1

1

Nakladnik: Općina Vrsar - Orsera

Načelnik: Ivan Gerometta

Voditeljica projekta: Manuela Hrvatin

Tekst: Kristijan Jerković

Ilustracije: Sara Gortan

Grafičko oblikovanje: Damir Jakšić i Illeconcept

Tisak: Illeconcept

Naklada: 50 kom.

Godina izdanja: 2017. godina

4

Ponad Limskog zaljeva nalazi se šuma Kontija

u kojoj stanuju šumski patuljci Kontići. Patuljci su

nomadi i već se tisućljećima sele šumama.

U Kontiju su došli davno, još otkad je Limski zaljev

postojao kao riječna dolina za vrijeme posljednjega

ledenog doba. Kontići su tada doplovili rijekama na

listovima i raznim ljuskama. O njihovim životima

najviše su znala drevna bića.

Legende govore da je Veli Jože navraćao u zaljev

kako bi se okrijepio i slušao vesele priče Kontića.

Kontići su mu bradu punili sjemenkama svaki put

kad bi se vraćao, pa bi div pošumljavao od Kontije

do Motovunske šume. Ponekad bi se zavukli u

Jožin džep da posjete rođake u planinama Ćićarije.

Još su daleki preci shvatili životnu zadaću

održavanja šume, jer je šuma stanište biološke

raznolikosti flore i faune što čini zdravlje planete

kojoj svi pripadamo.

1

6

O davnim vremenima mogu se pisati knjige, a

danas se nadaleko priča o jednoj obitelji, koja

živi usred Kontije ispod staroga hrasta medunca. U

početku su mama Ulika i tata Bepo živjeli u manjoj

kućici uz hrast. Kad su na svijet donijeli blizance

Pjerinu i Tonina, preselili su se u veću kućicu među

korijenjem ispod hrasta, a pomoć im je pristigla

od glista koje su rahlile zemlju kako bi krtica lakše

iskopala kućicu. Pomogla je i krijesnica koja im i

danas osvjetljava kućicu, a topao dom joj je ionako

potreban uslijed zime.

Tata je vješt majstor, a mama je vrtlarica. Zajednički

hobi im je recikliranje otpada iz šume, pa tako

Ulika izrađuje klijališta za biljčice od plastičnih

vrećica, a posude za sadnice od čepova, dok je Bepo

iskoristio odbačenu limenku da bi izgradio raketnu

peć. Patuljci su ekolozi, a bliski su sve poznatijoj

permakulturi, čija praksa života u vrtu donosi sklad

kojim bi se očuvao zdrav život planete.

Roditelji odmalena vode Tonina i Pjerinu na

vidikovac gradine Mukaba, s kojega se pogled

pruža na okolicu da bi im pričali o prapovijesnom

naseljavanju gradina. Pričali bi im i o dolasku

benediktinaca u ranom srednjem vijeku, kad su

osnovali samostan u Kloštru u kojemu je

boravio i opat Romuald po komu je nazvana

i špilja, pa sve do novoga vijeka kad su posjed

Kloštra zauzeli austrijski grofovi. Često bi,

nakon pričanja priča, putovali na glisti do

Romualdove špilje, jer osim što je špilja

predstavljala privremeni smještaj ljudima,

bila je i boravište patuljaka koji su se tamo,

kao i životinje, sklanjali za vrijeme jače oluje,

ali i požara.

7

1

9

Tako su im roditelji prenosili

znanja o prirodi i zaštićenoj šumi

Kontiji, a sve je to znatiželjno

slušao sin Tonino, koji nije izlazio

iz kućice bez povećala u ruci, kojim

je proučavao biljke u šumskom

vrtu mame Ulike. O biljkama bi

tada pisao i crtao u bilježnicu, što

je činilo pravi herbarij znanja, pa

je uz ilustraciju vrta zapisao:

1

1

12

Sestra Pjerina, za razliku od brata

Tonina, provodi vrijeme lutajući po

gradinama, spiljama i uokolo lokvi.

Svakodnevno zbija šale sa životinjama

oponašajući njihove zvukove, što ih

zbunjuje, a ponekad se, stapajući se s

cvjetovima, i kamuflira, što pak zbunjuje

Tonina. Jednom je prilikom čak

stavila papar u čaj, pa je

cijela obitelj tri dana

kihala.

Ipak,

o njezinoj

hrabrosti

tek slijedi priča.

13

U sumrak jednog toplog ljetnog dana tata je

radio na vjetrenjači iznad kućice,

dok je mama s Toninom brala bobice

iz šumskoga vrta za spremanje

čaja. Tata je gradio vjetrenjaču

od izdržljivog grabovog drveta s

maklenovim sjemenkama na vrhu, koje je namijenio za propeler,

budući da su aerodinamični. Već ju je neko vrijeme pokušavao

pokrenuti, no nedostajao mu je komadić užeta. Tim maklenčićima se

igrala Pjerina, sve dok nije čula čudne glasove u daljini. Uprla je još

jače svoja četiri oka, koja su svim patuljcima poboljšavala noćni

vid. No, ništa nije vidjela. Malo se udaljivši od kuće, najednom

čuje kako se zvukovi još jače ponavljaju.

Popevši se na drvo, ugleda jato sjenica muharica koje žurno

lete prema njoj vičući:

− Bježi!

Začuđena se Pjerina uhvati za sjemenku

maklenčića, koja je podigne poput

zmaja vijoreći se na povjetarcu. Iznenada

zahuče jak vjetar i ponese ju visoko iznad stabla.

14

Letjela je, a vjetar ju je nosio do šumskih rubova prema Kloštru.

1

Odjednom spazi vatru na poljani pred Kloštrom,

odakle je već pristizao omamljujući dim. Pjerina

izgubi svijest i tijelo joj poče padati.

Jedan je ćuk uoči i uhvati je svojim kljunom. Ponese

je u gnijezdo i vodom umije po licu, kadli se Pjerina

probudi, a ćuk je potom iznenađenu priupita:

− U kakve se

to vratolomije

upuštaš, patuljčice!?

Ta ne možeš letjeti kao ptica i

sletjeti kad poželiš, a strašni požar nam

svima prijeti.

Pjerina, još uvijek blago ošamućena, reče:

− Hvala ti što si me spasio.

Zadnje čega se sjećam je

samo kako sam ispustila maklen,

sklapajući oči u oblaku dima. Molim te

ponesi me kući, jer me roditelji sigurno

već traže. Ako ti je poznat stari hrast

usred Kontije, onda me ponesi tamo.

16

17

Ćuk joj uzvrati:

− Vraćam te kući čim prije, a i poznam taj stari hrast.

Svaka je sekunda bitna, jer se s ovim vjetrom širi požar,

a i ti moraš obavijestiti obitelj i sve u blizini. Uostalom,

trebam i ja smisliti način kako da se maknem s ovoga

mjesta kako bi što prije spasio svoje ptiće. Uhvati se

čvrsto za moje perje, jer ću letjeti brzo da se čim prije

vratim.

1

19

Pjerina se uhvati za perje

i poleti sa ćukom u visine.

Kako su se približavali starom

hrastu, spuste se nedaleko od

njega, a uzbuđena se Pjerina

zahvali, poželi mu sreću

i potrča prema kući.

20

Ugledavši svoju obitelj sretnu pored

vjetrenjače koja se okretala na vjetru,

Pjerina malo pričeka, ali ju brzo

zapazi brat. Tonino se zabrinuo jer je

odmah osjetio da ima nešto važno za

reći, čim seka ne dijeli sreću s njima.

Osjeti to i mama Ulika i najednom

prekinu veselje kad shvati da je

Pjerina nimalo iznenađena radom

vjetrenjače. Tata Bepo upita što

se događa, a Pjerina im

odgovori:

21

− Brzo! Nastao je požar pored

Kloštra kojega vjetar sve više

raznosi prema Kontiji! Moramo

reći svima u okružju!

Tata se uznemiri, a mama čak

pomisli da se Pjerina šali,

ali braco je vidio koliko je

uznemirena i kako ovaj put nije

smislila šalu. Svi su se zatekli u tišini kad su

najednom začuli glasanje životinja koje upozoravaju

na nadolazeći požar. Tata Bepo zabrinuto reče:

− Pokupimo sve zalihe sjemenki i brzo razglasimo

ostalim patuljcima i životinjama da bježe

prema Romualdovoj špilji, jer ako vatra zahvati

Kontiju, morat ćemo se sakriti u špilji ili kakvom

podzemnom izvorištu vode.

Obitelj je hitro krenula obavijestiti okolne patuljke

i životinje o požaru. Vika se sada već čula i svi su

patuljci oglasili svoje trube od puževih kućica za

uzbunu.

Čule su to i ptice, jazavci, srne, divlje svinje,

zečevi, ježevi, fazani, lisice, kopnene kornjače i

poskoci. Neki su uplašeno odmah krenuli prema

Romualdovoj špilji u zaklon, dok su hrabriji patuljci

zajedno sa životinjama skupljali vodu iz obližnjih

lokvi i podzemnih vodotoka, kako bi natopili rub

šume i spriječili požar.

22

Mama Ulika je s Toninom i Pjerinom krenula prema

špilji sa velikom vrećom punom sjemenki koje je

trebalo sačuvati.

Ubrzano hodajući, Pjerina je zabrinuto razmišljala o

ćukovim ptićima te reče bratu Toninu:

− Dok me s maklenčićem u ruci snažan vjetar nosio

prema požaru, dim me je omamio, izgubila sam

svijetst i počela sam padati. Tada se pojavio ćuk koji

me je u letu spasio. Zato bih pomogla njemu i njegovim

prestrašenim ptićima.

Sve je to do potankosti prepričala Toninu koji je to sve

začuđeno slušao.

Odjednom Tonino spazi staroga jelena koji je s

grupom srna hitao spasiti šumu, sjetivši se kako je

jednom sanjao bijeloga jelena koji na rogovima nosi

plamenčiće osvjetljavajući šumu, pa mu je upravo

sinula ideja da na tim rogovima prenesu male ćukove.

1

Tonino priđe starom jelenu i ispriča Pjerinin

naum o spašavanju ćukovih ptića. Stari jelen

nije mogao ostati ravnodušan i prihvati njihovu

molbu.

Ipak, morali su pitati mamu Uliku mogu li svi

skupa krenuti da spase ptiće. Pjerina je ispričala

mami sve što joj se dogodilo. Mama nije mogla

vjerovati koliko su joj djeca bistra i snalažljiva te

im je odlučila pomoći u spašavanju i reče:

− Idemo ih onda spasiti i predlažem da ih

smjestimo na naš stari hrast duboko u šumi.

Krenuše prema rubu šume, dok je ostala nekolicina

patuljaka putovala prema špilji sa zalihom

sjemenki i hrane u slučaju da požar uništi šumu.

S jelenom su brzo došli do odredišta. Najednom,

mama Ulika zapazi tatu Bepa u grupi patuljaka

koji užurbano nose žireve kapice s vodom, otiđe

do njega i svi zajedno pohitaju prema poljani da

zaustave požar. Svo to vrijeme, srne i divlje svinje

nosile su patuljke na leđima kako se ne bi umorili

dok su punili vodu iz obližnje lokve.

24

Nedaleko od lokve, Pjerina je već dozivala ćuka i

ćuk se brzo odazove zahukavši:

− Patuljčice, vidim da si pokrenula cijelu

revoluciju spasa šume od požara. Čak i spori

puževi i kornjače pomažu!

Pjerina mu odgovori:

− Dobar glas se daleko čuje, a loš još dalje, govorio

bi naš tata. Došla sam ti pomoći, pa smo brat i ja

zamolili jelena da prenese tvoje ptiće na naš stari

hrast.

Ćuk se iznenadi i hukne:

− Ne mogu vam ni opisati koliko sam vam

zahvalan. Moji ptići će biti sigurniji u dubini šume,

a sada mogu i ja pomoći gasiti požar. Patuljčice,

spremna za još jedan let?

Pjerina pohita da se uhvati za već poznato

ćukovo perje, ali prvo

pomognu Toninu i jelenu

te spustiše ptiće na vrh

jelenovog roga.

25

26

Ćuk i Pjerina poletješe prema lokvi po vodu, a Tonino i jelen se sa

ptićima zaputiše prema starom hrastu, ne bi li se brže-bolje vratili

kako bi i oni pomogli. Kada su sigurno smjestili male ćukove, jelen

reče:

− Prije nisam obraćao previše pažnje na patuljke Kontiće, ali nakon

ovog čina bit će mi zadovoljstvo družiti se s vama u budućnosti, jer

vidim da ova šuma upravo zbog vas zdravo diše.

1

Noć je već bila duboka i požar je počeo obasjavati poljanu, a dotad

su se Tonino i jelen već vratili, rekavši ćuku da su mu ptići sigurno

smješteni. Leteći na ćuku, Pjerina je držala žir pun vode kao i svi

patuljci, dok je ćuk upio koliko je mogao vode u kljun ne bi li navlažili

zemlju uz rub šume. To su činile i druge ptice poput sjenica muharica

i legnjeva u svojim malenim kljunovima. Toliko je kapljica i kapljica

izliveno na tlo da je iz daljine nalikovalo kao da iz vedra neba pada

kišica.

28

Tako su mnogi patuljci i životinje prenosili vodu na

poljanu s koje se širio požar, dok su se drugi ohrabreni

vratili iz Romualdove špilje, nakon što su zaštitili

sjemenke, kako bi i sami pomogli u spašavanju šume.

Vatra se sve sporije širila, jer je tlo bilo toliko natopljeno

vodom da nije mogla nastaviti širenje plamena. Trava

se gasila i najednom su vidjeli kako se samo dim vijori

prema nebu punom zvijezda. Ponegdje je vatrica još

tinjala i na te dijelove su trčale divlje svinje i srne s

patuljcima na leđima gazivši žar kopitima i papcima.

Nitko nije spavao te noći, a sljedećega jutra su krenuli

prema Kloštru. U svom tom pepelu biljaka, tata Bepo

je uspio pronaći razlog požara kojeg je prouzročila

staklenka što je ležala na tlu istopljena od sunca i vatre.

Od toga jutra dogovorili su se da će provoditi

češće akcije čišćenja šume kako bi spriječili

buduće požare, a upravo je ova obitelj

uputila pismo ljudima okolice Vrsara u

kojemu piše:

1

1

31

Tako su Kontići spasili šumu

zahvaljujući hrabrosti patuljčice Pjerine i

njezine obitelji. Obitelj i danas živi ispod

staroga hrasta, a uokolo stabla odjekuju

ćukova hukanja. Mnogi patuljci

posjećuju stari hrast i obitelj ne bi li tako

ponijeli znanja o šumi.

I za kraj,

Kontići se zahvaljuju projektu

Enjoyheritage koji proniče aktivnost

mladih da bi razvili svijest o održivom

razvoju i očuvanju prirode.

32

Bioraznolikost je sveukupnost svih živih organizama koji čine sastavni dio ekosustava.

Permakultura je način života koji uključuje brigu za vrt i okoliš, recikliranje otpada i smanjenje potrošnje novca, energije i vremena.

Raketna peć je ekološki učinkovita peć kojom se grijemo pomoću suhih i otpalih grana. Dugo zadržava toplinu i time štedi energiju.

Klijalište je mjesto gdje biljke započinju svoj život zaštićene od vanjskih uvjeta.

Kompostni wc je posebna vrsta wc-a gdje se umjesto vode koristi suho lišće, koje otpad s vremenom pretvara u korisno gnojivo za vrt.

Riječnik pojmova

1

Svrha projekta je povezivanje kulturne i prirodne baštine,

centra Vrsara i ruralnog zaleđa, osvješćivanje značaja

baštine putem osmišljenih interpretacija, kroz uključivanje

djece, mladih, ugroženih skupina i cjelokupne turističke

populacije.

Pilotno područje u projektu je novi itinerar tkz. staza

sv. Romualda u duljini od 9,5 km a povezat će pet

interpretacijskih točaka: Vrsarske mozaike i crkvu sv.

Marije od mora, Limski zaljev kao zaštićeni krajobraz i

rezervat u moru, maslinike (Ursaria), šumu Kontiju kao

posebni rezervat šumske vegetacije i Samostan sv. Mihovila

u Kloštru.

Enjoyheritage

1

1

1