jutro dizala se zastava uz himnu, a onda bi uslijedila obavezna "porcija" fiskulture, kojoj se poklanjalo izuzetno mnogo pažnje".

6

Jedan od prvih učenika Rudarsko-industrijske škole bio je i Eugen Zulijani, danas inženjer rudarstva.

"Išli smo vrlo često na radne akcije. U slobodno smo vrijeme igrali šah, pjevali, plesali, učili svirati na harmonici i gitari. No, najčešće smo se igrali kauboja i Indijanaca! Druge godine školovanja na praksu smo otišli u jamu i tada smo dobivali RK-1 teseru za pojačanu hranu, koju su inače dobivali samo rudari. Na rudare se onda posebno mislilo, za njih je uvijek moralo biti!" Vrlo su upečatljiva i sjećanja Antona Griparića, polaznika druge generacije Rudarske škole, kasnije takoñer dugogodišnjeg nastavnika praktične obuke.

"U ovoj generaciji upisalo se i 17 žena u metalski smjer. Bili su to po mnogočemu nezaboravni dani. Uz stručne smo predmete, zamislite, učili i krasopis. To nam je zadavalo najviše glavobolje. Od stranih jezika učili smo ruski. Bilo je tu učenika raznih godišta, od onih koji su došli iz borbe, ali nisu imali nikakve kvalifikacije, do posve golobradih mladića. Hrana nam je bila dosta dobra. Ekonom, Silvio Milevoj-Zagorac, držao nam je ujedno i fiskulturu. Naša je generacija jedan dan imala nastavu, a drugi praksu po pogonima Istarskih ugljenokopa. U trećoj smo godini dobili i radna odijela. Čini mi se da su ih šivali zarobljenici i da je krojačka zadruga postojala u Kazarmonu, na trgu u Podlabinu. Te 1948. došao je u Labin prvi pravi autobus "Lancia" te su učenici rudarske škole njime krenuli na izlet u Trbovlje, pod vodstvom Meneta Bembića".

Taj je izlet ostao nezaboravan. Dogañaj za sebe je bilo i posjećivanje kinopredstava u Raši - zapisao je Mario Milevoj, prvi odgojitelj i zamjenik upravitelja: "Išli su dolje pješke, u koloni, pjevajući. Većinom ih je vodio ekonom Silvio Milevoj, a na Vinež su se vraćali kovaricama. Neodlazak u kino bila je kazna za učenike. Subotom smo ih do odreñenog vremena puštali i na ples, ali nedjeljom ne."

Toliko o sjećanjima. Što kažu brojke i dokumenti? Nakon svih znanih i neznanih teškoća, 30. srpnja 1947., 68 najupornijih i najzdravijih učenika čekao je još jedan - završni ispit. Uspjeh je bio zadovoljavajući: šest odlikaša, 15 učenika s vrlo dobrim uspjehom, 23 s dobrim i 17 s dovoljnim. Četiri su učenika upućena na popravni ispit, a trojica nisu zadovoljila. Završnom godišnjem ispitu, pored nastavnika, prisustvovali su i predstavnici Sindikata, Odjela rada Oblasnog NO-a, te predstavnici direkcije Istarskih ugljenokopa. Led je probijen. Stečena su prva iskustva. Labinski se omladinci već tada više školuju za druge zanate, takoñer u

7

sklopu Rudarsko-industrijske škole. Ta su odjeljenja nepune dvije godine kasnije prerasla u Školu učenika u privredi, a nastava se odvijala u Raši. U Spomenici Osnovne škole Raša, piše: "Prvog travnja (op.p. 1948.) započeo je u zgradi ove škole rad sa Školom učenika u privredi, koju je otvorila Direkcija istarskih ugljenokopa "Raša". Privremenu upravu preuzeo je Sokolić Ivan, upravitelj Sedmoljetke Raša. Na školi su predavali i nastavnici Sedmoljetke".

Njen je direktor, nakon preseljenja u Labin, Mijo Posavec, koji je jedno vrijeme, kako mi reče u kraćem telefonskom razgovoru, usporedno bio i direktor Rudarsko-industrijske škole. Kasnije će, sve do odlaska u Pulu, Posavec biti općinski prosvjetni inspektor. Dio učenika pohañao je nastavu na talijanskom jeziku. Svaki od njih dobivao je dnevnu nagradu od 20 dinara, dok su polaznici rudarske škole, zbog napora i težine budućeg poziva, odlukom Ministarstva za rudarstvo FNRJ, dobivali dvostruko podmirivanje troškova školovanja i boravka u internatu. Zbirna ocjena nakon prve godine rada škole je, s obzirom na uvjete rata, vrlo dobra, pa se ona već od početka ubraja meñu najbolje u Hrvatskoj. Ipak, bilo je i dosta slabosti i teškoća, osobito u internatskom smještaju zbog čega je bilo dosta pobolijevanja. Stoga su iz Ljubljane nabavljene posebne peći, za prijevoz na posao nabavljena je korjerina, ñaci su dobili radna odijela. Nabavljene su i knjige, osim stručnih, čiji nedostatak i dalje zadaje najviše glavobolje i utječe na svladavanje gradiva, jer učenici i dalje "hvataju" predavače.

U drugu školsku godinu upisalo se oko 140 učenika iz Labina, Vodnjana, Poreča, Pazina, Rovinja i Buzeta. Meñu njima je i 40 učenika palih boraca ili izuzetno siromašnih učenika, o kojima brine Odjel rada Oblasnog NO.

Bilježimo i podatak da su se u školu upisala i djeca naših povratnika iz Njemačke, Belgije i Francuske. Meñu njima je i 16 djevojaka (tri su kćerke rudara-povratnika). Zanimanje mladih Labinjana za rad u rudniku vrlo brzo splašnjava, pa se od 80 maturanata Sedmogodišnje osnovne škole u jesen 1949. u Rudarsku školu nije upisao nijedan! Za takav "odaziv", koji ujedno označava totalno okretanje leña ovdašnjeg stanovništva rudniku, postoji objašnjenje: to je strah od jame, koja je ovdje mnoge obitelji obukla u crno. "Nastavni je kadar bio ekipiran", prisjeća se tih dana Tulio Verbanac. "Direktor nam je bio Milan Gergorić, pa Novosel. Treće godine školovanja opet smo u Labinu, ali sada u današnjoj zgradi Srednjoškolskog centra "Mate Blažina". Bilo je to 1949. godine, kada su njemački zarobljenici napustili tu zgradu. Teško se uopće može govoriti o bilo kakvim uvjetima za

8

rad. Na gornjem katu zgrade nije bilo prozora, vratiju ni stepenica. Hodali smo po tavolonima. Nismo imali nikakvog grijanja, pa smo u kutu učionice ložili otvorenu vatru. U Labinu nam je direktor bio Mijo Posavec, a u školu je uskoro došla i Petra Kaftanić Matečić. Nastavu smo imali šest dana u tjednu. Tri dana prakse, tri nastave. Nismo imali točnu i odreñenu školsku satnicu, a ni radno vrijeme na praksi. Kada je trebalo bili smo na poslu i cijeli dan, onoliko koliko je radio majstor koji je bio zadužen za nas. Tada smo dobivali i bon za jedan obrok u "četvrtom obroku".

Neobična je povijest te zgrade u kojoj su i danas srednjoškolci. U tijeku izgradnje Podlabina, potkraj tridesetih godina, udareni su i njeni temelji. Trebala je to biti bolnica, ali rat i odlazak Talijana prekidaju radove, tako da osloboñenje ona dočekuje bez krova i prozora, s najgrublje obavljenim radovima.

U nju su se ubrzo smjestili njemački zarobljenici koji ponajviše rade u rudniku, budući da je rudara, već tada, bilo premalo. Smještaj je bio vrlo loš, pa su se oni snalazili svakojako. Prozori su zatvarani šatorskim krilima, pokrivačima i ljepenkama. Najteže je bilo onima u "potkrovlju", od kiše bi ih štitila samo šatorska krila. Još za njihova boravka u zgradi donosi se odluka o njenu dovršenju i preureñenju u školu. Radove je trebala preuzeti Grañevinsko-stambena sekcija 43 Istarskih ugljenokopa "Raša", rukovodilac koje je bio Karlo Marinč iz Raše. O tome on piše:

"Formirana je grupa od naših radnika i zarobljenika. Radove su vodili naš nadzornik Anton Brunetti i tesar Gverino Vrbanac. Krovna je konstrukcija postavljena u rekordno kratko vrijeme, a potom i krovni pokrov. Radovi su tada prekinuti budući da je u zgradi ostalo još nekoliko stotina njemačkih zarobljenika. Stanku smo iskoristili za izradu projektne dokumentacije za buduću namjenu zgrade. Projekt je izrañen u našem uredu, a na njemu su radili uglavnom njemački inženjeri na čelu s ing. Josephom Geringom. Nakon toga, uslijedila je revizija projekta od strane ondašnjeg Ministarstva grañevine Jugoslavije, Ministarstva prosvjete i Direkcije "Raša". Njihove su primjedbe bile neznatne. Odlaskom zarobljenika nastavlja se s dovršenjem zgrade. Neobičan je put nabavljanja grañevinskog materijala. Šljunak smo dobivali iz Štalija, gdje je bila montirana drobilica. Materijal za drobilicu dopremao se iz oba rudnika, a potom je pomoću jamskih vagoneta, dopreman sve do Pjacala u Labinu. Odatle je taj materijal transportiran preko improviziranog mosta u krug "Autoprometa", a zatim vagonetima na gradilište.

9

Za drvenu armaturu koristili smo jamsku gradnju koju smo kasnije opet vratili u jamu. Stolariju smo izradili u našoj stolariji u Raši. Poslovoña gradilišta bio je Nini Bastijanić".

Pored Škole učenika u privredi u tu zgradu se kasnije, 15. siječnja 1951., useljava i Rudarska škola, koja time konačno šŠta dotrajale barake u Vinežu. U istoj zgradi otvara se 1949. još jedna vrlo važna srednjoškolska ustanova - Rudarski tehnikum.

Bila je to srednja stručna škola saveznoga značaja u kojoj su se školovali kadrovi iz cijele Jugoslavije. Postojao je rudarski, strojarski i elektro odsjek. To je na neki način nastavak Nadzorničke škole u Varaždinu, u kojoj odć 1946. školuju naši rudari. Bilo je to ujedno i veliko priznanje "Raši", ali i našem srednjem obrazovanju radnika u Rudarsko-industrijskoj školi. Tradicija se počela stvarati. A kad se spominje tradicija, ne može se zaobići ime Stjepana prof. Matečića, prvog direktora Tehnikuma, prvog direktora labinske gimnazije, prosvjetnog radnika koji je najzaslužniji za osnivanje današnjeg srednjoškolskog centra, čovjeka i profesora koji je više od 30 godina razvijao labinsko srednje obrazovanje. Legendom je postao još za života.

O prvim danima rada Tehnikuma, koji je rudarskoj Labinštini dao mnogo vrijednih stručnjaka, Matečić će pribilježiti:

"Gotovo svi polaznici Radničko-rudarskog tehnikuma bili su domski smješteni (kod porodica u Labinu ili u sadašnjoj zgradi Centra i okolnim kućama). Starosna dob polaznika bila je od 25 do 30 godina. Iz konteksta je vidljivo da su se prve dvije godine u Tehnikumu ubrzano obrazovali najbolji radnici koji su u zvanju nadzornika uključeni u sistem obrazovanja za tehničare. Ta generacija je uspješno na kraju 1949./50. godine položila završni ispit i stekla pravo upisa na odgovarajuće fakultete (rudarski, strojarski, elektrotehnički i geološki). To je bio značajan korak u stvaranju visokokvalificiranih stručnjaka za potrebe ovdašnjeg rudnika i vanjskih pogona. Od šk.g. 1950./51. u Tehnikum pristižu učenici Rudarsko-industrijske škole, koja se te godine potpuno seli iz Vineža u Labin i tako stječe mnogo povoljnije uvjete za svoj razvoj".

Posljednji učenici Tehnikum napuštaju 1954. kad ta srednjoškolska ustanova, nakon šest godina, prestaje radom. Time ujedno završava prva faza razvoja srednjih škola na Labinštini, započeta 1946. osnivanjem Rudarsko-industrijske škole. U proteklih osam godina stvoreni su dobri temelji za brži razvoj srednjeg obrazovanja, do kojeg će doći u razdoblju od

10

1954. do 1966. godine. Uz prostorne i materijalne uvjete stvara se i snažna predavačka jezgra, koja je ostavila neizbrisive tragove u obrazovanju naroda Labinštine. Do tada se, prema riječima prof. Matečića, "distribucija nastavničkog kadra vršila administrativno-centralistički, po Ministarstvu prosvjete, a u našem slučaju i u suglasnosti s Ministarstvom industrije i rudarstva".

Neće mnogo proteći, a meñu labinskim će se nastavnicima u srednjoj školi naći i prvi profesori rodom iz Labina. Veliki doprinos tome dat će i prva općeobrazovna srednja škola na Labinštini, osnovana 1954. Čin je to koji se nije popratio presijecanjem vrpce, limenom glazbom i drugim manifestacijama prikladnim uz otvaranje kapitalnih privrednih objekata, ali je značaj te kasnije često nazivane "tvornice kadrova", koja je imala skroman i tih početak, velik.

Želja za osnivanjem gimnazije bila je odraz nastojanja Labinštine da se svestrano razvija, da sve manje ovisi o rudniku. U postojećim školama obrazovali su se kadrovi koji su se pretežno zapošljavali u rudarstvu. Osim cementare u Koromačnu, drugih industrijskih kapaciteta nema, a u pratećim djelatnostima "Raše", prije svega transportu, grañevinarstvu, mehaničkoj radionici u Krapnu, naziru se buduće snažne radne organizacije. Ugostiteljstvo je najvećim dijelom okrenuto potrebama Istarskih ugljenokopa, u kojem je sve više radnika na "privremenom radu", a u Rapcu se najviše odmaraju rudari i članovi njihovih obitelji, iako se na ovdašnjim plažama stidljivo brčkaju i prvi zapadno-njemački turisti! U zdravstvu je velika fluktuacija liječnika, jer odlaze zbog teških radnih uvjeta uz rudarska okna, iako im se predlažu dodaci za poseban napor! Vrijeme je to posvemašnjeg siromaštva, ali i entuzijazma i ponosa, kad se Prvi svibnja slavi s mnogo radosti, pompe, narodnog veselja, ali i spoznaje da se ipak bolje živi nego jučer. Konačno, ratne su rane najvećim dijelom zacijelile, prošla je i po koječemu teška 1948. godina, Istok sve manje provocira, a Zapad (za Istrane u sjeni sukoba oko Trsta) sa sve manje ideološke netrpeljivosti promatra na tamo neku komunističku Jugoslaviju, koja je umnogome drugačija od komunističkih zemalja iza "željezne zavjese". U takvo vrijeme Labinština, ispred koje uvijek stoji epitet "crvena, revolucionarna, rudarska", počinje, makar i nesvjesno, tražiti svoj drugi lik, drugačije putove razvoja, uz mnogo manje improvizacije i privremenosti. U Puli, Rijeci, naročito u Pazinu, u vrlo teškim uvjetima pohañaju gimnaziju labinski mladići, koji će za manje od desetak godina postati prvi liječnici, prvi inženjeri, prvi pravnici ili ekonomisti koje će Labinština dobiti. Prvi su

11

to počeci stvaranja domaće, hrvatske inteligencije, koja će ubrzo preuzeti rukovodeća mjesta u svom zavičaju, nastavljajući ono što su njihovi roditelji započeli, nerijetko nabijeni samo ogromnim entuzijazmom, poštenjem i vjerom u socijalizam. Ipak, za apetite i ambicije, u istarskim relacijama (a i šire) tada ekonomski snažne komune, nije odgovaralo samo pojedinačno slanje mladića i djevojaka u "tuñe" gimnazije, jer se s pravom ocjenjivalo da bi se takvim sporim tempom stvaranja visokoobrazovanih stručnjaka ubrzo upalo u stagnaciju i svekoliko nazadovanje. Stoga se početkom pedesetih godina razmišlja o otvaranju gimnazije u Labinu, a 1952. ta nastojanja, zahvaljujući najviše agilnom Stjepanu Matečiću, tada direktoru Rudarskog tehnikuma, dobivaju i konkretne oblike. Tada se uporno kuca na vrata Republičkog savjeta za prosvjetu i kulturu NR Hrvatske i Sabora podastirući argumente u prilog otvaranja gimnazije u malenom rudarskom Labinu, u kojem se još ne govori dobro i tečno književni hrvatski jezik.

"Zanimljivo je napomenuti da su u Labinu bile, u roku od dvije godine tri puta, posebno ovlaštene komisije Republičkog savjeta za prosvjetu i kulturu, kako bi se na licu mjesta provjerilo postoje li za osnivanje gimnazije osnovni uvjeti i kvalificirani nastavnici, prostorni uvjeti, administrativni kadar, te osnovna nastavna sredstva i pomagala. Istini za volju, moramo priznati da je kod davanja podataka komisija morala dosta toga "posuñivati" iz labinske osnovne škole kao, na primjer, dva profesora, dvoranu za fizički odgoj (palestru) i dvije učionice. Jedan dio nastavničkog i administrativnog kadra "mobiliziran" je iz već postojećih srednjih stručnih škola, a to se odnosi i na administrativno i pomoćno osoblje. Premda su kriteriji za osnivanje gimnazije bili u ono vrijeme vrlo oštri, nalazi komisija su bili pozitivni, pa je Republički sekretarijat za prosvjetu i kulturu 28. lipnja 1954. izdao rješenje, čime je ujedno dobivena i verifikacija za rad i pravovaljanost svjedodžaba i diploma. Kod evociranja tih dana treba odati priznanje i zahvalnost tadašnjim društveno-političkim organizacijama, a prije svega pokojnom Ivanu Frankoviću, ondašnjem predsjedniku Narodnog odbora općine Labin."

To je samo dio sjećanja profesora Matečića, čovjeka najzaslužnijeg za utemeljenje labinske gimnazije.

Nastava je počela 1. rujna 1954., a u školske klupe Gimnazije "Mate Blažina", koja je dobila ime labinskog narodnog heroja iz Čemparovice, koji je poginuo u Gorskom Kotaru posljednjih dana drugog svjetskog rata, sjelo je točno pedeset učenika. U svakom razredu bilo je po 25 gimnazijalaca.

12

Razrednica V.a razreda bila je Nada Bijelić, a V.b Ksenija Boršo. U prvom su razredu bili: Bruno Antonelić, Gracijela Antonelić, Gracijela Babić, Anteo Blašković, Vilemina Blašković, Marija Brajković, Luciano Budicin, Džema Ermagora, Onorina Korjan, Ratomir Kosić, Estera Manzoni, Ada Matijašić, Ana Mauša, Ivan Medica, Nevenka Prelčec, Mirela Ružić, Marija Šverko, Laura Štemberger, Petrica Štemberger, Pjerina Štemberger, Nježa Štokovac, Emil Vihtelić, Vladimir Vojić, Viktor Zupičić i Ružica Kašćelan. Učenici V.b razreda bili su: Marija Batelić, Bruno Belušić, Danica Bevčar, Zorka Blašković, Fabio Buršić, Silvano Faraguna, Marija Golja, Ivan Griparić, Cesar Hodej, Milena Karina, Rina Koredić, Olivio Marečić, Elvira Matelić, Klaudio Mikuljan, Flavija Miletić, Eñidio Milevoj, Ljubica Milevoj, Julio Mohorović, Marija Pisanec, Anita Sandomenigo, Nelda Saulig, Otelo Škopac, Marija Višković, Jolanda Vozila i Viktorija Zupičić.

Iako je bilo dosta osipanja učenika, njih 36 će četiri godine kasnije postati prvi maturanti labinske gimnazije. Uz polaznike večernje gimnazije, posebno mjesto u povijesti labinskog srednjeg školstva zauzimaju: Bruno Antonelić, Gracijela Antonelić, Danica i Vida Bevčar, Frane Biočić, Silvano Faraguna, Vilemina Blašković, Marija Brajković, Lucian Budicin, ðuro Cizar, Eugen Golja, Marija Golja, Ivan Griparić, Cezar Hodej, Ružica Kašćelan, Onorina Korjan, Aleksandar Marčetić, Olivio Marečić, Elvira Matelić, Ada Matijašić, Klaudio Mikuljan, Flavija Miletić, Eñidio Milevoj, Julio Mohorović, Nelda Saulig, Anita Sandomenigo, Emilija Stanisavljević, Otelo Škopac, Petrica Štemberger, Laura Štemberger, ðurña Stokić, Nježa Štokovac, Marija Šverko, Emil Vihtelić, Ivan Vojić i Jolanda Vozila.

Mnogi od njih su danas poznati i priznati privrednici, profesori i drugi stručnjaci u Labinu i diljem naše zemlje. Neki su se odmah zaposlili u labinskoj privredi, davši odmah dragocjen doprinos njenu razvoju. Zanimljivo je da je prvi maturant, Nelda Saulig-Griparić, postala i prvi domaći predavač u labinskoj gimnaziji! Time je simbolično najavila stvaranje vlastitog, "domaćeg" nastavničkog kadra na Labinštini.

Dvije godine kasnije u labinskoj će gimnaziji maturirati i Silvano Bolčić - prvi doktor znanosti koji je izašao iz njenih klupa. Prije njega doktorsku je disertaciju od Labinjana obranio Federico Dusman, jedan od tvoraca "Prvomajske" iz Raše, a potom i dekan Strojarskog fakulteta u Zagrebu, a kasnije Enco Tireli iz Termoelektrane Plomin, Vladimir Rosić,

13

svojevremeno nastavnik Srednjoškolskog centra "Mate Blažina" Labin, a sada predavač na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, Lino Peršić, ravnatelj Doma zdravlja u Labinu, Serño Klapčić, takoñer zaposlen u plominskoj termoelektrani i Vlado Golja, izvanredni profesor na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Silvano Bolčić, svojedobno šef Katedre za sociologiju i prodekan Filozofskog fakulteta u Beogradu, te dane i godine ne može izbrisati iz sjećanja.

"Uvijeti za rad u nastavi i izvan nje tih godina, kada sam ja bio ñak, bili su svakako znatno teži od današnjih. Vrijedi, meñutim, zabilježiti da mi tu oskudicu nismo tada posebno osjećali. Jer, naši su profesori imali mnogo volje i sposobnosti u prenošenju znanja, i podsticali su naše uključivanje u nastavu, prije svega svojim drugarskim stavom prema nama, podrškom i uvažavanjem, ali i vlastitim, poštenim odnosom prema nastavi. Ja se osobno sa zadovoljstvom i zahvalnošću sjećam entuzijazma i sigurne ruke prof. Matečića u voñenju gimnazije i podsticanja nastave povijesti svoga razrednika Dragutina Hajma".

Uz direktora Matečića, koji predaje hrvatski i filozofiju, i već spomenute profesore, moram spomenuti Nadu Bijelić, koja predaje biologiju, kemiju i fiziku, geografa Kseniju Boršo, jedinog stalnog nastavnika Petru Matečić, koja predaje francuski, latinski i njemačk jezik! Uz nju honorarno predaje njemački jezik i Marjana Balvanović. Matematiku predaje još jedna legenda labinskog školstva, ovoga puta osnovnog - Ignacije Mandić. On je istodobno i direktor Osnovne škole "Ivo Lola Ribar", gdje uz matematiku nerijetko predaje i hrvatski jezik, glazbeni odgoj ili dirigira školskim tamburaškim zborom! Njega će za dvije godine u gimnaziji zamijeniti mladi profesor Antej Ukušić, kasnije i direktor labinske udružene srednjoškolske ustanove, ujedno i jedan od prvih labinskih stipendista. S poviješću umjetnosti mlade labinske gimnazijalce daleke 1954. upoznaje Ivan Mihaljević, a u svijet sporta uvodi ih Velimir Štingl, jedan od osnivača i utemeljitelja rukometnog sporta u Labinu. On je i otac ženskoga rukometnog kluba u kojem igraju isključivo gimnazijalke. Nelda Saulig, Ružica Kašćelan, Elvira Matelić i druge djevojke samo su najava svijetlih trenutaka labinskog ženskog rukometa koji je u dva navrata završio u Prvoj saveznoj ligi! Bio je to samo jedan od plodova aktivnosti novoosnovane gimnazije izvan uskog školskog dvorišta i tvrdih školskih klupa.

Postupno se Nastavničko vijeće popunjava stalnim predavačima, što povećava kvalitetu gimnazije koja će se uskoro pročuti i izvan granica

14

općine, pa i Istre. Na početku školske godine 1956./57. u nju dolaze Vladimir Sironić (kemija, biologija), Ivan Hraščanec (hrvatski jezik), Maks Petri (fizika, kemija, njemački) te bračni par Mira i Dragutin Hajm, koji će predavati povijest i ustav, odnosno povijest i filozofiju. Odmah po svom dolasku u Labin prof. Hajm se počeo sa žarom entuzijasta i duhom znanstvenika baviti prošlošću Labinštine, ostavljajući iza sebe značajne radove. Vrlo je aktivan u tek osnovanom Narodnom muzeju (njegov je rukovodilac), gdje je jedan od inicijatora za gradnju rudarske galerije postavljene u podrumu muzejske zgrade. Profesor Hajm je vrlo temeljit i u izučavanju Narodnooslobodilačke borbe na Labinštini, zalažući se za evidentiranje svih palih boraca ovoga kraja.

Zanima ga takoñer i starija prošlost Labinštine, arheološke iskopine Starog grada, najavljujući već tada preko stranica "Raškog rudara" pravu turističku valorizaciju kulture i kulturno-povijesne baštine naše općine!

U gimnaziji, očito, nije bilo većih teškoća s nastavnicima. Oni su ubrzo prerasli u snažnu i kvalitetnu pedagoško-odgojnu jezgru. Pored nastavnika osnovnih škola u premošćivanju teškoća mnogo pomažu i nastavnici ondašnjih stručnih škola.

Uz direktora tu je 15 stalnih nastavnika za općeobrazovne i stručne predmete te pet nastavnika praktične nastave za jamski i vanjski rad. U prilog radu novoutemeljene gimnazije ide i njena suradnja sa stručnim školama u prve dvije godine rada. Koristi se bolje nastavnički i ostali kadar, prostorije, školska pomagala, zajednički se organiziraju priredbe i manifestacije, te ñački dom. Direktor toga neformalnoga, srednjoškolskog centra je prof. Stjepan Matečić. U takvim odnosima gimnazija ne osjeća veće prostorne teškoće sve do 1956. kad se izdvaja iz sustava srednjih stručnih škola, prešavši istodobno u desno, manje krilo srednjoškolskog kompleksa. Otada, zbog vrlo nepovoljnih prostornih prilika, počinje dugogodišnja i uporna borba za bolje uvjete rada. Ona je nerijetko završavala glasnije ili tiše izrečenim zahtjevom za gradnju nove zgrade gimnazije.

I prvi jubilej labinske gimnazije, uz spominjanje velikih uspjeha, prolazi u znaku upozoravanja na teške radne uvjete koji postaju zapreka kvalitetnijem radu te tada već afirmirane srednjoškolske ustanove. O desetoj godišnjici rada, u posebnoj brošuri pod nazivom "Izvještaj posvećen 10. godišnjici gimnazije u Labinu", pored ostalog stoji: "Deset godina i ne predstavlja za neku instituciju veliko vremensko razdoblje, no za našu školu, za našu radnu organizaciju koja je u tom razdoblju postigla već

15

značajnije rezultate davši našoj zajednici prve svršene profesore, ekonomiste, socijalne radnike i istaknute radnike u banci, ovdašnjim poduzećima i općinskoj upravi, minulih deset godina predstavlja veliki dogañaj koji će za javnost biti razumljiviji ako savjesno prouči dokumentaciju iznesenu u ovom skromnom izvještaju."

Zaista, što je za to kratko vrijeme učinjeno? Ispit zrelosti položilo je 228 učenika, od toga u jubilarnoj 1964. tek 19. Te iste školske godine gimnaziju pohaña 240 učenika. Po prvi put upisana su tri prva razreda sa 115 polaznika. Više od dvije trećine polaznika su djevojke, što upućuje na "feminizaciju" gimnazije, što nije labinska specifičnost, ali je ta pojava osobito izražena, budući da su sva ostala zanimanja u obližnjem Rudarskom školskom centru izrazito muška. Tada se još odveć ne govori o činjenici da podosta djevojaka, koje nisu namjeravale studirati imaju teškoća sa zapošljavanjem, jer zbog općega obrazovnog karaktera gimnazije nakon ispita zrelosti nemaju stručne kvalifikacije. Prednost im je ipak viša razina opće kulture, pa se zapošljavaju u administraciji i raznim srodnim službama. O tome će se mnogo više i temeljitije početi govoriti nekoliko godina kasnije, što će biti i "uvertira" u konkretnu reformu srednjeg obrazovanja u nas.

Osim učenjem, čime su se još bavili gimnazijalci? O sportu smo već pisali, a i o nekim oblicima proizvodnog rada, koji je, "u želji da se smanje razlike izmeñu fizičkog i umnog rada" uveden još školske godine 1960./61. Sam pokušaj je, s obzirom na karakter gimnazije, bio dosta neuspješan, a najviše je glavobolja zadavala organizacija proizvodnog rada. Nerijetko je taj rad, zbog nepovezanosti s teoretskom nastavom i prekidanja redovne nastave, donosio i neposredne štete, ali ostaje spoznaja da su se gimnazijalci tako na neposredan način upoznavali s radnim sredinama. U pravilu, učenici prvih razreda praksu su provodili na poljoprivrednim dobrima, drugih i trećih razreda u industrijskim poduzećima, a maturanti u administraciji, što je mnogim djevojkama bilo i od najneposrednije koristi. U jubilarnoj godini labinski su gimnazijalci kopali kanal za vodovod u Donjem Labinu, prema Starcima. Iz bilješki učenika zapaža se da je organizacija rada u poduzećima bila vrlo slaba, što je značajka koja se u mnogim radnim sredinama nije izmijenila do današnjih dana!

Više je bilo entuzijazma i angažiranosti učenika u mnogobrojnim oblicima takozvane slobodne aktivnosti. Jedna od najatraktivnijih je bila literarna grupa, unutar koje je još 1959. godine osnovan list na šapirografu "Glas mladih", u kojem se angažirano piše o aktualnostima iz sredine. Vrlo

16

je aktivna i dramska sekcija s "Novelom od Stanca", "Vlašću" i "Sumnjivim licem", a oprobala se istodobno i u "postavljanju na daske" fragmenata iz Krležinih "Glembajevih".

Unutar gimnazije razvijaju se i zanimljivi oblici učeničkog samoupra-vljanja. Na inicijativu Zajednice učenika osnovan je servis za davanje instrukcija slabijim učenicima uz naknadu od 100 dinara za školski sat. U izvještaju smo pročitali podatak da je dano oko 400 sati, a da je najviše interesa bilo za matematiku, nacrtnu geometriju i njemački jezik. Takoñer su se na kraju školske godine otkupljivali udžbenici, koji su se zatim po istoj cijeni prodavali učenicima mlañih godišta. U jubilarnoj godini školska biblioteka posjeduje oko 4 tisuće primjeraka.

U toj "šetnji" brošurom, koja je posvećena 10. godišnjici postojanja Gimnazije "Mate Blažina", zaustavit ćemo se i na Nastavničkom vijeću koje se sporo mijenja. Uz direktora Stjepana Matečića u Nastavničkom vijeću su: Miljenko Fadljević (povijest, ustav, sociologija, engleski), Ante Gatara (fizički odgoj, predvojnička obuka), Ljiljana Gatara (hrvatski), Gracijela Germin (kemija, biologija, fizika), Nelda Griparić (francuski, latinski), Dragutin Hajm (umjetnost, filozofija, predvojnička obuka), Mira Hajm (povijest, marksizam), Melanija Marošan (geografija, ustav), Petra Matečić (njemački), Ivan Mileta (fizika, tehnički odgoj, matematika) i Antej Ukušić (matematika, nacrtna geometrija). Pored njih honorarni su predavači: Aleksandar Atanacković (muzički odgoj i zborno pjevanje), Ana Bacho (njemački), Stjepan Dragičević (likovni odgoj), Nikša Kodarić (tehnički odgoj) i Zlatka Ukušić (biologija).

Već dogodine u gimnaziju su upisana 304 učenika, pa je pretijesan prostor postao teško breme koje sve više i sve očitije usporava njen hod. Stoga je i razumljivo što se odatle stalno upućuju zahtjevi za boljim radnim uvjetima, za više razumijevanja. U jednom od njih, koji je potpisao predsjednik Savjeta škole Miljenko Fadljević, ističe se i ovo: "Od 11 postojećih odjeljenja, tri rade poslije podne. Gotovo svaki drugi učenik je putnik, a njih 99 putuje na relaciji od 5 do 23 kilometra. To otežava rad. S pedagoške strane probleme treba rješavati Nastavničko vijeće, no upravo nas taj podatak upozorava da ni u kom slučaju ne možemo organizirati nastavu i poslijepodne, budući da ne možemo formirati čista odjeljenja u kojima bi bili samo učenici iz Labina, a ako bismo kombinirali s putnicima, onda bi oni morali otpasti.

17

Nastavničko vijeće može riješiti problem i na taj način da u gimnaziju prima samo učenike koji stanuju u Labinu, no da li će se s time složiti roditelji i odbornici ostalih naselja Labinštine? Nastava u našoj školi organizirana je u prostorijama koje bi sanitarna inspekcija pronašla negihijenskim i neupotrebljivim za obrazovno-odgojni rad. Dva odjeljenja rade u podrumskim prostorijama, s rešetkama na prozorima, uz stalno električno osvjetljenje. Bilo bi oportuno kada bi svi odgovorni drugovi ove komune na licu mjesta utvrdili točnost ovih podataka. Četiri razreda su smještena u prostorije koje imaju kapacitet od 10 do 20 mjesta". Takvog će "dopisivanja" s privredom i općinskim rukovodiocima tih godina biti podosta, sve sa željom da gimnazija dobije više prostora za svoj rad i razvoj. Meñutim vremena za razmah je sve manje, pa se sve rjeñe spominje taj problem, ali i nužnost gradnje nove zgrade. Srednjem školstvu na Labinštini prilazi se kompleksnije, ne zanemarujući pri tom ni postojanje Rudarsko-školskog centra - druge i ravnopravne srednjoškolske ustanove na tlu komune. Sve konkretnije se razmišlja o objedinjavanju gimnazije i RŠC - to više što su se obje škole nalazile u istoj zgradi. Meñutim, važnije od toga, i činjenice da su već tada nastavnici obje škole meñusobno surañivali, jest mogućnost da se udruživanjem stvori škola koja bi bila bliže i privredi i učenicima. Zbog toga ta ideja prolazi relativno brzo u obje škole. Bio je to zapravo zametak, početak udruživanja srednjeg školstva, što se i zbilo 1966. - 12 godina nakon osnutka gimnazije i četiri godine nakon osnivanja Rudarskoga školskog centra. Te je godine ujedno obilježena 20. obljetnica osnivanja Rudarsko-industrijske škole.

Rudarski školski centar osnovan je odlukom Radničkog savjeta Istarskih ugljenokopa "Raša" u travnju 1962. Kao suosnivač pojavljuje se i Skupština općine Labin. U sastav nove srednjoškolske ustanove, osnovni zadatak koje je osposobljavanje i obrazovanje kvalificiranih radnika svih profila za potrebe Istarskih ugljenokopa, ušle su: Škola s praktičnom obukom "ðuro ðaković", Tehnička škola za redovite i odrasle, Dom učenika i Odjel za obrazovanje odraslih. Škola s praktičnom obukom, odnosno Škola učenika u privredi, svoje podrijetlo vuče iz Rudarske škole osnovane 1946. u Vinežu. Ta je škola imala tri odsjeka - rudarsko, metalsko i elektro usmjerenje. U sklopu te škole djelovao je i Dom učenika kao samostalna jedinica. Dom RIŠ-a grañen je više godina, a prvi stanari su u nj ušli 1963. Time je uporedo stvoren i dodatni učenički prostor u današnjoj zgradi Srednjoškolskog centra, u kojoj su dotad boravili učenici RIŠ-a.

18

Tehnička je škola bila najmlaña srednjoškolska ustanova na području općine Labin. Osnovala ju je 1960. "Raša" kako bi popunila prazninu koja je postojala izmeñu kvalificiranih radnika i rukovodećeg kadra. Nastava se odvijala u novoj zgradi u koju se kasnije uselila Grañevinska radna organizacija "Učka". Ta je zgrada za potrebe škole podignuta na temeljima nedovršenog pasaža na trgu u Podlabinu. Njen prvi direktor bio je Ignacije Mandić. Uz "čisti" rudarski, Tehnička je škola imala i rudarsko-strojarski odsjek, te odjeljenje za obrazovanje odraslih. Dvije godine kasnije obje se škole pod okriljem Istarskih ugljenokopa udružuju u Rudarski školski centar. Prvi direktor te ustanove je Kazerio Hrvatin, čovjek koji se u "Raši" najviše bavio obrazovanjem i školovanjem kadrova. I nova je škola patila od starih bolesti. Učeničkog je prostora premalo, pa se nastava odvija u dvije smjene. To im zadaje velike glavobolje, jer svaki je drugi učenik putnik. Pomanjkanje prostora osjeća se više nego u gimnaziji, jer praktičnu je nastavu teško organizirati bez kabineta i praktikuma. A toga nije bilo, barem ne dovoljno, pa je trpjela i nastava. U sklopu Centra djeluje i školska radionica s dvije učionice za ručnu obradu, odjeljenje za strojare, pripremu rada, montažni dio i skladište. Desetak strojeva premalo je za obučavanje svih učenika, pogotovo u početnoj fazi obrazovanja. Praktični se dio nastave odvija u skladu sa specifičnošću svake od spomenutih škola. Ona se kod budućih rudara održavala naizmjenično svaki drugi dan, dok su metalci, odnosno električari, imali tri dana nastave, a tri praktičnu obuku, koja se najčešće odvijala u pogonima Istarskih ugljenokopa "Raša".

Novi Centar ima podosta nevolja i s predavačima. Bilo ih je premalo, a svi nemaju ni potrebno obrazovanje. U šk. g. 1963./64. od 16 nastavnika teoretske nastave samo četiri imaju visoku spremu, 8 višu, a četiri srednju. Izlaz se traži u honorarnim predavačima, a to su uglavnom bili inženjeri i drugi stručnjaci "Raše", koji, meñutim, dosta teško prihvaćaju tu obavezu. Te školske godine bilo je angažirano 15 honorarnih nastavnika.

Za mlañu labinsku srednjoškolsku ustanovu - Tehničku školu, 1964. godina je posebno zanimljiva. Dok gimnazijalci slave 10. godišnjicu postojanja, Tehnička škola ima svoje prve maturante. Prvi labinski rudarski tehničari bili su: Serño Baskijera, Remiño Batelić, Josip Belanić, Milan Bevk, Ivan Gržinić, Ivan Kolbaba, Ratko Milevoj, Ivan Pliško, Anñelo Rabac, Remiño Smoković, Josip Štemberga, ðino Svić, Ivan Udovičić i Lucijan Vojić. Diplomu rudara-strojara prvi su dobili: Feručo Bembić, Slavko Božac, Janko Brečević, Gianni Brunetti, Mario Černjul, Mario Fable, Miho Glavinić, Mirko Gotanić, Rino Golja, Bruno Hrvatin, Lino

19

Kršulja, Franko Kokot, Nikola Putica, ðovani Rocco, Anton Rudan, Milan Runko, Anñelo Ružić, Klaudio Ružić, Slavko Ružić, Josip Sandomenigo, Josip Stojšić, Božo Štifanić, Atilio Tomičić, Vladimir Vozila i Oktavio Zec. Kasnije im se pridružilo još nekoliko maturanata koji su zapeli na prvom roku ispita zrelosti.

U to vrijeme diplomu rudarskog tehničara dobiva i grupa zaposlenih u "Raši", školujući se uz rad. Takozvani "odrasli" su: Filip Belajić, Ivan Benazić, Bruno Buršić, Stipe Erceg, Martin Ernečić, Josip Jelšovec, Slavko Jelača, Josip Jurić, Mirko Kramarić, Ante Kulić, Danilo Lukeš, Franjo Paradi, Ljubo Pavlinović, Pantelejman Rastovac, Mario Šugar i Viktor Tenčić. Mnoga od tih imena susretat ćemo kasnije na odgovornim mjestima u privredi Labinštine i ostalih općina.

Iako je postojao vrlo kratko, svega četiri godine, RŠC ostavlja nemale tragove iza sebe. Gotovo svi "odsjeci" ostali su i u udruženom centru prilagoñavajući se potrebama odreñenog trenutka, odnosno udruženog rada. Ta je škola, nadmećući se na neki način s gimnazijom, bila izuzetno aktivna i izvan školskog dvorišta. Na sportskim borilištima mlade Labinjane sve više i sve češće predstavljaju učenici Rudarskoga školskog centra (osobito u nogometu, košarci i odbojci) prepuštajući Gimnaziji "Mate Blažina" primat samo u ženskom rukometu. Upravo se na sportskim terenima uočava sve veća "spolna" polarizacija dviju škola. Meñutim, to nije jedini oblik diferenciranja izmeñu njih.

Gimnazija, kao "ženska" škola općeobrazovnog karaktera priprema sve više kadrova za nadgradnju, a RŠC za proizvodna zanimanja. Djevojke pohañaju gimnaziju i zbog toga što nemaju druge mogućnosti, što za njih nema škole za proizvodna zanimanja, iako se u to vrijeme počinje brže razvijati turistička privreda u Rapcu, a i konfekcija pušta sve dublje korijene na ovom tlu. Ovakva krutost i neprilagoñenost srednjih škola bila je, uz već često spominjane kadrovske i prostorne razloge, povod za učestalije razmišljanje o stvaranju jedinstvenoga srednjoškolskoga obrazovnog sistema. Sve je to u skladu s najavljenom reformom srednjeg obrazovanja, odnosno, kako to u labinskoj varijanti zvuči, "reorganizacijom postojeće mreže srednjih škola". Bila je to ujedno i prva najava ukidanja tehničke škole, a poslije i gimnazije, odnosno raznih oblika industrijskih škola ili škola učenika u privredi. Umjesto toga najavljuje se pripremna faza u trajanju od dvije godine, i završna, koja bi trajala dvije, odnosno godinu dana.

20

Uoči stvaranja Srednjoškolskog centra u labinskim je srednjim školama slijedeće stanje: u RŠC-u je bilo 499 učenika u 19 odjeljenja. Od toga su u Školi s praktičnom obukom 333 učenika. Njima je predavalo 29 nastavnika, od kojih 8 honoraraca, uz 10 instruktora praktične nastave i tri odgojitelja. Istodobno, Gimnaziju "Mate Blažina" pohañalo je 359 učenika u 12 odjeljenja. O njima je brinulo 13 stalnih i 8 honorarnih nastavnika.

Uz mijene u cijelom društvu i labinske specifičnosti (vrlo teška privredna situacija izazvana krizom rudarenja koja će tek kulminirati, pa se traže svi oblici štednje i racionalizacije), što je još povezivalo obje škole? Prvo, praktički isto dvorište, jer su obje škole bile u istoj zgradi, samo svaka u svom krilu (gimnazija u manjem). Drugo, dolazilo je do sve češćega meñusobnog "posuñivanja" nastavnika, a i sportskih terena, školske radionice i drugog prostora. Imajući sve to na umu, u "Prijedlogu reorganizacije mreže srednjih škola u Labinu" predlaže se objedinjavanje obiju škola. Jedinstveni bi centar imao sljedeće radne jedinice:

1. Tehničku školu rudarskog i strojarskog smjera 2. Školu s praktičnom nastavom s rudarskim i metalskim smjerom 3. Gimnaziju 4. Školsku radionicu 5. ðački dom 6. Odjel za obrazovanje odraslih

U iscrpnoj se studiji predviñaju sve pojedinosti oko meñusobnog udruživanja i eventualne teškoće koje bi pri tome mogle nastati. Ipak, prevladavale su one koje su ukazivale na prednosti tog čina, pa u jesen iste godine (1966.) starta Srednjoškolski centar. Meñutim, to nije kraj udruživanja labinskih srednjih škola, budući je odreñene rezerve imala "Raša" sumnjajući da će se u sklopu takve nove ustanove moći obrazovati i kadrovi za njene potrebe. Zbog toga je na sjednici Skupštine općine Labin 22. lipnja 1966. donijeta odluka o osnivanju dviju stamostalnih obrazovnih ustanova - Srednjoškolskog centra i krnjega Rudarskoga školskog centra. U sklopu RŠC-a je samo Škola s praktičnom obukom za rudare, te završno odjeljenje Tehničke škole - rudarski smjer. Njihovi uvjeti rada znatno su bolji nego za učenike Srednjoškolskog centra, koji se nalaze u zgradi gdje se prije udruživanja nalazio RŠC, dok se "rudari" nalaze u bivšoj zgradi gimnazije. Početkom 1968. u pet odjeljenja ima svega 68 učenika, a u Centru 679 učenika u 24 odjeljenja. Troškovi obrazovanja rudara osjetno su skuplji nego se to čini u Srednjoškolskom centru "Mate Blažina". To uviñaju i općinski odbornici i Radnički savjet Istarskih ugljenokopa, pa je

21

od početka šk. g. 1968./69. objedinjeno kompletno labinsko srednje školstvo. Time počinje nova faza u njegovu razvoju. I tada je u njemu najprisutniji prof. Stjepan Matečić, direktor Centra, osoba koja je dala najveći doprinos objedinjavanju, osoba koja je točno tri desetljeća, od 1949. do 1978., povezana uz sve novosti u toj oblasti.

Otada do danas odvija se vrlo dinamična transformacija srednjeg školstva. Takva politika prilagoñavanja potrebama privrede i cijelog društva zapaža se već 1967./68. godine: uz postojeće, unutar Centra osniva se i Škola za visokokvalificirane radnike strojarskog smjera i Tehnička strojarska škola. Istodobno, nastavlja se odumiranje Tehničke škole rudarsko-strojarskog usmjerenja za koju ima sve manje interesa, budući da se najavljuje vrhunac krize u rudarenju na Labinštini. Gimnazija se svodi na matematičko-prirodoslovni i društveno-jezični smjer, a ukida se pedagoški. Vrlo je značajna i šk.g. 1970./71. kad se u Hrvatskoj uvodi dvogodišnja opća srednja škola (prva faza). To je početak stupnjevitog srednjoškolskog obrazovanja preko usmjerenja do kojih se dolazi u završnim razredima. Budući da se kolektiv SŠC "Mate Blažina" spremno uključio u novi sustav obrazovanja, brzo je raslo brojno stanje učenika pri općoj srednjoj školi i u školama završnog stupnja. Dok je šk. g. 1969./70. u svim usmjerenjima Centra bilo 419 učenika u 23 odjeljenja, četiri godine kasnije ih je 877 u 27 odjeljenja. U pripremnom stupnju su 452 učenika, a u završnom 379, uz 46 polaznika večernje tehničke škole. Dogodine je slika sljedeća: u školskim klupama sjedi 1.045 učenika, uz 99 polaznika večernje tehničke škole i škole za kvalificirane radnike. To je zapravo nekadašnja škola s praktičnom obukom, s odgovarajućim programima odnosno smjerovima. Mijenjajući se stalno, SŠC postupno dobiva sljedeća usmjerenja: gimnazijsko, ekonomsko, metalsko, strojarsko, elektro, konfekcijsko i kemijsko. Gimnazija definitivno nestaje 1979. Posljednje desetljeće Srednjoškolskog centra obilježava njen dinamični direktor prof. Željko Brenčić. Direktorom te ustanove postaje 1982. Govoreći u povodu 40. godišnjice postojanja labinskoga srednjeg školstva, on je rekao:

"U posljednje četiri godine intenzivno smo razvijali obrazovanje uz rad. Počeli smo sa 50, a sada imamo skoro 400 polaznika, uglavnom u rudarskoj i strojarskoj struci. Ono što sami nismo mogli obrazovati, kao u ugostiteljskoj struci, učinili smo u suradnji s centrima iz Pule, Rijeke i Opatije. Inače, u posljednjih 10 godina broj učenika se nije znatno mijenjao krećući se izmeñu 850 i 1.100 polaznika. Trenutačno imamo 920 redovnih učenika i 350 njih u obrazovanju uz rad, što znači da radimo sve dane u

22

tjednu i da su nam učionice pretijesne. U njima radi po 12 sati dnevno, pa se ni praktikumi ne koriste kako bi trebalo.

Nadamo se da ćemo do 1990. i taj problem riješiti. Naime, zgrada u kojoj Centar radi nikad nije bila grañena za školu. Započeli smo adaptaciju i sada je, radi stvaranja boljih radnih prilika, obnovljen prvi kat, otvoren novi ulaz u zgradi, sagrañen spojni hodnik izmeñu sportske dvorane i Centra, a od TPS-a je otkupljena zgrada za radionicu. Na tom je mjestu izgrañena nova, vrlo suvremena dvorana. Zaštitili smo zgradu od vlage, upravo se ureñuje učenički dom za polaznike rudarske struke i nabavili smo dosta opreme za radionicu, meñu kojom su i numerički upravljane tokarilice za obuku učenika strojarske struke. U nastavu smo uveli i kompjutore. Svime time još uvijek nismo zadovoljni, to je tek početak onoga što bismo trebali postići. Kada zgradu u potpunosti obnovimo i iselimo radionicu, u tim ćemo prostorima urediti praktikume čime će se znatno podići kvaliteta nastave, a vjerujemo da ćemo prijeći i na jednosmjenski rad".

Većina od tih zadataka je i ispunjena.

(Marijan Milevoj, novinar, iz knjige "Do socijalizma i natrag - Labinska novinska

kronika 1945.-1990.", Labinska komuna, 1991.)

Tullio Vorano

SREDNJE ŠKOLSTVO U LABINU DO 1945.

Potreba za srednjim školama pojavila se izrazitije u labinskoj sredini dvadesetih godina ovoga stoljeća. Pritom treba uzeti u obzir da se pod srednjim školama podrazumijevalo poučavanje djece od V., odnosno VI., do VII. ili VIII. razreda.

Nižim srednjim obrazovanjem bili su obuhvaćeni učenici od 10. do 14. godine života i u pravilu je trajalo 3 godine. Bile su to škole koje su usmjeravale učenike u odreñenu struku ili obrt (Scuole di avviamento professionale). Pravo upisa imali su učenici sa završenim IV. razredom osnovne škole.

Drugi vid, takoñer trogodišnjega srednjoškolskog obrazovanja, obuhva-ćao je učenike od navršene 14. godine života. Te su škole nazivane

23

Dopunske škole za učenike u privredi: šegrte, naučnike, radnike (Scuole complementari per apprendisti). Pravo upisa imali su, dakle, učenici s navršenih 14 godina života i završenih 5 razreda osnovne škole. Postojalo je i više srednjoškolsko obrazovanje u Institutima koje je trajalo 5 godina.

U Labinu su do 1945. bila zastupljena samo prva dva oblika srednjeg obrazovanja.

SREDNJA STRUČNA ŠKOLA

Službeni zahtjev za otvaranje niže srednje škole u Labinu uputila je Općina Kraljevskoj vladi 25. 10. 1924. O razlozima za otvaranje takve škole govori dopis ing. Renata Pensa, direktora Kraljevske industrijske škole u Gorici, upućen 15. 05. 1925. Inspektoratu za industrijsko obrazovanje pri Ministarstvu za privredu u Rim, na njegov upit. U dopisu je navedeno da Labin ima 1.600 stanovnika, odnosno cijela općina 16.000, i da je sa svijetom povezan lukom Rabac i željezničkom stanicom Pazin koja je dostupna autobusnom linijom. Spomenuto je nadalje da grad ima petogodišnju osnovnu školu i Dopunski tečaj (Corso integrativo) - ukupno 320 učenika i 9 nastavnika. Pored toga, na području općine djelovalo je još 20 osnovnih škola s ukupno 52 razreda, 1.780 učenika i 46 nastavnika. Rudarstvo (rudnici u Krapnu, Vinežu i Štrmcu) je naznačeno kao osnovna privredna grana. Sve veći zamah dobivala je i iskopna industrija boksita. Dakle, upravo za potrebe sve značajnije rudarske privrede i radi omogućavanja daljnjeg školovanja mladih, ukazivano je Ministarstvu na nužnost otvaranja srednje industrijske škole u Labinu, za učenike i učenice. Predlagano je i moguće sjedište škole: zgrada ex Negri - općinsko vlasništvo, ili zgrada Općine, s tim da se iz nje iseli osnovna škola. Prednost je davana prvoj soluciji, a predložena su prihvatljiva rješenja za pronalaženje potrebnih kadrova i financiranje.

Posredovanje i mišljenje goričke škole bilo je prihvaćeno i još iste, 1925. godine, došlo je zaista do otvaranja srednje škole u Labinu.

Grof dr. Carlo Mistruzzi, prefektov komesar u Labinu podnio je 4. 01. 1926. vrlo opsežan izvještaj novoosnovanom Općinskom vijeću. U njemu si prisvaja, dobrim dijelom vjerojatno s pravom, zasluge za otvaranje srednje škole u Labinu. On navodi da se već duže osjećala potreba za takvom

24

školom, a zakonske mogućnosti stvorio je Kraljevski dekret broj 2.523 od 31. 10. 1923. kojim je ureñeno industrijsko obrazovanje u Kraljevini Italiji. Mistruzzi tvrdi da je sa svojim namjerama upoznao Benellija, državnog podsekretara za privredu i predsjednika Meñuminista-rske komisije za Istru, dobivši od njega podršku. Slična obećanja dobio je i od državnog podsekretara za financije Spezzottija. Dekretom Ministarstva za privredu broj 8.289 od 25. 09. 1925. Labinu je dodijeljena značajna svota od 50.000 lira za otvaranje srednje škole. Školu je svečano otvorio grof Mistruzzi 1. 12. 1925. na osnovu odobrenja državnoga podsekretara Balbija. Puni naziv škole glasio je: Kraljevska stručna škola u Labinu (Regia scuola džavviamento professionale di Albona).

Škola je otvorena u zgradi ex Negri, u današnjoj ulici G. Martinuzzi 15 (tada 204). Njen prvi upravitelj bio je ing. Galliano Paliaga, s honorarom od 1.200 lira mjesečno, a prvi nastavni kadar sačinjavali su: dr. Millevoi, dr. Lazzarini, dr. DžAndri, dr. Sfecich, Martinuzzi, Catalano, Verbana, Bellemo.

U šk. g. 1925./26. upisan je 31 učenik. Škola je imala 3 razreda, radionicu za praktičnu nastavu za učenike profila kovači, stolari, limari, radionicu-krojačnicu za učenice, kuhinju i blagovaonicu.

Planiranje, kako je rečeno, osigurano je preko Ministarstva za privredu u razmjeru od oko 80%, dok je preostali dio padao na teret općine Labin. Ugljenokopi su osiguravali 4.000, a boksitno društvo "SAMT" 2.000 lira.

Predmeti poučavanja bili su sljedeći: talijanski jezik, povijest, zemljopis, prava i dužnosti, trgovačko dopisivanje, aritmetika, geometrija, osnovi računovodstva, osnovi nauke i tehnologije, prostoručno, geometrijsko, nacrtno i stručno crtanje, praktične vježbe.

Treba napomenuti da je prije otvaranja ove škole djelovao u Labinu od 1921. godine drugi vid srednjeg obrazovanja, takoñer u zgradi ex Negri, pod nazivom Dopunska škola za učenike u privredi (Scuola complementare per apprendisti).

Prilikom otvaranja srednje stručne škole općina Labin preuzela je sljedeće obveze:

1. Osiguranje potrebnog prostora 2. Nabavu potrebnog namještaja 3. Policu osiguranja od požara 4. Snabdijevanje strujom, vodom i ogrjevom

25

5. Osiguranje učenika i nastavnika za slučaj nesreće na poslu 6. Plaćanje školskog podvornika 7. Godišnje polog od 2.000 lira na ime školskih pristojbi kako bi učenici

bili osloboñeni njihova plaćanja.

Već iduće, 1926. godine za otvaranje drugog razreda bilo je potrebno osigurati još tri prostorije i to za "radionicu za ženske radove", "radionicu za žensko domaćinstvo" i kabinet za fiziku i kemiju koji je trebao ujedno služiti za biblioteku i tajništvo.

Nastavna pomagala bila su jednostavna, a od njih su ponajviše korištene zidne karte s prikazom odreñene materije. Radionica za stolare, limare i kovače bila je dobro opskrbljena osnovnim alatom. Škola je uspjela dobiti na posudbu od vojnih vlasti rabljeni avionski motor tipa FIAT A 12.

Školski podvornik dobivao je mjesečnu plaću od 140 lira i imao je na raspolaganju mali stan. Dana 4. 10. 1927. za podvornicu je natječajem postavljena Letizia Manzin.

Direktor škole je u svom "Didaktičkom izvješću" povoljno ocijenio prvu godinu rada, unatoč početnim teškoćama. Od 31-og upisanog, 1 učenik je napustio školu jer je njegova porodica odselila, a od preostalih, 20 ih je uspješno savladalo godinu. Njima su svečano uručene svjedodžbe 10. 07. 1926. pred svim nastavnicima i predstavnicima općine.

Osnovni nedostatak škole bio je taj što je bila tretirana kao "slobodna škola" (scuola libera), tj. nije bila izjednačena (non pareggiata) sa sličnim školama, pa je zbog toga pozvana i odgovarajuća ministarska inspekcija. Inspekcija je u osnovi izrazila povoljno mišljenje, uz sljedeće uvjete:

1. Povećati broj učionica kako bi se mogla prihvatiti cjelokupna školska populacija

2. Otvoriti još jednu radionu kako bi mogle odvojeno djelovati radione za željezo i drvo

3. Zaposliti još jednog nastavnika za opće obrazovanje 4. Raspisati natječaj za sva postojeća nastavna mjesta kako bi izabrani

nastavnici mogli dobiti status stalnog nastavnika.

Gradonačelnik Labina, grof i barun Giuseppe Lazzarini, je u svom dopisu od 15. 06. 1928. prihvatio postavljene uvjete i obavijestio da je započeta gradnja dvorišta za rekreaciju i fizički odgoj učenika. No uskoro je ovaj postupak obustavljen, a uskraćena je i vladina financijska potpora, tako da je već u srpnju 1928. škola zatvorena. Tajnik i ujedno blagajnik-ekonom

26

škole Francesco Verbana predao je inventar škole 28. 07. 1928. Te 1928. godine nastavnici su bili: ing. Galliano Paliaga (direktor), dr. Luigi džAndri, Francesco Verbana, Vincenzo Catalano, Giorgio Bobban, Francesco Antoni, prof. Tilde Giacomoni, Iole Paliaga, Egidio Bellemo i Maria Cattaro. Njihov tjedni nastavni fond kretao se od 6 do 35 sati, a vrijednost satnice iznosila je 24,75 lira tako da im se plaća kretala od 148,50 do 866,25 lira brutto, odnosno od 126,70 do 779,80 lira netto. Direktor je dobivao 1.595 lira brutto, odnosno 1.435,85 netto.

Broj učenika kretao se u prvom trogodištu ovako: 1925./26. šk. g. - 31 upisan u I. razred 1926./27. šk. g. - izmeñu 20 i 30 upisanih u I., 20 u II. razred 1927./28. šk. g. - 46. upisanih u I., 14 u II. i 13 u III. razred.

Zanimljivo je napomenuti da je u svibnju 1928. godine škola organizirala svoju, vjerojatno prvu, stručnu ekskurziju u Koromačno, kamionom, posjet Tvornici cementa.

Bez obzira na status "slobodne", škola je bila obvezatna za učenike do 14. godine života. To primjerice vidimo iz opomene, uz prijetnju novčanom kaznom, upućene Viktoru Kranjcu, koji je kasnije ipak bio osloboñen te obveze zbog specifičnih prilika u porodici.

Škola je odmah opravdala svoje postojanje jer su doskora učinjeni napori za njeno ponovno otvaranje. Tako je 19. 09. 1929. gradonačelnik uputio molbu Ministarstvu za obrazovanje u Rim kojom je tražio da se otvori barem dvogodišnja srednja škola rudarskog usmjerenja. Na osnovu toga zahtjeva i pribavljenog mišljenja, ministar za obrazovanje Giuliano Balbino donio je 13.10.1929. dekret kojim se u Labinu otvara dvogodišnji tečaj stručnog školovanja, industrijskog (rudarskog) usmjerenja, za učenike i učenice.

Briga nad školom povjerena je općini. Ona je 9. 12. 1929. objavila Proglas kojim je pozvala učenike i učenice da se upišu na novootvoreni dvogodišnji tečaj srednjega usmjerenog obrazovanja (Corso secondario biennale di avviamento al lavoro). Iz njega je proizlazilo da ta škola nije bila obvezatna. Vrijeme nastave bilo je utvrñeno, od 8,30 do 12,30 sati, a upis je bio besplatan. Općina je zatražila financijsku potporu vlade i dobila ju je pod uvjetom da i sama osigura dotadašnji iznos koji je izdvajala za školu. Iste godine općina je izradila plan sanacije srednje škole zatvorene 1928., čiji su ukupni dugovi iznosili preko 32.000 lira, s tim da je vrijednost inventara predanog Općini iznosila oko 23.000 lira. Općina je u istoj godini

27

uputila Ministarstvu za obrazovanje zahtjev za ponovno otvaranje trogodišnje srednje škole obrazlažući ga činjenicom da ima 3.000 učenika u 29 osnovnih škola sa 56 nastavnika i 15 petih (završnih) razreda. Pritom je ujedno zatražila podršku školskog inspektora u Puli, didaktičkog direktora za Labin u Vodnjanu, istarskog prefekta u Puli, Pokrajinskog savjeta za privredu u Puli i predsjednika pokrajinskog rektorata za Istru u Puli. Labinska inicijativa urodila je plodom tek 1936. godine kada je 20. listopada škola opet postala trogodišnja, s nazivom Kraljevska drugostepena srednja industrijska stručna škola muška (rudarskog smjera) i ženska (Regia scuola secondaria di avviamento professionale industriale maschile (Tipo minerario) e femminile.

Prostorno, škola je zadržala raniju razinu, s tim da je 1935. godine iznajmila za 70 lira mjesečno prostoriju u zgradi Lazzarini za potrebe stolarske radionice. Sportske aktivnosti odvijane su na terenima GIL-a, a u zimskim mjesecima i u slučaju lošeg vremena kao sportska dvorana korišteno je Malo kazalište.

Školske godine 1937./38. škola je bila ekipirana sljedećim nastavnicima: dr. Antonio Millia (talijanski jezik, zemljopis), dr. Mario Lonza (talijanski jezik), dr. Concetto Licciardi (matematika, prirodne znanosti, higijena), Rodolfo Caputo (krasnopis, geometrijsko crtanje), Iginio Silli (obrada drva i željeza), Cesare Paniero (praktična nastava), Beniamina Milito (domaćinstvo, računovodstvo), prof. Anna Creulig (njemački jezik), prof. Felice Degiuli (zborno pjevanje), dr. Galliano Paliaga (vojna kultura), don Giuseppe Chiavalon (vjeronauk), Bartolomeo Cerlam (fizički odgoj). Direktor škole bio je dr. ing. Carlo Ceol (primijenjene znanosti, rudarstvo, računovodstvo, tehničko crtanje). U odreñenim razdobljima spominju se i nastavnici: Dario Ursini (prirodne nauke), Dolores Vollam (ženski radovi), prof. Cosseto, Andrea Caus i Cinco Desiderio.

Iz 1937. godine sačuvan je poziv za upis, a kao zanimljivost ističem da je uz uobičajene dokumente trebalo predočiti i liječničko uvjerenje o izvršenom cijepljenju, eventualno preboljenim velikim boginjama i o sposobnosti vida.

Završni izvještaj o praktičnim vježbama u drvu i željezu za šk. g. 1937./38. ukazuje da su postignuti zadovoljavajući rezultati i da su pohvaljeni radovi izloženi na izložbama u Labinu i Puli.

Dostupna dokumentacija ne pruža nam dovoljno uvida u život i rad škole. Ipak, iz nekih bilježaka saznajemo da su se učenici ponašali sasvim

28

"prirodno", kao i danas. Tako se, primjerice, 25. 04. 1940. jedan razred nije pojavio u dogovoreno vrijeme za posjet radionici u Krapnu. Direktor je naredio da se svima umanji ocjena vladanja za bod. Primjeri nedoličnog ponašanja iskazivali su se u lomljenju klupa, presjecanju žica školskog zvona ili bacanja ostataka glavica kupusa na prof. Martinuzzija i sl. U takvim akcijama prednjačili su uglavnom loše ocijenjeni učenici.

Financijski, škola je stalno imala problema. Primjerice, 1940. godine škola je dobila od općine 1.300 lira za potrošni materijal, a bilo je dogovoreno da će dobivati 250 po razredu, što znači da je za 7 razreda trebala dobiti 1.750 lira.

U ovom obliku škola je radila do 1946. godine.

DOPUNSKA ŠKOLA ZA UČENIKE U PRIVREDI

Odlukom općine Labin broj 42 od 9. 03. 1921. osnovana je Dopunska škola za naučnike (Scuola complementare per apprendisti). Općina je preuzela obvezu da godišnje osigura 1.600 lira, prostorije i namještaj za školu, čišćenje, te da snosi snosi troškove struje, vode i ogrjeva.

Kako je već navedeno, ova je škola prihvaćala učenike s navršenih 14 godina života, pod uvjetom da su završili pet razreda osnovne škole. Njeno sjedište bilo je u zgradi ex Negri.

Iz godišnjeg izvještaja o radu škole za šk.g. 1925./26. saznajemo da je nastava započela 5. studenoga i da je završila 28. lipnja. Škola je imala sljedeće odsjeke: industrijski, trgovački i odsjek šivanja, s ukupno 48 polaznika. Te godine bilo je uspješno 29 učenika, 7 ih nije položilo, 12 nije ocijenjeno zbog neredovitog pohañanja škole, a 1 nije ocijenjen zbog bolesti. U izvještaju se podvlači indolentno ponašanje učenika i neredovito pohañanje nastave te nezainteresiranost poslodavaca, zbog čega je uprava škole morala u više navrata intervenirati kod jednih i kod drugih. Po završetku školske godine održana je prigodna izložba učeničkih radova, a posebno su pohvaljeni ženski. Potpisnik ovog izvještaja je Guido Rumici, direktor škole. Sljedeći izvještaj, dakle onaj za školsku godinu 1926./27., potpisao je ing. Galliano Paliaga, što znači da je istovremeno bio direktor obiju srednjih škola u Labinu. I u njegovom izvještaju ukazuje se na problem neredovitog pohañanja nastave.

29

Odsjek mehaničara imao je tada ukupno 15 učenika, od kojih 7 u prvom, 3 u drugom i 4 u trećem razredu. Uspješno su položila prvi razred 4, a drugi 2 učenika.

Odsjek stolara, s ukupno 5 upisanih, 4 u prvom i 1 u drugom razredu, bilježio je sljedeći uspjeh: uspješno položilo prvi razred 1 i drugi razred 1 učenik.

Trgovačko usmjerenje imalo je 14 upisanih, 3 u prvom, 5 u drugom i 6 u trećem razredu. Prvi i drugi razred položila su po 2 učenika. Odsjek šivanja pohañalo je 13 učenica, od kojih 6 u prvom, 5 u drugom i 2 u trećem razredu. Razred su uspješno položile samo 2 učenice drugog razreda, a sve ostale morale su na popravni ispit. Treba naglasiti da je te 1926./27. godine prvi put otvoren rudarski odsjek sa 4 upisana učenika, od kojih su 3 uspješno položila razred. Direktor je zabilježio da je ovaj odsjek i inače imao najbolje rezultate.

TEHNIČKA RUDARSKA ŠKOLA

Upravo ovaj rudarski odsjek bio je poticajem, u razdoblju od 1937. do 1939. za otvaranje Tehničke rudarske škole. O tom se govori u dopisu Dopunske škole za učenike u privredi od 26. 10. 1937. upućenom gradonačelniku Labina. U njemu se predlaže ukidanje odreñenih nastavnih predmeta (nacrtna geometrija, računovodstvo, industrijsko zakonodavstvo) i uvoñenje novih (fizika, kemija, elektrotehnika, mineralogija, strojarstvo i strojevi, rudarstvo, topografija). Iz dopisa proizlazi da se nastava održavala u večernjim satima (od 18 do 20), osim subote, a nedjeljom u jutarnjim satima od 8 do 12. Predloženo je i povećanje tjednog fonda sati od 10 na 14.

Sličnog sadržaja je i dopis upućen inspektoru Del Fabbru u Puli. U njemu se traži odobrenje za navedenu promjenu nastavnih predmeta i fond sati. Naglašava se da je sve to učinjeno radi poboljšanja stručnog obrazovanja u rudarskom centru, do kojega je naročito stalo vladajućem režimu.

Indikativan je i dopis iste škole koji je upućen direktoru rudnika u Krapnu. U njemu se navodi da Ministarstvo za obrazovanje smatra potrebnim otvoriti u Labinu, zbog specifičnih potreba, dvogodišnju Tehničku školu rudarskog smjera koja bi dopunila srednju stručnu rudarsku školu. Nova bi škola bila privremeno na teretu zainteresiranih poduzeća i društava, uz povremene državne dotacije. Općina je bila voljna uložiti

30

50.000 lira u tu školu, pa se dopisom tražilo da se Rudnik izjasni s kojim bi iznosom sudjelovao u tom projektu.

Sačuvana dokumentacija ne omogućava nam da precizno utvrdimo početak rada Tehničke rudarske škole, no svakako je to bilo 1939. Iz usmenih izjava polaznika znamo da je njeno sjedište bilo u današnjim prostorijama Zajednice Talijana u Labinu u Ulici Joakima Rakovca 4. Godine 1939. obje labinske srednje škole djeluju pod jedinstvenom upravom, a zajednički direktor im je ing. Carlo Ceol. Naziv tadašnjega srednjoškolskog "centra" glasio je: Kraljevska tehnička industrijska rudarska škola s pridodanom Kraljevskom drugostepenom stručnom industrijskom školom muškom i ženskom (Regia scuola tecnica industriale mineraria con annessa Regia scuola secondaria di avviamento professionale industriale maschile e femminile.

Tehnička rudarska škola bila je koncipirana i ustrojena vrlo suvremeno. I oprema je bila vrlo moderna, počevši od klupa (za svakog učenika posebna klupa s daskom za crtanje, svim potrebnim crtaćim priborom i papirom) do izuzetno dobro opremljenih laboratorija. Laboratorij za fiziku i kemiju nije ni po čemu zaostajao za inače tada čuvenima gimnazijskim laboratorijima. Postojali su svi potrebni geodetski instrumenti za precizno jamomjerstvo. Radionica za praktičnu obuku imala je takoñer moderne strojeve meñu kojima su se isticale dvije tokarilice "Pasquin". Škola je imala i bogatu mineralošku zbirku, a raspolagala je i s najmodernijim dijaprojektorom sa zbirkom dijapozitiva u boji. Škola je dakle, po opremi i po nastavnim programima posebno, značila osjetan skok u kvaliteti, pogotovo u odnosu na nižu srednju školu. I nastavni je kadar bio kvalitetan, posebno u prvim godinama djelovanja. Tijekom rata nastala je shvatljiva fluktuacija, pa su za nastavnike postavljani i studenti.

U razdoblju od 1944. do 1946. radio je sljedeći nastavni kadar: prof. Rodolfo Caputo) nakon 1943. godine zamijenio je Ceola u svojstvu direktora i tu je dužnost obavljao do zatvaranja škole), Nider (talijanski jezik), don Chiavalon (vjeronauk, talijanski jezik, povijest, zemljopis), Bailo (kemija; bio je kemijski tehničar u Tvornici cementa), prof. Mina Clean (matematika), geometar Martinuzzi (topografija, tehničko crtanje, mineralogija), rudarski tehničar Sebeni (rudarstvo I), Andrino Prossen (rudarstvo II; bio je oficir stroja), geometar Orel (topografija), Iginio Silli (praktična nastava), Mario Furlani (fizički odgoj).

Posebno treba naglasiti da je u svojstvu tajnika škole neko vrijeme djelovao Aldo Negri, kapetan duge plovidbe, koji zbog bolesne noge nije

31

mogao obavljati tu profesiju. Negri je imao značajan udio u ustaničkim danima 1943. godine kada je postavljen za komandanta Komande mjesta Labin, a kasnije, kao istaknuti borac i društveno-politički radnik, bio je član ZAVNOH-a kao predstavnik talijanskog stanovništva Istre. Poginuo je u stanciji Čerlenko kod Vrsara 6.4.1944.

Da bi se učenici stimulirali, organizirana su natjecanja s primamljivim nagradama, a postojale su i stalne godišnje nagrade, tako da je motivacija za učenje bila konstantno prisutna.

Nakon završetka dvogodišnjeg školovanja, u toj školi je slijedio trogodišnji studij u čuvenom rudarskom središtu Agordo kraj Belluna. Završeni studenti dobivali bi titulu "perito minerario" (rudarski tehničar).

Tehnička rudarska škola djelovala je u Labinu do 1946. godine

Rezimirajući, mogli bismo reći da se srednje školstvo u Labinu počelo razvijati izmeñu dva rata. Bez obzira na razvojne teškoće, ono je bilo u stalnom usponu, a najveće domete postiglo je s Tehničkom rudarskom školom. Očito je da je to školstvo paralelno pratilo zahuktalu iskopnu industriju (ugljen, boksit, cement) pružajući joj potrebne kvalificirane kadrove.

Mnogi od tih nekadašnjih učenika labinskih srednjoškolskih ustanova do 1945./46. dali su nakon osloboñenja, a daju i danas stručne, priznate i sposobne kadrove Labinštini i šire.

(Tullio Vorano, povjesničar, voditelj Narodnog muzeja u Labinu)

RAZVOJNI PUT SREDNJEG ŠKOLSTVA NA HRVATSKOM JEZIKU NA LABINŠTINI

Stjepan Matečić

DJELOVANJE ŠKOLE OD 1946. DO 1976.

32

Budući da se ove godine navršava 40 godina od osnivanja i rada srednjih škola na tlu Labinštine, i to na hrvatskom jeziku, što predstavlja ne samo prosvjetno-kulturni nego i vrlo značajan društveno-politički dogañaj za ovaj kraj i širu zajednicu, nastojat ćemo da prigodnim aktivnostima obilježimo taj jubilej. To znači da ćemo na skroman, ali najprikladniji način, evocirati nastajanje i razvojni put srednjih škola Labinštine, od prvih poratnih godina do danas, od Rudarsko-industrijske škole (popularnije RIŠ-a) do suvremenog sustava usmjerenog obrazovanja.

O aktualnosti problema kvalificiranih radnika svjedoči činjenica da se odmah po osloboñenju prišlo osposobljavanju potrebne stručne radne snage za rad u rudniku i njegovim vanjskim pogonima preko organiziranih tečajeva, za što je bio formiran i zadužen Odjel za stručno obrazovanje kadrova pri IUR-u.

U prvoj školskoj godini (1946./47.) bilo je u Rudarsko-industrijsku školu u Vinežu upisano 70 učenika, ali je zbog vrlo teških uvjeta u kojima je škola radila prvu školsku godinu završilo samo 10 učenika. Taj podatak je za današnje prilike gotovo neshvatljiv, no treba istaći da je uz vrlo teške uvjete života učenika, naročito u pogledu smještaja, bilo niz okolnosti koje su utjecale na tako poraznu cifru (učenici iz raznih dijelova Istre, pa i šire, teškoće rudarskog zvanja, zdravstveno stanje, čežnja za roditeljskim domom itd.). Najveći je dio učenika bio internatski smješten i to u barakama u kojima se održavala i nastava. Uvjete u kojima su se školovale prve generacije učenika Rudarsko-industrijske škole ilustrira podatak da je nastava, kao i prehrana i smještaj, bila locirana u barakama, preureñenim od nekadašnjih magazina, konjušnica i sličnih prostorija. U prvim godinama su se učenici regrutirali prvenstveno s područja Istre, a postepeno sve više iz Dalmatinske zagore, Zagorja i Bosne. Premda je prehrana učenika (za ondašnje prilike) bila vrlo dobra, a to bi se moglo reći i za odijevanje, ipak su opći uvjeti života i rada bili toliko loši da je velik dio učenika "zaradio" plućne i druge bolesti. Učenici su prve dvije godine obavljali praktični dio nastave, koja se prve dvije godine školovanja održavala u vanjskim pogonima rudnika (lamparna, dvorište jame Labin, slična radilišta u Raši, Krapan, zatim u Štalijama i Bršici), a treću godinu na posebnom radilištu u starom rudniku, odnosno u jami Labin, pod posebnim nadzorom iskusnih rudarskih nadzornika, odnosno instruktora. Uz školovanje budućih jamskih kopača postepeno je počelo i obrazovanje metalaca (uz praktičan rad u vanjskim pogonima rudnika) raznih zanimanja, kao i električara - pod nadzorom iskusnih stručnih predradnika odgovarajućih struka. Možemo

33

spomenuti da je u Rudarsko-industrijsku školu bilo upisano i nekoliko djevojaka koje su izučavale razna zanimanja metalske struke. Dio njih bio je takoñer domski smješten.

Nastava se sastojala od teoretskog i praktičnog dijela (isprva 4+4), a izvodili su je pretežno honorarni nastavnici (razni stručnjaci zaposleni pri rudniku i njegovim pogonima). Uz nastavnički kadar u odgojno-obrazovnom procesu sudjelovali su i odgajatelji, kao i instruktori praktične obuke.

Zbog diskriminatorske politike talijanskih fašističkih vlastodržaca domaćem stanovništvu gotovo je bilo onemogućeno da se na materinskom jeziku obrazuje na srednjem, a kamoli na višem i visokom stupnju. Nije zato slučajno da je zbog otvorene denacionalizacije stanje kadrova u Istri iza osloboñenja bilo vrlo nepovoljno. Neznatni broj talijanskih stručnjaka bio je sposoban i spreman pomoći našim naporima u osposobljavanju rudnika i njegovih pogona za normalnu proizvodnju ugljena, kao i za normalno poslovanje pratećih pogona (za saobraćaj, zanatske djelatnosti itd.), a da i ne govorimo o deficitarnosti kadra za trgovinu i snabdijevanje, ugostiteljstvo, javne službe, uslužne djelatnosti i slično. Posebno teško stanje bilo je u pogledu pomanjkanja nastavnog i odgajateljskog kadra za potrebe organizacije odgojno-obrazovnog rada u osnovnim i srednjim školama na hrvatskome jeziku. Kao što se akutni problem nestašice visokokvalificiranih stručnjaka za potrebe rudnika i pratećih djelatnosti isprva rješavao "uvozom" rudarskih i strojarskih inženjera, prvenstveno iz Slovenije, tako se nekoliko godina iza osloboñenja zemlje potrebno nastavno osoblje upućivalo na Labinštinu dekretski, od tadašnjeg Ministarstva prosvjete i kulture Narodne Republike Hrvatske i Generalne direkcije za industriju i rudarstvo. Već prvih poslijeratnih godina u Labin su počeli pristizati pojedini nastavnici iz unutrašnjosti zemlje (rodom iz Istre) za potrebe osnovnih škola (koje su ubrzo prerasle u osmoljetku) i Rudarsko-industrijske škole, što je olakšalo proces obrazovanja i odgoja mladih generacija na materinskom jeziku.

Pored svih, gotovo nesavladivih poteškoća, Rudarsko-industrijska škola je postepeno kadrovski i materijalno jačala, obogaćujući svoje sadržaje programima za obrazovanje onih zvanja i zanimanja koja su na Labinštini (uz kadrove za rudarstvo i strojarstvo) bila deficitarna (prehrambena proizvodnja, ugostiteljstvo, trgovina, razni zanati i slično).

Tako se iz Rudarsko-industrijske škole u Vinežu rañala i rodila (šk. god. 1947./48.) Škola učenika u privredi mješovitih struka, zvanja i zanimanja.

34

Učenici Škole učenika u privredi obavljali su praktični dio nastave u vanjskim pogonima rudnika Istarskih ugljenokopa "Raša" i u odgovarajućim zanatskim i drugim radionicama društvenog i privatnog sektora. Škola učenika u privredi preoblikovala se 1960. godine u Školu s praktičnom nastavom metalaca i rudara - jamskih kopača. Od školske godine 1969./70., po odluci stručnih organa IUR-a, prestao je s radom rudarski odjel škole s praktičnom nastavom.

Evocirajući danas 40. obljetnicu roñenja i prve godine rada i razvitka srednjeg školstva u Labinu, odnosno u početku u Vinežu, prirodno se postavlja pitanje kako su se mogli postići tako značajni rezultati na planu obrazovanja i odgoja mladih stručnih kadrova (jamskih kopača, bravara, tokara, mehaničara, kovača, električara, trgovačkih pomoćnika, zidara, mesara, tesara, dimnjačara i ličilaca, pa sve do tehničara: rudarskih, strojarskih i elektro u, za današnje prilike i uvjete školovanja, tako teškim kadrovskim, prostorno-materijalnim i higijensko-zdravstvenim uvjetima. Uspješni rezultati objektivno su vezani prvenstveno uz nesebičan rad, požrtvovnost i entuzijazam nastavničkoga, odgajateljskoga, administrativnog i pomoćnog osoblja, ali i uz požrtvovni rad tadašnjih honorarnih nastavnika teoretske i praktične nastave. Kod toga treba istaći izdašnu pomoć privrede (posebno rudnika) i općine Labin.

Vrijeme od 1946. godine predstavlja "dječje doba" u mukotrpnom procesu stvaranja labinskih srednjih škola, u kojem je stvorena vrlo solidna osnova na kojoj se postepeno temelje ogromni rezultati koje su labinske srednje škole u svojoj daljnjoj evoluciji postigle i postale u pravom smislu riječi "tvornica kadrova". Od RIŠ-a do suvremeno opremljenog i organiziranoga Srednjoškolskog centra "Mate Blažina", od primitivnog smještaja i organizacije rada u barakama u Vinežu do preadaptirane za funkcionalni odgojno-obrazovni rad sadašnje školske zgrade, obogaćene sportskom dvoranom, od pomanjkanja stručnih nastavničkih kadrova, kao i nastavnih sredstava i pomagala, do svestrane kadrovske ekipiranosti i obogaćivanja suvremenim nastavnim sredstvima i tehnologijom - proteklo je punih četrdeset godina, stvorena je bogata tradicija srednjeg školstva Labinštine, a "proizvedeni" kadrovi predano rade u rudniku, tvornicama, školama, kulturnim ustanovama, zdravstvenim ustanovama, javnim službama i organima vlasti, trgovini i ugostiteljstvu, turizmu itd., na radnim mjestima na Labinštini i Istri, kao i široj regiji i cijeloj društvenoj zajednici. Bio bi red da se u znak zahvalnosti prisjetimo onih nastavnika, odgajatelja, službenika i drugih radnika koji su svojim predanim radom, zalaganjem i

35

postignutim rezultatima ugradili dio sebe u temelje labinskih srednjih škola, kao osnovicu današnjega Srednjoškolskog centra "Mate Blažina", a prije svega pokojne gospoñe Marije Baznik, roñene Krištofić, pokojnih Slavka Brozovića i Josipa Želea, gospoñe Marije Klapčić, roñene Ravnić, Marija Milevoja i još mnogo drugih djelatnika.

Nešto veći dio prostora posvećen je Rudarsko-industrijskoj školi u Vinežu i pratećim problemima razvitka I. faze labinskih srednjih škola, a uz iznijeto treba zabilježiti i osnivanje i rad Radničko-rudarskog tehnikuma u Labinu (s rudarskim, strojarskim i elektro odsjekom) 1948. godine i njegovo trajanje do 1954. Radničko-rudarski tehnikum bio je srednja škola saveznog značaja, budući da je stvarala odgovarajuće srednje stručne kadrove za područje cijele Jugoslavije. Zapravo je Radničko-rudarski tehnikum nastao iz Nadzorničke škole (Varaždin), u koju su od 1946. godine upućivani iz ovih krajeva i iz drugih dijelova zemlje najiskusniji perspektivni mladi radnici, rudari, strojari i električari. Gotovo svi polaznici Radničko-rudarskog tehnikuma bili su domski smješteni (kod pojedinih porodica u Labinu ili u sadašnjoj školskoj zgradi Centra i okolnim kućama). Starosna dob polaznika Tehnikuma bila je od 25 do 30 godina. Iz konteksta je vidljivo da su se u njemu prve dvije godine ubrzano obrazovali najbolji radnici koji su u zvanju nadzornika uključeni u sustavu obrazovanja za tehničare. Ta generacija uspješno je na kraju šk. g. 1949./50. položila završni ispit i stekla pravo upisa na odgovarajuće fakultete (rudarski, strojarski, elektrotehnički i geološki). To je bio značajan korak naprijed u osiguravanju visokokvalificiranih stručnjaka za potrebe ovdašnjeg rudnika i vanjskih pogona. Od šk. god. 1950./51. u Tehnikum pristižu svršeni učenici Rudarsko-industrijske škole, koja te godine potpuno seli iz Vineža u Labin i tako stiječe mnogo povoljnije uvjete za razvoj.

U šk. god. 1949./50. u Tehnikum su bila upisana 54 učenika i svi su uspješno položili završni ispit.

Stvarajući materijal za ovaj značajan jubilej, listali smo po zapisima iz toga vremena i iz njih je vidljivo kako se osposobljavala zgrada sadašnjeg Centra za što normalniju organizaciju odgojno-obrazovnog rada. Zgrada je 1948. godine zatečena u vrlo bijednom stanju. Talijani su započeli njezinu izgradnju 1940. planirajući da u njoj bude smještena bolnica. Početkom rata obustavljeno je njezino osposobljavanje za predviñenu namjenu, odnosno nije ureñena fasada i nisu izvedeni osnovni obrtnički radovi. Iza osloboñenja nedovršena zgrada poslužila je isprva za logor, odnosno smještaj ratnih zarobljenika, a od početka 1949. godine za smještaj i nastavu

36

učenika Radničko-rudarskog tehnikuma, razumljivo, uz nabavku svega onoga što je potrebno za kakav-takav smještaj polaznika i održavanje teoretske nastave. U zgradu se ulazilo koso položenim "tavalonom", improvizirano je električno osvjetljenje potrebnih prostorija, a prostorije za održavanje nastave i spavaonice za učenike snabdjevene su emajliranim pećima za zagrijavanje krutim gorivom (ugljen, drvo). Postepeno se zgrada krajem 1949. i u 1950. godine osposobljava za svoju sadašnju namjenu, za održavanje nastave. Zahvaljujući velikom razumijevanju uprave radnoga kolektiva Istarskih ugljenokopa "Raša" (uključujući i njegove vanjske pogone), čiji su "pogoni" bile i Rudarsko-industrijska škola, Škola učenika u privredi i Radničko-rudarski tehnikum, izvršeno je uvoñenje centralnog grijanja, parketiranje prostorija, kompletno ureñenje drvenarije i ličenje prostorija, uvedena je električna rasvjeta, nabavljena su osnovna nastavna sredstva i pomagala itd. Uz znatnu financijsku pomoć rudnika (koji je uz to stipendirao sve učenike RIŠ-a i učenike Tehnikuma svog područja) velika zasluga za relativno brzo osposobljavanje školske zgrade za obavljanje njezine prave funkcije i za stvaranje neophodno potrebnih nastavnih sredstava i pomagala pripada i učenicima Tehnikuma, koji su svojim osobnim radom i zalaganjem, uz svestranu pomoć stalnog i honorarnog nastavnog osoblja, predano izrañivali predmete za što zorniju nastavu stručnih predmeta. To se jednako odnosi na buduće rudarske, strojarske i elektro stručnjake. Bilo je to vrijeme kada su privreda i škola (učenici i nastavnici) zajedničkim naporima najaktivnije stvaralački doprinosili ureñenju unutrašnjeg i vanjskog školskog prostora. Učenik je tada bez posebnih teorija bio subjekt u odgojno-obrazovnom procesu. Uza sve to, bila je vrlo intenzivna društveno-politička i kulturno-prosvjetna aktivnost i angažiranost učenika i nastavnog osoblja na svim društveno-političkim zbivanjima u općini Labin i izvan nje (sudjelovanje u dobrovoljnim radnim akcijama, u predizbornim i izbornim manifestacijama, prigodnim proslavama itd.), a u tom istom razdoblju (1949.-1954.) roñeni su krosevi i marševi, koji su, u suradnji s osnovnim školama, postali tradicija. Ističemo da su bili organizirani u dogovoru s ovdašnjim društveno-političkim organizacijama i da su ih odlično prihvatili stanovnici mjesta, sela i zaseoka Labinštine, te da su u njima sudjelovali svi nastavnici, učenici, administrativno i pomoćno osoblje.

Za sve one koji nisu mogli pješačiti, bio je organiziran prijevoz "kovaricom", odnosno lokalnim autobusom. Marširalo se tragovima naših antifašističkih boraca pa je zbog toga u svakom maršu bilo nekoliko istaknutih boraca Labinštine. Na svim odredištima narod je sudionike

37

dočekivao kao nekada borce i častio ih na livadama (a i u kućama) domaćim jelima, pa i vinom. Gostoljubivost stanovništva bila je zaista na visini. Prokrstarilo se stazama od Pićna do Koromačna, od Vineža, Štrmca, Nedešćine, Golji i Martinskog do Prnjana. Bili su to pravi satovi povijesti.

Kako je raslo brojno stanje nastavnika, odgajatelja i učenika, tako se stvarala solidna osnova za osmišljen kulturni, sportski i zabavni život koji se očitovao u formiranju i radu dramskih, literarnih, recitatorskih, sportskih i glazbenih grupa, čiji su članovi i akteri bili učenici Tehnikuma, Rudarsko-industrijske škole i Škole učenika u privredi. Tako je stanovništvo Labinštine (posebno Labin, Raša, Koromačno, Podpićan, Nedešćina i Barban) u kinodvoranama, tvorničkim halama ili upravnim prostorijama rudnika, pljeskalo našim patuljčićima, slugi Jerneju, Snjeguljici, Davidu Štrpcu i drugim simpatičnim likovima u koje su bili prerušavani naši učenici pod vještim vodstvom Petre Matečić, koja je morala, silom prilika, stvarati odgovarajuće kulise, prvenstveno od otpisanih geografskih karata. Naš "Sluga Jernej", kao i tamburaški zbor, čak je vrlo uspješno gostovao u kazalištu u Puli.

Postala je normalna pojava da svi učenici, nastavno, odgojno i ostalo osoblje organiziraju i sudjeluju u izradi i nošenju Štafete mladosti, u obilježavanju godišnjice značajnih dogañaja, ličnosti itd. Tako su se sve više afirmirale naše dramsko-recitatorske grupe i naši tamburaši, po čemu je tadašnji Tehnikum s Rudarsko-industrijskom školom i Školom učenika u privredi postao nosilac društveno-političkog, kulturno-zabavnog, a pomalo i sportskog života Labinštine. Relativno brzoj afirmaciji ondašnjih srednjih škola znatno je pripomogla i partijska, kao i omladinska organizacija. Ostvarivanju zadataka prilazilo se organizirano, jedinstveno i disciplinirano, bilo da se radilo o dobrovoljnim radnim akcijama u rudarskim jamama, bilo o ureñivanju Labina, Raše i Rapca, bilo o sudjelovanju u aktualnim manifestacijama, ili o otklanjanju posljedica elementarnih nepogoda. Sretna okolnost je bila što je jedan veliki dio učenika, domski smješten, jačao uz nastavnički i odgajateljski kadar i što su se od 1950./51. godine znatno popravljali uvjeti života i rada učenika. U poboljšanim uvjetima, s brojčano jačim odgajateljskim kadrom, mnogo se lakše radilo i mobiliziralo mlade ljude za ostvarivanje planiranih zadataka. Po završetku šk. g. 1953./54. prestaje s radom Radničko-rudarski tehnikum koji je svojim relativno kratkim egzistiranjem vrlo uspješno obavio svoju odgojno-obrazovnu i društveno- političku ulogu, a dalje su se, u sve boljim uvjetima, razvijale Rudarsko-industrijska škola i Škola učenika u privredi.

38

Paralelno s osnivanjem i jačanjem mreže srednjih stručnih škola, u Labinu se osjećala sve veća potreba i za osnivanjem općeobrazovne škole tipa gimnazije, budući da je omladina Labinštine polazila gimnaziju u Pazinu, Puli, Rijeci, Rovinju, što je bilo povezano s velikim materijalnim troškovima. Zbog toga je školovanje mladih siromašnih ljudi u školama drugog stupnja bilo gotovo nemoguće.

Gimnazija je proradila početkom šk. g. 1954./55. (1. 09. 1954.). Osni-vanje i početak njezinoga rada bio je značajni kulturni i politički dogañaj za cijelu Labinštinu, pa i šire, te ispunjenje dugogodišnjih težnji radnih ljudi ovoga kraja.

Proradila je u dosta teškim uvjetima, što se posebno odnosi na deficitarnost kvalificiranoga nastavničkog kadra. Ovdje moramo istaći da je Gimnazija koristila dio školske zgrade u kojoj se održavala teoretska nastava stručnih škola.

U vrijeme početka rada Gimnazije pri stručnim školama bilo je zaposleno (uz direktora): 15 stalnih nastavnika za općeobrazovne i stručne predmete, 5 nastavnika praktične nastave (za jamski i vanjski rad), 5 odgajatelja, 2 službenice, 1 ekonom, 1 domar, 1 noćni stražar, 2 kuhara, 2 konobarice, 1 podvornik i 19 radnika u kuhinji i restoranu, praonici i na održavanju čistoće škole, školskog restorana i domskih prostorija. Prestankom rada Radničko-rudarskog tehnikuma počelo je osipavanje nastavničkog kadra (najviše iz redova inženjera), ali se nakon formiranja Gimnazije stanje počelo poboljšavati. Sretna je okolnost bila (sve do šk. g. 1956./57.) jedinstvena uprava za Gimnaziju, stručne škole i učenički dom, budući da se na taj način lakše mogao kombinirati rad nastavničkog i ostalog kadra u raznim školama, zajednički su se koristila postojeća nastavna sredstva i pomagala, organizirale su se jedinstvene priredbe i manifestacije i slično. Kada je Gimnazija, proradila, njezino Nastavničko vijeće sastojalo se od 4 stalna profesora (i potrebnog broja honorarnih nastavnika, koji su radili u stručnim i osnovnim školama), a uz nastavno osoblje bile su u Gimnaziji u svojstvu stalno zaposlenih, i dvije podvornice i tajnica škole kao honorarni službenik. Već u prvoj šk. g. 1954./55. u Gimnaziju je bilo upisano 50 učenika (od toga 33 djevojke) - razvrstanih u dva razredna odjeljenja. Od te prve generacije, na kraju šk. g. 1957./58., uspješno su položili maturu (završni ispit) 31 redovni i 5 vanrednih učenika.

Do 1956. godine jedinstvena je bila uprava labinskih srednjih škola i Učeničkog doma, a tada dolazi do kadrovskoga, prostornog i materijalnog

39

odvajanja. Odreñeno vrijeme koegzistirala je Gimnazija, Rudarsko-industrijska škola, Škola učenika u privredi i Učenički dom. Gimnazija se još nije pravo uhodala, a već je morala od 1956. godine povesti (kao samostalna radna organizacija) tešku borbu za nastavnički kadar i životni prostor, o čemu je već nešto rečeno. U to vrijeme počinje djelovati Školski odbor, kao organ društvenog samoupravljanja, čime se proširuje i jača osnovica za brže i bezbolnije rješavanje tekućih problema. Školski odbor bio je vrlo agilan i, uz ostalo, angažirao se u nabavi potrebnih sredstava za izgradnju školske zgrade za potrebe gimnazije (lokacija je bila predviñena na prostornom kompleksu na kojem je izgrañen Dom zdravlja). Poznati arhitekt, inženjer Bregavec, napravio je projekt po kojem bi nastava u Gimnaziji bila organizirana na najsuvremenijim stručno-pedagoškim principima. Bilo je izgleda da se tijekom 1963./64. priñe izgradnji objekta, no besparica koja je pritisla tih godina općinu Labin onemogućila je realizaciju ideje, a u arhivi Skupštine općine Labin pohranjen je navedeni elaborat kao neostvarena želja kolektiva Gimnazije i dokument vremena. Bilo kako bilo, Labin je krajem lipnja 1958. godine priredio pravo malo slavlje povodom "proizvedenih" prvih 36 maturanata labinske gimnazije, od kojih je 23 kasnije završilo fakultet ili neku visoku ili višu školu, a ostali su se odmah po završetku gimnazijskog školovanja izravno zaposlili u ovdašnjim ustanovama (socijalno osiguranje, banka, općina, turizam i slično). Prva generacija naše gimnazije zajedno je s nastavnicima "odbolovala" najteže razdoblje stvaranja i razvijanja škole i ima velikih zasluga za njenu afirmaciju u društvu. Od svoga osnivanja ova škola je nastojala opravdati svoju društveno-političku usmjerenost, vezanu uz našu stvarnost i uz revolucionarni lik narodnog heroja Mate Blažine, čije je ime utkano i u njen naziv. Povodom obilježavanja desetogodišnjice osnivanja i djelovanja Gimnazije (1954.-1964.) izdana je prigodna brošura, upriličena svečana proslava (na općinskoj razini) i tom prilikom utvrñena je ne samo puna društvena opravdanost osnivanja labinske gimnazije nego je izraženo i visoko mišljenje o kadrovima koji u njoj rade i o učenicima koji iz nje odlaze u život. U tom vremenskom rasponu od 4 godine brojčano je jačao nastavnički kadar koji na kraju ima 12 članova. Nastavila se tradicija iz prve faze razvitka labinskih srednjih škola po kojoj su se zajedničkim naporima nastavnika i učenika stvarala neophodno potrebna nastavna sredstva i pomagala, a strpljivim radom i upornošću izgradila se relativno solidna materijalna osnova za realizaciju osnovnih ciljeva i zadataka suvremene gimnazije. To se prvenstveno odnosi na kompletiranje kabineta za kemiju, zbirke za fiziku i biologiju, audiovizualnih sredstava, biblioteke i sredstava

40

za fizički odgoj. U ostvarivanju toga plana Gimnazija je imala priličnu materijalnu pomoć Skupštine općine Labin, nekih privrednih organizacija, Republičkog sekretarijata za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu i (do 1956.) stručnih škola. Gimnazija se u prostornom sklopu današnje zgrade Centra preselila u posebno krilo (1956.) i izdvojila u samostalnu radnu organizaciju (s posebnim Nastavničkim vijećem i ostalim potrebnim radnicima).

Od prve godine svoga djelovanja Gimnazija je nastavila i obogaćivala već stvorenu tradiciju stručnih škola na planu društveno-političkog i kulturno-prosvjetnoga vannanstavnog djelovanja na Labinštini, Istri i široj regiji, dapače, to se proširivalo i na područje sporta čemu su udareni i temelji već u okviru rada prve faze razvitka srednjih škola, zahvaljujući entuzijazmu pojedinih honorarnih nastavnika i odgajatelja. Uz nogomet, koji je već poodavno stekao svoju tradiciju i afirmaciju, planski su se počeli razvijati i takozvani "mali sportovi", kao na primjer: rukomet, košarka, odbojka i stolni tenis. To se naročito intenziviralo osnivanjem i djelovanjem Gimnazije, a kasnije Srednjoškolskog centra.

Nastavničko vijeće Gimnazije planski se ekipiralo, nadolazili su stručni kadrovi ponikli na Labinštini i iz unutrašnjosti, a od šk. god. 1963./64. pristižu profesori iz redova prve i sljedećih generacija maturanata labinske gimnazije. Kao što su se u stručnim školama obrazovali radnici raznih struka i zanimanja za potrebe ovdašnjeg rudnika i ostalih radnih organizacija, tako se nastojalo da se naša gimnazija stalno prilagoñava suvremenim organizacijskim, pedagoškim i didaktičkim principima. Od prvotne gimnazije klasičnog tipa postepeno se obrazovanje obavljalo preko matematičko-prirodoslovnog, društveno-jezičnog, pedagoškog i općeg smjera. Da bi nastavno osoblje što uspješnije moglo aktivno sudjelovati u sve složenijim zadacima osuvremenjivanja odgojno-obrazovnog rada i u sprovoñenju reforme, planski se forsirao rad nastavnika na stručnom, pedagoškom i idejnom usavršavanju; od individualnog pristupa do sudjelovanja na odgovarajućim seminarima i tečajevima koje je organizirala regionalna i republička prosvjetno-pedagoška služba.

Nekoliko godina vršile su se pripreme za reorganizaciju sustava obrazovanja na II. školskom stupnju i njegovog usklañivanja s potrebama privrede i javnih službi. Meñu prvima u Hrvatskoj, u općini Labin je nakon višemjesečnih priprema osnovan Srednjoškolski centar "Mate Blažina", svojevrsna integracija srednjih škola Labina koja je predstavljala mnogostruku društvenu korist: u pedagoškome, nastavnome, didaktičkome, edukativnom i ekonomskom pogledu. Ubrzanje formiranja Srednjoškolskog

41

centra u Labinu uvjetovali su dobrim dijelom poremećeni meñuljudski odnosi u dotadašnjoj odgojno-obrazovnoj ustanovi, Rudarskom školskom centru. Loši meñusobni odnosi osoblja Rudarskog školskog centra vrlo negativno su se odražavali i na odgoj i obrazovanje mladih generacija, što je utvrñeno na temelju saznanja i izvještaja posebno formirane komisije (u čijem su sastavu bili predstavnici labinskih društveno-političkih organizacija i direktor Gimnazije). Nakon dvomjesečnih konzultacija s predstavnicima Zavoda za škole II. stupnja pri Sekretarijatu za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu, dano je načelno odobrenje navedenog sekretarijata da se može prići formiranju Centra, što je Skupština općine i učinila 22. lipnja 1966. Započeo je likvidacijski postupak dotadašnjega Rudarskoga školskog centra i "prinudna uprava" Srednjoškolskog centra (u formiranju) pravovremeno je raspisala natječaj za prijem nastavnog i ostalog osoblja u novofomirani Srednjoškolski centar, u čiji je sastav ušla Gimnazija s dotadašnjim Nastavničkim vijećem i ostalim djelatnicima u njoj zaposlenima, kao i dio Rudarskog školskog centra (Tehnička škola rudarsko-strojarskog smjera i Škola s praktičnom nastavom metalaca).

Srednjoškolski centar počeo je s radom 1. rujna 1966., a istovremeno je egzistirao i Rudarski školski centar kao samostalna radna organizacija koja se bavila isključivo školovanjem rudarskih kvalificiranih radnika, jamskih kopača i tehničara. Rudarski školski centar je na kraju šk. g. 1967./68. rasformiran, a preostala tri odjeljenja (Škola s praktičnom nastavom - rudari i Tehnička škola - rudari) ušla su u sastav Srednjoškolskog centra.

Osnivanje Srednjoškolskog centra u Labinu označilo je novu, vrlo plodnu fazu u razvitku labinskoga srednjeg školstva, a uz ostale važne karakteristike, vezane uz njegov dvadesetgodišnji vrlo plodonosan rad, ističemo ne samo jaku ekspanziju porasta broja učenika nego i fleksibilnost sustava odgoja i obrazovanja u školama Centra i njegovoga stalnog prilagoñavanja potrebama privrede i društva.

Opći rezultati djelovanja srednjih škola u Labinu u prvih dvadeset godina njihova postojanja, kao i stanje u pogledu nastavničkog i drugog osoblja i materijalne osnove, bili su čvrst temelj za još uspješniji rad novoformiranoga Srednjoškolskog centra (koji se od 1967./68. naziva po narodnom heroju - Srednjoškolski centar "Mate Blažina"). Centar je startao 1. rujna 1966. u sljedećem sastavu:

- Škola s praktičnom obukom (metalci) - 271 učenik (27 učenica), 9 razrednih odjeljenja (po 3 u svakom razredu)

42

- Gimnazija - 329 učenika, 11 razrednih odjeljenja (2 u prvom, po 3 u drugom, trećem i četvrtom razredu). Radila su tri usmjerenja, i to: matematičko-prirodoslovni, društveno-jezični i pedagoški, koji je na kraju te školske godine "ugasnuo". Prvi razredi gimnazije započeli su nastavu po jedinstvenom općem programu.

- Tehnička škola rudaro-strojara - 3 razredna odjeljenja (nije upisan I. razred, po 1 odjeljenje u drugom, trećem i četvrtom razredu), svega 77 učenika.

Prvih je šest mjeseci Srednjoškolski centar radio bez samoupravnih organa čiju je funkciju prema kolektivu i društvu obavljao v. d. dire-ktora Stjepan Matečić, profesor, do tada direktor Gimnazije.

Nastavničko vijeće brojilo je 31 člana, a uz njih realizaciju radnih zadataka obavljale su tri službenice i šest radnica (pomoćno osoblje). Na temelju tadašnjih propisa o likvidacijskom postupku kompletno osoblje za Školu s praktičnom obukom i Tehničku školu primljeno je u radni odnos posebnim natječajem, dok je nastavno i ostalo osoblje Gimnazije (koja nije bila obuhvaćena likvidacijskim postupkom) automatski produžilo radni odnos (bez posebnog natječaja). U sklopu Centra u tom razdoblju vršene su sve potrebne pripreme za izbore smoupravnih organa. Budući da su izrañeni potrebni normativni akti, prišlo se u siječnju 1967. godine izborima samoupravnih organa i direktora Centra (Savjet i Upravni odbor). Nakon realizacije svih potrebnih zakonskih obveza Okružni privredni sud u Rijeci dao je početkom veljače 1967. godine Srednjoškolskom centru "Mate Blažina" u Labinu "zeleno svjetlo" za nesmetano poslovanje. Razdoblje likvidacijskog postupka i formiranja Centra tako je postalo prošlost. To je otvorilo put punom procvatu srednjih škola Labinštine, objedinjenih u jedinstvenu odgojno-obrazovnu organizaciju. Na temelju natječaja, za direktora Centra izabran je profesor Stjepan Matečić, dotadašnji v. d. direktora.

Centar je od prve godine svoga djelovanja postao središte pažnje regionalnih, republičkih i saveznih prosvjetno-pedagoških službi, čije su delegacije bile često gosti naše radne organizacije kako bi se na licu mjesta uvjerile kako je sprovedena u život i kako se razvija ideja o specifičnoj integraciji heterogenih škola (ili kako reče na jednom savjetovanju u Labinu predstavnik riječkih gimnazija - kako se u našem Centru usklañuju interesi i odnosi "rudarčića" i gimnazijalaca). Uz velike napore Nastavničkog vijeća, samoupravnih organa i društveno-političkih organizacija općine Labin i Centra ne samo da su se uspješno savladavale poteškoće (kadrovske,

43

prostorne i materijalno-financijske) nego su se postizavali sve bolji rezultati na odgojno-obrazovnom planu, kao i u pogledu jačanja materijalne baze.

Najracionalnije je korišten kadrovski, prostorni, materijalni i financijski potencijal Centra. Nastavnički kolektiv je stjecao potrebna radna iskustva, poboljšavali su se uvjeti za stalno obogaćivanje i osuvremenjivanje teoretske i praktične nastave (vršene su potrebne adaptacije postojećega školskog prostora za kvalitetniju teoretsku i praktičnu nastavu i vršene su nabavke audiovizualnih i drugih nastavnih sredstava i pomagala, kao i suvremenijih strojeva za školsku radionicu, planski se do tada skromna knjižnica transformirala u funkcionalnu biblioteku, dio klasičnih učionica postepeno se osposobljavao za kabinete i praktikume čime je započeo proces koji se kontinuirano nastavlja, a čija realizacija zavisi o financijskim mogućnostima izvora). Već su se za relativno kratko vrijeme manifestirale mnoge prednosti fuzioniranja nekadašnjih rascjepkanih srednjih škola u jedinstvenu odgojno-obrazovnu ustanovu - Srednjoškolski centar.

Stalnim prilagoñavanjem razvojne politike privrednim i drugim tokovima u općini Labin i društvu općenito, Centar je pronalazio takve organizacijske i programske oblike školovanja mladih kadrova kakve je diktirala situacija. Kod toga je značajnu funkciju imalo Nastavničko vijeće Centra, Pedagoški savjet i Savjet Centra. Ostvarivanje takve politike zapaža se već šk. g. 1967./68. kada je organizirana nastava, uz postojeće, i u novoformiranim školama: u Školi za visokokvalificirane radnike strojarskog smjera i Tehničkoj školi strojara (osnivač je bila Skupština općine Labin), a istovremeno je nastavljeno odumiranje Tehničke škole rudaro-strojarskog usmjerenja, dok su programi Gimnazije svedeni na matematičko-prirodoslovni i društveno-jezični smjer. U Školi učenika s praktičnom obukom metalaca obogaćivao se proces stručnog obrazovanja mladih tokara, alatničara, glodača, varilaca i mehaničara, i to u školskoj radionici (smještenoj u prizemnim prostorijama - pod rukovodstvom iskusnih instruktora praktične nastave), kao i automehaničara i autolakirera koji su se praktično obučavali u odgovarajućim radionicama "Istratransa". Navedena godina predstavlja početak kraja školovanja djevojaka za zvanja metalske struke (njihova potpuna nezainteresiranost). S druge strane sve više se izražava feminiziranje Gimnazije.

Programska usmjerenost Centra i njegova težnja da odgaja i obrazuje mlade kadrove za neposredno uključivanje u proces rada, a ne za zavod za zapošljavanje, kao i brzo reagiranje na sve strukturalne promjene privrede u Labinu (i šire), povećavala je zainteresiranost svršenih učenika osnovnih

44

škola za njihov upis u prve razrede odgovarajućih škola pri Centru. To se posebno očitovalo od šk. g. 1970./71. pa nadalje, budući da se te godine u Hrvatskoj prišlo novom obliku obrazovanja na II. školskom stupnju preko dvogodišnje opće srednje škole (I. faza). To je značilo početak stupnjevitoga srednjoškolskog obrazovanja na principu školovanja mladih (njihove zainteresiranosti, sposobnosti i društvenih potreba) kroz odgovarajuća usmjerenja programski izražena na završnom stupnju (u III., odnosno u III. i IV. razredu). Budući da se kolektiv Centra odmah spremno uključio u novi sustav školovanja na razini srednjeg obrazovanja stručnih kadrova, uz nagli porast zainteresiranosti svršenih osnovaca, raslo je i brojno stanje učenika pri općoj srednjoj školi i u školama završnog stupnja, posebno od 1973./74. školske godine. Dok je šk. g. 1969./70. bilo u sve škole Centra upisano 619 učenika, odnosno 23 razredna odjeljenja (21 omladinsko i 2 za odrasle), već se šk. g. 1973./74. broj upisanih učenika penje na 877, rasporeñenih u 27 razrednih odjeljenja (od čega 2 odjeljenja za odrasle - 26 polaznika). Te je godine u I. i II. razred opće srednje škole (pripremni stupanj) bilo upisano 452 učenika, a u III. i IV. razred (završni stupanj) 379 učenika, čemu treba dodati 46 polaznika večernje tehničke škole, da bi već 1975./76. bilo upisano u opću srednju školu 528, a u ostale škole 517 učenika, razvrstanih u 17 odjeljenja, i to: Škola za kvalificirane radnike (metalci, električari, konfekcionari) 125, Gimnazija (opći smjer) 302, Tehnička škola (strojari) 58 i Ekonomska škola 32 učenika, dakle, svega 1.045 učenika i 99 polaznika u večernjoj tehničkoj školi (strojari), kao i u Školi za kvalificirane radnike - strojari. Iz navedenih je podataka vidljivo da se uvoñenjem opće srednje škole Škola s praktičnom obukom transformirala u Školu za kvalificirane radnike (oblik završnog stupnja srednjeg obrazovanja) s odgovarajućim programima, odnosno smjerovima. Zahvaljujući fleksibilnosti kolektiva Centra u pogledu stvaranja najprikladnijih oblika obrazovanja za zadovoljavanje potreba privrede i društva, prema kadrovskim potrebama formirala su se (proces je u tijeku) postepeno sljedeća usmjerenja: gimnazijsko, ekonomsko, metalsko, strojarsko, elektro, konfekcijsko i kemijsko. Normalno je da se takvi rezultati ne bi mogli postići da se nije sprovodila i odgovarajuća kadrovska, kao i prateća financijsko-materijalna politika.

(Povodom obilježavanja 40. obljetnice Škole, 1986. god.)

Željko Brenčić

45

DJELOVANJE ŠKOLE OD 1976. DO 1990.

Sedamdesetih godina započinju promjene u ondašnjem sustavu odgoja i srednjoškolskog obrazovanja. Šk. god. 1976./77. završava zadnja generacija strojarskih tehničara, a 1978./79. zadnja generacija gimnazijalaca po starom sustavu obrazovanja.

Početkom osamdesetih usvaja se novi Zakon o usmjerenom obrazovanju koji uvodi stupnjevito obrazovanje te novi način ustrojstva i financiranja srednjih škola. Zahvaljujući već stečenoj tradiciji u srednjoškolskom obrazovanju, te posjedovanju vlastite školske radionice za strojarstvo, elektrotehniku, tekstil i specijaliziranih prostora za pojedine predmete i struke, kao i dobroj kvalifikacijskoj strukturi zaposlenih djelatnika u Centru i dobroj suradnji s gospodarstvom Labinštine, Srednjoškolski centar "Mate Blažina" Labin uz manje poteškoće prelazi na reformu: najprije na opću srednju školu, pa na usmjereno obrazovanje s pripremnim i završnim stupnjem, a kasnije na usmjerenje struka od prve godine. U Centru se započinju obrazovati učenici po novim programima u strojarskoj, elektrotehničkoj, matematičko-informatičkoj, tekstilnoj, ekonomskoj, ugostiteljskoj, rudarskoj, prometnoj, kemijskoj, odgojno-obrazovnoj, upravno-birotehničkoj i grañevinskoj struci. Usporedno se vrši obrazovanje uz rad za potrebe poduzeća Labinštine, posebno u strojarskoj, elektrotehničkoj, egostiteljskoj, kemijskoj i grañevinskoj struci. Dio obrazovanja vršio se u suradnji sa Srednjoškolskim centrima iz Pule, Rijeke i Opatije s obzirom da naš centar nije imao verifikaciju za sve programe obrazovanja. U tom razdoblju se u suradnji s Tehničkim fakultetom u Rijeci obrazuju i inženjeri strojarstva prvog stupnja. Broj redovnih učenika kreće se od 850 do 1.050, a u obrazovanju uz rad od 50 do 350. U proizvodna zanimanja se upisivalo 80% učenika, a 20% u neproizvodna. Od ukupne populacije učenika koja je završavala osmogodišnju školu u Labinu oko 75% učenika nastavljalo je obrazovanje u SŠC-u u Labinu prema vlastitim željama i potrebama gospodarstva Labina, a ostali dio nastavljao je obrazovanje u ostalim istarskim školama. Većina učenika, koji su završavali srednjoškolsko obrazovanje u Labinu, zapošljavala se u poduzećima Labinštine, ili su odlazili na fakultete u Pulu, Rijeku, Zagreb ili Ljubljanu. Centar je uveo stupnjevito obrazovanje koje je omogućilo da gotovo svi učenici dobiju barem neki stupanj srednjoškolskog obrazovanja za zanimanje.

46

U razdoblju do 1990. godine Centar se financirao preko SIZ-ova usmjerenog obrazovanja za odreñene djelatnosti - strojogradnju, rudarstvo, ugostiteljstvo, društvene djelatnosti, grañevinarstvo itd. Sredstva su u tom razdoblju bila ograničena i školstvo je bilo, kao i većina društvenih djelatnosti, u nezavidnoj materijalnoj situaciji. Izlaz se tražio u sklapanju ugovora u neposrednim odnosima s poduzećima Labinštine. Na taj su način dobivena dodatna sredstva za financiranje SŠC-a, ali ona su još uvijek bila nedovoljna da bi se standard djelatnika izjednačio s gospodarstvom Labina i šire.

Iako je SŠC godinama stvarao sve bolje uvjete rada, sve se više osjećao problem nedostatka prostora i suvremene opreme, posebno za obrazovanje u pojedinim strukama gdje se tehnologija brzo mijenja. God. 1978. dobivena je sportska dvorana koja je u mnogočemu doprinijela uvjetima nastave tjelesnog odgoja i potpuno je osuvremenila, ali je zgrada Srednjoškolskog centra ostala gotovo ista kao i u početku rada 50-ih godina. Zbog toga se, posebno u vremenu od 1982. do 1990. godine, pristupilo adaptaciji školske zgrade, gradnji nove školske radionice, adaptaciji ñačkog doma te nabavi potpuno nove opreme. Bilo je to vrlo dinamično razdoblje u investicijama i tražilo je ogromnu angažiranost i uprave škole i djelatnika SŠC-a. Za realizaciju takvog zadatka treba zahvaliti prije svega grañanima Labinštine koji su u dva navrata izglasali samodoprinos za gradnju SŠC-a, tadašnjoj SO Labin koja je pomogla u dobivanju sredstava od Saveza SIZ-ova usmjerenog obrazovanja i poduzećima Labinštine.

U tom razdoblju bile su to jedne od najvećih investicija u Labinštini. Adaptacijom i dogradnjom zgrade SŠC-a dobiveni su novi prostori za bibliotečno-informatički centar, povezana je škola s dvoranom, ureñeni su sanitarni prostori, dobiveni su praktikumi i specijalizirani prostori za strojarstvo, elektrotehniku, tekstil, ugostiteljstvo, ekonomiju, fiziku, kemiju, biologiju, informatiku, društvenu skupu predmeta.

Pored toga, adaptacijom je dobiven novi ulaz u školu, zbornica, prostori za administrativno-tehničku i stručnu službu te kabineti za stručne aktive i mladež.

Ureñeni su hodnici u školi, popravljen je dio krova i instalacija za centralno grijanje. Adaptacijom prostora radionice TPS-a i dogradnjom prostora na Pijacalu dobivena je sigurno najbolja školska radionica u Hrvatskoj. Pored toga, otkupljen je prostor za potrebe ñačkog doma i preureñen u dobro opremljen dom za smještaj učenika za rudarsku i druge struke.

47

Tim se investicijama prostor SŠC-a gotovo udvostručio površinski i osuvremenio, te približio potrebama jedne novije školske zgrade, s obzirom da ova zgrada nikada nije bila namijenjena potrebama škole nego bolnice. Pored toga nabavljena je potpuno nova oprema. Centar je prvi dobio strojeve sa CNC upravljanjem. Obnovio se potpuno strojni park u radionici za 20 novih strojeva iz Prvomajske, nabavljena je nova informatička oprema i stvoren potpuno novi informatički praktikum, nabavljena je nova oprema u elektrotehničkoj, ugostiteljskoj, strojarskoj, tekstilnoj, kemijskoj i ekonomskoj struci, zatim namještaj i oprema za fiziku, kemiju, biologiju, društvenu skupinu predmeta i bibliotečno-informacijski centar. Znatna sredstva uložena su u nabavu novih knjiga i audio-vizualne tehnike, te su stvoreni temelji za kvalitetno djelovanje suvremenog bibliotečno-informacijskog centra. U tako stvorenim uvjetima vrlo brzo su se osjetili i rezultati, vidljivi u poboljšanju kvalitete nastave, u uspjehu učenika i posebno u rezultatima na natjecanjima od regionalne do državne razine. U tom razdoblju posebno treba naglasiti rad slobodnih aktivnosti i njihove rezultate u školi i van nje. Nastavljena je i tradicija djelovanja i povezivanja škole s labinskom sredinom u kojoj je djelovala posebno na kulturnom, sportskom i javnom planu. U proizvodnim zanimanjima naši su učenici na natjecanjima u pravilu osvajali prve nagrade. Slično je bilo i u znanosti i na susretima učenika s literarnim, dramskim i tehničkim radovima. Tada je škola imala državnog prvaka u kemiji, a meñu prvima naši učenici bili su i iz drugih predmeta matematike, fizike, kemije, biologije, hrvatskog jezika, stranih jezika, a posebno u sportu, na takmičenjima prve pomoći itd.

Osim toga škola je organizirala kroseve i eko akcije oko škole i po Labinštini i uključivala se u sve manifestacije u gradu. Učenici Centra takoñer su sami organizirali mnoge aktivnosti, susrete i manifestacije koristeći prilikom toga i opremu i prostor škole.

Sve to učinjeno je prije svega zahvaljujući zalaganju djelatnika ovog centra koji su imali dovoljno znanja, hrabrosti, volje, svijesti i vjere u sebe da treba stvoriti uvjete za odgoj i obrazovanje mladih ljudi za sadašnjost i budućnost. Naravno, bez pomoći sredine u kojoj smo djelovali, pa i šire, ne bismo uspjeli sve ovo učiniti. Na proslavi 40. godišnjice Centra najavili smo da ćemo to učiniti i obećanje smo u potpunosti izvršili. Danas možemo reći da je iz ove škole izašao veliki broj obrazovanih ljudi koje susrećemo u Labinu, diljem Hrvatske pa i šire, od radnika, nastavnika, liječnika, inženjera do sveučilišnih profesora s titulom doktora znanosti, do sposobnih privatnih poduzetnika i dobrih gospodarstvenika. Mislim da su svi oni koji

48

su se obrazovali u ovoj školi dobili dovoljno znanja da se mogu snaći u životu.

(Prigodom obilježavanja 50. obljetnice Škole, 1998. god.)

SJEĆANJA

PRIGODOM OBILJEŽAVANJA

40. OBLJETNICE ŠKOLE

Stjepan Matečić

PROHUJALO S VIHOROM

"Sve je došlo munjevito, bez najave i priprema. Početkom rujna 1949. godine sastanak na Trgu Republike u Zagrebu... Moj mi je pobratim iz Kastva Slavko Brozović, nastavnik matematike i fizike, srdačno stisnuo ruku (nismo se vidjeli osam godina) i šokirao me: žPa, Štef, drago mi je da ćemo opet biti zajednož. Kako to?ž, upitah bezazleno ja. žZar si premješten u Zagreb?ž. žMa šta ne znaš, već te mjesec dana čekamo u Labinu (on je u to vrijeme bio direktor Rudarsko-industrijske škole u Vinežu) i Direkcija rudnika je upravo jučer urgirala u Ministarstvu prosvjete NRH i Generalne direkcije za ugljen da te što prije upute, kako bi Radničko-rudarski tehnikum počeo raditi.ž

Slavko je, na sreću, imao toliko vremena da prihvati moj poziv na ručak i da podrobnije objasni svoje vijesti. Bilo je nakon toga sve kristalno jasno i meni i mojoj familiji.

Bio sam do tada direktor IV. gimnazije u Zagrebu (u zgradi koja se preureñuje u Mimarinu zbirku, politički angažiran i afirmiran na Trešnjevci (gdje sam i stanovao) i u rajonu "Centar". Pokušaji da ostanem u Zagrebu bili su bezuspješni i ja se 27. rujna 1949. uputih u Rašu (kako se tada

49

popularno nazivalo sjedište Istarskih ugljenokopa "Raša") vlakom do Rijeke. Jedva sam pronašao autobus za Labin, a kada sam "svanuo" u Labinu, još je teže bilo pronaći zgradu Radničko-rudarskog tehnikuma. Dok sam se sa svojom prtljagom muvao i mučio, začuo sam bučne glasove: žIde nam dišo!ž. Odmah sam se rasteretio prtljage koju su prihvatili moji novi, do tada nepoznati učenici. Na licu mjesta upoznah školsku zgradu (tadašnji logor) i svoje prvo obitavalište (kod obitelji Vranješ) u Labinu. Istoga dana upoznao sam se i pobratimio s prvim čovjekom IUR-a zaduženim za školstvo, Ratkom Lazarićem, i - počelo je!

Brzo su bili uspostavljeni kontakti na širem planu, napravljen je "ratni plan", organizirana je nastava (u tadašnjoj zgradi Centra) za učenike Radničko-rudarskog tehnikuma, počelo je adaptiranje školske zgrade za što normalnije održavanje nastave (drvenarija sa ostakljivanjem, parketiranje, odnosno taraciranje hodnika i drugih prostorija, uvoñenje centralnog grijanja i slično), postepeno "snabdijevanje" potpuno deficita-rnim nastavničkim kadrom, namicanje osnovnih nastavnih sredstava i pomagala i tako dalje. Navedene i nenavedene probleme rješavali smo u hodu, zajednički: nastavnici (godinu-dvije mahom honorarni), učenici raznih struka i zanimanja, pa čak i dio roditelja, uz podršku i financijsku pomoć Istarskih ugljenokopa "Raša" i njegovih vanjskih pogona. Prijeka potreba je naprosto nametnula najužu suradnju na relaciji učenik-nastavnik-privreda. Nije trebalo posebno teoretizirati o učeniku kao subjektu u odgojno-obrazovnom procesu. Taj se proces nastavio i produbljivao i djelovanjem Gimnazije i osnivanjem današnjega Srednjoško-lskog centra "Mate Blažina".

Gledajući retrospektivno na nastajanje i razvojni put srednjih škola Labinštine, smatram da je u relativno kratkom vremenu (svega 40 godina!) u svakom pogledu postignuto daleko više nego što se na startu moglo očekivati. Od bivših baraka i nedovršene današnje zgrade Centra ureñene su suvremene učionice s odgovarajućim kabinetima, laboratorijima, bibliotekom, radioničkim (bogato opremljenim) prostorom, sportskom dvoranom i nizom drugih prostornih sadržaja.

Trebalo je nezamislivo mnogo volje, truda, odricanja i entuzijazma, prvenstveno nastavnog osoblja, da se poroñajne muke uspješno prebrode, da se krene naprijed, da se postižu sve bolji i bolji rezultati. Ne bi se smjela kod toga nikada zaboraviti ni nezamjenjiva aktivna uloga velikog dijela učenika i roditelja, kao i pomoć društveno-političkih i pojedinih radnih organizacija. Toliko se toga promijenilo od prvih začetaka srednjih škola

50

Labinštine do danas na planu stvaranja kvalificiranoga nastavničkog kadra, centralnog problema razvitka svake odgojno-obrazovne ustanove: počelo je angažiranjem honorarnih nastavnika zaposlenih u osnovnim školama i stručnjaka iz ovdašnjih radnih organizacija, a od 1947. godine postepeno su počeli pristizati stalni nastavnici iz raznih krajeva zemlje, da bi se proces brojčanog i kvalitetnoga nastavničkog kadra ubrzao formiranjem Gimnazije, Tehničke škole i Srednjoškolskog centra.

Danas se može konstatirati da reforma, koja je pred 15 godina zahvatila srednje školstvo, nije nimalo pripomogla daljnjem prosperitetu škola. Učinjene su i kardinalne greške koje se sada pokušavaju korigirati, a to se prije svega odnosi na ukidanje Gimnazije i Škole učenika u privredi. Nekadašnji svršeni učenici labinskih stručnih škola danas su nosioci proizvodnje u radnim organizacijama (i ne samo na Labinštini), cijenjeni su kao majstori svoga zanata, a bivši svršeni učenici gimnazije osvjetlili su njen obraz. Svojom afirmacijom na radnom mjestu i u društvenoj sredini opravdavaju u potpunosti investicije društva za njihovo obrazovanje".

Kazerio Hrvatin

ZDRAV KOLEKTIV

Kazerio Hrvatin došao je u Rudarsko-industrijsku školu (i ŠUP) 1953. godine kao nastavnik rudarskih predmeta. Prema njegovu sjećanju, u to je vrijeme u ŠUP-u i u Rudarskoj školi bilo 800 do 900 učenika, a samo u Rudarsko-industrijskoj oko 300. Govoreći o tim vremenima, ne može a da školu ne veže uz stanje i problematiku Istarskih ugljenokopa koji su narednih godina počeli zapadati u sve težu krizu.

"Poznato je da se kasnije otvorila i Srednja tehnička škola strojarskog smjera, pa smo u to vrijeme razmišljali o izgradnji nove školske zgrade na

51

Katurama u kojoj bi bile smještene sve srednje škole s mogućnošću otvaranja i viših škola, pa čak i odjeljenja Rudarskog i Strojarskog fakulteta. Lokacija je bila zacrtana u urbanističkom planu, s tim što je uz školu trebalo izgraditi i veliku sportsku dvoranu. Nikad na našoj općini školstvo nije pred sobom imalo perspektivu kao tih kasnih pedesetih godina. Rudnik je još zapošljavao gotovo sedam tisuća ljudi, "Prvomajska" se počela razvijati i to nam je nametalo potrebu razmišljanja o kadrovima. U planu Jugoslavije 1960. godine bila je zacrtana potreba za milijun tona kamenog ugljena, što znači da se od "Raše" očekivalo vrlo mnogo. I "Raša" je ušla u ogromne investicije pripremajući se za tu proizvodnju, da bi najzad, negdje 1966. godine, na Štalijama imala oko 600.000 tona neprodanog ugljena. Preorijentacija na naftu dovela je do poznate krize našeg ugljenokopa, a pod ruku s njom propadale su i naše nade za stvaranje jakoga školskog centra. Po direktivi Partije, 1957. godine postajem direktor RIŠ-a. U to smo vrijeme sagradili i dom za učenike rudarskog usmjerenja. Tri sam godine bio direktor jednoga kompaktnog i zdravog kolektiva. Kao rukovodilac sâm sam radio i raspored sati nastojeći uvijek izaći na ruku ljudima, pogotovo ženama, da nemaju preveliku pauzu izmeñu satova i mislim da su svi bili zadovoljni. Nastavnik je bio dužan javiti dan ranije da neće doći na posao i malo se kad dogañalo suprotno. Ujutro su na rasporedu već bile upisane zamjene i nastava je tekla bez problema.

Uz veliku pomoć Lina Verbanca otvorena je školska radionica. Ideju je podržao inspektor rudarskih škola, prof. Papić iz Zagraba, ali trebalo je naći novac. Iskoristio sam posjet Josipa Cazija,, predsjednika Sindikata Hrvatske, pa smo mu tom prilikom Lino i ja izložili svoj plan obučavanja učenika u radionici prije odlaska u proizvodnju. Obećao je da će pomoći i mi smo mu uputili predračun na šest milijuna dinara. Prošlo je par mjeseci, a nikakav odgovor nismo dobili. Onda je pred sam kraj školske godine, od sindikata pristiglo 4,5 milijuna dinara, uz napomenu da ih treba potrošiti kroz dva, tri mjeseca. Za Lina Verbanca i mene toga ljeta nije bilo odmora. Radili smo čitavo ljeto, kupili strojeve i montirali ih. Profesor Papić došao je u inspekciju, a iz sindikata su pitali kao stojimo s parama i kako smo utrošili ono što su poslali. Početkom školske godine došao je opet Josip Cazij, pogledao što smo napravili i rekao: "Vama se isplati dati pare. Koliko još trebate?" Ja sam tražio dva milijuna, a on je obećao poslati tri, što je i učinio, bez molbi i intervencija".

52

40.

OBLJETNICA

PRVIH MATURANATA

GIMNAZIJE

"MATE BLAŽINA" LABIN

“Ljepotu i vrijednost

naše zajedničke prošlosti

čuvajmo i njegujmo

u sadašnjosti i budućnosti.”

PAMTIMO SAMO LIJEPE DANE...

53

Na školskoj ploči ispisivale su se prve latinske riječi... Zatomljeni smijeh učenika pod strogim i začuñenim pogledom profesorice Petre Kaftanić-Matečić kada je u ruci slomljena kreda odletjela na pod. Riječi ispisane Daničinom drhtavom rukom...

Mangupske nepodopštine Ive Griparića iz kojih se uvijek diplomatski izvlačio, a nerijetko smo mu i mi svi čuvali "imidž" mušketirskim: "Svi za jednog, jedan za sve!"

Prva sportska prvenstva učenika istarskih srednjih škola u Pazinu i rukometna natjecanja u ostalim gradovima Istre. Susreti u Labinu uz navijanje naše maskote, neizostavnog i bučnog Mišela.

Prve tajne, prikrivane i javne ljubavi. Izazovnost naše Elvire, "Merilinke", i zvonki Laurin smijeh.

Neuspješno provociranje bilo kakvih emocija prema "slabijem spolu" kod profesora Sironića. Prolazile smo pored njega uskim hodnikom u pripijenim majicama i u kratkim hlačicama u izazovnom hodu, a on, okrenut zidu, čekao bi strpljivo da proñe i posljednja.

Za večer vicematuranata u labinskoj kinodvorani mjesec smo dana od kuće donosili jaja, brašno, šećer, skupljali predmete za lutriju... Dva je dana šest učenika ručno "miksalo" tijesto i kremu za dvadeset i dvije torte koje smo namjeravali prodavati na plesu. Pekli smo ih u jednom od prvih električnih štednjaka u Labinu, pod budnim okom i uputama domaćice, gospoñe Fogler. Hladnjaka još nije bilo, pa smo kremu za tortu, u plastičnim posudama, hladili u kadi punoj vode. I kada je sve bilo gotovo, sve pripreme izvršene, sva zaduženja podijeljena i sve torte zgotovljene - sva su naša iščekivanja završne večeri nestala u trenu. U Parizu je umro Moša Pijade. Nacionalna žalost trajala je četiri dana. Svi su na Labinštini znali da je žalost nas vicematuranata tog dana bila posebno velika.

Srećom, ugostitelji i grañani Labina pokupovali su sve naše slatke "rukotvorine", a mi smo petnaest dana kasnije odradili svoj veliki san. Prepuna labinska kinodvorana omogućila nam je maturalno putovanje na relaciji Zagreb-Beograd-ðerdap-Niš-Skopje.

Svakim smo danom, iako materijalno siromašni, znanjem postajali bogatiji.

Jedna je klupa u završnom razredu gimnazije, na satovima hrvatskog jezika, bila postavljena odvojeno. Na njoj hrpa listića koje smo izvlačili i odgovarali na napisana pitanja. Tako nas je profesor Stjepan Matečić

54

psihički pripremao za onaj zadnji ispit - našu veliku maturu. Prvenstveno zahvaljujući njemu, našem "Ho Ši Minu" (nekoliko dlačica na bradi i pod nosom, na uvijek mršavom licu, priskrbilo mu je taj nadimak), nismo otišli u druge škole kao zgubidančići. Profesor Matečić je bio i ostat će naš učitelj i odgojitelj, naš prijatelj, svjetionik u sjećanjima, neizostavni dio naših najljepših godina.

Slomljena školska kreda iz ovih sjećanja ispisivala je još mnoga nova saznanja...

Ondašnja mladost kuca na vrata svoga "trećeg doba".

Ljepotu i vrijednost naše zajedničke prošlosti čuvajmo i njegujmo u sadašnjosti i u budućnosti.

Prva generacija maturanata Gimnazije "Mate Blažina" Labin

PEDAGOGIJSKI POGLEDI

Vladimir Rosić

PRISTUP ODGOJU I OBRAZOVANJU

"Odgoj koji inzistira na standardizaciji ličnosti nije zapravo odgoj nego puka indoktrinacija"

Odgoj i obrazovanje spadaju u najsloženije, a u isto vrijeme i najodgovornije ljudske djelatnosti. Rezultati koji se njome ostvaruju zavise od mnogih vanjskih i unutrašnjih čimbenika, ali je svakako nastavnik jedan

55

od najvažnijih. Škola i njezin i odgojno-obrazovni rad u cjelini je produkt društveno-povijesnih i gospodarskih okolnosti s odreñenim ciljevima i zadaćama koje su u suštini njen najpromjenjiviji čimbenik. Škola je kao odgojno-obrazovna ustanova uvijek bila i bit će u zadaći rada, života i stvaralaštva. To je prošla, prolazi danas, a prolazit će i u budućnosti, i Srednja škola u Labinu.

Tijekom povijesti odgojno-obrazovnog rada (nastavnog i izvannstavnog) razvijale su i smjenjivale ne samo didaktičke teorije ili didaktički procesi i "didaktičke škole" već, zajedno s njima, i koncepcije odgojno-obrazovnog rada. Paraleleno s razvojem pedagoško-didaktičkog shvaćanja, gospodarske zadaće i uloge čovjeka u njoj, neprekidno su se mijenjali i uvjeti obrazovanja, njeno ustrojstvo, nastavni rad, zadaće nastavnika, društvenog i radnog ozračja... Utemeljenje škole u suvremenoj znanstveno-tehnološkoj paradigmi kvalitativno se razlikuje od dosadašnje škole, njene organizacije, ustrojstva, sadržaja i osobitosti pedagoškog procesa. Znanstveno-tehnološko utemeljenje škole zahtijeva novi sadržaj i strukturu odgojno-obrazovnih sadržaja, novu tehnologiju (informatičke i druge osobitosti), te ustrojstvo pedagoškog procesa u kojem se učenik pojavljuje kao nosilac svog razvoja, a nastavnik kao suradnik u tom procesu. Time škola od mjesta "prenošenja i upoznavanja" prerasta u ustanovu stjecanja, otkrivanja, istraživanja, razvijanja, mijenjanja i stvaranja. S obzirom na pedagoške zadaće koje preuzima, škola sve više postaje odgojno-obrazovna zajednica čija se osobitost kvalitetno razlikuje od tradicionalne škole i uloge nastavnika u njoj.

Tijekom povijesnog razvoja mnogo se toga mijenjalo u srednjem školstvu. Mijenjali su se nazivi, djelatnici, korisnici, ustrojstvo, organizacija, nastavni planovi i programi, standard..., a mijenjalo se i shvaćanje važnosti škole, odgoja, obrazovanja, uloge čovjeka. Bez obzira na sve promjene i različita shvaćanja stručnjaka i znanstvenika o školi i njenoj pedagoškoj, gospodarskoj i stručno-znanstvenoj utemeljivosti, učenici ostaju trajno obilježje i bitan čimbenik svake škole.Škola i učenici nedjeljiva su cjelina. Ona ne bi smjela biti arena u kojoj se nastavnici i učenici bore za pobjedu. Odgoj i poučavanje nisu nešto što nastavnici nameću učenicima;to je zajedničko prihvaćanje i osvajanje nečega novoga i boljega, prihvatljivog za obje "strane".

USPJEHA NEMA BEZ PROMJENA

56

"Bit odgojnog djelovanja u ljudskoj je relaciji"

Istraživati determinante osobitosti (paradigme) nove srednje hrvatske škole, utemeljene na suvremenoj znanosti, informatičkoj tehnologiji i samodjelatnoj osobnosti u pluralističkom društvu zasnovanom na demokratskim osnovama slobode i prava čovjeka, uz ostalo, dovodi sve čimbenike u poziciju samopotvrñivanja, suradnje, mijenjanja i zajedničkog rada u komunikacijskima partnerskim odnosima. Svijet promjena u kojem živimo, i u koji ulazimo, složeniji je u odgoju i obrazovanju nego što smo spremni prihvatiti, a što školu dovodi u poziciju ne samo aktivnog sudionika, već i svojevrsnog nosioca tih promjena.

Današnja škola, sa svojim okruženjem, mora uložiti kvalitetan napor da učenika naučimo:

- misliti na samostalan, slobodan i kritički način - stvaralački djelovati u pravcu njegove humanizacije - učiti tako da čitavog života može stjecati nove spoznaje

Ove zadaće nisu lake, jednostavne i jednoznačne. One su proces. Škola ima svoju tehnologiju rada koja nije i neće biti identična s materijalnom proizvodnjom. U materijalnoj proizvodnji nema koegzistencije stare i nove tehnologije (promjene su radikalne), dok u obrazovanju tehnološke promjene nisu radikalne ni cjelovite, nego su parcijalne (povezuju se i ostaju s postojećom tehnologijom). Uvjereni smo da će i u području obrazovanja i stvaranja nove hrvatske škole doći do bržih i cjelovitih rješenja strategije razvoja ukupnog, pa time i srednjeg školstva.

Ostvarivanje ove imperativne zadaće rada u velikoj mjeri ovisi o osposobljenosti učitelja, nastavnika i profesora. Nastavnici moraju biti osposobljeni za rad u novim uvjetima koji se vrlo brzo kvalitativno i kvantitativno mijenjaju. Ako se stvarno u tom pravcu ne učine bitni pomaci, nastavnik postaje kočnica u radu i limitirajući čimbenik razvoja. Nastavnik će sve više biti osoba koja će svoju stručnost i znanje moći prenositi različitim modalitetima rada koji će se temeljiti na organizaciji, voñenju, praćenju, višesmjernom komuniciranju, mentoriranju, u samopotvrñivanju kreativnog rada učenika i njihovih nastavnika. Iz toga proizlazi da je svaki nastavnik ujedno i odgajatelj. Odgajanje kao načelo odgojnog rada proizlazi iz pedagoškog odreñenja nastavničkog poziva. U odgojno-obrazovnom procesu problemi nastavnika i učenika se moraju rješavati iskrenim, otvorenim, aktivnim i pažljivim slušanjem, razgovorom. Samo slušajući

57

škola postaje mjesto razrješavanja problema. Učenicima je itekako potreban i slušajući, a ne samo ispitujući nastavnik.

Kakvo je pedagoško ozračje nastavnika? Na to pitanje teško je dati definiciju i kompletnu sliku kojoj se ništa više ne treba dodati. Poznavajući rad u srednjoj školi (i u drugim školama), možemo naglasiti njihovo ozračje ovako: uspješan nastavnik je pedagoški strog, dosljedan, principijelan, pun optimizma i vjere u razvoj i učenikove mogućnosti. Uspješan nastavnik daje sebe kao čovjeka, stručnjaka i pedagoga.

Pedagoško ozračje u školi stvara se postupno i sustavno, a 50. obljetnica srednje škole u Labinu to konkretno i pokazuje.

ŠTO JE BILO

"Svaki je odgoj, bez obzira gdje se ostvaruje, i samoodgoj, samoobrazovanje. Glavni je cilj odgoja

omogućiti odgajaniku da sam uči".

Dolaskom u Labin, moja slika o Istri, iz školskih klupa, u potpunosti se promijenila. U svakom čovjeku, pogotovo intelektualcu, javljaju se slike o ciljevima i svrsi njegova rada. Držim da bi se inače vjerojatno čovjeku, prosvjetnom djelatniku, činilo isprazno i uzaludno živjeti. Došao sam u novu sredinu kao učitelj, nastavnik hrvatskog jezika i profesor pedagogije i psihologije s velikom željom da uradim učinkovit pomak u srednjem školstvu tada jedne od najrazvijenijih općinskih sredina u Hrvatskoj.

Svoj rad započeo sam u stručnom školstvu (Rudarski školski centar) koje je tada davalo različite modele stručnog i školskog obrazovanja, od kvalificiranih radnika do strojarskih tehničara, s različitim mgoćnostima obrazovanja za zanimanja: KV rudar, strojobravar, mehaničar, alatničar, glodač, varilac, električar, automehaničar, autokaroserist, konfekcioner, strojarski tehničar... Tadašnja srednja škola uključivala je, preko jedinstvenog ustrojstva, obrazovanje mladeži u Školi za kvalificiranje radnike, Školi s praktičnom nastavom, Tehničkoj školi - različitih usmjerenja i modaliteta rada u pedagoškom i u andragoškom obrazovanju (obrazovanju odraslih). Srednja škola je ostvarivala jedinstvo teorije i prakse obrazovanja u svojim radionicama (za koje je gospodarstvo Labinštine bilo izuzetno zainteresirano - znači, i za odgoj i obrazovanje djece), ili u pogonima gospodarstva. Ustrojstvo, organizacija, ekipiranost nastavnih djelatnika, jedinstvena zbornica, učinkovit nastavni i bogat

58

izvannastavni rad na kulturnom i športskom polju, sve je to učinilo da je Srednja škola Labin bila primjer kako treba raditi i povezivati školu s gospodarstvom. Škola je bila metodičko-pedagoški centar, a njen pedagog Vladimir Rosić prvi i jedini diplomirani pedagog u Istri. Unutar istog kompleksa djelovala je i gimnazija kao posebna odgojno-obrazovna ustanova s posebnim Nastavničkim vijećem. Vrijeme, gospodarske potrebe i preobrazba školstva zahtijevali su novo ozračje u povezivanju srednjih škola. Labin je meñu prvima stvorio Centar srednjih škola, povezao odgoj i obrazovanje radničke i intelekktualne mladeži (kako se tada govorilo), i mislim da je učinio zaista velik korak ka kvaliteti rada, obrazovanja i življenja. U tom pogledu bili smo poštivani i uzimani za primjer kako treba raditi.

ŠTO DANAS...

"U svemu što poduzimaš moraš misliti kamo ćeš dospjeti".

Danas je srednje obrazovanje na jednom mjestu, stručne mogućnosti nastavnika su objedinjene, povezanost programa u svakom modalitetu didaktičkog rada je ostvarljiva, učenicima je pružena konkretna šansa za razvoj u različitim pravcima, nastavnici se mogu meñusobno ispomagati, savjetovati, izmjenjivati mišljenja, materijalna opremljenost je funkcionalnija, roditelji i gospodarstvo (bez obzira u kakvim je mogućnostima) mogu učinkovitije surañivati i djelovati, lokalna uprava racionalnije pruža pomoć... Srednja škola je temelj sigurnosti stvaranja novih kadrova, perspektiva stvaranja novog gospodarstva i mogućnost mladeži Labinštine da se uključi u dalje obrazovanje. U tom kontekstu srednje škole (opće i stručne) dale su i daju izuzetan i neupitan doprinos ovom okruženju. Uvjeren sam da će Srednja škola Labin biti uvijek lučonoša progresa, razvoja i humanizma meñu ljudima što je bila i dosada i čiji rezultati to potvrñuju.

ŠTO OSTAJE MENI....

"Pravilan odgoj sastoji se u tome da se izvuče iz svakoga ono što je najbolje"

Godine provedene na Labinštini ostavile su mi mnoge uspomene i sjećanja. No čovjek ne može živjeti samo od uspomena - on mora i dalje raditi. U labinskoj srednjoj školi bio sam nastavnik, profesor, pedagog,

59

zamjenik ravnatelja, voditelj, ravnatelj, a nadasve čovjek koji nikad nije bio činovnik već kreativac u razredu, u radu s učenicima. I danas sam uvjeren da svaki pedagog, svaki prosvjetni djelatnik, bez obzira na radno mjesto i funkciju, mora raditi neposredno s djecom i mladeži.

Iz srednje škole "Mate Blažina" nosim: ogromno iskustvo struke, suradničke odnose meñu tadašnjim nastavnicima, privrženost radu škole, primjerenu suradnju s roditeljima, zainteresiranost gospodarstva i lokalne uprave za rad i život škole, meñusobnu suradnju nastavnika, visok stupanj komunikacija s drugim srednjim školama Istre, tolerantan odnos izmeñu nastavnika i učenika, razvijenu izvanškolsku aktivnost, rad u području slobodnih športskih i kulturnih aktivnosti, čvrstu organizaciju rada i želju učenika za nastavkom školovanja. Posebno sam ponosan i zadovoljan što smo bili drugi grad u Hrvatskoj koji je izgradio, u ono vrijeme, školsku športsku dvoranu uz zgradu škole, iako su mnogi bili protiv nje. Ostaju mi uspomene, želje i sigurno uvjerenje da Srednja škola ima sve pretpostavke da i danas bude (a to i je) primjer kako se ostvaruje srednjoškolski obrazovni proces u polivalentnom i interdiscipli-narnome pluralističkom društvu.

NA KRAJU...

Čestitam vam 50. obljetnicu rada i djelovanja na području odgoja i obrazovanja u želji da kvaliteta, znanje, umijeće i sposobnosti budu vaša vodilja!

(Dr. sci. Vladimir Rosić, redoviti profesor i znanstveni savjetnik Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci)

Mirjana Dobrić i Irena Crvak

NAŠ PUT U KREIRANJU KVALITETNE ŠKOLE

"Ništa ne može poboljšati kvalitetu zajednice kao kvalitetna škola. Mladež koja se kvalitetno odgaja i obrazuje ne sudjeluje u destruktivnim djelatnostima i na dobrobit je društva."

W. Glasser

60

Labinska srednja škola bila je 1994. godine prva srednja škola u Hrvatskoj koja je, pravovremeno prateći svjetske trendove, pristupila projektu o kvalitetnijem odgoju i obrazovanju mladih.

Zahvaljujući tadašnjem ravnatelju, prof. Gracijanu Kiršiću i njegovim suradnicima, ideje kvalitetne škole dobile su priliku da se oživotvore u školskoj praksi.

OPIS I CILJ PROJEKTA

Projektom želimo pronaći putove i načine primjene koncepta kvalitetne škole u našim uvjetima. Osnovne ideje kvalitetne škole jesu: od prisile i kažnjavanja prema dogovaranju i suradnji, od dobrog prema kvalitetnom radu, od pozitivne potpore prema samoevaluaciji i samoocjenjivanju.

Put koji smo do sada prešli, i koji je još pred nama, nije lak ni brz. On podrazumijeva osobnu promjenu i velik pomak u načinu razmišljanja svih sudionika odgojno-obrazovnog procesa: nastavnika, učenika, roditelja.

Cilj projekta je približiti se idealu koncepta kvalitetne škole koja predstavlja spoj primjene najnovijih saznanja o ljudskom funkcioniranju u školskoj praksi.

Želimo da u našoj školi učenici budu sretni, da stječu znanja koja će moći korisno primjenjivati u svom životu, kako bi postali odgovorna bića koja će poštivati sama sebe i donositi djelotvorne odluke.

Voditelji projekta: Irena Crvak, Mirjana Dobrić

Specifično područje kojim se bave voditelji ovog projekta je primjena spoznaje teorije izbora u školskoj praksi s učenicima, nastavnicima i roditeljima, s ciljem da se procesu poučavanja neprestano dodaje kvaliteta.

PROGRAM OBRAZOVNOG PROJEKTA

Kvalitetna škola predstavlja evoluciju svega onoga što je dobro i već prisutno u našoj školi i što već mnogi nastavnici primjenjuju.

Projekt "Naš put u kreiranju kvalitetne škole" započeli smo kroz različite edukacije u kojima smo se upoznali s idejama kvalitetne škole i mogućnostima primjene u našim uvjetima.

61

Uspješno ostvarivanje ovog programa odnosi se na osnaživanje svih sudionika u odgojno-obrazovnom procesu učenika, nastavnika, stručnih suradnika, roditelja i ravnatelja kroz primjenu različitih oblika i metoda u poučavanju. Realizacija ovog programa provodi se kontinuirano.

NAŠ PUT U KREIRANJU KVALITETNE ŠKOLE

Rad s učenicima 1. Rad na projektima 2. Rad na obradi nastavnih sadržaja a) primjena timskog suradnog učenja u nastavi b) primjena grupnog oblika rada u nastavi 3. Primjena timskog i grupnog načina rada na satovima razredne

zajednice 4. Edukacijsko-terapijski rad s učenicima 5. Rad na umjetničkim programima 6. Upoznavanje učenika s programom modernog menadžmenta

Rad s nastavnicima 1. Edukacija nastavnika 2. Rad nastavničkih vijeća kroz obradu tema

Rad s roditeljima 1. Edukacija

RAD S UČENICIMA

1. RAD NA PROJEKTIMA - Eko-etno istrian tour - voditelj: Irena Crvak Eko-etno istrian tour imao je za cilj na specifičan način upoznati

središnji dio Istre i sve njezine vrijednosti. Posebnost ovog izleta bio je sam put koji su učenici i nastavnici propješačili.

Podijeljeni u dvije grupe, obišli su Hum, Kotle, Oprtalj, Vrh, Motovunsku šumu, Aleju glagoljaša, Roč i Buzet, realiziravši velik broj sadržaja.

Antologija Eko-etno Istrian Tour sadrži dnevničke bilješke učenika, zvučni zapis spontanoga seoskog govora kao medij i kao realitet u Humu,

62

Vrhu i Oprtlju na predlošku sjećanja starosjedioca o njihovim običajima i kulturi nekad i sad.

Ostali projekti jesu: - Poznavati prošlost - razumjeti sadašnjost - Stvaralačka radna akcija: Ambijentiranje Dubrove - Ekološki projekti: SEMEP, GLOBE - voditelji: Mira Hrvatin, Čeda

Perko i Ljerka Lisica - Mladi modni kreatori - od ideje do realizacije - voditelji: Marinela

Benažić i Gordana Bilać - Uvoñenje učenika u metodologiju istraživanja u društvenim

naukama - anketna ispitivanja: a) Problemi adolescentne dobi - voditelj Mirjana Dobrić b) Vizije učenika o kvalitetnoj školi - voditelj Mirjana Dobrić c) Mladi potrošači psihoaktivnih tvari - voditelj Mira Hrvatin

2. RAD NA OBRADI NASTAVNIH SADRŽAJA - PRIMJENA TIMSKOG UČENJA U NASTAVI:

- hrvatskoga jezika - biologije - psihologije - matematike - engleskoga jezika - elektrotehničke - talijanskoga jezika komponente

3. PRIMJENA TIMSKOG NAČINA RADA NA SATOVIMA RAZREDNE ZAJEDNICE

Teme: - Što je kvaliteta? Moja slika kvalitetnog razreda. Moja slika

kvalitetne škole. - Kako učiti? - Kako uspješno komunicirati? - Kako ostvariti uspješan odnos nastavnik - učenik? - Kako ostvariti kvalitetniji odnos s roditeljima Realizatori: pedagog, psiholog, razrednici

4. EDUKACIJSKO-TERAPIJSKI RAD - voditelji Irena Crvak, Mirjana Dobrić

Cilj rada: 1. Osnaživanje učenika prema boljim načinima zadovoljavanja

potreba i preuzimanja odgovornosti za vlastite izbore i ponašanje 2. Stvaranje pozitivne slike o sebi

Teme:

63

1. Kako mogu drugačije promatrati svijet oko sebe, nastavnike, roditelje i ostale za mene značajne osobe

2. Koje su moje osnovne psihološke potrebe? Kako si možete pomoći da dobijete ono što stvarno želite?

3. Da li mogu izabrati svoje djelovanje - što je to odgovorno djelovanje?

4. Je li samoprosudba temelj odgovornog života? 5. Kako mogu ojačati sebe i svoje odnose s drugima?

Metoda rada: doživljajne radionice, izlaganja, rasprave

5. RAD NA UMJETNIČKIM PROGRAMIMA - recitatorska grupa - voditeljica Mirjana Cvijin - dramsko-scenska radionica - voditelj Čedomir Ružić - pjevački zbor - voditelj Elvio Blažina - literarna radionica - voditelj Veljka Milevoj-Blečić - informativna družina (radio, školski list) - voditelj Branka

Komljenović, Branka Gladović - grupa mladih manekena - voditelj Marinela Benazić, Gordana Bilać - likovna radionica - voditelj Denis Licul

6. UPOZNAVANJE UČENIKA S PROGRAMOM MODERNOG MENAGMENTA

- debatni klubovi i parlaonice - voditelj Luciano Antonelli, Delfina Arapović

- radionice efikasnog komuniciranja - voditelj dr. Pavao Brajša

Tematski ciklusi: - Umijeće razgovora - Umijeće svañanja - Umijeće ljubavi

Metoda rada: rasprava (20 učenika)

RAD S NASTAVNICIMA

1. EDUKACIJA

Ulaganje u ljude izobrazbom nastavnika i stručnih suradnika prvi je korak prema kvalitetnoj školi. Pri tome je želja onih koji se uključuju neobično važna, jer samo oni koji smatraju važnim uključiti se u taj proces koji je naporan i dugačak, mogu napraviti promjenu.

64

Program seminarskog učenja teorije izbora u školi-1 zasnovanog na teoriji izbora i realitetnoj terapiji sastojao se od ovih tematskih cjelina u trajanju od 60 sati:

I. dio - unutrašnja snaga razreda II. dio - timsko učenje III. dio - kvalitetna škola

Voditelji: Jagoda Tonšić-Krema, Anton Štemberger

Program seminarskog učenja teorije izbora u školi završili su sljedeći nastavnici:

1. Jean Barić, profesor engleskog jezika 2. Tatjana Buršić, profesor engleskog jezika 3. Irena Crvak, pedagog, voditelj programa 4. Anka Dundara, profesor engleskog jezika 5. Mirjana Hrvatin, profesor engleskog jezika 6. Franka Filippi-Užičanin, psiholog 7. Stanka Germin, profesor matematike 8. Nelda Griparić, voditelj programa 9. Gracijano Kiršić, profesor fizike 10. Lino Kiršić, dipl.ing. strojarstva 11. Ivica Komadina, dipl.ing. elektrotehnike 12. Lori Luketa-Dagostin, profesor biologije 13. Elide Baskijera, profesor talijanskog i španjolskog jezika 14. Mirjana Dobrić, psiholog 15. Sonja Brezac, dipl. knjižničar

Program seminarskog učenja Put ka kvalitetnoj školi - školi bez prisile odvijao se u trajanju od 72 sata a sastojao se od sljedećih tema:

I. dio - osobno sam na putu ka kvaliteti II. dio - moja škola kao kvalitetna škola III. dio - samoprosudba

Metoda rada: doživljajne radionice, predavanja, istraživanja i grupe za raspravu. Voditelji seminara: Jagoda Tonšić-Krema, Anton Štemberger.

Program završila dva stručna suradnika: 1. Irena Crvak, pedagog 2. Mirjana Dobrić, psiholog

Edukaciju iz realitetne terapije Basic intensive week završili su sljedeći nastavnici:

1. Mirjana Dobrić 6. Anka Dundara

65

2. Nelda Griparić 7. Stanka Germin 3. Mirjana Hrvatin 8. Gracijano Kiršić 4. Elide Baskijera 9. Franka Filippi-Užičanin 5. Irena Crvak

Seminar iz područja interpersonalne komunikacije u trajanju od 60 sati, s ovim tematskim cjelinama:

1. Umijeće razgovora 2. Umijeće svañanja 3. Umijeće ljubavi

Voditelj seminara dr. Pavao Brajša

Seminar su završili: 1. Violeta Buršić 5. Irena Crvak 2. Elide Baslijera 6. Nelda Griparić 3. Mirjana Hrvatin 7. Karmen Diminić-Milevoj 4. Mirjana Dobrić

Seminari:

Zdravstveno obrazovanje, u trajanju od 26 sati, obuhvaćalo je ove tematske jedinice:

1. Prehrana 2. AIDS 3. Pušenje 4. Alkohol i druge ovisnosti 5. Spolni odgoj

Metode rada: doživljajne radionice, diskusione grupe.

Seminar su završili: Zvonko Pavičić, Irena Crvak i Mirjana Dobrić

Edukaciju iz realitetne terapije - dvogodišnje obrazovanje iz realitetne terapije, teorije izbora i voditeljskog upravljanja završila su dva stručna suradnika:

1. Irena Crvak, pedagog 2. Mirjana Dobrić, psiholog i 3. nastavnica psihologije Franka Filippi-Užičanin, psiholog

U mjesecu travnju 1996. sudjelovali smo na seminaru na temu: Restitucija: Kreiranje uvjeta za stvaranje kvalitetne škole, koji su vodili priznati američki stručnjaci Dianne Gossen i Judy Anderson, članovi Instituta dr. W. Glassera, a na kojem smo prezentirali samo neke dosadašnje

66

projekte naše škole. Američki stručnjaci su bili zadivljeni onim što su vidjeli, te su nam savjetovali da se učlanimo u Meñunarodni konzorcij kvalitetnih škola. Ubrzo smo bili pozvani da prezentiramo našu školu na konferenciji kvalitetnih škola u St. Paulu, Minessotta, SAD u mjesecu listopadu 1996. godine na kojoj su nas predstavljale Irena Crvak, pedagog škole i Mirjana Hrvatin, profesor engleskoga jezika. U tu svrhu pripremili smo fotoalbum škole kao osobnu kartu škole na kojem su bili prezentirani vrijedni projekti.

Europskoj konferenciji realitetne terapije i teorije izbora, održanoj u Portorožu od 4. 05. do 7. 05. 1997., prisustvovali su:

1. Čedomir Ružić 4. Violeta Buršić 2. Nelda Griparić 5. Jean Barić 3. Irena Crvak 6. Mirjana Dobrić

2. RAD NA NASTAVNIČKIM VIJEŠIMA

Program stručnog usavršavanja kroz obradu tema u sklopu projekta "Put ka kvalitetnoj školi" realizirao se kroz ove teme:

1. Borba protiv zlouporabe sredstava ovisnosti 2. Kako postići kvalitetniji odnos s učenicima - kreiranje kvalitetnije

škole 3. Mogućnost primjene teorije kontrole u školi 4. Nasilje u suvremenom svijetu i kako ga izbjeći 5. O suvremenoj školi 6. Odgojni i obrazovni proces sa stanovišta suvremene komunikologije 7. Alternativne škole 8. Kvaliteta življenja 9. Kvalitetno obrazovanje jedini je odgovor na probleme naših škola 10. Kako uspješno poučavati učenike bez upotrebe prisile kroz

voditeljsko upravljanje 11. Kako motivirati učenike za kvalitetniji rad 12. Mjesto i uloga školskog preventivnog programa u zaštiti mladeži

Metode rada: timski rad, grupe za raspravu, izlaganja.

Koordinatori: Čedomir Ružić, ravnatelj, Irena Crvak, pedagog, Mirjana Dobrić, psiholog.

RAD S RODITELJIMA

Edukacija roditelja - škola djelotvornog roditeljstva

67

1. Cilj: osnaživanje roditelja za pronalaženje djelotvornijih putova odgoja djece

2. Metode rada: izlaganja, doživljajne radionice, grupni rad i grupe za raspravu

Realizirane teme: 1. Kako ostvariti kvalitetan odnos sa svojom djecom 2. Kako djelotvorno razgovarati sa svojom djecom 3. Kako biti djelotvoran roditelj 4. Kreiranje kvalitetne škole u suodnosu škola - roditelj Realizatori: psiholog, pedagog.

POGLED UNAPRIJED

Vladimir Šverko

PEDESET GODINA SREDNJEG ŠKOLSTVA NA LABINŠTINI KAO INTEGRALNOG DIJELA ŠKOLSTVA U ISTRI I HRVATSKOJ

Srednja škola u Labinu na hrvatskom jeziku, pod ovim ili onim nazivom, u starim ili novim sustavima i ustrojima, u promjenama ili

68

"reformama" (stvarnim ili tek "formalnim"), uvijek je bila opredijeljena prema zbiljskim potrebama društva i školstva.

Zahvaljujući tome ostvarivala je ne samo velik obuhvat (teritorijalnog područja, broja učenika, nastavnika i programa), već je i vrlo kvalitetno realizirala odgoj i obrazovanje mladih ljudi za brojna područja rada, programa i zanimanja i osposobila ih za nove životne izazove.

NAJVEĆA SREDNJA ŠKOLA U ISTRI

U poreñenju s drugim općinama do pred koju godinu obrazovala je najveći broj učenika u Istri (osim Pule) i za najveći broj programa (gimnazija, tehnička i ekonomska škola, industrijske, strukovne i obrtničke škole). Gotovo 90% osmoškolaca s područja Labinštine, ali i iz Barbanštine i drugih dijelova Istre, sjedalo je u klupe i uspješno završavalo srednjoškolsko obrazovanje u labinskoj školi, odnosno školama.

(Usput, da ne bude zaboravljeno i ostavljeno po strani, jer prethodi ovoj temi o srednjem školstvu: na Labinštini se, iza Pule, odgajalo i obrazovalo i najviše učenika u osnovnim školama Istre, što dovoljno upućuje na značaj i "potencijal" ovog dijela Istre i Hrvatske).

Po ocjenama, ne samo nadležnih stručnih školskih službi, nego i onih koji su ih zatim upošljavali, te po broju studenata iz redova labinskih srednjoškolaca (Labinjani su, iza Puljana, bili najbrojniji studenti Istre) labinsko je srednje školstvo "proizvodilo" kvalitetne, i obrazovane ljude. Bilo je pravo rasadište kadrova.

KRETANJE BROJA UČENIKA U USPOPREDBI S ISTROM I HRVATSKOME

Smanjivanje osnovnoškolske populacije (zbog pada nataliteta, starije dobne strukture stanovništva, nezaposlenosti, emigracije mlade, vitalne i produktivne populacije, stagnacije i nazatka u privredi i drugim djelatnostima te iz drugih razloga i uzroka u novijim vremenima) nema, meñutim, za ("dešperatnu") posljedicu značajno opadanje broja učenika u labinskoj srednjoj školi. U razdoblju od šk. god. 1981./82. do ove 1998./99. njihov je broj stalan i kreće se od 990 do 1.100. Od devedesetih godina na ovamo opada, meñutim, relativni udio labinskih srednjoško-laca (iako ne značajno: od 12.8% u šk. god. 1981./82. na 10% u šk. god. 1998./99., dakle nešto više od 2%) u ukupnom broju srednjoškolskih učenika u Istri, a u

69

ukupnoj srednjoškolskoj populaciji Hrvatske ostaje na istoj razini (od 1991. do 1995. godine iznosi oko 0.5%).

Tome je, dakle, manje doprinijela orijentacija učenika na one programe/zanimanja koja nisu zastupljena u labinskoj srednjoj školi (pa su, stoga, odlazili na daljnje školovanje u Pulu, Opatiju, Rijeku...) nego rečeni demografski, gospodarski i drugi razlozi.

Zornije je to prikazano u statistički obrañenoj tablici.

Tablica 1. Pregled broja učenika srednjih škola u Istri (prema bivšim općinama, današnjim gradovima)

Škol. OPĆINE - GRADOVI ISTRE Istra Udio god. Labin Buje Buzet Pazin Poreč Pula Rovinj ukupno Labina %

1981./82. 995 745 214 661 603 4.040 534 7.797 12.8 1982./83. 930 673 205 726 663 3.984 516 7.697 12 1983./84. 979 646 221 704 634 4.106 558 7.848 12.5 1984./85. 883 755 210 528 634 4.110 554 7.674 11.5 1985./86. 873 667 205 414 597 4.217 537 7.520 8.6 1986./87. 881 676 169 450 814 3.404 600 6.994 12.6 1987./88. 896 694 162 420 853 4.317 658 8.000 8.9 1988./89. 948 770 160 474 889 4.658 675 8.574 11 1989./90. 1.011 843 160 541 948 4.823 705 9.031 11 1990./91. 920 948 183 508 1.042 4.959 708 9.268 10 1991./92. 965 1036 147 518 1.029 5.177 770 9.642 10 1992./93. 975 - - - - - - - - 1993./94. 1.097 - - - - - - 10.097 10.5 1994./95. 1.021 - - - - - - 9.558 10.7

70

1995./96. 1.008 - - - - - - 10.000 10 1996./97. 1.001 - - - - - - 10.279 9.7 1997./98. 1.011 1.066 151 981 1.070 4.634 824 9.677 10

Iz ovog se pregleda takoñer vidi da Buje i Poreč (doduše u više srednjih škola) nakon 1990. godine imaju veći broj učenika nego Labin.

Dodajmo ovim poreñenjima i ocjenama i ovaj opći podatak: prema popisu iz 1991. godine stanovništvo ondašnje općine Labin (25.983 stanovnika) činilo je 12.7% stanovništva Istre (204.346 stanovnika).

Pri svemu tome Srednja škola Mate Blažine i danas je najveća srednjoškolska ustanova u Istarskoj županiji i u većem dijelu Hrvatske, i po broju učenika i po broju rečenih područja rada (programa/zanimanja), te po broju nastavnika i drugih stručnih djelatnika.

Nadalje, to je škola koja radi u četiri objekta, stara ali obnovljena i dograñena, kao i novoizgrañena, kvalitetno opremljena za velik broj školskih programa i usmjerenja što je preduvjet suvremene nastave i ozbiljenja koncepta "nove škole" kakvoj treba stremiti.

U stvaranju tih uvjeta djelatno je - uvodno već istaknuto - ostva-ren ne samo koristan, nego, dapače, neophodan i produktivan spoj interesa i potreba društva i školstva.

Labinsko je srednje školstvo, naime, sve ove brojne godine prepoznavalo potrebe i htijenja labinskog (ali i istarskog i hrvatskog) društva, njegova gospodarstva i drugih djelatnosti i kulturnih i političkih potreba, i u tom se smjeru razvijalo. S druge strane (nikako suprotstavlje-ne), to isto društvo je na primjeren i dostatan način pridonosilo razvoju tog i takvog školstva. A uvijek u interesu samoga školstva!

Zasluga je to mnogobrojnih djelatnika svih generacija u školstvu i u društvu općenito!

Stručni, kvalitetni, znanjem i intelektom obogaćeni, kulturni mladi ljudi, na ponos su svakom društvu i zajednici, pa tako i Labinštini.

Stoji, stoga, uvijek ljudska i društvena potreba podsjećanja na ovako velike obljetnice kao što je to i pedeset godina labinskog srednjeg školstva! No to i obvezuje.

BUDUĆI RAZVOJ ŠKOLE

71

Novo vrijeme svojim tijekom donosi i nove izazove. Suvremeni tehničko-tehnološki razvoj, "eksplozija" znanosti i snaga novih spoznaja na svim područjima ljudskog rada traži i novo školstvo.

Zbog toga današnje društvo i labinsko srednje školstvo očekuju nove odluke: o načinu i putovima ostvarivanja novih koncepcija i modela, zatim o potrebi kvalitetne reorganizacije u dvije, ili čak tri srednje škole (općeobrazovne, tehničke, industrijsko-obrtničke i sl.), zavisno o iskazanome društvenom interesu i potrebama, kao i kadrovskima, organizacijskima, financijskima, funkcionalnima, prostornima i drugim uvjetima.

Na tragu stečenog i stvorenog, labinsko će srednje (i drugo) školstvo u suglasju s društvenim potrebama, u što ne treba sumnjati, iznaći prave odgovore i putove.

(Vladimir Šverko, dipl. politolog, voditelj Ispostave županijskog ureda za prosvjetu, kulturu, informiranje, šport i tehničku kulturu)

OSNOVNI PODACI O ŠKOLI

Srednja škola Mate Blažine Labin je ustanova koja obavlja djelatnost srednjeg školstva u skladu sa Zakonom o ustanovama i Zakonom o srednjem školstvu, sa sjedištem u Labinu, Rudarska 4. Za obavljanje djelatnosti srednjeg školstva ustanova koristi četiri zgrade (škola, športska dvorana, radionica, učenički dom), od čega su dvije na drugim lokacijama. Na temelju članka 11. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o srednjem školstvu, rješenjem Ministarstva prosvjete i športa od 13. rujna 1995. utvrñeno je da osnivačka prava nad ustanovom ima Republika Hrvatska. Statusne, organizacijske i programske promjene škole upućene su na registraciju kod Trgovačkog suda u Rijeci (Statut, imenovanje ravnatelja, odobrenja za rad...). Školski odbor je konstituiran 11. travnja 1996. na mandat od četiri godine. Na temelju članka 48. stavka 3. Zakona o srednjem

72

školstvu ministar prosvjete i športa donio je 6. lipnja 1996. Rješenje o imenovanju Čedomira Ružića, prof., ravnateljem škole na mandat od četiri godine.

Srednjoškolska djelatnost obuhvaća izvoñenje nastavnih planova i programa u četverogodišnjem i trogodišnjem trajanju, aktivnost učeničkog doma u sastavu škole, čemu je prilagoñena i unutrašnja školska organizacija na didaktičke jedinice: gimnaziju, ektrotehničku i ekonomsku školu, industrijsko-obrtničke škole i učenički dom. U okviru navedene unutrašnje školske organizacije u šk.g. 1998./99. realizirat će se rad sljedećih područja rada i programa.

Red. br. Područje rada Program 1. Gimnazija - opća - jezična 2. Ekonomija i trgovina - ekonomist - prodavač 3. Elektrotehnika - elektrotehničar - elektroinstalater - elektromehaničar 4. Strojarstvo - automehaničar - strojobravar - instalater grijanja i klimatizacije 5. Tekstil - krojač 6. Ugostiteljstvo i turizam - konobar - kuhar 7. Učenički dom - smještaj i prehrana učenika

Za sva područja rada i navedene programe škola ima odgovarajuća rješenja i odobrenja za rad od strane nadležnog Ministarstva.

U protekloj školskoj godini 1997./98. djelatnost škole odvijala se kroz 38 odjeljenja sa 1.008 učenika i 87 zaposlenih djelatnika, te 6 vanjskih suradnika. Za školsku godinu 1998./99., na prijedlog Škole, Ministarstvo prosvjete i športa objavilo je natječaj za upis učenika u I. razrede kako slijedi: Šifra Program Trajanje obraz. Broj razr. Br. uč.

73

320104 Opća gimnazija 4 2,00 60 320304 Jezična gimnazija 4 1,00 30 060104 Ekonomist 4 1,00 30 040104 Elektrotehničar 4 1,00 30 042133 Elektroinstalater 3 0,50 15 042333 Elektromehaničar 3 0,50 15 014233 Automehaničar 3 1,00 30 071203 Kuhar 3 1,00 30 071303 Konobar 3 1,00 30 222133 Krojač 3 1,00 30 061103 Prodavač 3 1,00 30 133133 Zidar 3 0,50 15

Ukupno: 11 330

Nakon trećeg upisnog roka realizacija upisa u I. razrede šk. g. 1998./99. je sljedeća: Šifra Program Trajanje obraz. Broj raz. Br. uč. 320104 Opća gimnazija 4 2,00 51 320304 Jezična gimnazija 4 1,00 30 060104 Ekonomist 4 1,00 30 040104 Elektrotehničar 4 1,00 33 042133 Elektroinstalater 3 0,50 15 042333 Elektromehaničar 3 0,50 16 014233 Automehaničar 3 1,00 25 071203 Kuhar 3 1,00 33 071303 Konobar 3 1,00 30 222133 Krojač 3 1,00 12 061103 Prodavač 3 1,00 23 133133 Zidar 3 - -

Ukupno: 11,00 295

Ukupan broj upisanih učenika u svim razrednim odjeljenjima na početku šk. g. 1998./99. je sljedeći:

Godina obrazovanja Broj razreda Broj učenika

74

I. 11 295 II. 11 287 III. 11 271 IV. 5 138

Ukupno: 38 991

Po pojedinim područjima rada i programa na početku šk. g. 1998./99.

upisan je broj učenika po razrednim odjeljenjima kako slijedi:

Razred/odjeli Program Broj učenika Od toga ženskih

I. GIMNAZIJA

I.o - opća 27 16 I.f - opća 24 17 I.l - jezična 30 30

Ukupno: 81 63

Razred/odjeli Program Broj učenika Od toga ženskih II.o - opća 31 19 II.f - opća 30 23 II.l - jezična 32 28 Ukupno: 93 70

III.o - opća 24 17 III.f - opća 23 8 III.l - jezična 26 22 Ukupno: 73 47

IV.o - opća 24 17 IV.f - opća 24 17 IV.l - jezična 33 22 Ukupno: 81 56

Ukupno gimnazija: 328 236

II. UGOSTITELJSTVO

75

I.g - kuhar 30 9 I.h - konobar 30 3 Ukupno: 60 12

II.g - kuhar 29 6 II.h - konobar 29 9 Ukupno: 58 15

III.g - kuhar 28 6 III.h - konobar 25 10 Ukupno: 53 16

Ukupno ugostiteljstvo: 171 43

III. ELEKTROTEHNIKA I.e - elektrotehničar 33 1 II.e - elektrotehničar 32 - III.e - elektrotehničar 29 - IV.e - elektrotehničar 28 - I.m - elektroinstal./ elektromehaničar31 - Ukupno: 153 1

IV. TEKSTIL I.j - krojač 12 12 II.j - krojač 9 9 IIIj - krojač 12 12 Ukupno: 33 33 Razred/odjeli Program Broj učenika Od toga ženskih

V. EKONOMIJA I.d - ekonomist 30 24 II.d - ekonomist 33 27 III.d - ekonomist 26 05 IV.d - ekonomist 29 25 Ukupno: 118 96

VI. EKONOMIJA I TRGOVINA

76

I.t - prodavač 23 17 II.t - prodavač 28 25 III.t - prodavač 34 27 Ukupno: 85 69

VII. STROJARSTVO I.a - automehaničar 25 - II.a - automehaničar 19 - III.a - automehaničar 22 - II.b - inst. gr.i klimat./ strojobravar 15 - III.b - inst. gr.i klimat./ strojobravar 22 - Ukupno: 103 - Ukupno u školi: 991 478

UVJETI RADA

Ukupna školska djelatnost odvijat će se i u šk. g. 1998./99. na dvije lokacije i u četiri zgrade (matična zgrada, športska dvorana, školska radionica za područje strojarstva, tekstila i elektrotehnike, učenički dom) na

ukupnoj površini od 10.826 m2 od čega je oko 7.500 m2 školskog prostora, prosječno zadovoljavajući uz sve teže tekuće održavanje zbog ograničenih materijalno-financijskih mogućnosti. Jedan od velikih problema tehničkih uvjeta rada je stara i dotrajala mreža centralnog grijanja, naročito u glavnoj školskoj zgradi, gdje često i dolazi do kvarova koji se rješavaju samo djelomično. Tehnička dotrajalost i problemi u održavanju prisutni su i na vodoinstalaciji, kanalizaciji i električnoj mreži, naročito u matičnoj školskoj zgradi i u učeničkom domu.

Opremljenost nastavnim sredstvima i pomagalima u odnosu na prošlu školsku godinu poboljšana je s povećanim brojem knjiga u školskoj knjižnici, nabavkom 2 računala, 1 modema, 1 skenera, te značajnijim poboljšanjem uvjeta rada i osuvremenjivanjem opreme u elektrotehnici.

KADROVI

Školska godina 1998./99. realizirat će se sa 90 uposlenih djelatnika, od čega ih je 5 na odreñeno vrijeme i 9 s radnim vremenom kraćim od punoga

77

radnog vremena. Od ukupnog broja uposlenih djelatnika 65 su nastavnici, i to 52 profesora, 10 stručnih učitelja i 3 suradnika u nastavi. U ukupnosti uposlenih djelatnika, a u funkciji odgojno-obrazovnog rada, škola ima: pedagoga, psihologa, knjižničara, satničara, 2 voditelja programa, voditelja školske radionice, 5 djelatnika na administrativno-financijskim poslovima i 12 djelatnika na poslovima tehničkog održavanja i čišćenja.

Za potrebe odvijanja nastavnog procesa u tekućoj školskoj godini angažirano je 6 vanjskih suradnika, tako da ukupna kadrovska i stručna popunjenost pretežno odgovara potrebama odvijanja djelatnosti.

SADRŽAJ RADA ŠKOLE

NASTAVNI PROGRAMI

Nastavni programi (po područjima rada, programima, zanimanjima)

1. Gimnazija (A) - opća - jezična

2. Ekonomija i trgovina - ekonomist (A) - prodavač (B)

3. Ugostiteljstvo i turizam (B) - konobar - kuhar

4. Strojarstvo - instalater grijanja i klimatizacije (C) - strojobravar (C) - automehaničar (C)

5. Elektrotehnika - elektrotehničar (A) - elektromehaničar i elektroinstalater (C)

6. Tekstil - krojač (C)

Pored zajedničkih i posebnih dijelova nastavnih planova za pojedine programe u šk. g. 1998./99. realizirat će se u gimnaziji izborna nastava na temelju sklonosti učenika i mogućnosti škole iz predmeta: informatika, psihologija, politika i gospodarstvo.

Nastava vjeronauka se u dijelu razreda nastavlja izborno, dok je od prethodne školske godine u zajedničkim osnovama u alternativi s etikom od prvog razreda dalje.

Fakultativna nastava organizirat će se iz talijanskog i engleskog jezika.

78

U sklopu organizacije i rada slobodnih aktivnosti realizirat će se kao i prijašnjih godina posebni sadržaji rada u skladu s posebnim interesima i sklonostima učenika, te materijalnim i kadrovskim mogućnostima škole.

U ukupnom obuhvatu učenika ove školske godine nema učenika s kojima će se raditi po prilagoñenom programu.

Dopunski oblici rada primjenjivat će se i ove školske godine, naročito s darovitim učenicima koji pokazuju poseban interes i motivaciju za pojedina područja rada i najčešće kao takvi sudjeluju i u raznim oblicima natjecanja, za što su potrebne i posebne pripreme.

Dopunski oblici rada primjenjivat će se po potrebi i za učenike koji imaju naglašenije i složenije poteškoće u savladavanju redovnih nastavnih sadržaja.

Uslijed stalnih upita i zainteresiranosti za različite oblike obrazovanja odraslih, škola će u skladu s pripadajućim regulativama i odobrenjima za rad prići organizaciji tih oblika obrazovanja u tekućoj školskoj godini.

Popis djelatnika škole šk. g. 1998./99.

Ime i prezime Zvanje Nastavni predmet Radno mjesto

I. NASTAVNICI 1. Božica Višković prof.hrv.j.i knjiž.i rus.j. prof. hrvatskoga jezika 2. Gordana Poldrugovac prof.hrv.j. i knjiž. prof. hrvatskoga jezika 3. Veljka Milevoj-Blečić prof.hrv.j. i knjiž.i komp.knj. prof. hrvatskoga jezika 4. Biljana Koljenšić prof.hrv.j. i knjiž.i komp.knj. prof. hrvatskoga jezika 5. Mirjana Cvijin prof.hrv.j.i knjiž.i njem.j. prof. hrvatskoga jezika 6. Branka Komljenović prof.hrv.j.i knjiž. prof. hrvatskoga jezika 7. Luciano Antonelli prof.povijesti i filozofije prof. povijesti 8. Zlata Hadžalić prof.pov. i pov.umjet. prof. povijesti

79

9. Mate Čvrljak akadem.kipar prof.likov.umjetnosti 10. Franka Filippi-Užičanin dipl.psih.prof. prof.psihologije 11. Bruno Hrvatin dipl.politolog prof.polit. i gospod. 12. Anita Gasparini prof. sociolog. i folozof. prof. sociol. i etike 13. Elvio Blažina muzikolog str.uč.gl.umj.vod.pj.zb. 14. Husein Hadžalić prof. povijesti i flozofije prof.pov.,filoz.,log.i et. 15. Karmen Diminić-Milevoj dipo.geograf prof.geografije 16. Štefan Sagaj prof.matem.i nacrt.geom. prof.matematike 17. Stanka Germin dipl.inž.matematike prof.matematike 18. Violeta Buršić prof.matematike prof.matematike 19. ðani Žufić prof.matematike prof.matematike 20. Ticijana Šumberac prof.matem.i fizike prof.mat. i fiz. 21. Ivan Mileta prof.fizike prof.fizike 22. Nedeljko Mandić prof.mat. i fiz. prof.inform.i računal. 23. Vesna Tupac-Prosen dipl.inž.matemat. prof.mat. i informat. 24. Eler Diminić dipl.inž.računar. prof.informatike 25. Željko Brenčić prof.fiz. i elektrotehnike prof.fiz.i elek.gr.pred. 26. Lino Gobo prof.fiz. i elektrotehnike prof.elektrot.gr.pred. 27. Milivoj Crvak prof.elektrotehnike prof.elektrot.gr.pred. 28. Ivica Komadina dipl.voj.inž.elektrotehnike prof.radion.vj.u elektr 29. Lučano Tenčić ing.elektrotehnike struč.uč.radion.vj.u el. 30. Božo Santro prof.mehanike i pogon.stroj. prof.stroj.gr.pred. 31. Milan Pjević prof.mehanike i strojarstva prof.stroj.gr.pred. 32. Elvis Miletić prof.meh.tehnol. prof.str.gr.pred.i voñ.PN 33. Graciela Čvrljak dipl.ekonomist prof.ek.gr.pred. 34. Josipa Verbanac dipl.ekonomist prof.ekonom.gr.pr. 35. Orijana Tenčić dipl.ekonomist prof.ekonom.gr.pr. 36. Kristina Tenčić dipl.ekonomist prof.ek.gr.pred.i vod.PN -trgovci 37. Zvonimir Pavičić prof.biologije prof.biologije 38. Čeda Perko dipl.inž.poljoprivrede prof.biol.,biol.s hig., poznav.robe i prehrana 39. Lori Luketa-Dagostin dipl.inž.poljopriv. prof.biologije

80

40. Mira Hrvatin dip.inž.biotehnol. prof.kemije,higijene 41. Ljerka Lisica dipl.inž.kemije prof.kem.i poznav.robe 42. Zdravko Štingl prof.fiz.odgoja prof. TZK 43. Josip Golja prof.fiz.odgoja prof. TZK 44. Ljiljana Štingl prof.fiz.odgoja prof. TZK 45. Julia Štemberga prof.fiz.odgoja prof. TZK 46. Elviana Frančula-Tenčić prof.njem. i tal.j. prof.njemač.j. 47. Vesna Petrović prof.njem.j.i knj.i fran.j.i knj. prof.njem. i franc.j. 48. Jean Barić prof.eng.j.i knj.i jug.j.i knj. prof.engleskog j. 49. Mirjana Hrvatin prof.pov. umj. i engl.j. prof.engleskog j. 50. Anka Dundara prof.engl.j.i knjiž.i tal.j. prof.engleskog j. 51. Tatjana Buršić prof.engl.j.i knjiž.i tal.j.i knj. prof.engleskog j. 52. Bruna Milevoj prof.njem.j.i knjiž.i engl.j. prof.njem. i engl.j. 53. Jadranka Popović prof.engl.jezika prof.engles.j. 54. Elide Baskijera prof.tal.j.i knj.i španj.j. prof.tal.j. 55. Tatjana Brenko apsolv. Pedagoš.fak. str.uč.latinskog jezika 56. Dorijano Mohorović VKV kuh.sp.V.st.str.spr. struč.uč.kuharstva 57. Nevio Gašparini VKV kon.spec.-V.st.str.spr. struč.uč.ugos.posl. 58. Albis Dušić KV konobar surad.u nas.ugost.posl. 59. Ivica Jurčević VKV kuh.sp.-V.st.str.spr. struč.uč.kuhar. 60. Marinela Benažić tekstil.tehnicar struč.uč. PN u tekstilu 61. Gordana Bilać inž.tekst.tehnol. str.uč.PN u teks.,konstr. odjeće,tekst.materijali 62. Nevio Faraguna nast. PN- VI.st.str.spr. struč.uč. PN u stroj., zaštita na radu 63. Otavio Poldrugovac VKV alatničar struč.uč. PN u strojar. 64. Doris Franković KV tokar surad.u nast. strojar. 65. Igor Zulijani strojobravar-IV. st.str.spr. surad.u nast. strojar. II. ORGANIZACIJSKO-RAZVOJNA SLUŽBA

1. Čedomir Ružić prof.hrv.j.i knjiž.i tal.j. ravnatelj škole 2. Nelda Griparić prof.franc.j. i knjiž. voditelj programa 3. Irena Crvak prof.ind.pedagog. pedagog i vod.progr.

81

4. Zlatko Arapović voj.pom.akad. satničar i vod.progr. 5. Mirjana Dobrić dipl.psih.-profesor prof.psih.,psih.,vod.prog. 6. Sonja Brezac prof.ind.pedag.-bibliot. knjižničar 7. Nevio Glavičić učitelj PN vod.šk.rad.(stroj.,tekst., elektroteh. 8. Maksida Stanišić dipl.inž.rudarstva odgojitelj. u uč. domu III. ADMINISTRATIVNA SLUŽBA

1. Dorjana Golja dipl.oec tajnica 2. Leonida Basanić ekonomist računopolagač 3. Nevenka Files ekonomist blagajnik 4. Nevenka Mišon admin.-kadr. administrat.poslovi 5. Tatjana Rozić admin.tehn. administrat.poslovi IV. TEHNIČKA SLUŽBA ODRŽAVANJA I ČIŠŠENJA

1. Dino Belušić SSS 2. Anton Licul VKV 3. Josip Mikuljan KV 4. Natalija Bedrina NKV 5. Zora Černjul NKV 6. Gracijela Kos NKV 7. Fanika Kos NKV 8. Dragica Pletikos NKV 9. Sedika Fehratović NKV 10. Subhija Suljić NKV 11. Leonida Mikuljan NKV 12. Lučana Tenčić NKV V. VANJSKI SURADNICI

1. Vilim Grbac svećenik vjeronauk 2. Stipan Mišura svećenik vjeronauk 3. Miro Alilović prof.geogr. geografija 4. Delfina Arapović dipl.polit. politika i gospodarstvo 5. Sandra Juran prof.biol.i kem. biologija 6. Ondina Franković nastav.geograf. geografija

82

(Iz Godišnjeg plana Škole za šk. god. 1998./99.)

Sonja Brezac

ŠKOLSKA KNJIŽNICA

Školska knjižnica Srednje škole Mate Blažine Labin svojim informa-cijskim sadržajima i sredstvima, te neposrednim radom s korisnicima (učenicima i nastavnicima), integralni je dio odgojno-obrazovnog sustava škole i jedan od bitnih čimbenika u realizaciji nastavnih sadržaja.

RAZVOJNI PUT

Podaci o razvojnom putu školske knjižnice poznati su od 1971. godine, kada se postojeći knjižnični fond od približno 7000 knjiga prenio iz male, skučene prostorije u prostor od 60 metara četvornih. Nesumnjivo je, da je s obzirom na postojeći fond, i dotad postojala knjižnica, ali o njezinu radu i djelovanju podaci nisu poznati. Sigurno je da je o radu knjižnice i nabavi knjiga, pored svih ostalih poslova, brinuo tadašnji direktor prof. Stjepan Matečić, ali tko je izdavao knjige kroz prozorčić "športelin", nije poznato.

Školske godine 1963./64. u knjižnici radi nastavnica Ana Bacho za koju u Matičnoj knjizi zaposlenih piše: "Od 1962. godine radi kao stalni nastavnik u Rudarskom školskom centru, a od šk. god. 1963./64. kao honorarni nastavnik u Gimnaziji i kao čuvar knjižnice".

Kraće vrijeme u knjižnici radi i Siniša Paunović, koji od 1.09.1970. radi kao profesor njemačkog jezika i rasporeñuje se na rad u knjižnici do 1.11.1971. Od 1.11.1971., pored rada u nastavi, u knjižnicu dolazi Jelica Šćira. Ona od 1.09.1972. u knjižnici radi puno radno vrijeme sve do 2.09.1994., kada odlazi u mirovinu.

Preseljenjem u nove prostore započinje se s funkcionalnim opremanjem knjižnice, te sa stručnom obradom knjižnične grañe, pa se započelo s izradom abecednog i stručnog kataloga. U tom razdoblju osjeća se potpuna nebriga prema knjižnici, pa ona stoga ne ostvaruje svoju pravu funkciju i nema svoje mjesto u odgojno-obrazovnom procesu. Prevladavalo je mišljenje da je njezina namjena isključivo posuñivanje knjiga školske lektire.

83

S vremenom se sve više osjećala potreba da se funkcija knjižnice mora izmijeniti u zavisnosti o odgojno-obrazovnim programima škole. Potrebe korisnika, nastavnka i učenika, postaju sve zahtjevnije, pa se u programe rada knjižnice sve više uvode nastavni sadržaji. S obzirom da je postojeći knjižnični fond često bio nedostatan za realizaciju nastavnih sadržaja, intenzivno se nabavlja knjižnična graña u skladu s potrebama škole.

U to vrijeme započelo se s planskim i organiziranim radom s učenicima. Knjižnica je od samog početka imala slobodan pristup knjižničnoj grañi u cijelosti dostupnoj učenicima i ostalim korisnicima, čime su oni mogli zadovoljiti svoje potrebe prema sadržajima koji su ih zanimali, ili koji su im trebali za realizaciju nekoga nastavnog zadatka. Znakovito je da je već tada knjižnica u svom prostoru imala čitaonicu u kojoj su učenici mogli realizirati pojedinačni ili grupni istraživački rad.

S rastom i širenjem škole ubrzo je i postojeći prostor postao nedostatan pa smo šk. god. 1977./78. s knjižnicom povezali još jednu prostoriju, čime se prostor povećao na 85 četvornih metara, što je omogućilo još bolje uvjete i raznovrsniji rad s učenicima. Novi prostor omogućio je da se iz nastavnih kabineta vrati stručna literatura koja je slobodnim pristupom postala dostupna i učenicima.

Koliki je knjižnični fond iz toga razdoblja ne zna se precizno. U jednom pisanom materijalu o razvojnom putu knjižnice, koji je gospoña Jelica Šćira sačinila za potrebe Stručnog aktiva knjižničara održanog u našoj školi 8. ožujka 1986., stoji: "Omjer beletristike i stručne literature je 50:50%, s tendencijom da stručna literatura prevlada. S obzirom da je naš centar polivalentan, sve se više posvećuje pažnja obogaćivanju stručnog fonda. Nabavu stručnih knjiga diktiraju nam odrañena usmjeranja, odnosno obrazovni programi".

Iz navedenog prikaza proizlazi da se organiziranim radom sve više nastojalo knjižničnu grañu staviti u funkciju nastave, odgoja i obrazovanja. U prostoru knjižnice počinje se odvijati nastava u novom obliku, a započinje se i s prvim oblicima samostalnoga istraživačkog rada, uz korištenje različitih izvora znanja. U travnju 1984. godine školska knjižnica preseljena je u sadašnji prostor, adaptiran za njezine potrebe.

ŠKOLSKA KNJIŽNICA DANAS

Danas se knjižnica nalazi u prostoru ukupne površine 155 metara četvornih, a od 1. svibnja 1993. u njoj radi prof. Sonja Brezac.

84

Knjižnica je smještena u zapadnom krilu školske zgrade, na prvom katu, i ima pogodne uvjete za rad. Sastoji se od dvije prostorije. U prvoj prostoriji odvija se komunikacija s korisnicima. Tu su smještene knjige iz književnosti, jezika, gramatike i pravopisa, katalozi i stalni izlog novonabavljene knjižnične grañe. U drugoj prostoriji je čitaonica s otprilike 40 sjedećih mjesta za individualni ili grupni rad korisnika. Tu su smještene stručne knjige, referentna zbirka, periodika i AV-graña.

Izgradnji i oblikovanju knjižničnog fonda posvećuje se od samog početka posebna pažnja dobrim i brižnim planiranjem nabave knjižnične grañe, a kvaliteta fondova održava se redovnim provoñenjem revizije, te opisom grañe.

Uporedo s izgradnjom fondova izgrañuje se i razvija svijest o ulozi i zadacima knjižnice u realizaciji nastave. Knjižnica postaje integralni i vrlo važan segment odgojno-obrazovnog sustava škole. Njezini fondovi su otvoreni i dostupni svim korisnicima pod jednakim uvjetima i odreñeni Pravilnikom o radu školske knjižnice.

Knjižnična graña sastoji se od: - Zbirke knjižne grañe koja sadrži preko 18.900 knjiga, a podijeljena je

u zbirku knjiga lijepe književnosti (beletristike), zbirku informativne i znanstvene literature, referentnu zbirku i zavičajni fond.

- Zbirke periodike koja obuhvaća 38 naslova različitih novina i stručnih časopisa.

- Zbirke neknjižne grañe u koju spadaju filmovi, dijafilmovi, gramofonske ploče, magnetofonske vrpce, audio i video kasete, CD-i, te ostala ilustrativna i dokumentarna graña.

Sva se knjižnična graña inventarizira, katologizira i klasificira po Univerzalnoj decimalnoj klasifikaciji, te organizira u abecedni, stručni i predmetni katalog. Svojim informacijskim sadržajima i pomagalima pokriva potrebe iz svih nastavnih predmeta.

U školskoj knjižnici posebna se pažnja posvećuje odgojno-obrazovnom radu s učenicima što se postiže u suradnji s predmetnim nastavnicima i stručnom službom škole. Kroz različite oblike rada, prilazeći učenicima individualno ili kao grupi, nastoji se prvenstveno poticati interes prema knjizi, proširivati njihove kulturne i znanstvene vidike, a istovremeno ih navikavati na samostalan istraživački rad na izvorima informacija. Korisničke navike na visokoj su razini jer su korisnici dobro educirani za pretraživanje informacija i samostalno služenje knjižničnom grañom.

85

Zahvaljujući dobroj nabavci, obradbi i prezentaciji knjižnične grañe, učenici imaju razvijenu kulturu čitanja i informacijsku pismenost, pa su sve nastavne i izvannastavne aktivnosti, grupni i individualni rad učenika nezamislivi bez školske knjižnice.

U šk. god. 1997./98. u knjižnicu je bilo učlanjeno 840 učenika, što je 83% od ukupnog broja upisanih učenika.

Knjižnična graña korištena je u skladu s Pravilnikom o radu knjižnice. Učenici su posuñivali uglavnom knjige iz književnosti, a znanstvena se literatura i periodika manje posuñivala i korištena je u čitaonici. Prema podacima iz godišnjeg izvješća proizlazi da je u šk. god. 1997./98. knjige iz knjižnice posudilo 3.077 učenika i da su im izdane 3.053 knjge i to 2.364 iz obvezatne školske lektire, 483 iz beletristike i 206 stručnih knjiga.

Tijekom školske godine u čitaonici je održano 112 sati nastave (individualni, grupni ili timski oblici rada) i to iz ovih predmeta: hrvatski jezik, engleski jezik, poduzetništvo, umjetnost, povijest, psihologija, zemljopis, hrvatsko gospodarstvo i biologija.

Individualni rad s učenicima u čitaonici odvijao se tijekom cijele školske godine, a zabilježeno je da je 2630 učenika samostalno radilo u čitaonici. Učenicima je pružena stručna pomoć kod pretraživanja informacija i korištenja knjižničnih fondova, a osposobljavalo ih se je za samostalni rad i izradu pismenog uratka (referata, seminarskog ili maturalnog rada).

Knjižničnu grañu školske knjižnice redovito koriste nastavnici i ostali djelatnici škole (83 učlanjena), a usluge knjižnice koriste i vanjski članovi (grañanstvo i bivši učenici naše škole).

Stručni rad i informacijska djelatnost su značajni segmenti rada školske knjižnice. On obuhvaća nabavu knjžnične grañe, inventarizaciju, obradu nove grañe, cirkulaciju grañe, informiranje o novoj grañi, voñenje statistike i provoñenje revizije.

U šk. god. 1997./98. nabavljeno je i stručno obrañeno 545 svezaka knjiga, od čega je škola kupila 395 knjiga, Ministarsvo prosvjete RH (preko Ureda za prosvjetu i kulturu Županije istarske) 77 knjiga, Odjel za kuturu Županije istarske 3 knjige dok je donacijama Tvornice cementa Koromačno i učenice Jasne Miletić, te donacijom izdavača, nabavljeno 70 vrlo vrijednih knjiga.

86

Prema strukturi, najviše je nabavljeno udžbenika i priručnika za potrebe nastave (281 knjiga), dok se ostalo odnosi na beletristiku, znanstvenu literaturu i knjige za referentnu zbirku.

Kulturna i javna djelatnost knjižnice odvija se kontinuirano tijekom školske godine, a sadržaji se realiziraju u knjižnici ili izvan nje. Redovito se održavaju izložbe knjižnične grañe (tematske izložbe i izložbe novona-bavljene grañe), glazbene tribine (veče posvećeno Beethowenu), književno-umjetničke večeri. Tako su na primjer učenici III.f razreda (gimnazija), povodom Mjeseca hrvatske knjige, organizirali l6. listopada 1998. vrlo uspješni program iščitavanja knjige Richarda Bacha "Galeb Jonathan Livingston", uz klavirsku pratnju i videoprojekciju scenskog prikaza Galeba Jonathana Livingstona.

U povodu ovogodišnjeg Mjeseca hrvatske knjige organiziran je i vrlo uspješni susret učenika i nastavnika s knjževnicom Vesnom Krmpotić koji se održao u čitaonici knjižnice 28. listopada 1998.

U sklopu kulturne i javne djelatnosti školske knjižnice za učenike se organizira posjet ostalim kulturnim ustanovama u gradu, kao što je Gradska knjižnica i Narodni muzej, te posjet Sveučilišnoj knjižnici u Puli u sklopu posjete Sajmu knjiga.

Svake godine za učenike se organizira posjet Sajmu knjiga "Interliber" u Zagrebu, a tom prilikom učenici mogu upoznati najnoviju produkciju domaćih i stranih izdavača. Boravak u Zagrebu koristi se za posjet Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, Hrvatskom narodnom kazalištu ili muzeju "Mimara".

Školska knjižnica Srednje škole Mate Blažine Labin bila je 29. rujna 1998. ponovno, nakon dvanaest godina, domaćin Aktivu knjižničara osnovnih i srednjih škola Županije istarske. Tom su se prilikom knjižničari iz osnovnih i srednjih škola mogli upoznati s našom knjižnicom i njezinim radom. Pored radnog dijela sastanka, učenici škole prezentirali su gostima rad Debatnog kluba škole kroz razradu teze "Moguća korist od genetskog inženjeringa veća je od moguće štete". Aktiv je vodila voditeljica Matične službe za narodne i školske knjižnice Istarske županije, diplomirani knjižničar Tea Grujić, koja je prigodom boravka u našoj školi izjavila:

"Knjižnica Srednje škole Mate Blažine u Labinu vrlo je dobro organizirana školska knjižnica koja sve svoje zadaće ispunjava na visokoj razini. Primjerna je nabavka knjižnične grañe koja, osim o potrebama nastavnih sadržaja, vodi računa o svim specifičnim interesima svojih

87

korisnika srednjoškolaca. Prinovljena graña obrañuje se (katalogizira i klasificira) prema svjetski prihvaćenim knjižničnim standardima. Sve knjige i časopisi, pa i referentna zbirka, dostupni su u slobodnom pristupu što omogućuje demokratizaciju učenja i samostalno osposobljavanje učenika za intelektualni rad. Ugodan čitaonički prostor oplemenjen je originalnim umjetničkim radovima i neopterećen strogim pravilima ponašanja. Svojim korisnicima, kako učenicima tako i profesorima, knjižnične usluge dostupne su u svo raspoloživo radno vrijeme jedine školske knjižničarke Sonje Brezac kojoj doista nije lako obaviti sve stručne poslove i zadovoljavati potrebe tisuću korisnika knjižnice. Još jedan jednako dobar knjižničar omogućio bi cjelodnevnu otvorenost knjižnice i univerzalnu dostupnost informacijama - ma gdje one bile. Neka to bude prioritet za sljedećih 40 godina!"

U cilju još boljeg rada i veće djelotvornosti školske knjižnice, u tijeku su pripremne radnje za njenu kompjutorizaciju. Računalo će, osim stručnih poslova, omogućiti i pretraživanje Interneta i drugih on-line baza podataka, čime bi školska knjižnica za svoje korisnike, učenike i nastavnike, postala mjesto pravog susreta s višemedijskim izvorima znanja, mjesto istraživanja i samoučenja, ishodište cjeloživotnog obrazovanja.

ŠKOLSKA RADIONICA

Povijest i razvoj strojarskih zanimanja i školske radionice u uskoj je svezi s poviješću i obilježavanjem 50. godišnjice školstva u Labinu.

Prvi učenici u strojarska zanimanja upisuju se 1946. godine. Nastavu pohañaju u Vinežu, u barakama bivše talijanske vojske, a praktičnu nastavu obavljaju van škole. Nakon godinu dana sele u Rašu, u prostorije današnje osnovne škole, a 1949. sele se u Labin, u današnju školsku zgradu. Prilikom dolaska nalaze neožbukanu zgradu, bez prozora i vrata. U zgradu se ulazilo s južne strane, po drvenoj skeli. Ipak, vremenom, zgrada je sanirana. Do 1958. godine praktična nastava se izvodila van škole. Koordinator je Lino Verbanac i on je vodio brigu o učenicima. Te godine zapošljavaju se prvi nastavnici koji praktičnu nastavu počinju izvoditi u školskoj radionici. Prva strojna oprema sastojala se od par tokarilica i glodalica te aparata za elektrolučno zavarivanje. Velikim entuzijazmom svih zaposlenih, te uz pomoć labinske privrede, školska radionica je sve opremljenija suvremenim strojevima i opremom. To rezultira mnogobrojnim priznanjima i nagradama koje su labinski učenici osvojili na ondašnjim republičkim i državnim

88

natjecanjima. To naročito dolazi do izražaja krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina. U cilju poboljšanja nastave, te zbog skučenog prostora, prišlo se izgradnji nove radionice i školskih učionica opremljenih suvremenim NC-strojevima. Praktična nastava se u novoj radionici počela izvoditi 1989. godine. Slobodno se može reći da je to jedna od najbolje opremljenih radionica u sustavu školstva Hrvatske. Važnu ulogu u izgradnji i opremanju školske radionice i učionica imao je voditelj radionice, pok. prof. Gracijano Kiršić, te ravnatelj, prof. Željko Brenčić.

Učenici koji su na republičkom, saveznom i meñunarodnom takmičenju osvojili nagrade i priznanja su:

1. Franko Brenčić - prvo mjesto 1958. na Saveznom takmičenju za zanimanje alatničar u Beogradu.

2. Na Republičkom takmičenju tokara u Labinu 1969./70. prvo mjesto osvajaju: Ivan Stojić, Marijan Zakrajšek, Hans Sašek, a drugo Josip Fonović, Ivan Juričić, Lino Čekada.

3. Gracijano Težak - 2. mjesto na Saveznom takmičenju alatničara u Banja Luci 1976.

4. Na Republičkom takmičenju tokara u Rijeci, 1979. godine: Dario Dobrić - prvo mjesto, Davor Fonović - drugo mjesto, Dalibor Zahtila - treće mjesto, a ekipno je osvojeno prvo mjesto.

5. Na Republičkom takmičenju u Rijeci 1980. godine osvojeno je 2. mjesto za zanimanje alatničar - Florijano Franković i 1. mjesto za zanimanje strojobravar - Elio Zgrinskić.

6. Na Meñunarodnom takmičenju tokara u Rovinju, 1994. godine Roland Udovičić osvojio je prvo, a Boris Benić drugo mjesto.

EKONOMIJA

Ekonomska škola otvorena je u Labinu šk. g. 1971./72. Prve dvije generacije učenika pohañale su u Labinu samo prve dvije godine, a treću i četvrtu godinu završavale su u Ekonomskoj školi u Puli ili Opatiji.

Prvi maturanti naše Ekonomske škole maturirali su krajem lipnja 1977. Još je jedna generacija učenika (šk. g. 1997./78.) završila Ekonomsku školu s usmjerenjem u prvoj godini školovanja, a nekoliko generacija kasnije za ekonomsko usmjerenje opredjeljuje se u trećoj godini učenja (sustav srednje škole pripremni-završni stupanj).

Danas je Ekonomska škola stručna četverogodišnja škola.

89

U cilju promicanja i unapreñenja struke, Hrvatska zajednica računovoña i financijskih djelatnika organizirali su i provodili državno natjecanje učenika završnih razreda srednjih ekonomskih škola iz knjigovodstva s bilanciranjem. Ranije je to radio Savez računovodstvenih i financijskih radnika Hrvatske u suradnji sa SIZ-om za ekonomiju i bankarstvo, Zajednicom ekonomskih programa i Prosvjetno-pedagoškom službom Republike Hrvatske. Danas natjecanje organizira i provodi Ministarstvo prosvjete i športa Republike Hrvatske i Hrvatska zajednica računovoña i financijskih djelatnika u suradnji sa Zajednicom ekonomskih škola Republike Hrvatske.

Natjecanje se održava gotovo dvadeset godina, s prekidom 1992. i 1993. Na Republičkom (državnom) natjecanju svake godine sudjeluje prosječno 30 srednjih ekonomskih škola sa 40-ak učenika. (Natjecanje se do 1994. održavalo na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a od 1995. održava se u Stubičkim Toplicama).

Za postignuti uspjeh na natjecanju, pored novčanih nagrada i priznanja, svi učenici koji su se plasirali do 10. mjesta beneficirani su odreñenim brojem bodova prilikom upisa u vertikali ekonomskog obrazovanja, na više ekonomske škole i ekonomske fakultete u Hrvatskoj.

Učenici naše Ekonomske škole postigli su na tim natjecanjima izuzetne rezultate. Najznačajnija priznanja i nagrade po godinama:

- U Zagrebu 24. travnja 1986., na VII. republičkom natjecanju, priznanje i 1. nagrada (osvojeno 1. mjesto) dodijeljena je učenici Aleksandri Čekada (i 15 bodova beneficije prilikom upisa na više škole i ekonomske fakultete)

- U Zagrebu 3. travnja 1987., na VIII. natjecanju iz računovodstva i financija, (priznanje i 2. nagrada i osvojeno 2. mjesto), dodijeljena je učenici Leonidi Biljuh (i 10 bodova beneficije)

- U Zagrebu 5. svibnja 1988., na IX. republičkom natjecanju učenica Irena Antonelli osvojila je 10. mjesto (bodovi beneficije),

- U Zagrebu 6. svibnja 1991., na XII. republičkom natjecanju, učenica Barbara Miletić osvojila je 7. mjesto i odreñeni broj bodova beneficije

- U Zagrebu, 16. svibnja 1994., na XIII. republičkom natjecanju (I. Državno) učenica Suzana Poldrugovac osvojila je 10. mjesto. Natjecatelji koji su osvojili jedno od prvih deset mjesta nagrañeni su novčanom nagradom i beneficiranim odreñenim brojem bodova prilikom upisa u vertikali ekonomskog obrazovanja

90

- U Stubičkim Toplicama 10. i 11. svibnja 1996., na XV. državnom natjecanju učenica Sofija Keresteš osvojila je III. mjesto, novčanu nagradu, priznanje te beneficirani broj bodova.

Nagrade i pismena priznanja uručena su na sjednici Izvršnog odbora Zajednice.

Državnom natjecanju prethodila su izlučna natjecanja u školama i županijama (prije područnih društava računovodstvenih i financijskih radnika). I na regionalnim natjecanjima postizani su dobri rezultati: 1985. Oriana Kos osvojila je 1. mjesto (7. na Republičkom natjecanju), a 1988. Irena Antonelli zauzima takoñer 1. mjesto.

Učenici ekonomske škole sudjelovali su na takmičenju iz birotehnike 1989. i 1990. godine. 1989. Sudjelovale su učenice Dženifer Ružić i Josipa Ljuna. Takmičenje se održalo u Vinkovcima. U Čakovcu je 1990. na takmičenju sudjelovala Sandra Čule i osvojila 7. mjesto. Mentor na takmičenju bila je prof. Josipa Verbanac.

ELEKTROTEHNIKA

Obrazovanje za zanimanja u elektrotehničkoj struci u Labinu započinje početkom rada Srednje škole na hrvatskom jeziku i traje do danas s odreñenm prekidima. Do 1970. godine obrazovanje za električare odvijalo se u Školi učenika u privredi. Teorijska nastava održavala se u Školi, a praktična u poduzećima Labinštine. Prvi redovni nastavnici elektrotehničke struke bili su prof. Petri, Rudić i Dapčević.

Učila i nastavnih pomagala bilo je malo. Samostalnim radovima učenika, uz pomoć nastavnika i uz pomoć labinskih poduzeća (posebno IUR-a), polako se stvaraju uvjeti za kvalitetniju nastavu. Neka od tih učila koriste se i danas u nastavi kao primjer kako se razvijala tehnologija u elektrotehnici.

Nakon prekida od 1960. do 1971. godine obrazovanje se nastavlja pri SŠC "Mate Blažina" na različitim stupnjevima i kroz različite sustave obrazovanja: trogodišnje obrazovanje za elektroinstalatera, elektrome-haničara, zatim kroz opću školu pa nastavak za elektrotehničara u Puli i Rijeci, na IV. stupnju stručne spreme za mehaničara za električne strojeve, montera električnih vodova i na kraju za elektrotehničara, odnosno elektromehaničara i elektroinstalatera. Pored toga, u nekoliko navrata organizirano je obrazovanje uz rad na IV. i V. stupnju stručne spreme.

91

Kako je nemoguće odvijati nastavu u tehničkim strukama bez praktikuma i opreme, vrlo velikim naporom, uz odricanje nastavnika i učenika i svesrdnu podršku gospodarstva Labina i SIZ-ova usmjerenog obrazovanja, stvoreni su vrlo solidni uvjeti za odvijanje nastave u elektrotehničkoj struci.

Danas se nastava u elektrotehničkoj struci odvija u dva praktikuma i u prostorijama za radioničke vježbe opremljenim modernim laboratorij-skim pultovima sa svim izvorima napona i ureñajima za regulaciju i mjerenje napona. Pored toga škola ima i učila za odvijanje nastave iz svih predmeta u elektrotehničkoj struci. Posebno se ističe moderna oprema za ispitivanje električnih strojeva, automatizacije, energetske elektronike i zaštite od el. struje. Svake godine učenici, izrañujući praktične radove za završni rad, obogaćuju fond učila čime se osuvremenjuje nastava. Treba napomenuti da je dio učila kupljen sredstvima dobivenim radnim akcijama učenika.

Nastava se odvija djelomično i u poduzećima Labinštine, posebno praktična nastava.

Pored redovnih nastavnika nastavu održavaju i vanjski suradnici što omogućava vezu izmeñu škole i gospodarstva i osuvremenjava nastavni proces najnovijim praktičnim znanjima.

Vrlo dobrom suradnjom s elektrotehničkim školama u Istri, Rijeci i Zagrebu omogućena je razmjena iskustava u obrazovanju elektrotehničkih kadrova. Učenici su tijekom svog školovanja postizali značajne rezultate u znanosti. Sudjelovali su i na mnogim natjecajima i postigli vrlo dobre rezultate (npr. 1993. godine na natjecanju za elektromehaničare u Rovinju postigli su zapažene rezultate). Većina ih se zaposlila u gospodarstvu Labinštine gdje su se pokazali kao dobri djelatnici, poduzetnici i gospodarstvenici. Mnogo je učenika upisalo i uspješno završilo fakultete (više od 50). Nekolicina ih je stekla znanstvene titule magistra i doktora znanosti.

Stručni aktiv nastavnika iz područja elektrotehnike srednjih škola Istarske županije od 1994. godine djeluje pri Srednjoj školi Mate Blažine Labin. Za predsjednika je izabran Milivoj Crvak, profesor ove škole.

FIZIKA

Nastava fizike zastupljena je od početka djelovanja Srednje škole u Labinu. Formiranjem specijalizirane učionice i praktikuma fizike od samog

92

su početka stvarani uvjeti za kvalitetan rad. Dio opreme ostao je iz vremena kad su se učenici školovali na talijanskom jeziku, a dio potječe iz raznih laboratorija rudnika. Konstantnim opremanjem, nastava fizike je opremljena relativno dobrom, suvremenom opremom iz svih područja fizike. Stručni aktiv fizike ima specijaliziranu učionicu, spremište za učila i prostor za nastavnike. Prvi nastavnik fizike na našoj školi bio je Maks Petri.

U Labinu su, zbog izuzetnih aktivnosti i uspjeha u nastavi fizike, u dva navrata održana državna natjecanja i to 1976. i 1992. godine. Nekoliko puta su održana i županijska natjecanja.

Na natjecanjima iz fizike izuzetne rezultate postigli su mnogi učenici ove škole. Ističemo neke od njih: ðani Juričić i Vladimir Medica, danas doktori znanosti, zatim Boris Karužić, Željko Zahtila, Boris Bastijanić, Željko Ernečić, Zoran Pajcur, Davor Rimac, Branislav Konjević, Jasenko Fabeta, Vesna Prosen, Ivan Tomašić, Damir Mikuljan, Vedran Sprčić, Boris Faraguna, Ivan Vadanjel, Robert Radović i drugi.

Trenutno je na postdiplomskm studiju iz atomske fizike bivša učenica naše škole ðulijana Verbanac.

TEKSTIL

Tekstilno usmjerenje Srednje škole Mate Blažine Labin djeluje od 1973. godine, kada je upisana prva generacija konfekcionera. Tada je škola imala stručnu i materijalnu pomoć jedine tvornice konfekcije na Labinštini, "25. maja" u Raši. Uz profesore Srednje škole, svoje su stručno znanje na tadašnje učenike prenosili "vanjski" suradnici, tadašnji stručnjaci u "25. maju": Anñelo Kos, Marija Perhat, Valter Gojčeta, Josip Zahtila, Luciano Bolterstain, Malvina Faraguna i Denis Licul.

Dugi niz godina školska je radionica bila smještena u tadašnjoj Tvornici lutaka i igračaka u Raši (kasnije INDA), da bi se oko 1990. godine preselila u prostorije zgrade Učeničkog doma i konačno 1995. u školsku zgradu u Labinu. Mijenjale su se generacije, mijenjali su se profesori, nastavnici i stručni suradnici.

Prvih godina nastavnici su se pridržavali programa konfekcijske struke, da bi kasnije izmjenom programa konfekcije u program krojača prešli na zahtjevnije, i za sve interesantnije programe. U početku su se šivali razni modeli po mjerama učenica, koje bi one s ponosom nosile, a na kraju bi one sposobnije izradile sebi haljinu u kojoj bi se ponovno pojavile na maturalnoj

93

večeri. Sudjelovale su i na takmičenju u Pazinu s avangardnim modelima izrañenim iz crnih najlona i osvojile prvo mjesto. Bio je to uspjeh i učenika i tadašnjih nastavnika Denis Licul i Malvine Faraguna. To nas je ponukalo da sa još većim elanom i entuzijazmom prijeñemo i na veće projekte. U početku su to bile interne modne revije, samo u razredu, zatim izložbe u holu školske zgrade, a na kraju izložbe maturalnih radova. Ponukani većom motivacijom i zainteresiranošću učenika za praktičan rad, iako uz uvijek prisutan nedostatak materijalnih sredstava, te s dotrajalim strojevima, uz dodatan napor djelatnika škole, počevši od tadašnjeg ravnatelja, pok. prof. Gracijana Kiršića, voditeljica prof. Nelde Griparić i Irene Crvak, te nastavnice praktične nastave Marinele Benažić, te uz pomoć vanjske suradnice manekenke gospoñe Violete Muhić, bila je realizirana veća modna revija u Malom kazalištu, a kasnije i na maturalnoj zabavi. Prikazani su prvi modeli koje su učenice same izradile prema kreacijama poznatih kreatora, uz neke svoje prijedloge. Uvidjelo se da se time poboljšava kvaliteta škole, povećava motiviranost učenika za rad i potiče umjetnički duh nadarenih učenica i nije se stalo. Otada se svake godine pod geslom "Od zamisli do gotovog proizvoda" ide dalje u nove projekte, uz uvijek prisutan entuzijazam učenika i stručnog aktiva tekstila: voditeljice prof. Irene Crvak, nastavnica Marinele Benažić i ing. Gordane Bilać, na čelu s ravnateljem škole, prof. Čedomirom Ružićem.

KEMIJA

U SŠC "Mate Blažina" Labin šk. god. 1977./78. upisala se prva generacija kemičara. U vrlo zahtjevan program upisalo se 20 učenika koji su po završetku školovanja mogli steći zanimanja:

- na III. st. kemijsko-tehnološki radnik - na IV. st. kemijsko-tehnološki stručni radnik

Uvoñenje kemijske struke proizašlo je iz tada iskazanih potreba industrije na području bivše općine Labin, a nosioci potreba za ovakvim kadrovima bili su: IUR Labin, TE Plomin, TPC Koromačno, THV Most Raša, TKP Podpićan, "25. maj" Labin, Kvarnerplastika Labin i dr.

U razdoblju od 10 godina bilo je 8 generacija kemičara. Mnogi od njih nastavili su školovanje na sveučilištima diljem Hrvatske i danas su priznati stručnjaci. Zadnja generacija maturirala je šk. god. l987./88. i otada se obrazovanje za ovu struku gasi, što je, na žalost, rezultat prestanka rada niza industrijskih postrojenja na Labinštini.

94

O ovih osam generacija brigu su vodili razrednici: Ljerka Lisica, Irena Milevoj, Mira Hrvatin i Zlatko Arapović.

Obrazovanje kemičara u SŠC "Mate Blažina" Labin bez daljnjeg je utjecalo i na razvijanje interesa učenika za rad u izvannastavnim aktivnostima s područja prirodoslovlja, pa je to bio temelj za razvijanje kemijske grupe, a zatim i kemijsko-biološko-ekoloških radionica koje i danas po broju učenika spadaju u najbrojnije u školi, a po rezultatima meñu najuspješnije.

ODGOJNO-OBRAZOVNA I DRUŠTVENA DJELATNOST ŠKOLE

Ravnatelj Čedomir Ružić

BOGATI ODGOJNO-OBRAZOVNI RAD ŠKOLE

1996./97.

Srednja škola Mate Blažine ostaje i dalje u cjelini mjesto gdje se svesrdnim zalaganjem njezinih profesora i učenika čine kvalitetni pomaci i dostojno ostvaruju mnogi hvalevrijedni nastavni i izvannastavni projekti i

95

rezultati - i to organiziranim radom u slobodnim aktivnostima i dopunskim oblicima rada s nadarenim učenicima. Po aktivnostima te vrste naša je škola nadaleko poznata i priznata.

I ove smo godine ostvarili zapažene rezultate:

Iz jezično-izražajnog područja (literarna grupa - Ivana Repac i Danijela Peršić - čija su literarna ostvarenja na županijskom Lidranu 97. predložena na državnu smotru Lidrano 97. koja se ove godine održala u Šibeniku. Scenska grupa imala je zapaženi nastup na županijskoj razini u Puli.

Iz prirodoslovno-matematičkog područja (grupe matematičara) općinska razina u konkurenciji I. razreda - 1. Roberto Škopac i Sanjin Petrović, 2. Marin Stipanov, 3. Roberto Bastijanić; II. razreda - Mirta Smoković; III. razreda - 1. Jakša Babel, 2. Sebastijan Brenčić, 3. Katja Banišić; IV. razreda - 1. Boris Vretenar, 2. Igor Gržalja. Na Županijsko natjecanje mladih matematičara pozvana je Mirta Smoković u kategoriji II. razreda osvojivši 1. mjesto i Jakša Babel u kategoriji III. razreda (3. mjesto).

Škola je bila domaćinom Županijskog natjecanja i smotre mladih kemičara. U segmentu provjere znanja prvih razreda Lara Batičić zauzela je 3. mjesto; u segmentu susreta mladih kemičara - istraživačkih radova- 1. su mjesto zauzele Mirjana Juričić i Mirta Smoković, 2. Sebastian Brenčić, a 3. Tamara Vale i Doris Vlačić. Pravo na sudjelovanje stekli su gimnazijalci I. razreda, prvoplasirani na općinskom natjecanju: Lara Batičić, Sanjin Petrović i Nikola Musić, drugoplasirani Petar Milevoj i trećeplasirani Neven Brezac, Sonja Marković i Ivana Načinović, IV. razreda, prvoplasirani Mauro Materljan i drugoplasirani Boris Vretenar. Na Državnom natjecanju iz kemije, održanom u Crikvenici, učenica Mirjana Juričić (II. razred gimnazije) radnjom "Vodom ili alkoholom do kvalitetnih pripravaka iz ljekovitog bilja", osvojila je 4. mjesto.

Na Županijski susret i natjecanje iz biologije pozvani su sljedeći učenici: Lara Čekada i Karena Ongaro (IV. razred), Mirela Muminović i Silvija Rejec (III. razred).

Na natjecanju iz fizike na županijskoj razini u kategoriji I. razreda - 1. Ivan Vadanjel, 2. Roberto Škopac, 3. Jasna Jelčić; III. razreda - 1. Anamarija Banišić, Iva Širol, Katja Banišić i Doris Vlačić; IV. razreda - 1. Gordana Stojšić, 2. Boris Vretenar. Na županijskom natjecanju "Znanost mladima" Ivan Vadanjel dijeli 1. mjesto u kategoriji I. razreda.

Iz tehničko-informatičkog područja (grupe informatičara / općinska razina) - 1. Igor Gržalja, 2. Sebastian Brenčić, 3. Boris Stanišić. Igor Gržalja

96

predstavljao je našu školu na Danima mladih informatičara Hrvatske u Zadru u kategoriji programiranja za srednjoškolce, zauzevši 13. mjesto, te je kao jedini iz Županije istarske stekao pravo sudjelovanja na III. hrvatskoj informatičkoj olimpijadi. Ostala mjesta na županijskom natjecanju: 5. Sebastian Brenčić, 12. Boris Stanišić, 15. Marin Stipanov i Zoran Kiršić. Igor Gržalja je s ekipom informatičara sudjelovao na natjecanju Američke računalske lige, zajedno sa Sebastianom Brenčićem Zlatkom Žgaljardićem i ekipom juniora: Marinom Stipanovim, Nikolom Musićem, Robertom Bastianićem, Nevenom Brescem i Milanom Perićem. Temeljem postignutih rezultata, 8 je učenika bilo pozvano na završno natjecanje najboljih ekipa iz cijelog svijeta u SAD-u (Salt Lake City - Utah). Opet smo bili jedini iz Županije istarske, uz još četiri škole iz Hrvatske. Na ponos našem školstvu, zauzeli su 10. mjesto u svijetu!

Ugostitelji (kuhari: Marino Baćac, Pjero Oreški, Dalibor Zagorc, Goran Vretenar, Sanela Bajrić, Tina Bošković i Mirzeta Hasanović, te konobari: Mladena Grozdanić, Vanesa Drndić, Hana Kujraković, Bernad Rošić, Dragan Savić i Mario Višković) sudjelovali su na meñudržavnom natjecanju, manifestaciji u gastronomskim disciplinama "Gastro 97" u Dubrovniku, osvojivši tri srebrna odličja u konkurenciji 41 škole iz Hrvatske, 3 iz Italije, Mañarske, B i H, i to: Bernard Rošić i Sanela Bajrić u disciplini pripremanja slatkog jela pred gostom, Mario Višković i Marino Baćac za pripremanje slanog jela pred gostom, te Mladena Grozdanić za kratku barsku mješavinu.

Na drugom Županijskom natjecanju učenika srednjih škola iz znanja hrvatskog jezika (i tu je naša škola bila uspješan domaćin!) u konkurenciji I. razreda - 1. mjesto Ivana Repac, II. razreda - 2. mjesto Marija Milevoj, 3. Mirta Smoković i IV. razreda - 2. mjesto Rebeka Kudić, a 4. Luka Karlović. Ivana Repac nas je uspješno predstavila na Državnom natjecanju u poznavanju hrvatskoga jezika u Zadru, zauzevši 4. mjesto u kategoriji prvih razreda.

Iz stranih jezika - talijanskog (županijska razina u kategoriji općih gimnazija IV. razredi: - 7. Gordana Stojšić, 9. Željko Paliska i 15. Patricija Bertoša), engleskog (županijska razina kategorije jezične gimnazije za III. razrede: - 2. mjesto Iva Knežević i 3. mjesto Ivana Fonović, 4. Milda Mišon - kategorija općih gimnazija III. razredi: - 4. Tina Blečić, 6. Gordana Juričić i 16. Dragana Kos) i njemačkog jezika (školsko/županijsko natjecanje: - 1. Matilda Klapčić, 2. Dajanta Bertoša i 3. ðeni Blašković).

97

Grupa za zemljopis - općinska razina u konkurenciji I. razreda: - 1. Sanjin Petrović, 2. Ivana Načinović, 3. Silvija Šumberac; III. razreda - 1. Jakša Babel, Rovena Runko, 3. Maksim Juričić. Svi navedeni učenici sudjelovali su i na Županijskom natjecanju iz geografije.

Na Županijskom natjecanju iz knjigovodstva učenici Roberto Brezac i Tanja Gobo osvojili su 4. mjesto.

Ekološka grupa škole ove je godine dobitnica popularne godišnje državne nagrade za zaštitu okoliša, najznačajnijega ekološkog priznanja u Hrvatskoj. U organizaciji Državne uprave za zaštitu okoliša osvojila je srebrnu plaketu u konkurenciji 18 nominiranih prijedloga iz cijele Hrvatske. Svečanom uručenju u Haludovu prisustvovala je učenica Tamara Vale.

Ekološka je grupa, izmeñu ostaloga uključena u UNESO-ov projekt podizanja ekološke kulture jugoistočnoga Sredozemnog mora, pod nazivom SEMEP - South Eastern Mediterranean Sea Project. U tom su projektu, u organizaciji Ministarstva prosvjete i športa, u koji je inače uključeno 45 škola iz Hrvatske, uključeni i naši učenici i nastavnici (20 učenika i 7 nastavnika). Oni su proveli istraživanja i dostavili rezultate, a na temelju iskazane maštovitosti, motivacije i brzine, naša je škola uvrštena u prvu skupinu od 10 njih koje će ovog ljeta odabrati po jednog učenika (nas će predstavljati učenik Korado Paliska) za sudjelovanje u Ljetnoj školi UNESCO SEMEP projekta u Grčkoj, gdje će prikazati rezultate istraživanja kolegama iz osamnaest mediteranskih zemalja.

Grupa mladih modnih kreatora neumorno priprema svoje kreacije u obrtničkoj radionici škole. Imali su dosad niz javnih nastupa: završna priredba dočeka Djeda Božićnjaka, "Fashion news" - festival mode i nastup učenice II. razreda Emili Mohorović sa svojim kreacijama, maturalna zabava svibnja 1997. s kolekcijom Odjeća kroz povijest (18 modela koje su izradile učenice III. razreda tekstilne struke), Dani odjeće - natjecanje tekstilnih škola Hrvatske s kolekcijom od 5 modela kreatorice Emili Mohorović.

Tijekom ove školske godine osnovan je Djevojački pjevački zbor koji broji 35 članica. Zbor je najprije uvježbao božićne pjesme s kojima je dvaput javno nastupao. U drugom polugodištu radilo se na četveroglasnoj skladbi Ivana Matečića Ronjgova "Bilo vavek veselo", te na šaljivoj kompoziciji iz XVI. stoljeća "Mascherati" Giovannija Domenica da Nole.

Napokon smo pri našoj školi dobili i Školski športski klub kao oblik izvannastavne aktivnosti tjelesne i zdravstvene kulture, s nizom sekcija.

98

Činjenica je da se učenici žele baviti športom i njime ispunjavati slobodno vrijeme, a uz to prevladati iskušenja opasna po svoje zdravlje. Dosad se u klub učlanilo 225 srednjoškolaca. Iskazali smo se kao domaćini županijskih natjecanja u rukometu (osvojili I. mjesto u muškoj i ženskoj konkurenciji) i malom nogometu, te postigli zapažene rezultate na meñužupanijskom natjecanju iz rukometa (ženska ekipa osvojila je II. mjesto).

Za svaku je pohvalu početak osposobljavanja mladeži za značajnu funkciju Crvenog križa koju je potaklo Gradsko društvo Labin. Uspješno su sudjelovali, predstavljajući Grad Labin i Županiju istarsku na prvom nacionalnom natjecanju ekipa mladeži Hrvatskog Crvenog križa, osvojivši visoko 3. mjesto u jakoj konkurenciji. Nastupili su u sastavu: Toni Brezac, Petar Milevoj, Marjana Načinović, Monika Kiršić i Andrea Kiršić.

Početkom veljače započeo je s radom Debatni klub. Cilj mu je razvijanje komunikacije meñu mladima, zasnovane na racionalnim argumentima i kritičkom sagledavanju suprotne strane. U relativno kratko vrijeme klub je okupio 70 učenika, gimnazijalaca, koji bi subotom živo debatirali, vježbajući pritom govorništvo na temu vegetarijanstva, zaštite životinja, feminizma, smrtne kazne, uloge roditelja, umjetnosti, ovisnosti...

Duže vrijeme provlači se ideja o pokretanju školskog lista koji bi obuhvatio učeničke novinarske i literarne radove i informacije. Pred sam kraj školske godine okupili su se vrijedni učenici koji su ovu ideju proveli u djelo. Cjelokupan rad na tiskanju lista i kreiranju stranica, u skladu s trendom u svjetskoj novinarskoj grafici, obavili su učenici Dean Škopac, Hrvoje Vukelić i Alen Višković sa suradnicima.

1997./98.

Zahvaljujući požrtvovnim učenicima i njihovim mentorima, nismo bili vrijedni i aktivni samo u školi već i izvan nje, u javnom i kulturnom životu.

U šk. god. 1997./98. zlatnim slovima bilježimo najbolju učeničku radioemisiju na državnom natjecanju Lidrano 98. Na toj razini imamo i visoko cijenjene literate, vrsne novinare Školskog lista, poznavatelje hrvatskog jezika oboružane zamjetnim znanjem, vrijedne biologe, vrle rukometašice, odlične poznavatelje organizacije Crvenog križa i prve pomoći, svjetski afirmirane informatičare, knjigovoñe, neiscrpne i maštovite modne kreatore i krojače, zatim dobre poznavatelje engleskoga i njemačkog jezika, kemičare, fizičare i matematičare, vrijedne konobare i kuhare, rukometaše i košarkaše itd.. Zaista, impozantan broj darovitih učenika (njih

99

devedesetak najuspješnijih) koji su ove godine predstavljali našu školu, grad i županiju na raznim natjecanjima i susretima.

REZULTATI NATJECANJA, SUSRETA I SMOTRI

Rezultati sa županijskih natjecanja

KEMIJA Kategorija natjecanja I. razredi-gimnazija 2. mjesto - Sanja Kos, I.o i Eda Mikuljan, I.l Kategorija susreti 1. Mirjana Juričić, III.o i Gordana Juričić, IV.f "Kvascem protiv opasnih metala" 2. Mirta Smoković, III.o "Brza identifikacija aerozagañivača" 2. Sebastian Brenčić, IV.f "Moraju li zauljene vode biti problem?" 3. Lara Batičić, II.o i Sanjin Petrović, II.f "Izrada komparatora za odreñivanje Ph vrijednosti"

FIZIKA I. razredi - 3. mjesto Sandra Miletić, I.f IV. razredi - 3 mjesto Sebastian Brenčić, IV.f

MATEMATIKA I. razredi - 1. mjesto Sandra Staniša, I.o IV. razredi - 3. mjesto Jakša Babel, IV.f

INFORMATIKA 4. mjesto - Sebastijan Brencić, IV.f 7. mjesto - Marin Stipanov, II.f

HRVATSKI JEZIK I. razredi - 3. mjesto Sanja Kos, I.o II. razredi - 2. mjesto Ivana Repac, II.o III. razredi - 1. mjesto Mirta Smoković, III.o - 4. mjesto Marija Milevoj, III.o - 5. mjesto Laura Kokot, III.o

ENGLESKI JEZIK

100

- nejezični smjer 4. mjesto Valdet Luboteni, III.o 11. mjesto Nensi Runko, III.o - jezični smjer 1. mjesto Maja Višković, III.l 6. mjesto Antica Černjul

TALIJANSKI JEZIK 6. mjesto - Sanja Blašković, III.o 12. mjesto - Tanja Franković, III.o

NJEMAČKI JEZIK 3. mjesto Ana Cvečić - III.f opće gimnazije 4. mjesto Sanja Blašković - III.o opće gimnazije 5. mjesto Iva Knežević - IV.l jezične gimnazije

LIDRANO Literarni izraz 1. Danijela Peršić, III.d 2. Ivana Repac, II.o

ŠKOLSKI LISTOVI I RADIJSKE EMISIJE 1. Školski list Uredništvo: - Hrvoje Vukelić III.l - Alen Višković III.l - Dean Škopac IV.l 2. Šišmiš izlasci - lake ili teške note Radioemisija - Iva Širol, IV.o

GASTRO - IV. županijska smotra u predstavljanju istarskih jela

Konobari Kuhari 1. Ketrin Blašković, III.h 1. Matija Bertoša, III.g 2. Sara Kokot, III.h 2. Mirza Kešetović, III.g 3. Danijela Žuić, III.h 3. Tina Bošković, III.g 4. Kristian Načinović, III.h 4. Mirzeta Hasanović, III.g 5. Petar Hudi, III.h 5. Dalibor Kos, III.g 6. Dubravko Ilovar, III.h 6. Sanel Kenjar, III.g 7. Tomas Gabrijelić, III.g 8. Jasmin Mujkić, III.g 9. Mario Diminić, II.g 10. Danijel Martinović, III.g

BIOLOGIJA Anamarija Banišić - IV.o - Mulj fekalne stanice - 4. mjesto

101

Katja Banišić, IV.o - Iskoristivo gorivo Tamara Vale - IV.o - Biopročišćivač - 5. mjesto Doris Vlačić - IV.o Ines Floričić - IV.o - Dermatoglifi - 2. mjesto Mauro Miletić - IV.f - Je li fekalna stanica promašena Korado Paliska - IV.f - Investicija ili ponos grada - 3. mjesto

LOGIKA - meñužupanijsko natjecanje 13. mjesto - Marija Milevoj, III.o gimnazije 14. mjesto - Laura Kokot, III.o gimnazije

NATJECANJE IZ POZNAVANJA ORGANIZACIJE CRVENOGA KRIŽA I PRVE POMOŠI - 1. mjesto 1. Franko Gergorić, II.d 4. Edi Baša, II.e elektro ekonomija 5. Bruno Hrvatin, II.e elektro 2. Marijana Načinović, II.d 6. Dragana Makivić, I.d ekonomije 3. Sandra Miletić, I.f gimnazije

NATJECANJE U RUKOMETU - MUŠKI - 1. mjesto 1. Endi Petrić, IV.e 7. Nebojša Mitrović, II.g 2. Mirzet Begić, III.l 8. Roberto Gaspari, II.h 3. Sanel Brašnjić, II.l 9. Toni Brezac, II.e 4. Bruno Hrvatin, II.e 10. Danijel Pizentić, II.e 5. Hrvoje Hrvatin, III.l 11. Marko Zagorec, II.e 6. Igor Vujaković, II.e 12. Saša Mirković

NATJECANJE U RUKOMETU - ŽENSKE (županijsko - 1. mjesto i meñužupanijsko - 2. mjesto) 1. Lara Kljajić, III.l 7. Slañana Milanović, I.d 2. Kristina ðokić, I.t 8. Hermina Mrkaljević, III.h 3. Tea Linić, II.o 9. Iva Šumberac, IV.o 4. Sanja Bućan, I.l 10. Sabina Ibrahimović, II.d 5. Marina Zahtila, III.f 11. Andreja Diković, I.o 6. Aleksandra Lazarić, III.f

NATJECANJE U KOŠARCI - sudjelovanje 1. Marko Mohorović, I.o 7.

Vjekoslav Kos, II.f 2. Edi Juričić, I.o 8. Igor Gobo, II.a 3. Valter Ardalić, I.o 9. Robert

Pužar, II.e

102

4. Ivan ðerman, I.d 10. Valter Mikuljan, III.l

5. Andrea Vladić, I.e 11. Danijel Zahtila, I.h

6. Rajan Milošević, I.e

Rezultati državnih natjecanja

INFORMATIKA Sebastian Brenčić, IV.f - pozvan na državno natjecanje u Čakovec

od 18. 04. do 22. 04. 1998.

TEKSTIL 1. Državno natjecanje "Dani odjeće u Varaždinu" Sudjelovali smo u dvije kategorije: 1. Izrada odjevnog predmeta 36. mjesto - Berina Mujkić i Rozita Gobo, III.j

2. Modna revija - kolecija - 18. mjesto - kreator Emili Mohorović, III.j

- pojedinačni model - 11. mjesto - kreator Emili Mohorović, III.j

KNJIGOVODSTVO S BILANCIRANJEM 21. mjesto - Sebastijan Belić, IV.d ekonomije

NATJECANJE IZ POZNAVANJA ORGANIZACIJE CRVENOG KRIŽA I PRVE POMOŠI - 7. mjesto 1. Franko Gergorić, II.d 4. Edi Baša, II.e 2. Marijana Načinović, II.d 5. Bruno Hrvatin, II.e 3. Sandra Miletić, I.f 6. Dragana Makivić, I.d

BIOLOGIJA - 7. mjesto 1. Anamarija Banišić, IV.o 2. Katja Banišić, IV.o

LIDRANO 1. mjesto - Iva Širol, IV.o - radio emisija Danijela Peršić, III.d - zapaženi literarni rad

HRVATSKI JEZIK 2. mjesto - Ivana Repac, II.o 6. mjesto - Mirta Smoković, III.o

103

NATJECANJE U RUKOMETU - ŽENSKE - 4. mjesto 1. Lara Kljajić, III.l 7. Slañana Milanović, I.d 2. Kristina ðokić, I.t 8. Hermina Mrkaljević, III.h 3. Tea Linić, II.o 9. Iva Šumberac, IV.o 4. Sanja Bućan, I.l 10. Sabina Ibrahimović, II.d 5. Marina Zahtila, III.f 11. Natali Zupičić, I.o 6. Aleksandra Lazarić, III.f

Kao mlada i mala ugostiteljska škola, po mišljenju kompetentnih osoba iz Ministarstva i Županije, te gastro-stručnjaka, naša je škola zaslužila pohvale za veličanstvenu organizaciju susreta izmeñu sedamdesetak učenika - konobara i kuhara ugostiteljskih škola Istarske županije, na IV. predstavljanju istarskih jela, pod pokroviteljstvom Istarske županije - Odjela za prosvjetu i kulturu, Odjela za turizam i trgovinu Istarske županije, Grada Labina i Ureda za prosvjetu i kulturu Ministarstva prosvjete i športa, a uz svesrdnu podršku osoblja hotela Mimosa u Rapcu i mnogobrojnih sponzora, koji su bili ujedno gosti gala večeri, uz predstavnike - ravnatelje i mentore iz dvadesetak ugostiteljskih škola širom Lijepe naše.

Ove nam je šk. god. pripala čast da se u našoj sredini dogodi Završnica natjecanja državnog prvenstva školskih športskih klubova srednjih škola u ženskom rukometu, pod pokroviteljstvom Ministarstva prosvjete i športa i supokroviteljstvom Grada Labina, što je takoñer besprijekorno organizirano, i za što nam je pripalo priznanje Plaketa Ministarstva prosvjete i športa Republike Hrvatske.

Kod nas je održana još jedna završnica i dodjela priznanja ovogodišnje ekoakcije "Neka moja Istra blista", koja se svake godine provodi pod pokroviteljstvom Grada Labina uz čiju smo pomoć i ove godine oplemenili okoliš i radni prostor Škole i Učeničkog doma, a pomogli smo i Rapcu u pripremi za predstojeću turističku sezonu. U toj akciji sponzor nam je bila Turistička zajednica Grada Labina. Naša nas je ekološka grupa, koja djeluje već 20 godina, uz uključivanje u ekoakciju, i ove godine obradovala brojnim zanimljivim edukacijskim projektima i akcijama na Dan voda, Dan planeta Zemlje, te nastavkom rada u okviru UNESCO-vog SEMEP projekta.

Ove je šk. god. u našoj je školi održan seminar Stručnog aktiva nastavnika elektrotehnike srednjih škola Istarske županije na temu osuvremenjivanja nastave elektrotehnike s obzirom da imamo jednu od najmodernijih oprema za ispitivanje električnih strojeva i iz automatizacije.

104

Zapaženo je bilo sudjelovanje dijela naše strukovne škole, strojara i tekstilaca, sa svojim izlošcima i proizvodima te modnom revijom na 1. obrtničkom sajmu Istre u Poreču, na poziv i u organizaciji Obrtničke komore Istarske županije i pod pokroviteljstvom Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske.

Nadalje, u organizaciji naše škole i projekta "Labin zdravi grad", a uz pokroviteljstvo Istarske županije i Grada Labina, održan je u sklopu Motovunske ljetne škole promicanja zdravlja "Meñunarodni mini parlament" uz sudjelovanje predstavnika, mentora i učenika, iz Norveške, Latvije i Metkovića te naše škole. Nizom prezentacija i debata Grad Labin i Škola su dokazali da su zaslužili da budu okupljalište za sve zainteresirane škole u Hrvatskoj, i da i ubuduće budu domaćini takvih razmjena stručnih mišljenja i susreta mladih iz Europe.

Uz već postojeći predbroj glasila srednjoškolaca pod nazivom "Školski list", koji u cijelosti nastaje iz pripreme i kompjutorske obrade samih učenika (u suradnji s Labinskom tiskarom), a čiji je prvi broj svečano promoviran na Dan Grada Labina, u ovoj šk. god. svoju je promociju doživio i učenički list na njemačkom jeziku pod nazivom "Treff". Autori su mu učenici četvrtih razreda gimnazije koji uče njemački kao 1. odnosno 2. strani jezik.

Završetak ove nastavne godine obilježen je koncertom Djevojačkoga pjevačkog zbora i glazbenika naše škole - polaznika Osnovne glazbene škole "Matko Brajša-Rašan" iz Labina i Srednje glazbene škole "Ivana Matetića Ronjgova" iz Pule, što će najvjerojatnije postati tradicijom, te će se svake godine održavati u Župnoj crkvi u Labinu.

Tradicionalno je postalo i predstavljanje postignuća učenika i djelatnika Škole (kao što smo prošle godine učinili u Narodnom muzeju i Malom kazalištu). Ove godine smo se predstavili na drukčiji način zahvaljujući višemjesečnom radu naših informatičara. Nedavnom promocijom WEB stranica na Internetu, prigodom 50. roñendana naše škole, oni su nas uveli u svjetsku komunikacijsku mrežu. Na URL adresi http://members.xoom.com/labinskola, jednostavnim "klikom" na željenu ikonu svatko se može, u bilo kojem trenutku, iz bilo kog mjesta, uvjeriti (kroz razne zanimljive priloge: povijest škole, opće informacije, školske aktivnosti, upisi, šaljiva stranica, novosti...) zašto je labinska škola zadržala stečeni renomé.

105

Škola ove godine obilježava, uz 50. obljetnicu nastave na hrvatskom jeziku, još jedan izuzetan jubilej - 40. obljetnicu prvih maturanata Gimnazije, koja je na čelu s prof. Stjepanom Matečićem dala vrsne stručnjake. Stoga je i naslovnica na Internetu posvećena upravo njima i svima onima koji su do danas doprinijeli njenoj afirmaciji. Ne zaboravljamo ni našega nedavno preminulog prof. i kolegu Gracijana Kiršića, pročelnika Županijskog odjela, koji je bio inicijator mnogih projekata i inspirator generacije mladih koji preuzimaju kormilo Škole.

(Iz Izvješća ravnatelja za šk. god. 1996./97. i 1997./98.)

Mirjana Hrvatin i Irena Crvak

ŠKOLA KAO MJESTO NA KOJEM SVI OSJEĆAJU PRIPADNOST, USPJEŠNOST I SLOBODU

U sklopu obrazovanja u teoriji kontrole, odnosno prema novom nazivlju teoriji izbora, u listopadu 1996. godine, Irene Crvak, pedagog i voditelj elektro i tekstilne struke i Mirjana Hrvatin, profesor engleskog jezika, prisustvovale su Prvome meñunarodnom kongresu konzorcija kvalitetnih škola u St. Paulu, glavnom gradu Minnesote, SAD.

Na Kongresu smo našu školu predstavljale na poziv dr. Judy Anderson, predsjednice Meñunarodnog udruženja kvalitetnih škola i ravnateljice jedne osnovne škole. Gostoprimstvo gospoñe Anderson, njenu pažnju tijekom boravka u Minnesoti i trud koji je uložila da osim prisustvovanja Kongresu posjetimo još i četiri škole te budemo gosti Ministarstva obrazovanja, gotovo je nemoguće riječima izraziti, jer ono je neizmjerno. Udruženje kvalitetnih škola okuplja škole koje rade, ili su na putu da rade, na temeljima teoretskih postavki teorije izbora čiji je autor dr. William Glasser, osnivač i predsjednik Instituta za teoriju izbora, realitetnu terapiju i kvalitetno rukovoñenje.

Teorija izbora objašnjava cjelokupno ljudsko ponašanje na drukčiji način nego što to čini dobro nam poznata stimulus-response (podražaj-odražaj) teorija ("Vičeš ti, pa vičem i ja!"). Jednostavnim riječima rečeno, a takav i jeste jezik ove teorije, sve što radimo, mislimo, osjećamo (a uz to nam i tijelo nešto poručuje) biramo sami, kao što to i sam naziv teorije kazuje.

106

Nikoga ne možemo prisiliti da radi, misli ili osjeća kako mi to želimo, a svakodnevno bespotrebno i beskorisno na to gubimo toliko energije. "Možemo", odnosno mislimo da smo "uspjeli" u tome, samo u slučaju kada i druga osoba želi isto.

Cjelokupno nam je ponašanje uvjetovano stalnim porivom da zadovoljimo sve genetski nam dane potrebe: da preživimo, pripadamo (volimo), budemo uspješni (priznati), slobodni i da se zabavljamo. Kada sve ove potrebe uspješno zadovoljavamo, (ne zaboravljajući i ne ugrožavajući pritom potrebe drugih!), sretni smo i zadovoljni, a kada to ne činimo, nastaju brojni problemi.

Realitetna terapija je vrsta savjetodavnog razgovora u kojem klijent, voñen pitanjima terapeuta, uglavnom sam dolazi do jasnije slike onoga što želi i što radi, odnosno što bi mogao raditi da uspješnije zadovolji nezadovoljene potrebe. Kvalitetno rukovoñenje je, kao i kvalitetna škola (a nastavnik je u svom poslu svakako i rukovoditelj), primjena teorije izbora na radnu sredinu. Primijenjena na školu, znači da škola treba postati mjesto u kojem svi, učenici i nastavnici, a i ostali (uključujući i roditelje) uspješno zadovoljavaju svoje potrebe: osjećaju da pripadaju, da su uspješni i slobodni, te da se učeći zabavljaju. Kvalitetna škola je škola bez prisile, sretna škola. Svaka je kvalitetna škola osebujna i razlikuje se od ostalih kvalitetnih škola. Kvalitetnom se školom ne postaje, trajno se traže bolja rješenja i to u svojoj sredini.

Tijekom boravka, na Kongresu smo prisustvovale predavanjima, radionicama i prezentacijama. Bilo je zanimljivo i nadasve poučno vidjeti i čuti kako drugi rade, prepoznati sličnosti i uočiti razlike, naučiti i spoznati novo, primjenjljivo.

Zadnjeg dana bio je organiziran Meñunarodni razgovor za sudionike Kongresa iz zemalja izvan Sjeverne Amerike, iz Meksika, Kanade, Australije, Irske, Švedske, Koreje, Slovenije. Tada smo preko fotoalbuma naše škole, koji su svi prisutni pomno razgledali, pokazale nešto od onoga što i kako mi radimo, posebice na projektima.

U vrijeme boravka u Minnesoti izložile smo uz to, s ostalim sudionicima iz Hrvatske, prospekte Labina i Rapca. Sudionici su ih razgledali, ponijeli sa sobom, i nikad se ne zna, možda sljedećeg ljeta netko od njih i navrati u ove krajeve.

Gospoña Anderson nam je organizirala vrlo bogat i sadržajan boravak. Posjetile smo tri osnovne i jednu srednju školu. Te su škole dobro

107

opremljene, prostori su ugodni. Mislimo da mi po opremi i ne zaostajemo toliko mnogo, ili nedostižno iza njih. Ono što je različito, i što ih čini ugodnijim, to je ozračje koje u njima vlada, ljubaznost u meñusobnom ophoñenju, vidljivo zadovoljstvo pri radu, pozitivna energija, otvorenost i spremnost za razgovor i kod učenika i kod nastavnika.

Škole su dosta velike (srednja ima 1.600 učenika), većinom su smještene izvan naselja, te imaju potreban mir. Okružene su zelenim površinama, igralištima, a dakako i parkiralištima. (Ovaj se posljednji podatak našim učenicima najviše sviña!). Za predstavnike iz Hrvatske i Slovenije organiziran je i radni posjet Ministarstvu obrazovanja gdje smo izuzetno srdačno primljeni, a dva tima od po troje ljudi zaista su nam temeljito obrazložili što rade i planiraju, koji su im ciljevi i vizije, kako su organizirani, a zanimali su se i za stanje kod nas, za naša iskustva.

Prethodno rečeno još nije sve iz "sadržaja" boravka. Prvi je dan Kongresa u Minnesoti, naime, bio Dan prosvjetnih radnika. Kažu da je toga dana kroz hotel u kojem se Kongres održavao prošlo oko 7.000 prosvjetnih djelatnika. Za njih je bilo izloženo nepregledno mnoštvo različita radnog materijala, te smo djelić toga i mi razgledale. Minnesota nije "tipična" Amerika, naša slika Amerike iz filmova. St. Paul, iako glavni grad Minnesote, miran je i čist grad u kojem se osjećate sigurno. Njegov grad blizanac (preko mosta) Minneapolis, najveći je grad. Nalazi se na rijeci Mississipi, a šetnja do rijeke i pogled na brodove s lopaticama (ili kako se to već zove), više je nalikovala na prizore iz nekih drugih vremena. Stanovništvo Minnesote je vrlo raznoliko. Ima mnogo useljenika. Čule smo podatak da u jednoj školi ima djece koja kod kuće govore 57 različitih jezika! U srednjoj smo školi razgovarale i sa tri učenika iz Bosne. Zaposlenost je gotovo potpuna. Klima je u Minnesoti oštra. Kad smo stigle bilo je pretoplo za to doba godine, ali smo tijekom boravka osjetile i hladan vjetar, i kišu, čak i malo snijega. U St. Paulu su, upravo zbog oštrih zima, zgrade u užem središtu grada meñusobno povezane ostakljenim tunelima - prolazima u visini prvog kata, što smatramo vrlo uspješnim arhitektonskim i nadasve "humanim" rješenjem. Od zanimljivosti treba još spomenuti obilazak najvećega trgovačkog centra u Americi, ponosa stanovnika. A ono što će odsada nadalje ostati neizbrisiv znak sjećanja na nezaboravan boravak u St. Paulu, mala je crvena jabuka, simbol našeg poziva: učitelja i nastavnika.

108

DRAMSKE DRUŽINE

1983. - 1993.

"U malom Labinu, bez snažnih kulturnih tokova, generacije mladih srednjoškolskih dramskih družina u okrilju Srednje škole Mate Blažine već cijelo jedno desetljeće iniciraju kazališna dogañanja zahtjevnim scenskim uprizorenjima i snažnim umjetničkim doživljajima. Roñene u klupama tamošnje Srednje škole u sklopu nastave filmske i scenske kulture, izvannastavnih aktivnosti i javnih kulturnih djelovanja Škole, afirmiraju se već u samome startu na pozornicama širom Istre, regije i Hrvatske.

Kazalište je to koji uvijek nanovo iznenañuje zrelim i inteligentnim pristupom, avangardizmom, neprekidnim svojim istraživanjem, snažnim intelektualnim nabojem, porukama, i kazalište koji disciplinirano i jedinstveno odigranim predstavama dobrano nadilazi prosječnost srednjoškolskih kazališnih družina.

Dramska je to radionica posebna kova i stvaralačkog identiteta koja uvjerljivo preskače uske provincijske kulturne krugove, grupa zanesenjaka i mladih glumaca koja svojim porukama i kazivanjima na otvorenoj sceni opušta i veseli, ostvaruje osvježenje, ali i tjera na razmišljanje o tome kuda ide ovaj svijet i mi u njemu.

Smjenjuju se generacije mladih glumaca, mijenjaju se lica i akteri, a dramski workshop Srednje škole Mate Blažine i dalje proizvodi promišljene i provokativne kreacije. Na radost svoju i svojih poklonika, na čuñenje kritičara koji kao da se pitaju: Kako i dokle? Odgovor otprilike glasi: Uspjeha se postiže kad se na jednom mjestu istodobno nañu znanje, ljubav i strpljivi, uporni rad. A sve to našlo se u njihovom voditelju, dramskom pedagogu, profesoru hrvatskog jezika Čedomiru Ružiću, koji je meñu labinskim srednjoškolcima upalio plamen ljubavi prema dramskom kazivanju i koji ih polako i pažljivo vodi kroz labirinte dramske poetike i jezika. Iza tihog, skromnog profesora krije se ogromna stvaralačka snaga, moć da svoja htijenja, ideje i viñenja prenosi na discipliniranu mladost, koja tada u krajnjem rezultatu spontanošću njihova kolektivnog stvaralaštva izuzetno profesionalno, žanrovski i stilski besprijekorno - u smislu dorečenosti sredstava kojim se služe i teme kojom se bave, osloboñena sputanosti i stega, svjesna moći vlastitog duha - na otvorenoj sceni sama postaje kreatorom, a ne samo interpretom kazališnog čina." (Marijan Milevoj)

109

Dosad se gotovo dvjestotinjak učenika uz pomoć školskih i ponekog vanjskog stručnjaka, zaljubljenika u kazališnu umjetnost, uspješno ogledalo na raznim projektima dramske radionice kao i izravno u amaterskom ansamblu, dobro se pritom zabavljajući, kako sami znaju reći, pripremajući se za njih, nastupajući veoma nadahnuto i bez treme na brojnim natjecanjima u dramskom izrazu na općinskoj, županijskoj i državnoj razini te na smotrama kazališni amatera Hrvatske i u misijama meñugradske suradnje i kulturno-pedagoškog rada. Uvijek su bili nagrañeni burnim pljeskom jer su, po mišljenju kompetentnih, ostvarivali scenski doživljaj koji nadilazi domete takvih produkcija, a u isto vrijeme umjeli su iznijeti veći učinak od predstava gostujućih profesionalaca. Pjesnik Daniel Načinović je to lijepo rekao:

"Na ovim našim obalama, tik uz vodu,

imadu neka biljke i biljčice što iz kamena rastu a ne vidiš im ni grumen zemlje.

Takav je ovaj Teatar u Labinu, trajanje što godinama s vremena na vrijeme upućuje poziv:

Neka uñu glumci!"

VODIČ KROZ DRAMSKE PREDSTAVE

"Autobus, autobon, autoson" burleska na predlošku "Stilskih vježbi" R. Quenaua

Važniji nastupi: - 7. susret dramskih amatera Zajednice općina Rijeke - Rovinj

(prvonagrañeni) - Završnica Festivala mladih - Pazin - Susret kazališnih amatera Hrvatske - Sisak - Filozofski fakultet - Zadar

Kod prvih pokušaja iz 1983./84., u sklopu nastave scenske i filmske kulture, krenulo se od kratkih improviziranih dramatizacija kako bi se u svakodnevnim životnim situacijama otkrila spontana reakcija, koje se potom primjenjivala u kontroliranim scenskim situacijama iz kojih je nastala scenska burleska na predlošku "Stilskih vježbi" R. Quenaua pod nazivom "Autobus, autobon, autoson", u čijoj je realizaciji sudjelovao čitav jedan

110

razred tadašnjeg odgojno-obrazovnog usmjerenja. Grupa je bila tzv. emitivnog modela, tj. težila je vlastitom izrazu koristeći razne stilske postupke (improvizirarujući i eksperimentirajući kako bi se poništila i premostila rampa koja dijeli glumce od gledališta) kako bi poručili da jeziku i komunikaciji prijeti najveća tragedija - nemoć da izrazi naša istinska osjećanja i intelektualna stanja u svijeti tzv. "široke potrošnje" gdje je jezik sveden na konfekcijsku tvorevinu. U tome su zaista sjajni i zadivljujući bili mladi glumci: Zijada Ahmetović, Helena Boškailo, Jasminka Šorić, Bosiljka Glumac, Suzana Juričić, Nataša Jelčić, Sandra Keršan, Olivela Kos, Suzana Martinović, Vera Mohorović i Vilim Filipović, scenografkinja Alida Černjul, šminkeri: Vesna Bratičić i Rosana Milevoj, te zaduženi za rasvjetu i ozvučenje: Neven Milevoj, Miljen Savić, Oskar Tonelo i Boris Zahtila.

"Klackalica" autorsko djelo dramske grupe

Važniji nastupi: - Susret dramskih i recitatorskih grupa srednjih škola Zajednice općina

Rijeka - Senj (prvonagrañeni) - Završnica Festivala mladih - Pazin - BRAMS (Beogradska revija amaterskih malih scena) meñunarodni

susret - Beograd

"Grupa djevojaka - sada maturantica, pod vodstvom profesorice Veljke Milevoj-Blečić - već drugu godinu uzastopno najugodnije iznenañuje ljubitelje kazališne umjetnosti. Postižu nezapamćen uspjeh koji će "zlatnim slovima" ostati zapisan u povijesti dramskog amaterizma regije, predstavljajući nas originalnom vlastitom tvorevinom pod nazivom "Klackalica". Priča je to o nama koji jesmo i onima koji će doći. Stravično upozorenje na vrijeme plastike, totalne ljudske otuñenosti, automatizacije i robotizacije. Predstava traje samo 18 minuta. Meñutim, u toj esencijalnoj zgusnutosti djevojke su svojom igrom te čistom i jasnom porukom kazale daleko više nego neki dramski amateri koji se nemušto muče i po više od dva sata na Smotri u Senju. Ideja o "Klackalici" rodila se u glavama djevojaka. One su same napisale tekst i režirale svoju igru. U njihovom ansamblu nema prve violine, one su sve prve: Helena Boškailo, Alida Černjul, Bosiljka Glumac, Nataša Jelčić, Suzana Juričić, Sandra Keršan, Olivela Kos, Suzana Martinović, Vera Mohorović, Vesna Bratičić, Rosana Milevoj, Nenad Klapčić, Bojan Klapčić, Vilijam Negri, Neven Milevoj. S pravom možemo reći da su to "neke nove klinke" koje svojim zrelim razmišljanjem idu korakom od sedam milja ispred svojih vršnjaka. One su

111

duhom i tijelom u našem vremenu, ali već razmišljaju o XXI. stoljeću. Upravo u tome i jest njihova vrijednost i iznenañujuća izuzetnost." (Borislav Ostojić)

"Badenski poučak o suglasnosti"

B. Brechta (isječak epskog komada "Pomaže li čovjek čovjeku?")

"Ćelava pjevačica" E. Ionesca (prizori iz tragične farse)

"Igra" S. Becketta

Važniji nastupi: - Savjetovanje o govornoj kulturi i scenskom istraživanju u odgojno-

obrazovnom procesu i slobodnim aktivnostima srednjoškolaca - Labin - Majski susreti dramskih grupa srednjih škola Zajednice općina Rijeka

- Senj (prvonagrañeni s "Badenskim poučkom o suglasnosti" B. Brechta) - Završnica Festivala mladih - Pazin

Dolazi do smjene generacije i malo tko vjeruje da nova može ponoviti postignuća prethodne. Meñutim, koristeći drugačiju metodu rada marljivo rade, okupljeni ponovno u jednom te istom razredu. Rade na nimalo lakim i zahvalnim dramskim tekstovima: na uprizorenju "Igre" S. Becketta, na odabranim prizorima iz "Šelave pjevačice" E. Ionesca i isječcima iz "Badenskog poučka o suglasnosti" B. Brechta, sa željom da ih što vjerodostojnije, u duhu antiteatra, teatra apsurda i epskog teatra predstave na Savjetovanju o govornoj kulturi i scenskom izražavanju, koji se održao u Labinu 1986. godine uz podršku nezaboravnog prosvjetnog savjetnika, sada pok. Mirka Todorića.

Vrijedi spomenuti imena učenika koji su prijatno iznenadili izvedbama klasičnih umjetničkih tekstova: Alida Blašković, Mirta Pribanić, Doris Škopac, Sandra Kokot, Irene Zustović, Nataša Martinčić, Dolores Belušić, Alen Floričić, Alen Kiršić, Dean Ilijeveski.

"Galeb Jonathan Livingston"

koreodrama po istoimenom romanu R. Bacha

Važniji nastupi: - Svečana akademija povodom 40. godišnjice škole na hrvatskom

jeziku - Labin

112

- Majski susreti dramskih grupa srednjih škola - Senj (prvonagrañeni) - Završnica Festivala mladih - Pazin

Ovaj je scenski projekt rañen prigodom obilježavanja 40. obljetnice srednje škole na hrvatskome jeziku. Naime, na literarnom predlošku popularnog romana R. Bacha "Galeb Jonathan Livingston", u scenskoj dramatizaciji i adaptaciji učenice Nataše Stanić, uz zajednički redateljski koncept potpuno nove dramske družine te kostimografijom i scenografijom umjetnice Denis Zustović, nastala je istoimena scenska vizija multimedijskog, scensko-glazbeno-plesnog izraza. Poetska alegorija, priča o galebu koji se od drugih galebova izdvaja htijenjem da leti više i drugačije od drugih, priča o stvaranju i slobodi.

"Već četvrtu godinu za redom srednjoškolci ugodno iznenañuju svojim pristupom scenskoj igri. Nema sumnje, oni njeguju autohtoni, nadahnuti, poticajni i moderni scenski izraz i zasigurno su na prvom mjestu meñu svojim vršnjacima u Primorsko-goranskoj regiji, a za ugled mogu poslužiti i šire. Nataša Stanić istakla se suptilnošću koreografske igre, Irena Zustović, uz Marka Štifanića i Suzanu Miletić, izvrsno je predvodila Galebove bistrog neba: Moniku Antonelli, Ljiljanu Vlačić, Alfia Grenja, Dražena Smokovića i Sakiba Burnića, kao i Marko Štifanić i Suzana Miletić" (Borislav Ostojić)

"Sabor ptica"

poema Farid Uddin Attara

Važniji nastupi: - Savjetovanje o govornoj kulturi i scenskom izražavanju - Labin - Završnica Festivala mladih - Pazin (prvonagrañeni)

Školske godine 1987./88., izvedbom dramske poeme "Sabor ptica", mističnog perzijskog pjesnika iz XII. stoljeća Farida Uddina Attara, dramska je družina opet na sebe skrenula pozornost. Odabrani mladi srednjoškolci svoju spremnost na scenske uzlete su dokazali osmišljenom i suptilnom predstavom - višediminzijskim kontrapunktom scenske igre, teatra sjena i naracije. "Sabor ptica" je metafora o čovjekovoj svevremenoj čežnji ka spoznaji svog egzistencijalnog identiteta. Jato ptica čije sumnje nadvladava zanos želje, putuju bespućem do obećane Katarze, obećane punine življenja, da bi na kraju putovanja spoznale da obećanje i ostvarenje leže u njima samima. Metaforični svijet Attarovih ptica i inih likova predočili su: Sania Huskić, Danijela Bošković, Barbara Krištofić, Alenka Fonović, Barbara Višković, Helena Matošević, Gordana Košara, Andrej ðapić, Dražen Smoković, Saša Dermit i, kao gost, studentica Irene

113

Zustović. Koreograf je i ovoga puta bio gost Sakib Burnić. Autorice decentne i efektne kostimografije i šminke bile su Narcisa Kiršić i Indira Niković. Tehnički dio posla obavili su Radenko Jelić, Edi Miletić i Alen Baričić. (Stjepan Pepeljak, Danijel Načinović)

"Schiuma d’onda"

dramski fragment iz lirskog dijaloga "Dialoghi con Leuco’" C. Pavesea

Važniji nastupi: - Smotra amaterskih družina talijanske etničke skupine Istre - Rijeka

"Potkraj 1989. godine, u rekordno kratkom vremenu, za svega tri tjedna, za Zajednicu Talijana "Giuseppina Martinuzzi" iz Labina pripremljen je fragment "Dialoghi con Leuco’" iz pjesničkog djela "Schiuma džonda" (Pjena vala), slavnog talijanskog pjesnika Cesare Pavesea. Izvodile su ga učenice koje su fakultativno učile talijanski jezik, u sklopu dvodnevne smotre dramskog stvaralaštva talijanske etničke skupine. Labinska je dramska grupa ostavila snažan dojam relativno kratkom predstavom jednostavnim kazališnim izrazom, ali vrlo snažnog emocionalnog naboja. Izvrsni interpreti su i ovoga puta bili učenici Srednjoškolskog centra "Mate Blažina": Delia Jakovčić, Sandra Fonović, Ombreta Vitasović i Danijela Bošković. Uspjehu predstave doprinijela je šminka stalne gošće Indire Niković, efektni kostimi Denis Zustović, domišljati scenski efekti gosta Denisa Putinje i izvrsna koreografija stalnog gosta Sakiba Burnića." (Tullio Vorano)

"Sabor ptica" nova verzija

Važniji nastupi: - Svečano otvorenje Omladinskog doma - Labin - Susret kazališnih amatera regije - Pula

"La Marcolfa" farsa Daria Foa

Važniji nastupi: - Premijera u Malom kazalištu - Labin

"U valovima je odjekivao pljesak u prepunom Malom kazalištu. Pljeskalo se glumcima dramske radionice Srednjoškolskog centra "Mate Blažina" za nadahnuto i uvjerljivo izvoñenje farse Daria Foa "La Marcolfa", koju je prilagodio i znalački vodio prof. Čedomir Ružič, tihi

114

čovjek profinjena redateljskog nerva, sklon vječitom traženju i eksperimentiranju na kazališnim daskama, što daje kreativnu šansu izvoñačima, ali istodobno može scenu udaljavati od publike. Opredjeljujući se za pučku komediju i aktualna osvježenja poduprta glazbenom kulisom ostvaruje se pun pogodak, čemu je svjedok čest pljesak razdragane publike koja brzo uspostavlja kontakt s mladim glumcima. Za to je na otvorenoj sceni lijepog kazališta najzaslužnija bila Irina Belušić, kreator glavnog lika, šarmantno odigravši ulogu služavke siromašnog markiza kojeg je dojmljivo odglumio Dejan Išin. Ne manje uvjerljivi i sigurni bili su Sania Huskić, Danijela Bošković, Nikola Pilipović, Roberto Kranjac i Majda Milevoj iznenadivši svojim komedijskim izrazom. Zbirni dojam osjetno nadilazi prosječnost i amaterizam izvoñača pa je 70-ak minuta koliko traje predstava, proteklo u hipu. Za to su zaslužni i suradnici iza scene Morin Kudić (gitaristica i autorica songova), Aleksandra Korolija i Aleksej Hrvatin (klavirska pratnja), Jelena Bogulin (vokal), Indira Niković (vanjski suradnik za šminku), te Larisa Brnjac, Romina Činko i Samanta Milanović. Uspjehu predstave pridonijeli su i kostimi HNK Ivana pl. Zajca - Rijeka (zahvaljujući susretljivosti g. Gerharda Seitza)." (Marijan Milevoj)

"Smrt gospodina Olafa"

farsa Luke Paljetka

Važniji nastupi: - Svečano otvorenje obnovljenog Malog kazališta - Labin - Državno natjecanje iz informatike, fizike i kemije - Labin - Tjedan smijeha u Istri - Labin

"Burnim pljeskom označen je efektan glazbeno-vizualni završetak predstave Luke Paljetka "SMRT GOSPODINA OLAFA" u interpretaciji Dramske družine SŠC "Mate Blažine" u obnovljenom gradskom kazalištu. Time se nastavlja uspješna tradicija labinskih srednjoškolaca, koji već gotovo jedno desetljeće daju snažan pečat kulturnom životu grada Labina." (Marijan Milevoj).

U kreaciji farse, koja je scenski uprizorena s odobrenjem i u suradnji sa samim autorom, pjesnikom Lukom Paljetkom, koji se u to vrijeme nalazio u Dubrovniku (za vrijeme agresije na Hrvatsku), na kazališnim su se daskama pojavili Damir Mikuljan, Kristijan Reisman, Vedran Grubišić, Kristina Duras, Emil Milevoj, Helena Licul, Mirjam Brenčić, Ivan Blečić, Danijela Subotić, Iva Sušac, Vesna Rajko. Predstava je, do najmanjeg zareza,

115

pripremljena vlastitim snagama. U tehničkoj su realizaciji sudjelovali Nataša Martinčić, Katarina Sopta, Vedran Sprčić, Dalibor Zupičić, a vanjski su suradnici bili umjetnica Narcisa Kiršić-Adalgisa (maska i izbor kostima u HNK-u Ivana pl. Zajca - Rijeka), Indira Niković (šminka), Patricija Miletić (ples) i Josip Mikuljan, školski majstor, koji je izradio giljotinu. Denis Zustović je vrlo profesionalno kreirala prospekt i plakat predstave.

"Smrt gospodina Olafa"

farsa L. Paljetka - nova verzija

Važniji nastupi: - Gornjogradska gimnazija - Zagreb - Regionalna smotra LIDRANO ž93 - Pazin - Državna smotra LIDRANO ž93 - Čakovec - 33. Festival hrvatskih kazališnih amatera - Varaždin

Najveće otkriće Festivala kazališnih amatera u Varaždinu nedvojbeno je Kristijan Reisman, koji je briljantnom izvedbom Krvnika u farsi Luke Paljetka "Smrt gospodina Olafa" zasjenio starije kolege i osvojio nagradu za najbolju mušku ulogu na festivalu.

Iz "Izvješća sa 33. festivala hrvatskih kazališnih amatera"

"Nastala prije devet godina, u okrilju tadašnjeg labinskog srednjoškolskog centra, Dramska družina Srednje škole Mate Blažine podarila nam je predstavu koju je tri godine nastajala u klupama labinske gimnazije. Predstava, danas učenika trećeg razreda gimnazije i njihova profesora hrvatskog jezika Čedomira Ružića, iznenañuje zrelim i inteligentnim pristupom zahtjevnom Paljetkovu tekstu. Slika manirističkog zrcala, nabijena scenama elizabetinskog kazališta i metaforičkog, stihoritmizirana izričaja, predstava na pozornici reflektira u giljotinskom okviru ispunjenom reminiscencijama prizora iz Richarda Trećeg, Hamleta, Romea i Julije. Pozornica je ispunjena prazninom, šutnjama, bjelinama što kulminiraju briljantno realiziranim eskurzom o smrti. Dramaturški vrlo slojevita Paljetkova farsa, kolažirana prizorima iz drugih tekstova, u baroknom prostoru varaždinskog kazališta prikazana je kao maniristička igra izmicanja središta podastirući mizanscenu praznine i govor šutnje koji pokušavaju dohvatiti transcendentalnost. Metaforički prizivajući giljotinsko vjenčanje života i smrti predstava labinskih amatera želi ispričati priču o preobrazbi govora od infaltilnosti do krvništva (Kristijan Reisman u izvrsno ostvarenoj teškoj ulozi Eginharda)."

116

Mira Muhoberac, dramaturg i teatrolog

"Mlada srednjoškolska grupa, predvoñena dramskim pedagogom Čedomirom Ružićem koji već cijelo desetljeće inicira teatarske dogañaje u Labinu, prihvaća se vrlo zahtjevnih scenskih uprizorenja. Nakon niza predstava u kojima su akteri bili većinom starije dobi a izuzetnog vitaliteta - odabir mladih Labinjana zahtijevao je stilizaciju i krajnju suzdržanost, skoro beskrvnost. Dominantni scenski znak - giljotina u kojoj, kroz koju i prema kojoj se odvija igra, odreñivao je stil glume - pomalo makabrističko iskliznuće ka ispražnjenu. Trebalo je to moći odigrati. Uspjeli su, izbjegavši suhoću i monotoniju koja ponekad prati takve pokušaje. Ne želeći nikome nanijeti nepravdu, jer cijeli je ansambl dorastao zahtjevima teksta (sjajno otpjevani songovi Morin Kudić i Nataše Martinčić, odlična dikcija i pokret), izdvojila bih ipak Kristijana Reismana koji je (možda najzahvalniju) ulogu Eginharda izveo maestralno. Svoj govor o smrti popratio je vidnim znacima trošnosti, prolaznosti, neposluha tijela - kao samoživuće materije odvojene od zahtjeva duha. Grimasa lica, deformacije torza, tvrdoglavo izmicanje kontroli glasa, sve me to, u kontrastu, podsjetilo koliko je tašto glorificiranje ljudske savršenosti u antičkih Grka. I kako je ovaj tekst, u ovakvoj izvedbi, prispodobiv vremenu urušavanja u kojem živimo.”

Ranka Mesarić, redatelj

"I sad jedna mlada grupa. Njen voditelj je potpisan kao dramski pedagog. Zaista. Na predstavi je očigledno da je on i to. Naime, predstavu tako disciplinirano i jednostavno ne bi mogli odigrati labinski ñaci a da ih netko nije polako i pažljivo sproveo kroz labirinte Paljetkove poetike i jezika. Ali, zar svi redatelji, posebno oni dobri, nisu ujedno i pedagozi? Može li se bez pomoći pedagogije napraviti kazalište? Hoću reći da je "SMRT GOSPODINA OLAFA" u krajnjem rezultatu izuzetno profesionalna u smislu dorečenosti sredstava kojima se služila i teme kojom se bavila. Nijansa preciznosti u igri (točnije u nekim spojevima) pomogla bi predstavi da uzleti i bude još bolja. Izdvajamo dobro rješenje prostora (u dubini jedna giljotina) i ulogu Eginharda koja se lucidnošću izdvojila i obilježila dodatne farsične dimenzije."

Lada Martinac, član stručne komisije

LIDRANO

117

Lidrano je velika manifestacija, festival, smotra ali i natjecanje učenika i njihovih mentora u osnovnim i srednjim školama - najzreliji oblik poticanja literarnog, dramskog i novinarskog izraza, vrlo suptilno svjedočenje o doživljaju naše stvarnosti iz vidokruga mladih, a na lokalnim, županijskim i državnim susretima.

Prepoznati i potaknuti talent nije stoga samo obrazovni zadatak - to je preduvjet zrelosti civilizacije koja želi promišljati, prepoznavati i pripremati svoju budućnost.

Za ovu prigodu izdvajamo samo laureate, dakle one učenike koji su ostvarili izuzetno zapažene kreacije na državnoj razini, ne umanjujući pri tom vrijednost i značaj svih onih divnih mladih autora koji su isto tako u zanosu i veselju, svako proljeće već više godina, oslobañajući ogromnu stvaralačku energiju, izražavali vrlo nadahnuto svoje misli i osjećaje.

Pohvalnicu za najzapaženije radove i sudjelovanje na državnom natjecanju osvojili su:

- Izabela Mauro, 1993. godine u Čakovcu, za autorski rad, pjesmu "Kuc, kuc"

- Vesna Rajko, 1994. godine u Puli za autorski rad, pjesmu "More" - Jelena Vadanjel, 1995. godine u Virovitici, za pojedinačni scenski

nastup, recitaciju "Večer nad gradom" Dragutina Tadijanovića - Ivana Repac, 1997. godine u Šibeniku za autorski rad, pjesmu

"Skriven u noći" - Danijela Peršić, 1997. godine u Šibeniku, za autorski rad, pjesmu na

čakavskom dijalektu "Smokva" - Danijela Peršić, 1998. godine u Križevcima za autorski rad, pjesmu na

čakavskom dijalektu "Samina"

Diplomu, dakle, 1. mjesto za najbolje ostvarenje osvojili su: - Marko Blečić, 1995. godine u Virovitici za novinarski rad, esej

"Hrvatski književni nokturno u jednoj paraleli" - Danijela Peršić, 1996. godine u Dubrovniku, za autorski rad, pjesmu

na čakavskom dijalektu "Partenca" - Iva Širol i Kristijan Išić, 1998. godine u Križevcima, za radijsku

emisiju "Šišmiš izlasci - lake ili teške note"

118

NATJECANJA U POZNAVANJU HRVATSKOGA JEZIKA

Od svih natjecanja na razini srednjih škola, natjecanje u poznavanju hrvatskoga jezika je najmlañe. Samo su mu tri godine. Nakana mu nije da se kod učenika potiče samo natjecateljski duh, nego da se budi zanimanje i ljubav za hrvatski jezik i njegovu povijest, te promiče kultura hrvatskoga književnog jezika. U cijeloj Hrvatskoj sve srednje škole mogu izabrati odreñen broj natjecatelja koji se posebice ističu u znanju iz hrvatskoga jezika i oni sudjeluju na županijskom natjecanju. Nakon toga održava se državno natjecanje na kojemu sudjeluju samo oni predstavnici koje pozove Ministarstvo prosvjete i športa.

Četiri gimnazijalke iz naše škole (Laura Kokot, Marija Milevoj, Mirela Muminović i Ana Paliska) sudjelovale su 1996. godine na županijskom natjecanju u Srednjoj školi Jurja Dobrile u Pazinu. Dvije od njih, Laura Kokot i Marija Milevoj, tada učenice 1. razreda, postigle su značajan uspjeh, Laura 2.mjesto, a Marija 3. mjesto u kategoriji prvih razreda.

Na prvo natjecanje na državnoj razini, održano u Osijeku, bilo je pozvano 49 učenika. Našu županiju predstavljala su dva učenika iz Pazinskog kolegija i naša Laura. U kategoriji prvih razreda ona je je tada bila osma od ukupno 21 natjecatelja.

Sljedeće godine, 1997., naša je škola bila domaćin natjecanja na županijskoj razini. Sudjelovalo je 60 natjecatelja, a naši su učenici postigli značajne rezultate:

- u kategoriji I. razreda Ivana Repac 1. mjesto, Lara Batičić 5. mjesto i Alenka Tanjga 6. mjesto

- u kategoriji II. razreda Mirta Smoković i Marija Milevoj 2. mjesto i Laura Kokot 3. mjesto

- u kategoriji IV. razreda Rebeka Kudić 2. mjesto i Luka Karlović 4. mjesto

U kategoriji III. razreda nismo imali natjecatelja.

Te godine državno je natjecanje održano u Zadru, a domaćin je bila Gimnazija Jurja Barakovića. Pozvano je 67 natjecatelja, a Istarsku županiju predstavljao je jedan učenik iz bujske gimnazije i naša Ivana Repac. U kategoriji prvih razreda ona je tada osvojila četvrto mjesto.

U proljeće 1968. godine škola domaćin Županijskog natjecanja u poznavanju hrvatskoga jezika bila je Srednja škola Pula. Na tom je natjecanju našu školu predstavljalo pet učenica u kategoriji prvih, drugih i trećih razreda. U kategoriji prvih razreda Sanja Kos bila je treća, u kategoriji

119

drugih razreda Ivana Repac druga, te Mirta Smoković prva, Marija Milevoj četvrta i Laura Kokot peta u kategoriji trećih razreda.

Na državno natjecanje, održano u Tekstilnoj školi Zabok, bilo je pozvano 67 natjecatelja, a iz Županije istarske ovaj put čak sedam (jedna učenica iz Gimnazije Pula, jedan učenik iz bujske gimnazije, tri učenice iz Pazinskog kolegija i dvije učenice iz naše škole). Drugi put nas je tada na natjecanju predstavljala Ivana Repac, učenica drugog razreda, i osvojila je drugo mjesto, a u kategoriji trećih razreda Mirta Smoković bila je šesta.

I da se pohvalimo, mi smo jedina škola u Županiji istarskoj koja je imala natjecatelje na sva tri dosad održana natjecanja na državnoj razini!

Rezultati su značajni, ali učenici i njihova mentorica Božica Višković s ne manjim zadovoljstvom ističu i radost druženja, te mogućnost da se upoznaju različiti krajevi u našoj zemlji. Nadamo se da u nama ima još uvijek dovoljno snage i volje da nastavimo s učenjem jezika, ponajprije radi sebe samih (previše je nepismenih meñu pismenima!), a bude li i uspjeha na natjecanjima, tim bolje!

MATEMATIČKA GRUPA

Grupa je počela s radom ranih 70-ih godina. Njen je zadatak bio produbljavanje i proširivanje matematičkih sadržja obrañenih u razredu, a posebno pripremanje za sudjelovanje na natjecanjima. U grupi je bilo malo učenika, od 2 do 7.

Svake godine organizirano je općinsko natjecanje (10 do 15 sudionika), te su oni, prema postignutim rezultatima, odlazili na regionalna natjecanja (Festival mladih i županijska natjecanja).

Učenici naše grupe svake godine postizali su izvanredne rezultate na regionalnim natjecanjima, pa smo od 1972. do 1995. godine redovito sudjelovali na republičkim, odnosno državnim natjecanjima sa 1 do 2 sudionika.

Posebno treba istaknuti učenike koji su postigli izvanredne rezultate na republičkim, odnosno državnim natjecanjima, a to su: Branislav Konjević, Ksenija Bastijanić i Ivan Tomašić.

120

Iako grupa i dalje radi, te ima zapažene rezultate na žuanijskom natjecanju, oni nisu dovoljni za državnu razinu. Tome je jedan od razloga i nepostojanje usmjerenja prirodoslovno-matematičke gimnazije.

KEMIJSKA GRUPA

Kroz više od dva desetljeća u Srednjoj školi Mate Blažine Labin djeluje kemijska grupa koja je prerasla u kemijsko-biološko-ekološke radionice s ciljem uključivanja što većeg broja učenika u izvannastavne oblike aktivnosti pod motom: "Kako se radovati školi ili kako glavu kreirati da učenje voliš".

Rad grupe započinje u šk. god. 1976./77. kada je kao voditelj organiziraju dipl. ing. Ljerka Lisica i Irene Milevoj, a potom se u rad uključuju prof. Zvonimir Pavičić, dipl. ing. Mira Hrvatin i Čeda Perko.

Rezultati rada potvrñuju se uspjesima na natjecanjima pokreta "Znanost mladima" i u meñunarodnim susretima nizom nagrada: od gradske do državne razine.

Ističemo samo najvažnije rezultate.

Pokret "Znanost mladima" Kroz proteklih 20-ak godina učenici su svake godine osvojili plasmane

na republička i državna natjecanja s područja prirodoslovlja: 1979./80. godina - Donatela Golja osvaja zlatnu medalju na Državnom

natjecanju mladih kemičara radom "Kromatografija klorofila i odsumporavanje".

1984. godina - Sandra Kokot i Aleksandar Baša osvajaju prvo mjesto, zlatnu medalju, na Državnom natjecanju mladih kemičara, radom "Pepeo TE-Plomin kao zagañivač".

1989./90. godine - Valter Brezac, Milan Rimac i Natalie Karčić osvajaju plasman u Ljetnu školu mladih kemičara Hrvatske.

1992. godina - našoj školi pripala je čast da bude domaćin prvog Državnog natjecanja i susreta mladih kemičara Republike Hrvatske, koje je održano od 22. do 24. travnja 1992. uz sudjelovanje 117 učenika osnovnih i srednjih škola cijele Hrvatske.

1993. godina - Damir Mikuljan i Vedran Sprčić osvajaju prvo mjesto na Državnom natjecanju mladih fizičara radom: "Izrada supravodiča u školskom laboratoriju".

121

1995. godina - Goran Mikleušević osvaja peto mjesto na Državnom natjecanju mladih biologa i plasman u Ljetnu školu, radom: "Otpadom u borbi protiv otpada".

1996. godina - Marko Hrvatin i Vedran Škopac osvajaju četvrto mjesto i pravo nastupa na Državnom natjecanju radom: "Uz pomoć učenika do kvalitetnije nastave".

1997. godina - Mirjana Juričić osvaja četvrto mjesto na Državnom natjecanju mladih kemičara radom: "Vodom ili alkoholom do eteričnih ulja".

1998. godina - Anamarija Banišić i Katja Banišić osvajaju sedmo mjesto na Državnom natjecanju mladih biologa, radom: "Mulj fekalne stanice iskoristivo gnojivo".

Susreti mladih istraživača "Nikola Tesla" 1986. godina - Krešimir Lisica sudjeluje na četvrtom Susretu mladih

istraživača u Kumrovcu. Sa svojim radom: "Odsumporavanje dimnih plinova TE Plomin", stječe pravo nastupa na izložbama RAST-YU u Rijeci i INOVA u Zagrebu, na kojoj osvaja prvu nagradu.

1989. godina - Valter Brezac i Milan Rimac sudjeluju na petom Susretu mladih istraživača u Kumrovcu i radom "Izrada ionskog izmjenjivača" ulaze meñu pet predloženih za "Teslinu nagradu" koju, na žalost, zbog novonastalih okolnosti, Državna akademija znanosti nije nikad dodijelila.

Natječaj časopisa "Priroda" za najbolje maturalne radove u Republici Hrvatskoj

1994. godina - Kristina Duras i Vedran Sprčić osvajaju drugu nagradu radovima: "Mikrovalna ekstrakcija" i "Izrada supravodiča".

1995. godina - Goran Mikleušević radom "Otpadom protiv otpada" osvaja drugu nagradu.

1996. godina - Klaudia Ivanošić osvaja drugu nagradu za rad "Na grafoskopu nešto novo".

MEðUNARODNI PROJEKTI 1995. godine grupa se uključuje u UNESCO-SEMEP projekte. Svojim

radom na projektima "More i mi" i "Voda u svakodnevnom životu" dvije godine za redom stječe pravo da predloži predstavnika za ekipu Hrvatske koja sudjeluje u UNESCO-voj Ljetnoj školi u Grčkoj. Korado Paliska

122

predstavlja nas 1997. godine, a 1998. godine trebala nas je predstavljati Mirjana Juričić, ali je UNESCO otkazao školu.

Uz učenike u ovim projektima radi i grupa profesora: Školski koordinator: Irena Crvak Voditeljice istraživanja: Mira Hrvatin i Čeda Perko Sudionici: Nedeljko Mandić, Anka Dundara, Luciano Antonelli i

Milivoj Crvak

U SEMEP grupi na pojedinim zadacima aktivno radi od 30 do 60 učenika.

OSTALI PROJEKTI I AKTIVNOSTI

Članovi grupe aktivno se uključuju u organizaciju susreta kojima je naša škola bila domaćin kao što su: Kemijada ‘85, Županijska natjecanja i susreti kemičara ‘95. i ‘96.

Članovi grupe posebno se ističu u pružanju pomoći učenicima i profesorima Kemijske škole iz Osijeka koji zbog ratnih okolnosti u šk. god. 1992./93. nastavu izvode u našoj školi.

Članovi grupe sami potiču rad podgrupa, kao npr. sitotiskare.

Članovi grupe samostalno vode niz ekukacijskih projekata s područja ekologije u školi i van nje, kao što su npr.: "Otpad svuda oko nas", "Jesu li mladi najveći potrošači psihoaktivnih tvari" i ekološke radionice u okviru meñunarodnog kampa mladeži Crvenog križa "Duga-Arcobaleno" Tunarica ž97. i ž98".

Grupa radi i na hrvatskom SEMEP projektu i svoj rad "Slatke vode Labinštine" izlaže na Susretu hrvatskih SEMEP škola u Splitu 23. 10. 1998. Izlagač je učenica Mirjana Juričić.

Članovi grupe kontinuirano rade na praćenju stanja okoliša: slatkih voda, mora, otpadnih voda, šuma, zraka, tla i dr.

DALJNJE AKTIVNOSTI

- Uključivanje u GLOBE projekt za što su stečeni uvjeti jer su prof. Čeda Perko, Mira Hrvatin i Vesna Tupac-Prosen završile osposobljavanje za GLOBE učitelje.

- Nastavak rada na projektu UNESCO i hrvatski SEMEP.

123

- Nastavak sudjelovanja u akcijama na razini grada i županije. - Sudjelovanje na natjecanjima pokreta Znanost mladima. - Provoñenje edukacijskih projekata. - Istraživački radovi s područja zaštite okoliša, tehnoloških inovacija i

dr.

- Rad na unaprijeñenju nastavnog procesa uvoñenjem interdisciplina-rnog pristupa znanosti.

U izvannastavni rad kemijsko-biološko-ekoloških radionica u šk. god. 1998./99. aktivno je uključeno 157 učenika iz svih razreda što govori o popularnosti ove grupe. Važno je istaknuti da je njezin rad priznat i u široj zajednjici o čemu svjedoče: Priznanje Grada Labina, Srebrna plaketa Državne uprave za zaštitu okoliša, Certifikat ekoškole Republike Hrvatske koji je Srednja škola Mate Blažine dobila od Ministarstva provjete i športa Republike Hrvatske u lipnju 1998.

INFORMATIČKA GRUPA

1996./97.

Početkom šk. god. 1996./97. naša škola se uključila u sustav natjecanja American Computer Science League (ACSL). Cilj tog natjecanja je unaprijeñivanje i popularizacija nastave informatike u srednjim školama. Natjecanje se provodi u tri kategorije ovisno o dobi učenika i opsegu nastave informatike. Te kategorije su: Junior division (uglavnom za učenike do 14 godina, tj. prvi razred srednje škole), Intermediate division (uglavnom učenici drugog i trećeg razreda), te Senior division (učenici četvrtog razreda, odnosno oni s najviše nastave informatike i najviše iskustva u programiranju).

Tijekom školske godine (od studenog do travnja) održavaju se 4 kruga natjecanja (contest) na zadacima koji dolaze iz SAD-a. Svaki krug se sastoji od dva dijela: tridesetminutni test iz teorije (short problems) koji pokriva razna područja informatike, te rješavanje jednog zadatka u bilo kojem programskom jeziku. Učenici zadatke rješavaju individualno i nakon svakog se kruga registrira pojednačni broj bodova, a svaka škola prijavi tim u pojedinoj kategoriji. Junior division ima tim od 5 učenika, a timovi preostalih dviju kategorija mogu imati ekipu od 3 ili 5 učenika. Tijekom 4 kruga natjecanja registrira se broj bodova tima kao i zbroj bodova 3 ili 5

124

najbolje plasiranih učenika. Naša je škola te školske godine registrirala timove Junior (5 učenika) i Intermediate (3 učenika). Nakon sva 4 kruga tim Junior je osvojio 11. mjesto od ukupno 27 škola koje su prijavile tu kategoriju, a Intermediate 3. mjesto od ukupno 58 timova u toj kategoriji. Postignuti rezultati u oba tima bili su dovoljni za sudjelovanje na završnom natjecanju, tzv. All-star contest, koje je održano 24. 05. 1997. u gradu Salt Lake City (Utah).

Nakon poziva za natjecanje u SAD-u započela je skoro dvomjesečna jurnjava za sponzorima koji će omogućiti putovanje, a mi se i ovaj put zahvaljujemo svima koji su pomogli svojim novčanim prilozima. Tek desetak dana prije puta bili smo sigurni da ćemo otputovati u SAD. Na All-star contest putovali su sljedeći učenici: Roberto Bastianić, Neven Brezac, Nikola Musić, Milan Perić i Marin Stipanov (Junior division), te Sebastian Brenčić, Igor Gržalja i Zlatko Žgaljardić (Intermediate division). Voditelj ekipa bio je prof. Nedeljko Mandić. Na završnom natjecanju održanom u East High School u Salt Lake Cityju naši su timovi zauzeli 10. mjesto u svojim kategorijama. Konkretno, Juniori su bili 10. od 13 timova, a Intermediate je osvojio 10. mjesto od 16 tročlanih Intermediate timova. Na All-staru su zadatke iz programiranja učenici rješavali timski, a teorijske zadatke samostalno. Nikola Musić je za uspješno riješen test iz teorije (tzv. perfect score) nagrañen knjigom, a za stopostotno riješene zadatke tijekom 4 regularna kruga natjecanja posebnim plaketama nagrañeni su Sebastian Brenčić i Igor Gržalja. Iz Republike Hrvatske na All-staru su sudjelovali još i timovi učenika matematičkih gimnazija iz Osijeka, Požege, Rijeke i Zagreba. Od hrvatskih škola najuspješniji su bili učenici iz Požege.

Pored natjecanja, u Americi smo proveli nekoliko nezaboravnih dana. Salt Lake City je vrlo lijep grad, ne prevelik, i 2002. godine bit će domaćin Zimskih olimpijskih igara. Obišli smo sve gradske atrakcije, a posebno su nam se dopala imena poput ZCMI, Crossroad Plaza. Iz navedenih grañevina izlazili smo osijetno tanjih novčanika i punih ruku (velike robne kuće). Zadnjeg dana boravka uputili smo se na poludnevni izlet do najvećega svjetskoga otvorenog rudnika bakra (Kennecott Copper Mine) koji je smješten u planinama jugozapadno od grada. Nakon posjeta rudniku, koji je zaista impresivan, obišli smo i obale Velikog slanog jezera (Great Salt Lake). Nakon 5 nezaboravnih dana "odletjeli" smo kući preko Denvera, New Yorka, Frankfurta i Ljubljane.

1997./98.

125

I ove školske godine uključili smo se u natjecanje. Prijavili smo tim Juniora i tim Intermediate svaki od po 5 članova. Veći dio tima Intermediate činili su učenici koji su prošle godine bili u timu Junior. Novi tim Juniora se nakon ambicioznog početka pomalo osipao, pa su oni na kraju skupili 78 bodova od mogućih 200. Tim Intermediate je osvojio ukupno 178 bodova od mogućih 200. Najbolji član tima Junior sa osvojenih 37 bodova od ukupno 40, je učenica I.o razreda Sandra Staniša, a najbolji član tima Intermediate je Sebastian Brenčić, maturant IV.f razreda. Natjecanje su vodili profesori Vesna Tupac-Prosen i Nedeljko Mandić.

Ti rezultati ove godine nisu bili dovoljni za sudjelovanje na All-staru, ali najvažnije je da su učenici, rješavajući zadatke, proširivali svoje znanje iz informatike. Ovogodišnji All-star je održan 23. 05. 1998. u gradu Raeligh (North Carolina). Sve o natjecanju možete saznati i na Web stranicama ACSL-a (www.acsl.org).

GASTRO

Od šk. god. 1984./85. pri Srednjoškolskom centru "Mate Blažina" Labin odvija se nastava za ugostiteljsko-turističku struku najprije za prve dvije godine obrazovanja. Naša je škola jedna od najmlañih u Hrvatskoj sa samo po jednim razredom kuhara i konobara. Stoga predstavlja zadovoljstvo istaknuti njihove uspjehe na raznim natjecanjima koja se održavaju pod pokroviteljstvom Ministarstva prosvjete i športa.

Gastro 1994. - Bol na Braču Sudjelovali su: Florijan Radičanin, Albert Dragolin, Larisa Trasić,

Diego Hrvatin, Edvard Pincin, Daniel Cukarić, Arsen Pervan i Kristina Červar koja je zauzela 3. mjesto, brončanu medalju u disciplini: Pripremanje barske mješavine u ručnom mješaču.

Gastro 1995. na Malom Lošinju

Gastro 1996. u Makarskoj Na takmičenju učenika ugostiteljsko-turističkih škola Hrvatske u

Makarskoj od 1. do 5. svibnja 1996. sudjelovali su i učenici naše škole i postigli zapažen rezultat osvajanjem 3. mjesta, brončane medalje u disciplini: Pripremanje slanog jela pred gostom. U toj su disciplini nastupili Goran Gulin, kuhar i Roberto Zulijani, konobar.

126

Od ukupno 12 disciplina učenici su nastupili u 7 i osvojili 18. mjesto od ukupno 39 hrvatskih škola te po jedne ekipe iz Italije i Mañarske, što je neosporno velik uspjeh ako se zna da je naša škola najmlaña kad je riječ o ugostiteljskoj struci. Zasluga za ovaj uspjeh pripada učenicima te njihovim voditeljima Dorijanu Mohoroviću i ðaniju Kiršiću.

U sastavu ekipa bili su: Kuhari: Konobari: 1. Ronald Veljak 1. Andreja Vlačić 2. Goran Gulin 2. Melani Legović 3. Ivica Lepeš 3. Dean Paliska 4. Sebastijan Smolica 4. Robert Širol 5. Tomica Grbčić 5. Andrea Miletić 6. Marino Miletić 6. Roberto Zulijani 7. Zehrija Zukić 7. Donald Matošević 8. Andrej Verbanac 9. Toni Blašković

Gastro 1997. u Dubrovniku Srednja škola Labin sudjelovala je u 7 disciplina i dobila 3 srebrne

medalje, u disciplinama: 1. Pripremanje slanog jela pred gostom (Marino Baćac i Mario Višković)

2. Pripremanje slatkog jela pred gostom (Sanela Bajrić i Bernard Rošić)

3. Pripremanje kratke barske mješavine (Mladena Grozdanić)

U petak, 13. ožujka 1998., u hotelu Mimosa u turističkom Rapcu, kraj Labina, održano je već tradicionalno, četvrto po redu, UGOSTITELJSKO PREDSTAVLJANJE ISTARSKE KUHINJE UČENIKA SREDNJIH UGOSTITELJSKIH ŠKOLA ISTARSKE ŽUPANIJE: Srednje industrijsko-obrtničke škole iz Buja, Srednje škole "Leonardo da Vinci" iz Buja, Ugostiteljske i trgovačke škole Antona Štifanića iz Poreča, Srednje škole iz Pule, Strukovne škole Eugena Kumičića iz Rovinja i Srednje škole Mate Blažine iz Labina - domaćina ovogodišnjeg susreta, i to pod pokroviteljstvom Istarske županije - Odjela za prosvjetu i kulturu, Odjela za turizam i ugostiteljstvo, te sa supokroviteljstvom Ministarstva prosvjete i športa Republike Hrvatske - Odjela za prosvjetu, kulturu, informiranje, šport i tehničku kulturu.

Susretu ugostiteljskih škola Istarske županije, koji je praktična provjera stečenih znanja i vještina učenika ugostiteljske struke, bili su nazočni visoki uzvanici i gosti, predstavnici Ministarstva prosvjete i športa, Županije

127

istarske, Zajednice ugostiteljsko-turističkih škola Republike Hrvatske, čelnici Poglavarstava Grada Labina i Općina Pićan, Kršan, Sv. Nedelja, Raša, Obrtničke komore, ravnatelji ugostiteljskih i industrijsko-obrtničkih škola Republike Hrvatske, ugostitelji - znači svi oni zainteresirani i oni koji izravno ili posredno sudjeluju u lancu stvaranja ugostiteljskog osoblja - od prosvjete do zapošljavanja; i tu na jednome mjestu, vidjeli su kako se radi u školama, što se i kako zajedničkim snagama može učiniti još boljim i kvalitetnijim na tom polju.

Bila je to prigoda, da u pravom smislu riječi doñu do punog izražaja vještina i umijeće mladih kuhara u spravljanju jela i prezentaciji kuharski vrijednosti, barmena u miješanju pića te konobara u posluživanju istih. Učenici su bili u središtu pozornosti, njih gotovo 80-ak s 20-ak svojih mentora i voditelja. Ne samo da su pokazali da su vješti majstori svoga posla, gotovo pravi profesionalci, u kojima hrvatsko ugostiteljstvo ima siguran oslonac, nego i demantirali one koje sumnjaju u tu mladež. Potvrdili su da gastronomija nije samo umijeće već i umjetnost kada nam to s puno ljubavi prirede upravo oni - srednjoškolci, sedamna-estogodišnjaci.

Dojmovi i mišljenja stručnjaka sa ovogodišnjeg druženja su izuzetno pohvalna. Od onoga da je ovaj pothvat vrijedan hvale, izuzetan dogañaj za ugostiteljstvo i naše ugostiteljske škole, do onoga da je susret maestralno izveden, vrhunski, a labinska je škola sa svojim maksimalno angažiranim stručnim timom i nastavničkim vijećem, kao relativno mlada i mala ugostiteljska škola, podnijela teret poput diva u veličanstvenoj organizaciji IV. predstavljanja istarskih jela uz, po prvi puta, kompletno sudjelovanje svih ugostiteljskih škola Istarske županije, naravno, uz njihovu stručnu pomoć i podršku domaćina - osoblja hotela Mimosa, za što svi zajedno zaslužuju najveće priznanje.

Medijski je Susret bio dobro popraćen, od HRT-a, Županijske kronike, preko Radio Labina i tiska (Glas Istre, Istarski glas), koji su bili medijski pokrovitelji, čime je dana zaslužena važnost ovoj manifestaciji kao i popularizaciji struke. Škole s Poluotoka dokazale su da imaju vrlo nadarene učenike meñu budućim kuharima i konobarima i da na takvim susretima, na kojima, za razliku od natjecanja, nema pobjednika već se prvenstveno razmjenjuju vrijedna iskustva, i pobjeñuje sama struka, koja može pridonijeti turističkom gospodarstvu.

Program ovogodišnjeg susreta bio je zaista bogat i zanimljiv: u popodnevnim satima ispunjen novim saznanjima o autentičnosti regionalne kuhinje s povratkom izvornom receptu kao kulinarskom trendu budućnosti

128

te radom Stručno-metodičkog praktikuma na temu "Izvorna istarska jela i njihova turistička valorizacija" i "Ponuda autohtonih jela Hrvatske kroz instrumente ponude". Sudjelovalo je 40-ak predstavnika iz gotovo 20-ak ugostiteljskih škola diljem Lijepe naše (od Samobora, Virovitice, Osijeka, Zagreba do Opatije, Raba, Senja, Korenice, Zadra, Šibenika, Omiša, Ploča, Makarske, Metkovića, Dubrovnika i Visa). Održan je i radni sastanak Predsjedništva Zajednice ugostiteljsko-turističkih škola RH za ravnatelje škola. U večernjim satima uslijedilo je predstavljanje pića i jela te bogati kulturno-umjetnički program. Barmeni i kuhari potpomognuti konobarima, uz stručno vodstvo svojih vrijednih mentora, pokazati su veliku zrelost i stručnost, volju i ljubav kao i srdačnost i spontanost za ovaj izuzetno zahtjevan i odgovoran posao te nam priredili gastronomski doživljaj i užitak kojeg ćemo dugo pamtiti.

Želja je to bila svih stručnih učitelja ugostiteljskih škola Istarske županije koji su još na utemeljenju Županijskog aktiva 1993. odlučili da u obrazovanju mladih učenika ugostiteljske struke, timskim i zdušnim radom, jedinstveno pruže maksimum - predstavljanjem autohtone istarske kuhinje koja ovime provjereno postaje svojevrsna revija kulinarskog umijeća, uvertira Državnog Gastra - republičkog natjecanja mladih stručnjaka koji razvija natjecateljski duh kod učenika. Vjerujemo da je to bio lijep način da se istarski gastronomski identitet promovira te približi i ostalim županijama u Republici Hrvatskoj.

AKTIVNOSTI DRUŠTVENE SKUPINE PREDMETA

POVIJEST

Aktiv društvene skupine predmeta je kroz dvadesetgodišnje razdoblje organizirao program obilježavanja obljetnica iz naše političke i kulturne povijesti:

- obilježene su antifašističke tradicije i slobodarske ideje - obilježene su osobe vezane za povijest Hrvatske i Istre - obilježena je uloga radništva na Labinštini kroz rudarenje,

te Labinska republika

Realizacija programa:

129

- učenici svih razreda sudjelovali su u programu, a njihova se aktivnost izrazila kroz kvizove znanja koji su održavani tijekom godine (svaki razred imao je svoj tim)

- na kraju nastavne godine održavala se završnica natjecanja. a učenici pobjednici (timovi) bili su nagrañivani prigodnim knjigama i stručnim ekskurzijama

- realizaciju su potpomogli i učenici recitatorske i dramske grupe - ovakav način rada sponzorirao je Grad Labin i labinska poduzeća

Cilj aktivnosti: - ovakav način rada trebao je kod učenika razviti kreativnost i

osuvremeniti nastavu povijesti, tj. izvor informacija o povijesnim zbivanjima tražiti u dodatnoj literaturi što potiče učenika na razmišljanje, zaključivanje i usvajanje novih nastavnih sadržaja

ZEMLJOPIS

Šk. god. 1993./94. održano je natjecanje iz geografije u Rovinju na razini Istarske županije, gdje su učenici osvojili 3. mjesto.

Natjecanje su organizirali profesori geografije Istarske županije, a obuhvaćalo je praktični i teoretski rad:

- snalaženje u prostoru - izradu profila - računanje udaljenosti

Ti su se elementi kasnije primjenjivali na državnim natjecanjima.

Šk. god. 1994./95. provedeno natjecanje na školskoj, općinskoj i županijskoj razini.

Šk. god. 1996./97. županijsko natjecanje u Pazinu, gdje su učenici osvojili zapažene rezultate.

U okviru geografije naglašen je i terenski dio nastave te su održani posjeti:

- Kaptiranim izvorima Gaja i Rakoneka - TC Koromačno i Istarskoj tvornici vapna - Aerodromu u Puli - TE Plomin - Zvjezdarnici u Višnjanu - Stručne ekskurzije po Istri

130

U okviru nastave održano je niz grupnih radova u školskoj knjižnici.

LOGIKA

Učenici III. razreda gimnazije šk. god. 1997./98. sudjelovali su na prvom meñužupanijskom natjecanju iz logike koje je održano u Rijeci, gdje su postigli dobre rezultate.

DEBATNI KLUB

Naš debatni klub radi po američkom Karl Popper programu. Pripreme su započele u studenom 1996. godine, ali Debatni klub je počeo s radom u veljači 1997. U početku je Debatni klub okupljao 72 učenika, a trenutno ima 62 učenika debatantna. Članovi Debatnog kluba mogu biti samo učenici gimnazije, jer je za debatu potrebno znanje iz logike, sociologije i psihologije. Sve naše debate su javne i sluša ih u prosjeku 50 ljudi: učenici, profesori, roditelji.

Održavaju se subotom kao izvannastavne aktivnosti, ali kako trebamo mnogo vremena tijekom tjedna, imamo razumijevanje naših profesora i našeg ravnatelja. Timovi se sastaju dva ili tri puta tjedno. Na početku se bavimo tzv. "brainstormingom" i tada odlučujemo o argumentima, te radimo kod kuće i u knjižnici.

Dosad smo imali mnogo aktivnosti (neke od njh su sponzorirali naši roditelji ili neke manje trgovine ili kompanije u našem gradu), kao sto je ljetni kamp u Lošinju, piknik u Motovunu, Humu, Buzetu itd. Naš rad je bio naporan, i do sada smo obrañivali mnogo tema kao što su: "Feminizam je opravdan", "Roditelji danas previše popuštaju svojoj djeci", "Vegetarijanci su pronašli tajnu dobrog života", "Smrtna kazna je opravdana", "Životinje bi se trebale držati u zatočeništvu", "Umjetnost treba biti društveno angažirana", "Lake droge se trebaju legalizirati".

Trenutno radimo u dvije grupe, te imamo dva voditelja, prof. Luciana Antonellija i prof. Delfinu Arapović. U jednoj grupi može biti najviše 12 osoba, ali kako imamo mnogo članova, moramo raditi u dvije veće grupe pa je ponekad teško doći na red za sudjelovanje u debati.

Debitiranje razvija logičko i kritičko mišljenje, govorno izražavanje, retoričke sposobnosti, toleranciju prema drukčijim pogledima, samopo-

131

uzdanje, sposobnost koncentriranja na bit problema i sposobnost istupanja u javnosti. Cilj debate je razvijanje sofisticiranih jezičnih i komunikacijskih sposobnosti, razvijanje sposobnosti kompromisa i kritičkog mišljenja.

"ŠKOLE DEMOKRACIJE -

- PARLAMENT MLADIH"

MOTOVUNSKA LJETNA ŠKOLA UNAPREðENJA ZDRAVLJA

MOTOVUN - LABIN (OD 1. DO 3. SRPNJA 1998.)

U organizaciji Škole narodnog zdravlja "Andrija Štampar" Zagreb - Ljetne škole unapreñenja zdravlja, labinske Srednje škole Mate Blažine i projekta "Labin - zdravi grad", uz pokroviteljstvo Istarske županije i Grada Labina, održana je po prvi put u Hrvatskoj, u sklopu Motovunske ljetne škole, radionica "Škole demokracije - Parlament mladih" uz sudjelovanje predstavnika: učenika srednjoškolaca, njihovih voditelja i koordinatora iz Norveške, Latvije, Metkovića (Gimnazija), te Labina (Srednje škole Mate Blažine) kao domaćina.

Nizom prezentacija i debata Grad Labin i Škola su dokazali da su zaslužili da budu okupljalište zainteresiranih škola u Hrvatskoj i da i ubuduće budu domaćini takvih razmjena stručnih mišljenja i susreta mladih iz Europe, koji ih pripremaju za razumijevanje demokratskih principa i uče aktivnom sudjelovanju u grañanskom životu - da ne postanu samo pasivni primatelji mišljenja.

MOTOVUNSKA LJETNA ŠKOLA UNAPREðENJA ZDRAVLJA

Radionica pod nazivom "Škola demokracije - Parlament mladih" najavljena je na prošlogodišnjoj Motovunskoj ljetnoj školi unaprijeñenja zdravlja, s ciljem uključivanja srednjoškolaca iz Hrvatske i pobližeg upoznavanja istoimenih programa koji već šest godina traju u Norveškoj. U meñuvremenu se projekt proširio i na Latviju a postoje i najave daljeg širenja na Dansku, Finsku, Švedsku, odnosno na Bosnu i Hercegovinu i Sloveniju. Ove godine u Motovunu su se okupili voditelji i koordinatori projekta te srednjoškolci iz gradova Grobina i Liepaja (Latvija), iz Sandnesa i Stranda (Norveška) iz Metkovića te Labina, kao domaćina.

132

Pozdravljajući prisutne učenike, voditelje i goste na početku trodnevnog druženja u Motovunu, Labinu i Rapcu, gospodin Geir Hetland (koordinator meñunarodnog programa u Strand Upper Secondary School - Norveška) izrazio je svoje zadovoljstvo što se po prvi put projekt "Škole demokracije - Parlament mladih" održava u Hrvatskoj.

Učenici Gimnazije Metković i Srednje škole Mate Blažine iznijeli su svoje utiske i pokazali fotografije i videozapise boravka u Norveškoj u proljeće ove godine. Posjetili su norveške kolege i sudjelovali u radu Foruma mladih u Sandnesu.

Gospoña Tone Linge, voditeljica projekta iz Sandnesa, objasnila je važnost uključivanja mladih u demokratsko odlučivanje. Projekt "Škole demokracije" temelji se na pravima djece da izriču svoj stav i odlučuju o pitanjima koja se njih tiču (usvojenim od Generalne skupštine Ujedinjenih naroda). Norveška djeca (ispod 18 godina) sudjeluju u "Mini parlamentu" i, na neki način, ravnopravno s odraslim članovima "velikog" Parlamenta odlučuju o dječjim pitanjima. U Sandnesu je 17. travnja 1997. osnovano Dječje gradsko vijeće. U svom gradu djeca mogu odlučivati npr. o gradnji bazena ili biciklističke staze, skateboard polja ili klizališta. Problem financiranja dječjih prijedloga riješen je tako da Dječje gradsko vijeće raspolaže sa 100.000 norveških kruna (-100.000 kn) koje rasporeñuju prema suglasnoj odluci. Svaka od 25 škola izabire po dva predstavnika u Dječje vijeće grada.

Prezentirajući principe rada Dječjeg gradskog vijeća, gospodin Bjorn A. Olsen, voditelj projekta iz grada Tau (Norveška), naglasio je da im nije namjera od djece učiniti male odrasle ljude nego da djeca rade na svoj način, tj. da unaprijede dječje uvjete života u svom gradu.

Učenici Srednje škole Mate Blažine iz Labina održali su debatu na temu "Moguća korist od genetičkog inženjeringa je veća od moguće štete". Debata se vodi na principu suprotstavljanja argumenata dviju tročlanih ekipa od kojih jedna zastupa stav da je genetički inženjering pozitivna tvorevina, a druga da je štetnost genetičkog inženjeringa veća od koristi. Svaka ekipa ima odreñeno vrijeme (6 minuta) da iznese svoje argumente, nakon čega slijedi unakrsno ispitivanje: svaki pojedini član jedne ekipe ispituje člana suprotne ekipe pokušavajući pobiti njegove argumente. Nakon isteka vremena predviñenog za ispitivanje, suci (njih 5) ocjenjuju obje ekipe. Ekipa koja je zastupala stav o negativnim aspektima genetičkog inženjeringa ocijenjena je uspješnijom, spretnije je koristila svoje argumente i branila stavove pri unakrsnom ispitivanju te postavljala provokativnija

133

pitanja ekipi koja je zastupala pozitivne vidove genetičkog inženjeringa, čime su pridobili odluku sudaca na svoju stranu. Drugog dana radionicu su započeli učenici srednje škole iz Liepaje (Latvija), predstavljajući svoj školski parlament i svoj grad. Svoja iskustva sudjelovanja u "Mini parlamentu" i stavove u politici dočarale su tri učenice iz Norveške. Naglasile su važnost uključivanja mladih u procese odlučivanja, te da oni ne žele biti slični političarima nego osviješteni mladi ljudi zainteresirani za svoju budućnost. Osim toga stječu iskustvo rada u Parlamentu i uče kako se donose odluke. Rad "Meñunarodnog mini parlamenta" predstavili su učenici Gimnazije Metković s temom "Treba li pučanstvo ujedinjene Europe govoriti bar dva strana jezika, a ako treba, koja?". Na čelu s predsjedavajućom osobom, ekipe "za" i "protiv" izabranih stranih jezika zdušno su i argumentirano branile svoje stavove i odgovarale na pitanja koja su postavljali svi ostali članovi "Mini parlamenta". Debata je trajala četrdesetak minuta a glasovanjem svih članova zaključeno je da strani jezik treba obvezatno biti engleski, a drugi se odabire prema vlastitim afinitetima.

Po završetku rada "Škole demokracije - Parlamenta mladih" moglo se zaključiti da su voditelji dobro pripremili učenike za zadaće i prezentiranje argumenata i principa na kojima funkcioniraju ustanove u stvarnom svijetu politike. Ozbiljnost koju su pokazali pri radionici "Debatnog kluba" i "Mini parlamenta" dokazuje njihovu zrelost da sudjeluju u odlučivanju, koje je do sada bilo rezervirano samo za odrasle, o dječjim pitanjima i uvjetima u kojima oni odrastaju i žive. Svakako je najvažniji rezultat ovog susreta mladih iz Latvije, Norveške i Hrvatske njihovo meñusobno upoznavanje, približavanje i razumijevanje problema i uvjeta u kojima žive, od kojih su neki specifični za svaku zemlju posebno, a dio je identičan i tiče se svih mladih ljudi na svijetu. Najavljeno je novo druženje u Norveškoj početkom iduće godine, te u Motovunskoj ljetnoj školi unaprijeñenja zdravlja u srpnju 1999. godine. Proširenje kruga i broja sudionika na mlade iz još nekoliko zemalja sigurno će podignuti već dosegnutu razinu prijateljstva i suradnje.

EKOLOŠKA GRUPA

ŠKOLSKA GODINA 1998./99.

Kemijsko-biloško-ekološka grupa je u protekloj školskoj godini 1997./98. realizirala gotovo sve planirane aktivnosti osim ekološkog kampa

134

za čiju realizaciju nismo, na žalost, mogli osigurati potrebna sredstva pa nam to i dalje ostaje u planu.

Članovi grupe postigli su zapažene rezultate kako u okviru pokreta "Znanost mladima" tako i u okviru akcije "Neka moja Istra blista".

U okviru Unescovog Semep projekta i ove godine stekli smo pravo sudjelovanja u ljetnoj školi UNESCO-a u Grčkoj koju je, na žalost, otkazala zemlja domaćin.

U okviru "Legambiente" uključili smo se u čišćenje plaža na Mediteranu

Aktivnosti naših učenika doprinjele su da naša škola dobije certifikat EKO-škole Ministarstva prosvjete i športa, a profesorice-voditeljice završile su tečaj za GLOBE-učitelje pa će naše daljnje aktivnosti biti vezane uz projekte Eko-škole:

- uključivanje u GLOBE program - nastavak rada na SEMEP projektu - projekte u okviru "Eko naša Istra" - pripreme za takmičenja "Znanost mladima" - istraživački radovi učenika - realizacija eko-kampa

ŠKOLSKA GODINA 1998./99.

Meñunarodni projekti:

- Uključivanje u GLOBE program, nastavak rada na SEMEP, UNESCO i CRO projektima

Projekti: - Gdje i kako živimo? - Stanje mora na Labinštini - Ekološki kamp Pokret "Znanost mladima" - pripreme za natjecanja iz kemije i biologije

Istraživački radovi: - Biopročišćivač, postavljanje u prirodi - Supravodljivi materijali i primjena - Medonosna područja Labinštine - Ljekovito bilje Labinštine

135

Akcije: Eko-škola, Neka naša Istra blista, izložbe (gljiva i dr.), čišćenje okoliša

Broj uključenih učenika u izvannastavnim sadržajima radionica: Pokret "Znanost mladima": Kemija - 29 učenika - svi razredi Biologija - 11 učenika - svi razredi

Projekti: Gdje i kako živimo - 46 učenika 1. razreda gimnazije GLOBE projekt - 50 učenika 2. i 3. razreda SEMEP - 21 učenik 3. i 4. razreda

Ukupno: 157 učenika

SEMEP PROJEKT

ŠKOLSKA GODINA 1998./99.

U Splitu je 23. i 24. 10. 1998. u organizaciji Ministrastva prosvjete i športa i nacionalnog koordinatora Republike Hrvatske održan susret SEMEP škola Hrvatske na kojem je sudjelovala i naša škola. U radu skupa sudjelovale su prof. Mira Hrvatin i učenica IV. o razreda Mirjana Juričić.

Susret je imao tri radne cjeline i to:

1. Upute za sve projekte u školskoj godini 1998./99. U okviru UNESCO-SEMEP i CRO SEMEP u ovoj školskoj godini teme su: Voda u našem okolišu (Unesco Semep) i Stanje šuma (CRO Semep).

2. Prezentacija projekata CRO-SEMEP realiziranih u školskoj godini 1997./98. Od 36 SEMEP škola u Republici Hrvatskoj u projekte CRO-SEMEP uključilo se 15 škola, od kojih je 9 radove prezentiralo na ovome susretu. Učenica Mirjana Juričić, IV.o razred opće gimnazije, prezentirala je naš projekt "Slatke vode Labinštine".

3. Razgledavanje kulturnih i povijesnih znamenitosti Splita i Solina.

Na susretu je naglašen uspjeh hrvatskih škola u SEMEP projektima, te je izložena mogućnost organizacije ljetne škole za SEMEP-ovce na Visu u ljeto 1999. godine.

Kako je i ove godine naša škola ušla u 10 najboljih SEMEP škola i stekla pravo sudjelovanja u ljetnoj školi UNESCA u Grčkoj, i kako je naš

136

CRO-SEMEP projekt meñu 10 najboljih u Hrvatskoj, naši učenici će nastaviti rad na ovim projektima i u školskoj godini 1998./99.

GLOBE PROGRAM

U organizaciji Ministarstva prosvjete i športa u Karlovcu je od 11.09. do 13.09. 1998. održan tečaj za GLOBE-učitelje koji su uspješno završile naše kolegice: Čeda Perko, dipl. ing. agronomije, Mira Hrvatin, dipl. ing. biotehnologije i Vesna Tupac Prosen, dipl. ing. matematike. Time su postale GLOBE-učitelji, štoj je osnovni uvjet da se naša škola uključi u ovaj nadasve zanimljiv i značajan projekt kojem je osnovni cilj znanstveno i globalno učenje i opažanje za dobrobit okoliša.

Komunikacija izmeñu učenika i GLOBE znanstvenika odvija se preko Interneta. Daljnje aktivnosti su: formiranje grupe GLOBE-učenika, osiguravanje sredstava za nabavku potrebne opreme, te uključivanje u mjerenja odabirom mjernih stanica (meteoroloških, hidroloških i biometrijskih).

Kako je ovo jedan od projekata koji kod učenika razvija aktivan odnos i pozitivan stav prema očuvanju prirode nadamo se pomoći Grada Labina, Županije i ostalih zainteresiranih subjekata kako bismo što prije mogli postati aktivna GLOBE škola, tim više što smo prva takova škola u Istarskoj županiji.

TEKSTIL

Kreatorske i manekenske grupe u okviru Srednje škole Mate Blažine djeluju od 1995. godine nastupom učenice Karin Dobrić na modnoj reviji "Fashion news" u Rijeci u kategoriji "Runner up" sa tri modela inspirirana svemirom te učenica Deborah Škopac i Ilenije Verbanac sa četiri modela na temu labinskih rudara.

Godine 1996. Tekstilno usmjerenje naše škole ponovo se predstavlja na "Fashion newsu" u Rijeci sa po dva modela Danijele Matanić i Katje Šus te s devet dječjih modela (kolekcija "Bombastic") radova učenica II. razreda i s kolekcijom od deset crnih haljina, radova učenica III. razreda. U sedmom mjesecu iste godine u poznatoj labinskoj diskoteci "Zeus" održana je

137

uspješna revija sa svim modelima koji su izrañeni u školskoj radionici tijekom dvije školske godine. Na mnogobrojnim revijama u Labinu i okolici veliki manekeni grupe "Fashion group" i mali manekeni grupe "Krijesnice" pokazali su svoje umijeće nošenja i prezentiranja modela. Tom je prilikom obilježena i 20. obljetnica Tekstilne škole u Labinu.

Izrazito bogata nastupima kreatora i manekena bila je 1997. godina. Emili Mohorović, tada učenica II. razreda tekstilnog usmjerenja predstavljala je školu na Fashion newsu s pet modela (kolekcija "Emily"). Zapaženi uspjeh ostvarila je u Crikvenici na prvim susretima tekstilnih škola Hrvatske i na raznim revijama u Labinu i okolici. U svibnju iste godine maturantice tekstilnog usmjerenja pokazale su svoje umijeće kreiranja i šivanja izradivši 18 modela povijesnih kostima čime su dotakle sva razdoblja u povijesti.

U sklopu ekoprojekta "Zdravi grad" labinski tekstilci i manekeni sudjelovali su u Motovunu na susretu gradova koji rade na tom projektu. Ta se je revija jako dojmila naših kolega iz Norveške koji su sudjelovali u projektu, što je kasnije rezultiralo meñusobnim posjetima.

Godine 1998. na susretima ugostiteljskih škola Istarske županije (Gastro 98) manekeni prvi put predstavljaju kolekciju od šest modela na temu istarske narodne nošnje kreatorice Emili Mohorović, učenice tekstilnog usmjerenja i Sandija Domjanića, učenika opće gimnazije.

Kolekcija je kasnije nadopunjena sa 11 dječjih modela na istu temu, prikazanih na Obrtničkom sajmu u Poreču. Manekenske su grupe dobile velike pohvale i u Americi gdje su prezentirane slike sa svih dosadašnjih revija. Na natjecanju srednjih strukovnih škola u Varaždinu, pod nazivom Dani odjeće, tekstilno se usmjerenje predstavilo kolekcijom od 6 haljina s tematskim nazivom "Livada".

Krajem školske godine učenice su na temu ljeto 98 izradile kolekciju modela izrañenih od čipke i prozračnih materijala te ih prikazale na brojnim manifestacijama domaćim i stranim gostima.

Prigodom 50. obljetnice nastave na hrvatskom jeziku i 40. obljetnice prvih maturanata labinske gimnazije tekstilno je usmjerenje izradilo kolekciju sivih kostima i kaputa pod nazivom "Poslovna žena".

DJEVOJAČKI PJEVAČKI ZBOR

138

Osnovan je školske godine 1996./97.

Školska godina 1997./98. - Brojno stanje: 48 članica i 1998./99. - Voditelj zbora - Elvio Blažina - Održavanje proba - 2 sata sedmično Program rada: - Uvježbavanje starog programa: Hrvatska domovina (himna), Plomin je

lepi grad (pučka pjesma), Ave Marija - J. Arcadelt, Canzon villanesca - G. D. da Nola

- Nove kompozicije: Ave Verum - W. A. Mozart - Nastupi - 24.10.1998. - obljetnica Crvenog križa

Program rada: - Uvježbavanje starog programa - Pučka pjesma Plomin je lepi grad (obrada - Matko Brajša Rašan),

Mihanović - Runjanin - Hrvatska domovina (himna), Jacob Arcadelt - Ave Maria

Nastupi: - 2 nastupa povodom božićnih praznika

- 13. 03. 1998. prilikom otvaranja gastro izložbe - 15. 05. 1998. prilikom otvaranja takmičenja srednjih škola za

rukometašice - 5. 06. 1998. na završnici eko-akcije "Neka moja Istra blista" - 16. 06. 1998. na koncertu u Crkvi roñenja Blažene Djevice Marije u

Labinu (na fotografiji)

ŠKOLSKI ŠPORTSKI KLUB "DUGA"

Nastava tjelesne i zdravstvene kulture (TZK) imala je u srednjoj školi u Labinu značajno mjesto i ulogu u svestranom razvoju i zdravlju učenika. Za uspješan i kvalitetan rad u nastavi, kao i u vannastavnim športskim aktivnostima, škola i nastavnici TZK dobili su mnoge pohvale i priznanja, pa čak i odlikovanje predsjednika države 1972. godine.

Izgradnjom školske športske dvorane stvoreni su uvjeti za još kvalitetniju nastavu TZK, kao i za razvoj športa, a posebno rukometa u

139

Labinu. Najviše uspjeha u takmičenjima imali su rukometaši i rukometašice škole, koji su bili više puta prvaci Istre i Hrvatske.

Poseban uspjeh ostvaren je 1987. godine kada je škola bila domaćin finalnog turnira SIOSŠ-a Hrvatske za učenike i učenice u rukometu. Pod stručnim vodstvom prof. Zdravka Štingla i učenici i učenice osvojili su prva mjesta i postali prvaci Hrvatske.

Učenici u učenice škole nastupili su i za športske klubove u Labinu, a neki i za juniorsku i seniorsku reprezentaciju države.

Na osnovi odluke privremenoga klupskog odbora, koji je imenovan 19.11.1996. na sjednici Školskog odbora Srednje škole Mate Blažine Labin, održana je osnivačka skupština Školskoga športskog kluba 25. 02. 1997.

Na skupštini je pored ostalog, predložen privremeni Klupski odbor u sastavu:

1. Josip Golja, predstavnik Škole 2. Zdravko Štingl, predstavnik Škole 3. Zlatko Arapović, predstavnik Škole 4. Eni Babić, predstavnik Grada 5. Drago Toplak, predstavnik roditelja 6. Renco Miletić, predstavnik roditelja 7. Nenad Sutil, predstavnik učenika

Privremeni odbor je predložio da u učeničkom klubu budu aktivne sljedeće sekcije:

1. Rukomet (M i Ž) 5. Aerobik 2. Odbojka (M i Ž) 6. Body bilding 3. Nogomet (M i Ž) 7. Šah 4. Stolni tenis (M i Ž) 8. Košarka

Na sjednici Klupskog odbora od 10. 03. 1997. Školski sportski klub dobiva ime "Duga". Izabran je predsjednik Josip Golja, zamjenik predsjednika Zdravko Štingl, i tajnik Zlatko Arapović, profesori. Školski športski klub "Duga" je organizator prvenstva Županije istarske u malom nogometu i rukometu za muške i ženske, i to:

- 19. 03. 1997. u rukometu za muške i ženske, gdje Klub u obje konkurencije osvaja prvo mjesto, te stječe pravo odlaska na meñužupanijsko takmičenje u Karlovcu, gdje i sudjeluje osvajajući 2.mjesto u ženskoj konkurenciji.

- 19. 04. 1997. prvenstvo u malom nogometu, gdje Klub osvaja 4.mjesto.

140

Od jeseni 1997. godine aktivne su sekcije odbojka i košarka.

Klub je 1998. organizirao organizirao prvenstvo Županije istarske u rukometu za muške i ženske, gdje osvajamo I. mjesto, te na meñužupanijskom natjecanju u Karlovcu ženska ekipa osvaja II. mjesto, a muška III. Muška košarkaska ekipa učestvuje na prvenstvu Županije istarske u Poreču.

U 1998. godini aktivne su sekcije: nogomet, rukomet (M i Ž), košarka (M), odbojka (Ž), aerobik, rekreativni body bilding.

Veliki problem Kluba je financiranje, te se čine veliki napori da se poteškoće prevladaju.

Plan nam je u 1998. godini omasoviti Klub s novim članovima, stabilizirati financiranje Kluba, pronaći voditelje za stolni tenis i šah i, zavisno od financijskih mogućnosti, sudjelovati na što više takmičenja.

ŠKOLSKI LIST

U sklopu obilježavanja dana Grada Labina, 15. kolovoza 1998. predstavljen je prvi broj Školskog lista naše škole (nakon što je u lipnju 1997. g izašao predbroj). Iako je postojalo mnoštvo dobrih prijedloga za njegov naziv, redakcija se odlučila da on nosi i dalje jednostavno ime: Školski list. Redakciju čine:

Glavni urednik: Branka Komljenović, prof. Šef kompjutorske obrade: Dean Škopac Izvršni urednik: Hrvoje Vukelić Lektor i stilist: Alen Višković Suradnici: Lara Batičić, Marta Milenković

Redakcija se zahvaljuje sponzorima, posebno Gradu Labinu i Tiskari Labin, koji su omogućili izlaženje Školskog lista. Na 24 stranice redakcija se potrudila dato raznovrstan sadržaj.

Sadržaj prvog broja Školskog lista: str. 3. - 50. obljetnica škole na hrvatskom jeziku str. 4. - 40. obljetnica prvih maturanata gimnazije str. 5. - ACSL natjecanje str. 6.-7. - Tema broja - GRAFITI (izbor iz objavljenih grafita

pogledajte na šaljivoj stranici)

141

str. 8.-9. - Uspješno učenje - niz savjeta za uspješnije učenje str. 10.-11. - AIDS - neke možda manje poznate stvari o ovoj bolesti. str. 12. - Ekologija - izvještaj sa Četvrte izložbe gljiva održane u

listopadu 1997. u našoj školi str. 13.-15. - Underground - zanimljiva proza Hrvoja Hrvatina i Alena

Viškovića str. 16. - Poezija - pjesme Milene Bojić, Barbare Kiršić, Marijane

Načinović i Laure Brezac str.17. - Interview s Josipom Diminićem str. 18. - Rolling Stones str. 19. - Movie star - Jim Carrey str. 20. - Maturalni izlet u Grčku (u kolovozu 1997.), ali na njemačkom

jeziku str. 21. - Posuñeno s interneta - Labin, Rabac str. 22.-23 - Humor i zanimljivosti

"TREFF" - ŠKOLSKI LIST NA NJEMAČKOM JEZIKU

U siječnju i veljači 1988. godine učenici četvrtih razreda gimanzije kojima je njemački jezik I. odnosno II. strani jezik, radili su okviru redovne nastavne teme "Presse und Sprache" na projektu: "TREFF" - školski list na njemačkom jeziku.

U časopisu su obrañene teme koje govore o domaćim zadaćama, "štrebanju", ocjenama, strogim profesorima i strahu pred završnim ispitom, a s druge strane, "TREFF" obiluje tekstovima namijenjenim zabavi. Tako se u TREFFU, izmeñu ostalog, mogu pronaći savjeti za vicematurante: "Kako preživjeti maturalna putovanja u Španjolsku i Grčku", intervju s članovima benda "Magma Virgen", psihotest, modni savjeti, keltski horoskop, mali oglasi, vicevi, križaljke, pa čak i jedan napeti krimić o otmici i ubojstvu, te izvaci iz dnevnika jednog "stopera". Ali, budući da maturanti znaju da će se uskoro naći pred najtežom odlukom u životu, a to je izbor zanimanja, proveli su meñu svim učenicima svojih razreda istraživanje i anketu na temu: "Što nakon mature" i "Top listu najatraktivnijh fakulteta, odnosno zanimanja". Rezultati su objavljeni na stranicama TREFFA.

Redakcija časopisa u sastavu: Dean Škopac - glavni urednik, Tamara Vale - zamjenik glavnog urednika, te Sandi Domjanić - grafički urednik, radila je na koordinaciji rada u svim fazama projekta - od odabira naslova,

142

preko podjele zadataka, do završnog oblikovanja časopisa. Zbog kratkoće vremena, ali prije svega zbog želje da baš svi učenici (njih pedesetak) daju svoj osobni doprinos izradi TREFFA, odlučeno je da svi tekstovi i crteži budu izrañeni rukom.

Projekt TREFF uspješno je predstavljen zainteresiranim učenicima i nastavnicima na prezentaciji održanoj dana 27. 02. 1998. u školskom restoranu, pod motom: "Deutsch lernen - Warum nicht? Freude pur, mit unserem TREFF rund um die Uhr!". Širu prezentaciju TREFF je doživio na općinskom natjecanju "Lidrano 1998. "u kategoriji učeničkih listova, gdje je takoñer bio vrlo zapažen.

POKROVITELJI MINISTARSTVO PROSVJETE I ŠPORTA REPUBLIKE HRVATSKE ISTARSKA ŽUPANIJA GRAD LABIN OPĆINA KRŠAN OPĆINA PIĆAN OPĆINA RAŠA OPĆINA SVETA NEDELJA SPONZORI 1. TE PLOMIN 2. ISTARSKI UGLJENOKOPI TUPLJAK LABIN 3. TVORNICA CEMENTA KOROMAČNO 4. ISTARSKA TVORNICA VAPNA MOST RAŠA 5. RABAC-PODUZEĆE ZA UGOSTITELJSTVO I TURIZAM 6. RAŠA-STOLARSKO PODUZEĆE 7. LABINSKA TISKARA-LABIN 8. PRVOMAJSKA-RAŠA 9. RADE KONČAR-LABIN 10. KOMUNALNO PODUZEĆE “ 1. MAJ “ 11. VODOVOD LABIN 12. TERMOING - LABIN 13. SIGURNOST - LABIN 14. MERIDIJAN - LABIN 15. MALING - LABIN 16. LABINKOMERC - LABIN 17. LIČILAC - LABIN 18. LABIN FOOD - LABIN 19. KAPRA - LABIN 20. JEDINSTVO - LABIN 21. INKER - LABIN

143

22. MOND COMMERC - LABIN 23. TURISTIČKA ZAJEDNICA GRADA LABINA 24. GALICO - LABIN 25. DIONA - NEDEŠĆINA 26. COLOR - DELUX - LABIN 27. BELMONT - LABIN 28. ASTRON - LABIN 29. SIGMA ELEKTRONIK- LABIN 30. ZIKO ELEKTRONIKA - RABAC 31. UČKA KAMEN - LABIN 32. ELEKTROBUTIK “ LIFFA “- LABIN 33. FOTO STUDIO “ FESTIVAL ” 34. “SITO 3” - LABIN 35. MILEVOJ ZORAN “ MATTHIAS “ LABIN 36. FARAGUNA ROBERT “ NOJFERT “ - LABIN 37. ŽIVIĆ ZVONIMIR “TENDA SOLE “- LABIN 38. GABROVŠEK MIROSLAV “ SCORPION “- LABIN 39. VODOINSTALATERSKA RADNJA NOŽINA IVICA 40. “PANONSKA PIVOVARA” - KOPRIVNICA 41. “MANDARIN” - RABAC 42. “SINEL” - LABIN 43. “DRIVES AND MOTORS” - LABIN 44. OBRTNIČKA KOMORA - LABIN 45. MINI MARKET “ PRESIKA “, VIDALIĆ MIRJANA 46. MILEVOJ ADRIJANA “ADRI “ - LABIN 47. “ISTARSKA BANKA “ PJ LABIN - LABIN 48. “CROATIA BANKA”, PJ LABIN - LABIN 49. ŠKZ “ VERITAS - VIŠKOVIĆ “- LABIN 50. “OMEGAMONT “ FARAGUNA Z. I ŠIROL S. - LABIN 51. MORENO GIANNINI “INGIS” - LABIN Zahvaljujemo se i onima koji su htjeli ostati anonimni. Uvjereni da Vaša daljnja potpora neće izostati.

BK03-0643 PEDESETA obljetnica osnutka srednjih škola u Labinu s nastavom na hrvatskom jeziku 50. obljetnica osnutka srednjih škola u Labinu s nastavom na hrvatskom jeziku / [glavni i odgovorni urednik Čedomir Ružić]. - Labin : Srednja škola Mate Blažine, 1998. - 286 str. : ilustr. ; 24 cm ISBN 953-97681-0-1 373.5(497.5 Labin)(067.5)"1948/1998" 377(497.5 Labin)(067.5)"1948/1998"