3. UNICEF Podijeljene Skole

Podijeljene škole u Bosni i HercegoviniIzvještaj o Istraživanju

decembar/prosinac 2009.

1

Izdavač:

UNICEF BiH

Lektura i korektura:

Edin TuzlakChristopher Hughes

Dizajn:Timur Stroil

Prijevod na engleski:Gordana Lončo

Štampa:

Tiraž:

1000 primjeraka

Adresa izdavača:

UNICEF BiHKolodvorska 6, Sarajevo

Tel/fax: 033 787-100, 033 642-970e-mail: [email protected]

www.unicef.ba

2

http://www.unicef.ba/

mailto:[email protected]

Istraživački tim:

Dr. Vladimir Turjačanin – vođa tima

Dr. Jadranka Kolenović-ĐapoDr. Sabina Čehajić-Clancy

Dr. Ervin PoljacMr. sci. Milenko Kordić

Meliha Alić

Pravni eksperti:

Branka InićNadežda Radić

Istraživačka agencija:Prism Research – Prizma istraživanje

Urednici:Nadežda Radić

Sanja Kabil

Stavovi izraženi u ovoj publikaciji ne odražavaju nužno politiku i stavove UNICEF-a

Izvodi iz ove publikacije mogu biti slobodno reproducirani uz dužno priznanje i sljedeću referencu: UNICEF, 2009. Podijeljene škole u Bosni i

Hercegovini

3

Predgovor

Pravo na obrazovanje je osnovno i neotuđivo pravo svakog čovjeka. Ono je utemeljeno međunarodnim ugovorima o zajedničkim načelima i ciljevima u osiguranju i punom ostvarivanju tog prava za sve građane zemalja-potpisnica ovih ugovora. Dogovorena - zajednička načela su obavezujuće smjernice za obrazovne politike i prakse, od globalnog i regionalnog, pa do nacionalnog/državnog i lokalnog nivoa. Ove smjernice i univerzalne vrijednosti obavezujuće su i za Bosnu i Hercegovinu, kao zemlju–potpisnicu, i one su, u skladu s tim, proklamirane Ustavom BiH (i ustavima entiteta/kantona/statuta BDBiH), te domaćim obrazovnim zakonodavstvom na svim nivoima vlasti. To znači da država BiH garantira ostvarivanje prava na obrazovanje pod jednakim uslovima svim svojim građanima, i to kroz: 1. pravo na obrazovanje - osiguranjem dimenzije raspoloživosti i pristupačnosti, 2. pravo u obrazovanju - osiguranjem dimenzije prihvatljivosti i prilagodljivosti i 3. pravo putem obrazovanja – osiguranjem učenja i podučavanja o ljudskim pravima kako bi se spriječilo kršenje ljudskih prava drugih osoba. Također, obaveza Bosne i Hercegovine je da poduzme sve potrebne mjere i akcije za poštivanje, zaštitu i puno konzumiranje ovog prava u praksi, a ne samo da ga proklamira. U tom smislu, a u cilju osiguranja poštivanja prava na obrazovanje, država BiH je obavezna izbjegavati i otklanjati protivpravne akcije i mjere kojima se sprečava ili umanjuje uživanje ovog prava. U cilju zaštite ovog prava, država je obavezna naložiti mjere kojima se od treće strane onemogućava ugrožavanje ovog prava, te, u cilju punog ispunjenja prava na obrazovanje, poduzeti odgovarajuće mjere kako bi olakšala ostvarivanje ovog prava svima, a naročito onim osobama koje, usljed smetnji koje su izvan njihove kontrole, nisu u mogućnosti ostvariti ovo pravo.

Sveobuhvatna analiza prikupljenih podataka tokom UNICEF-ovog istraživanja pokazuje da su razlike u BiH jako izražene i da postoje različita mišljenja o svim bitnim pitanjima koja se tiču obrazovanja u BiH. Očigledno je da „dvije škole pod jednim krovom“ nisu jedini problem u obrazovanju, već postoje paralelni problemi kao što je, na primjer, postojanje više kurikuluma, nepoštivanje pravnih odredbi i strah da bi jedinstveno obrazovanje djece različite nacionalne pripadnosti moglo dovesti do gubitka nacionalnog identiteta. Nadalje, ono što je očigledno sa svih aspekata ovog istraživanja jeste osjećaj da bh. društvo može biti bolje nego što je sada, ali i strah da, ukoliko dođe do negativnih promjena, može biti i gore.

Svi roditelji koji su intervjuirani u UNICEF-ovom istraživanju naveli su da je njihov prioritet pružiti sigurnost i bolje mogućnosti za svoju djecu. Sigurnost za djecu, a i za društvo, je i obezbjeđivanje kvalitetnijeg obrazovanja na svim nivoima školstva. Kvalitetnijim obrazovanjem svi dobijaju: na individualnom nivou - sigurnost da će obezbijediti egzistenciju u ovom ili bilo kojem društvu, a na državnom nivou - sigurnost da će društvo biti funkcionalno i zadovoljno.

Stoga, jedan od glavnih izazova za Bosnu i Hercegovinu danas, u oblasti obrazovanja, jeste identificirati politike i implementirati strategije zasnovane na jednakosti i nediskriminaciji, te na taj način osigurati da nacionalne norme u potpunosti integriraju vrijednosti pravde, jednakosti i ljudskog digniteta.

UNICEF

4

Bosna i Hercegovina

Sažetak

Ovaj izvještaj je nastao kao rezultat projekta istraživanja „Podijeljene škole u Bosni i Hercegovini“, koje je sproveo UNICEF Bosne i Hercegovine sa ciljem otkrivanja i analize uzroka i posljedica kompleksnog problema postojanja podijeljenih škola unutar obrazovnog sistema. Istraživanje je organizirano po multimetodskom pristupu a sve kako bi se zahvatio što veći uzorak lokalnog konteksta, kao i razmišljanja i stavova građana Bosne i Hercegovine.

Istraživanje je sprovedeno na terenu, u periodu od 24.03.2008. do 06.06.2008., u šest odabranih zajednica: Banja Luka, Kiseljak, Livno1, Prijedor, Prozor/Rama i Sarajevo. Gradovi u kojima je sprovedeno istraživanje odabrani su po sljedećim kriterijima: zajednice u kojima još uvijek postoje i rade tzv. “dvije škole pod jednim krovom”; zajednice u kojima su zastupljena djeca koja se prevoze u škole iz jednog upisnog područja u drugo; područja sa povratničkom populacijom; škole u kojima tzv. nacionalnu grupu predmeta djeci predaju nastavnici različitih nacionalnosti; zajednice sa etnički heterogenim školama i zajednice sa školama koje su etnički homogene.

Istraživanje je sprovedeno kvantitativnom metodom anketiranja i kvalitativnim metodama – fokus grupama/grupnim diskusijama i dubinskim intervjuima, a obuhvatilo je uzorak od ukupno 677 predstavnika različitih skupina bh. društva: učenika završnih razreda odabranih škola, roditelja, nastavnika i direktora odabranih škola, opštinskih zvaničnika, političkih predstavnika u lokalnoj zajednici, savjetnika za osnovno obrazovanje uposlenih u entitetskim/kantonalnim ministarstvima za obrazovanje, te vjerskih predstavnika u lokalnoj zajednici.

Glavni cilj ovog istraživanja bilo je razumijevanje zakonodavno–administrativnog okvira u obrazovanju, te socijalnih, psiholoških i drugih uzroka podijeljenog školstva u Bosni i Hercegovini, a sve kroz analizu različitih društvenih indikatora grupisanih u devet područja/oblasti:

Analizu zakonodavstva, sa aspekta četiri glavne dimenzije ljudskog prava na obrazovanje: raspoloživosti, dostupnosti, prihvatljivosti i prilagodljivosti.

Percepciju škole i školskog sistema Vjeronauk Percepciju međunacionalnih odnosa Diskriminaciju u školi Stavove o integriranom i podijeljenom školstvu Etničke distance Nacionalnu identifikaciju Politizaciju u školstvu

1 Istraživanje u školi u općini Livno obustavljeno je na inicijativu ministrice za obrazovanje Kantona 10 (Hercegbosanske županije), tako da je za ovu zajednicu prikupljeno mnogo manje podataka nego što je bilo planirano, a podaci nisu ni uzimani u obzir za konačne analize.

5

1. Analiza zakonodavstva

Bosna i Hercegovina je, kao potpisnica međunarodnih ugovora/konvencija koje tretiraju pravo na obrazovanje, dužna da nadzire kompatibilnost svog zakonodavstva sa istim i poduzima mjere da osigura takav zakonodavni i institucionalni okvir koji će omogućiti implementaciju četiri glavne dimenzije ljudskog prava na obrazovanje: 1. raspoloživost, 2. dostupnost, 3. prihvatljivost i 4. prilagodljivost.

Dimenzija raspoloživosti: Analiza zakonodavnog okvira pokazala je da su pitanjaosnivanja i finansiranja javnih i privatnih odgojno-obrazovnih ustanova (uslova za vršenje djelatnosti, vrste, tipa i broja škola - mreže škola, standarda prostora, kadrova i opreme) detaljno uređena zakonima u oblasti obrazovanja na nivou entiteta, kantona i BD BiH. Međutim, zbog posebnog objavljivanja podataka o mreži škola u službenim glasilima entiteta/kantona/BDBiH, te otežanog i neujednačenog sistema prikupljanja i praćenja podataka o broju škola (matičnih škola i njihovih područnih jedinica), njihovoj materijalnoj, kadrovskoj i tehničkoj opremljenosti, te, u tom pogledu, nepostojanja jedinstvene baze podataka na nivou BiH, ne može se pouzdano procijeniti stanje svih elemenata i nivo implementacije zakonom proklamirane dimenzije raspoloživosti prava na obrazovanje.

Dimenzija dostupnosti: Postojeće zakonodavstvo, na svim nivoima vlasti, uvažavadimenziju dostupnosti obrazovanja, i to kroz osiguranje: pristupa obrazovanju bez diskriminacije po bilo kojem osnovu, nesmetanog fizičkog pristupa školama svim osobama (uključujući djecu sa invaliditetom, kao i djecu iz udaljenih područja koja putuju do svojih škola) te besplatnog obrazovanje za sve pod jednakim uslovima. Međutim, činjenice da u BiH još uvijek postoji oko 50 tzv. „dviju škola pod jednim krovom“, da školski objekti, kada je riječ o urbanističko-tehničkim uslovima, uglavnom, nisu prilagođeni osobama sa invaliditetom, da veliki broj djece još uvijek pješači do svojih škola, te da besplatno (naročito obavezno osnovno) obrazovanje još uvijek nije dostupno građanima BiH, pokazuju da država BiH nije osigurala dosljednu implementaciju u praksi, i to ne samo međunarodno dogovorenih principa na koje se obavezala potpisivanjem međunarodnih dokumenata/ugovora, već ni dosljednu implementaciju vlastitog zakonodavstva.

Dimenzija prihvatljivosti: Dimenzija prihvatljivosti obrazovanja, koja se odnosi narelevantnost, kulturnu osjetljivost i kvalitet oblika, sadržaja i metoda obrazovanja, na odgovarajući način uključena je u obrazovno zakonodavstvo na svim nivoima, što znači da konkretna zakonska rješenja slijede principe i načela iz međunarodnih ugovora/dokumenata. Uprkos toj činjenici, prihvatljivost obrazovanja je dimenzija prava u obrazovanju koja još uvijek, u odnosu na dnevnopolitičke utjecaje i unutarnju etničku podjelu u zemlji, najviše trpi. Kao posljedica tih utjecaja, u praksi su česte pojave dominiranja „jače“ – brojnije kulture nad „slabijom“ – malobrojnijom, što, kroz predimenzioniranje važnosti etnosa i jezičkog identiteta „jače“ kulture, vodi ka negiranju etničkih i jezičkih različitosti „slabije“ kulture te njenoj tihoj asimilaciji.

Dimenzija prilagodljivosti: Dimenzija prilagodljivosti obrazovanja uključena je udomaće obrazovno zakonodavstvo, istina, više na nivou principa/načela nego konkretnih i praktičnih rješenja. De facto, obrazovni sistem ne može se ocijeniti kao fleksibilan, jer ne može u

6

potpunosti odgovoriti na interese i potrebe učenika i roditelja, zahtjeve i potrebe tržišta rada i društvene zajednice, potrebe pripadnika nacionalnih manjina koje žive u BiH, kao i potrebe drugih marginaliziranih grupa (osoba sa invaliditetom, osoba sa smetnjama u razvoju...). Čini se da je puno ostvarivanje prava na obrazovanje, u njegovoj dimenziji prilagodljivosti, u ovom trenutku najteže osigurati u BiH.

Ključni zaključak: Analiza obrazovnog zakonodavsta, na svim nivoima vlasti, pokazala je da je Bosna i Hercegovina osigurala primjereni pravni okvir za ostvarivanje i zaštitu prava na obrazovanje za sve njene građane. Zakonodavni okvir slijedi načela i smjernice međunarodnih ugovora/dokumenata koje je potpisala Bosna i Hercegovina, te univerzalne vrijednosti i principe proklamovane Ustavom BiH. Postojeća zakonska rješenja uvažavaju sve četiri navedene ključne dimenzije prava na obrazovanje te stvaraju osnovne pravne pretpostavke za njihovu implementaciju u praksi. Međutim, iako inaugurirane, promovirane i zaštićene postojećim zakonodavstvom, ove dimenzije nisu, u svim svojim elementima, dosljedno implementirane u praksi, što stvara opravdane sumnje u kvalitet nadzora nad provođenjem zakona u oblasti obrazovanja.

2. Percepcija škole i odgojno-obrazovnog sistema

U ovom dijelu istraživanje je, uglavnom, bilo fokusirano na percepciju prethodno pomenutih osnovnih dimenzija prava na obrazovanje (raspoloživosti, dostupnosti, prihvatljivosti i prilagodljivosti) od strane učenika, roditelja, nastavnika, direktora u školama, kao i predstavnika političkog, javnog, vjerskog života i lokalne zajednice.

Percepcija raspoloživosti obrazovanja - materijalne, kadrovske i tehničke opremljenosti odgojno-obrazovnih ustanova (uključujući educirane stručnjake, resurse za učenje i poučavanje, stručnu podršku nastavi, razvojno-obrazovne politike i sl.):

Pozitivniju percepciju škole u ovom smislu imaju učenici koji žive u razvijenijim lokalnim zajednicama. Učenici u manjim zajednicama i ruralnim područjima nezadovoljni su opremljenošću svojih škola. Iz analize ukupnih odgovora, može se reći da, generalno, učenici nemaju pozitivnu percepciju kvaliteta opremeljenosti njihovih škola. Sa takvom ocjenom učenika saglasni su i njihovi roditelji, koji školsku infrastrukturu, također, smatraju nezadovoljavajućom. Drugačiju percepciju opremljenosti škola imaju nastavnici. Najveći procenat njih opremljenost škole smatra generalno dobrom/zadovoljavajućom;

U pogledu nastavnog kadra i kvaliteta njihovog rada, učenici imaju veoma pozitivnu percepciju i smatraju da njihovi nastavnici predano pristupaju svojim obavezama, kvalitetno obavljaju svoj posao i od njih traže razumijevanje a ne učenje gradiva napamet. Većina roditelja odnos nastavnika prema poslu i kvalitet njihovog rada ocjenjuje srednjom ocjenom – dobar, i uglavnom se ne slažu sa tvrdnjom da je nastavnicima u školi nametnuto previše obaveza. U tvrdnju o vlastitoj preopterećenosti u školi nisu sigurni ni sami nastavnici, ali iskazuju visok stepen slaganja sa tvrdnjom da nisu dovoljno finansijski motivirani za rad sa učenicima, te izražavaju nezadovoljstvo statusom svoje profesije;

Percepcija dostupnosti obrazovanja – pristupa obrazovanju (uključujući i pristup obrazovanju bez diskriminacije po bilo kojem osnovu):

7

Premda se, u ovom dijelu, istraživanje nije fokusiralo na ključne i sve elemente dimenzije dostupnosti obrazovanja, slijede neki zaključci bazirani na odgovorima ispitanika:

Evidentna je pojava da roditelji upisuju djecu u škole čijem upisnom području ne pripadaju. Najčešći razlozi ovakvih odluka su: nastavni plan i program, po kojem se realizira nastavni proces, i jezik, na kojem se realizira nastavni proces;

Bez obzira na činjenicu uključenosti oba službena pisma (latinice i ćirilice) u postojeće nastavne planove i programe, stepen poznavanja jednog, odnosno drugog pisma, značajno je uslovljen okruženjem u kojem se djeca obrazuju, tako da se u praksi, često dominantno, koristi jedno pismo u nastavnom procesu, što opredjeljuje roditelje da djecu šalju u druge škole, iako u svom okruženju često imaju i opremljenije i kvalitetnije škole.

Percepcija prihvatljivosti obrazovanja – relevantnosti, kulturne osjetljivosti i kvaliteta odgojno-obrazovnog sistema (organizacije obrazovanja – nastavnog procesa, oblika, sadržaja i metoda rada, te školskog okruženja)

Nastavnici i roditelji prilično visokim ocjenama procjenjuju kvalitet obrazovanja (uključujući i raznovrsnost pristupu nastavnom procesu), koji njihove škole, odnosno škole njihove djece, nude, te smatraju da je nastava u školi efikasno organizirana, s tim što je uočljivija pozitivnija percepcija ovih segmenata od strane nastavnika;

Većina roditelja vannastavne aktivnosti u školi ocjenjuje lošim ili osrednjim i uglavnom to smatraju posljedicom loše opremljenosti škole;

Nastavnici i roditelji se, prema kvantitativnim pokazateljima, u velikoj mjeri slažu da je nastavni plan i program opterećen suvišnim informacijama. Prema kvalitativnim, premda nedovoljnim pokazateljima, i nastavnici i roditelji, kao i neke druge kategorije ispitanika, izražavaju nezadovoljstvo zastarjelošću nastavnih sadržaja, metoda podučavanja i učenja drugih oblika rada s djecom te nastavnih tehnologija, zanemarenošću i nedostatkom odgojne komponente u obrazovanju, i, generalno, zaostajanjem u odnosu na prakse evropskih zemalja, u kojima se učenici pripremaju za život u svijetu univerzalnih vrijednosti i praktičnih (a ne samo teoretskih) znanja, sposobnosti i vještina. Zanimljivo je da roditelji slično percipiraju kvalitet nastavnog plana i programa, neovisno od toga po kojem se nastavnom planu i programu njihova djeca obrazuju;

Kada govorimo o dimenziji prihvatljivosti obrazovanja, u segmente ovog istraživanja uključena su i viđenja i stavovi ispitanika o poticajnom i sigurnosnom aspektu školskog okruženja. Razlike u percepciji ovog segmenta rada škole od strane roditelja i nastavnika su vidljive. Način na koji roditelji gledaju na sigurnost učenika značajno je uslovljen školom iz koje djeca dolaze, pri čemu roditelji djece iz tzv. “dvije škole pod jednim krovom” sigurnost školskog okruženja, uglavnom, doživljavaju u kontekstu mogućih međunacionalnih konflikata. U školama za koje, uslovno rečeno, možemo reći da su jednonacionalne, roditelji manje osjećaju strah i takvo okruženje im se čini sigurnijim. U ovim školama se o sigurnosti školskog okruženja, uglavnom, razgovara u kontekstu maloljetničke delinkvencije, droge, nasilja u porodici i sl. I dok dio roditelja pokazuje određenu zabrinutost u pogledu sigurnosti školskog okruženja, gotovo svi ispitani nastavnici potpuno se slažu sa tvrdnjom koja upućuje na to da je školsko okruženje sigurno za učenike;

8

Istraživanje segmenta saradnje škole i roditelja pokazuje da oko 50% roditelja ovu oblast rada škole ocjenjuje dobrom, premda je indikativno i izraženo nezadovoljstvo roditelja sadržajima i oblicima saradnje, koji se često svode samo na roditeljske sastanke;

I pored podijeljenih mišljenja o kvalitetu domaćih zakona u oblasti obrazovanja, generalno gledajući, većina roditelja i nastavnika smatra da zakoni nisu dovoljno dobri, a nešto pozitivniju percepciju primjene tih zakona u školama imaju nastavnici.

Percepcija prilagodljivosti obrazovanja – primjerenosti potrebama, interesima i očekivanjima korisnika obrazovnih usluga (uključujući različite uzraste, društvene i kulturne grupe, društvenu zajednicu...)

Istraživanje se, u ovom dijelu ispitivanja stavova, nije posebno fokusiralo na elemente ove dimenzije u obrazovanju. Pokazatelji koji bi najbolje trebali predstaviti ovu, kao i prethodnu dimenziju (prihvatljivost obrazovanja) slijede dalje u tekstu.

Ključni zaključak: Bez obzira na određena odstupanja i kontradiktornosti koje se mogu uočiti u odgovorima ispitanika kroz kvantitativne i kvalitativne pokazatelje u ovom dijelu istraživanja, generalna ocjena svih ispitanika u vezi sa kvalitetom odgojno-obrazovnog sistema može se smatrati nezadovoljavajućom. Roditelji i nastavnici u velikom broju segmenata taj kvalitet, uglavnom, vide kao loš, ističući u prvi plan prevaziđenost i preopterećenost sadržaja nastavnih planova i programa. Predstavnici vjerskih zajednica, u principu, dijele ovo mišljenje, premda smatraju da se obrazovni sistem počeo postavljati na dobrim osnovama, ali da za njegovu daljnju nadogradnju treba: politička volja, temeljitije pripreme, dobro osmišljene i finansijski podržane sistemske a ne eksperimentalne promjene, te dobro vođena obrazovna politika. Predstavnici političkih struktura, također, uočavaju više loše nego dobre strane obrazovnog sistema, a predstavnici obrazovnih vlasti ne negiraju nedostatke, ali ističu i dobre strane, naročito stvorene zakonske pretpostavke za jednakost u pristupu i učešću u obrazovanju, podsjećajući da je obaveza obrazovnih i drugih vlasti da to svima i omoguće. Krivce za loše stanje obrazovnog sistema, roditelji i nastavnici vide, prvenstveno, u predstavnicima političke vlasti. Predstavnici vjerskih zajednica smatraju da je loš obrazovni sistem, između ostalog, rezultat velikog direktnog utjecaja politike na isti, te da postojanje ogromnog broja ministarstava obrazovanja i pedagoških zavoda razbija sistem.

3. Vjeronauk

Vjeronauk u osnovnoj školi ima status izbornog predmeta, što znači da se roditelji učenika, u skladu sa vlastitim religijskim uvjerenjima, opredjeljuju da li će njihovo dijete pohađati nastavu vjeronauka u školi. Jednom odabrana, vjeronauk postaje obavezujući predmet;

U provedenom istraživanju iskristalizirana su dva suprotstavljena pogleda na uvođenje vjeronauka u škole: jedan, većinski, koji ima pozitivan stav prema zastupljenosti vjeronauka kao konfesionalnog predmeta u školi, i drugi, manjinski, koji konfesionalni aspekt religijskog odgoja ostavlja vjerskim zajednicama, a umjesto vjeronauka u školama zagovara uvođenje drugog i za sve učenike zajedničkog predmeta, koji bi bio multireligijskog karaktera i prikladan za sve učenike (kao, naprimjer, etika ili kultura religija ili slično);

9

Najveći broj roditelja se opredjeljuje za nastavu vjeronauka u školama sa većinskim hrvatskim stanovništvom, a najmanje u školama koje pohađaju, uglavnom, učenici bošnjačke nacionalnosti.

Ključni zaključak: Većina anketiranih kategorija smatra vjeronauk sasvim prihvatljivim nastavnim predmetom u javnim školama, naglašavajući, s jedne strane, njegovu odgojnu komponentu, i, s druge strane, pravo demokratskog izbora pohađanja nastave vjeronauka. Vjeronauk se trenutno izučava u svim školama i čini se da su i učenici i roditelji, uglavnom, zadovoljni ovakvim rješenjem. Međutim, stav roditelja i učenika pripadnika manjinskih naroda na određenom području je po ovom pitanju bitno drugačiji od stava većine, jer oni način organiziranja nastave vjeronauka doživljavaju kao vid razdvajanja djece i diskriminacije onih koji ga, iz bilo kojeg razloga, ne pohađaju, budući da za tu djecu, u vrijeme održavanja nastave vjeronauka, uglavnom nisu organizirane druge aktivnosti. Izdvajanje iz razreda tokom nastave vjeronauka kod ovih učenika, zbog ''činjenice'' da su „drugačiji“, izaziva snažan osjećaj neugodnosti. Nastavnici su, u poređenju sa drugim kategorijama ispitanika, znatno kritičniji prema postojanju vjeronauka kao konfesionalnog predmeta u školama. Oni se, većinom, opredjeljuju za izučavanje nekog drugog predmeta umjesto vjeronauka, prihvatajući mogućnost da to bude predmet o svim velikim i svjetskim religijama i kulturama. Ovo mišljenje nastavnika dijeli i značajan procenat anketiranih roditelja.

4. Percepcija međunacionalnih odnosa

. Većina anketiranih učenika odnose između naroda u Bosni i Hercegovini ne ocjenjuje ni

lošim, ni dobrim već – „nešto između“, ali ih smatra lošijim u odnosu na vrijeme prije rata;

Velika većina učenika percipira sličnosti između tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini, pri čemu je ova percepcija znatno uočljivija i daleko značajnija od percepcije različitosti. Čak i kada uočavaju određene međusobne razlike (u vjeri, kulturi, jeziku i slično), većina učenika, kao i roditelja, ne vidi te razlike kao prepreku za njihove svakodnevne kontakte i druženja;

S druge strane, podatak da oko 15% anketiranih učenika u jednoj od općina u kojima je provedeno istraživanje nema nikakvih informacija o pripadnicima drugih naroda, ukazuje na potpuno odsustvo komunikacije između pripradnika različitih nacionalnih skupina, kao i na odsustvo akcija školskih vlasti u smislu njihove uloge i odgovornosti za promoviranje tolerancije i razumijevanja drugog i drugačijeg;

Ključni zaključak: Generalno procjenjujući kvantitativne i kvalitativne pokazatelje u ovom segmentu istraživanja, evidentno je da sve kategorije ispitanika uočavaju stanje narušenih međunacionalnih odnosa u Bosni i Hercegovini. Iako nisu bili posebnim predmetom ovog istraživanja, može se zaključiti da postoje brojni socijalni faktori koji doprinose ovakvoj percepciji međunacionalnih odnosa. Uprkos generalno nezadovoljavajućoj percepciji međunacionalnih odnosa, a prije svega imajući u vidu da je istraživanje, najvećim dijelom, provedeno u sredinama tzv. podijeljenih zajednica ili zajednica sa fenomenom „dvije škole pod jednim krovom“, u prvi plan se, po svom značaju, nameće činjenica da većina anketiranih učenika i drugih kategorija ispitanika odnose između naroda u BiH ocjenjuje osrednjim (ni lošim, ni dobrim), da kvalitativni

10

podaci, dobijeni intervjuem, potvrđuju da je percepcija sličnosti između naroda mnogo značajnija nego percepcija međusobnih razlika, te da se iz izjava pripadnika različitih naroda vidi da su, uglavnom, zadovoljni međusobnom komunikacijom i saradnjom. Ove činjenice ukazuju na postojanje dobrih prilika za obnavljanje međunacionalnog povjerenja, koje, svakako, treba iskorititi. Također, one mogu uputiti i na zaključak da, uprkos podijeljenosti škola, zajednica u širem smislu još uvijek nije i ne mora biti istinski podijeljena. Podijeljenost škola i školskog sistema ne mora nužno biti odraz pravog stanja lokalne i šire društvene zajednice, već može biti i nametnuta - kreirana i kontinuirano poticana dnevnom politikom, te, nerijetko, podržavana subjektivnim informiranjem javnosti putem medija, koji, kako je istraživanje pokazalo, imaju veću ulogu i utjecaj na formiranje stavova učenika prema drugom i drugačijem, nego što to imaju roditelji i škola.

5. Diskriminacija u školi

Vrijeđanje učenika na nacionalnoj i vjerskoj osnovi nije rijetka pojava u školama;

Veliki broj ispitanih učenika bio je izložen vrijeđanju i lošem tretmanu samo zato što je druge vjere i nacionalnosti, ili su, pak, bili svjedoci vrijeđanja druge djece. Posebno je zastrašujući podatak da je svako ispitano dijete u jednoj od škola u kojima je provedeno istraživanje doživjelo vrijeđanje na vjerskoj ili nacionalnoj osnovi;

Za razliku od učenika i njihovih roditelja, ogromna većina nastavnika ne uočava pojavu vrijeđanja ili maltretiranja djece pripadnika druge nacionalnosti i vjere u njihovim školama;

Ključni zaključak: Bez obzira na različitu percepciju učenika i roditelja, s jedne strane, i nastavnika, s druge strane, kada su u pitanju pojave vrijeđanja učenika na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, evidentno je da ovaj problem u školama postoji. Posebno je zanimljivo da nastavnici, čija je svijest o pogubnosti diskriminacije sigurno na višem nivou, ovu pojavu manje primjećuju nego učenici i roditelji. Razlike u odgovorima ovih kategorija ispitanika su vrlo indikativne, jer posredno ukazuju na odsustvo njihove redovne komunikacije kao i međusobne saradnje na sprečavanju diskriminacije, kako u školi, tako i u vanškolskom okruženju.

6. Stavovi o integriranom i podijeljenom školstvu

Većina ispitanika svih kategorija jasno uočava posljedice podijeljenog školstva, te, uglavnom, podržava ideju o njegovoj integraciji:

Kvantitativni pokazatelji odgovora učenika, nastavnika i roditelja na devet ključnih pitanja u pogledu integriranog školstva, generalno govore o njihovom veoma pozitivnom stavu prema ovom pitanju. Tako, većina njih smatra da učenici različite nacionalnosti trebaju pohađati istu školu kako bi se kroz nastavni proces učenici bolje upoznali sa kulturom, jezikom i tradicijom svih naroda koji žive u BiH, te da bi se više trebao razvijati osjećaj pripadnosti Bosni i Hercegovini. Roditelji ne izražavaju eksplicitan stav po pitanju pokretanja inicijative za integriranje obrazovnog sistema, ali u ogromnom procentu to smatraju odgovornošću nadležnih ministarstava obrazovanja, koja vide kao vodeće aktere u procesu integriranja školstva;

I dok o većini pitanja o integriranom školstvu učenici, uglavnom, imaju izraženo pozitivne stavove, s druge strane, u pogledu tvrdnje o različitosti bosanskog, srpskog i hrvatskog jezika kao smetnji za organiziranje nastave u istom razredu postoji, također, prilično visok stepen slaganja.

11

Nastavnici imaju nešto drugačiji stav od učenika u pogledu ove tvrdnje i, osim u dvije škole, većina nastavnika ovo ne vidi kao smetnju da u istom razredu rade sa djecom različitih nacionalnosti, te smatraju da bi škole trebalo organizirati tako da djeca različitih nacionalnosti idu zajedno u razred, ali i da sačuvaju svoj jezik i kulturni identitet. Nastavnici smatraju da zajedničko školovanje djece ne bi dovelo do nestanka jezičkih i kulturnih posebnosti. Mišljenja roditelja po pitanju zajedničkog organiziranja nastave maternjeg jezika su podijeljena. Iako najveći procenat ispitanih roditelja smatra da bi se nastava maternjeg jezika trebala zajednički organizirati, uz argumentaciju da se radi o jednom jeziku, kvantitativni pokazatelji upućuju i na prilično veliki procenat roditelja koji su protiv ovakvog vida nastave maternjeg jezika, argumentirajući to tvrdnjom o nepremostivim jezičkim različitostima i povezanošću jezika sa nacionalnim i kulturnim identitetom;

Prema mišljenju velike većine nastavnika, insistiranje na jednonacionalnim odjeljenjima negativno se odražava na izgradnju suživota u BiH, a zajedničko obrazovanje učenika različitih nacionalnosti doprinijelo bi boljem kvalitetu osnovnog školstva. Nastavnici, uglavnom, imaju pozitivan stav o mogućnosti da rade u školi u kojoj se nastava ne izvodi na njihovom jeziku, kao što prihvataju i mogućnost da izvode nastavu po bilo kojem od tri nastavna plana i programa ili mogućnost da nastavnik koji predaje neki predmet iz tzv. grupe nacionalnih predmeta ne bude

pripadnik tog naroda;

Visok stepen saglasnosti nastavnika, u većini škola, postoji i u pogledu tvrdnje da školski planovi i programi bazirani na nacionalnoj osnovi ne pripremaju na odgovarajući način djecu za život u našem društvu, te, generalno, podržavaju ideju o jedinstvenom nastavnom planu i programu utemeljenom na promoviranju ravnopravnosti i smatraju da bi ga bilo moguće napraviti. Ovakve stavove nastavnika dijeli i većina roditelja;

Predstavnici školskih vlasti, političkih i vjerskih zajednica, uglavnom, pokazuju jedinstven stav kada je riječ o školstvu koje uključuje učenike bez obziran na njihovu nacionalnu pripadnost, ali su, ipak, evidentne razlike u mišljenjima u kojem obimu bi nastavni planovi i programi trebali biti isti, odnosno različiti, te koliko bi mogli biti u funkciji osiguranja prava pripadnicima sva tri naroda na obrazovanje na maternjem jeziku.

Ključni zaključak: Većina sudionika u razgovorima su za zajedničko pohađanje nastave, odnosno za škole u koje se učenici upisuju bez obzira na nacionalnu pripadnost. Štaviše, smatraju da ovakav vid obrazovanja ima puno prednosti u odnosu na etnički homogene sredine, da se djeca bolje pripremaju za život u drustvu kakvo je Bosna i Hercegovina, te da je ovo za djecu obogaćenje njihovog iskustva. Postoje značajne razlike između pojedinih sredina, pa se tako u Sarajevu primjećuje najpozitivniji stav prema integraciji, a najnegativniji je na području Prozora/Rame. Zanimljiva je pozitivna korelacija stava prema integraciji između manjina i većinskog stanovnistva, kao i podatak da je pozitivan stav prema integraciji obrazovnog sistema u velikoj mjeri izraženiji u slučajevima i sredinama gdje postoji i veća zastupljenost različitih nacionalnih skupina. Također, primjeri stavova roditelja u pogledu integriranog školstva pokazuju da je ovo pitanje kompleksno i da je percepcija problema jako različita, da se kreće u rasponu od neprepoznavanja problema do straha od asimilacije.

Međutim, puno je kompleksnije pitanje jedinstvenog programa u školama. Ovdje dolazi do izražaja želja da se osigura školovanje na maternjem jeziku za pripadnike svih konstitutivnih naroda. Posebno u nekim sredinama, sagovornici su izričiti u zaštiti nacionalnog identiteta (kako oni percipiraju pravo na maternji jezik u školama), pa i po cijenu da djeca pohađaju škole koje nisu najbliže mjestu stanovanja, odnosno škole izvan njihovog upisnog područja. U praksi je puno

12

primjera gdje djeca, kako bi bila u mogućnosti pratiti program na njihovom maternjem jeziku, putuju u škole koje im nisu najbliže, dok se, s druge strane, u provedenim intervjuima, uglavnom, uočava tvrdnja o željenom izboru najbliže škole. Pitanje ugrožavanja nacionalnog identiteta često se povlači kada se pokušava razgovarati o integriranom školstvu. Iako su u postojeće nastavne planove i programe uključeni određeni zajednički sadržaji, u cilju njihove harmonizacije, u ovom trenutku još uvijek ne postoji jedinstven stav o strukturi i sadržaju zajedničkog jezgra. Najveći problem predstavljaju sadržaji predmeta iz tzv. nacionalne grupe predmeta (jezika, istorije i geografije), koje je teško usaglasiti. To je pitanje oko kojeg još uvijek ne postoji jasno izražena politička volja za iznalaženje kompromisnih rješenja. Sveprisutan je osjećaj nemogućnosti iznalaženja promjena koje bi dovele do pomirenja stavova i zajedničkog pristupa nastavi bez kršenja osnovnih prava pripadnika bilo koje nacionalne grupacije. Za ovakvo stanje su, prema tvrdnjama učesnika ovog istraživanja, ponajviše odgovorne političke strukture, koje imaju moć ali ne i volju da iznađu modus koji bi odgovarao svima. Ovakav stav dijele čak i intervjuirani predstavnici političkih struktura, koji rješenje također vide isključivo u političkom kompromisu.

7. Etničke distance

Etničke distance u Bosni i Hercegovini postoje. Čini se da stavovi o socijalnim odnosima sa pripadnicima različitih etničkih grupa djelomično proizlaze iz kulturalno ugrađenih informacija te parcijalnih saznanja dobijenih putem medija, a najvećim dijelom iz različitih racionalnih i iracionalnih strahova. Strah od asmiliacije je jedan od glavnih generatora etničke distance u Bosni i Hercegovini, posebno u sredinama gdje još uvijek postoje tzv. “dvije škole pod jednim krovom”;

Gledano na temelju sveukupnih pokazatelja ovog istraživanja, najotvorenije stavove u pogledu kontakta sa pripadnicima različitih nacija/etničkih grupa pokazuju nastavnici, zatim roditelji, pa učenici. Zanimljivo je da se lakše prihvataju odnosi hijerarhijske jednakosti, ali i veće blizine (“da budemo prijatelji”), dok se jako teško prihvataju odnosi hijerarhijske nejednakosti, ali udaljeniji (“da bude predsjednik moje države” i “da bude nastavnik u školi mom djetetu”);

Ključni zaključak: Najizraženije distance imamo upravo u sredinama u kojima egzistiraju „podijeljene škole“, odnosno „dvije škole pod jednim krovom“, što nam govori da ako kreiramo neku društvenu kategorizaciju – možda će nam to pomoći da zadržimo etnički identitet, ali nam sigurno neće pomoći u međusobnom zbližavanju. Čini se da je strah glavni generator etničkih distanci - oni koji su u manjini, reaguju zatvaranjem u odnosu na druge, želeći time da se zaštite od asimilacije i gubitka identiteta. Na ovom talasu straha funkcioniraju i opstaju političke elite u BiH, jer su uočilie da je to najefikasniji način sticanja moći i opstanka u centrima moći, te ga povremeno izazivaju i kad nema „realnih“ izvora opasnosti u društvu. Dalje, u situaciji gdje se etničke grupe na malom prostoru međusobno malo razlikuju, onda religijske razlike postaju osnovni kriterijum razlikovanja, a etniziranje društva i politike dovodi i do religijskog konflikta i politizacije religije. To religijske organizacije ne mogu ili neće da uoče. Ono što u velikoj mjeri otežava poboljšanje interetničkih relacija u miješanim sredinama, jeste i složena priroda stereotipa i predrasuda.

13

8. Nacionalna indenifikacija

U segmetnu istraživanja nacionalne identifikacije došlo se do nekoliko važnih nalaza koji se odnose na spoznajnu i ponašajnu komponentu stavova:

Kod svih ispitanih učenika izražen je osjećaj nacionalne pripadnosti i osjećaj nacionalnog ponosa, a velika većina učenika ističe da je osjećanje vezanosti za vlastiti narod jedno od najljepših osjećanja koje osoba može imati, iako nisu potpuno sigurni da je isticanje osjećanja nacionalne pripadnosti pozitivna karakteristika;

Premda je svim učenicima-ispitanicima vrlo bitna nacionalna identifikacija, u pogledu tvrdnje da je važno što ranije naučiti djecu kojem narodu pripadaju, učenici imaju podijeljene stavove: učenici iz škola sa najvećom hrvatskom većinom se u potpunosti slažu sa ovom trvrdnjom, učenici škola sa većinskim pripadnicima srpskog naroda se, uglavnom, slažu sa tvrdnjom, dok većina učenika iz škola sa bošnjačkom većinom, uglavnom, nije sigurna da je važno vlastito dijete rano naučiti kojem narodu pripada;

U prosjeku, učenici iz gotovo svih škola u kojima je provedeno ispitivanje se, uglavnom, ne slažu ili nisu sigurni da njihov narod ima više kvaliteta od drugih naroda, dok, za razliku od njih, učenici hrvatske nacionalnosti, uglavnom, svoj narod percipiraju kao bolji u odnosu na druge.

Ključni zaključak: Osjećanja nacionalne pripadnosti i identiteta su sigurno pozitivna osjećanja. Njih ne treba gušiti, ali im u višenacionalnim sredinama treba oprezno prilaziti. Tim osjećanjima se ne smije manipulirati, naročito kada su u pitanju djeca.

9. Politizacija u školstvu

Istraživanje stepena politizacije obrazovanja je pokazalo da politika ima veoma snažan utjecaj na procese koji se odvijaju u obrazovnom sistemu:

Sve ispitane kategorije, koje su uključivale nastavnike, roditelje, vjerske predstavnike te predstavnike obrazovnih i političkih vlasti, uglavnom, potvrđuju da političari, odnosno politika, imaju najveći utjecaj na obrazovni sistem. Ove kategorije vide politiku kao najvećeg krivca za postojeće podjele u obrazovnom sistemu, ali, s druge strane, i kao ubjedljivo najmoćnijeg i najutjecajnijeg subjekta na planu uvođenja promjena i integracije obrazovnog sistema;

Po procjeni ispitanika, najmanji utjecaj na promjene u sistemu, odnosno na odluke i aktivnosti u školama, imaju direktni akteri nastavnog procesa: nastavnici, učenici i roditelji.

Ključni zaključak: Kvanitativni i kvalitativni pokazatelji istraživanja sugeriraju zaključak da su fenomen ''dvije škole pod jednim krovom'', kao i druge podjele u obrazovnom sistemu, nametnute od strane aktuelne političke vlasti i da takvo stanje odgovara, prije svega, političkim strukturama. Iz odgovora ispitanika proizlazi da se podijeljenost obrazovnog sistema ne doživljava kao konsenkvenca organske, prirodne podijeljenosti naroda, već kao fenomen nastao i generiran dnevnom politikom. Univerzalni odgovor je da je „politika“ krivac za sve što se dešava. Sve ispitane društvene grupe, uglavnom, negiraju bilo kakvu odgovornost za sadašnje stanje stvari

14

u školstvu i iskazuju svoj osjećaj nemoći u vezi sa najvažnijim odlukama u ovoj, ali i svim drugim sferama društvenog života. Izraženi osjećaj nemoći za promjenu postojećeg stanja u obrazovanju obrnuto je proprocionalan njihovom doživljaju snage i moći politike na ovom planu. Politika i političari se prepoznaju kao najmoćniji faktor u procesu provođenja promjena nabolje.

****************************

15

1. Uvod

Oko 700,000 djece i adolescenata u Bosni i Hercegovini živi u ambijentu postkonfliktne socio-ekonomske tranzicije. Bosna i Hercegovina ima decentraliziranu i fragmentiranu političku i administrativnu strukturu, koja se reflektira i na strukturu obrazovnog sistema u zemlji. Na nivou države, Ministarstvo civilnih poslova BiH je jedini organ uprave nadležan za djelatnost obrazovanja. U skladu sa svojim, zakonom predviđenim nadležnostima iz oblasti obrazovanja, ovo ministarstvo je odgovorno za: koordiniranje aktivnosti u obrazovanju, nadziranje provođenja okvirnih zakona o obrazovanju, usklađivanje planova entitetskih vlasti, definiranje strategija na međunarodnom planu, izvršavanje međunarodnih obaveza, učešće u radu međunarodnih organizacija i pripremu za zaključivanje međunarodnih ugovora i sporazuma iz oblasti obrazovanja. Na nivou oba entiteta - Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine - postoje entitetska ministarstva obrazovanja. U skladu sa ustavnim odgovornostima za oblast obrazovanja, Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske odgovorno je za obrazovnu politiku, zakonodavstvo i osiguranje obrazovanja. Iste ustavne odgovornosti u oblasti obrazovanja ima i deset kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine, a Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke u ovom entitetu ima sličnu ulogu kao Ministarstvo civilnih poslova na nivou države. Njegove nadležnosti su utvrđene zakonom i ono je, uglavnom, odgovorno za saradnju i koordinaciju aktivnosti sa kantonima na usklađivanju obrazovnih politika u Federaciji BiH. U Brčko Distriktu BiH odgovornost za obrazovnu politiku, zakonodavstvo i osiguranje obrazovanja je na Odjeljenju za obrazovanje u Vladi Brčko Distrikta. U ovakvim okolnostima, obrazovnom politikom i osiguranjem prava na obrazovanje pod jednakim uslovima za sve, na različitim nivoima vlasti upravlja ili koordinira 14 institucija.

Fragmentirana administrativna struktura, kao posljedica nedosljednog provođenja procesa decentralizacije određenih ovlasti, odnosno njihovog prenošenja ka nižim nivoima odlučivanja, te evidentnog centraliziranja ovlasti na tim nivoima, učinila je da u svim sferama društvenog i ekonomskog života države, koja ima cca 3.7 miliona stanovnika, upravlja 181 ministarstvo (uključujući i ministarstva obrazovanja). Ovo bi predstavljalo težak teret i za daleko stabilnije i bogatije zemlje. Glomazan, neadekvatan i nefunkcionalan državni aparat, na čiji rad se, uz to, troše ogromna sredstva poreskih obveznika, limitira procese reforme na svim poljima, pa i reforme obrazovnog sistema, te zbog toga dovodi u pitanje njen uspjeh. Ovu situaciju dodatno komplicira nepostojanje standarda i sistema za monitoring koji bi obezbijedili adekvatnu implementaciju zakona i politika, kao i izostanak vibrantnog i angažiranog civilnog društva, sposobnog da zahtijeva promjenu politike. Takva situacija utječe na dostupnost i ostvarivanje osnovnih prava djece i prozvodi klimu i okruženje u kojima se povećava rizik i opasnost od kršenja tih istih prava.

U kontekstu procesa pristupanja Bosne i Hercegovine evropskoj porodici zemalja i približavanja domaćeg obrazovnog sistema evropskom obrazovnom prostoru, a u cilju punog osiguranja prava na kvalitetno obrazovanje, u zemlji je 2002. godine inicirana i pokrenuta sistematska reforma obrazovanja, potpisivanjem dokumenta Reforma obrazovanja – Poruka građanima Bosne i Hercegovine“ od strane predstavnika međunarodne zajednice i svih ministara obrazovanja u BiH (novembra 2002. u Briselu). Ovaj Dokument je dao generalne, više političke smjernice za razvoj obrazovanja u Bosni i Hercegovini, nego što je predstavljao operativan dokument, ali je jako bitan u smislu daljnjeg poticanja konkretnih aktivnosti u procesu reforme. Nakon potpisivanja ovog Dokumenta, domaće obrazovne i druge vlasti su, uz veliku podršku međunarodne zajednice, u periodu od 2002. godine do danas predložile i usvojile čitav set okvirnih

16

i drugih zakona iz oblasti obrazovanja, kao i strateških dokumenata na nivou Bosne i Hercegovine. Zatim, ojačana je saradnja između obrazovnih vlasti na svim nivoima, kroz uspostavljanje i rad Konferencije ministara obrazovanja u BiH, te drugih struktura za uspješniju koordinaciju obrazovnog sektora. Osnovane su i nove stručne institucije za praćenje, evaluaciju i unapređenje kvaliteta obrazovanja.

Međutim, uprkos evidentnom progresu i značajnim rezultatima postignutim u procesu reforme obrazovanja, još uvijek su prisutne brojne teškoće i problemi na putu praktične implementacije rješenja predloženih u usvojenim dokumentima, kao i osiguranja svih neophodnih pretpostavki za pristup kvalitetnom obrazovanju. Zbog čestog dovođenja u vezu sa pitanjima koja se tiču identiteta i ideologije, obrazovni sektor je najispolitiziraniji društveni sektor u BiH, i lako i često postaje žrtvom etničkih i nacionalnih interesa. Kao posljedicu toga, u pojedinim područjima u BiH još uvijek imamo podijeljene škole, najočitije simbolizirane kroz fenomen “dvije škole pod jednim krovom”, u kojima su djeca podijeljena na osnovu njihovog etničke, odnosno, nacionalne pripadnosti. Ovakav vid diskriminacije svoje izvorište ima u izraženom nacionalnom nepovjerenju i strahu od drugog i drugačijeg, Uzrok ovoj segregaciji su pogubne nacionalističke politike.

Podijeljene škole predstavljaju najočigledniji primjer podjela unutar obrazovnog sistema i one su, na određeni način, rezultat okolnosti i političkih kompromisa pravljenih u BiH od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma (1995. godina) do danas.

U toku i nesporedno nakon rata, u Bosni i Hercegovini se nastava u školama odvijala na tri potpuno različita nastavna plana i programa. U Federaciji BiH, na područjima kantona sa većinskim bošnjačkim stanovništvom, nastava se odvijala po tzv. republičkom, kasnije federalnom nastavnom planu i programu, koje je donosilo Republičko/Federalno ministarstvo obrazovanja. Na području kantona, odnosno, županija sa većinskim hrvatskim stanovništvom, nastava u školama se odvijala po programima nadležnih obrazovnih vlasti tadašnje ‘’Hrvatske zajednice Herceg-Bosne’’, odnosno kasnije po programima koje je predlagalo posebno koordinacijsko tijelo županijskih ministara obrazovanja a potom odobravala nadležna ministarstva obrazovanja u pomenutim županijama. U Republici Srpskoj, sa centraliziranim obrazovnim sistemom, nastava u školama na području cijelog entiteta odvijala se prema nastavnom planu i programu odobrenom od strane Ministarstva prosvjete Republike Srpske.

Ustav BiH je, kao dio Dejtonskog mirovnog sporazuma (Anex 4), dao jasne preference trima konstitutivnim narodima, umjesto bh. građanima. Ustavna rješenja o tri službena jezika (bosanskom, hrvatskom i srpskom) i dva službena pisma (latinica i ćirilica), koji su jezici i pisma konstitutivnih naroda, imala su za logičnu posljedicu i zahtjeve da se u okviru obrazovnog sistema ispunjavaju i ispoštuju prava konstitutivnih naroda na obrazovanje na maternjem jeziku. Ustavni sud u BiH bavio se pitanjem konstitutivnih jezika u obrazovanju te je proglasio jednakost jezika i smatrao je ekskluzivnu upotrebu jednog jezika nepravilnom i u kontradikciji sa građanskim pravima. Ovo je, međutim, imalo malo utjecaja na terenu, jer su podijeljene nacionalističke politike zaustavile tu debatu.

Proces usklađivanja tri postojeća nastavna plana i programa, kao jedna od vrlo značajnih aktivnosti u sklopu pokrenute reforme obrazovanja, rezultirao je, u prvom koraku, isključivanjem iz upotrebe nastavnih planova i udžbenika susjednih zemalja (koji su se tokom i nesporedno iza rata koristili u školama na nekim područjima BiH) i revizijom – pregledom i otklanjanjem nacionalističkih, uvredljivih i huškačkih sadržaja iz udžbenika. Proces revizije udžbenika bio je limitiran i fokusiran samo na ključne udžbenike – udžbenike tzv. nacionalne grupe predmeta

17

(maternji jezik, historija, geografija, muzička i likovna kultura), dok se sadržajima udžbenika drugih predmeta nije posvetila pažnja.

U nastavku aktivnosti na usklađivanju nastavnih planova i programa u Bosni i Hercegovini, proveden je detaljan postupak uvida u važeće planove, programe i zajedničke sadržaje u njima, sa ciljem identificiranja i daljnjeg razvijanja zajedničkog jezgra (Common Core Curricula) u postojećim nastavnim planovima i programima, kojim bi se odredio obim i sadržaj obavezne zajedničke tematike i sadržaja za sve predmete. U okviru ovog procesa, u ovoj fazi su samo prepoznati zajednički sadržaji za buduće zajedničko jezgro, ali isti nisu i razvijeni do kraja. Na temelju toga, ministri obrazovanja u Bosni i Hercegovini su, augusta 2003. godine, potpisali Sporazum o zajedničkom jezgru nastavnih planova i programa kojim su se obavezali uključiti Zajedničko jezgro „u planove i programe koje oni donose i koji se izučavaju u područjima pod njihovom nadležnošću”. U skladu sa ovim sporazumom, rezultati rada - dokument posebnog tijela koje je radilo na pregledu sadržaja zajedničkog jezgra, dostavljeni su svim ministarstvima i pedagoškim zavodima u Bosni i Hercegovini zbog davanja instrukcija i pomoći školi da iste implementiraju u nastavne planove i programe (NPP) koji su primjeni, pri čemu nisu date posebne i obavezujuće smjernice o načinu distribucije zajedničkih sadržaja po pojedinim razredima, kao ni o načinu na koji se određena materija obrađuje unutar udžbenika. Iako zajedničko jezgro NPP nije izrađeno i razvijano po propisanoj metodologiji, ovom planu je pružena podrška kao dokaz spremnosti nadležnih obrazovnih vlasti da učine značajan korak i na praktičnoj implementaciji dogovorenih ciljeva reforme. Deklarativno izražena spremnost nije, nažalost, rezultirala i brzom i dosljednom implementacijom utvrđenog zajedničkog jezgra na području cijele zemlje.

Potpisivanjem Privremenog sporazuma o zadovoljavanju posebnih potreba i prava djece povratnika, iz 2002. godine, nastojalo se, kroz odgovarajuća rješenja, osigurati ključne pretpostavke za brži i održivi manjinski povratak izbjeglica i raseljenih lica u njihova prvobitna mjesta boravka. Dokument je sadržavao šest osnovnih ciljeva, od kojih je najvažniji bio omogućavanje djeci povratnicima izučavanje tzv. „nacionalne grupe predmeta”, prema nastavnom planu i programu koji oni odaberu. Iako je Sporazum dao određene vidljive rezultate u praksi (naročito u prvim godinama njegove implementacije), te povratak raseljenih lica u prvobitna prebivališta učinio izvjesnijim, on ni nakon sedam godina od potpisivanja nije u potpunosti implemetiran.

Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini iz 2003. godine, kao prvi zakon iz oblasti obrazovanja usvojen na nivou BiH, iako je sadržavao pozitivne i progresivne odredbe, nije uspio da utječe na podjelu u okviru obrazovnog sistema, jer za stvarnu reformu i punu implementaciju odredbi ovog zakona o ciljevima obrazovanja te principima i načelima za organizaciju obrazovnog sistema u oblasti pedškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja - nije postojalo dovoljno političke volje. A to je za posljedicu imalo da su mnoge škole u Bosni i Hercegovini, i dan-danas, podijeljene. U onim područjima gdje živi homogena populacija, pitanje podijeljenosti nije toliko vidljivo, jer više od 90% djece pripadaju istoj etničkoj grupi i uče jednu nacionalnu grupu predmeta (a samim tim su ubačeni u sistem koji pruža vrlo malo, odnosno, nimalo prostora za različitost). Djeca-pripadnici manjinskih grupa imaju pravo zatražiti obrazovanje po nastavnom planu i programu koji se izvodi na jeziku naroda kojem pripadaju. Međutim, ne postoje tačni podaci o tome koliko škola ili koliko djece/roditelja-pripadnika manjinskih grupa u nacionalno homogenim područjima je zaista tražilo i ostvarilo ovo pravo.

Nadalje, postoji toliko puno tzv. tihe segregacije, gdje glavne škole i povezana isturena odjeljenja tih škola postaju de facto etnički homogene škole u koje idu djeca samo jedne (često povratničke) grupe, umjesto da tu školu, jednostavno, pohađaju djeca koja toj školi pripadaju prema mjestu na kojem žive.

18

U područjima sa mješovitom populacijom (najtipičniji primjeri su srednja Bosna i područje Hercegovačko-neretvanskog kantona) u kojima je nacionalni sastav u ukupnom broju stanovnika prilično izbalansiran, fenomen podijeljenosti je najakutniji. Preveden u obrazovni sistem, ovaj fenomen se iskazuje kroz različite oblike diskriminacije i segregacije u obrazovanju, najsnažnije iskazane kroz postojanje podijeljenih škola. Do ove situacije također dolazi i u područjima gdje manjinska populacija, koja pripada jednom od konstitutivnih naroda, dobije brojčano na snazi i onda počne zahtijevati odvajanje na principu pripadnosti određenom nacionalnom identitetu i naglašavanju kulturnih i jezičkih različitosti. Ove institucionalizirane podjele kasnije koriste nacionalističke politike koje manipuliraju sa roditeljima i ostalim stanovništvom, na primjer, kroz zahtjeve za podjelom škola, zasnovane i argumentirane strahom od “etničkog istrebljenja” ili isprovocirane kao reakcija na zahtjeve drugih nacionalnih grupa. Sve nabrojano su faktori koji imaju korijen u istoriji etničkog nepovjerenja i posebno u nedavnom ratu. Ne postoji (jaka) politička volja da se ova situacija riješi. Što se tiče implementacije ljudskih prava sve djece, izgovaraju se samo prazne riječi, dok vladajuće nacionalne politike ostaju i dalje istrajne u idejama osiguravanja nacionalnog opstanka kroz nove generacije djece.

BiH je već prošla kroz mnoge procese reformi, koji su bili jednako politički uvezani sa nacionalističkim grupama koje su branile “nacionalne interese”, kao što su odbrana ili policijski sektor, i ovi procesi su implementirani uz ogroman međunarodni pritisak. Međutim, usprkos naporima i međunarodnom pritisku, situacija u obrazovnom sektoru i dalje je teška. Još uvijek veliki broj djece u BiH uči ‘’različite’’ istorije, geografije i književnosti ili putuju u “odgovarajuće’’ etničke škole (takozvani “bussing” fenomen), uprkos činjenici da postoji škola u njihovom neposrednom susjedstvu; kvantitet i kvalitet ulaganja u obrazovanje su nezadovoljavajući, budući da najveći postotak sredstava u obrazovanju odlazi na plaće nastavnog osoblja (u tom kontekstu finansiranje „dvije škole pod jednim krovom” ili posebnih isturenih odjeljenja za povratničku populaciju, predstavlja samo još dodatni balast). Prava mnoge djece da, shodno odredbama domaćih zakona i međunarodnih konvencija (koje je potpisala i naša zemlja), imaju pristup kvalitetnom, prihvatljivom i njihovim potrebama prilagođenom obrazovnom procesu - su prekršena.

Na pružanju neophodne podrške procesima reforme obrazovanja u BiH, UNICEF aktivno radi i sarađuje sa domaćim obrazovnim vlastima i međunarodnim organizacijama prisutnim u BiH, i to prvenstveno u oblasti povećanja kvaliteta osnovnog obrazovanja u BiH. Istraživanje UNICEF-a u okviru obrazovnog programa o životnim vještinama u srednjim školama (Life Skills Programme, 2006.) ukazalo je na visok nivo netolerancije među adolescentima u odnosu na razlike u mišljenjima i smanjenu sposobnost za vođenje dijaloga. S druge strane, anketa koju je sproveo OSCE (Opinion Poll, 2007.) ukazuje na interes za postojanjem zajedničkog obrazovnog sistema koji su iskazali i roditelji i učenici.

Poruke koje su prikupljene putem različitih studija i istraživanja su kontradiktorne, ali ukazuju na potrebu za puno detaljnijim istraživanjem, kao i na potrebu za razvijanje sistematskog pristupa rješavanju konflikta i izgradnji mira u okviru obrazovnog sistema na nivou politike. Također, prikupljeni podaci ukazuju na potrebu unapređenja kvaliteta obrazovnih postignuća učenika. Napori međunarodne zajednice na rješavanju podijeljenosti unutar obrazovnog sistema (koji ne isključuju i političke pritiske) tek trebaju donijeti rezultate. U tom smislu, naročito je važno osigurati istrajnost i dosljednost domaćih obrazovnih vlasti i međunarodne zajednice, u aktivnostima za osiguranje konzistentnog obrazovnog zakonodavstva, razvoja, praćenja i evaluacije nastavnih planova i programa (uključujući zajedničko jegro), te na uspostavi i implementaciji obrazovnih standarda, kako bi se osigurala jednakost i pravičnost u obrazovanju.

19

2. Metod istraživanja

Predmet i cilj istraživanja

Osnovni predmet našeg istraživanja predstavljala je eksplorativna analiza školskog sistema Bosne i Hercegovine kroz studije različitih specifičnih fenomena u obrazovnoj praksi. Ti specifični fenomeni su predstavljeni kroz slučajeve: „dvije škole pod istim krovom”; prevoz djece do škole izvan područja obuhvata mjesne/lokalne škole; etnički mješovite škole u kojima se nastava odvija po jednom nastavnom planu i programu; škole sa etničkom većinom djece koja se obrazuju po nastavnom planu i programu druge etničke grupe; etnički homogene škole...

Opšti cilj našeg istraživanja predstavlja analiza i razumijevanje zakonodavnih, administrativnih, socijalnih i psiholoških osnova podijeljenog školstva. Taj cilj se može podijeliti na tri posebna cilja, i to:

1. Stvaranje okvira istraživanja ove kompleksne pojave kroz proučavanje relevantne literature i analizu sličnih slučajeva u zemljama sa sličnim tipom problema.

2. Snimanje i analiza situacije na terenu, kroz prikupljanje podataka u lokalnim zajednicama koje predstavljaju naš uzorak istraživanja.

3. Davanje prijedloga o mogućim izmjenama obrazovne regulative i sadašnje prakse.

Zadaci istraživanja

Na osnovu uvida u pravnu i pedagošku dokumentaciju, ustanoviti kako Bosna i Hercegovina provodi obrazovne standarde i načela koja se odnose na pristup, raspoloživost, dostupnost, prihvatljivost, prilagodljivost, nediskriminaciju i sprečavanje segregacije u obrazovnom sistemu.

Ustanoviti da li roditelji i nastavnici i ostale ciljne grupe posjeduju dovoljno znanja o pravima i mogućnostima ostvarivanja prava svih učesnika u procesu obrazovanja. Ustanoviti da li postoji dovoljna informiranost svih grupa odraslih ispitanika o tome na koji način podijeljeno školstvo utječe na ekonomičnost i kvalitet obrazovnog procesa.

Utvrditi kakvi su stavovi djece prema integriranju u razrede učenike koji pohađaju nastavu po različitim programima u okviru istih škola. Ustanoviti kakvi su stavovi ciljnih grupa odraslih ispitanika u pogledu problema podijeljenog školstva i integriranja škola.

Ustanoviti kakva su osjećanja ispitanika i da li postoje izraženi strahovi u vezi sa problemima podijeljenog školstva, integriranja škola, budućnosti djece i budućnosti društva.

Ustanoviti kako ispitanici zamišljaju potencijalne scenarije rješavanja problema podijeljenog školstva, odnosno, registrirati prijedloge ispitanika za kreiranje i implementaciju sadržaja nastavnih planova i programa.

Na osnovu dobijenih podataka, ustanoviti da li postoje primjeri izrazito pozitivne prakse, koja bi se mogla iskoristiti i van lokalne zajednice. Također, utvrditi i da li postoje izrazito negativni primjeri, koje treba izbjegavati u praksi.

20

Uzorak i tok ispitivanja

Terenski dio istraživanja obavila je istraživačka agencija Prism Research (Prizma istraživanje) iz Sarajeva, u periodu od 24.03.2008. do 06.06.2008. Istraživanje je sprovedeno kvantitativnom metodom anketiranja i kvalitativnim metodama – fokus grupama/grupnim diskusijama i dubinskim intervjuima u šest odabranih zajednica – Banja Luka, Kiseljak, Livno, Prijedor, Prozor/Rama i Sarajevo. Gradovi u kojima je provedeno istraživanje odabrani su tako da se vodilo računa da se obuhvate zajednice u kojima još uvijek postoje i rade tzv. “dvije škole pod jednim krovom”; zajednice u kojima su zastupljena djeca koja se prevoze u škole iz jednog upisnog područja u drugo, područja sa povratničkom populacijom, škole u kojima tzv. nacionalnu grupu predmeta djeci predaju nastavnici različitih nacionalnosti, zajednice sa etnički heterogenim školama i zajednice sa školama koje su etnički homogene. Istraživanje u školi u općini Livno obustavljeno je na inicijativu ministrice za obrazovanje Kantona 10 (Hercegbosanske županije), tako da je za ovu zajednicu prikupljeno mnogo manje podataka nego što je bilo planirano, a podaci nisu ni uzimani u obzir za konačne analize.

U sljedećoj tabeli prikazane su zajednice i škole u kojima je obavljeno istraživanje:

Kvalitativno istraživanje

Kvalitativno istraživanje (fokus grupe i dubinski intervjui) je sprovedeno sa sljedećim ciljnim grupama:

1. Roditeljima djece koja su učenici VI i VII razreda odabranih škola 2. Učenicima završnih razreda odabranih škola 3. Nastavnicima i direktorima odabranih škola4. Općinskim zvaničnicima 5. Političkim vođama u lokalnoj zajednici

21

Opština Mjesna zajednica

Škola

Banja luka Vrbanja OŠ 'Stanko Rakita”

Prijedor Hambarine OŠ 'Hambarine”

Kiseljak Bilalovac1. OŠ 'Kiseljak 1”'

2. OŠ “Brestovsko”

Sarajevo Dobrinja B OŠ “Osman Nuri

Hadžić”

Prozor/Rama Prozor OŠ “Marko Marulić”

OŠ “Alija Isaković”

Livno Livnoistraživanje obavljeno

samo u zajednici

6. Savjetnicima za osnovno obrazovanje pri kantonalnim/županijskim ministarstvima za obrazovanje

7. Vjerskim vođama u lokalnoj zajednici

U Tabeli X predstavljena je specifikacija sprovedenih fokus grupa i dubinskih intervjua u svakoj pojedinoj općini/zajednici. Ukupno je sprovedeno 27 fokus grupa i 72 dubinska intervjua.

Tabela X. Specifikacija sprovedenih fokus grupa i dubinskih intervjua po općinama.

Ciljne grupeMetoda prikupljanja podataka

Banja Luka

Kiseljak

Livno

Prijedor

Prozor

Sarajevo

Total

RoditeljiIntervjui 3 2 0 3 3 3 14Fokus grupe 2 2 0 2 2 2 10

UčeniciIntervjui 3 2 0 1 1 3 10Fokus grupe 1 2 0 1 2 1 7

NastavniciIntervjui 0 0 0 1 0 2 3Fokus grupe 2 2 0 1 4 1 10

DirektoriIntervjui 1 2 1 1 2 1 8Fokus grupe 0 0 0 0 0 0 0

Općinski zvaničnici

Intervjui 3 3 2 1 2 3 14Fokus grupe 0 0 0 0 0 0 0

Političke vođeIntervjui 1 2 3 1 2 1 10Fokus grupe 0 0 0 0 0 0 0

Vjerske vođeIntervjui 3 2 3 1 2 2 13Fokus grupe 0 0 0 0 0 0 0

Fokus grupe

Fokus grupe su realizirane sa roditeljima djece koja pohađaju odabrane škole, sa učenicima završnih razreda i sa nastavnicima koji predaju u odabranim školama. Ukupno je održano 27 grupnih diskusija (Tabela 3) .

Sa roditeljima učenika odabranih škola održano je ukupno deset fokus grupa, po dvije grupe u svakoj školi, izuzev u Livnu, gdje, usljed prekida istraživanja od strane Ministarstva znanosti, prosvjete, kulture i športa Županije Hercegbosanske, nije urađena nijedna grupa sa roditeljima. Učesnici u grupnim diskusijama regrutirani od strane anketara/regrutera Prizma istraživanja, uz korištenje Upitnika za odabir učesnika, birani su metodom slučajnog odabira. Glavni kriterij za odabir učesnika je bio taj da su to roditelji djece koja su učenici VI i VII razreda odabranih osnovnih škola, različitog spola, starosne dobi, obrazovanja i zaposlenosti. Također, prilikom odabira učesnika vodilo se računa i o njihovoj nacionalnoj pripadnosti, tako što su u etnički mješovitim školama u grupnim diskusijama učestvovali pripadnici većinskog i manjinskog naroda.

Planirano je da se održi ukupno 12 grupnih diskusija sa učenicima odabranih škola, odnosno, po dvije fokus grupe u svakoj školi. Međutim, zbog veličine škola, tj. relativno malog broja odjeljenja i učenika završnih razreda, ili drugih poteškoća na terenu2, održana je po jedna fokus

2 Poteškoće i razlozi za manji broj održanih fokus grupa i intervjua u školama, u odnosu na planirani, navedeni su u poglavlju Tok i problemi sprovođenja istraživanja po općinama.

22

grupa (izuzev u Livnu). Dakle, ukupno je održano sedam fokus grupa. Učenici koji su učestvovali u fokus grupama birani su metodom slučajnog odabira, tako što su istraživači Prizma istraživanja po rednom broju u dnevniku birali učenike, vodeći pri tome računa da grupe budu mješovite po spolu i nacionalnosti – u etnički mješovitim školama za učesnike fokus grupa birani su i učenici-pripadnici manjinskog naroda.

Sa nastavnicima je održano ukupno deset fokus grupa. Usljed poteškoća nastalih sa usklađivanjem termina održavanja grupe, koji bi bio adekvatan za sve nastavnike, u osnovnoj školi u Banja Luci i školama u Prozoru/Rami u obje škole održane su po dvije fokus grupe sa nastavnicima (po četiri učesnika - umjesto osam). Prilikom odabira nastavnika za grupne diskusije vodilo se računa da su u grupama zastupljeni nastavnici razredne nastave i nastavnici tzv. nacionalne grupe predmeta, kao i da su, ako je to bilo moguće, grupe sa nastavnicima etnički mješovite.

Grupne diskusije vodio je dobro obučeni i iskusni moderator Prizma istraživanja, a na osnovu Vodičâ za grupne diskusije razvijenih od strane Prizme istraživanja i istraživačkog tima UNICEF-a BiH. Grupe su organizirane u školskim učionicama/kabinetima ili zbornicama, i u prosjeku su trajale oko 90 minuta. Grupe su bile, uglavnom, produktivne i sa dobrom grupnom dinamikom. Učešće je bilo na dobrovoljnoj bazi, ali su učesnici dobili određeni poklon/novčanu nadoknadu za svoj trud. Putni troškovi su im, također, bili plaćeni.

Putem razgovora u fokus grupama, participantima je objašnjena priroda istraživanja kako bi se osigurala njihova puna svijest o tome šta se od njih očekuje. Također im je predočeno da im se garantira povjerljivost i da se njihova imena nigdje neće pominjati.

Diskusije su snimane na audiokasete. Audiomaterijali su proslijeđeni daktilografima i oni su uradili transkripcije razgovora fokus grupa koji će se korititi za daljnju analizu rezultata istraživanja.

Dubinski intervjui

Dubinski intervjui obavljeni su sa roditeljima djece koja pohađaju odabrane škole, učenicima završnih razreda odabranih škola, nastavnicima i direktorima odabranih škola, općinskim zvaničnicima, političkim vođama i vjerskim vođama u lokalnoj zajednici. U općinama koje su centri kantona/županija (Sarajevo i Kiseljak), odnosno, entiteta Republike Srpske (Banja Luka), dubinski intervju su obavljeni i sa savjetnicima za osnovno obrazovanje uposlenim u ministarstvima obrazovanja.

Sa roditeljima je sprovedeno ukupno 14 dubinskih intervjua, po tri intervjua u svakoj zajednici, izuzev u Kiseljaku, gdje su obavljena dva intervjua sa roditeljima, i u Livnu, gdje zbog prekida aktivnosti u vezi sa istraživanjem nije urađen nijedan intervju sa roditeljima. Kao i kod odabira roditelja za fokus grupe, odabir ovih sagovornika su obavili anketari/regruteri Prizma istraživanja, vodeći računa da su učesnici roditelji djece koja pohađaju VI ili VII razred odabranih osnovnih škola - različitih nacionalnosti (ukoliko su škole etnički mješovite) i spola.

Sa učenicima odabranih škola obavljeno je ukupno deset dubinskih intervjua, od ukupno 18 planiranih. Kao i u slučaju fokus grupa, s obzirom na relativno mali broj učenika osmih razreda, ili drugih poteškoća sa kojima su se istraživači Prizma Istraživanja suočili na terenu, nije bilo moguće sprovesti planirani broj intervjua (po tri u svakoj školi). Također, u Livnu nisu sprovedeni intervjui

23

sa učenicima zbog prekida istraživanja u odabranoj osnovnoj školi. Učenici koji su intervjuirani odabrani su slučajnom metodom, vodeći računa o spolu i nacionalnosti učenika, ukoliko se radilo o etnički mješovitim školama, pa su, dakle, intervjui obavljani i sa pripadnicima manjina.

Sa nastavnicima su obavljena ukupno tri dubinska intervjua, od planiranih 18. Osim Livna, gdje zbog prekida istraživanja nije obavljen nijedan intervju, u pojedinim školama su grupnim diskusijama obuhvaćeni svi nastavnici (Banja Luka i Kiseljak), dok je u preostalim školama bilo nastavnika koji nisu participirali u grupnim diskusijama jer su odbili učešće u istraživanju zbog nedostatka slobodnog vremena ili nezainteresiranosti.

U svakoj odabranoj školi sprovedeni su dubinski intervjui sa direktorom škole. Bilo je ukupno osam intervjua.

Sa općinskim zvaničnicima je sprovedeno ukupno 14 dubinskih intervjua, a sagovornici su bili savjetnici načelnika za obrazovanje ili šefovi/načelnici odjela za društvene djelatnosti pri općinama (u čijoj su nadležnosti pitanja u vezi sa (osnovnim) obrazovanjem). U ovu kategoriju sagovornika spadaju i savjetnici ministara za osnovno obrazovanje. Ukoliko je općina, u kojoj je sprovedeno istraživanje, organizirana kroz mjesne zajednice, onda su za sagovornike birani i predsjednici mjesnih zajednica u kojima se nalazi odabrana škola. Osim ovih sagovornika, intervjui su urađeni i sa predstavnicima mladih – odjeli/povjerenstva za pitanja mladih pri općinskim vijećima/odborima, ili sa, ukoliko u općinskom vijeću nije uspostavljen odjel/povjerenstvo za pitanja mladih, predstavnicima mladih u lokalnoj zajednici (nevladine organizacije).

Dubinski intervjui sa političkim vođama su sprovedeni sa ukupno deset sagovornika. Prilikom odabira ovih sagovornika vodilo se računa da su to predstavnici vodećih političkih stranaka na lokalnom nivou (općinskom ili niovu mjesne zajednice).

Sa vjerskim vođama ukupno je obavljeno 13 dubinskih intervjua, sa predstavnicima svih postojećih vjerskih zajednica u općini/mjesnoj zajednici u kojoj se nalazi odabrana škola.

U ovisnosti od tipa sagovornika, intervjui su održavani u njihovim kućama, kafićima i restoranima, institucijama, organizacijama i firmama u kojima sagovornici rade. Intervjui su trajali između 20 i 45 minuta i rezultirali su velikim brojem dobivenih informacija, mišljenja i sugestija.

Dubinske intervjue vodili su obučeni moderatori, istraživači Prizma istraživanja, na osnovu Vodičâ za dubinske intervjue razvijenih od strane Prizma istraživanja i UNICEF-ovog istraživačkog tima. Kao i u slučaju grupnih diskusija, i intervjui su snimani audioopremom. Dobiveni materijali su proslijeđeni daktilografima i napravljene su transkripcije razgovora sadržaja dubinskih intervjua.

Kvantitativno istraživanje

24

Primjenom Upitnika koji je razvijen od strane UNICEF-ovog istraživačkog tima i Prizma istraživanja, kvantitativni dio istraživanja obavljen je sa učenicima završnih (sedmih i osmih) razreda odabranih škola, njihovim roditeljima i nastavnicima koji predaju u odabranim školama.Anketiranje je sprovedeno na način da su učesnici sami ispunjavali Upitnik - učenici na školskom času, nastavnici za vrijeme velikih odmora ili u drugim slobodnim terminima, dok su roditelji ispunili Upitnik u vlastitim domovima. Naime, učenici su nakon završetka anketiranja uzeli upitnike za svoje roditelje koje su ponijeli kući, a zatim ih u narednim danima, tokom boravka istraživačkog tima u pojedinoj općini, vraćali ispunjene.

Sva tri upitnika (učenički, roditeljski i nastavnički) su odštampani na sva tri jezika službena jezika u Bosni i Hercegovini (hrvatski, srpski i bosanski) i razvrstani u tri kutije, iz kojih su učesnici mogli odabrati upitnik po želji. Pri tome, naglašeno je da su upitnici u svim kutijama isti i da je razlika samo u jeziku, te da slobodno mogu, prema svojim jezičkim preferencijama, uzeti upitnik iz bilo koje kutije. Učenici su, s obzirom na svoje jezičke preferencije, odabrali upitnik i za njihove roditelje. Na isti način su upitnike birali i nastavnici.

Na početku anketiranja je svim učesnicima pročitana uputa u kojoj je objašnjeno ko radi istraživanje, kako su baš oni odabrani za učestvovanje, objašnjeno im je kako ispuniti anketu, te da je njihovo učestvovanje u istraživanju potpuno anonimno i dobrovoljno. Naglašeno im je da ova anketa ne ispituje njihovo znanje stečeno u školi, tj. da nema tačnih i netačnih odgovora, već da u odgovorima na anketna pitanja trebaju izraziti svoje mišljenje i stavove. Rečeno im je da je od izuzetne važnosti da budu otvoreni i iskreni u svojim odgovorima, kao i to da trebaju anketu ispunjavati samostalno. Prilikom anketiranja učenika, istraživači su svo vrijeme bili sami sa učenicima u učionici, u kojoj je rađeno anketiranje, i bili im na raspolaganju ukoliko im je bila potrebna pomoć.

Specifikacija uzorka anketiranih učesnika nalazi se u Tabeli 4.

Tabela 4. Specifikacija uzorka sprovedenog anketiranja u svim općinama/mjesnim zajednicima

Općina Mjesna zajednica

Škola

Broj

anketirani

h učenika

Broj

anketirani

h roditelja

Broj

anketirani

h

nastavnika

Ukupno

Banja luka Vrbanja O.Š. 'Stanko Rakita” 109 93 25 227

Prijedor Hambarine O.Š. 'Hambarine” 56 52 15 123

Kiseljak Bilalovac1. O.Š. 'Kiseljak 1”'

2. OŠ “Brestovsko”28 27 21 76

Sarajevo Dobrinja B OŠ “Osman Nuri Hadžić” 36 24 24 84

Prozor/

RamaProzor

1. O.Š. “Marko Marulić”

2. OŠ “Alija Isaković”79 71 17 167

Livno Livno

UKUPNO 308 267 102 677

Indikatori i instrumenti

25

Kvalitativni i kvantitativni dio instrumentarija konstruiran je uz pomoć nekoliko indikatora:

1. Analiza zakonodavstva-pravni okvir2. Percepcija škole i školskog sistema3. Nastava vjeronauka4. Percepcija međuetničkih odnosa5. Diskriminacija u školi6. Stavovi o podijeljenom i integriranom školstvu7. Socijalna i etnička distanca8. Nacionalni identitet9. Politizacija u školstvu

Imajući na umu prethodne indikatore, fokus grupe su vođene uz pomoć tema koje su generirane na osnovu indikatora. Teme su, također, konstruirane na način da se iskoristi grupna dinamika u artikulaciji stavova, strahova i prijedloga učesnika u vezi sa doživljajem problema podijeljenog školstva. Fokus grupe su sprovedene na ciljnim grupama učenika, roditelja i nastavnika.

Pri konstrukciji dubinskih intervjua, također, vođeno je računa o zadacima istraživanja i indikatorima varijabli istraživanja. Budući da su intervjui konstruirani za specifične ciljne grupe (direktore škola, predstavnike lokalnih, vjerskih i političkih vlasti), postojalo je zajedničko jezgro, ali i specifična pitanja za svaku ciljnu grupu.

Za potrebe istraživanja, konstruirana su tri upitnika za tri poduzorka: za učenike, za roditelje i za nastavnike. Upitnici su, također, konstruirani na osnovu indikatora koji su ranije navedeni. Instrumenti primijenjeni u ovom istraživanju dati su u Prilogu publikacije.

Statistička obrada podataka

Po završetku procesa prikupljanja podataka, obavljeno je kodiranje upitnika, transkripcija, kodiranje podataka fokus grupa i dubinskih intervjua, kao i formiranje elektronske baze podataka i priprema za različite vrste analiza. Podaci dobijeni uz pomoć fokus grupa i dubinskih intervjua su analizirani putem metoda analize sadržaja. Statističke analize kvantitativnih podataka bit će rađene u skladu sa tipom podataka i specifičnim potrebama istraživanja. U analizama su uključene mjere deskriptivne statistike i grafički prikaz podataka. Obrada i prikaz rezultata urađeni su uz pomoć statističkog paketa SPSS, kao i programa OpenOffice.org.

3. Rezultati

3.1. Analiza zakonodavstva – Pravni okvir 3 3 Pregled zakonodavstva dat je u Aneksu Izvještaja

26

a) Međunarodni ugovori/ konvencije čija je potpisnica Bosna i Hercegovina

Kroz obrazovanje, kao javnu djelatnost i kao jedan od ključnih preduslova za razvoj svake države pa time i BiH, prožimaju se interesi gotovo svih građana, kako onih koji su pohađali školu, tako i onih koji u svojoj porodici imaju djecu koja pohađaju školu. Na taj način reforma sistema obrazovanja postaje briga i obaveza cijele države i svih njenih građana.

BiH je potpisnica mnogih međunarodnih sporazuma koji tretiraju pravo na obrazovanje, od kojih poseban značaj imaju: Međunarodni Pakt o ekonomskim, kulturnim i socijalnim pravima (ICESCR), Konvencija o pravima djeteta (CRC), Konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (CERD), te Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (ECHR). Ovi dokumenti su, kao međunarodni ugovori, ratificirani od strane BiH, te su kao aneksi Ustavu BiH sastavni dio domaćeg pravnog poretka. Što znači da zakonodavni akti u BiH ne smiju biti u suprotnosti sa ovim konvencijama. Evropska konvencija je direktno primjenjiva u BiH, tako da se pred domaćim sudovima na nju može direktno pozivati.

Kao potpisnica Međunarodnog Pakta o ekonomskim kulturnim i socijalnim pravima, BiH je dužna da, u skladu sa članom 13. ovog međunarodnog ugovora, svakom licu prizna pravo na obrazovanje i da mu, u cilju osiguranja punog korištenja ovog prava, obezbijedi: obavezno i svima dostupno besplatno osnovno obrazovanje, kao i svima dostupno i besplatno srednje obrazovanje (uključujući tehničko i strukovno). U smislu odredbi ovog člana, cilj obrazovanja je puni razvoj ljudske osobe i razvoj svijesti o ljudskom dostojanstvu, promicanje poštivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda, priprema za učinkovito sudjelovanje svih u slobodnom društvu te promicanje razumijevanja, snošljivosti i prijateljstva medu svim narodima, rasnim, etničkim ili vjerskim grupama.

Konvencija o pravima djeteta, u članu 2, utvrđuje obavezu država-potpisnica da poštuju i osiguraju na svom području svakom djetetu prava navedena u Konvenciji, pa dakle i pravo na obrazovanje, bez ikakve diskriminacije prema djetetu, njegovim roditeljima ili zakonskim starateljima, u pogledu njihove rase, boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog, etničkog, socijalnog porijekla, imovinskog stanja, teškoća u razvoju, obiteljskog porijekla ili bilo kakve druge okolnosti. Država BiH se, potpisivanjem ove konvencije, između ostalog, obavezala da osigura svakom djetetu, pod jednakim mogućnostima, pravo na obavezno i besplatno osnovno obrazovanje i učini raspoloživim i dostupnim opće i stručno obrazovanje. U smislu odredbi člana 29. Konvencije, obrazovanje djeteta mora biti usmjereno prema: punom razvoju njegove ličnosti, nadarenosti, duševnih i tjelesnih sposobnosti; poticanju poštivanja njegovog kulturnog identiteta, jezika i vrijednosti, te nacionalnih vrijednosti zemlje u kojoj živi, kao i poštivanju civilizacija koje se od njega razlikuju; pripremi djeteta za odgovoran život u slobodnoj zajednici, u duhu razumijevanja, snošljivosti, ravnopravnosti spolova i prijateljstva među svim narodima, etničkim, nacionalnim i vjerskim grupama itd.

Prema odredbama člana 1. Konvencije o zabrani svih oblika rasne diskriminacije: izraz "rasna diskriminacija" odnosi se na svako razlikovanje, isključivanje, organičavanje ili davanje prvenstva koja se zasnivaju na rasi, boji, precima, nacionalnom ili

27

etničkom porijeklu, koja imaju za svrhu da naruše ili da kompromitiraju priznavanje, uživanje ili vršenje, pod jednakim uvjetima, prava čovjeka i osnovnih sloboda na političkom, ekonomskom, socijalnom, kulturnom polju ili u svakoj drugoj oblasti javnog života. U tom smislu, svaka država-potpisnica ovog međunarodnog ugovora, pa i država BiH, obavezala se da ne podstiče, da ne brani ili da ne podržava rasnu diskriminaciju i da „poduzme efikasne mjere radi ponovnog razmatranja nacionalne i lokalne vladine politike i izmjene, ukidanja ili poništenja svakog zakona i svakog propisa koji ima svrhu da uvede rasnu diskriminaciju ili da je ovjekovječi tamo gdje ona postoji“.

Član 2 Protokola 1, uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, utvrđuje da niko ne može biti lišen prava na obrazovanje i da je država, u vršenju svojih funkcija u oblasti obrazovanja, dužna da poštuje pravo roditelja da osiguraju takvo obrazovanje i nastavu koji su u skladu sa njihovim vlastitim vjerskim i filozofskim uvjerenjima. Uživanje ovog prava osigurava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, pripadnost nekoj nacionalnoj manjini, imovno stanje, mjesto rođenja ili drugo.

U skladu sa odredbama navedenih konvencija, četiri su glavne dimenzije ljudskog prava na obrazovanje: 1. raspoloživost, 2. dostupnost, 3. prihvatljivost i 4. prilagodljivost. To je tzv. 4A shema prava na obrazovanje. 4 Budući da je BiH potpisnica ovih konvencija, ista je dužna nadzirati kompatibilnost svog zakonodavstva sa njima i poduzimati mjere da osigura takav zakonodavni i institucionalni okvir koji će omogućiti implementaciju ove četiri dimenzije ljudskog prava na/u obrazovanje/u.

b) Implementacija odredbi međunarodnih konvencija u domaće obrazovno zakonodavstvo

Navedene četiri dimenzije prava na obrazovanje, donošenjem prvog okvirnog zakona u oblasti obrazovanja, uključene su u domaće obrazovno zakonodavstvo na nivou Bosne i Hercegovine – Okvirnog zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini, 2003. godine (u nastavku tekstu - Okvirni zakon). Ovim zakonom uređuju se, između ostalog, principi za organizaciju osnovnog i srednjeg obrazovanja i osnivanja, te funkcioniranje institucija za pružanje usluga u obrazovanju u Bosni i Hercegovini. Principi i standardi utvrđeni ovim zakonom ne mogu se smanjivati. Organi vlasti nadležni za organiziranje obrazovnog sistema u entitetima Republici Srpskoj i Federaciji Bosne i Hercegovine, odnosno, kantonima u Federaciji BiH i u Brčko Distriktu BiH, te ustanove registrirane za pružanje obrazovnih usluga i druge stručne institucije u oblasti obrazovanja, obavezne su primjenjivati i poštivati principe i norme utvrđene ovim zakonom i osigurati obrazovanje pod jednakim uslovima za sve učenike. Okvirni zakon definira svrhu i opće ciljeve obrazovanja, te osnovna načela na kojima se zasnivaju sva zakonska rješenja u oblasti obrazovanja: načelo prava djeteta na obrazovanje; načelo značaja i prvenstva prava djeteta nad svim drugim pravima; načelo unapređenja ljudskih prava i promoviranje školske kulture koja poštuje ljudska prava i slobode svih građana; načelo slobode kretanja. U skladu sa tim, obrazovno zakonodavstvo na području cijele Bosne i Hercegovine mora biti usaglašeno sa odredbama Okvirnog zakona i u pogledu zakonskih rješenja mora osigurati

4 „Shema 4A“ koju je, 1999.godine, uveo UN Odbor za ekonomska, socijalna i kulturna prava, na prijedlog prof. Katarine Tomaševski, prve izaslanice Ujedinjenih naroda za pravo na obrazovanje. Osim što određuje dimenzije prava na obrazovanje, shema pojašnjava i obaveze koje svaka država ima u osiguranju prava na obrazovanje svim svojim građanima

28

neophodne pretpostavke za praktičnu implementaciju svih aspekata i dimenzija prava na obrazovanje.5

1. Raspoloživost ( Availability) - Postoji li dovoljan broj adekvatno opremljenih obrazovnih ustanova i jesu li regionalno distribuirane?

Raspoloživost, zapravo, znači postojanje odgovarajućeg broja materijalno, kadrovski i tehnički primjereno opremljenih obrazovnih ustanova. Osim zgrada, raspoloživost, u biti, uključuje resurse za učenje i podučavanje, educirane stručnjake i tijela podrške nastavi, postojanje ostvarive i razvoju okrenute državne obrazovne politike, te državne politike praćenja i prikupljanja podataka o kvaliteti raspoloživosti u obrazovanju. U tom smislu, država je dužna osnivati i finansirati odgojno-obrazovne ustanove, kako bi osigurala obrazovanje za sve. Ova obaveza podrazumijeva i obavezu države da stvori uslove za osnivanje privatnih odgojno-obazovnih ustanova, ukoliko iste ispunjavaju propisane standarde.

Zakonodavstvo

Okvirni zakon

II. 1. Član 4. “...Odgovarajuće obrazovanje podrazumijeva obrazovanje koje u skladu s utvrđenim standardima osigurava djetetu da na najbolji način razvije svoje urođene i potencijalne umne, fizičke i moralne sposobnosti, na svim nivoima obrazovanja.”

III. Član 21. “Radi sticanja novih znanja, usavršavanja i profesionalnog razvoja, nastavni kadar, pedagozi, psiholozi, defektolozi, logopedi i direktori škola obuhvaćeni su obaveznim programima obuke, usavršavanja i provjere. Takve programe ustanovit će obrazovne vlasti u entitetu, kantonima i Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine, u skladu s principima i standardima definiranim ovim zakonom.

IV. Član 26. „Roditelji imaju pravo odabrati da svoju djecu obrazuju u javnoj ili privatnoj školi. Privatne škole, u pogledu uslova i procedura, osiguravaju jednake mogućnosti za upis svimkandidatima.Nadležne obrazovne vlasti obavezne su osigurati mehanizme kontrole rada i pedagoškogpraćenja i procjene obrazovnih standarda koji se primjenjuju u privatnoj školi kako bi se osiguralo da dijete dobije odgovarajuće obrazovanje”

V. Član 29.„Javne i privatne škole obavljaju djelatnost redovnog obrazovanja u skladu s propisanimplanovima i programima obrazovnih vlasti.Javne škole osnivaju nadležni organi vlasti, u skladu s principima i standardima utvrđenimovim zakonom i ostalim uslovima i kriterijima utvrđenim propisima u oblasti obrazovanja”

5

? Iz praktičnih razloga, te zbog činjenice da su rješenja u postojećim zakonima o obrazovanju u BiH uglavnom slična , pregled zakonodavstva će prvenstveno biti baziran na utvrđenim principima/načelima u odredbama Okvirnog zakona, sa povremenim osvrtom na pojedina, konkretna zakonska rješenja na entitetskom/kantonalnom/BDBiH nivou, kao primjerima o drugačijoj praksi ili o doslijednostima ili odstupanjima u implementaciji pomenutih dimenzija prava na obrazovanje.

29

VIII. Član 45.„Nadležne obrazovne vlasti utvrđuju i ostale standarde i normative u obrazovanju, u pogledu:a) prostora, opreme i nastavnih sredstava u školama,b) vremena za školske i nastavne aktivnosti,c) udžbenika i drugog didaktičkog materijala,d) obrazovnog procesa,e) obrazovnih i profesionalnih kompetencija nastavnika,f) ocjenjivanja učenika,g) normativa o obimu rada (nastavna norma i radna norma za sve uposlene u školi), normativa o uslovima rada (broj učenika u razredu i vaspitnoj grupi u nastavnim i vannastavnim aktivnostima).

Zakon o osnovnom odgoju i obrazovanju (Hercegovačko-neretvanski kanton)

I. Član 1.„Djelatnost osnovnog školstva od posebnog je društvenog interesa“

II. Član 12.„Potrebe i interesi općine i Kantona u osnovnom školstvu ostvaruju se kroz finansiranje djelatnosti osnovnog školstva u skaldu sa Pedagoškim standardom (u nastavku teksta: Pedagoški standard) i Normativom školskog prostora, opreme, nastavnih sredstava i učila u cilju što kvalitetnijeg osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja školskih obveznika (u nastavku teksta: Normativ).Pedagoški standard i Normativ, na prijedlog zavoda, donosi Ministarstvo…“

II. Član 13.„Djelatnost osnovnog školstva finansira se sredstvima iz budžeta Kantona i dijelom sredstvima budžeta općina…“

II. Član 14.„U kantonalnom budžetu osiguravaju se sredstva za: …1. plate nastavnika…; 2. troškove u vezi sa školovanjem nadarenih učenika…, djece s teškoćama u psiho-fizičkom razvoju, programe rada vježbaonica i eksperimentalnih osnovnih škola…; 3. osiguranje udžbenika i priručnika za učenike, te opremanje biblioteka…; 4. … za nabavku školske opreme, nastavnih sredstava i pomagala, stručno-pedagoških časopisa i stručne literature“

III. Član 17.„Osnovnu školu, kao javnu ustanovu, osniva općina uz prethodnu saglasnost Ministarstva…Dvije ili više općina mogu zajednički osnovati osnovnu školu uz prethodnu sagalsnost Ministarstva.Vlada Kantona može biti osnivačem redovne osnovne škole…u privredno i ekonomsko nerazvijenim općinama…“

III. Član 18.„…Akt o osnivanju škole iz stava 1 ovog člana donose:

općinsko vijeće kada je osnovna škola u vlasništvu općine, općinska vijeća kada je osnovna škola u zajedničkom vlasništvu dvije ili više općina Vlada kada je osnovna škola u vlasništvu Kantona

III. Član 19.

30

„Osnovnu školu mogu osnovati i druga domaća i inozemna pravna i fizička lica (u nastavku teksta: osnovna škola u privatnom vlasništvu) uz prethodnu sagalsnost Ministarstva…“

III. Član 20.„Osnovnu školu na području Kantona mogu osnovati pravna i fizička lica iz drugih kantona Federacije BiH ili drugog entiteta, uz saglasnost Ministarstva…“

III. Član 21. „Osnovna škola se upisuje u Registar ustanova kod nadležnog suda i Registar osnovnih škola Ministarstva…“

III. Član 22.„…Vrstu i broj osnovnih škola na svom području (u nastavku teksta: mreža osnovnih škola) utvrđuje skupština Kantona na prijedlog Vlade, u skladu sa Pedagoškim standardom, Normativom te programom razvoja i koncepcijom osnovnog školstva…“

V. Član 81.„Nastavnu djelatnost u osnovnoj školi mogu obavljati učitelji, nastavnici razredne nastave, nastavnici predmetne nastave i profesori…“

V. Član 83.„…Poslove nastavnika razredne nastave može izvoditi osoba koja pored općih uslova… ima najmanje odgovarajuću srednju ili višu stručnu spremu.Poslove nastavnika predmetne nastave može izvoditi osoba koja pored općih uslova…ima odgovarajuću visoku ili višu stručnu spremu.

Zakon o osnovnom obrazovanju i vaspitanju (Republika Srpska)

I. Član 8.(1)„Javne potrebe u osnovnom obrazovanju i vaspitanju utvrđuju se pedagoškim standardima osnovnog obrazovanja i vaspitanja u Republici Srpskoj (u nastavku teksta: pedagoški standardi)…“(3)Vlada Republike Srpske (u nastavku teksta: Vlada), na prijedlog ministarstva prosvjete i kulture (u nastavku teksta: Ministarstvo) donosi uredbu o pedagoškim standardima i normativima za osnovno obrazovanje i vaspitanje.“

I. Član 16.(1)„Republika obezbjeđuje ostvarivanje prava građana od opšteg interesa u osnovnom obrazovanju i vaspitanju, i to: a) osnovno obrazovanje i vaspitanje u devetogodišnjem trajanju…“

II. Član 18.(2)„Republika, radi obezbjeđivanja prava građana iz člana 16. ovog zakona, osniva školu“.

II. Član 21.(1)“Privatna škola osniva se odlukom osnivača, uz saglasnost Vlade, u skladu sa ovim zakonom i propisima koji se odnose na osnivanje ustanova…“(4)Osnivač privatne škole ne može da bude fizičko ili pravno lice za koje je utvrđena krivična odgovornost.

31

II. Član 27.(1)„Vlada na prijedlog jedinice loklane samouprave utvrđuje broj i prostorni raspored škola u Republici (u nastavku teksta: mreža škola), najmanje svake četiri godine…(2) Mjerila i kriterijumi za utvrđivanje mreže škola su: a) potrebe utvrđene sistemskim praćenjem i predviđanjem demografskih, ekonomskih i urbanističkih kretanja na određenom području; b) specifičnosti područja (brdsko-planinsko, pogranično, izuzetno nerazvijeno); v) dostupnost i jednaki uslovi za sticanje osnovnog obrazovanja; g) obezbijeđenost komunikacija; d) ekonomičnost i racionalnost u korišćenju kadra, sredstava, opreme…“III. Član 38.(1)“Udžbenik mora ispunjavati naučne, pedagoške, psihološke, didaktičko-metodičke, etičke, jezičke, likovno-grafičke i tehničke zahtjeve utvrđene standardima za izradu udžbenika“

VII. Član 104.(1) „Ministar donosi pravilnik o stručnim profilima i zvanjima nastavnika…“

VII. Član 105.(1)“Poslove nastavnika…obavljaju lica koja, osim uslova utvrđenih Zakonom o radu, ispunjavaju i sljedeće uslove: a) imaju odgovarajući nivo obrazovanja…b) imaju važeću licencu … c) imaju ljekarsko uvjerenje o psihičkoj i fizičkoj sposobnosti za rad sa učenicima…

VII. Član 113.(1)“Postupak licenciranja za nastavnu oblast ili nastavni predmet sprovodi se pred komisijom koju imenuje ministar…(5) Licenca traje četiri godine…(6) nastavnika koji je stalno zaposlen u školi, da bi nastavio rad u školi u nastavnoj oblasti ili nastavnom predmetu, dužan je da obnavlja licencu…“

XI. Član 153.(1)“Sredstva za rad škole koju osniva Republika obezbjeđuju se iz: a) budžeta Republike, b) budžeta jedinice lokalne samouprave na čijem području se škola nalazi i c) drugih izvora.(2) Vlada obezbjeđuje: a) sredstva školama za plate zaposlenih… b) investicionu izgradnju i opremu…g) stručno usavršavanje nastavnika…

Činjenično stanje

U BiH se osnivaju i rade javne i privatne škole. Osnivanje javnih odgojno-obrazovnih ustanova u nadležnosti je entiteta Republike Srpske/ BDBiH/ kantona u Federaciji/ općina. Privatne škole mogu osnivati fizička i pravna lica, uz prethodnu saglasnost nadležnih obrazovnih i drugih vlasti. Javne škole finansiraju se iz budžeta osnivača, odnosno, lokalne zajednice na čijem području se škola nalazi, ali i iz drugih izvora. Broj i prostorni raspored javnih škola (mreža škola) utvrđuje se u skladu sa potrebama lokalne zajednice i prema posebnim mjerilima i kriterijima koje utvrđuju nadležne entitetske, kantonalne, općinske i vlasti BDBiH. U skladu sa ovom mrežom utvrđuju se i obavezna upisna područja za svaku školu. Postupak za osnivanje javne škole podrazumijeva proces od podnošenja inicijative, elaborata o društveno-ekonomskoj opravdanosti, rješenja o ispunjenosti svih potrebnih uslova (broja učenika, prostora, nastavnog plana i programa, opreme i nastavnih sredstava, nastavnog osoblja i dr.) i donošenja odluke o osnivanju škole. Škola koja ispuni sve potrebne uslove za rad i propisane pedagoške standarde i normative, može početi sa radom po dobijanju odobrenja za početak rada od nadležnog organa, na osnovu kojeg se upisuje u poseban registar škola koja vode ministarstva obrazovanja. Spisak registriranih škola objavljuje se u

32

službenim glasilima entiteta/kantona/BDBiH. Samo škole upisane u zvaničan registar škola mogu izdavati važeće javne isprave.

Zaključak: Okvirni zakon samo u načelu definira elemente dimenzije raspoloživosti obrazovanja. Ključna odgovornost za puno osiguranje ove dimenzije prava na obrazovanje leži na nadležnim entitetskim, kantonalnim i vlastima BD BiH. Pitanja osnivanja i finansiranja javnih i privatnih odgojno-obrazovnih ustanova, uslova za vršenje djelatnosti, vrste, tipa i broja škola (mreže škola), standarda prostora, kadrova i opreme detaljno se uređuju zakonima na nivou entiteta/kantona/BDBiH. U skladu sa ustavnim nadležnostima u obrazovanju, kao i vlastitim propisima, ove vlasti organiziraju mreže škola na svom području i odgovorne su za kvalitet raspoloživosti obrazovanja. Zbog posebnog objavljivanja podataka o mreži škola u službenim glasilima entiteta/kantona/BDBiH, te zbog otežanog i neujednačenog sistema prikupljanja i praćenja podataka na području BiH o broju škola (matičnih škola i njihovih područnih jedinica), njihovoj materijalnoj, kadrovskoj i tehničkoj opremljenosti, te, u tom smislu, nepostojanja jedinstvene baze podataka na nivou BiH, ne može se pouzdano procijeniti stanje svih elemenata i nivo implementacije dimenzije raspoloživosti prava na obrazovanje. Generalne konstatacije o lošem stanju školske infrastrukture (stari i devastirani objekti, nedovoljan prostor, neadekvatna opremljenost učionica, kabineta, biblioteka), nedovoljnom broju nastavnog kadra, neadekvatnoj stručnoj spremi i profilu kadra i slično, ne mogu biti dovoljne za relevantnu procjenu stepena raspoloživosti ovog prava, te je neophodno provesti šire istraživanje, u cilju dobijanja prave slike o tome da li je BiH u potpunosti osnovala i finansirala obrazovne ustanove kako bi osigurala raspoloživo obrazovanje za sve.

2. Dostupnost – Pristupa č nost (Accesibility)- Jesu li obrazovne ustanove fizički i ekonomski dostupne, odnosno, je li pristup jednak za sve društvene skupine?

Dostupnost obrazovanja podrazumijeva dostupnost obrazovnih ustanova i programa svim građanima pod jednakim uslovima. Ovaj princip uključuje tri bitna elementa: 1. nediskriminaciju – što znači pristup obrazovanju (de facto i de iure) svima, bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi; 2. fizičku dostupnost – što znači da su obrazovne ustanove svima fizički dostupne i 3. ekonomsku dostupnost – što znači da je obrazovanje svima dostupno pod jednakim uslovima. U tom smislu, država je dužna: osigurati besplatno i obavezno osnovno obrazovanje za sve; osigurati da srednje obrazovanje bude svima dostupno pod jednakim uvjetima; postupno uvoditi besplatno srednje obrazovanje; ukinuti sve pravne, administrativne i finansijske prepreke koje vode diskriminaciji i isključivanju u obrazovanju po bilo kojoj osnovi (posebno kod upisa u školu, mobilnosti učenika, priznavanja isprava i sl);.

Zakonodavstvo

Okvirni zakon

II.Član 4.“Svako dijete ima jednako pravo pristupa i jednake mogućnosti učešća u odgovarajućem obrazovanju, bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi. Jednak pristup i jednake mogućnosti podrazumijevaju osiguranje jednakih uslova i prilika za sve, za početak i nastavak daljnjeg obrazovanja…”

33

II. Član 12. „Sve javne osnovne škole imaju upisno područje. Svi učenici u dobi obaveznog pohađanjanastave upisuju se u školu u upisnom području u kojem su nastanjeni.Pohađanje određene škole je obavezno, osim ako učenik ne pohađa privatnu školu ili je izuzetod pohađanja škole kao što je to predviđeno ovim zakonom.Na zahtjev roditelja djeteta, nadležno ministarstvo može, u iznimnim slučajevima, dijeteizuzeti od obaveze pohađanja određene škole iz ovog člana, ako je to potrebno da bi se zaštitila prava djeteta i ako se nađe da je to najbolje u interesu djeteta.Nadležno ministarstvo može izdati smjernice za odlučivanje po zahtjevima iz prethodnogstava, imajući u vidu da su smjernice u skladu s principima i pravima utvrđenim ovim zakonom.Učenici po završetku osnovnog obrazovanja imaju pravo konkurirati za prijem u bilo kojusrednju školu u Bosni i Hercegovini. Upis u ove škole zasnivat će se na uslovima jednakopravnognatjecanja. Škole su dužne osigurati svu moguću pomoć roditeljima i učenicima i , u skladu s važećom regulativom, osigurati neophodne uslove za ostvarivanje ovih prava, naročito kada se radi o izbjeglicama, raseljenim osobama ili povratnicima”

III. Član 16. Stav 5.„...Obavezno obrazovanje je besplatno. Besplatno osnovno obrazovanje osigurava se svoj djeci…”

III. Član 17. „Srednjoškolsko obrazovanje je svima dostupno, u skladu s postignutim uspjehom u osnovnojškoli, ličnim interesom i sposobnostima.Srednjoškolsko obrazovanje u javnim ustanovama je besplatno u skladu sa zakonom”.

III. Član 18. ‘’Tokom perioda obaveznog obrazovanja, nadležni organi vlasti preduzimaju sve neophodne mjere kako bi učenicima osigurali uslove za slobodan pristup i učešće u obrazovanju, naročito u pogledu osiguranja pristupa besplatnim udžbenicima, priručnicima i drugom didaktičkom materijalu.”

III.Član 19.„Djeca i mladi s posebnim obrazovnim potrebama stiču obrazovanje u redovnim školama i prema programima prilagođenim njihovim individulanim potrebama...Djeca i mladi sa ozbiljnim smetnjama i poteškoćama u razvoju mogu se djelomično ili u cjelosti obrazovati u specijalnim odgojno-obrazovnim ustanovama, u slučajevima kada je nemoguće pružiti odgovarajuće obrazovanje u redovnim školama.“

VI. Član 35.“Škola ne smije vršiti diskriminaciju u pristupu djece obrazovanju ili njihovom učešću u obrazovnom procesu na osnovu rase, boje, spola, jezika, religije, političkog ili drugog mišljenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla, na osnovu toga što su djeca s posebnim potrebama ili na bilo kojoj drugoj osnovi. U smislu stava 1. ovog člana, nadležni organi vlasti i institucije, zajedno sa školama, posebno su odgovorni za osiguranje funkcionalnog smještaja i prateće infrastrukture za nesmetan pristup i učešće u obrazovnom procesu djece s posebnim potrebama, mladima i odraslima’’.


I. Član 5.

34

„…Osnovno obrazovanje i odgoj obavezno je za svu djecu od navršenih šest (6) do navršenih osamnaest (18) godina života.Obavezno osnovno obrazovanje i odgoj je besplatno za svu djecu, što podrazumijeva postupno osiguranje uslova za slobodan pristup i sudjelovanje učenika u odgoju i obrazovanju, te postupno osiguranje pristupa učenika besplatnim udžbenicima, priručnicima i drugom didaktičkom materijalu kojim škola raspolaže.

II. Član 15.„U općinskim budžetima osiguravaju se sredstva za: 1. prijevoz učenika i radnika koji stanuju u naseljima udaljenim od škole četiri i više kilometara; 2. prehranu i produženi boravak učenika…Vlada Kantona će svojim mjerama osigurati provođenje člana 15. koji se odnosi na prijevoz učenika koji pripadaju kategorijama prognanih, raseljenih i izbjeglih u skladu s kriterijima koje usvoji Vlada Kantona“

III. Član 22a.„Sve javne osnovne škole imaju upisno područje.Upisno područje određuje osnivač, poštujući pri tome načelo da učenik pohađa najbližu osnovnu školu. Nakon okončanja upisnog razdoblja, škole će Ministarstvu dostaviti sve podatke o broju upisanih učenika, uključujući i podatke o izboru jezika o kojem će se izjasniti roditelj ili staratelj…Škole su dužne osigurati svu moguću pomoć roditeljima i učenicima i, u skladu s važećomregulativom, osigurati neophodne uslove za ostvarivanje ovih prava, naročito kada se radi oizbjeglicama, raseljenim osobama ili povratnicima.U procesu uspostave i regulisanja obaveznog osnovnog obrazovnog sistema u Kantonu, Ministastvo će, u saradnji s drugim mjerodavnim vlastima, osiguravati uslove za nesmetano i slobodno kretanje roditelja, učenika i nastavnika u smislu poštivanja njihovog prava na izbor prebivališta i zapošljavanja.”

III. Član 37a.„Administrativni ustroj škole osigurat će da direktor, školski odbor i sekretarijat u organizacijskom, upravljačkom i administrativnom smislu omoguće najbolje rezultate u obrazovnom procesu. Broj i sastav stručnih školskih vijeća treba odgovarati broju nastavnih programa koji se primjenjuju u organizovanju nastave, a posebno u slučajevima kada se nastava iz svih predmeta održava na jednom od jezika konstitutivnih naroda.U slučaju organizovanja cjelokupne nastave na dva jezika, uz direktora i zamjenika direktora koji nisu iz istog konstitutivnog naroda ili reda ostalih, jedan školski odbor i jedan sekretarijat, vršenje školske administracije uredit će se i organizovati na način koji osigurava ravnopravnost jezika, pisama, akata, školskih isprava i školskih programa“

III. Član 70.„Osnovno obrazovanje djece sa posebnim potrebama je od prioritetnog javnog interesa i mogu ga stjecati u redovnim osnovnim školama na osnovu načela inkluzivnog obrazovanja i u osnovnim školama za učenike s posebnim potrebama, s osnovnim ciljem nastave da se učeniku omogući povratak u redovnu osnovnu školu što je moguće prije…Djeca i mladi sa ozbiljnim smetnjama i poteškoćama u razvoju mogu se djelomično ili u cjelosti obrazovati u specijalnim odgojno-obrazovnim ustanovama, u slučajevima kada je nemoguće pružiti odgovarajuće obrazovanje u redovnim školama“Zakon o osnovnom odgoju i obrazovanju (Tuzlanski kanton)

VII. Član 50.

35

„Učenici sa posebnim obrazovnim potrebama imaju pravo na trajanje školovanja kako je propisano članom 6. ovog zakona.Škola je odgovorna za omogućavanje sticanja osnovnog obrazovanja učenika sa posebnim obrazovnim potrebama…“

VII. Član 51.„Ustanove koje obrazuju djecu sa posebnim obrazovnim potrebama imaju pravo na posebna budžetska sredstva da bi se pokrili troškovi posebnog programa ili da bi se školsko okruženje prilagodilo fizičkim potrebama učenika“


I. Član 11. „U osnovnom obrazovanju ne može se vršiti diskriminacija djece, nastavnika i ostalog osoblja škole na osnovu rase, pola, jezika, religije, političkog ili drugog mišljenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla, na osnovu invalidnosti ili na bilo kojem drugom osnovu“

II. Član 27. (3)“Prilikom utvrđivanja mreže škola Vlada, na prijedlog Ministarstva, utvrđuje škole sa posebnim statusom koje rade pod otežanim uslovima u brdsko-planinskim i saobraćajno i komunikaciono loše povezanim područjima. Škole sa posebnim statusom od posebnog su značaja za društvo i Ministarstvo može dozvoliti rad ovim školama i u slučaju kad ne ispunjavaju propisane uslove u pogledu opreme, kadra, broja učenika, odjeljenja i dr.“

II. Član 25.„Škola može da organizuje odjeljenje za učenike sa smetnjama u psihofizičkom razvoju u slučaju kada se ne može izvršiti uključivanje (inkluzija) takvih učenika u redovna odjeljenja…“

II. Član 83.„Djeca sa smetnjama u psihofizičkom razvoju stiču osnovno obrazovanje i vaspitanje u redovnim školama…, u skladu sa članom 19. Okvirnog zakona.

XI. Član 153. (2) Vlada obezbjeđuje: … đ) finansiranje troškova prevoza učenika koji do škole putuju sa udaljenosti veće od četiri kilometra, izuzev za učenike iz člana 90. ovog zakona.

Činjenično stanje

Uprkos inauguriranim međunarodnim standardima u domaćem obrazovnom zakonodavstvu, oni se dosljedno ne implementiraju u bh. obrazovnoj praksi. U pojedinim kantonima u Federaciji BiH duži vremenski period prisutna je diskriminacija sa segregacijom u obrazovanju, oličena u postojanju tzv. “dvije škole pod jednim krovom”. Ovo “rješenje’’, koje datira još od 1999. godine, zamišljeno je kao privremeno, u cilju uključivanja djece – učenika povratnika u redovnu nastavu i jačanju povjerenja prema obrazovnim vlastima i osjećaja sigurnosti među povratnicima, za čiju je djecu nastava do tada bila organizirana u restoranima, kafićima, crkvenim objektima i slično. Iako je do sada provedeno administrativno i fizičko ujedinjenje određenog broja ovakvih pravnih subjekata, problem podijeljenih škola još uvijek nije riješen. Na području tri kantona u Federaciji BiH, u oko 50-tak škola, učenici i nastavnici različitih nacionalnosti rade u istom objektu u kojem

36

se obrazovni proces i život u školi odvija po liniji podijeljenih škola. U ovim školama nastava se odvija prema dva nastavna plana i programa, a učenici i nastavnici bošnjačke i hrvatske nacionalnosti često nemaju nikakvog kontakta jedni sa drugima. Učenici koriste odvojene ulaze, učionice, a često i školsko dvorište. Navodnu opravdanost za postojanje ovakvih škola njihovi utemeljitelji i zagovarači podvode pod dnevnopolitičko i uskogrudno tumačenje zaštite vitalnog nacionalnog interesa.Kad je riječ o fizičkom pristupu školama, i ovdje je vidljiva neusaglašenost i odstupanje prakse od rješenja predviđenih domaćim zakonima iz oblasti obrazovanja. Iako svi javni objekti moraju imati obezbjeđen fizički pristup osobama sa invaliditetom, nažalost, djeca sa invaliditetom, najčešće, imaju velike barijere za pristup obrazovnim ustanovama. Pristup obrazovnim ustanovama često nemaju ni školska djeca iz udaljenih područja ili ruralnih mjesta (naročito djeca-povratnici), kojoj nije omogućen prevoz do škola (naročito srednjih). Ova djeca su zbog toga prinuđena da više kilometara pješače do škole, a u zimskom periodu i da ne dolaze u školu. Ekonomska dostupnost obrazovanja poseban je problem u državi sa netransparentnim trošenjem javnog novca i neusvojenim socijalnim programima za najugroženije kategorije društva. Besplatno školovanje de facto nije besplatno, jer iziskuje velika finansijska ulaganja roditelja kako bi se kupili neophodni udžbenici i školski pribor, platile naknade ili participacije u troškovima za različite školske i vanškolske aktvnosti, a nerijetko i troškovi nabavke/ulaganja u neophodnu školsku opremu.

Zaključak: U zakonima i drugim aktima BiH, uključujući i odluke ili preporuke, ne postoji norma na osnovu koje bi se postojanje „dviju škola pod jednim krovom“ moglo smatrati zakonski utemeljenim. Činjenica protivpravnog postojanja „dvije škole pod jednim krovom“ pokazuje da BiH nije u praksi sprečila segregaciju u obrazovanju, odnosno, nije osigurala uslove za pristup obrazovanju bez diskriminacije po bilo kojem osnovu. Nepoduzimanjem mjera i akcija za sprečavanje ovakvih pojava segregacije učenika, država BiH direktno krši odredbe međunarodnih ugovora koje je potpisala, kao i obaveze koje je preuzela, zakone koje je sama donijela a u kojima su sadržani standardi preuzeti iz ovih dokumenata. U tom smislu stoje i zaključna zapažanja UN Komiteta za ukidanje rasne diskriminacije (nakon predstavljanja i odbrane Državnog izvještaja BiH o implementaciji Konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, 2006.): ”Komitet ozbiljno zahtijeva od BiH da, što je prije moguće, okonča segregaciju u javnim školama, što znači da ukine jednonacionalne škole i škole koje imaju strukturu poznatu kao “dvije škole pod jednim krovom”. Komitet predlaže da odgovorni predstavnici vlasti administrativno ujedine prethodno razdvojene škole, kao i da intenziviraju napore da uklone diskriminirajuće elemente iz školskih udžbenika, uklone jednonacionalne ili jednoreligijske simbole i zastave iz svih škola i primijene suvremenu zajedničku jezgru nastavnog plana i programa u svim školama na teritoriju zemlje, koja zadovoljava kulturne atribute različitih nacionalnih skupina na teritoriju BiH“. Također, premda je 2003. godine ratificirala i međunarodna Standardna pravila za izjednačavanje mogućnosti za osobe sa invaliditetom, BiH nije poduzela mjere da se u praksi u potpunosti implementiraju prostorni standardi urbanističko-tehničkih uslova i normativa za osobe sa invaliditetom, kako bi se i ovim osobama omogućio nesmetan fizički pristup školskim objektima i jednaki uslovi za puno ostvarivanje prava na obrazovanje. Iako su obrazovne vlasti u BiH poduzele određene aktivnosti i mjere za osiguranje besplatnih udžbenika i školskog pribora za socijalno najugroženije kategorije, besplatno (naročito obavezno osnovno) obrazovanje još uvijek nije dostupno građanima BiH. 3.Prihvatljivost (Acceptability) - Omogućuju li obrazovni programi kvalitetno obrazovanje, jesu li uslovi školovanja u skladu sa minimalnim međunarodnim standardima?

37

Dimenzija prihvatljivosti u obrazovanju podrazumijeva da oblici, sadržaji, metode i organizacija obrazovanja moraju biti prihvatljivi učenicima i roditeljima te društvu u cjelini. U pogledu osiguranja prihvatljivosti obrazovanja, koje podrazumijeva: 1. relevantnost; 2. kulturnu osjetiljivost i 3. kvalitet, država je dužna: osigurati roditeljima slobodan izbor obrazovanja njihove djece; osigurati relevantne, kvalitetne i kulturno osjetljive obrazovne programe; osigurati uvjete da fizička i pravna lica osnivaju, održavaju, upravljaju i nadziru privatne obrazovne ustanove ako one zadovoljavaju minimalne standarde kvalitete.

Zakonodavstvo

Okvirni zakon

I. Član 2. “Svrha obrazovanja je da, kroz optimalni intelektualni, fizički, moralni i društveni razvoj pojedinca, u skladu s njegovim mogućnostima i sposobnostima, doprinese stvaranju društva zasnovanog na vladavini zakona i poštivanju ljudskih prava, te doprinese njegovom ekonomskom razvoju koji će osigurati najbolji životni standard za sve građane.”

I. Član 3. “Opći ciljevi obrazovanja proizlaze iz općeprihvaćenih univerzalnih vrijednosti demokratskog društva, te vlastitih vrijednosnih sistema zasnovanih na specifičnostima nacionalne, historijske, kulturne i vjerske tradicije naroda i nacionalnih manjina koje žive u Bosni i Hercegovini…“Opći ciljevi obrazovanja su: a) omogućavanje pristupa znanju kao osnovi za razumijevanje sebe, drugoga i svijet u kojem se živi... c) promocija poštivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda, i priprema svake osobe za život u društvu koje poštuje principe demokratije i vladavine zakona; d) razvijanje svijesti o pripadnosti državi Bosni i Hercegovini, vlastitom kulturnom identitetu, jeziku i tradiciji, na način primjeren civilizacijskim tekovinama, upoznavajući i uvažavajući druge i drugačije, poštujući različitosti i njegujući međusobno razumijevanje, toleranciju i solidarnost među svim ljudima, narodima i zajednicama u Bosni i Hercegovini i svijetu...f) postizanje kvalitetnog obrazovanja za građane; g) postizanje standarda znanja koji se mogu komparirati na međunarodnom planu...

II. Član 7. “Jezici konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine upotrebljavat će se u svim školama, u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Svi učenici će u školama izučavati pisma koja su u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini.’’

II. Član 8. ‘’Jezik i kultura svake značajnije manjine koja živi u Bosni i Hercegovini poštivat će se i uklapati u školu u najvećoj mjeri u kojoj je to izvodivo, u skladu s Okvirnom konvencijom o zaštiti prava nacionalnih manjina.

II. Član 9. ‘’Škola će unapređivati i štititi vjerske slobode, toleranciju i kulturu dijaloga... Učenici koji ne žele pohađati vjeronauku neće ni na koji način biti dovedeni u nepovoljan položaj u odnosu na druge učenike.”

II. Član 10. „U nastavnim i drugim aktivnostima u školi se ne mogu upotrebljavati ili izlagati didaktički i drugi materijali, niti davati izjave od strane nastavnika i drugog školskog osoblja koje bi se opravdano

38

mogle smatrati uvredljivim za jezik, kulturu i religiju učenika koji pripadaju bilo kojoj nacionalnoj etničkoj grupi ili religiji...“

VI. Član 34. ''U školi se podučavaju učenici i redovno se prati i vrši procjena njihovog obrazovnog napretka, kako bi se osiguralo potrebno obrazovanje koje odgovara njihovim potrebama i mogućnostima. Škola svoju ulogu i obaveze ostvaruje u okruženju koje razvija motivaciju za sticanje znanja, koje poštuje i podržava individualnost svakog učenika, kao i njegov kulturni i nacionalni identitet, jezik i vjeroispovijest, koje je sigurno i u kojem ne postoji bilo kakav oblik zastrašivanja, zlostavljanja, fizičkog kažnjavanja, vrijeđanja, ponižavanja, degradiranja ili štete po zdravlje, uključujući i štetu izazvanu pušenjem ili upotrebom drugih opojnih i zakonom zabranjenih sredstava.”

VIII. Član 42. U svim javnim i privatnim školama u Bosni i Hercegovini uspostavit će se i primjenjivati zajedničko jezgro nastvanih planova i programa“

VIII. Član 43. “Zajedničko jezgro nastavnih programa i planova će: a) osigurati da se kroz vaspitno-obrazovni proces razvija pozitivan odnos i osjećaj pripadnosti državi Bosni i Hercegovini; b) garantirati i osigurati kvalitetno obrazovanje za svu djecu i dostizanje zadovoljavajućeg standarda znanja, vještina i sposobnosti, c) osigurati dosljednost kvaliteta standarda obrazovanja u svim školama i na svim nivoima obrazovanja; d) osigurati zadovoljavajuću usklađenost nastavnih planova i programa, kao i njihovu prilagodljivost, u skladu sa specifičnim potrebama škole i lokalne zajednice; e) osigurati primjenu nastavnih planova i programa koji odgovaraju razvojnim potrebama djece na koju se odnose, te njihovom uzrastu i posebnim interesima sa akcentom na promociju zdravog načina života, kao najvećeg interesa učenika, roditelja, nastavnog osoblja i društva;…”


I. Član 8.„Osnovno obrazovanje i odgoj djece obavljaju osnovne škole na osnovu nastavnih planova i programa, uključujući zajedničku jezgru nastavnih planova i programa, koji će, pored odgojno-obrazovnh vrijednosti, osiguravati i poštivanje jezičnih, kulturoloških, vjerskih i drugih posebnosti konstitutivnih naroda i nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini…“

III. Član 37. „Jezici konstitutivnih naroda BiH upotrebljavat će se u svim osnovnim školama u skladu sa Ustavom BiH.Do kraja III razreda osnovne škole svi će učenici naučiti oba službena pisma koja su u službenoj upotrebi u BiH.Nastavnici će nastavu u školi izvoditi na jezicima konstitutivnih naroda u skladu s određenim nastavnim planom i programom.U školama se ne može vršiti diskriminacija nastavnika ili nekog drugog zaposlenika pri imenovanju, uslovima zaposlenja, napredovanja ili bilo kojoj odluci vezano za tu osobu, na osnovu toga što u školi, u usmenom i pismenom izražavanju koristi bilo koji od jezika konstitutivnih naroda.“

III. Član 37a.

39

„U skladu sa slobodno izraženom voljom roditelja ili staratelja, nastava se u školi organizuje na jeziku, odnosno, jezicima konstitutivnih naroda za koji se roditelj ili staratelj odlučio, zavisno od broja upisanih učenika, na osnovu Pravilnika koji usvoji Vlada na prijedlog ministra“

Zakon o osnovnom školstvu (Županija Posavska)

I. Članak 2.„Svrha je osnovnog školstva da učeniku omogući stjecanje znanja, pojmova, umijeća, stavova i navika potrebnih za rad ili daljnje školovanje, te osposobiti učenika za život.Škola je dužna osigurati kontinuirani razvoj učenika kao duhovnog, tjelesnog, moralnog, intelektualnog i društvenog bića u skladu s njegovim sposobnostima i sklonostima.Globalni cilj odgoja i obrazovanja je obrazovanje za život: stjecanje znanja, razvoj sposobnosti i vještina, formiranje pozitivnih stavova i navika, usvajanje vrijednosti i razvoj punih potencijala svakog djeteta“.

I. Članak 4„Osnovno školovanje obavljaju škole na temelju nastavnog plana i programa Županije.Nastavni planovi i programi moraju sadržavati zajedničke jezgre nastavnih planova i programa sukladno člancima 42., 43. i 44. Okvirnog zakona”.

II. Članak 22„Jezici konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine upotrebljavat će se u osnovnom školstvu sukladno Ustavu Bosne i Hercegovine, Ustavu i Nastavnim planovima i programima u Županiji........Ne smije se vršiti bilo kakva diskriminacija učenika koji se u nastavi ili izvannastavnim aktivnostima služi bilo kojim službenim jezikom i bilo kojim službenim pismom priznatim Ustavom Bosne i Hercegovine......Do konca četvrte godine osnovne škole učenik mora upoznati oba službena pisma Bosne i Hercegovine“.

Zakon o obrazovanju u osnovnim i srednjim školama Brčko Distrikta BiH

I. Članak 3.„Osnovno i srednje obrazovanje je djelatnost od posebnog društvenog interesa za Distrikt i jedinstveno je za ustanove osnovane od Distrikta, koje osiguravaju takvo obrazovanje, a održavaju multietnički sastav Distrikta i njeguju multietničnost u programu i sadržaju svoga rada.Stjecanjem osnovnog i srednjeg obrazovanja, zasnovanog na vrijednostima i principima suvremene znanosti, tehnologije, umjetnosti i kulture, učenici: a) stječu odgovarajući odgoj i obrazovanje; b) spoznaju moralne i estetske vrijednosti; …d) se osposobljavaju da promoviraju poštovanje ljudskih prava i sloboda …g) kvalitetnim učenjem i međunarodnim standardima znanja dobivaju mogućnost za uključivanje i nastavak školovanja u europskom obrazovnom sustavu…“

II. Članak 13.„Hrvatski, bosanski i srpski književni jezik, te latinično i ćirilično pismo su u ravnopravnoj uporabi u nastavi i nastavnim aktivnostima u osnovnim i srednjim školama Distrikta.Roditelj, odnosno skrbnik, moći će birati jezik i pismo na kojem učenik započinje osnovno obrazovanje.“

40

III. Članak 34.„Odgojno-obrazovni rad u školama osnovnog i srednjeg obrazovanja ostvaruje se primjenom nastavnih planova i programa kojim se utvrđuju ciljevi i zadaci…Nastavni plan i program zasniva se na principima suvremene znanosti i prakse, demokratskog multietničkog društva i iskustvima visoko razvijenih i modernih obrazovnih sustava u svijetu.Nastavni plan i program za osnovno i srednje obrazovanje i poduku sastoje se od zajedničke jezgre sastavljene sukladno Okvirnom zakonu i dijela nastavnog plana i programa koji se kreira u školama…“


I. Član 12. „Nastava u osnovnom obrazovanju i vaspitanju izvodi se na službenim jezicima konstitutivnih naroda, uz korišćenje oba službena pisma, ćirilice i latinice…“

I. Član 13. „U osnovnom obrazovanju će se štititi vjerske slobode, tolerancija i kultura dijaloga…“

III. Član 33. „ Nastavni plan i program po kojem se ostvaruje nastavni proces donosi ministar na prijedlog Republičkog pedagoškog zavoda, u skaldu sa zajedničkim jezgrima nastavnih planova i program iz člana 42. i 43. Okvirnog zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju …“

III. Član 38. „…Udžbenik čiji je sadržaj protivan Ustavu Republike Srpske i Ustavu Bosne i Hercegovine i koji je neprimjeren u pogledu ljudskih prava, osnovnih sloboda i odnosa među polovima, neće biti odobren…“

Činjenično stanje

Najvažniji pomaci u obrazovnoj reformi koji su učinjeni na planu osiguranja dimenzije prihvatljivosti u obrazovanju, učinjeni su potpisivanjem Sporazuma o zajedničkom jezgru nastavnih planova i programa, te izradom i usvajanjem Smjernica za pisanje udžbenika istorije i geografije. Iako prethodna ocjena o sporosti implementacije Zajedničkog jezgra, u načelu, i dalje stoji, proces njegovog uključivanja u postojeće nastavne planove i programe se provodi. Entitetske, kantonalne i obrazovne vlasti BD BiH inoviraju svoje nastavne planove i programe, ali relevantne procjene o tome u kojem obimu i na koji način su jezgra uključena u sve ove programe još uvijek nema. Pristup tome je prilično neujednačen, a čini se da jedan od razloga za takav pristup leži u činjenici da još uvijek nema jasnog konsenzusa o tome šta, zapravo, čini zajedničko jezgro.

Smjernice za pisanje udžbenika istorije i geografije u svojim Polaznim osnovama pozivaju da učenici dobijaju osnovno razumijevanje istorije i geografije sva tri konstitutivna naroda i nacionalnih manjina, da BiH bude glavna polazna tačka, da tri konstitutivna naroda i nacionalne manjine budu predstavljeni na nepristrasan način, da sporna pitanja propisanog nastavnog plana i programa budu objašnjena na način koji odgovara konstitutivnim narodima i nacionalnim manjinama, te da susjedne države budu predstavljene na nepristrasan način.

Iako se u Polaznim osnovama Smjernica navodi izrada koncepcija novih udžbenika i za istoriju i za geografiju, politički su utjecaji zasigurno onemogućili konsenzus za udžbenik istorije te se u daljnjem tekstu Smjernice odnose isključivo na udžbenik geografije. Udžbenici istorije, po sadašnjem kompromisnom dogovoru predstavnika vlasti, ne spominju posljednjih 15 godina istorije BiH, a izrada njihove pune koncepcije prolongirana je.

41

Usvojene Smjernice za pisanje udžbenika geografije snažno promoviraju zajednički sistem obrazovanja za svu djecu u BiH, zajedničke vrijednosti, multiperspektivnost i toleranciju, te time isključuju mogućnost bilo kakve segregacije i diskriminacije, pogotovo onih koji i dalje promoviraju dvije škole pod istim krovom. Primjerice, Smjernice zagovaraju:“…Nacionalna geografija treba biti predstavljena u širem regionalnom kontekstu, s raznolikim primjerima iz BiH kao obogaćujućim faktorom;- Svi elementi udžbenika trebaju biti usmjereni na stvaranje zajedničkog razumjevanja, pomirenja i mira u BiH;- Prikaz nacionalne geografije, pored ostalog, uključuje i istorijski aspekt stanovništva i kulturne baštine Bosne i Hercegovine;- Kod pisanja udžbenika autori trebaju primjenjivati multiperspektivnost, kako bi omogućili učenicima da se nauče toleranciji;Jezik koji se koristi u udžbenicima treba biti oslobođen termina i definicija koji navode na mržnju i stvaraju sliku neprijatelja a posebno kada se govori o susjednim državama…”

Zaklju č ak : I pored postojanja dobrih zakonskih rješenja u pogledu osiguranja dimenzije prihvatljivosti u obrazovanju, posebno u domenu relevantnosti, kulturne osjetljivosti i kvalitete obrazovanja, na sceni je još uvijek dominantan svojevrstan asimilacijski pedagoški koncept. On se u praksi svodi na nestajanje slabije kulture pred jačom, pri čemu se ne negiraju etničke različitosti slabije kulture, već se vide kao privremene. Razlozi za prihvatljivost ovakvog koncepta potkrepljuju se opasnostima koje bi mogle proizaći iz prenaglašavanja kulturnih, vjerskih i etničkih specifičnosti manjina, te proizvesti socijalnu polarizaciju. Paralelno sa ovim asimilacijskim konceptom, dešava se i pluralistički kulturalno-separativni pedagoški koncept koji predimenzionira važnost vlastitog etnosa i etničkog jezičkog identiteta. Potreba razvijanja osjećaja pripadanja svojoj etničkoj grupi javlja se utoliko više ukoliko je ona “ugrožena” od strane jače ili brojnije nacije na nekom dijelu BiH. Prihvatljivost obrazovanja je dimenzija prava u obrazovanju koja najviše trpi i stradava u odnosu na dnevnopolitičke utjecaje i unutarnju etničku podjelu u zemlji. Iako zakonske norme koje se odnose na prihvatljivost obrazovanja nude prihvatljiva opća rješenja, u praksi, kao takva, nisu doživjela svoj život (vacation legis).

4. Prilagodljivost ( Adaptability) - Da li je sistem fleksibilan, odgovara li interesima učenika, roditelja, manjina, šire društvene zajednice i tržišta rada; da li se sistem adekvatno prilagođava osobama s invaliditetom, manjinama i drugim marginaliziranim skupinama?

Prilagodljivost znači da obrazovanje mora biti osjetljivo i fleksibilno kako bi se prilagodilo potrebama, interesima i očekivanjima: učenika različite dobi, učenika koji pripadaju različitim društvenim i kulturnim grupama (manjine, starosjedioci, migranti, izbjeglice, djeca s posebnim potrebama itd.) i društvene zajednice i tržišta

42

Zakonodavstvo

Okvirni zakon

I. Član 3. „...Opći ciljevi obrazovanja su: ...…e) osiguranje jednakih mogućnosti za obrazovanje i mogućnost izbora na svim nivoima obrazovanja, bez obzira na spol, rasu, nacionalnu pripadnost, socijalno i kulturno porijeklo i status, porodični status, vjeroispovijest, psihofizičke i druge lične osobine; …h) podsticanje cjeloživotnog učenja…;…”

II. Član 4. “Svako dijete ima jednako pravo pristupa i jednake mogućnosti učešća u odgovarajućem obrazovanju, bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi. Jednak pristup i jednake mogućnosti podrazumijevaju osiguranje jednakih uslova i prilika za sve, za početak i nastavak daljnjeg obrazovanja…”

II. Član 8. “Jezik i kultura svake značajnije manjine koja živi u Bosni i Hercegovini poštivat će se i uklapati u školu u najvećoj mjeri u kojoj je to izvodivo, u skladu s Okvirnom konvencijom o zaštiti prava nacionalnih manjina…”

IV. Član 23.„...Pravo je roditelja da, u skaldu sa njihovim uvjerenjima o tome šta je u najboljem interesu njihove djece, koliko je to dostupno, odaberu vrstu obrazovanja koju će njihova djeca sticati, pod uslovom da je takvim izborom ostvareno pravo djeteta na odgovarajuće obrazovanje.“

IV. Član 24.„ U ostvarivanju svojih prava, roditelji ne mogu ograničiti prava svoje djece da imaju pristup i uživaju korist od obrazovanja primjerenog njihovom uzrastu i sposobnostima“


III. Član 38.„Učenik koji se ističe znanjem i sposobnostima (u nastavku teksta: nadareni učenik) ima pravo završiti osnovnu školu u kraćem vremenu od propisanog…“

III. Član 38a.„Državljanima Bosne i Herecegovine, pripadnicima određene nacionalne manjine, osigurava se obrazovanje i odgoj u skladu sa članom 13. i 14. Zakona o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina („Službeni glasnik BiH“, broj 12/03), nastavnim planom i programom te Pedagoškim standardom. Osnovno obrazovanje i odgoj pripadnika nacionalnih manjina u Kantonu uredit će se posebnim propisom“

III. Član 70.„…Djeca i mladi s posebnim obrazovnim potrebama stiču obrazovanje u redovnim školama i prema programima prilagođenim njihovim individualnim potrebama. Individualni program, prilagođen njihovim mogućnostima i sposobnostima, izradit će se za svakog učenika uz obavezno određivanje defektološkog i logopedskog statusa.“


43

I. Član 12.(4)„Jezik i kultura nacionalnih manjina u Republici Srpskoj poštovaće se i koristiti u školi u najvećoj mogućoj mjeri, a u skladu sa Okvirnom konvencijom o zaštiti prava nacionalnih manjina i Zakonom o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina („Službeni glasnik RS“ broj 2/05).(5) Bliži propis o organizovanju i izvođenju nastave na jezicima nacionalnih manjina donosi Vlada, na prijedlog Ministarstva.“

III. Član 48.(1)“Škola je dužna da organizuje uočavanje, obrazovanje, praćenje i podsticanje nadarenih i talentovanih učenika, te organizuje dodatni rad, prema njihovim sklonostima, sposobnostima i interesima...“

Zakon o osnovnom odgoju i obrazovanju (Tuzlanski kanton)

I. Član 8.„Učeniku, državljaninu Bosne i Hercegovine, koji se izjašnjava pripadnikom nacionalne manjine, bit će osigurana nastava maternjeg jezika u osnovnoj školi u najvećoj mjeri u kojoj je to izvodljivo......Nastava maternjeg jezika može se odvijati u odjeljenju, grupi ili pojedinačno.Nastavnik koji realizuje nastavu maternjeg jezika učenika-pripadnika nacionalne manjine, mora imati odgovarajuću stručnu spremu kojom se osigurava da predmet može predavati uz odgovarajući standard......U osnovnoj školi u kojoj se obrazuju učenici samo jedne nacionalne manjine, cjelokupna nastava se izvodi na jeziku manjine, uz obavezno savladavanje jezika iz člana 7. ovog zakona“

VII. Član 50.„... Ustanovljenje i opis posebnih obrazovnih potreba, cilj i opšti plan zadovoljenja obrazovnih potreba, utvrđuje škola u saradnji sa roditeljima učenika......Učenici sa posebnim obrazovnim potrebama...imaju pravo na individualni nastavni plan i program, kojim se utvrđuju aktivnosti i ciljevi obrazovnih potreba učenika...“

Činjenično stanje

U Bosni i Hercegovini živi sedamnaest nacionalnih manjina. Zaštita prava njihovih pripadnika uređena je Zakonom o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BiH“, broj 12/03; 76/05). Romi predstavljaju najbrojniju nacionalnu manjinu u BiH. Osim pomenutog zakona, država je, u cilju ostvarivanja i zaštite prava ove najbrojnije manjine (dakle, i prava na obrazovanje), usvojila i dokumente: Plan akcije o obrazovnim potrebama Roma i pripadnika ostalih nacionalnih manjina (2004.), te Strategiju BiH za rješavanje problema Roma (2005.). Kroz aktivnosti obrazovnih i drugih vlasti, te udruženja Roma i drugih nevladinih organizacija, provode se, premda nedovoljno i prilično fragmentirano, aktivnosti i mjere u pogledu osiguranja prava Roma na obrazovanje. U Kantonu Sarajevo, na primjer, uspješno rade tri osnovne škole koje pohađa značajan procenat romske djece. Značajne aktivnosti na uključivaju Roma u obrazovni sistem poduzete su i u Zeničko-dobojskom, Tuzlanskom i Srednjobosanskom kantonu. Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke, u pravilu, svake godine osigurava sredstva za dodjelu besplatnih udžbenika za Rome. U Republici Srpskoj poduzete su, također, značajne aktivnosti na osiguranju prava na obrazovanje i očuvanju i njegovanju kulturnog identiteta pripadnika rusinske i

44

talijanske manjine. Pravilnikom o vaspitanju i obrazovanju pripadnika nacionalnih manjina u Republici Srpskoj je propisano da će se manjinama osigurati izučavanje jezika, književnosti, istorije i kulture, ako to zahtijevaju, te da će sadržaji naslijeđa manjina biti uključeni u redovne NPP. Ministarstvo osigurava besplatne udžbenike iz naslijeđa manjina i slično. Međutim, bez obzira na navedene pozitivne primjere, oni nemaju karakteristike sistemski provedenih i u praksi oživotvorenih zakonskih rješenja. U praksi, pripadnici manjina još uvijek nemaju svoje škole, odgovarajuće nastavno osoblje, svoje nastavne planove i programe koji u potpunosti uvažavaju sadržaje istorije, književnost ili kulture manjina, sa ciljem očuvanja njihovog identiteta i jezika. Također, obrazovne potrebe osoba sa psiho-fizičkim smetnjama u razvoju ostaju i dalje krupnim izazovom za obrazovne i druge vlasti, iako se princip „inkluzije“ inaugurira i promovira zakonskim rješenjima.

Zaključak: Dimenzija prilagodljivosti obrazovanja uključena je u domaće obrazovno zakonodavstvo više na nivou principa/načela nego praktičnih rješenja. De facto, obrazovni sistem nije fleksibilan jer ne uvažava u potpunosti interese i potrebe učenika i roditelja, kao ni zahtjeve i potrebe tržišta rada i društvene zajednice. Obrazovni sistem nije u mogućnosti adekvatno odgovoriti na potrebe pripadnika 17 nacionalnih manjina koje žive u BiH, naročito Roma, kao najbrojnije nacionalne manjine. U takvim okolnostima, o punom ostvarivanju prilagodljivosti obrazovnog sistema ostalim marginaliziranim grupama teško je govoriti. Čini se da je puno ostvarivanje prava na obrazovanje, u njegovoj dimenziji prilagodljivosti, u ovom trenutku najteže osigurati u BiH.

Zaštita prava na obrazovanje

Nadzor nad provođenjem zakona

Kako su Okvirnim zakonom o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH, te drugim okvirnim zakonima u oblasti obrazovanja usvojenim na nivou BiH, inaugurirani temeljni principi i načela za osiguranje i zaštitu prava na obrazovanje, praćenje njihove implementacije i nadzor nad njihovim provođenjem vrši Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine. Nadležne obrazovne vlasti na nivou entiteta, kantona u Federaciji BiH i Brčko Distrikta BiH su, u skladu sa pomenutim zakonima, odgovorne za praćenje i nadzor provođenja ovog zakona, svaka u okviru svoje nadležnosti. Ta nadležnost, između ostalog, uključuje i obavezu navedenih obrazovnih vlasti da svoje propise usklade sa odredbama pomenutih okvirnih zakona.

Zaključak: Zakoni o osnovnom i srednjem obrazovanju u entitetima, odnosno, kantonima i BD BiH su usklađeni sa odredbama Okvirnog zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH. Proces usklađivanja zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju sa Okvirnim zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju u BiH (2007.) se provodi ali još uvijek nije završen. U kantonima u Federaciji BiH, gdje je postupak usklađivanja ovih zakona još u toku, oni su, uglavnom, već upućeni u skupštinsku proceduru, tako da se njihovo usvajanje brzo očekuje. Što se tiče usklađivanja entitetskih/kantonalnih i BD zakona u području srednjeg stručnog obrazovanja sa odredbama Okvirnog zakona o srednjem stručnom obrazovanju i obuci u BiH (juli 2008.), ovaj proces je tek započet (proces usklađivanja je jedino proveden u Republici Srpskoj).

45

Preveniranje i sankcioniranje kršenja prava

U cilju zaštite prava na obrazovanje, članom 57. Okvirnog zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju propisano je da se prijave za kršenja principâ definiranih ovim zakonom mogu podnijeti nadležnoj obrazovnoj instituciji, odnosno, prosvjetnoj inspekciji, na području njene odgovornosti, koja će utvrditi činjenično stanje i, ukoliko ustanovi kršenje principa, rješenjem naložiti njegovo otklanjanje. Ukoliko prosvjetna inspekcija ne donese odgovarajuće rješenje u roku od 30 dana od dana podnošenja prijave, ili ako stranka ne bude zadovoljna rješenjem, ona može podnijeti prigovor nadležnom ministarstvu, koje je obavezno odlučiti o prigovoru u roku od 30 dana. Nezadovoljna stranka može pokrenuti postupak pred nadležnim sudom.Osiguranje i zaštita prava na obrazovanje zajednička je odgovornost svih nadležnih institucija, od nivoa države do nivoa škole, pri čemu služba prosvjetne inspekcije ima ključnu ulogu u zaštiti prava na obrazovanje. Neposrednim nadgledanjem provođenja zakona u oblasti obrazovanja i zakonitosti postupanja odgojno-obrazovnih ustanova, prosvjetna inspekcija (kroz preventivno djelovanje i sankcioniranje kršenja ovog prava) treba osigurati jednakost i pravičnost u obrazovanju, u skladu sa međunarodnim principima i standardima proklamiranim u domaćem zakonodavstvu.

Zaklju č ak : S obzirom na sadašnji način organiziranja prosvjetnih inspekcija u BiH (koje, uglavnom, djeluju u sastavu nadležnih ministarstava obrazovanja, sa izuzetkom Republike Srpske i Brčko Distrikta, u kojima je prosvjetna inspekcija izmještena u posebne republičke/BD uprave za inspekcijske poslove), obim njihovog djelokruga rada (redovan i cjelovit nadzor nad radom škola), nepostojanje ili neujednačenost procedura i postupanja u vršenju nadzora, veličinu područja i broj škola koje pokrivaju, te vrlo slabu kadrovsku i drugu ekipiranost službi (ukupno 32 inspektora na području cijele države6), sa razlogom se javlja sumnja u dosljednost postupanja, temeljitost i kvalitet kontrola koje provode prosvjetne inspekcije.

Vrlo važnu ulogu u osiguranju prava na obrazovanje imaju organi škole, naročito školski odbor i druga tijela u čijem radu učestvuju predstavnici roditelja i učenika (vijeća roditelja, vijeća učenika). Osnivanjem ovih organa/tijela omogućeno je učešće različitih predstavnika društvene zajednice i škole u upravljanju školom i njenom veoma bitnom saradnjom sa lokalnim okruženjem. Lepeza odgovornosti ovih organa/tijela podrazumijeva i njihovu permanentnu brigu za puno osiguranje prava na obrazovanje svoj djeci i adekvatnu reakciju na svaku pojavu kršenja ovog prava u njihovoj školi i okruženju.

Zaklju č ak : Uprkos ulozi, značaju i utjecaju školskih odbora i drugih tijela koji bi oni trebali imati na upravljanje školom i kreiranje školske klime u kojoj se podržava i poštuje individualnost svakog učenika, nastavnika i drugog zaposlenika, njegov nacionalni i kuturni identitet i pravo na različitost, do danas nije sistematski i sveobuhvatno izrađena nijedna analiza rada ovih organa/tijela te njihovog doprinosa na osiguranju i zaštiti prava na obrazovanje i prava u obrazovanju.

3.2 Percepcija škole i obrazovnog sistema

6 Misija OSCE u BIH - “Prosvjetni inspektori: zanemarena služba” – Izvještaj o stanju na terenu, septembar 2007

46

Jedan od važnih segmenata unapređenja odgojno-obrazovnog rada, kao i obrazovnog sistema jedne zemlje u cjelini, jeste način na koji oni koji ga kreiraju, kao i oni koje nazivamo najneposrednijim konzumentima usluga koje obrazovni sistem nudi, percipiraju taj sistem, odnosno, koliko su u stanju percipirati prednosti, odnosno, nedostatke tog sistema, koliko su u stanju kritički analizirati obrazovni sistem od mikro do makro razine i u skladu s tim preduzeti konkretne mjere svako sa svog aspekta, svako u domenu svojih nadležnosti i mogućnosti.

U ovom dijelu, istraživanje je, uglavnom, bilo fokusirano na percepciju prethodno pomenutih osnovnih dimenzija prava na obrazovanje (raspoloživosti, dostupnosti, prihvatljivosti i prilagodljivosti) od strane učenika, roditelja, nastavnika, direktora u školama, kao i predstavnika političkog, javnog, vjerskog života i lokalne zajednice. Cilj je bio utvrditi kako ove kategorije kroz praktične aspekte percipiraju obrazovni sistem u svim njegovim bitnim segmentima, te kako na osnovu njihove percepcije pronalaziti načine unapređenja obrazovnog sistema.

U skladu s tim, u toku ovog istraživanja došli smo do značajnih podataka koje u ovom materijalu prezentujemo.

Na sljedećim grafikonima prikazano je na koji način učenici, nastavnici, odnosno, roditelji percipiraju školu i školski sistem u našoj zemlji.

Učenici

Da li volite svoju školu?

38

44

8

10

38

45

11

5

68

16

11

5

63

38

39

50

8

3

32

45

16

6

4

60

27

8

0%

20%

40%

60%

80%

100%

Stanko Rakita Dositej Obradovic Kiseljak 1 Brestovsko Osman NuriHadzic

Alija Isakovic Marko Marulic

Mrzim skolu

Ne volim bas

Volim osrednje

Da, veoma

Veoma je interesantno pogledati odgovore učenika na pitanje “da li volite školu?”. Na grafikonu je vidljivo kako učenici iz Kiseljaka u najvećem procentu, čak njih 68% kaže da veoma voli školu. Jednak procenat učenika iz osnovnih škola “Stanko Rakita” (38%), “Dositej Obradović” (38%), “Osman Nuri Hadžić” (38%), također je izjavilo da veoma voli školu. Međutim, zabrinjavajuće je veliki procenat učenika u Osnovnoj školi Marko Marulić i O.Š. “Brestovsko” koji su izjavili da mrze školu, odnosno, da baš ne vole školu. U Osnovnoj školi “Brestovsko” nijedan učenik nije izjavio da mrzi školu, ali njih čak 38% kaže da je baš i ne voli, što se na izvjestan način može opravdati činjenicom da kvalitativni podaci prikupljeni istraživanjem ukazuju na to da uslovi za rad u ovoj školi, prema riječima ispitanika i ne pružaju mogućnost za izgradnju poticajnog okruženja kao jednog od glavnih preduslova podizanja kvaliteta odgojno-obrazovnog rada na veći nivo i na tim osnovama izgrađivati pozitivan stav i odnos prema školi. S druge, pak, strane, podaci koji se

47

odnose na Osnovnu školu “Kiseljak 1”, ali dijelom i još neke od škola obuhvaćenih istraživanjem, ukazuje na to da su prezentirani podaci možda još jedan od dokaza kako poticajno okruženje zavisi prije svega od izgrađenih odnosa između nastavnika i učenika, a tek onda od onog što smatramo tehničkom opremljenošću škole i školskog objekta, što će potvrditi i odgovori na pitanja koja slijede. Možda bi kao slikovit prikaz ove konstatacije mogle poslužiti i izjave učenika:

Voditelj: Šta je to što posebno volite u školi, šta vam se sviđa?Učenik : Najviše mi se sviđa prijateljstvo. Voditelj: Voliš da budeš u školi zbog druženja, je li?Učenik: Družimo se i svaki dan nešto novo saznajemo i dopunjujemo se.Učenik: Zbog zanimljivih predmeta.Učenica: Meni se sviđa što je mali razred, tako smo svi kao mala obitelj.

Međutim, kako je već naglašeno, i u toku razgovora sa učenicima bilo je onih koji su sasvim otvoreno izjavljivali da ne vole školu, a kao razloge navodili loše postupke pojedinih nastavnika, lošu opremljenost škole, teško gradivo.

Razgovarajući sa učenicima o nastavnim predmetima koje učenici spominju kao omiljene, interesantno je iz mnoštva zanimljivih odgovora navesti jedan koji se, možda, može kontekstualno dovesti u vezu sa temom koja je u fokusu našeg istraživanja. Odgovor nam je dala jedna učenica, pripadnica manjinskog naroda uškoli:

Voditelj: Koji je tvoj najdraži predmet?Učenica: Najdraži predmet, pa najviše demokratija.Voditelj: Zašto?Učenica: Pa zato što mi je to nekako najviše, kako ću reći...Voditelj: Šta ti se najviše sviđa kod demokratije? Je li do nastavnika, je li do gradiva?Učenica: Do gradiva, do gradiva, to je, nekako mi se to najviše sviđa jer učim baš ono kako bih trebala razmišljati, šta treba da radim, učim stvarno ono što mislim da to treba svakom čovjeku.

Da li je tvoja škola dobro opremljena?

12

18

25

27

18

33

9

13

33

11

5

21

53

21

38

63

44

33

22

10

6

32

42

10

9

11

40

32

9

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%

Stanko Rakita DositejObradovic

Kiseljak 1 Brestovsko Osman NuriHadzic


Vrlo lose je opremljena

Lose je opremljena

Dobro je opremljena

Vrlo dobro je opremljena

Odlicno je opremljena

Veoma su različiti odgovori učenika na pitanje koje se odnosi na opremljenost škole. Prema odgovorima učenika, najlošije opremljena škola od svih koje su bile obuhvaćene uzorkom istraživanja je Osnovna škola “Brestovsko”. Kako se može vidjeti - 38% ispitanih učenika u ovoj školi smatra je loše opremljenom, a čak 63% učenika vrlo loše opremljenom. I većina učenika Osnovne škole “Kiseljak 1” smatra svoju školu loše opremljenom, odnosno, veoma loše opremljenom (njih oko 78%). Iako je većina učenika ove škole na prethodno pitanje odgovorila da vole, odnosno, veoma vole svoju školu. Veoma je interesantno pomenuti

48

podatak koji se odnosi na izjave učenika Osnovnih škola “Alija Isaković” i “Marko Marulić”. Iako učenici i jedne i druge škole nastavu pohađaju u istom objektu, odnosno, u istim učionicama i drugim školskim prosotrijama, njihovi se odgovori, kad je u pitanju opremljenost, iako ne značajno, ipak razlikuju. Ukoliko odgovore pogledamo u cjelosti, možemo reći da su opremeljnošću svoje škole najzadovoljniji učenici Osnovne škole “Osman Nuri Hadžić”, što se moglo uočiti i u toku razgovora sa ovim učenicima. Naime, nijedan ispitani učenik ne smatra svoju školu loše, odnosno, vrlo loše opremljenom. Iako je nezahvalno upoređivati odgovore učenika na ovo pitanje, jer ne znamo što su to učenici podrazumijevali pod opremljenošću škole, činjenica je da se škole, u kojima je istraživanje realizirano, značajno razlikuju po uslovima i opremljenosti školskih objekata, posebno u kontekstu ruralnog i urbanog okruženja u kojem škola radi. O tome nam svjedoče i komentari koje smo mogli čuti od učenika

Učenica: U nas je u razredu skladište.Voditelj: Malo ćemo se uslikati, čisto da dokumentujemo. Da imamo fotografiju da pokažemo.Učenik: Ovdje vlaga pa ...Učenik: Voljela bih da imamo internet i kompjutere malo bolje. Kada se pripremamo za takmičenje iz matematike i fizike, mi sve moramo pisati, pa opet prepisivati.Učenik: Imamo devet računara, ali su jako, jako loši. Učenik: Da imam moć, ja bih promijenio da se oko ove škole makar počisti.Učenica: A, i da imamo mnoge instrumente za muzičko, jer mi pričamo o nekim instrumentima koje nikada nismo ni vidjeli. Samo smo na slikama vidjeli.

Već na prvi pogled može se zaključiti kako je riječ o školi koju učenci smatraju slabo opremljenom, što ona po odgovorima učenika zaista i jeste. Za razliku od ovih, bilo je drugačijih odgovora:

Učenik: Škola je izuzetno dobro opremljena velikom tehnikom i zaista je lijepa. Ko god dođe u obilazak naše škole, kaže da je izuzetna škola i većina u gradu Sarajevu ne zna za ovakvu školu, da je ona lijepa i uredna i da se zaista vodi račun o estetici i uređenju okoline. To je veoma važna prednost, uvijek je dakle čista, svaki dan čistačice to rade, ja sam imao priliku da to sve vidim, vodi se računa o higijeni i to je jedna velika prednost za školu.Učenik: I sala nam je dobra, u sali igramo svačega... Imamo veliko dvorište za igru i ako nismo u sali, igramo se napolju jer imamo veliko dvorište. Onda, učionice su nam opremljene fino, kako dolikuje.

Odgovorima na nekoliko sljedećih pitanja pokušali smo saznati kako učenici percipiraju školu u kontekstu međuljudskih odnosa, tačnije, odnosa učenik-nastavnik, te u kontekstu odnosa nastavnika prema vlastitom radu i kvalitetu rada. Posmatrano iz ugla učenika, naravno.

Kakav je tvoj odnos sa nastavnicima?

82

17

1

90

8

2

83

17

63

38

94

6

87

10

3

60

38

20

10

20

30

40

50

60

70

80

90

100




Dobro se slazem sa nastavnicima

Osrednje sa slazemo

Lose se slazem

49

Odgovori učenika iz svih škola obuhvaćenih ovim istraživanjem su dosta ujednačeni, učenici su zadovoljni odnosom sa nastavnicima. Možda je interesantno izdvojiti odgovore učenika Osnovnih škola “Brestovsko” i Marko Marulić”. Tek oko 60% ispitanih učenika u ovim školama izjavilo da se dobro slaže sa nastavnicima (podaci dobiveni u razgovorima sa učenicima ovih škola nešto su drugačiji, daju malo svjetliju sliku međusobnih odnosa učenika i nastavnika). U drugim školama većina učenika, njih oko 80%, izjavilo je da ima dobre odnose sa nastavnicima. Ipak, na grafikonu je vidljiv, ne tako velik, ali ne i zanemarljiv procenat učenika u nekim od osnovnih škola koji kažu da se loše slažu sa nastavnicima. Evo nekih odgovora učenika:

Voditelj: Koliko si zadovoljna nastavnicima, kad si već spomenula? Koliko ti se sviđaju?

Učenica : Većina mi se sviđa, znači - ekstra su. Jednostavno, mnogi vole predmete zbog nastavnika, a ne samo zbog samog sadržaja predmeta.

Učenik: Ja smatram da su nastavnici jako, jako dobri. Nastavni plan je obiman, dobar, ali je preopširan. Mi to svi stignemo, ali naši nastavnici nemaju konkretne stvari da nam pokažu već samo neke primjere iz svog života ili ovako.

Nastavnici se trude da nam prenesu što više znanja

99

1

95

5

89

11

10097

3

86

14

94

6

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

100

Stanko Rakita Dositej Obradovic Kiseljak 1 Brestovsko Osman Nuri Hadzic Alija Isakovic Marko Marulic

Da

Ne

Slično odgovorima na prethodno pitanje, i odgovori na pitanje da li se nastavnici trude da prenesu znanja dali su interesantna opažanja. Preko 80% učenika u svim školama potvrdno je odgovorilo na ovo pitanje, što potvrđuju i svojim komentarima.

Učenik: Ova škola mi se sviđa zato što, predmete kada imamo neke, dosta nam objasne to.

Učenica: Trude se da nam što više objasne, ali kad nemaju sprave, ne mogu.

50

Nastavnici samo odrađuju posao

17

83

33

67

24

76

100

6

94

30

70

26

74

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

100



Da

Ne

Većina učnika, odnosno, njihovih odgovora, ukazuju na to kako njihovi nastavnici ne dolaze u školu da bi samo odradili svoj posao, vjerovatno želeći iskazati kako njihovi nastavnici svojim radom i odnosom prema učenicima i školi pokazuju da svoj posao ne doživljavaju kao obavezu koju treba izvršiti. Ipak, u školama je bilo i onih koji misle drugačije, odnosno, onih koji su odgovorili da njihovi nastavnici u školi samo odrađuju svoj posao. Najmanji procenat učenika koji ovako misle je u Osnovnoj školi “Osman Nuri Hadžić” (6%), a najveći procenat, možda i zabrinjavajući, u školama “Dositej Obradović”, odnosno, “Alija Isaković”. Svi učenici Osnovne škole “Brestovsko” kazali su da njihovi nastavnici nisu u školi samo da bi odradili svoj posao, oni ih, dakle, doživljavju na potpuno drugačiji način. Ipak, mnogo slikovitije i jasnije od procenata govore komentari učenika:

Voditelj: A šta volite da razgovarate sa vašim nastavnicima? Sem onoga kad vam oni predaju, jel' ikad razgovarate o nekim drugim stvarima?

Učenik: Sviđa mi se da se malo kao našalimo sa nastavnicima, volim se šaliti sa nastavnicima. Kada je neka zanimljiva lekcija, volim da pričam o njoj, malo na neki šaljiv način.

Učenik: Da, o ljubavi.

Učenica : Pričamo, recimo, sa nastavnicom bosanskog pogotovo, uvijek nastavnica, recimo, kaže neki primjer iz svog vlastitog života, te kako se prije živjelo, te neke simpatije, te pokazuje i upoređuje sa nekim sada našim životom... To je, u svakom slučaju, odlično.

Učenik: Dotičemo se i sadašnjih problema društva. Mislim, u školi sa svakim nastavnikom se može razgovarati. Uvijek možemo, neki problem ako imamo, da raspravljamo.

51

Tjeraju nas da učimo napamet

11

89

23

77

100 100

3

97

33

67

9

91

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

100



Da

Ne

Nijedan ispitani učenik u Osnovnim školama “Brestovsko” i “Kiseljak 1” nije potvrdno odgovorio na ovo pitanje, odnosno, ne smatraju da ih neko od nastavnika tjera da uče napamet. Većina učenika i u drugim školama dali su iste odgovore. Kao izuzetak, mogli bismo izdvojiti Osnovnu školu “Alija Isaković”(33% učenika), odnosno, Osnovnu školu “Dositej Obradović” (23% učenika), gdje učenici ističu kako ih nastavnici tjeraju da gradivo uče napamet.

Nastavnici traže od nas razumijevanje gradiva

89

11

83

17

94

6

88

13

97

3

86

14

93

7

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

100



Da

Ne

U skladu sa odgovorima učenika na prethodno pitanje, koje se odnosilo na to da li ih nastavnici tjeraju da uče napamet, ispitani učenici svih škola u procentu većem od 80% kazali su kako nastavnici u nastavnom procesu insistiraju na razumijevanju gradiva.

52

Daju nam dosta primjera iz života

86

14

73

27

75

25

88

13

97

3

68

32

78

22

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

100



Da

Ne

Nastavnici primjerima iz života nastoje približiti nastavno gradivo učenicima i tako olakšati process učenja, smatra većina učenika iz osnovnih škola koje su obuhvaćene istraživanjem. Uglavnom, u svakoj školi je riječ o procentu većem od 70% takvih učenika. Izuzetak je u ovom slučaju Osnovna škola “Alija Isaković”, gdje 32% učenika kaže da njihovi nastavnici u nastavnom procesu ne koriste primjere iz prakse.Iako se, u ispitivanom uzorku, odgovori na neka od pitanja razlikuju, posebno odogovori koji ukazuju na to da je bio značajan procenat učenika koji ne vole, odnosno, mrze škole, te učenika koji svoju školu smatraju neopremljenom, ipak je većina učenika svoj odnos prema nastavnicima i njihovom radu ocijenila pozitivnim.

Interesiralo nas je i što bi željeli promijeniti u školi. Veoma je zanimljivo da, iako su se fokusirali na materijalnu i tehničku opremljenost škole, nisu zanemarili i nešto puno važnije:

Učenik: Možda više komunikacije roditelji - nastavnici.

Interesiralo nas je i kako provode vrijeme u školi poslije nastave. Evo nekih odgovora:

Učenici:- Imamo vannastavne aktivnosti, na primjer, kao sport. Znači: košarka, fudbal, svašta nešto, onda literarne sekcije, likovne sekcije. Znači, možemo ostati poslije škole, neki nastavnici mogu pomoći isto učenicima da uče, znači, ako im ne ide neki predmet i to.

- Dodatne i dopunske nastave imamo.

- Ova škola je dobra zato što, nekako da kažem, zaista njeguje. Mislim, baš ima velikog izbora sekcija koliko god želite, znači svako se može negdje naći. Imamo fotografsku, imamo literarnu, imamo dramsku, imamo umjetničke sekcije, imamo hor i sve ostale.

Nastavnici

53

Procijenite kvalitet opreme u školi

8

21

58

8

4

53

13

13

7

13

27

27

27

18

50

25

13

13

44

48

30

13

20

60

20

25

50

25

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%



5

4

3

2

1

Nastavnici su na skali od 1 (nedovoljno je opremljena) do 5 (odlično je opremljena) trebali ocijeniti kvalitet opremljenosti škole u kojoj rade. Sudeći po odgovorima prikazanim grafikonom, svoju školu odlično opremljenom smatra 53% nastavnika O.Š. “Dositej Obradović”, odnosno, 50% nastavnika O.Š. “Brestovsko”. Interesantno je naglasiti da najveći procenat nastavnika, u gotovo svim školama, opremljenost škole ocjenjuje kao dobro opremljenu, odnosno, vrlo dobro ili odlično. Izuzetak je, vrlo zanimljivo, jedino škola “Osman Nuri Hadžić”, gdje značajan procenat nastavnika za kvalitet opreme u školi dao ocjenu 1, odnosno - 2. Nijedan nastavnik osnovnih škola “Alija Isaković’’ i “Marko Marulić” nije, na skali ocjena kvalitete opremljenosti škole 1 – 5, dao ocjenu 1, odnosno, 2. Ono što je interesantno za spomenuti, jesu razlike u odgovorima učenika i nastavnika na ovo pitanje. Analizirajući u cjelosti odgovore i jednih i drugih, može se reći da odgovori ukazuju na to da učenici, u odnosu na nastavnike, u većem procentu svoje škole ocjenjuju neopremljenim ili loše opremljenim. Izuzetak je jedino O.Š. “Osman Nuri Hadžić”, gdje su učenici školu ocijenili opremljenijom nego što su to izjavili njihovi nastavnici. Posebno su razlike u procjeni kvaliteta opremljenosti škole vidljive kada su u pitanju osnovne škole “Alija Isaković”, “Brestovsko” i “Kiseljak 1”.

Evo nekoliko odgovora nastavnika datih u toku razgovora:

Voditelj: Koji je osnovni problemi?

Nastavnica: Pa, možda opremljenost kabineta. Na svim seminarima kad dođemo traže od nas projektore, grafoskope i insistiraju na tome da nastava bude prikazana dosta, recimo, da ja svoj predmet predajem što više vizuelno djeci, preko slika, tako da je sav teret samo na nastavnike, bez tog da mi možemo dobiti išta.

Nastavnica: Podijeljenost. Dvije škole pod jednim krovom, različiti nastavni programi, nemogućnost prilagođavanja djece ako idu iz jedne škole u drugu, znači da ne govorimo o opremljenosti, to je već rekla.

Nastavnik: (...) Škola nije opremljena, nedostaju mnoge stvari. Mi radimo dvije škole pod jednim krovom, a i to je okolnost koja je nas prisilila da tako radimo. Ne mislim na nas u nacionalnom smislu, nego nas, prosvjetne radnike, jer većina prosvjetnih radnika-Hrvata misle ono što i ja mislim i ovako razmišljaju.

54

U kojoj mjeri djeca znaju latinicu?

54

42

4

73

20

7

91

9

100

77

14

55

75

25

91

9

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%




Nimalo

Veoma malo

Djelimicno

Uglavnom

U potpunosti

Prema odgovorima nastavnika, većina učenika u školama u potpunosti znaju latinično pismo. U Osnovnoj školi “Brestovsko” svi nastavnici izjavili su da učenici znaju u potpunosti pismo latinicu, a u drugim školama preko 70% ispitanih nastavnika smatra da njihovi učenici znaju latinicu u potpunosti. U kontekstu našeg istraživanja interesantno bi bilo izdvojiti školu “Stanko Rakita”, gdje 54% nastavnika smatra da učenici u potpunosti znaju pismo latinicu, dok je 42% nastavnika izjavilo da učenici uglavnom znaju latinicu. 7% nastavnika Osnovne škole “Dositej Obradović” izjavilo je da učenici veoma malo poznaju pismo latinicu. Ovakav podatak možda možemo dovesti u vezu sa službenim pismom koje se koristi u ovim školama i koje je predviđeno NPP-om po kojem se realizira nastava u ovim školama.Iznenađuju i odgovori nastavnika Osnovne škole “Osman Nuri Hadžić. Naime, 5% nastavnika izjavilo je da učenici veoma malo poznaju pismo latinicu, odnosno, 5% nastavnika koji smatraju da učenici nimalo ne poznaju pismo latinicu. Analizom odgovora koje smo dobili od nastavnika u toku realiziranih fokus grupa i intervjua, objašnjenje ovih podataka može se možda naći u njihovom stavu kako je današnje obrazovanje, uslovljeno brojnim problemima, na vrlo niskom nivou kvaliteta.

U kojoj mjeri djeca znaju ćirilicu?

74

22

4

64

21

7

7

18

64

18

14

29

29

29

23

45

27

5

25

50

25

13

50

25

13

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%




Nimalo

Veoma malo

Djelimicno

Uglavnom

U potpunosti

55

Već na prvi pogled uočljive su razlike u odgovorima nastavnika na ovo i na prethodno pitanje, odnosno, razlike u odgovorima nastavnika na to u kojoj mjeri djeca poznaju latinicu, odnosno, ćirilicu. Odgovori nastavnika ukazuju na to djeca u svim školama, više-manje, bolje poznaju latinično nego ćirilično pismo. Izuzetak je jedino škola “Stanko Rakita”, čiji nastavnici izjavljuju da njihovi učenici, u određenom procentu, bolje poznaju pismo ćirilicu, nego pismo latinicu. Mogući razlog opet možemo potražiti u već pomenutoj činjenici koja se odnosi na NPP po kojem se realizira nastava u pojedinoj školi. Ukoliko imamo na umu ambijent u kojem živimo, te s obzirom na to da poznavanje oba pisma smatramo sastavnim dijelom pismenosti, možemo reći da su odgovori nastavnika zabrinjavajući. Činjenica da u pojedinim školama oko 30% nastavnika smatra da učenici veoma malo poznaju pismo ćirilicu, odnosno, 13% nastavnika iz škole “Marko Marulić”, koji tvrde da njihovi učenici nikako ne poznaju ćirilicu, jeste zabrinjavajući problem. Iako su NPP-i u pojedinim školama različiti, pretpostavljamo da svaki od njih podrazumijeva učenje i jednog i drugog pisma, te je dominantno korištenje pisma u nastavnom procesu uslovilo ovakve odgovore.

Ima li u vašoj školi učenika iz drugih upisnih područja?

28

36

36

47

20

33

9

64

27

20

70

10

96

4

60

40

42

8

50

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%



Alija Isakovic MarkoMarulic

Ne znam

Nema

Ima

Ovo pitanje postavljeno je sa namjerom da obratimo pažnju na učestalu pojavu u našoj zemlji – da roditelji zbog nastavnog plana i programa i jezika na kojem se nastava odvija, djecu upisuju u školu čijem upisnom području ne pripadaju. Odgovori nastavnika potvrđuju ovu pojavu, posebno kada su u pitanju osnovne škole “Osman Nuri Hadžić”, “Alija Isaković”, ali i škole “Marko Marulić” i “Dositej Obradović”. Nastavnici Osnovne škole “Kiseljak 1” smatraju da to nije slučaj sa njihovom školom, odnosno, roditeljima njihovih učenika. Iznenađuje značajan procenat nastavnika koji su izjavili da ne znaju odgovor na ovo pitanje.

Interesantno bi, u kontekstu ovog pitanja, bilo navesti riječi jednog od direktora osnovne škole:

Direktor: Mi imamo nastavnike i uposlenike i Srbe, i Bošnjake i Hrvate. Bošnjaka je, naravno, najviše, s obzirom na to da je struktura stanovništva u ovom dijelu grada takva, ali na našu radost, mi nikad nismo bili etnički ‘’čist’’ kolektiv, niti kad su u pitanju uposlenici, niti kad su u pitanju učenici.

Voditelj: A kakva je situacija s učenicima što se toga tiče?

Direktor: Pa, rekao sam sad, vrlo mali broj učenika, odnosno, vrlo mali broj roditelja se odazvao na naše pozive da upisuju djecu u ovu školu, i pored toga što znamo da su kapaciteti gore novonapravljene škole “Sveti Sava” ograničeni, da djeca idu u kasarnu ovdje, to je škola “Petar Petrović Njegoš”, ali suština je u tome da roditelji ne žele da upišu djecu tamo gdje nije nastavni plan i program onakav kako njima odgovara.

56

U sljedećoj tabeli prikazani su prosjeci stepena slaganja, odnosno, neslaganja, sa navedenim tvrdnjama. Stepeni slaganja variraju od 1, što označava neslaganje sa datom tvrdnjom, do 5, što označava potpuno slaganje sa datom tvrdnjom.

Stavovi i mišljenja o školi

P26. Naši

zakoni o

obrazovan

ju su

jednako

dobri kao

u

ekonomsk

i

razvijeniji

m

zemljama.

P26.

Zakon o

osnovno

m

obrazova

nju se

primjenju

je u mojoj

školi.

P26.

Mislim da

je kvalitet

obrazovan

ja koje

naša

škola

pruža

sasvim

dobar.

P26.

Mislim da

je

nastava u

našoj

školi

efikasno

organizir

ana.

P26.

Nastavni

plan i

program

po kojem

radim

sadrži

previše

činjenica

P26.

Najbitnije

je da se

sva djeca

u našoj

školi

osjećaju

sigurno

P26.

Nastavnic

i u našoj

školi su

kvalifikov

ani za

obavljanj

e svog

posla

P26. Naša

škola je u

dobrom

stanju i

dobro

opremlje

na

P26.

Nastavnici

ma u školi

je

nametnut

o previše

posla

P26.

Nastavnic

i nisu

dovoljno

finansijsk

i

motiviran

i za rad

sa

učenicim

a

Stanko Rakita 3.17 4.64 4.48 4.60 3.92 4.88 4.76 3.32 3.25 4.04

Dositej Obradović 2.93 4.43 4.29 4.29 3.93 4.93 4.57 2.69 3.64 4.29

Kiseljak 1 1.91 4.18 4.09 4.09 3.91 4.73 4.55 2.91 2.55 4.64

Brestovsko 3.22 4.78 4.33 4.67 2.56 4.88 4.67 2.22 2.33 3.67

Osman Nuri

Hadžić2.50 4.58 4.46 4.71 4.38 4.96 4.92 4.21 3.25 3.79

Alija Isaković 2.40 4.20 3.60 3.20 4.00 3.80 4.20 1.80 3.40 4.20

Marko Marulić 2.50 3.92 4.08 4.00 3.50 4.92 4.75 2.25 3.08 3.75

Total 2.71 4.38 4.22 4.29 3.89 4.81 4.63 3.00 3.14 4.02

Ukoliko obratimo pažnju na prvu od navedenih tvrdnji: naši zakoni o obrazovanju su jednako dobri kao u ekonomski razvijenim zemljama, možemo reći da su nastavnici svojim odgovorima ukazali kako nisu sigurni u to, iako se njihovi odgovori razlikuju s obzirom na školu, odnosno, sredinu iz koje dolaze. Za raliku od nastavnika osnovnih škola “Stanko Rakita” i “Brestovsko”, koji se slažu sa tim da su naši zakoni jednako dobri kao i oni u ekonomski razvijenim zemljama, nastavnici iz škole “Kiseljak 1” se, uglavnom, ne slažu s tim. Rezultati pokazuju da se većina nastavnika, uglavnom, slaže sa tvrdnjom da se Zakon o osnovnom obrazovanju primjenjuje u školi u kojoj oni rade. Odgovori nastavnika pokazali su i to da se, bez obzira na školu iz koje dolaze, nastavnici slažu s tim da je kvalitet obrazovanja koji pružaju naše škole sasvim dovoljan. Ovdje možemo naglasiti činjenicu da su, kada je u pitanju kvalitet nastavnog procesa, i učenici dali slične odgovore (ako je moguće ovdje praviti poređenje). Nešto slično se može reći i kada je u pitanju efikasnost nastavnog procesa. Nastavnici su u velikoj mjeri odgovorili potvrdno na stav mislim da je nastava u našoj školi efikasno organizirana. Kada je riječ o NPP-u, odgovori nastavnika ukazuju na to da se, uglavnom, slažu s tim kako NPP-i po kojim realiziraju nastavne procese sadrže previše informacija, iako bilježimo uočljive razlike u odgovorima. Također, u velikoj mjeri su izrazili slaganje sa tvrdnjom da je najbitnije da se sva djeca u našoj školi osjećaju sigurno, a uglavnom se slažu i sa tvrdnjom kako su svi nastavnici u školi u kojoj rade kvalifikovani za posao koji rade . Za razliku od prethodno navedenih tvrdnji i

57

odgovora nastavnika, znatno manje saglasnosti nastavnici su pokazali kada je u pitanju tvrdnja koja se odnosi na opremljenost škole. Za odgovore nastavnika moglo bi se reći da se kreću od toga da se, uglavnom, ne slažu s tim da je njihova škola u dobrom stanju i da je dobro opremeljna, do toga da se, uglavnom, slažu. Ukoliko uporedimo odgovore nastavnika u ovoj tabeli i odgovore na pitanje o kvaliteti opreme u školi, prethodno prikazane grafikonom, može se reći da se odgovori nastavnika iz pojedinih škola na, skoro isto pitanje, razlikuju. Tako su, na primjer, nastavnici Osnovne škole “Alija Isaković” u velikom procentu ocijenili kvalitet opreme u školi - veoma dobrim ili uglavnom dobrim, dok su ovdje svojim odgovorima pokazali nizak nivo slaganja sa tvrdnjom. Na tvrdnju da je nastavnicima u školi nametnuto previše posla, nastavnici su dali slične odgovore - najčešće se moglo čuti kako “nisu sigurni”. Izuzetak su samo škole sa područja Kiseljaka, za čiji nastavni kadar bi se moglo reći da se, uglavnom, ne slažu sa ovom tvrdnjom. Svojim odgovorima gotovo svi nastavnici, koji su obuhvaćeni istraživanjem, iskazali su veliku saglasnost sa stavom da nisu dovoljno finansijski motivirani za rad sa učenicima.

Iako smo mogli jasno vidjeti odgovore nastavnika na nekoliko vrlo važnih pitanja u vezi sa obrazovnim sistemom, odnosno, u vezi sa kvalitetom rada škole, ipak smo, radi dobivanja cjelovitije slike o ovoj problematici, izdvojili nekoliko veoma interesantnih zapažanja nastavnika, koji u nekim segmentima značajno objašnjavaju odgovore navedene u prethodnoj tabeli, ili, čak, nagalašavaju da je bilo i mišljenja koja su potpuno suprotna onom što je prosjekom prikazano u tabeli. Isto tako, neki od komentara nastavnika ostavljaju prostora da se zamislimo nad suštinom problematike sa kojom se susrećemo u našem istraživanju. Navodimo nekoliko zabilježenih komentara nastavnika:

V: U redu, znači za sam početak interesuje me Vaše mišljenje o samom školskom sistemu trenutno - čime ste zadovoljni, a šta je to što mislite da bi trebalo promijeniti?

Nastavnici:

- Ja nisam zadovoljan položajem nastavnika i profesora u društvu. Eto, to je ono čime nisam zadovoljan. A čime sam zadovoljan? Pa, jedino tim što dobijem neku satisfakciju kad vidim da je dijete nešto naučilo. A, ostalo je sve, više-manje, loše

- Pa, briga vlasti za obrazovanje je, na primjer, užasna, prije svega. Jer, ako mi trebamo poslati pedeset dopisa da dobijemo jedan grafoskop u školu, da bi djeca mogla vidjeti šta je grafoskop, jer nemaju blage veze šta je to, onda to meni pokazuje koliko vlast ne brine za obrazovanje u ovoj zemlji i koliko im nije bitno hoće li ta djeca naučiti nešto ili neće naučiti nešto. I koliko im je bitno koliko će naučiti djeca sa periferije.

- Da. Nisam zadovoljan inkluzijom, koja je urađena jer ja u trećem razredu...Nisam zadovoljan inkluzijom iz toga razloga što je Zakon o obrazovanju i vaspitanju, tamo, u nekom svom članu, fino rekao da će nam pomoći i stručne osobe, kao, recimo, sociolog, pedagog, psiholog, defektolog... Zbog toga nisam zadovoljan, jer nemam pomoći tih stručnih ljudi, a zakonom je regulisano i rečeno da ćemo imati tu pomoć,

- Ima malo toga što sam posebno. Ne mogu se sjetiti nijedne stvari čime sam zadovoljna. Nezadovoljna sam, apsolutno, nastavnim planom i programom, pod broj jedan, udžbenicima, pod broj dva, koji su jako loši. Suviše činjenica imaju, brojem predmeta, našim statusom, uopće u društvu i obrazovanju, zakonima o osnovnoj školi i srednjoj školi, uopće o školi sam nezadovoljna. Znači, apsolutno, ne znam čime sam zadovoljna. To je problem. Što zaista trenutno, uvijek smo bili na dnu, sad smo dno dna.

Mnoge od ovih komentara mogli smo čuti u razgovorima sa nastavnicima, međutim, bilo je i onih koji nam oslikavaju situaciju i probleme sa kojima se susreću nastavnici u školama gdje rade sa djecom-pripadnicima manjinskog naroda, bez obzira o kojem narodu je riječ:- predajem bosanski jezik, radim po planu i programu Federacije i po njihovim knjigama, učenici svi imaju njihove knjige i po njima radim. Međutim, čitanke, knjige nisam zadovoljna. Kad uporedim sa onim srpskim čitankama, nema analiza, nema... Ma, mnogo toga nedostaje. Tekstovima se prilagođavam kako znam i umijem. Gramatika je gramatika i tu se snalazim, međutim, knjige jedva čekam da budu zajedničke, da se to, nekako, uklopi, da bude lakše i djeci.

58

Roditelji

Kvalitet nastave u školi

11

34

43

21

2

51

31

16

5

74

11

11

13

50

13

25

44

17

25

50

3

14

41

34

7

22

41

34

20

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%


Kiseljak Brestovsko Osman NuriHadzic


Odlicno

Dobro

Osrednje

Lose

Veoma lose

Kada je u pitanju kvalitet nastave u školi, posmatrano iz ugla roditelja, može se reći da su odgovori roditelja na ova pitanja pokazali kako kvalitet nastave u školi smatraju dobrim, odnosno, osrednjim. Na osnovu odgovora roditelja, moglo bi se reći da su kvalitetom nastave najzadovoljniji roditelji čija djeca pohađaju školu ”Oman Nuri Hadžić” (50% roditelja ocjenjuje kvalitet nastave odličnim). Istu ocjenu dalo je 25% roditelja u Osnovnoj školi “Brestovsko”. Najmanje zadovoljni kvalitetom nastave su roditelji čija djeca pohađaju školu “Alija Isaković” - 14% njih kvalitet nastave smatra lošim, a 3% veoma lošim. Interesantno je da u svakoj školi neznatan broj roditelja kvalitet nastave ocjenjuje veoma lošim.

S obzirom na to da su i procenti pokazali kako postoje razlike u izjavama roditelja, navodimo samo neke od njihovih izjava o kvaliteti obrazovanja. Ono što možemo reći jeste da se komentari roditelja veoma razlikuju ovisno o školi koju pohađa njihovo dijete, kao i od sredine u kojoj ta škola djeluje:

Voditelj: Možete li mi reći da li smatrate da je kvalitet obrazovanja, koji vaše dijete dobiva, dobar?

Roditelj: Pa u svemu, da sam zadovoljan - nisam, ne da nisam samo ja, nego ovdje 70% roditelja nije zadovoljno.

Roditelj: Mislim, ne mogu da shvatim da jedno dijete koje završi srednju školu ne zna tablicu množenja. Ima takvih slučajeva. Takvih slučajeva ima sigurno 30%.

Roditelj: Meni se danas, opet kažem čast pojedincima, jer nismo mi svi isti, ali u globalu, stvarno imam osjećaj da svi ti nastavnici dođu i odrade svoj posao kao mašina, a da ne prilaze djetetu.

Roditelj: Kvalitet obrazovanja je zastario, ako se sve svodi na školsku zadaću, kredu..., a problemi dolaze od onih koji trebaju rješavati probleme. Znači, ne od djece i ne od roditelja.

Za razliku od odgovora ovih roditelja, bilo je i onih koji misle drugačije:

Voditelj: Da li je kvalitet obrazovanja, koji vaše dijete dobija, dobar?

Roditelj: Odličan je.

59

Roditelj: Zašto?

Roditelj: Prije svega, zahvaljujući nastavnicima i učiteljima, znači, nemam primjedbe što se tiče njih. Što se tiče rada u prosvjeti, nemam primjedbe stvarno, prezadovoljna sam. Znači, kakav će učinak biti dalje, to ne znam, to će vrijeme pokazati.

Voditelj: Još mi recite, šta sve nudi ova škola vašem djetetu?

Roditelj: Sve! Znači, nudi mu, prije svega, obrazovanje, sve moguće. Znači, dijete usmjerava ka nečem boljem, ono što mu ja ne mogu, kao roditelj, kao staratelj, pružiti, novi pogled u život, ne znam kako da kažem i sve to. Prezadovoljna sam!

Kako su organizirane vannastavne aktivnosti u školi?

16

25

41

27

27

15

29

23

6

16

42

37

5

75

25

13

4

13

25

46

24

21

31

21

3

23

13

18

30

18

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%

Stanko Rakita Dositej Obradovic Kiseljak Brestovsko Osman NuriHadzic


Odlicno

Dobro

Osrednje

Lose

Veoma lose

Slobodne aktivnosti, način njihove organizacije, predstavljaju segment rada kojim roditelji, sudeći po njihovim odgovorima, nisu zadovoljni. Izuzetak, možda, u ovom slučaju mogu biti roditelji čija djeca pohađaju Osnovnu školu “Stanko Rakita”, gdje 6% roditelja organizaciju vannastavnih aktivnosti smatra veoma lošom, ali je više od 69% ocijenilo odličnom, odnosno, dobrom, kao i roditelje čija djeca pohađaju Osnovnu školu “Osman Nuri Hadžić”. Najveći procenat, kao što možemo vidjeti, roditelja koji su nezadovoljni ovim segmentom rada škole jesu roditelji čija djeca pohađaju školu “Brestovsko”. Čak 75% roditelja te djece organizaciju slobodnih aktivnosti smatra veoma lošom. I u drugim školama značajan je broj roditelja koji nisu zadovoljni ovim semgentom rada škole.

Ono što se na osnovu izjava roditelja može zaključiti, jeste da je ocjena organizacije vannastavnih aktivnosti direktno uslovljena opremljenošću škole, tako da u školama koje su tehnički dobro opremljene i raspolažu odgovarajućim prostorom, roditelji pozitivnije ocjenjuju i zadovoljni su organizacijom vannastavnih aktivnosti. Isto tako, tamo gdje ne postoje uslovi za provedbu izvan nastavnih aktivnosti, roditelji su iskazali svoje nezadovoljstvo: Voditelj: Šta sve nudi ova škola vašem djetetu?

Roditelj: Pa, ima dosta sekcija, ima likovna, ima muzička, ima horska, imaju još neke. Moja kćerka trenira košarku gore, ide na likovnu, ima i historijska, i tako.

Voditelj: Jesu li vaša djeca učlanjena u neku sekciju?

60

Roditelj: Ne vjerujem da su. Ova dvojica nisu, niti ima tih sekcija, slabo. Bio je taj karate klub, škola je naplaćivala to što ih trenira, naplaćivala salu i tako čovjek odustao, i eto.

Poseban problem u pojedinim školama predstavljaju vannastavne aktivnosti koje bi svojom organizacijom trebale obuhvatiti i djecu-pripadnike manjinskog naroda, a to se ne dešava, što je nekad uslovljeno tehničkim problemima, a nekad i ''klimom'' prisutnom u školi.

Kakva je saradnja škole sa roditeljima?

3

8

29

37

23

6

10

29

35

20

16

5

16

47

16

25

13

25

13

25

8

8

21

8

54

7

30

22

30

11

2

10

34

29

24

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%




Odlicno

Dobro

Osrednje

Lose

Veoma lose

Saradnja škole sa roditeljima veoma je važan preduslov kvalitetnog odgojno-obrazovnog rada. Najveći procenat roditelja, njih 56%, zadovoljan je saradnjom škole i roditelja. Riječ je o roditeljima čija djeca pohađaju Osnovnu školu “Osman Nuri Hadžić”, koji ovaj segment rada škole ocjenjuju odličnim. Inače, odgovori roditelja nam, uglavnom, ukazuju na to da oko 50% njih, u svakoj od škola, saradnju ocjenjuju odličnom, odnosno, dobrom. Izuzetak čine roditelji čija djeca pohađaju osnovnu školu “Brestovsko”, gdje njih 40% saradnju ocjenjuje veoma lošom, odnosno, lošom, kao i roditelji čija djeca pohađaju školu “Alija Isaković”, gdje njih 37% smatra saradnju škole i roditelja veoma lošom, odnosno, lošom.

Jednako kao i u prethodnoj analizi, i ovdje možemo reći da roditelji i ovu oblast rada škole percipiraju na potpuno različite načine, s tim da ovdje možemo tvrditi kako ovaj segment rada škole zavisi, prije svega, od htijenja, interesovanja, ali kvalitetnog planiranja i organizacije, kako škole, tako i roditelja. Važno je reći kako većina roditelja kao svoje jedino iskustvo saradnje sa školom ističe uobičajene roditeljske sastanke, dok rijetki navode učešće u Vijeću roditelja. Međutim, u razgovora sa roditeljima naišli smo i na nekoliko svijetlih primjera:

Roditelj: Pa, ima jedno dva-tri puta godišnje, u zavisnosti šta je, imamo te neke zajedničke sastanke kad djeca trebaju negdje da idu, pa kad nešto predlažu. Skoro su predlagali uniforme, te kecelje hoće da im uvedu.

Roditelj: Sad su mi rekli da imaju neke radionice za roditelje, je li, a ja to nisam... To je sad nešto. Šta je, ja stvarno ne znam o čemu se radi, nisam prisustvovala toj radionici, niti znam, a što se tiče, ovako, svake godine, sad je bilo dva puta. Znači, obično na početku godine naprave zajednički roditeljski, koji direktor drži, ali sad je vanredno bilo kad je ovaj dečko ubijen, znači, zbog maloljetničke delinkvencije i tako i ja sam tu prisustvovala.

61

Kakva je raznovrsnost u pristupu nastavi u školi?

7

35

40

19

5

9

48

30

9

16

21

37

16

11

25

38

13

25

9

4

30

13

43

7

15

41

30

7

2

10

51

24

12

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%




Odlicno

Dobro

Osrednje

Lose

Veoma lose

Ukoliko kvalitet nastave posmatramo u kontekstu raznovrsnosti pristupa nastavnom procesu, treba istaći da se odgovori roditelja u značajnoj mjeri u skladu sa njihovom ocjenom kvaliteta nastave uopće, možda bi izuzetak mogla biti Osnovna škola “Kiseljak 1”. Najveći procenat roditelja čija djeca pohađaju školu “Osman Nuri Hadžić” iskazao je zadovoljstvo ovim aspektom kvaliteta nastavnog procesa, odnosno, ocijenio je ovaj segment odličnim. Za razliku od njih, značajan je procenat roditelja čija djeca pohađaju osnovne škole “Alija Isaković”, “Brestovsko” i “Kiseljak 1”, koji kvalitet, sagledan u ovom kontekstu, smatraju veoma lošim, odnosno, lošim.

Kakva je sigurnost okruženja za djecu u školi?

1

13

28

37

21

4

6

25

54

10

11

21

37

21

11

43

14

14

29

13

26

61

21

24

28

14

14

8

8

28

45

13

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%




Odlicno

Dobro

Osrednje

Lose

Veoma lose

Rezultati brojnih istraživanja u vezi sa nastavnim procesom i njegovom kvalitetom ukazali su na to da je sigurno i poticajno okruženje jedan od najvažnijih preduslova kvalitetnog nastavnog procesa, pa samim tim i uspjeha učenika. Odgovori roditelja na ovo pitanje uslovljeni su, u izvjesnom smislu, i postojećim nacionalnim kontekstom u školama. Naime, najveći procenat roditelja koji su zabrinuti za sigurnost svoje djece u školi, jesu roditelji čija djeca pohađaju Osnovnu školu “Brestovsko”. Njih 43% smatra školsko okruženje veoma lošim, odnosno, 14% roditelja lošim. Zabrinjavajući su i odgovori roditelja čija djeca

62

pohađaju školu “Alija Isaković”, jer 21% njih okruženje ocjenjuje veoma lošim, odnosno, 24% njih ga smatra lošim. Značajan je i procenat roditelja iz škole “Kiseljak 1” koji su dali iste odgvore, njih oko 30%. Ono što je uočljivo jeste da su sigurnošću svoje djece u školi najzadovoljniji roditelji Osnovne škole “Osman Nuri Hadžić”, jer nijedan roditelj nije okruženje u ovoj školi ocijenio veoma lošim ili lošom. Također, znatno je manji procenat roditelja u osnovnim školama u Banja Luci i Prijedoru koji školsko okruženje smatraju nesigurnim. Na osnovu odgovora roditelja, može se zaključiti da nesigurno okruženje roditelji doživljavaju u kontekstu mogućih međunacionalnih konflikata. To je posebno vidljivo kada su u pitanju roditelji čija djeca pohađaju škole koje nazivamo “dvije škole pod jednim krovom”. U školama koje, uslovno rečeno, možemo okarakterisati jednonacionalnim, odnosno, u kojima ima i određen broj učenika-pripadnika manjinskog naroda, roditelji manje osjećaju strah i okruženje im se čini sigurnijim, izuzev onih koji pripadaju manjinskom narodu.

Mišljenje roditelja o sigurnosnoj situaciji školskog okruženja se razlikuje i ovisno o tome da li se škola nalazi u jednonacionalnoj sredini ili ne. U školama koje nisu “opterećene” međunacionalnim konfliktima, roditelji aspekt sigurnosti ovako doživljavaju:

Roditelj: Što se tiče škole i što se tiče same organizacije u školi, i tu sam prezadovoljna. Prije svega, roditelj, zna se kad može doći u školu. I za vrijeme odmora djeca ne izlaze vani, škola, kapija je zatvorena, znači, škola je zatvorena. Znači, roditelj nema pristupa za vrijeme odmora ući u školu, već se sačeka, i sve to svoje ima.

Kakav je kvalitet školske infrastrukture?

24

14

51

28

4

10

27

35

24

5

11

53

32

63

13

25

4

17

17

63

17

7

41

24

10

8

20

28

38

8

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%




Odlicno

Dobro

Osrednje

Lose

Veoma lose

Kada je u pitanju ocjena kvaliteta infrastukture, može se reći da odgovori roditelja ukazuju kako, uglavnom, dijele stavove svoje djece, a to je da, kada je riječ o opremljenosti škole i školskog objekta, nisu zadovoljni kvalitetom školske infrastrukture. Naime, kada je riječ o školskoj infrastrukturi, najpozitivnije odgovore ponovo su dali roditelji čija djeca pohađaju Osnovnu školu “Osman Nuri Hadžić” (njih 63% kvalitet infrastrukture procjenjuje odličnim, a 17% dobrim). Sudeći po odgovorima roditelja, najteža situacija, kada je u pitanju kvalitet infrastrukture, je u osnovnoj školi “Brestovsko” (63% roditelja školsku infrastrukturu ocjenjuje lošom).

Evo kako o školskoj infrastrukturi govore roditelji iz dvije škole:

Roditelj: Pa, ne znam... Sam taj program podijeljenosti tih škola, znači pod jednim krovom, onda uslovi sami

63

tog školovanja i djece, imamo primjere u Rizvanovićima, gdje djeca nemaju ni struje, gdje nemaju vode, sanitarni čvor... Znači, ima tu dosta tih problema, što nije onako kako je bilo kad sam ja išao, mada to nije bilo neko davno vrijeme, ali mislim da je bilo kud i kamo bolje.

Roditelji: (...) Škola je izuzetno dobro opremljena velikom tehnikom i zaista je lijepa... To je veoma važna prednost, uvijek je, dakle, čista, svaki dan čistačice to rade, ja sam imao priliku da to sve vidim, vodi se računa o higijeni i to je jedna velika prednost za školu.

U sljedećoj tabeli prikazani su prosjeci stepena slaganja, odnosno, neslaganja sa navedenim tvrdnjama. Stepeni slaganja variraju od 1, što označava neslaganje sa datom tvrdnjom, do 5, što označava potpuno slaganje sa datom tvrdnjom.

P23. Naši

zakoni o

obrazovanj

u su

jednako

dobri kao u

ekonomski

razvijenijim

zemljama.

P23.

Zakon o

osnovnom

obrazovan

ju se

primjenjuj

e u školi

mog

djeteta.

P23.

Mislim da

je kvalitet

obrazovanj

a koje

škola moje

djece

pruža

sasvim

dobar

P23.

Mislim da

je

nastava u

školi

efikasno

organizira

na

P23.

Nastavni

plan i

program po

kojem djeca

uče sadrži

previše

činjenica

P23.

Moje

dijete se

u školi

osjeća

sigurno

P23.

Nastavnici

u školi su

kvalifikova

ni za

obavljanje

svog

posla

P23.

Škola je u

dobrom

stanju i

dobro

opremljen

a

P23.

Nastavni

cima u

školi je

nametnu

to

previše

posla

P23.

Nastavnici

nisu

dovoljno

finansijski

motivisani

za rad sa

učenicima

Stanko

Rakita2.72 3.95 3.90 3.80 3.81 4.19 4.16 3.61 2.76 3.12

Dositej

Obradović2.10 3.38 3.60 3.38 3.22 4.08 4.00 3.12 2.58 3.40

Kiseljak 1.95 3.32 3.53 3.05 4.11 3.63 3.84 2.58 3.00 3.74

Brestovsko 2.12 3.12 3.75 3.62 2.75 2.71 3.38 2.14 2.62 3.88

Osman Nuri

Hadžić2.46 4.25 4.08 4.12 3.83 4.58 4.42 4.35 3.21 3.79

Alija Isaković 1.82 3.07 3.07 3.15 3.07 2.89 3.32 2.32 2.36 2.43

Marko

Marulić2.07 3.65 3.85 3.51 3.40 3.95 3.93 2.37 2.22 3.10

Total 2.30 3.69 3.72 3.53 3.59 3.96 3.97 3.12 2.69 3.23

Odgovori roditelja prikazani u ovoj tabeli ukazuju kako se roditelji, uglavnom, ne slažu sa tvrdnjom da su naši zakoni o obrazovanju jednako dobri kao zakoni u ekonomski razvijenim zemljama. Posebno visok stepen neslaganja iskazali su roditelji Osnovne škole”Alija Isaković”, odnosno, Osnovne škole “Kiseljak 1”. Svojim odgovorima istakli su kako “nisu sigurni” u to da se u školi koju pohađaju njihova djeca primjenjuju zakoni o obrazovanju. Možda bi u ovom slučaju bilo interesantno istaći odgovore roditelja osnovnih škola “Osman Nuri Hadžić” i “Stanko Rakita”, koji se, uglavnom, slažu sa stavom da se u školi koju pohađaju njihova djeca zakoni primjenjuju. Roditelji se, uglavnom, slažu s tim da je kvalitet obrazovanja u školi koju

64

pohađaju njihova djeca sasvim dobar. Izvjesnu nesigurnost u procjeni iskazali su roditelji osnovne škole “Alija Isaković”. Slični su odgovori roditelja bili i kad je u pitanju efikasnost organizacije nastave. Kada je u pitanju NPP i opterećenost NPP-a suvišnim informacijama, većina roditelja je u svojim odgovorima pokazala oprez pri izricanju stavova, pa su, tako, izjavili da “nisu sigurni” u tvrdnju kako NPP sadrži previše informacija. Što je, uslovno rečeno, bilo i za očekivati jer NPP je oblast sa kojom su manje upoznati, i njen kvalitet i primjenljivost mogu se pratiti na osnovu svog djeteta i njegovog napretka. Izuzetak čine roditelji osnovnih škola “Kiseljak 1”, “Osman Nuri Hadžić” i “Stanko Rakita”, koji su izjavili da se, uglavnom, slažu sa ovom tvrdnjom. S obzirom na činjenicu da djeca ispitanih roditelja nastavu pohađaju po različitim NPP-ma, važno je istaći da odgovori njihovih roditelja nisu pokazali nikakvu uslovljenost NPP-u po kojem njihova djeca uče, što pokazuje da roditelji slično percipiraju problematiku NPP-a.Kada je riječ o sigurnosti koju njihovo dijete osjeća, odnosno, ne osjeća u školi, sagledamo li odgovore roditelja u cjelini, može se reći kako se oni, uglavnom, slažu sa tvrdnjom da se njihova djeca osjećaju sigurno u školskom okruženju. Niži nivo slaganja, kao što su to pokazali i odgovori na prethodna slična pitanja, pokazali su roditelji čija djeca nastavu pohađaju u osnovnim školama “Brestovsko” i “Alija Isaković”. U oba slučaja riječ je o školama koju pohađaju djeca-pripadnici manjinskog naroda, a što se može dovesti u vezu sa međunacionalnim odnosima u lokalnoj zajednici, odnosno, školi. Roditelji se, uglavnom, slažu sa tvrdnjom da su svi nastavnici u školama koje pohađaju njihova djeca kvalifikovani za obavljanje svog posla. Kao i u analizi kvaliteta školske infrastrukture, roditelji su iskazali određen stepen neslaganja s tvrdnjom da je škola koju pohađaju njihova djeca u dobrom stanju i da je dobro opremljena, posebno roditelji djece koja pohađaju osnovne škole “Brestovsko”, “Alija Isaković” i “Marko Marulić”. Sudeći po odgovorima roditelja, može se reći da nastavnici nisu ti koji nose teret cjelokupnog procesa obrazovanja, odnosno, uglavnom se ne slažu s tvrdnjom da je nastavnicima u školi nametnuto previše obaveza. U svojim odgovorima iznijeli su mišljenje kako baš i nisu sigurni u tvrdnju da nastavnici nisu dovoljno motivirani za rad sa učenicima. Gledano u cjelosti, možemo zaključiti da su poštivanjem zakona u školi koju pohađaju njihova djeca, kvalitetom rada nastavnika, NPP-om, kvalitetom opremljenosti škole te sigurnošću koju osjećaju njihova djeca u školi, najzadovoljniji roditelji osnovnih škola “Osman Nuri Hadžić” i “Stanko Rakita”, a najnezadovoljniji, odnosno, najmanji procenat zadovoljnih roditelja bilježimo u osnovnim školama “Alija Isaković”, “Brestovsko”, pa i “Kiseljak 1” (posebno kada je u pitanju sigurnost njihove djece u školi). Nemoguće je ne dovesti u vezu ovakve rezultate sa kontekstom međunacionalnih odnosa, u kojima se odvija nastavni proces i cjelokupni odgojno-obrazovni proces u ovim školama.

S obzirom na činjenicu da su ista pitanja postavljena i nastavnicima i roditeljima, zanimljivo je napraviti usporedbu njihovih odgovora.Analizom odgovora roditelja i nastavnika, može se zaključiti da nastavnici pozitivnije percipiraju primjenu Zakona u školi u kojoj rade, pozitivnije percipiraju kvalitet obrazovanja, efikasnost organizacije nastave i kvalifikovanost nastavnika. Posebno treba istaći razliku u odgovorima nastavnika i roditelja kada je u pitanju sigurnost učenika u školama. Dok izvjestan broj roditelja pokazuje zabrinutost i nepostojanje sigrunosti u školskom okruženju, posebno u nekim školama, gotovo svi ispitani nastavnici potpuno su složni sa stavom da je školsko okruženje sigurno za učenike. Ova činjenica se može dovesti u vezu sa nezadovoljstvom pojedinih roditelja saradnjom koju škola ima sa roditeljima. Posebno treba istaći i razlike u odgovorima koji se odnose na opterećenost koja je nametnuta nastavnicima finansijskom motiviranošću nastavnika za rad učenika. Za razliku od nastavnika, roditelji su pokazali izvjesno neslaganje sa ovim tvrdnjama. Zabilježili smo i nekoliko komentara roditelja u vezi sa analiziranom problematikom:

V: Smatrate li da je kvalitet obrazovanja koji vaša djeca dobivaju dobar? Kako biste ocijenili obrazovni sistem?

Roditelj: Problemi dolaze od onih koji trebaju rješavati probleme. Znači, ne od djece i ne od roditelja. Ja garantiram da 90 % roditelja, i jednih i drugih od nas, nije protiv da djeca idu zajedno. Nama je isto, pa mi živimo skupa. Niko nam se ne miješa u vjerske i nacionalne običaje. Dakle, problem počinje tamo gdje bi trebao biti riješen, što kažu: riba počinje smrditi od glave, nije od repa. Nadam se da razumijete šta hoću da kažem.

65

Roditelj: Kada je u pitanju sadašnje obrazovanje, mislim da ima vrlo malo dobrih strana, više loših. Imamo preopterećenost djece, preopterećenost nastavnim planovima i programima, a, s druge strane, neadekvatna njegova primjena s obzirom da su mnoge stvari u našem obrazovanju zastarjele. Vrlo loše, slabo napredujemo u smislu obrazovanja djece upotrebom, korištenjem nove tehnologije, itd.

Roditelj: Mislim isto da nije dobar sistem i da ne vodi uopće napredovanju djece, i da ne prati razvoj u svijetu. Mi u našim programima kako jedna, tako i druga strana, puno se više baziramo da li će dijete imati vjeronauku u školi nego koliko će imati informatike u školi, koliko će imati stranih jezika u školi. Mi smo se jedva ovdje izborili da imamo engleski jezik, ali zaista nismo htjeli da se ukine njemački jezik.

Roditelj: Evo, slučaj kod nas, ja sam vrlo često u školi. Za bilo šta treba ja odem i vidim kako je od samog uređenja škole, čistoće, vođenja brige o zdravlju djece i sad trenutno nama ovdje centralna škola u gradu Prozoru je u lošijem stanju nego i jedna seoska škola.

Roditelj: Osnovno obrazovanje je na veoma niskim granama. Planovi i programi su zastarjeli i mislim da bi trebalo da budu naslonjeni na europske programe, dakle, da se što više sa djecom radi praktično, u stvari, a što manje teorija, odnosno, da se izbjegava kreda - tabla. Mislim da u današnje vrijeme, u ovoj eri eksplozije fakulteta i univerziteta, opet je manjak ili nedostatak stručnog kadra, pogotovo u osnovnim školama, a da ne kažem za srednje škole.

M: Škola nije dovoljno otvorena za roditelje. Otvorena je samo za one koji su članovi stranaka, odnosno, nacionalnih stranaka, HDZ-a, odnosno, SDA. Ovi drugi koji malo su liberalniji i prodorniji, ne mogu ni prići. Nažalost, to je tako, to je većina, je li, a možda bi bilo drugačije da je u nekoj drugoj, a čisto sumnjam da je i u većoj sredini, gdje su liberalnije stranke na vlasti, da tu nema, ne bi trebalo biti razlike između djece, a u manjim sredinama ima. Nažalost, to je tako, u manjim sredinama ima. Ovo je Balkan, ipak.

Školske vlasti, politički i vjerski predstavnici zajednica

Istraživanjem su obuhvaćeni i predstavnici Školske vlasti, politički i vjerski predstavnici zajednica. Između ostalog, pitali smo ih kako oni percipiraju obrazovni sistem naše zemlje i kvalitet odgojno-obrazovnog rada u školama. U tekstu koji slijedi navodimo nekoliko njihovih komentara:

A šta mislite o sistemu obrazovanja, kakav je?

Vjerski službenik, efendija: Pa, evo, postavljen je na dobrim osnovama. Ako je došlo do neke promjene u vremenu poslije rata, u odnosu na prijeratno vrijeme, gdje se prihvataju i ta pravila Evropske unije, onda, kad je riječ o visokom obrazovanju ima i ovaj Bolonjski proces, to i devetogodišnje obrazovanje, mislim da su to dobre osnove, ali smatram, moje je, dakle, lično mišljenje, da je naša vlast i ljudi koji su uzeli na sebe odgovornost da sprovedu taj projekat, da su malo olako ušli u taj projekat, da nisu izvršili dovoljne pripreme za to, bar kad je riječ o nastavnicima, nastavnom pravu, to nije dovoljno osmišljeno, pa i kad je riječ o samoj djeci koja pohađaju sad devetogodišnje obrazovanje. Imam osjećaj da su to još uvijek neki eksperimentalni projekti, a ne razmišlja se dovoljno o posljedicama koje oni mogu izazvati kod te djece koja sad pohađaju takve vrste eksperimenata. Znači, mislim da su dobre osnove postavljene, ali da se postavilo prebrzo, da se moralo uložiti malo više truda, sredstava i napora da se pripremi teren za jednu takvu naglu promjenu, kako bi rezultati tog obrazovanja na kraju polučili one rezultate koji se očekuju i koji bi bili pravi.

Katolički vjerski službenik: Pa, slušajte, pa stalno se govori o nekim reformama. Stalno se, očito čim se govori neprestano da se razumijemo, prvo sustav obrazovanja je nešto što je živo. Ne možemo to sad postaviti i sad ga imamo narednih sto godina. Možemo temelje postaviti, pa stalno ga dograđivati, a ovdje se neprestano govori o nekakvim reformama i tako. Da, postoje i problemi vezani uz obrazovanje, i da, očito, ne nalazi se dobro rješenje. Kod nas će to biti još teže naći, u BiH, jer imamo more ministarstava obrazovanja, imamo more pedagoških zavoda i imamo... Dakle, i tu smo razjedinjeni. Naravno da svako govori kako je njegovo najbolje, najidealnije, naj, naj, naj, i još, što je žalosnije, svi misle da sa njima svijet

66

počinje, kao da ništa prije nije bilo i kao da niko ništa nije prije radio. Dakle, to su problemi veliki, a, sa druge strane, pa i naši kompleksi. Mali smo, mala zemlja, pa onda dobijemo sa strane neke impulse, pa vidi kako je kod njih, pa smo onda u opasnosti da i ono što je naše dobro - da to odbacimo. Dakle, mislim da je reforma nešto ozbiljno, a reforma mora dovesti do boljega. Dok god to bude stvar politike, ali i inače to je u Bosni i Hercegovini tako, jer i gospodarstvo i ekonomija - sve je stvar politike i politika treba ići svojim putem i krčiti put ovima, ali ne da ima tako direktan uticaj. I ima, ima, vidite da ima.

Viši stručni saradnik za strateško planiranje osnovnog obrazovanja: Takve vrste problema, suštinski, nema, kolega je već spomenuo, da uvijek postoje zbog prisutnih tenzija na nekom etničkom, odnosno, nacionalne netrpeljivosti, uvijek se nađe neki pojedinac koji će pokušati da od problema, koji nije nacionalne prirode, napravi problem nacionalne prirode. Desi se poneka situacija u kojoj neko smatra da su njegova nacionalna prava ugrožena, ali najčešće to nema uopšte veze sa nacionalnim pravima. Obično su to problemi suštinske, životne prirode pa im neko prida nacionalnu konotaciju, ali suštinskih problema, kada je u pitanju obrazovanje djece u odnosu na njihovu nacionalnu ili vjersku pripadnost, suštinskih problema nema. Prvo, RS ima zakonske predispozicije koje potpuno omogućavaju slobodu pisanja jezika, govora, upotreba vlastitog jezika i pisma, opredjeljenja za vlastitu konfesiju i izučavanje vjeronauke svoje konfesije ili neopredjeljenja za to. Suštinski, zakonski preduslovi za ostvarivanje vaših prava na različitost su u potpunosti ispoštovana... Na kraju krajeva, na ovim prostorima se desio rat, desio se jako, sa aspekta društvenog pojma. Možda je to pojedincu daleko u njegovom sjećanju, ali sa aspekta društva, to se, praktično, desilo nedavno. Ono što je zadatak škole je da svu djecu obrazuje na isti način, da sva djeca imaju jednak pristup, bez obzira na to kojoj etničkoj, vjerskoj ili drugoj grupi pripadaju. Naša dužnost je da im to pravo obezbjedimo.

Politički predstavnik: Kada je u pitanju sadašnje obrazovanje, mislim da ima vrlo malo dobrih strana, više loših. Imamo preopterećenost djece, preopterećenost nastavnim planovima i programima, a, s druge strane, neadekvatna njegova primjena, obzirom da su mnoge stvari u našem obrazovanju zastarjele. Vrlo loše, slabo napredujemo u smislu obrazovanja djece upotrebom, korištenjem nove tehnologije, itd.

Vjerski zvaničnik, efendija: Kad bih sa vjerskog aspekta govorio, to bi trajalo malo duže, jer zamjerka bi bila ta što danas imamo, dakle, obrazovni sistem lišen odgojne komponente, po meni. Dakle, imamo situaciju u kojoj djecu, učenike faktički kljukamo informacijama a bez nekih odgojnih vrijednosti. Po meni, to je jedan, da kažem, generalno veliki propust obrazovnog sistema, dakle, nedostatak te odgojne komponente, jer imali smo priliku i, evo, imamo svakodnevno priliku vidjeti da veliki broj i određeni broj jako obrazovanih ljudi koji u sebi nemaju tu odgojnu komponentu, zapravo, negativno se odrazi po društvo zbog nekih njihovih suludih ideja. Tako, da skratim, da rezimiram, mogu reći generalno nisam nešto pretjerano zadovoljan obrazovnim sistemom u Bosni i Hercegovini.

Na osnovu ovih, ali i drugih komentara i mišljenja koja smo čuli od predstavnika školskih vlasti, političkih i vjerskih predstavnika, možemo zaključiti kako obrazovni sistem smatraju dosta lošim, zastarjelim, posebno se fokusirajući na uslove u kojima se djeca školuju, zastarjele i prevaziđene nastavne planove i programe, iako je bilo i onih koji obrazovni sistem smatraju dobrom osnovom za izgradnju kvalitenijeg. U tom smislu, neki od ispitanika naglasili su kako se i u do sada realizirane reformske korake krenulo bez potrebnih priprema. Posebno je interesantno spomenuti kako politički predstavnici, sa kojima smo razgovarali, bez obzira o kojoj političkoj orijentaciji i stranci je riječ, i pored toga što nisu zadovoljni obrazovnim sistemom, smatraju da ni u kojoj mjeri ne ugrožava prava djeteta, posebno kada su u pitanju prava na jezik, vjeru, izučavanje istorije, kao i to da je zakonima kojima je reguliran obrazovni sistem onemogućena diskriminacija djece.

Na osnovu analize odgovora anketiranih kategorija o percepciji škole i školskog sistema, mogu se izvesti sljedeći:Zaključci:

67

Percepcija raspoloživosti obrazovanja - materijalne, kadrovske i tehničke opremljenosti odgojno-obrazovnih ustanova (uključujući educirane stručnjake, resurse za učenje i poučavanje, stručnu podršku nastavi, razvojno obrazovne politike i sl.):

1. Način na koji učenici percipiraju školu sa aspekta njene opremljenosti uslovljena je lokalnim kontekstom u kojem se škola nalazi i u kojem djeluje. Pozitivniju percepciju škole u ovom smislu imaju učenici koji žive u razvijenijim lokalnim zajednicama, dok učenici koji žive u manjim, ruralnim područjima, sa velikim brojem povratničkog stanovništva, imaju drugačiju percepciju opremljenosti škole, odnosno, smatraju je neopremljenom. Sličnu percepciju imaju i roditelji učenika. Oni, uglavnom, dijele stavove svoje djece i školsku infrastrukturu smatraju nezadovoljavajućom. Drugačiju percepciju opremljenosti škola imaju nastavnici. Najveći procenat njih opremljenost škole smatra generalno dobrom/zadovoljavajućom.

2. Percepcija učenika u pogledu nastavnog kadra i kvaliteta njihovog rada je daleko povoljnija. Iz ukupnih odgovora svih ispitanika, evidentno je da je oko 80% učenika zadovoljno odnosom sa nastavnicima, a u gotovo istom, pa i većem procentu, smatraju da njihovi nastavnici predano pristupaju svojim obavezama, kvalitetno obavljaju svoj posao i od njih traže razmijevanje a ne učenje gradiva napamet. Većina roditelja kvalificiranost nastavnog kadra u školi ocjenjuje visokim ocjenama, ali njihov odnos prema poslu i kvalitet rada ocjenjuje srednjom ocjenom - dobar, a u neznatnom procentu čak i vrlo lošim. Roditelji se, uglavnom, ne slažu sa tvrdnjom da je nastavnicima u školi nametnuto previše obaveza te nisu sigurni u tvrdnju da nastavnici nisu dovoljno motivirani za svoj rad. Sa druge strane, većina nastavnika dijeli stavove svojih učenika u pogledu kvaliteta njihovog rada i ocjenjuju da je kvalitet obrazovanja, koji pruža njihova škola, sasvim dovoljan. Nastavnici, uglavnom, izjavljuju da nisu sigurni u tačnost tvrdnje da im je nametnuto previše obaveza u školi, ali iskazuju visok stepen slaganja sa tvrdnjom da nisu dovoljno finansijski motivirani za rad sa učenicima, te izražavaju nezadovoljstvo statusom svoje profesije;


Premda se, u ovom dijelu, istraživanje nije fokusiralo na ključne i sve elemente dimenzije dostupunosti obrazovanja, slijede neki od zaključaka bazirani na odgovorima ispitanika:

1. Iz odgovora nastavnika na pitanje o učenicima koji dolaze iz drugih upisnih područja, evidentna je pojava da roditelji upisuju djecu u škole čijem upisnom području ne pripadaju, a iz analize kvalitativnih i kvantitativnih podataka se može zaključiti da su najčešći razlozi: NPP, po kojem se realizira nastavni proces, i jezik, na kojem se realizira nastavni proces;

2. Slično kao i sa odgovorima na prethodno pitanje, rezultati istraživanja o stepenu poznavanja službenih pisama u BiH – latinice i ćirilice - pokazuju da je poznavanje jednog, odnosno, drugog pisma značajno uslovljeno sredinom u kojoj se djeca obrazuju, pri čemu se, bez obzira na postojeća zakonska rješenja i uključenost oba pisma u postojeće NPP, u praksi, ipak, dominantno koristi jedno pismo u nastavnom procesu, što opredjeljuje roditelje u njihovoj odluci da djecu šalju u druge škole iako u svom okruženju često imaju bliže, opremljenije i kvalitetnije škole.

Percepcija prihvatljivosti obrazovanja – relevantnosti, kulturne osjetljivosti i kvaliteta odgojno-obrazovnog sistema (organizacije obrazovanja – nastavnog procesa, oblika, sadržaja i metoda rada, te školskog okruženja)

1. Iz kvantitativnih pokazatelja evidentno je da i nastavnici i roditelji prilično visokim ocjenama procjenjuju kvalitet obrazovanja (uključujući i raznovrsnost pristupu nastavnom procesu), koje njihove škole, odnosno, škole njihove djece nude i smatraju da je nastava u školi efikasno organizirana, s tim što je uočljivija pozitivnija percepcija ovih segmenata od strane nastavnika;

68

2. Roditelji ne izražavaju veliko zadovoljstvo organizacijom i provođenjem vannastavnih aktivnosti u školi. Većina njih ih ocjenjuje lošim ili osrednjim, ali je, uglavnom, smatraju posljedicom loše opremljenosti škole, a ponekad i posljedicom društveno-političke klime koja vlada u školskom okruženju;

3. Percepcija nastavnog plana i programa data je kroz prilično generalnu procjenu, budući da je i anketno pitanje tako bilo koncipirano. I nastavnici i roditelji su se u velikoj mjeri složili da je nastavni plan i program opterećen suvišnim informacijama;

4. S obzirom na činjenicu da djeca ispitanih roditelja nastavu pohađaju po različitim nastavnim planovima i programima, važno je istaći da odgovori roditelja nisu pokazali uslovljenost istim, odnosno, odgovori pokazuju da, bez obzira na to, roditelji slično percipiraju ovu problematiku;

5. Kvantitativni pokazatelji ocjene nastavnih planova i programa, samo sa aspekta njihove preopterećenosti suvišnim informacijama, ne pružaju dovoljnu sliku o stavovima ispitanika u pogledu relevantnosti, kvaliteta, a naročito tolerancije i kulturne osjetljivosti programa po kojima se učenici obrazuju. Određeni, ali nedovoljni pokazatelji, u tom smislu, dobijeni su u kvalitativnom dijelu istraživanja, koje je (osim roditelja i nastavnika) obuhvatilo i neke druge kategorije ispitanika, koji izražavaju nezadovoljstvo zastarjelošću nastavnih sadržaja, metodama podučavanja i učenja, drugim oblicima rada s djecom, nastavnim tehnologijama, zanemarenošću i nedostatkom odgojne komponte u obrazovanju i, generalno, zaostajanjem u odnosu na prakse evropskih zemalja, u kojima se učenici pripremaju za život u svijetu univerzalnih vrijednosti i praktičnih (a ne teoretskih) znanja, sposobnosti i vještina;

6. U kontekstu dimenzije prihvatljivosti obrazovanja, u obzir su uzeta i viđenja i stavovi ispitanika o poticajnom i sigurnosnom aspektu školskog okruženja, kao preduslovima za kvalitet obrazovanja i učešća u njemu bez straha od diskriminacije, netolerancije, zlostavljanja, kažnjavanja i ugrožavanja fizičkog i mentalnog zdravlja učenika. Razlike u percepciji ovog segmenta rada škole od strane roditelja i nastavnika su vidljive. Kontekst u kojem roditelji sagledavaju sigurnost učenika značajno je uslovljen školom iz koje dolaze. To je posebno vidljivo kada su u pitanju roditelji djece koja pohađaju škole koje nazivamo “dvije škole pod jednim krovom”, jer oni sigurnost školskog okruženja, uglavnom, doživljavaju u kontekstu mogućih međunacionalnih konflikata. U školama koje, uslovno rečeno, možemo okarakterisati jednonacionalnim, odnosno, u kojima ima i određen broj učenika-pripadnika manjinskog naroda, roditelji manje osjećaju strah, a okruženje im se čini sigurnijim. U ovim školama se o sigurnosti školskog okruženja, uglavnom, razgovara na temu maloljetničke delinkvencije, droge, nasilja u porodici... I dok dio roditelja pokazuje određenu zabrinutost u pogledu sigurnosti školskog okruženja, gotovo svi ispitani nastavnici potpuno se slažu sa tvrdnjom koja ističe da je školsko okruženje sigurno za učenike;

7. Istraživanje segmenta saradnje škole i roditelja pokazuje da oko 50% roditelja ovu oblast rada škole ocjenjuje dobrom. To je slučaj u većini tretiranih škola, ali znatan broj roditelja drugih tretiranih škola izražava nezadovoljstvo saradnjom, naročito sadržajima i oblicima saradnje, koji se često svode samo na roditeljske sastanke.

8. I na kraju, mišljenja o kvalitetu domaćih zakona u oblasti obrazovanja su podijeljena. Ispitanici u nekim školama ih smatraju dobrim i primjernim zakonima u drugim demokratskim i ekonomski razvijenim zemljama, dok drugi njihov kvalitet ocjenjuju lošim. Generalno gledajući, većina roditelja i nastavnika na, skoro, isti način percipiraju kvalitet domaćih zakona u obrazovanju smatrajući ga nezadovoljavajućim, a nešto pozitivniju percepciju primjene tih zakona u školama imaju nastavnici.

69


1. Istraživanje se, u ovom dijelu ispitivanja stavova, nije posebno fokusiralo na elemente ove dimenzije u obrazovanju. Pokazatelji koji bi najbolje trebali oslikati ovu, kao i prethodnu dimenziju (prihvatljivost obrazovanja) slijede u nastavku teksta.

3.3. Vjeronauk

Nastava vjeronauka

Vjeronauk u osnovnoj školi ima status izbornog predmeta. Na početku prvog razreda roditelji popunjavaju anketni upitnik i opredjeljuju se za izučavanje vjeronauka u skladu sa svojim religijskim opredjeljenjem, a oni koji žele mogu svoje dijete izuzeti od pohađanja vjeronauka.Jednom odabrana nastava vjeronauka na taj način postaje obvezujuća. Škola bi trebala za učenike koji ne pohađaju sate vjeronauka organizirati neku drugu nastavnu ili izvannastavnu aktivnost. Nažalost, u praksi se često događa da se za takve učenike, kojih je i inače mali broj, ništa ne organizira nego oni šetaju po hodnicima ili borave u školskom dvorištu. Postoje dva suprotstavljena pristupa organizaciji religijskog obrazovanja u školi. Prvi zagovara konfesionalni model vjeronauka. Nastava vjeronauka u našim osnovnim školama ima konfesionalni karakter te „želi pripadnike svoje vjere istinito, sigurno i cjelovito, dijaloški i ekumenski posve otvoreno upoznati i odgajati u istinama te vjere” (Pavlović, 2005., str. 89).Pristalice drugog pristupa smatraju da bi u školi trebalo uvesti neki zajednički, multireligijski i neutralni oblik religijskog odgoja, koji bi bio prikladan svim učenicima. Naziv predmeta bi mogao biti ‘’religijska kultura’’, ‘’kultura religija’’, ‘’povijest religija’’ i slično, dok bi konfesionalni aspekt religijskog odgoja pripadao isključivo vjerskom prostoru.

U anketnim upitnicima pitali smo učenike idu li na nastavu vjeronauka, ako idu - zašto idu, te da li bi radije pohađali neki drugi nastavni predmet umjesto vjeronauka. O pohađanju predmeta alternativnih nastavi vjeronauka pitali smo i njihove nastavnike i roditelje.

Učenici

Ideš li na nastavu vjeronauka?

99

1

100 100 100

83

17

100 98

2

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

100




Da

Ne

70

Velika većina anketiranih učenika pohađa nastavu vjeronauka. Svi anketirani učenici osnovnih škola: “Dositej Obradović” (Hambarine-Prijedor), “Kiseljak 1” (Kiseljak), “Brestovsko” (Kiseljak) i “Alija Isaković” (Prozor-Rama) pohađaju nastavu vjeronauka. Gotovo svi anketirani učenici banjalučke osnovne škole “Stanko Rakita” (99% učenika) te škole “Marko Marulić” (Prozor-Rama - 98% učenika) pohađaju nastavu vjeronauka. Nešto manji postotak učenika (83%) sarajevske osnovne škole “Osman Nuri Hadžić” pohađa vjeronauk.

Ako ideš, navedi zašto:

43

46

11

46

2

50

2

41

41

18

14

14

43

29

7

7

66

21

45

6

39

10

28

2

60

11

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%




Nesto drugo

Ja sam htio/htjela da idem

Tako su htjeli moji roditelji

Jer je obavezno za sve

Najveći broj učenika kaže da pohađa nastavu vjeronauka zato što su oni to htjeli. Postotak tih učenika varira u različitim školama i kreće se od 66%, u školi “Osman Nuri Hadžić” (Sarajevo), do 39%, u školi “Alija Isaković” (Prozor-Rama). Značajan broj učenika pohađa nastavu vjeronauka jer smatra da je ona obavezna za sve. Postotak tih učenika kreće se od 46%, u školi “Dositej Obradović” (Hambarine-Prijedor), do 7%, u školi “Osman Nuri Hadžić”. Znatno manji broj učenika ističe da pohađa nastavu vjeronauka zato što su to htjeli njihovi roditelji.

Ukoliko bi mogao pohađati neki drugi predmet umjesto vjeronauka, koji bi to predmet bio?

6

22

16

3

53

6

9

6

9

70

21

16

16

11

37

13

13

75

14

23

14

9

40

6

10

10

6

68

15

42

79

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%




Najbolje je da pohadja nastavu vjeronauke

Nesto drugo

Demokratija i civilno drustvo

Kultura i istorija velikih svjetskih religija

Etika (nauka o moralu)

Najveći broj učenika smatra da je, ipak, najbolje da pohađaju nastavu vjeronauka. Postotak tih učenika varira u različitim školama i kreće se od 79%, u školi “Marko Marulić” (Prozor-Rama), do 37%, u školi “Kiseljak 1”. Najveći broj učenika se opredjeljuje za nastavu vjeronauka u školama sa većinskom hrvatskom

71

populacijom, a najmanji u školama koje pohađaju, uglavnom, učenici bošnjačke nacionalnosti. Značajan broj učenika bi radije pohađao neki drugi nastavni predmet umjesto vjeronauka. Od ponuđenih predmeta, učenici najčešće biraju Kulturu i istoriju velikih svjetskih religija. Najmanje učenika koji se opredjeljuju za pohađanje nekog drugog nastavnog predmeta umjesto vjeronauka, je u školama sa većinskom hrvatskom populacijom. Tako se 21% učenika škole “Marko Marulić” (Prozor-Rama) i 25% učenika škole “Brestovsko” (Kiseljak) izjašnjavaju da bi radije slušali neke druge nastavne predmete umjesto vjeronauka.Nasuprot tome, 63% učenika škole “Kiseljak 1” i 60% učenika škole “Osman Nuri Hadžič” kažu da bi radije pohađali neki drugi nastavni predmet umjesto vjeronauka. Riječ je o školama koje, uglavnom, pohađaju učenici bošnjačke nacionalnosti.

Nastavnici

Ukoliko bi postojala mogućnost da djeca pohađaju neki drugi predmet umjesto vjeronauka, koji bi to predmet bio?

21

29

13

4

33

29

36

14

7

14

9

36

9

9

36

10

30

60

67

21

444

20

60

20

27

73

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%





Nesto drugo




Nastavnici su, u usporedbi sa učenicima, spremniji prihvatiti da učenici pohađaju neki drugi nastavni predmet umjesto vjeronauka. Najmanje su to spremni prihvatiti nastavnici u školama sa hrvatskom većinom, pa se tako 27% nastavnika škole “Marko Marulić” (Prozor-Rama) i 40% nastavnika škole”Brestovsko” (Kiseljak) opredjeljuju za neki drugi nastavni predmet umjesto vjeronauka. Nastavnici uposleni u školama sa većinskim bošnjačkim sastavom učenika znatno češće biraju neki drugi nastavni predmet umjesto vjeronauka, pa se tako čak 96% nastavnika uposlenih u školi “Osman Nuri Hadžić” (Sarajevo) opredjeljuju za pohađanje nekog drugog nastavnog predmeta umjesto vjeronauka. Tako se opredjeljuje i 86% nastavnika uposlenih u školi “Dositej Obradović” (Hambarine-Prijedor) i 80% nastavnika u školi “Alija Isaković” (Prozor-Rama).

Roditelji

Ukoliko bi Vaše dijete moglo da pohađa neki drugi predmet umjesto vjeronauka, koji bi to predmet bio?

72

19

8

13

1

59

20

8

12

2

58

32

32

16

21

13

13

75

17

13

26

43

17

7

14

62

7

52

85

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%

StankoRakita

DositejObradovic




Nesto drugo




Većina roditelja smatra da je, ipak, najbolje da njihova djeca pohađaju nastavu vjeronauka. Njihov broj varira u različitim školama i kreće se od 85%, u školi “Marko Marulić” (Prozor-Rama), do 21%, u školi “Kiseljak 1”. Najveći broj roditelja se opredjeljuje za nastavu vjeronauka u školama u sredinama sa većinskom hrvatskom populacijom, a najmanji u školama koje pohađaju, uglavnom, učenici bošnjačke nacionalnosti. Značajan broj roditelja kaže da bi više voljeli da njihova djeca pohađaju neki drugi nastavni predmet umjesto vjeronauka. Najmanje roditelja opredjeljuje se za pohađanje nekog drugog nastavnog predmeta umjesto vjeronauka u školama sa većinskom hrvatskom populacijom. Tako se 15% roditelja u školi “Marko Marulić” (Prozor-Rama) i 25% roditelja u školi “Brestovsko” (Kiseljak) izjašnjava da bi više voljeli da njihova djeca pohađaju neke druge nastavne predmete umjesto vjeronauka. Nasuprot tome, 79% roditelja u školi “Kiseljak 1,” 47% roditelja u školi “Osman Nuri Hadžić” i 42% roditelja u školi “Dositej Obradović” (Hambarine-Prijedor) kažu da bi više voljeli da njihova djeca pohađaju neki drugi nastavni predmet umjesto vjeronauka. Riječ je o školama koje, uglavnom, pohađaju učenici bošnjačke nacionalnosti.

Gledano u cjelini, možemo reći da su nastavnici, u usporedbi sa učenicima i roditeljima, spremniji prihvatiti da učenici pohađaju neki drugi nastavni predmet umjesto vjeronauka. To su najspremniji prihvatiti nastavnici koji rade u većinsko bošnjačkim školama, a najmanje su spremni prihvatiti nastavnici koji rade u većinsko hrvatskim školama. Između odgovora učenika i njihovih roditelja, kada je u pitanju spremnost za pohađanje nekog drugog nastavnog predmeta umjesto vjeronauka, postoji veoma izražena sličnost, pri čemu je i ovdje prisutna tendencija da su učenici i roditelji u većinsko bošnjačkim školama znatno spremniji prihvatiti pohađanje nekog drugog nastavnog predmeta umjesto vjeronauka, nego učenici i roditelji u većinsko hrvatskim školama.

Fokus gupe i intervjui

Učenici, nastavnici i roditelji

Većina roditelja tokom razgovora u fokus grupama izjavljuju da djeca trebaju imati vjeronauku u školi, s tim da roditelji i djeca imaju mogućnost izbora hoće li ili neće pohađati taj nastavni predmet.

Moderator: A kad je u pitanju vjeronauka u školama, kakav je vaš stav o tome? Da li smatrate da bi vjeronauka trebala biti u školama?

73

Roditelj: Nisam protiv da bude. To čak Evropska konvencija o ljudskim pravima spominje i to je na Zapadu davno bilo i to samo može donijeti dobro...

Roditelj: Ja sam za to da ostane ovako kako jeste, volja je hoće li dijete ići na vjeronauku ili neće. Da ih razdvaja, ne razdvaja, ne znam što bi ih razdvajala.

Ima i roditelja koji su većina na određenom području a koji smatraju da vjeronauk u školi kao nastavni predmet nije poželjan. Ovakav način razmišljanja prisutniji je kod roditelja na područjima sa većinskim bošnjačkim stanovništvom, a znatno manje je prisutan kod roditelja na područjima sa većinski hrvatskim stanovništvom.

Moderator: A, što se tiče vjeronauke, već ste je spomenuli, šta je sa njom?

Roditelj: Isključiti skroz iz škole... Ko hoće poštovati, može poštovati i bez škole. Vjeronauka, za mene, u školi je prava glupost.

Roditelj: Imamo u svakom mjestu džamije napravljene, pa dijete, ako hoće - nek' ide. A u školi? Šta će mu!?

Roditelj: Ma, kakva vjeronauka u školama!? Vjeronauka u bogomolje... Pazite, čim se u školama vidi vjerski učitelj, gotovo je. Mora biti podjela među djecom. Čim se djeca na jednom času dijele, ja imam ovo, ja imam ovo, imam ovdje, to je gotovo. Poslije škole, bogomolja i vjera koja hoće. Hoće li to biti katolicizam, hoće li to biti islam, judeizam ili pravoslavlje, bez obzira, ali poslije škole. Ne u školi. Ja sam protiv toga da bude u školi.

Roditelji koji su manjina na određenom području u pravilu odbacuju vjeronauk u školi jer smatraju da to razdvaja djecu te njihovu djecu dovodi u nepovoljan položaj.

Roditelj: Ja ne znam, ali moje je mišljenje, a sad kako ko shvata, ja da se pitam, ja ne bi u školu vjeronauku. Ima mjesto gdje se vjeronauka održava, mislim, to je da se ja pitam.

Roditelji koji smatraju da nije dobro da se u školi uči vjeronauk kao alternativni predmet biraju etiku i kulturu ili povijest religija

Moderator: Ako bi se tražila alternativa za nastavu vjeronauke, koji bi to predmet bio?

Roditelj: Neki kao sveukupna religija.

Roditelj: Neki da djeca znaju o svim religijama.

Postoje i roditelji koji iznose svoje mišljenje da nije potreban nijedan od ovih predmeta. To mišljenje obrazlažu time da su djeca i inače preopterećena velikim brojem nastavnih predmeta.

Nastavnici su, u sporedbi sa roditeljima, značajno kritičniji prema postojanju vjeronauka kao konfesionalnog predmeta u školama i značajno češće se opredjeljuju za izučavanje nekog od alternativnih predmeta. To je posebno bilo prisutno tokom razgovora u fokus grupama i intervjuima sa nastavnicima u većinski bošnjačkim školama.

Moderator: Je li vjeronauci mjesto u školi?

Nastavnik: Ne znam, ne znam, sad je to tako. Ali, ipak, mislim da bi vremenom to trebalo pretvoriti u proučavanje religija, kultura religija, jer, evo, svugdje pa i kod nas djeca idu na vjeronauke u crkve, u džamije i redovno obavljaju sve to, to je sve sad tako, ja ne znam kakav je taj program tamo, je li to kao u školi, šta se to tamo uči, je li i u mektebu kao i u školama, ili se tamo nešto drugo uči, ne znam. Ali, možda bi djeca, ipak, više trebala upoznati sve religije, sve kulture svijeta.

74

Nastavnik: Naravno, na takav način bi se kod djece razvilo razumijevanje, poštovanje jednih prema drugim, naučili bismo te vrijednosti, naučili bismo kako na to drugi ljudi gledaju, recimo na vjeru, na religiju, na Boga, kako oni to uče, šta uče, kad bismo proučili svaku. Mislim da bi to trebalo, koliko se sad to može, ne znam, ali bilo bi potrebno.

Moderator: Šta bi bilo ono što je pozitivno, a šta je ono što je negativno kada je riječ o nastavi vjeronauke?

Nastavnik: Mislim da je pravo svakog čovjeka ukoliko želi da stiče znanje iz svoje vjere. E, sad, da li je baš škola mjesto gdje to treba raditi ili ne, to baš nisam sigurna. Nisam načisto, ali obzirom da je to fakultativni predmet, kako je sada, znači nije obavezan, po meni je onda to u redu. Ko želi neka ima, ko ne želi, ne može ga niko prisiliti. Po meni je to u redu. Znači, neka svako ima prema svojim željama, ali ne bih prihvatila da bude nametnuto, znači da se mora.

Moderator: A, ako bi se tražila neka alternativa umjesto nastave vjeronauke, po Vašem mišljenju, šta bi to moglo biti?

Nastavnik: Pa, kultura religija ili nešto tako. Neka upoznaju sve, baš zbog toga. Neka djeca šire vidike.

Nastavnik: To je etika.

Nastavnik: Etika i religija. Ja bih tako...

Nastavnik: Da se uči o svim religijama. Lijepo je znati i o islamu i o svemu.

Nastavnici u većinski hrvatskim školama dosta često su se u okviru fokus grupa opredjeljivali za organizaciju vjeronauka u crkvi, smatrajući da se na taj način mogu postići bolji rezultati u radu sa djecom. Značajan činitelj u takvom opredjeljenju bilo je i osobno pozitivno iskustvo pohađanja vjeronauka u crkvi, koje su nastavnici imali u svom sjećanju.

Moderator: Smatrate li da je vjeronauci mjesto u školi, odnosno, da vjeronauka treba da se proučava u školi?

Nastavnik: Ja mislim da djecu vezati uz crkvu je bolje, evo, kod nas, na primjer, nego za nastavu, za klupu. Ja sam sa učenicama pričala gdje bi volili da se ta vjeronauka izvodi, kažu: „U crkvi!“. Jer, ja se sjećam toga kad sam ja išla u crkvu, nešto mi je značilo: „Idem ja sad na vjeronauk.“, tamo događa se nešto ljepše u crkvi nego kad na času, gdje sestru poistovjećuju sa učiteljicom, znate. Meni se tako čini, da je sestra poistovjećena sa učiteljicom, nekom koja uči. Ja kad sam išla, to je bila neka posebna osoba, od koje ćemo mi nešto lijepo doživjeti, družiti se, u onom ambijentu i tako. To je moje mišljenje.

Tokom intervjua sa učenicima koji su manjina u školi, na površinu je izašlo snažno osjećanje neugodnosti zbog izdvajanja iz razreda tokom nastave vjeronauka.

Inervjuer: Znači, kad bi birala između toga da vjeronauke uopšte nemate i između toga da imate, ti bi izabrala da je nemate?Učenica: Da! I većina mojih drugara - isto tako. Intervjuer: Sad se, recimo, vodi rasprava o tome da se vjeronauka u školi zamijeni nekim drugim predmetom, i vrlo se često govori o tome koji bi to predmet mogao biti. Jedan od prijedloga jeste da to bude nekakva istorija religija. Znači, da vi sjedite skupa svi u razredu, koji idete u razred, bez obzira ko ste, šta ste i gdje će se učiti o svim religijama podjednako, gdje će se upražnjavati osnovni principi svih religija. Da bi voljela imati takav predmet?Učenica: Da. Intervjuer: Je li misliš da bi bilo ugodno sjediti i slušati te stvari skupa sa svim drugim?

75

Učenica: Što da ne!? Znači, ja sam i na pravoslavnoj vjeronauci bila par puta. Znači, išla sam da vidim kako je to. Moja prijateljica je bila na islamskoj vjeronauci. Znači, ono, ne osjećam se drugačije od drugih tada. Znači, ono, ne smeta mi to. Nikad mi nije smetalo.


Vjerski službenici sve tri konfesije smatraju da je vjeronauk kao nastavni predmet potreban u školi i naglašavaju njegove odgojne vrijednosti. Većina smatra da je dobro što roditelji imaju mogućnost izbora pohađanja vjeronauka za njihovu djecu.

Vjerski službenik: Ja sam, naravno, za to da vjeronauka ima svoje mjesto u školi, na način na koji pripada školi, i da to tako treba i ostati.

Neki od vjerskih službenika smatraju da bi vjeronauk u školi trebao biti obavezni nastavni predmet i tako se izjednačiti po statusu sa drugim nastavnim predmetima.

Vjerski službenik: (...) Dakle, časovi vjeronauke, kad je riječ o školama koje ja poznajem, su još uvijek izborni. Po meni, ne bi trebalo da tako bude, trebalo bi da bude ravnopravno sa svim ostalim predmetima, zato što smatram vjeru vrlo važnom, i upoznavanje upravo tih nacionalnih i vjerskih nekakvih usmjerenja djeteta, jer smatram vjeru samo jednim oplemenjivanjem ljudske ličnosti. I taj čas vjeronauke, koji se provodi u školama, trebao bi da ide u tom smjeru, i mislim da je to nepravda prema vjeronauci da ona nije ozbiljno prisutna u školama, jer je, dakle, ostavljena još uvijek mogućnost izbora da li će dijete ići na vjeronauku ili neće, što samim tim ukazuje na njenu neozbiljnost u odnosu na ostale predmete u školi.

Vjerski službenici prihvataju mogućnost uvođenja nastavnog predmeta koji bi proučavao sve religije kao što je Povijest religija, Kultura religija i slično, ali ne kao alternativni predmet vjeronauci, nego kao predmet koji bi se izučavao paralelno sa vjeronaukom.

Vjerski službenik: Vidite, nema te alternative, za jedan predmet alternativa, šta sad znači alternativa, ... vjeronauka je vjeronauka, a ako bude kultura religija, to bi trebao, možda, da bude drugi predmet, ili da tu kulturu religija stavimo u ono građansko obrazovanje. Ali vjeronaukom, brate, nek’ se bavi vjeronauka.

Vjerski službenik: Etika bi mogla biti posebno, vjeronauk posebno.

Neki od vjerskih službenika ukazuju na veliki značaj kvalitete nastavnika za ostvarenje zadataka koji se postavljaju pred nastavu vjeronauka.

Vjerski službenik:Vjeronauka je itekako dobra, itekako pozitivna. Zavisi ko je predaje.

Neki ukazuju i na negativne posljedice kada se djeca druge konfesionalne pripadnosti, da bi izbjegla izdvajanje, uključuju na nastavu vjeronauka.

Vjerski službenik: Imamo primjere gdje se roditelji nisu usudili i danas je tako, gdje se roditelji pojedini ne usude u pojedinim školama, jednostavno, izuzeti svoje dijete i reći ono je te i te vjere. Nego, neka ide sa drugima da se ne ističe. Dakle, sve su to problemi koji nisu nebitni. U nekim školama je to, zahvaljujući vođstvu škole, direktorima i slično, gdje oni kažu roditeljima: ’’Ne bojite se, stojimo iza vas!’’, ali nije to svugdje tako. Imate more djece koja se nisu usudila izdvojiti iz drugih. I kad imaju drugi vjeronauku, idu i oni, samo da se ne primijete. Da! Ali, to treba i razumjeti. Ako imate jedno dijete ili dvoje djece u jednom razredu, koji nisu nacionalnosti te većine, ili vjere te većine, ne možete vi sad očekivati od djeteta da dijete kaže: ‘’Ja imam neke svoje principe.'' Naravno da to ne, dosta je da mu se neko naruga i dijete... Šta će!? To je jedna situacija, ja ne znam, ali vrlo, vrlo kompleksna.

76

Pod „školskim vlastima“ podrazumjevamo direktore/ravnatelje škola i uposlenike u ministarstvima obrazovanja. Predstavnici školskih vlasti su se tokom intervjua, najčešće, izjašnjavali za zadržavanje nastave vjeronauka u školama, ukazujući na njen odgojni značaj te priznavajući pravo roditeljima da odluče hoće li njihovo dijete pohađati vjeronauk.

Direktor škole: Mislim da vjeronauka ima sigurno svoje mjesto i da je pokazala rezultate. Al' kažem najbitnije, iznad svega toga je mišljenje roditelja koji trebaju da svoje dijete usmjere, treba ostaviti i roditelju mogućnost ako ne želi da mu dijete pohađa vjeronauku, neka, neka izabere to. Dakle, da nam se nađe nekakav, nekakva druga alternativa, vrlo često se spominje, znači, predmet Kultura religija.

Neki od predstavnika školskih vlasti smatraju da bi javnim osnovnim školama više odgovarala Kultura religija te da bi učenici vjeronauk trebali pohađati u vjerskim ustanovama.

Direktor škole: Lično, mislim da je vjeronauka ili vjera, lična stvar pojedinca. Najintimnija, i kao takvu je treba poštovati. Nisam pristalica naturanja ničega. Po meni, mislim da bi nešto što bi se, možda, zvalo Kultura religije, iz te oblasti, bilo nešto puno bolje, bolje bi se uklopilo. (…) Mislim da svako treba da ima jednu opštu kulturu o sve ijednoj vjeroispovijesti. Bila to pravoslavna, katolička, islamska, jevrejska - nebitno. Da učenik treba da zna i za crkvu, i za džamiju i za sinagogu. Mislim da jedna oblast koja bi se zvala možda tako, Kultura religije, koja bi učila, jer nijedna religija, nijedna vjera ne propovjeda ništa loše - čak suprotno. Samo dobre stvari! Po meni, ima svoje mjesto.

Predstavnik ministarstva: (…) Ja mislim da je mreža vjerskih ustanova i prostora pratećih tako dobro razvijena…, da bi vjersku obuku trebalo vršiti tamo i, naravno, u domovima, porodici itd. Naravno, itekako bi rasteretili tu djecu. Za njih pomalo, kad se nešto pojavljuje u školi, psiholozi to dobro znaju, često sam imao priliku da čujem, to predstavlja opterećenje. Bojim se da to ne izazove upravo suprotan efekat. Dakle, mi kao legalisti, sve smo obezbijedili kako zakon propisuje, slobodan izbor roditelja, sa jedne strane, a, sa druge strane, ja moram slobodno reći…, smatram da je pravo mjesto..., da su to vjerske ustanove i prateći objekti uz njih.

Ponekad smo tokom razgovora nailazili na odgovore predstavnika školskih vlasti koji su se zbog praktičnih teškoća u organiziranju vjeronauka u višenacionalnim sredinama izjašnjavali za njegovo organiziranje u vjerskim ustanovama.

Intervjuer: Da li mislite da nastava vjeronauke ima svoje mjesto u javnim državnim osnovnim školama?

Direktor škole: Mislim da ne bi trebalo, to lično mislim, pošto je u nas sve nekako drukčije. Ako već ima zakon, moje je da poštujem zakone, a lično mislim da ne bi trebalo… Tu su ti tehnički problemi, recimo 4-5 učenika druge nacionalnosti, jednostavno djeca ta ne idu. Mi ne možemo organizovati da se istog momenta imaju sve tri vjeronauke. Znači, jednostavno onda samo hodaju po školi i tako jednostavno i praktično i svakako nije dobro.

Politički predstavnici na razini općina i mjesne zajednice, te predstavnici političkih stranaka, uglavnom se izjašnjavaju za zadržavanje nastave vjeronauka u školama, uz poštivanje prava roditelja na izbor.

Intervjuer: Što se tiče nastave vjeronauke, da li je, znači, moguće održati ovako kako je ona prisutna danas u školama?

Politički predstavnik: Ja mislim da nikome ne smeta ta vjeronauka. Što se tiče ovdje, konkretno u našoj školi, a već to se godinama radi, mislim da su sve tri konfesije zastupljene i da su zadovoljne.

Intertvjuer: I to je u redu. Znači, to ne treba mijenjati?

77

Politički predstavnik: Mislim ako roditelj i dijete hoće da ide na vjeronauku, ovo je čista demokratija. Ako hoćeš - izvoli, ako nećeš - ne goni te niko. Mislim da svi uvažavamo to.

Neki od njih tokom razgovora prihvataju uvođenje Etike ili Kulture religija, kao predmeta kojeg bi pohađala sva djeca bez obzira na vjersku pripadnost, u škole, a izmještanje vjeronauka u vjerske ustanove.

Politički predstavnik: Pa to, etika, moral ili vjeronauka, mislim da, evo, vi ste dobro spomenuli, možda bi adekvatna zamjena mogao biti jedan predmet koji bi se tako zvao - moral ili etika? S tim da je dobro svakom djetetu, bez obzira iz kojeg konstitutivnog naroda bilo, radi njegove opće kulture da se upozna sa temeljnim načelima i glavnim karakteristikama svake velike vjerske zajednice, odnosno, religije na zemaljskoj kugli, a, evo, ja ću kazati da sam ja kao srednjoškolac, a prije i kao osoba koja je išla u osnovnu školu, vjeronauk pohađao i slušao izvan školskih klupa. Gledano praktički, to je, možda, prihvatljivije rješenje i mogu kazati da, kada je u pitanju dobijanje pravih saznanja i činjenica po bitnim elementima vjere, da je i taj način upoznavanja vjere bio vrlo kvalitetan i adekvatno se provodio u to vrijeme. (...) Prema tome, u svakom trenutku i uvijek gdje je trebalo, meni nije bilo teško i poslije nastave otići na vjeronauk, koji je trajao, otprilike, po sat i po vremena. Mislim i danas djeca koja su odgojena u pravom vjerskom duhu, da im nije teško i poslije nastave, jednom tjedno se to prakticira, otići na vjeronauk. Možda bi na takav način djecu rasteretili kada je u pitanju ukupan školski program i školske aktivnosti, a možda više zainteresirali da se ode na jedno mjesto koje je drukčije i po objektu i po osobama koje vrše edukaciju u odnosu na školske klupe i nastavnike. Možda bi ih to zaintrigiralo i možda bi, u konačnici, imali i kvalitetniju nastavu i kvalitetnije izučavanje vjeronauka.

Na osnovu analize kvantitativnih i kvalitativnih pokazatelja o stavovima anketiranih kategorija u pogledu vjeronauka u školama, mogu se izvesti sljedeći:

Zaključci : 1. Najveći broj učenika pohađa sate vjeronauke zato što su oni to željeli, premda nije zanemariv ni broj

učenika koji to čine iz razloga što je smatraju obavezujućim predmetom. Iako, generalno, imaju pozitivan stav o uvođenju predmeta o različitim kulturama i religijama, u ponuđenoj mogućnosti izbora tog predmeta ili vjeronauka, većina učenika se, ipak, opredjeljuje za izučavanje predmeta vjeronauka;

2. Većina roditelja iskazuje pozitivan stav prema postojanju predmeta vjeronauka u školama, ističući, kao dobru stranu, mogućnost izbora učenika, odnosno, roditelja o pohađanju, odnosno, nepohađanju tog nastavnog predmeta;

3. Roditelji iz reda manjinskog naroda na određenom području, u pravilu, odbacuju vjeronauk u školi jer smatraju da to razdvaja djecu te njihovu djecu dovodi u nepovoljan položaj;

4. U ponuđenoj mogućnosti odabira drugog nastavnog predmeta umjesto vjeronauka, značajan broj roditelja

ocjenjuje ovu mogućnost kao prihvatljivu;

5. Nastavnici su, u usporedbi sa učenicima i roditeljima, znatno kritičniji prema postojanju vjeronauka kao konfesionalnog predmeta u školama i značajno češće se opredjeljuju za izučavanje nekog od alternativnih predmeta. To je posebno izraženo kod nastavnika u školama sa većinskom bošnjačkom populacijom;

6. Vjerski službenici – predstavnici sve tri konfesije, smataju da je vjeronauk kao nastavni predmet potreban u školi i naglašavaju njegove odgojne vrijednosti. Oni prihvataju mogućnost uvođenja u škole nastavnog predmeta o drugim religijama i kulturama, ali nikako kao alternativni predmet vjeronauci;

78

7. Predstavnici školskih vlasti i politički predstavnici, uglavnom, nemaju negativan stav prema predmetu vjeronauka u školama, ukazujući na njen odgojni značaj, kao i na pravo roditelja da odluče hoće li njihovo dijete pohađati vjeronauk.

3.4 Percepcija me đunacionalnih odnosa

Percepcija međunacionalnih odnosa, kao jedna od kategorija koju smo uključili u istraživanje, se odnosi na stepen poznavanja naroda u BIH (kao, na primjer: običaji, kulturološke i sociološke navike, istorija i sl.), percepciju sličnosti tj. različitosti između 'svog' i 'drugog' naroda te oblike i načine sticanja navedenih znanja tj. informacija. Odgovore na ovakva i slična pitanja smo dobili putem upitnika za učenike i intervjua sa roditeljima, nastavnicima, vjerskim, političkim i školskim predstavnicima.

Poznavanje drugog

Učenici

Odakle ste stekli znanja o drugim narodima?

29

6

10

50

32

22

11

2

15

37

6

7

28

17

17

28

11

13

63

25

36

8

17

36

3

45

63

45

23

42

19

52

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%




Ne znam nista o pripadnicima drugih naroda

Nesto drugo

Na televiziji, na radiju, u novinama ili na internetu

U skoli, od nastavnika

Medju ucenicima u skoli

Medju prijateljima

Kod kuce, od porodice

Iz priloženog grafikona možemo vidjeti da oko 50% učenika informacije o pripadnicima drugih naroda dobija najviše putem sredstava masovnih medija, kao što su TV, internet, radio i sl. Iako iz ovog grafikona ne možemo zaključiti o vrsti informacije koju djeca usvajaju putem medija, ovi podaci nam još jednom potvrđuju značajnost, tj. utjecaj medija na stvaranje i/ili potvrđivanje percepcija, stavova pa i predrasuda. Drugi značajan izvor informacija predstavljaju roditelji (oko 30%), zatim škola i nastavnici (10-20%).

Dolenavedeni citat jednog roditelja iz Banja Luke lijepo ilustrira utjecaj i značaj medija za masovno komuniciranje.

Anketar: Kad posmatrate, dakle, vašu zajednicu u kojoj živite, koliko je prisutno to da se druže djeca različite nacionalnosti?

Roditelj (BL): Ne znam da postoje, mada vidno je da ima razlika.

Anketar: Razlika između djece ili razlika...

Roditelj (BL): Oni nešto znaju o nekoj podjeli.

79

Anketar: Djeca?

Roditelj (BL): Djeca i to dosta znaju.

Anketar: A odakle im to?

Roditelj: Pa mora, ja opet, kad bih rekao sredstva informisanja, mi ih kupimo to, a bez obzira što on ne prati vijesti i dnevnik koji ja gledam, on to čuje. Ne mora on čuti, on prati nešto drugo, ali čuje gledajući televizor, čuje te vijesti, a ovdje je baš karakteristično... ljeto kad je, recimo, raspust, e, onda oni šta dođe stric, daidža, ujak, ovdje ne možeš doći, recimo, na plažu da djeca, e moj će iz Švedske, pošto je dosta otišlo sticajem okolnosti, pa se to malo proširilo i odvelo nekoga svoga da radi tamo itd., e, on će meni poslati ovo, pa on kad dođe.

Iznenađuje podatak da oko 15% djece u općini Bilalovac izjavljuje da ne zna ništa o pripadnicima drugih naroda. Ovaj podatak nam može poslužiti kao inicijalni indikator nedostatka komunikacije i kontakta između pripadnika različitih nacionalnih skupina, koji je, na duge staze, jedan od najznačajnih faktora obnavljanja narušenih međunacionalnih odnosa. Kao primjer navodimo citat jednog političkog predstavnika, koji smatra da ne postoji dovoljno komunikacije između naroda.

Anketar: Znate li kakva je situacija što se tiče škole Kiseljak 1 i Brestovsko? Da li ima danas nekih loših odnosa?

Politički predstavnik: Pa vidite, što se tiče odnosa, koliko ja poznajem jednog i drugog direktora, jako su korektni...Međutim, taj odnos između nastavnika, nema nekih komunikacija.

Ovi podaci nam ukazuju na potrebu za kreiranjem uslova koji će, ne samo omogućiti, već podstaći potrebu za komunikacijom između nastavnog osoblja, a samim tim i učenika. Na primjer, rad na zajedničkim projektima i ciljevima nužno će i podrazumjevati potrebu za kontaktom, komunikacijom, dijalogom i zajedničkim radom.

Učenici

Kakvi su odnosi između naroda u BiH?

30

24

46

26

33

41

21

21

58

50

50

17

28

56

16

32

52

17

26

57

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%

StankoRakita

DositejObradovic



Nesto izmedju

Uglavnom losi odnosi, sukobi, ratovi itd

Uglavnom dobri odnosi

80

Iako većina ispitanih učenika smatra da su međunacionalni odnosi ili loši ili nešto između, oko 20% njih je izjavilo da su odnosi sasvim dobri. Ovdje, naravno, moramo uzeti u obzir činjenicu da učenici koji su bili uključeni u ovo istraživanje potiču, ponajviše, iz tzv. podijeljenih zajednica u okviru kojih imamo fenomen ''dvije škole pod jednim krovom''. No, unatoč ovoj činjenici, jedan značajan broj, kako učenika, tako i drugih (npr., roditelji, predstavnici vlasti i sl.) smatra da odnosi i nisu tako loši.

Da li su međuetnički odnosi u BiH bili bolji prije rata ili sada?

21

42

37

22

55

24

16

63

21

75

25

11

64

25

29

58

13

17

55

28

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%




Nisam siguran

Bolji su bili prije rata

Bolji su sada

Iz gorenavedenih grafikona možemo zaključiti da više od 50% učenika smatra da su odnosi između naroda u BiH bili bolji prije rata nego sada, i da oko 30% njih smatra da su trenutačni odnosi loši, dok njih 50% smatra da su ok – nešto između. U svakom slučaju, vlada percepcija tzv. nemirnih odnosa. Kako bismo ilustrirali ove kvantitativne podatke, navest ćemo nekoliko ilustrativnih citata.

Anketar: Po čemu se vi razlikujete od druge djece?

Učenik 1: Po vjeri.

Učenik 2: Razlikujemo se po roditeljima, po vjeri i po...

Anketar: Kad kažeš po roditeljima, na šta misliš?

Učenik 2: Pa, mislim kad je bio rat, onda se to, kako bi rekao, onda se to nekako sve drugačije promijenilo.Učenik 1: Jer je bio rat između Hrvata i muslimana, građanski.

Učenik 2: Prije nije bilo neka rivalnost, ali sada se mnogo promijenilo.

Direktor škole (Kiseljak 1): Dakle, barem evo ovdje, kod nas, na neki način više jedni druge prihvataju, osjećaju. Znači, ide to postepeno, možda mi to ne primijetimo, ali stvari idu nabolje, ali, svakako, da bi to bilo bolje, ja sam svoje mišlenje, dakle, rekao, da se to objedini da bude zajedničko, na koji način? To trebaju stručnjaci da sjednu i da na neki način naprave nekakav program.

81

Anketar: A, da li se (vaša djeca) druže sa djecom druge nacionalnosti? Da li ima takvih prijatelja?

Roditelj (Ž): Pa ima, znaš da je pričao neki dan.

Roditelj (M): U mene su djeca tako odgojena da nikad od njih nisu, mislim ja sam takav, ne mrzim nikoga koje god je vjere. Bio je rat, bilo je sve, dok sam gore na crti bio, bilo je kod mene zarobljenih Bošnjaka, i dan danas meni ti ljudi dođu ovdje u kuču. Ja nikad nisam bio nastrojen čovjek, da kažem da koga mrzim....

Anketar: Znači, dobri su odnosi?

Roditelj (M): Sigurno, sigurno.

Anketar: Sa kim se druže vaša djeca?

Roditelj (M): Druže se oni sa svakim, što se toga tiče... Igraju se djeca zajedno.

Anketar: Je l' imate prijatelja druge nacionalnosti?

Roditelj: Ma imam.

Anketar: I tu sve funkcionira?

Roditelj: Sve funkcioniše. Ja imam prijatelja Srbina, žena mu Hrvatica i tako. Za mene to nije problem nikakav.

Anketar: A, kako je sad? Kakvi su sada odnosi među ljudima različitih nacionalnosti?

Roditelj (BL): Sarađujemo, radimo, komuniciramo, pričamo, ali nikada ne dotičemo u istoriju. Jer, ljudima se može zamjeriti nešto, on ima svoje mišljenje, ja imam svoje mišljenje.

Anketar: Kakva je sad saradnja, po vama, baš između te dvije nacionalnosti u vašoj lokalnoj zajednici? Kakva je situacija po tom pitanju?

Vjerski zvaničnik (Prozor): Nije idealna, ali, nije idealna, kad kažem tako mislim, recimo, na neke odnose koji su bili ranije i nije idealna, ali sigurno nije ni nešto pretjerano loša. Ima komunikacije, ima razmjene mišljenja, ima međusobnih druženja, i među starijom populacijom i među djecom, tako da, mislim, može li to biti bolje, može li to biti konkretnije, može, ali saradnja, suživot, međusobni odnosi, generalno gledajući, nisu loši.

Iz gorenavednih primjera možemo da vidimo da, unatoč podijeljenosti škole, zajednica u širem smislu i nije istinski još uvijek segregirana. Kao što smo mogli primijetiti iz navedenih citata, vidimo da se pripadnici različitih naroda još uvijek druže, komuniciraju i sarađuju, kao što su uvijek to i činili. Ova observacija nam može poslužiti kao indikator da podijeljenost škola i školskog sistema ne proizilazi iz suštinskog društevnog stanja, već da je možda i nametnuta. Podijeljenost škola, barem na osnovu određenog broja podataka, ne mora uvijek i nužno da odražava istinsko stanje zajednice. Takav jedan fenomen može da bude nametnut, politički kreiran i kao takav podržan od jednog dijela društvene zajednice.

82

Percepcija sli č nosti - razlike izme đ u naroda u BIH

Učenici

U kojoj mjeri su slični Srbi i Hrvati?

5

18

31

30

17

8

37

31

14

10

17

28

28

28

13

13

63

13

11

11

36

31

11

23

13

29

16

19

4

17

43

23

13

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%




Jako su slicni

Osrednje su slicni

Malo su slicni

Uopce nisu slicni

Nisam siguran

U kojoj mjeri su slični Hrvati i Bošnjaci?

18

21

28

26

7

15

12

31

29

13

18

29

18

29

6

13

63

25

8

11

42

36

3

13

43

20

3

20

13

61

20

7

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%




Jako su slicni

Osrednje su slicni

Malo su slicni

Uopce nisu slicni

Nisam siguran

83

U kojoj mjeri su slični Bošnjaci i Srbi?

7

42

25

19

7

8

65

10

6

10

24

24

24

24

6

88

13

6

39

31

22

3

27

40

17

10

7

26

41

11

15

7

0%

20%

40%

60%

80%

100%




Jako su slicni

Osrednje su slicni

Malo su slicni

Uopce nisu slicni

Nisam siguran

Iz gorenavedenih grafikona možemo vidjeti da učenici koji su bili uključeni u ovo istraživanje velikim dijelom percipiraju sličnosti između tri konstitutivna naroda. Naravno, percepcija tih sličnosti je veoma varijabilna i postojana. Najviše sličnost percipiraju između Srba i Hrvata (u prosjeku između 60-70%), dok najmanje između Bošnjaka i Srba (u prosjeku oko 30%). U svakom slučaju, kvalitativni podaci dobiveni putem intervjua i fokus grupa potvrđuju da je percepcija sličnosti mnogo značajnija od percepcije različitosti.

Anketar: Družiš li se sa djecom koja su različita?

Učenik: Da.

Anketar: Različita po čemu?

Učenik: I po vjeri i po boji.

Anketar: Koliko ti je to važno, uopšte?

Učenik: To mi, uopšte, ne igra nikakvu ulogu, važno mi je da smo samo dobri prijatelji.

Anketar: A, kako prihvataju djeca vaša, recimo, kad pričaju djeca iz hrvatske škole - hrvatski jezik?

R1: Pa to je za mene isto, nema razlike.

84

R2: Tu su male razlike. Anketar: A, na koji način im ukazujete da se oni po određenim karakteristikama razlikuju od druge djece? Kako ih učite o tome ko su i šta su u odnosu na druge?

Roditelj (BL): Pa ništa, to su djeca kao i vi što ste djeca, samo različite vjeroispovijesti, i oni uče i izučavaju ovo, pa ovo. To je sve isto. Vi isto učite matematiku, fiziku, hemiju i isto vas čeka u životu. Sve se mora raditi, da se mučite kao i oni. I samo je ta razlika, nema druge razlike. Nema ni inače, ne samo kod nas ovdje, nego bilo gdje u svijetu...

Anketar: Koliko primjećuješ razlike među djecom?

Učenica (BL): Pa, barem u našem razredu nema toliko razlike, samo ta vjeronauka. Samo u vjeronauci, znači. Inače nema te razlike.

I ovdje vidimo da percepcija sličnosti nadvladava percepciju različitosti koja ne mora uvijek i nužno biti detrimentalna za postojeće društvene odnose. Ovi podaci, iako dobiveni na malom uzorku, nam ukazuju na postojanje 'dobrih', tj., povoljnih uslova za obnavljanje narušenih i kreiranje novih međunacionalnih odnosa. Naime, percepcija sličnosti između pripadnika različitih naroda može poslužiti kao dobra početna osnova za kreiranje, obnavljanje ili održavanje društvenih odnosa.

Stepen kontakta sa drugim

Kvantitet i kvalitet kontakta sa pripadnicima drugih naroda je jedan o najznačajnijih i najefikasnijih socio-psiholoških faktora usmjerenih ka obnavljanju narušenih ili uspostavljanju novih odnosa. Međutim, i u svrhu uspostavljanja uslova neophodnih za ovakvu vrstu kontakta, potrebno je da obje strane iskažu spremnost ka komuniciranju i dijalogu. No, to nije uvijek slučaj. Vidi primjer dole:

Vjerski zvaničnik (Prozor): Uvijek sam govorio: „Poštuj drugog, ako ne poštuješ tuđe, znači ne voliš, ne cijeniš svoje.“, međutim, imam osjećaj, imam utisak, od koga nikako ne mogu da pobjegnem, a to je da sa druge strane nema interesa. Evo, recimo, banalni primjeri, između nas, vjerskih lidera, evo ovdje u lokalnoj zajednici, nema neke saradnje. Znači, to je jako problematično. Ja imam saradnju sa gvardijanom sa Šćita, jednim jako finim čovjekom. Ja sam izrazio želju, živimo tu zajedno, radimo tu, predvodimo naše vjerske zajednice, zalažemo se, pričamo ljudima kako smo za toleranciju, za dijalog, a mi prvi ne komuniciramo i to je ružno, i on je, naravno, odmah prihvatio i imamo sad jako lijepu saradnju, dok sa kolegom ovdje u gradu apsolutno nemam nikakvog kontakta. Pokušavao sam, pozivao ga da sjednemo zajedno, da se upoznamo, ali, jednostavno, odgovora, želje i htijenja sa druge strane nema. Mislim da je to jedna pogubna stvar, jer može on sutra pričati koliko god hoće na misi, na nekoj propovijedi o potrebi suživota, kad on sa mnom nema tu komunikaciju, to je šuplja priča. Isto tako, mogu i ja govoriti o potrebi, o zajedničkom životu, o svemu tome, ukoliko ja prvi to ne praktikujem, onda, po meni, to je priča koja nema neke posebne svrhe. Tako da rezimiram, znači mi vjerski, da kažem, lideri ove lokalne zajednice možemo učiniti puno, ali taj proces, obzirom da živimo i da ovu lokalnu zajednicu sačinjavaju dvije nacionalnosti, znači, taj proces mora biti obostran. Bez toga, ja mislim, nema nekog velikog efekta.

Sa druge strane, određeni ispitanici smatraju da trenutačno, čak i u sredinama sa podijeljenim školstvom, postoje uslovi za uspostavljane kontakta sa pripadnicima drugih naroda.

85

Anketar: Šta mislite da li djeca koja danas odrastaju, znači, koja se školuju u takvim sredinama, u školi gdje nemaju mogućnosti imati prijatelje druge nacionalnosti, da li je to za njih prednost u njihovom psiho-socijalnom razvoju ili je nedostatak?

Pomoćnik načelnika za društvena pitanja (Prozor): Koji nemaju kontakta sa drugom?

Anketar: Da.

Pomoćnik načelnika za društvena pitanja (Prozor): Pa dobro, sigurno da je nedostatak. Mislim, ono je uvijek, čovjeka je bolje doživjeti ovako kroz neki kontakt nego što si pročitao na radiju i televiziji, mislim osobno iskustvo je uvijek prvo, ali, evo, mi nemamo tih nekakvih situacija. U nas gdje je bila višenacionalna sredina prije rata i sada je, recimo. Mi sada imamo, konkretno, evo, ovdje imamo dvije škole, ta se djeca tu sreću, sreću se njihovi nastavnici. Poslije nastave viđaju se kad čekaju autobus i ovako i onako. Jednostavno, doduše, u učionici je to odvojeno.

Anketar: Druže li se ta djeca?

Pomoćnik načelnika za društvena pitanja (Prozor): Pa, ja mislim da jesu. Evo, ima idu i gore u srednju školu Bošnjaci, a ne samo, evo mi sutra imamo Male olimpijske igre. Mi to organiziramo, mislim, možda ne može taj proces, budući da je bila ta razdvojenost, ne može to odjednom, ali tu ne bi trebalo biti nikakvih problema.

Podaci dobiveni ovim istraživanjem (kako kvantitativni, tako i kvalitativni) nam pokazuju da ispitanici uočavaju stanje narušenosti međunacionalnih odnosa kao posljedicu proteklih ratnih dešavanja. Iako nismo ovim istraživanjem obuhvatili faktore koji bi mogli utjecati na kreiranje takve percepcije, poznato je da postoji niz socijalnih faktora koji značajno mogu utjeati na primanje, interpretiranje i zaključivanje dobivenih informacija. Tako, na primjer, faktori koji mogu utjecati na činjenicu da učenici velikim dijelom smatraju da su međunacionalni odnosi narušeni su sljedeći: činjenično, tj., trenutačno stanje u užem i širem društvenom kontekstu, vlastita pozitivna i negativna iskustva, utjecaj stavova roditelja, vršnjaka i nastavnika, kao i sredstva masovnih komuniciranja (TV ili internet).

Na temelju provedenog istraživanja mogu se izvesti sljedeći

Zaključci:

1. Za oko 50% anketiranih učenika osnovni izvor informacija o drugima su sredstva masovnih medija (TV, radio, internet...). Za 30% učenika su to roditelji, dok su za 10%-20% njih to škola i nastavnici

2. Istraživanje nije bilo usmjereno na vrstu i kvalitet informacija koje učenici dobijaju od gorenavedenih izvora, ali je evidentno da mediji igraju najznačajniju ulogu u oblikovanju svijesti o drugima i da je njihov utjecaj na formiranje stavova, te dakle i mogućih predrasuda, u percepciji drugog izuzetno velik;

3. Podatak da oko 15% anketiranih učenika, u jednoj od općina u kojima je provedeno istraživanje, nema nikakvih informacija o pripadnicima drugih naroda vrlo je indikativan i ukazuje na potpuno odsustvo komunikacije između pripadnika različitih nacionalnih skupina, kao i na odsustvo akcija školskih vlasti u kontekstu njihove uloge i odgovornosti za promoviranje tolerancije i razumijevanja drugog i drugačijeg, te njenog dinamičnog partnerstva sa roditeljima i lokalnom sredinom;

4. Većina anketiranih učenika ocjenjuje da su odnosi između naroda u Bosni i Hercegovini „nešto između“ – ni loši, ni dobri, a 20% učenika smatra da su ti odnosi „sasvim dobri“;

86

5. Više od 50% učenika smatra da su odnosi između naroda u Bosni i Hercegovini bili bolji prije rata, pri čemu se iz navedenih odgovora ne može eksplicitno zaključiti da li oni te odnose danas percipiraju kao generalno loše ili kvalitet tih odnosa percipiraju samo u smislu relacije/poređenja „bolji“ - „lošiji“ u odnosu na nešto;

6. Velika većina učenika percipira sličnosti između tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini, pri čemu je ova percepcija znatno uočljivija i daleko značajnija od percepcije različitosti. Čak i kada uočavaju određene međusobne razlike (u vjeri, kulturi, jeziku i slično), većina učenika, kao i roditelja, ne vidi te razlike kao prepreku za njihove svakodnevne kontakte i druženja;

7. Premda pojedine kategorije ispitanika u fokus grupama različito ocjenjuju stepen kontakata sa drugima, zajednički stav je da uspješnost ovih kontakata zavisi od obostrane spremnosti za dijalog i bolju saradnju.

3.5 Diskriminacija u školi

Važan segment istraživanja, razumljivo, bio je u vezi sa diskiriminacijom djece u školama, što, nažalost, i nije tako rijedak slučaj. Ovo su neki od značajnijih podataka do kojih se došlo u toku istraživanja:

Učenici

Da li si u školi doživio da te neko vrijeđa na nacionalnoj ili vjerskoj osnovi?

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

100




Da

Ne

U odgovorima na ovo pitanje učenici su potvrdili da vrijeđanje na nacionalnoj ili vjerskoj osnovi nisu rijetka pojava u školama. Zastrašujuća je činjenica da je svako dijete ispitano u ovom istraživanju u Osnovnoj školi “Brestovsko” u svojoj školi doživjelo vrijeđanje na vjerskoj ili nacionalnoj osnovi. Nešto drugačija, ali ne manje zabrinjavajuća, je situacija u školi “Alija Isaković”, odnosno, “Kiseljak 1”. Odgovori učenika sa područja Prozora ukazuju kako je i osjećaj sigurnosti vezan za pripadnost nacionalnoj grupi koja je dominantnija u lokalnoj zajednici, odnosno, da se sigurnijom osjećaju djeca koja su pripadnici većinskog naroda u toj lokalnoj zajednici. Uočljive su razlike između pomenutih škola i škola koje karakteriše realnost dominantno većinskog naroda, i to u tome kako djeca percipiraju školsko okruženje kada je riječ o sigurnosti. Odgovori sugeriraju da se osjećaj nesigurnosti ponovo može vezati za nacionalni kontekst.

87

Učenici su nam pričali o tome koliko se sigurno osjećaju u svojoj školi:

Ž: Pa, ja nisam od prvog razreda bila ovdje. Ja sam bila u „Safvet beg Bašagić“ školi, kod I gimnazije, i ja sam bila jedina katolkinja, katoličke vjeroispovijesti, i meni su govorili: „Ti si katolkinja, ti ne vjeruješ u Boga.“, i tako te stvari.V: Kako si se osjećala?Ž: Pa, ja sam bila I razred, tako da nisam ni znala uopšte šta oni govore. Sad to razlikujem.

V: Ali, evo, pitat ću vas ovako. Jeste li se vi našli u sličnoj situaciji kao Mirna, da ste po nečemu bili drugačiji, da ste se osjećali loše ili nešto slično?O: Pa jesmo. O: Pa kad idemo u školu nekad nas vrijeđaju.O: Jer, imamo dvije škole pod jednim krovom i mnogo puta su nam opsovali majke, nacionalno nas vrijeđali i nekad i po izgledu je to, a ne po nacionalnom....V: Koliko često se to dešava?O: Nije baš često, ali eto.V: Nije baš svaki dan, je li?O: Ne.O: Kako se odnosimo prema njima, tako i oni prema nama.

V: ... pa ko prvi počne?O: Pa zavisi ko prvi počne.O: Mislim, najčešće oni vrijeđaju našu vjeru i Rome. O: To je uvijek bilo. Uvijek je bilo muslimani se druže sa muslimanima, a Hrvati sa Hrvatima. Nikad nismo imali nešto zajedno, kao što su, na primjer, imali naši roditelji.V: A, ti kad kažeš da te zadirkuju i kad dođeš u tu situaciju, vratiš im to. Na koji način, šta im vi kažete?O: Pa i mi njima opsujemo nešto, jer ako šutimo, oni još više počnu tako, i tako jedino riješimo, na taj način da jedni drugima opsujemo.O: Bilo je par situacija da su našu prijateljicu gađali kamenjem, udarali je, i to ne od strane dječaka već od strane jedne djevojčice.

V: Kako se druga djeca ponašaju?Ž: Pa to nije, mislim, po meni, taj nemam problem, da oni mene provociraju zbog toga ili bilo šta drugo, već jednostavno se osjeti ono, kad uđem poslije vjeronauke, osjeti se tu da smo nekakav višak.

Ovo su samo neki od komentara koji šalju vrlo snažnu poruku svakom onom ko je na bilo koji način vezan za obrazovanje i obavezuje ga da čini ono što je moguće i treba kako bismo pomogli našoj djeci da odrastaju i uče bez osjećaja straha.

88

Da li si van škole doživio da te neko vrijeđa na nacionalnoj ili vjerskoj osnovi?

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

100




Da

Ne

Odgovori učenika ukazuju da je okruženje van škole još nesigurnije za učenike kada je u pitanju nacionalni i vjerski kontekst. Značajno veći procenat ispitanih u svakoj od škola doživio je vrijeđanje na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, s tim da je, ponovo, na području škole “Brestovsko” - svako dijete doživjelo vrijeđanje na nacionalnoj ili vjerskoj osnovi.

Evo kako to izgleda rečeno riječima naših učenika:

V: Ali, evo, da vas pitam. Koliko se često tako dešava da vas neko povrijedi, da vam neko nešto opsuje, da bude tako neki konflikt? Je l' svaki dan?M: Kad pođemo kući, najčešće.V: Kad se završi nastava.Ž: Još kad nemamo posebno svoju kuhinju, mi dole kad idemo, jednom mi se desilo kada sam išla da su me pljuvali.M: Guraju nas.Ž: Guraju, mogu te udariti.V: Kako oni znaju ko ide u koju školu?Ž: Znaju. Već idemo nekoliko godina. Kad nas ima malo, i tako mi poznajemo jedni druge.

V: Je li se ti osjećaš sigurno kada izađeš vani?M: Kada sam u blizini svoje kuće, sigurno se osjećam.

Bilo je i učenika koji imaju i drugačije iskustvo, što će reći da imamo nešto čega se trebamo držati i od čega trebamo krenuti.

V: Svi spremni da se druže i da...O: Čestitamo im praznik, tako i oni nama, i poštujemo kada oni imaju svoj praznik i ne ometamo im. Na primjer, za Božić njihov, ne uništavamo jelke i poštujemo njihovo kao što i oni naše. O: Ali, opet, ima djece koja dođu i unište, i onda se osjećaju povrijeđeno i onda mnogi nas izbjegavaju, iako nismo mi krivi.

89

O: Da, i sa tom djecom se i ne družimo. Izbjegavamo ih. Evo, mi smo sada osmi razred, imaju i gore osmi razredi. Kad mi imamo u kabinetu engleskog i informatike čas, mi sa njima jako, jako dobro pričamo i družimo se, ali sa pojedincima ne možeš ni komunicirati. Kad te vide, ono, hoće im nešto biti.

Interesantno je da, prema riječima učenika, gotovo još niko nije pokušao tražiti načine i puteve koji će graditi pozitivnu komunikaciju i odnose među učenicima.

V: Kako kad se desi takva situacija, je li se to onda završi tako da vi njima vratite i - nikom ništa? Jeste li ikad pokušali razgovarati sa nastavnicima, na kraju, sa tom djecom? Ono, hajde da malo razgovaramo na normalniji način: zašto ti mene vrijeđaš? Jeste li pokušali na taj način razgovarati i riješiti na taj način?O: E, nismo pokušali.O: Djevojčice pokušavaju, ali kod muškaraca...

Da li si primijetio da se neko u školi ponaša loše prema djeci jer su druge vjere ili nacije?

44

39

17

16

60

24

74

11

16

50

13

38

29

54

17

73

20

7

49

36

15

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%




Nisam siguran

Ne

Da

Odgovori ispitane djece dali su zabrinjavajuće podatke. Iako možemo govoriti o uslovljenosti nacionalnim kontekstom karakterističnim za školu koju dijete pohađa, nemoguće je zamisliti kako je odrastati i učiti u okruženju u kojem je 74% učenika bilo svjedokom kršenja osnovnih dječijih prava, svjedokom lošeg ponašanja prema djeci samo zato što su djeca druge nacionalnosti ili vjere. Izraženiji osjećaj nesigurnosti u lokalnoj, odnosno, školskoj zajednici imaju djeca-pripadnici manjinskog naroda, što je i razumljivo, budući da su, sudeći prema njihovim odgovorima, češće bili žrtve lošeg ponašanja i vrijeđanja.

Nastavnici

Da li ste primijetili da se neko u školi ponaša loše prema djeci samo zato jer su druge vjere ili nacije?

90

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

100




Da

Ne

Odgovori učenika na prethodna pitanja, te odgovori nastavnika na pitanje da li se u njihovoj školi neko loše ponaša prema djeci jer su djeca druge nacionalnosti, osnov je na kojem možemo temeljiti zabrinutost. Ilustracije radi, uporedit ćemo odgovore učenika i nastavnika u Osnovnoj školi “Brestovsko”. Naime, svi ispitani učenici naglasili su da su doživjeli vrijeđanje na nacionalnoj ili vjerskoj osnovi ili su bili svjedoci lošeg ponašanja prema djeci samo zato što su pripadnici druge nacionalnosti, dok su svi ispitani nastavnici iz iste škole izjavili kako nisu primijetili da se neko u školi loše ponaša prema djeci jer su pripadnici druge nacionalnosti ili vjere. Razlozi potpuno suprotnih odgovora mogu biti različiti, ali je pitanje ako zatvaramo oči pred diskriminacijom bilo koje vrste, ili je negiramo, pitanje je, dakle, kako ćemo raditi na tome da diskriminacija prestane biti dio školskog konteksta i glavno obilježje života naših učenika!?

Da bismo slikovito prikazali situaciju u školama, odnosno, osjećaj djeteta, sa jedne, i negiranje pojave lošeg odnosa prema djeci druge nacionalnosti, s druge strane, navodimo njihove riječi:

Učenica: Mislim, različite su, znači, škole koje su i kod nas takve, ali, znači, nije baš zbog boje očiju. Znači, zbog drugačijih...Voditelj: Nego, zbog čega?Učenica: Pa, na primjer, da su druge vjere većina, znači, to vjeronauka. Znači, ono, na primjer, ja ne idem na pravoslavnu vjeronauku, znači, oni me već izdvajaju. Na neki način, ali to nije toliko vidljivo. Znači, ali, ipak, ono...Voditelj: Je li ti to osjećaš?Učenica: Pa osjećam, znači, ne od sviju. Znači, od nekih pojedinaca, ono... Kada trebam ići ja na vjeronauku i kad trebam izaći sa njihovog časa radi drugog časa, mislim.Voditelj: Kako se ti osjećaš?Učenica: Mislim, da se ja tu pitam, znači, ja ne bih da uopšte ima vjeronauka. Znači, ono, osjećam se, nekako, tužno, jednostavno - odbačeno! Voditelj: Kako se druga djeca ponašaju?Učenica: Pa, to nije, mislim, po meni, taj nema problem, da oni mene provociraju zbog toga ili bilo šta drugo, već, jednostavno, se osjeti ‘’ono’’, kad uđem poslije vjeronauke, osjeti se tu da smo nekakav višak. Voditelj: Osjećate se drugačije u odnosu na drugu djecu?Učenica: Da, da.Voditelj: Kako se ti osjećaš zbog toga?Učenica: Zbunjena sam, jednostavno.

Učenica: Pa, na primjer, govore o svojim roditeljima kako su, ta politika, znate, to, pa se za Kosovo to, Jednostavno, ja se ne želim miješati u to. Jednostavno, to mene ne zanima! Teme, znači, koje mene ne

91

zanimaju, na neki način me uvrijedi tako. Znači, jednostavno, ja to izbjegavam! Oni to znaju, da ja to izbjegavam, i, jednostavno, ono, ako ne žele da ja budem sa njima, oni to počnu pričati i, znači, ja ću otići. Voditelj: Ali, mislim, kad ti odeš, ode li i tvoja najbolja prijateljica ili odeš ti sama?Učenica: Ne, ne ode samo moja najbolja prijateljica, već oni, jednostavno, ima dosta nas u razredu... kod mene. Znači, svi gledaju da smo svi zajedno, a ima, možda, dvoje-troje koji o tome pričaju. Znači, svi odu! Ja odem i otići će svi za mnom. Znači, eto, takvi smo!

I neka djeca, kako nam ova učenica kaže, pokazuju osjetljivost i suosjećaju sa drugaricom. A, evo kako to posmatraju nastavnici ili rukovodstvo škole:

Nastavnica: Ja nisam primijetila nikakvo šikaniranje, imala sam da su djeca druge nacionalnosti išla, evo, već sam dvije generacije gdje sam djecu vodila na ekskurziju, gdje su obavezno sa nama išla djeca druge nacionalnosti, ako nisu bili ovi većinski predusretljiviji prema onome što je druge nacionalnosti, upravo da se on ne bi osjećao odbačeno, ništa drugačije nisu postupali prema njemu zato što je druge nacionalnosti, nego prema drugu iste nacionalnosti.

Direktor: Sad, ako gledamo na diskriminaciju vjersku, ja sam rekao to, ne vidim da neke, nisam čuo primjera takvih. A, sad, ono, neka dječija prava, ako se ravna ostala dječija prava, ne vidim. Ne krše se nešto bitno. Nemamo nekih, nismo imali nekih vidljivih. Znači, da se krše dječija prava, vjerovatno bi reagovali i roditelji i, ne znam, neke institucije!? Mi, za sada, nemamo nekih drastičnih, čak u školama nemamo nekih ni drugih problema... da ima nekih nasilničkih grupa, da ovo, da ono. Zaista, takvih nemamo, jednostavno.

Veoma je interesantno uporediti ove dvije percepcije klime koja vlada u školi. Naravno, da to nije i ne može biti crno-bijelo, ali, ukoliko znamo da postoji ovo što su nam ispitanici kazali, ne može se ne raditi na tome. Možda je ovo još jedan od primjera gdje se površno prilazi problemu, ne dirajući i ne ulazeći u suštinu.

Da li ste primijetili da se neko u školi ponaša loše prema zaposlenima jer su druge vjere ili nacije?

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

100



Da

Ne

Ispitani nastavnici nisu primijetili da se neko u njihovom kolektivu loše ponaša prema zaposlenima samo zato jer su druge vjere ili nacije. Izuzeci su nastavnici iz osnovnih škola “Alija Isaković” i “Brestovsko”. Interesantno je kako izvjestan procenat nastavnika u Osnovnoj školi “Brestovsko” primjećuje loš odnos prema kolegama koji nisu iste vjere ili nacije, a kada su djeca u pitanju, tvrde da toga nema.

U drugim, pak, školama, prema riječima nastavnika, nema posebno loših primjera, iako se u nekima od njih odnosi među nastavnicima svode na:

Voditelj: Kako vi sa svojim kolegama? Kakav odnos imate, saradnju?

92

Nastavnik: Lijep - pozdravimo se.Nastavnik: Pozdravimo se učtivo, ali imam osjećaj da oni ne smiju da stanu sa nama.Voditelj: OK. To svakako. Posebno ćemo sa njima isto razgovarati na ovu temu, pa ćemo čuti njihovo mišljenje.Nastavnik: I tako, počastimo se: mi njih za Bajram, oni nas za Božić, Uskrs. Eto tako. Nastavnik: Ako ima problema između djece, učitelji to rješavaju.Nastavnik: Ali ne sjedimo, ne pijemo kafu, samo ovo.

Roditelji

Da li je Vaše dijete u školi doživjelo da ga neko vrijeđa na nacionalnoj ili vjerskoj osnovi?

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

100




Da

Ne

Odgovori koje su dali roditelji na isto pitanje vrlo su slični odgovorima učenika. I roditelji uočavaju nerijetku pojavu da njihova djeca u školi doživaljavaju vrijeđanja na nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Ponovo se, kao vrlo indikativan, uočava podatak, koji potvrđuje prethodne odgovore učenika u školi “Brestovsko”, da je više od 70% roditelja izjavilo kako su njihova djeca doživjela vrijeđanje na nacionalnoj ili vjerskoj osnovi. Također, u odnosu na odgovore nastavnika, evidentna je drugačija percepcija ove pojave od strane roditelja.

Da li je Vaše dijete van škole doživjelo da ga neko vrijeđa na nacionalnoj ili vjerskoj osnovi?

93

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

100




Da

Ne

Isto kao i kod učenika, odgovori roditelja sugeriraju na prilično visok stepen nesigurnosti vanškolskog okruženja, misleći, pri tome, na međunacionalne/međuvjerske tenzije. Sigurnost se, u odnosu na školsko okruženje, doživljava još lošije kada je u pitanju školska svakodnevnica djece u sredinama u kojima se dogodio značajniji povratak, kao što su Kiseljak i Prozor.

Da li ste primijetili da se neko u školi ponaša loše prema drugoj djeci jer su druge vjere ili nacije?

8

71

22

6

73

22

37

32

32

25

25

50

13

58

29

38

38

24

24

51

24

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%




Nisam siguran

Ne

Da

Za razliku od nastavnika, roditelji su - istina, u nešto manjem procentu nego što je to slučaj sa njihovom djecom, ali to je i logično - u školi bili svjedoci lošeg ponašanja drugih prema djeci samo zato što su pripadnici druge vjeroispovijesti.

94

Zaključci:

1. Većina ispitanih učenika i roditelja je istakla da vrijeđanje, pa čak i loše ponašanje, učenika samo zato što su druge nacionalnosti i vjere - nije tako rijetka pojava u školama;

2. Veliki broj ispitanih učenika bio je žrtva vrijeđanja i lošeg odnosa samo zato što su druge vjere i nacionalnosti. Ako ne to, onda su bili svjedoci vrijeđanja druge djece;

3. Vrijeđanje i maltretiranje djece, samo zato što su druge nacionalnosti i vjere, još je prisutnije van škole, odnosno, u neposrednom životnom okruženju;

4. Ogromna, gotovo 90%-tna, većina nastavnika ne uočava pojavu vrijeđanja ili maltretiranja djece- pripadnika druge nacionalnosti i vjere u njihovim školama;

3.6 Stavovi o integriranom i podijeljenom školstvu

Nastavni proces u odgojno-obrazovnim ustanovama u Bosni i Hercegovini odvija se po nastavnim planovima i programima koje usvajaju nadležne obrazovne vlasti – ministarstva obrazovanja na nivou entiteta Republike Srpske i kantona u Federaciji BiH, te Odjel za obrazovanje BD BiH (za odgojno-obrazovne ustanove na području Brčko Distrikta). To, praktično, znači da se na području cijele zemlje primjenjuje 12 nastavnih planova i programa, za svaki nivo obrazovanja. U skladu sa odredbama Okvirnog zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini, u sadržaje nastavnih planova i programa trebaju biti uključeni i sadržaji Zajedničkog jezgra, kao i sadržaji tzv. školskog kurikuluma, koji, u skladu sa školskom autonomijom, kreira i realizira svaka škola prema specifičnim potrebama svojih učenika i lokalnog okruženja. U ovom trenutku se, u odgojno-obrazovnoj praksi, nastavnom procesu i svakodnevnoj komunikaciji, uglavnom govori o tri osnovna nastavna plana i programa: na bosanskom, srpskom i hrvatskom jeziku, sa posebnim naglaskom na tzv. nacionalnu grupu predmeta, koja podrazumijeva maternji jezik, istoriju, geografiju i umjetnost.Kakve to refleksije ima na učenike i školsku atmosferu, naročito u onim školama u kojima se nastava odvija po dva različita nastavna plana i programa, najbolje ilustriraju sljedeći primjeri:

PROZOR/RAMAV: [...] Dvije škole su pod jednim krovom i željela bih čuti Vaš stav i Vaše mišljenje o tom takvom vidu funkcionisanja školstva. Kakvo je Vaše mišljenje? Ž: Što se tiče svega, prva smjena nema kontakta sa drugom školom, samo mi iz druge smjene. Učenici nisu se međusobno, kako bih rekla, socijalizirali da se jedni sa drugima igraju. Dolazi do sukoba! Recimo, mi imamo učenike nižih razreda, oni ne smiju ići u wc od onih stariji, učenika starijih razreda. Klima baš nije sasvim normalna, što se tiče svega. Sa kolegama smo sasvim dobri, ali, isto, tu nema nekog prijateljstva, čisto poslovno, dakle. Imamo poslovne odnose, ali nekog prijateljstva, druženja - nema. Sve je odvojeno.V: Kako Vama to izgleda? Ž: Kada sam došla u drugu smjenu, meni je to bilo tako ružno. Sam početak, da, recimo, mi pijemo posebno kavu, oni posebno kavu, da jedni druge ne nudimo. Ali, ja sam se za godinu dana, kako radim u drugoj smjeni, dvije godine, navikla na tu klimu. Mi jedni druge poštujemo, ali neke velike suradnje - nema. Jedan korektan odnos, ali čisto poslovan odnos. Meni to ni sa djecom nije u redu, da dolazi često do sukoba, ne znam

Učenici

Šta misliš, da li sva djeca treba da uče iz istih udžbenika ili da svi narodi imaju svoje?

95

63

20

2

16

66

25

9

42

37

5

16

88

13

75

22

3

60

30

10

17

79

4

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%




Neodlucan sam

Nesto drugo

Svako treba da ima svoje udzbenike

Svi treba da imaju iste udzbenike

Kada su u pitanju stavovi učenika o korištenju zajedničkih udžbenika, postoje značajne razlike: u pet škola većina učenika se zalaže za zajedničke udžbenike, dok u dvije škole smatraju da svi narodi trebaju imati svoje udžbenike. Interesantno je da se u Osnovnoj školi „Brestovsko“ niko od učenika nije izjasnio pozitivno o ideji korištenja zajedničkih udžbenika. U Osnovnoj školi „Kiseljak I“, s druge strane, tokom jedne od fokus grupa učenici navode mogućnost zajedničke nastave za maternji jezik:

Voditelj: Je l' mislite da bi se moglo da bude zajednički, jedan maternji jezik, i da svi istovremeno učimo svoj jezik? I hrvatski i bosanski - istovremeno.Ž: Ja mislim da može.M: Nema neke razlike puno, ali ...Voditelj: A, kako bi nazvao taj jezik? Evo, recimo, da svi učimo jedan jezik, kako bi se zvao a da svi budu sretni? Imate li vi neki prijedlog?M: Bosansko-hrvatski.O: Ne moramo mi sada učiti strogo bosanski ili strogo hrvatski ili bilo koji drugi, moglo bi se tu nešto zajedničko izvući iz toga.

96

S škola

P24. Djeca

različitih

nacionalnos

ti trebaju

pohađati

istu školu.

P24. Srpski,

hrvatski i

bosanski jezik

su toliko

različiti da je

nemoguće

organizirati

nastavu u

istom razredu

za djecu razli

P24. Kroz

nastavu, djeca

bi se trebala

upoznati sa

kulturom,

jezikom i

tradicijom svih

naroda koji

žive u BiH

P24.

Nastava bi

trebala

više

razvijati

osjećaj

pripadnost

i BiH

P24. U

nastavi se

dovoljno

uči o

drugim

narodima

koji žive u

BiH

P24. Djeca

različitih

nacionalnosti

bi trebalo da

se druže

samo u

okviru

vannastavnih

aktivnosti

P24.

Nastava bi

bila bolja

kad bi u

razredu bilo

djece raznih

nacionalnos

ti

P24. Uvijek

bih radije

išao/la u

jednonaciona

lnu školu

nego u školu

u koju idu

djeca

različitih

nacionalnosti

P24. Volio

bih/voljela

bih da

učestvujem u

programu

razmjene

učenika sa

školama iz

drugog

entiteta

P24. O

nekim

narodima u

našim

udžbenicim

a pišu samo

loše stvari

St Stanko

Rak Rakita4.19 2.13 4.41 3.31 3.64 1.66 3.40 2.67 3.59 2.10

Dos Dositej

itej Obradović3.62 2.90 4.38 4.43 3.38 2.65 2.48 3.67 2.98 2.08

Kis Kiseljak 1 2.74 2.44 4.44 4.42 3.00 1.83 3.39 3.17 4.11 2.17

Bres Brestovsko 1.12 2.12 3.25 2.00 2.25 2.00 1.00 3.75 1.25 1.50

O s Osman

Nuri NuriHadžić4.31 1.71 4.47 3.83 4.00 1.61 4.08 1.56 3.44 1.81

Ali a Alija

Is Isaković2.74 2.94 4.03 3.61 3.34 3.26 2.74 3.42 3.35 2.61

Ma Marko

Mm Marulić 2.04 3.62 4.02 3.15 3.32 2.73 1.77 4.08 2.48 2.04

3.51 2.56 4.28 3.56 3.50 2.15 2.99 3.01 3.21 2.13

Većina učenika koji su učestvovali u istraživanju misle da djeca različitih nacionalnosti trebaju pohađati istu školu. Učenici koji pohađaju školu u Sarajevu imaju najpozitivniji stav po ovom pitanju, dok najnegativniji imaju učenici koji dolaze iz Osnovne škole „Brestovsko“. Općenito, ova se škola izdvaja svojim negativnim stavom u vezi sa integriranim školstvom. Kada govorimo o mogućnosti organiziranja zajedničke nastave za djecu različitih nacionalnosti, upravo u navedene dvije škole interesantna je obrnuto proporcionalna veza između stavova o zajedničkom pohađanju nastave i stavova o različitosti srpskog, hrvatskog i bosanskog jezika. Učenici Osnovne škole „Marko Marulić“, slično kao i u slučaju zajedničkih udžbenika, imaju veoma slične stavove kao i učenici Osnovne škole „Brestovsko“. Većina učenika smatra da je dobro da se kroz nastavu upoznaju sa kulturom, jezikom i tradicijom svih naroda u BiH i da je ovakav vid edukacije već prisutan u školama.Iz razgovora sa učenicima vidljivo je da postoji želja za zajedničkim pohađanjem nastave, ali da su još uvijek prisutne prepreke, najčešće one u vezi sa ratnim dešavanjima i posljedicama koja su ista uzrokovala:

SARAJEVOVoditelj: Da se ne dijele škole?M: Da, da se ne dijele po rasi!,Pa, i ovi iz Istočnog Sarajeva da ne prelaze toliki put, da ne prelaze toliku kilometražu, da mogu ovdje ići, ovdje im je blizu škola, da uopšte ne shvataju našu školu kao da je neka prijetnja za njih, da je ovdje veliko nasilje. Ja smatram da je to veliki problem u našoj državi i da je to potrebno da se riješi. To bi, mislim, bilo najvažnije.

KISELJAK

97

Voditelj: Dobro, s obzirom na to da u vašoj školi, u stvari, imaju dvije škole, da li biste željeli da se to promijeni?O: Pa bi, što ne bi!?Voditelj: Kako, na koji način? Šta biste uradili? O: Pa samo jednu.V: Jednu školu, je li?O: Da.O: Knjige bi mogli, ono, uvijek svima je jezik problem. (...) I po vjeronaukama, ne moramo mi sad svi ići na vjeronauku za muslimansku djecu ili vjeronauku za katoličku djecu. Neka svako ide na svoju, a da na ostale časove idemo zajedno. O2: Ne bih ja volio.Voditelj: Zašto? To je OK, imamo različito mišljenje i to je sasvim u redu, ali bih željela da čujem - zašto? O2: Zato što u nas roditelji sad znaju što je bilo i ima puno ljudi koji su poginuli.

Nastavnici

Da li nastavnik treba predavati predmete iz nacionalne grupe predmeta ako i sam nije pripadnik te etničke grupe?

46

17

38

64

29

7

64

27

9

60

40

54

42

4

80

20

9

18

73

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%




Ne treba

Treba, ako se sluzi jezikom tog naroda

Treba

Za većinu nastavnika u školama obuhvaćenim istraživanjem ne predstavlja problem ako nastavnik koji predaje neki predmet iz nacionalne grupe - nije i sam pripadnik tog naroda. Škola „Brestovsko“ je isključiva u stavu da nastavnik treba govoriti jezik naroda čiji predmet iz nacionalne grupe predaje.

Da li biste podržali inicijativu za integriranje tri odvojena obrazovna sistema u BiH u jedan?

98

33

33

33

79

14

7

55

9

36

10

80

10

88

13

80

20

18

82

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%



Nisam siguran

Ne

Da

Nastavnici bi u većini podržali inicijativu za integriranje tri odvojena obrazovna sistema u BiH. U ovakvom stavu prednjače škole iz Sarajeva i Banja Luke. Nastavnici iz škola „Brestovsko“ i „Marko Marulić“ se, većinom, slično kao i učenici ovih škola, izjašnjavaju protiv ove mogućnosti. U razgovorima sa nastavnicima, navode se različiti argumenti za i protiv integriranog školstva, ovisno o kojoj je školi riječ. Zapažamo da nastavnici iz Banja Luke već izvode nastavu na jedinstvenom programu, koji, po njihovom mišljenju, ne uskraćuje pravo učenika-pripadnika manjina na obrazovanje na svom maternjem jeziku.

SARAJEVOŽ: Najveća greška je što je uopšte dozvoljeno da postoje takve škole. Čini mi se da su se one, na neki način, ukorijenile i sad je to teško, po meni, biće teško integrisati, jer su oni već zaživjeli, već rade, možda već misle da je to dobro. Ne misle, nego su ubjeđeni da to tako treba.

BANJA LUKAVoditelj: A, šta vam je loše, čime ste nezadovoljni?Ž: Mnogo toga ima reći, međutim, u toku razgovora će se to čuti, svako ponaosob, posebno. Ja sam u svom upitniku napisala da govorim srpsko-hrvatski, odnosno, hrvatsko-srpski jezik. Ja, stvarno, tako govorim, jer teško mi je padalo u ratu kad sam morala govoriti ekavski, kao što je nekome tamo bilo teško da govori hrvatski. Ja sam po nacionalnosti Hrvatica, katolkinja, ali ne znam koji je to sad jezik jer ja ga nikad nisam dijelila. I teško mi to danas pada i zato sam danas u upitniku napisala da govorim tim jezikom, i stvarno tako govorim. I kad moja djeca kažu lobanja ili lubanja, meni je to jednako, isto, a i njima je to isto. (...)V: U školama u BiH se primjenjuju različiti nastavni planovi i programi: na bosanskom, srpskom i hrvatskom jeziku, koji podrazumijevaju nastavu i podučavanje maternjeg jezika, kao i sadržaja, tzv., nacionalne grupe predmeta (istorija, geografija, umjetnost...).

Voditelj: Je l' mislite da je moguće da u okviru cijele BiH bude jedan nastavni plan i program?Ž: Kako je kod nas moguće!? Ako je moguće kod nas, zašto to nije moguće i drugdje? Ja ne znam zašto se neko strogo drži tog svoga i misli da je to samo njegovo Bogom dato.Voditelj: Pa kako da se zove tad jezik?Ž: Maternji neka se zove.[...]Voditelj: Postavlja se pitanje na koji način obrađivati sadržaje, kako to koncipirati i na koji način postaviti, pa da bilo koje dijete u tom razredu ima osjećaj da se obrađuje i to njegovo? Ž: Ma, to je svejedno! Ista je gramatika i u bošnjačkom jeziku, pa u svakom od jezika je nepravilnost miješanje glasa č i ć, đ i dž.Voditelj: Pa onda ima i h.

99

Ž: Ma ima nekih drugačijih riječi, ili nekih arhaičnih oblika koji se poodavno ne koriste, i u jedan i u drugi jezik, i u hrvatski i u bošnjački jezik, onda neke kovanice.... Ja mislim, kao nastavnik srpskog, da će proći još dosta vremena dok ne bude taj jedan program. I mislim da to još neće moći.

Dakle, kada se radi o praktičnom izvođenju nastave, kao što sagovornica u posljednjoj rečenici i nagovještava, uz ostvarivanje osnovnih prava praćenja nastave na maternjem jeziku učenika svih nacionalnosti, teško je doći do rješenja. Osjećaj da bi se nešto trebalo promijeniti, ipak, nije jako prisutan:

Voditelj: Zanima me kakva je vaša percepcija, jer vi smatrate da je tih 50 učenika ugroženo, tj., da je njima ugroženo pravo na njihov jezik i na grupu nacionalnih predmeta? Ž: Ja, lično, ne smatram, zato što su ti ljudi došli, oni su bili u Sanskom Mostu ili ne znam gdje, gdje su mogli upražnjavati, odnosno, govoriti svojim maternjim jezikom. Samovoljno su došli ovamo, nije ih niko natjerao. Ja, jednostavno, smatram da mi nismo u takvoj situaciji ovoga trenutka, a i u bliskoj budućnosti sa tim nećemo moći, ne možemo stvoriti školu za ovdje 50 djece bošnjačke nacionalnosti, u Sarajevu za 50 djece srpske nacionalnosti. Ja ću prva pozdraviti školu koja bude organizovana na takav način, da prođemo, da odemo makar na po jedan čas, edukativno vidjeti kako to izgleda. Ako bude zajedno, ako bude odvojeno, to su mala odjeljenja, ne znam, ja stvarno ovoga trenutka nemam vizije, nemam vizije kako bi to izgledalo.[...]Voditelj: Ali, u BiH se primjenjuju različiti nastavni planovi i programi u okviru kojih postoje te nacionalne grupe predmeta, pa imamo istoriju, historiju ili povijest, geografiju ili zemljopis.M: Ja, opet, to smatram istim, jer sve su to naše riječi.

Koliko je stvarno prihvaćena ideja da svaki od konstitutivnih naroda i zakonski ima pravo na obrazovanje na svom maternjem jeziku, govori sljedeći primjer reakcije jednog od nastavnika:

Voditelj: Kod jezika se razumijemo, ali zvanično postoje tri jezika, i imate roditelja kojima je vrlo važno da njihovo dijete ide u školu u kojoj mu je obezbjeđeno ustavno pravo da u toj školi govori svojim jezikom i da ono dobije ocjenu iz svog jezika. Onda se postavlja pitanje: kako to provesti u praktičnoj nastavi? M: Meni, konkretno, smeta taj naziv bosanski, eto, konkretno, to mi smeta. Sad govorim lično, kao čovjek koji se trudi da djeca gledaju svojim očima svjetliju budućnost, smeta mi taj naziv bošnjački. Ima pravo svako da se zove kako god hoće, ako su naši, evo, sad se malo bakćem istorijom, ako su naši Muslimani 70-tih godina prošlog vijeka dobili nacionalnost na osnovu vjere, a do tad se izjašnjavali kao Srbi ili kao Hrvati islamske vjere, je li to bila politika? Jeste. Ali, opet, ima svako pravo da se zove kako hoće. Oni su promijenili ime u Bošnjak, opet - prihvatam i to, zovite se kako god hoćete. Kakva je razlika između bošnjački i bosanski u nazivu jezika?! Ako sam ja Srbin, moj jezik je srpski. Ako sam ja Hrvat, moj jezik je hrvatski. Ako sam ja Bošnjak, šta onda, kako da mi se zove jezik? Bosanski ili bošnjački? To je problem! Meni ne bi smetalo da se u svjedočanstvo ili u knjižicu, ovdje u RS, da stoji naziv jezika, pa u knjižari može da se kupi, dajte mi knjižicu koja je štampana na bosanskom jeziku. Dajte mi knjižicu da je štampana na hrvatskom jeziku. Ne smeta mi to uopšte.

U drugim sredinama, kao što je, recimo, Kiseljak, postoje različiti programi. Pa, iako se ovo ponekad vidi kao problem (na primjer, u školi Kiseljak I), ipak se čini da bi bilo kakva promjena u ovom momentu predstavljala prevelik korak.

Voditelj: (...) Koji su ostali najveći problemi?Ž2: Podijeljenost. Dvije škole pod jednim krovom, različiti nastavni programi, nemogućnost prilagođavanja djece ako idu iz jedne škole u drugu...Voditelj:(...) U slučaju zajedničkog plana i programa, integriranja školstva, koliko je, prema Vašem mišljenju, moguće organizirati takvu nastavu, kada je riječ o nacionalnoj grupi predmeta? I, evo, da krenemo od maternjeg jezika, je li mislite da se može napraviti nastava na maternjem jeziku tako da bude zajednička za pripadnike sva tri konstitutivna naroda? A govorimo samo o konstitutivnim, ali, prema Vašem mišljenju, koliko je to praktično izvodljivo?Ž4: Izvodljivo je, zato što smo mi uvijek radili sva tri izraza, i na hrvatskom, i na srpskom i na bosanskom jeziku, tako da ja mislim, sa naše strane, nema nikakvih suštinskih razlika. M2: Oni koji se plaše za svoj jezik, nek' pogledaju period od '45. do '90.-ih godina, bez obzira gdje su

100

eliminisani ti.Ž1: Da, ali u okviru tog jezika su bili svi izrazi. Bila je ekavica, ijekavica...Ž4: Omogućiti svakom djetetu da govori svojim jezikom, a nastavnik neka govori isto svojim jezikom, kojim se on služi u svom govoru, ali da ga djeca razumiju, a normalno je da ga razumiju.Ž2: Pa, opet bi dolazilo do odvajanja. Znači, kad dajemo djetetu priliku da se izražava, opet podjela se stvara.Ž3: Nije podjela.Ž4: Nije podjela, to je prihvatanje različitosti.[...]Voditelj: Kakav je Vaš stav, odnosno, šta mislite o podijeljenoj školi? Pošto je naša tema „Podijeljena škola“. Podržavate li ovakav način funkcioniranja – dvije škole pod jednim krovom?Ž: Da Vam pravo kažem, ja sam naučila na ovu podjelu i ja sam zadovoljna. Iskreno! Ako ćete iskren odgovor. Znate što? Ja sam radila u jednoj školi u Visokom i nisam bila zadovoljna. Nisam bila zadovoljna odnosom kolega. Ovdje sam jako zadovoljna. Ima i bošnjačka strana. Ja se i s njima pozdravljam. Odlično. Perfektno. Voditelj: Imate korektan odnos?Ž: Korektan, apsolutno, odnos! Ja sam zadovoljna. Ja sam zadovoljna da govorim maternji jezik. Mi ne dobijamo udžbenike iz Zagreba. Nama tiskaju udžbenike u Fojnici. Sasvim normalno. Ja sam zadovoljna i govorim jezikom mojim. U stvari, ono što sam završila.M: Pa, ja mislim da je to, za sada, jedino dobro rješenje. Da, jednostavno, rješenje vezano za spajanje, prisilno, ne bi sad upalilo.

U jednoj sarajevskoj školi, opet, postoje primjeri pokušaja pronalaženja nekog kompromisnog rješenja:

Voditelj: (...) Smatrate li da je moguće napisati/napraviti jedan udžbenik maternjeg jezika koji bi bio zajednički za sve i koji bi se koristio? I, na kraju, mislite li da je moguće praktično održati zajedničku nastavu maternjeg jezika? Znači, zamislite se u situaciji da imate mješoviti razred i, istovremeno, morate da poštujete, jer Vam je to tako zakon stavio, da svako dijete ima pravo na svoj maternji jezik. A, mi imamo tri službena jezika, koliko god to nama čudno zvučalo. Ž: Pa, naravno! Pa, te predmete, bosanski, hrvatski, srpski, recimo, ja znam, nama su rekli kad ispravljamo pismene vježbe da ispred sebe moramo imati tri pravopisa i to uvažavati. Ako dijete govori ekavicu, ja je uvažavam. I ne smijem ispraviti da je to pogrešno.Voditelj: Znači smatrate da to već na neki način...Ž: Da, mi to već, na neki način, radimo. Oba pisma su ravnopravna, bez obzira kako ja pišem na tabli. Znači, ako forsiram latinicu, na primjer, znači, moj učenik ne mora pisati latinicom ako ja latinicom pišem na tabli. Ako on osjeća da ljepše, bolje, jednostavnije... piše ćirilicu, ja mu to nikad ne osporavam. Znači, mi već na neki način ...Voditelj: I jezik se zove maternji, odnosno, sva tri...Ž: U našem nazivu je konkretno bosanski-hrvatski-srpski jezik.Voditelj: I kako se djeci piše u knjižici, je li sva tri ili onaj koji oni koriste?Ž: Ja, recimo, praktikujem da napišem sva tri naziva, s tim da dijete, ako želi, može da se izjasni pa da mi kaže: „Razrednice, upišite mi samo hrvatski, ili samo bosanski, ili samo srpski.“. I ja to i upišem.

101

P27. Djeca

različitih

nacionalnosti

trebaju

pohađati istu

školu.

P27. Bosanski,

hrvatski i

srpski jezik su

toliko različiti

da nije moguće

organizirati

nastavu u istom

razredu za

djecu razli

P27. Škole bi

trebalo

organizirati

tako da djeca

različitih

nacionalnosti

idu zajedno u

razred, ali da

sačuvaju svoj

jezik i

P27. Kroz

nastavu se

treba

upoznati sa

kulturom,

jezikom i

tradicijom

svih naroda

koji žive u

BiH

P27.

Nastava bi

trebala više

razvijati

osjećaj

pripadnosti

BiH

P27.

Postojanje

tri nastavna

plana i

programa se

negativno

odražava na

kvalitet

osnovnog

obrazovanja

u BiH

P27. Školski

planovi i

programi

bazirani na

nacionalnoj

osnovi ne

pripremaju na

odgovarajući

način djecu za

život u našem

društvu

P27.

Nastavne

planove i

programe

treba

promijeniti

tako da u

znatno većoj

mjeri govore

o sva tri

naroda, a ne

samo jednom

Stanko Rakita 4.38 1.52 3.67 4.24 3.21 3.36 3.44 3.52

Dositej

Obradović4.85 1.00 4.46 4.77 4.00 4.15 4.00 4.62

Kiseljak 1 4.36 1.27 4.82 5.00 4.91 4.55 4.82 4.91

Brestovsko 2.40 4.30 2.40 4.78 3.30 1.70 2.00 3.60

Osman Nuri

Hadžić5.00 1.42 4.71 4.96 4.83 4.83 4.75 4.87

Alija Isakovićć 4.00 2.00 4.60 4.60 5.00 4.40 4.40 4.80

Marko Marulić 2.42 4.17 2.50 4.25 3.91 1.42 2.42 2.83

Total 4.15 2.05 3.97 4.62 4.06 3.58 3.72 4.13

Izuzev škola „Brestovsko“ i „Marko Marulić“, svi nastavnici su složni u mišljenju da djeca različitih nacionalnosti trebaju zajedno pohađati nastavu. Također, jedino u ove dvije škole vlada mišljenje da su bosanski, hrvatski i srpski jezik toliko različiti da je nemoguće organizirati zajedničku nastavu. Većina smatra da je bitno kroz nastavu upoznati se sa kulturom, jezikom i tradicijom svih naroda koji zive u BiH, i da bi nastava trebala više razvijati osjećaj pripadnosti BiH. Ranije pomenute škole su, također, jedine čiji nastavnici ne misle da se postojanje tri nastavna plana i programa negativno odražava na kvalitet osnovnog obrazovanja, niti da važeći programi, bazirani na nacionalnoj osnovi, ne pripremaju na odgovarajući način djecu za život u našem društvu. U drugim školama su složni u stavu da su moguće posljedice ovakvog vida obrazovanja na budućnost djece:

PROZOR/RAMAVoditelj: To sam upravo i mislila. Kako će se to odraziti kasnije?Ž: Od malena djeca se uče. Možda da nemaju ovako direktan kontakt u školi, da nisu u istoj školskoj zgradi, možda ne bi osjećali neku odbojnost jedni prema drugima?! Ne znam. Mislim da su posljedice rata daleko, daleko teže nego što se misli. Da se to tako lako ne može prevazići. Ne može se reći jednom: 'Gotovo!'.

102

U prosjeku, nastavnici su složni u stavu da bi trebao postojati jedan nastavni plan i program. I u ovom slučaju, škole „Brestovsko“ i „Marko Marulić“ su izuzetak. Suprotno ostalima, nastavnici ovih škola ne smatraju da ovakav vid organizacije nastave predstavlja dodatni finansijski teret za građane BiH. Pored toga, jedino u ove dvije škole nastavnici ne smatraju da će se insistiranje na jednonacionalnim programima negativno odraziti na mogućnost zajedničkog života, a ne smatraju niti da je uopšte moguće napraviti zajednički nastavni plan i program za cijelu BiH. Svi nastavnici misle da vjeronauka treba imati svoje mjesto u nastavnim planovima, te da je pravo roditelja da biraju školu koju će pohađati njihovo dijete, bez obzira na upisno područje. U razgovorima se često izražava zabrinutost u vezi sa postojanjem podijeljenih škola, kao, na primjer, u sljedećem primjeru:

SARAJEVOVoditelj: OK. Koliko ste uopšte upoznati sa ovom problematikom podijeljenih škola, odnosno, sa tim dvije škole pod jednim krovom i kakvo je Vaše mišljenje o tome?(...)Ž: Znam, naravno. Pa, po meni, to je katastrofa. Voditelj: Znači, mislite da je to loše i ne podržavate to?Ž: Da, loše je i ne podržavam to! Apsolutno to ne podržavam!Voditelj: Moram vas pitati - zašto? To nam je jako bitno da dobijemo Vaše obrazloženje. Koliko god to zvučalo, kao, bespotrebno pitanje, moramo vas pitati - zašto?

103

P27. Trebao bi

postojati jedan

nastavni plan i

program za

osnovne škole

utemeljen na

promovisanju

ravnopravnosti i

povezanosti

P27.

Školstvo sa

tri NPP

previše košta

građane BiH

P27. Nastava

vjeronauke

treba imati

svoje mjesto u

nastavnom

planu

javnih/državni

h osnovnih

škola

P27. Pravo je

roditelja da,

bez obzira na

upisno

područje,

odaberu školu

koju će

pohađati

njihovo dijete

P27.

Zajedničko

obrazovanje

učenika

različitih

nacionalnosti

doprinijelo bi

boljem

kvalitetu

osnovnog

školstva

P27.

Insistiranje

na

jednonacio

nalnim

odjeljenjim

a negativno

će se

odraziti na

mogućnosti

zajedničko

g života u

BiH.

P27. Mislim

da je moguće

napraviti

zajednički

NPP za čitavu

Bosnu i

Hercegovinu

Stanko Rakita 3.12 3.58 3.36 3.40 3.92 4.00 3.52

Dositej

Obradović4.15 4.23 2.77 2.92 4.54 4.85 4.23

Kiseljak 1 5.00 4.55 4.09 4.45 4.45 4.91 4.18

Brestovsko 2.30 2.33 4.10 4.10 1.90 1.80 1.60

Osman Nuri

Hadžić5.00 4.92 3.00 3.92 4.75 5.00 4.67

Alija Isaković 5.00 4.80 3.80 4.60 4.60 4.60 4.60

Marko Marulić 1.83 1.83 4.17 4.25 2.17 2.33 1.33

Total 3.73 3.81 3.41 3.85 3.87 4.01 3.50

Ž: Pa, ako smo cjeloviti, znači, ako smo jedna država, jedan narod, vjekovima smo živjeli zajedno, i nepojmljivo mi je, znači, nepojmljivo da sad moje dijete i dijete neke druge nacionalnosti da su, znači, pod istim krovom a da rade odvojeno!? Jer, na taj način se stvara neki jaz između tih generacija i, znači, tako djecu da odgajamo?! Znači, stalno su nešto odvojeni, nema zajednice.

P28. Neizbježna

posljedica

zajedničkog

školovanja

djece različitih

nacionalnosti je

nestanak

jezičkih i

kulturnih

posebnosti

P28. U školi

trebaju raditi

pretežno

nastavnici iste

nacionalnosti

kao i djeca koja

pohađaju tu

školu

P28. Ukoliko u

školi radi

nastavnik koji

ne pripada

naciji koja je u

većini u toj

školi,

neophodno je da

on u školi

govori na...

P28. Pristao bih

da radim po bilo

kojem od tri

nastavna plana i

programa

P28. Nikad ne

bih radio u školi

u kojoj se

nastava ne

izvodi na mom

jeziku

P28. Kad učenici

različitih

nacionalnosti idu

u istu školu,

između njih često

dolazi do sukoba

Stanko Rakita 2.25 2.00 2.96 3.09 2.64 1.54

Dositej Obradović 2.29 1.08 1.46 3.54 1.31 1.85

Kiseljak 1 2.36 2.18 3.64 3.00 2.91 2.91

Brestovsko 4.00 3.80 4.10 2.89 3.00 2.80

Osman Nuri Hadžić 1.54 1.17 2.48 3.04 1.83 1.13

Alija Isaković 2.00 1.80 2.80 4.00 2.00 2.20

Marko Marulić 4.42 4.00 3.92 2.25 3.67 3.50

Total 2.54 2.10 2.96 2.99 2.43 2.03

Nastavnici ne misle da bi zajedničko školovanje djece dovelo do nestanka jezičkih i kulturnih posebnosti, niti da nastavnici moraju biti iste nacionalnosti kao i djeca koja pohađaju tu školu. Opet uz izuzetak dvije ranije pomenute škole. U njima je, kada se radi o upotrebi jezika u školi (da je neophodno da nastavnik govori jezikom većine u toj školi, pa čak i kad sam ne pripada toj naciji), također,,zastupljeno mišljenje koje se razlikuje u odnosu na ostale škole.

SARAJEVOVoditelj: A, kako komentarišete, u principu, ovaj neki stav koji, u stvari, iznose kao glavni argument postojanja podijeljenih škola, a isti glasi: da bi se integracijom i ukidanjem nacionalne grupe predmeta i svega toga dovelo do gubljenja nacionalnih identiteta određenih naroda, bilo da se radi o Bošnjacima na nekom području, bilo Hrvatima. Oni, u stvari, na te podijeljenje škole gledaju na način da time njeguju svoju kulturu, svoj jezik, svoje običaje, svoju tradiciju kao pripadnici određene etničke skupine naroda? Ž: Nema potrebe za tim. Programe treba prilagoditi tako da ne budu, ne znam, možda se može reći da ne budu uvredljivi za bilo koga, znači, prilagoditi ih. A, ja mislim da to neko čuvanje identiteta i kulture treba, možda, organizovati na nekim drugim mjestima, a ne u školama.[...]Voditelj: Argument koji oni iznose je da je to samo jedan vid da se sačuva njihov nacionalni identitet, način da se gradi i jezik, da se sačuvaju običaji, da se ta tradicija održi.Ž: Kroz saradnju, uz volju, prije svega, uz volju po meni je moguće to napraviti, jer imamo mi stručnjake ovdje koji mogu sjesti i napraviti nastavni plan i program koji svakome daje dovoljno prostora za svoje. Po meni, to je to! Kao što mi imamo zajednička jezgra po kojima radimo, dakle, radimo sve pisce iz sva tri naroda i šta ja znam - iz Ostalih, po meni je to moguće. Samo trebaju sjesti ljudi i dogovoriti se.

104

Ipak, ima i bojazni da bi integracija dovela do nestanka jezičkih i kulturnih posebnosti:

PROZOR/RAMAVoditelj: Da li mislite da je moguće napisati zajednički udžbenik?M: Nacionalnu grupu predmeta mora svaki narod imati. To je bez daljnjeg. To nikada ne treba ni pokušavati objediniti.Voditelj: Dobro. Došli smo na suštinu. Zašto? Moram vas pitati.M: Zato što je svaki narod jedinstven. Imamo svoju tradiciju, kulturu i sve ono što ...Ž: I ne treba gušiti.M: Mali narod kao, recimo, kao što je hrvatski, evo, konkretno sa bošnjačkim, mi bi se izgubili za par godina.Voditelj: Vi se plašite asimilacije? M: Da, upravo to.Voditelj: Da li mislite da bi se zajedničkim integriranjem školstva izgubio nacionalni identitet određenih? Da li mislite da je škola jedini način da se njeguje, ili to možemo i na drugi način? Uzmite Ameriku. Žive tolike nacije različitih vjeroispovijesti, različiti –ali se svi osjećaju Amerikanci!?Ž: Ali, mi moramo biti ili Bosanci ili Hercegovci.M: Može, kroz školu se njeguje, može kroz televiziju. Zato Hrvati traže svoj nacionalni program, što je sasvim u redu, po mom mišljenju. Ja imam prijatelja i Bošnjaka i Srba. Možemo mi surađivati. Mi surađujemo. Sadimo voćnjak. Voćnjak mi vodi Bošnjak, agronom. Ali, kažem da svako ima da poštuje svoje. Ako ja poštujem svoje, poštovat ću i tuđe, normalno. Jednom smo imali bratsvo i jedinstvo, ne treba to ponovo silom gurati više.Voditelj: Znači, OK je integracija, ali tako nacionalna grupa predmeta da svako ima svoje?Ž: Razlog rata je, vjerovatno, i gušenje nacija, gušenje i guranje nečijeg interesa nad drugim. I zašto da onda naša djeca, moja unučad sutra, budu u istoj situaciji u kojoj sam bila ja, i u kojoj su bili moji roditelji!? Ako već postoji to, onda neko svako čuva svoje.

Posebnu diskusiju zaslužuje pitanje nacionalne grupe predmeta, odnosno, pitanje kako urediti program ovih predmeta. Mišljenja se razlikuju u rasponu od pokušaja da se napravi zajednički program za, na primjer, predmete maternjeg jezika i istorije, gdje bi se obrađivale iste teme, pa do zadržavanja potpuno odvojenog programa za nastavu nacionalne grupe predmeta. Najveći problem predstavljaju razlike koje je, prema nastavnicima, teško spojiti, pa čak i kad bi se pokušalo potpuno objektivno gledati na teme kao što su novija istorija i dešavanja od '92. do '95. Zbog toga neki nastavnici predlažu da se ovaj period uopšte ne obrađuje u udžbenicima. Postoje prijedlozi da se predstave činjenice bez interpretacije događaja, te da se, eventualno, ostavi nastavniku i učenicima da u diskusijama nalaze svoju interpretaciju i zaključke. Uključenje stručnjaka (domaćih, ne stranih) u svakoj od ovih oblasti, dakle i nastavnika, bilo bi jedno od mogućih rješenja koje bi bilo prihvatljivo za sve.

PROZOR/RAMAVoditelj: A, što se tiče, recimo, vidjeli smo za maternji da je to dosta teško, što se tiče povijesti, odnosno, historije, istorije, kako mislite, da li je to moguće? Ž: To je isto teško pitanje.Voditelj: Da li mislite da je moguće napisati zajednički udžbenik?M: Nacionalnu grupu predmeta mora svaki narod imati. To je bez daljnjeg. To nikada ne treba ni pokušavati objediniti.Voditelj: Dobro. Došli smo na suštinu. Zašto? Moram vas pitati.M: Zato što je svaki narod jedinstven. Imamo svoju tradiciju, kulturu i sve ono što ...Ž: I ne treba gušiti.M: Mali narod kao, recimo, kao što je hrvatski, evo, konkretno sa bošnjačkim, mi bi se izgubili za par godina.Voditelj: Vi se plašite asimilacije? M: Da, upravo to.

105

PRIJEDORV: Vi ste predložili da se udžbenik zove “Naš jezik”?Ž: Da, “Naš jezik”, da bude mir u kući. I narod, nekako, kad pitaš šta učiš, kaže - naš jezik. I zastupljeno bi bilo govorno područje svih naroda i tekstovi svih pisaca.M: Kad jedna praksa zaživi. ti možeš predlagati šta hoćeš, to će tako ostati. Voditelj: A kad je riječ o udžbeniku istorije, historije ili povijesti ...(...)M: To je najteže.Ž: To je najteže pitanje. Teže od jezika.M: To je najteže, jer svi imaju svoje istine.Ž: I svako je u pravu. I tu će proteći dosta priče.

HAMBARINEVoditelj: Znači, ono činjenično?Ž: Činjenično, datumski, tačka i gotovo. Znači, one neke najosnovnije stvari. 1991. godine raspisan referendum, sprovedeno je izjašnjavanje građana - hoće li, neće li, zašto su, odnosno, kako su proveli taj referendum i to je to. Znači, završen je rat ’95., Dejtonski sporazum garantuje to i to. Potpisan je Dejtonski sporazum, mir u Bosni i Hercegovini i gotovo. Znači, nema, jer mi smo ovdje ljudi koji smo živjeli gdje je nacionalnost zadnja, znači, ne mogu ja reći, ovaj je ovakav, onaj je onakav. To nije moje, razumijete, da pričam djeci, mi smo se svađali zbog toga i toga, to su sve krivi predsjednici i oni koji su na vrhu. Mi smo obični ljudi, jednostavno, ljudi koji trebaju da rade svoj posao i kažu djeci, jednostavno, činjenice. Znači, neke stvari, ali ne da zaziremo, osnovne stvari koje trebaju znati.Voditelj: Bez interpretacije sa tri strane?Ž: Bez interpretacije sa tri strane.V: Dobro, kad je riječ o geografiji, je li lakše?Ž: Pa dobro, geografija kao geografija, to, granice se znaju, tu nema šta. Mislim to je ono standardno, jesu malo ispreturani sad, recimo, u sedmim razredima, osmom razredu, odnosno, devetom razredu, napravljene su knjige, al' sad, ono što je bilo na početku te nove knjige, što ja kažem, da se još uvijek služe po starim udžbenicima. (...)

BANJA LUKAVoditelj: Samo još jedno pitanje za kraj. Znači, govorite o tome ko bi to trebao napraviti ako se budu pravili zajednički udžbenici?Ž: Ne, kakvi stranci, naši ljudi iz sva tri naroda, nepristrasni, neemocionalni, neorijentisani nacionalno, koji će opet vidjeti vrijednosti. Ja opet govorim za moj predmet je najlakše, za bošnjački, hrvatski ili srpski, nazovite to kako god hoćete, jer je književno djelo dobro ili nije dobro, nije važno. A, sada, ne znam koliko su relevantne te istorijske činjenice, ko god da je pisao istoriju, da li će imati problema. Kažu istoriju piše pobjednik, jedna je istina za Federaciju, pretpostavka - sukob na Srebrenici, jedne su činjenice za Srbe, druge su činjenice za Muslimane, sukob u Sijekovcu - jedne činjenice za Hrvate, a druge su činjenice za Srbe. Tu će imati problema, sigurna sam, ko god da bude, kod nas je najmanji problem. Mi u srpskom jeziku, pod uslovom da ostaju ona osnovna načela, tvorba riječi i ne znam šta, samo da sinonimno upotrebljavamo različite izraze, što smo i do sad radili, to će biti najmanje problematično.Ž: Istoriju ukinuti. Ž: Ne trebaju istoriju ukinuti, nego treba čekati 50 godina da dođe pisac.

Roditelji

Da li se nastava maternjeg jezika treba zajednički organizirati?

106

21

31

12

36

14

4

26

56

63

37

25

63

13

8

4

33

54

7

25

36

32

39

51

5

5

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%

StankoRakita

DositejObradovic



Treba, jer sve je to isti jezik

Treba, ako se proucavaju sva tri jezika i knjizevnosti u jed

Ne treba, jer je jezik svakog naroda u vezi sa nacionalnimi

Ne treba, prvenstveno zbog razlicitosti tri jezika

Najveći procenat roditelja djece koja pohađaju tretirane škola misle da bi se nastava maternjeg jezika trebala zajednički organizirati, a značajan broj navodi viđenje da je sve to jedan jezik, kao argument za ovakav stav. Nije zanemariv ni procenat roditelja koji su protiv ovakvog vida nastave maternjeg jezika, posebno u školama Brestovsko i Marko Marulić. Kao osnovni razlog, navedena je činjenica da je jezik svakog naroda povezan sa njegovim nacionalnim identitetom, ali i da su različitosti jezika prepreka ovom obliku integriranja. I u školi Stanko Rakita su ova dva argumenta zastupljena u značajnom procentu. U većini škola jedan broj roditelja misli da je ideja o zajedničkoj organizaciji nastave maternjeg jezika prihvatljiva u slučaju da se podjednako proučavaju jezik i književnost sva tri naroda. U ovome prednjače škole Kiseljak I, Osman Nuri Hadžić i Alija Isaković.

BANJA LUKAVoditelj: Kako držati časove toga što se, na najljepši mogući način, zove maternji jezik?Ž: To je problem, opet, tamo negdje, gore, visoko, jer ako ima Federacija i Republika Srpska, sad smo u dve države.Voditelj: Dva entiteta. Ž: To bi se oni trebali dogovoriti koji jezik, a ne da se tako odvajaju, razumete, da bude svima jednako, a ne da se tako odvajaju, ili da se odvoje tamo. Federacija ima bosanski jezik, ovamo srpski, pa ko gdje živi, šta će, mora živjeti tamo, mora učiti taj jezik, razumijete.Ž: A, što se mi ne bi vratili na prošlo vrijeme pa da bude srpsko-hrvatski jezik, kao što je prije bio!? Znači, tri nacije su ovdje bile i prije, isto se išlo u školu, sad se izmišlja bosanski, ovaj, onaj!? To se nešto previše, po meni, izgubilo. Znači, ja sam išla u školu, srpsko-hrvatski je bio jezik, bilo je sve normalno. Jesu tad išli Hrvati, muslimani i Srbi - zajedno, zašto ljudi ne bi vratili sve, a sad je jezik samim se tim promijenio...Voditelj: E, sad u različitim dijelovima države je to različito riješeno. Ja sam samo htjela vidjeti da li vama djeluje vjerovatno da je moguće napraviti nastavu maternjeg jezika tako da ona bude zajednička za sve i da, istovremeno, podrazumijeva i srpski, i hrvatski, i pridodato bosanski? Znači, ako smo imali prije srpsko-hrvatski, da on sad može biti i srpsko-hrvatsko-bosanski jezik. Je li vam to djeluje moguće? To je bilo što sam ustvari…M3: Kako ne djeluje moguće!? Kako je bilo moguće sve godine, prethodne. Ako se uvede maternji jezik i ako se u literature navedu djela Meše Selimovića, na primjer...V: Svih autora.M3: Ne, ne, ja sam htio reći autora jedne nacije, recimo, samo bošnjačke, i druga djeca se osjećaju zapostavljeno. Isto tako, ako mi sad radimo našeg Branka Ćopića ili Vuka Karadžića, djeca bošnjačke nacionalnosti, katoličke, osjećat će se zapostavljeno, oni smatraju to svojom historijom, poviješću, prema tome, nastava na maternjem jeziku - opet politika. Teško je to ovdje, raspetlja se, ovdje se vode jako stegnuti...

107

Ž5: Ne samo to, nego sama gramatika, neka tvorba riječi, neke riječi, hiljada ili ne znam, ili tisuća, neko će dijete reći: „Ja sam u pravu, ovo je moj maternji jezik!” To je jako teško. E, drugo, što se mi, ovako, mi se razumijemo super, ali jezik je izučavanje.

S druge strane, dakle, i argumenti protiv ovakvog organizairanja nastave:

PROZOR/RAMAVoditelj: Mislite da nije moguće organizirati jednu nastavu jezika? M: Teško! Teško! Predaleko je otišlo. Predaleko! Velike su posljedice rata. Bolne su posljedice rata. Predaleko! I to i jeste bila suština, da se tako napravi, da...

Na koji način bi se mogao napisati udžbenik istorije BiH?

47

4

14

25

10

52

10

20

12

6

53

16

16

11

5

13

75

13

67

8

4

8

13

66

33

21

7

12

2

78

7

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%

StankoRakita

DositejObradovic



U udzbeniku treba da postoje tri inerpretacije svakogsporno

Neka svaki narod ima svoj udzbenik

Treba iz udzbenika historije izbrisati skorija ratnadesavan

Treba angazovati strance da napisu nepristrasanudzbenik.

Treba formirati komisiju od strucnjaka iz sva tri naroda, pa

Najprihvatljivi način za pisanje udžbenika istorije BiH je, po mišljenju većine roditelja, formiranje komisije stručnjaka iz reda sva tri naroda. Sa ovakvim stavom se ne slažu roditelji učenika škola Brestovsko i Marko Marulić, koji misle da svaki narod treba imati svoj udzbenik. Jedan mali procenat roditelja iz svih škola smatra da treba angažirati strance da napišu udžbenik ili da postoje tri interpretacije svih spornih dogadjaja. Kao i da ratna dešavanja u cjelosti treba izbaciti iz udžbenika. Slijedi nekolliko primjera iz razgovora sa roditeljima:

BANJA LUKAVoditelj: Pitam vas ovo, da li mislite da je stvarno bolje da se period od '92. na ovamo ne obrađuje u udžbenicima?SVI: Jeste!Ž: To ne bi bilo rješenje, samo još više razilaženja.

KISELJAKVoditelj: Ko treba da sjedne i da napiše taj udžbenik, po Vašem mišljenju?M1: Pa, stručnjaci!Voditelj: Koji stručnjaci?M1: Pa svaka struka ima svoje, da li historija, da li jezik.

PRIJEDORVoditelj: Istorija, kako tu organizirati nastavu i kako napraviti udžbenike za sva tri naroda? Šta je, znači, rješenje, najprihvatljivije rješenje kada je riječ o udžbeniku istorije?

108

O: Istina, jednostavno da se piše istina. Ako se desio Prijedor, Srebrenica, desilo se gore, kod Mostara, Kravica.. Sve treba pokazati, djeca trebaju znati sve. Za mene uopšte ne bi bio problem da moje dijete uči da su snage Vojske BiH počinile neke zločine koje su počinili. To uopšte nije problematično! Zašto, ne treba glavu u pijesak! Ko je za šta kriv, odgovarat će. Vremenom će doći da svako odgovara za svoja nedjela, ako ne pred narodom, onda pred Bogom. Pa, istina jedina sve nas može dovesti u neku ravninu, u nešto što se piše u knjigama.Voditelj: Tu je sad problem...O: Istine.Voditelj: Mi imamo tri interpretacije istih događaja i jedna od opcija... Recite Vi...O: Historija bi bila, ovako, udžbenik za te tri istine. Načelno, tih četiri-pet godina nije ni da se tabu–tema stavi na to, da se izbriše, a i da se piše o tome mnogi bi bili oštećeni. I Bošnjaci bi zamjerali onim gore Bošnjacima koji učestvuju, što je prešućeno ono a favorizirano ovo, tako bi Srbi ovima, Hrvati onima. To je vrlo škakljiva tema, osjetljiva tema... Ja znam da je svaka istina, kakva je-da je, bolna je za nekoga, ali do roditelja je da tumači svome djetetu šta se desilo negdje. Ali na način jedan koji je tolerantan.

Da li nastavnik koji predaje predmete iz nacionalne grupe mora i sam biti pripadnik tog naroda?

Roditelji, većinom, ne insistiraju da nastavnik koji predaje predmete iz nacionalne grupe mora i sam biti pripadnik tog naroda. Najveće izuzetke predstavljaju roditelji i škole Brestovsko, gdje 75% ispitanih smatra da nastavnik treba biti pripadnik tog naroda, i škole Marko Marulić, gdje 63% ispitanih, također, smatra da nastavnik treba biti pripadnik tog naroda čiji predmet predaje.

109

Da li biste podržali inicijativu za integriranje tri odvojena obrazovna sistema u BiH u jedan?

15

36

49

34

28

38

53

26

21

25

38

38

63

29

8

24

21

55

22

56

22

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%




Nisam siguran

Ne

Da

Inicijativu za integriranje tri odvojena obrazovna sistema u BiH bi podržala većina roditelja škola „Kiseljak I“ i „Osman Nuri Hadžić“, iako i u ovim školama ima značajan broj roditelja koji su protiv ove ideje. U školi „Marko Marulić“ najveći broj roditelja je zaokružio upravo zadržavanje postojećeg odvojenog obrazovnog sistema, baš kao i u školi Brestovsko (mada se ovdje isti procenat roditelja izjasnio da „nije sigurno“ u vezi sa ovim pitanjem. Općenito, dosta roditelja nije sigurno šta je najbolje rješenje u ovom slučaju.

PRIJEDORP: Znači, svi ste se složili da bi djeca trebala ići u višenacionalne škole i da bi trebali imati jedinstveni nastavni plan i program. Prema vašem mišljenju, kako je moguće izvršiti tu promjenu, intergraciju? Na koji način?O: Jedan je već napravljen.O: Neophodan je jedinstveni plan i program za cijelu Bosnu, koji bi bio nametnut zakonom.O: Treba tu više da se složi roditelja.O: Kažem, treba to sve zakonom namjestiti, a da oni knjige i programe naprave, da jedne knjige budu, da nema sad to što se kupuju u Federaciji i kupuju se ovdje u RS-u.

Ko bi, po Vašem mišljenju, trebao imati vodeću ulogu u integriranju školstva?

110

2

54

10

511

26

11

45

9

11

6

19

11

47

21

5

11

5

63

13

25

63

29

44

7

54

25

14

5

36

13

13

3

31

0%

20%

40%

60%

80%

100%




Ne treba integrisati skolstvo

Vjerske zajednice

Ucenici

Roditelji

Skole (nastavnici)

Ministarstva obrazovanja

Politicki lideri

Odgovori na ovo pitanje pokazuju, s jedne strane, da su roditelji djece u školama „Stanko Rakita“, „Dositej Obradović“, „Brestovsko“ i „Marko Marulić“, sa, otprilike, četvrtinom svojih glasova potvrdili stav da školstvo ne treba integrirati. S druge strane, roditelji učenika koji su za integrirano školstvo, smatraju, u procentu od preko 60%, da bi vodeću ulogu u integriranju školstva trebala imati ministarstva obrazovanja. Oko 15%, od ukupnog broja roditelja iz svih škola, vidi ključnu ulogu škola, odnosno, nastavnika u integriranju školstva.

BANJA LUKAVoditelj: To nije pitanje izbora djece.Ž: Evo, na primjer, ovi nastavnici, oni tamo u zbornicama zajedno piju kafu a ne mogu djecu da sastave!?Ž: Politika. Sigurno politika.Ž: Političari.M: 99%.Ž: 100% sam sigurna da je politika.

BANJA LUKAVoditelj: Govorite da to (savjet roditelja) formalno postoji, ali da se ne bi reklo da stvarno funkcionira?Ž1: Da. Šta ću se ja boriti sa direktoricom i pedagogom, šta smo bezveze, pa mi ne možemo ništa.

KISELJAKVoditelj: Ali, evo, vi ste tu, jeste li pokušali nešto promijeniti, pokrenuti incijativu, vi, kao roditelji, promijeniti neke stvari?M3: Teško to ide, kontam.Ž3: Nismo ni pokušavali. Ja ne znam, ovi ispred odjeljenja, roditelji-predstavnici, ja ne znam kako to funkcioniše. Ja kad sam bila, prije dvije godine, kad se to tek oformilo, jer prije to nije ni bilo Vijeće roditelja, prije dvije godine, i ja nikad nisam pozvana na sastanak. Sad sam došla formalno, pisali me ispred razreda i nit' sam kad na sastanak išla, nit' me ko kad zvao. Jednostavno je to samo na papiru, da ima, da postoji, a niko te i ne pita ništa. A, ko odlučuje, ja ne znam.Voditelj: Šta mislite, koji bi bio najbolji način, po vašem mišljenju, na koji bi bilo moguće izvršiti tu promjenu, odnosno, napraviti jedinstven školski sistem za pripadnike svih nacionalnih manjina?Ž3: Prvo političare sve poskidati! Odmah bi rješenje među narodima bilo...M3: Dobar prijedlog. Strategija se treba napraviti, pa ćemo imati pet godina, deset da se to provede. I treba lijepa riječ. Dogovor političara, jednostavno.

PRIJEDORVoditelj: Ali kako? Na kome je odgovornost?Ž: Pa na vlasti.

111

M: U školi u Republici Srpskoj traži knjigu od ovoga izdavača, ovamo knjigu iz Federacije, daj mi ovo, daj mi ono. Kupiš jedne knjige i ne važi to. Što ne važi? Znači, najbolje u kući ostati i njega učiti. Idi u Federaciju kupuj jedne knjige, kupuj druge u Republici Srpskoj...

P4. Naziv škole

vašeg djeteta

P24. Djeca

različitih

nacionalnosti

trebaju

pohađati istu

školu.

P24. Srpski,

hrvatski i

bosanski jezik

su toliko

različiti da nije

moguće

organizirati

nastavu u

istom razredu

za djecu razli

P24. Škole bi

trebalo

organizirati

tako da djeca

različitih

nacionalnosti

idu zajedno u

razred, ali da

sačuvaju svoj

jezik i

P24. Kroz

nastavu se treba

upoznati sa

kulturom,

jezikom i

tradicijom svih

naroda koji žive

u BiH

P24. Nastava

bi trebala više

razvijati

osjećaj

pripadnosti

BiH

P24.

Postojanje

tri nastavna

plana i

programa se

negativno

odražava na

kvalitet

osnovnog

obrazovanja

u BiH

P24. Školski

planovi i programi

bazirani na

nacionalnoj osnovi

ne pripremaju na

odgovarajući

način djecu za

život u našem dru

Stanko Rakita 4.00 2.27 3.80 4.16 2.83 3.17 3.31

Dositej

Obradović4.14 1.94 4.37 4.59 4.24 4.28 3.90

Kiseljak 4.50 1.94 4.11 4.39 4.78 4.28 4.39

Brestovsko 1.38 4.12 2.38 3.75 3.25 2.25 3.00

Osman Nuri

Hadžić4.62 1.42 4.50 4.88 3.96 4.62 3.87

Alija Isaković 3.48 2.34 3.31 4.18 4.03 3.93 3.29

Marko Marulić 1.52 3.63 2.58 3.44 2.97 2.68 2.54

Total 3.66 2.41 3.76 4.24 3.55 3.56 3.41

112

P24. Nastavne

planove i

programe

treba

promijeniti

tako da u

znatno većoj

mjeri govore o

sva tri naroda,

a ne samo o

jednom

P24. Trebao

bi postojati

jedan

nastavni plan

i program za

osnovne

škole

utemeljen na

promoviranj

u

ravnopravno

sti i

povezanost

P24.

Školstvo sa

tri nastavna

plana i

programa

previše

košta

građane

BiH

P24. Nastava

vjeronauke

treba imati

svoje mjesto

u nastavnom

planu

javnih/držav

nih osnovnih

škola

P24. Pravo

je roditelja

da odaberu

osnovnu

školu koju

će pohađati

njihovo

dijete

P24.

Zajedničko

obrazovanje

učenika

različitih

nacionalnosti

doprinijelo

bi boljem

kvalitetu

osnovnog

školstva

P24.

Insistiranje na

jednonacional

nim

odjeljenjima

negativno će

se odraziti na

mogućnosti

zajedničkog

života u BiH

P24. Mislim

da je moguće

napraviti

zajednički

nastavni plan

i program za

čitavu BiH

P24. Radije

bih upisao/la

svoje dijete u

etnički

homogenu

školu nego u

školu u koju

idu djeca

različitih

nacionalnosti

Stanko Rakita 3.64 3.37 3.30 3.92 4.44 3.55 3.55 3.28 2.20

Dositej

Obradović4.29 4.57 4.22 3.77 4.44 4.29 4.24 4.39 1.80

Kiseljak 4.83 4.89 4.39 3.11 4.22 4.33 3.94 4.44 2.11

Brestovsko 4.12 3.00 3.25 3.12 4.38 2.38 3.13 2.88 3.00

Osman Nuri

Hadžić4.50 4.67 4.33 4.21 4.96 4.65 4.50 4.83 1.13

Alija Isaković 3.75 4.04 3.93 3.93 4.24 3.93 3.89 3.90 2.59

Marko Marulić 2.80 2.27 3.13 4.32 4.61 2.56 2.63 2.02 3.03

Total 3.85 3.77 3.70 3.94 4.46 3.71 3.72 3.60 2.20

Roditelji smatraju da bi njihova djeca, bez obzira na nacionalnost, trebala ići u istu školu. Ovakvo mišljenje ne dijele jedino roditelji iz škola „Brestovsko“ i „Marko Marulić“, što dovodimo u vezu i sa njihovim stavom da je, uslijed nepremostivih razlika u jezicima, nemoguće organiziranje nastave u istom razredu za djecu različitih nacionalnosti. Izuzmemo li stavove roditelja čija djeca pohađaju ove dvije škole, ostali roditelji misle da bi bilo moguće da djeca idu u isti razred a da sačuvaju svoj jezik i kulturu. Roditelji se slažu sa stavom da se kroz nastavu treba upoznati sa kulturom, jezikom i tradicijom svih naroda koji žive u BiH, a u prilično velikom broju se slažu i kada se radi o razvijanju osjećaja pripadnosti BiH kroz nastavu. U ovom slučaju, roditelji iz škola „Stanko Rakita“, „Brestovsko“ i „Marko Marulić“ nisu sigurni koliko bi podržali ovu ideju. Ipak, većina dijeli stav da se postojanje tri nastavna plana i programa negativno odražava na kvalitet nastave i da ovakav vid razdvajanja može otežati uspješnu integraciju i pripremu djece za život u našem društvu. Izuzeci su opet bili roditelji iz gorepomenutih škola, koji su ovaj put bili suzdržanog stava.

BANJA LUKA (o prednostima i manama zajedničkog školstva)Voditelj: Hajdemo na temu nacionalne pripadnosti, mješovita nacionalna pripadnost, ima ljudi različite nacionalnosti u školi, nastavni kadar, nastavnici - i oni su različitih nacionalnosti. Zanima me šta mislite šta su prednosti, a šta nedostaci činjenice da dijete živi u takvoj sredini? Ž: Prednosti su, u svakom slučaju su prednosti... Dakle, ima ih više: uči se i o razlikama i o običajima, dakle, nauči nešto...Ž: A, mana može biti ako se dijete osjeti povrijeđeno u nekom momentu, ako nešto neko kaže po tom pitanju, eto, to može biti mana, ako možemo to tako nazvati. Da li to bilo namjerno, nenamjerno, to je sad, opet, druga priča.

113

Voditelj: To sve shvatam, ali ono što ja pokušavam vidjeti - je li vam drago zbog toga? Da imate izbor, svest ću to na vrlo jednostavno pitanje, da možete upisati svoje dijete u školu, a da je kvalitet obrazovanja isti, da je, dakle, jedina razlika u tome što su tamo djeca iste nacionalnosti kao i Vaše djiete, a u drugoj djeca različite nacionalnosti, gdje biste radije upisali svoje dijete? [...]Ž: Ja bih upisala opet u višenacionalnu, zato što živimo u takvoj sredini. I poslije škole, kad odrastu, ti bi ljudi živjeli zajedno, znači, ipak, nema šta. Sutra će da se druže, da idu na posao, sad ne vidim razlog da ne idu skupa, kad već živimo u takvoj sredini. Ne mogu ja čitav život njega izolirati, sad ga mogu izolirati u jednoj školi, ali poslije, kad zaposli se, susretat će se... Znači, bolje da odmah, kao dijete da se, što se kaže, navikne na sve i da poštuje i cijeni druge. I da nikoga ne mrzi. Jednostavno, poštovanje neko. Ne mora nikog da voli, ali, jednostavno, neka živimo jedni pored drugih da se poštujemo. Ja, bar, tako mislim.[...]Ž1: Ja ću vam odmah reći: ja sam za višenacionalnu, sad, u ovoj situaciji. Mislim da je to bolje za nju, da poznaje sve kulture, sve narode. Ne vidim razlog da ide u neku školu koja je jednonacionalna. Nije odgojena tako, kao ni ja, jer ona je dijete iz mješovitog braka. M3: I ja bih se opet opredijelio za višenacionalnu školu. Jednostavno, dijete upoznaje druge kulture, drugčije običaje, čak i načine života, nego jednonacionalnu. Ne postoji, kažem opet, zemlja u svijetu jednonacionalna da jednostavno se negiraju neke druge kulture, boja kože, rasa, vjeroispovijest.

Osim u slučaju škole „Marko Marulić“, roditelji, većinom, podržavaju stav da bi nastavne planove i programe trebalo promijeniti na način da u većoj mjeri govore o sva tri naroda, pa čak i da bi trebao postojati jedinstven nastavni plan i program koji bi promovirao ravnopravnost i povezanost naroda u BiH. Između ostalog, i zbog toga što postojeći sistem obrazovanja previše košta građane BiH. Većina smatra da bi nastava vjeronauke trebala imati svoje mjesto u nastavnim programima, a jedinstveni su u stavu da roditelji, ipak, trebaju zadržati pravo da biraju školu koju će pohađati njihovo dijete. Većina roditelja, također, iznosi stav da bi zajedničko obrazovanje učenika različitih nacionalnosti doprinijelo boljem kvalitetu obrazovanja, da bi prije upisali svoje dijete u multietničku školu te smatraju i da bi jedinstven oblik obrazovanja pospješio mogućnost zajedničkog života u BiH.

BANJA LUKA (izbor škole/upisno područje)

V: Još jedno pitanje. Vi ste, većinom, Srbi, i da najbliža škola radi po planu Federacije, bez obzira na to da li bio bosanski ili hrvatski. Većina takvih roditelja nisu u situaciji da plate autobus koji prevozi do prve škole gdje su većinom Srbi. A da živite tu i imate mogućnost izbora, da li biste upisali djecu u bližu školu ili biste ih vozili u dalju školu?Ž: Ja bih upisala ondje gdje živim, znači, ako mi je kuća u Federaciji, tu živim i tu bih svoje dijete upisala. I tačka!Ž: I ja isto! Ali, isto tako, smatram da ti ljudi koji su blizu Federaciji, postoji razlog što oni tamo voze djecu, znači, on mora od sebe da plati taj, da dijete ide tamo. Što bi, ako nema nikakvih problema? Ja da imam, bez obzira što je većina Srba, da moje dijete ima neki problem ovdje, sa profesorima nekim, onda bih uzela svoje dijete i odvela ga!


Razgovori sa predstavnicima školskih uprava, političkih i vjerskih zajednica pokazuju jedinstven stav kada se radi o školstvu koje uključuje učenike neovisno o njihovoj nacionalnoj pripadnosti. Ipak, postoje razlike u u vezi sa procjenom koliko bi program po kojem bi se izvodila nastava trebao biti isti ili različit, te ostvarenju prava na školovanje na maternjem jeziku sva tri konstitutivna naroda. Rješenja bi se trebala naći u izmjenama zakona i većina sagovornika vidi politiku kao jedini mogući realni faktor značajan za donošenje ovakvih izmjena. Većina izražava želju, ali i nemoć da bilo šta promijeni, bez obzira koliko se ne slagali sa postojećim rješenjima, jer na njima je da sprovode ona rješenja koja su određena zakonom. Ponekad se ovo čini i kao izgovor, da bi se zadržala postojeća situacija, i kontradiktorno je stavovima prema drugim, usko vezanim temama, kao, na primjer, izbor škole bez obzira na upisno područje. U praksi je puno primjera gdje djeca putuju u škole koje im nisu najbliže, kako bi bila u mogućnosti pratiti program na njihovom maternjem jeziku, dok, s druge strane, roditelji (u ovom slučaju intervjuirani predstavnici škola - politički i vjerski

114

predstavnici), gotovo u pravilu, tvrde da bi birali najbližu školu. Jasno je da podijeljeno školstvo ostavlja posljedice, s tim se većina sagovornika slaže, ali se na njemu, ipak, insistira. Pitanje ugrožavanja nacionalnog identiteta često se povlači kada se pokuša razgovarati o jedinstvenom školstvu, mada i ovdje ima drugačijih primjera. Iako u ovom trenutku postoji zajednička jezgra nekih predmeta, očigledno je da će se teško doći do jedinstvenog stava o tome šta treba obrađivati kada bi isti program vrijedio za sve.

KISELJAK I (direktor)Voditelj: Dobro. Da li biste Vi, recimo, podržali neku incijativu, ukoliko bi postojala, da se usklade ovi nastavni planovi i da se objedine?M: Pa da, naravno. Stav škole naše je, ja sam vam to rekao, da ćemo mi sve što bude od Ministarstva obrazovanja - da ćemo mi to primijeniti.

PRIJEDOR (efendija)Voditelj: Kakav je Vaš stav prema podijeljenim školama?M: Ja sam protiv toga.Voditelj: Protiv toga?!M: Protiv toga. Ja sam uvijek bio čovjek koji sam bio rado sjesti sa bilo kojim čovjekom, bilo koje nacionalnosti. Voditelj: [...] Da li ste, generalno, Vi za taj proces integracije školstva? Da se to objedini i da bude jedan nastavni plan i program na području čitave države? Da se prilagodi i da bude za sva tri naroda.M: Ja bih to danas uradio, kad bih mogao.

KISELJAK (savjetnica ministra)Voditelj: A, recimo, Vaše mišljenje, da li podržavate ili ne podržavate postojanje podijeljenih škola?Ž: Ja kažem, ne mogu ja tu reći neko svoje individualno mišljenje, da li podržavam ili ne. To su nam napravili. Dejtonski sporazum je upravo proizveo Ustav Bosne i Hercegovine koji je napravio podijeljene škole. Mislim, sam jezik, ako ćemo govoriti o jeziku, imamo hrvatski jezik, ali bosanski jezik, kako bi to mogli definirati? Kakvim jezikom, onda, trebamo govoriti? Zašto ne bosanskohercegovački jezik? Zašto samo bosanski? Ja kažem, to bi trebali stručnjaci, jezički stručnjaci bi tu trebali malo više posvetiti pažnje.

BANJA LUKA (direktor)Voditelj: Da, da. Na primjer, kakav je Vaš stav za zajedničke jezgre nekih predmeta, sad što je uvedeno?M: To je pozitivno. Recimo, to, na neki način, to je baš jedna od, to je, kažem, nešto zajedničko, pa ćemo mi svako na svoju, ono, pomalo i svoga dodati pa neka. A, ako je ponešto, opet, zajedničko, onda ćemo se malo više uvažavati...Voditelj: Mislim, da li, recimo, djeca različite nacionalnosti imaju odvojene nacionalne programe?M: Nemaju! Nema, nema. Svi uče, ako je u nas, imamo Mešu Selimovića... Uče, uče i Ćopića. [...]Voditelj: Da li biste podržali inicijativu usklađivanja obrazovnih politika, znači, radi integriranja obrazovnog sistema u Bosni i Hercegovini? M: Govorio sam, mogu imati zajedničke, radi daljnjeg školovanja... I trebali bi usaglasiti program i sve. Sve!Voditelj: Znači, vi biste podržali?M: Podržao bih, može tako. Ne moramo se mi ujediniti, da sto posto budemo sve. Ali, ukoliko želi moje dijete studirati u Sarajevu, znači, ako želi, da ne bude sada... Ili iz Sarajeva da dođe u Banja Luku, znači, da nema problema sa tim nastavnim planovima u tom smislu. Ja nikom ne osporavam, ni kantone, ni Republiku Srpsku ili ovo i ono. To su najmanji problemi. Niko nije ni Vama, vjerovatno, tražio ličnu kartu. Prešli ste ovamo u entitet bez problema. To je čovjeku, izgleda, više u glavi...Voditelj: A, šta mislite da su neke najveće prepreke kako bi se postigla ta integracija?M: Evo, upravo rekoh: blokada u mnogim glavama! Kažem vam, znači, nisu ni administrativne, jednostavno. Eto! Imao sam ja prilike mnogo razgovarati sa ljudima koji nikad nisu došli u Banja Luku. Njihov je stav katastrofalan! Oni misle, ne znam kako se Vi osjećate kad ste došli ovdje: je li vas iko pitao šta ste, ko ste, kako ste i koje ste nacionalnosti? u tom smislu. Voditelj: Koji su, recimo, neki prioritetni problemi, prema Vašem mišljenju, koje treba rješavati u vezi sa podijeljenim obrazovanjem, odnosno, integracije obrazovnog sistema?

115

M: Nikome ništa ne treba nametati! Praktično se vraćamo na istu priču. Znači, jednostavno laganim jednim tempom. Znači, nikog isključivati, nikog nagovarati na nešto, znači, kroz neke razgovore i sve to. Na taj način se može udovoljiti. Svako nametanje, znači, bilo od koga, vodi do neprihvatanja, do odbijanja.Voditelj: Dobro, je li imate, možda, neke konkretne prijedloge? Ovako, što bi se moglo staviti u napomenu?M: Ništa mi ne pada na pamet.

Negiranje bilo kakvih problema u vezi sa ostvarivanjem prava, ali i za potrebu da se u ovom trenutku nešto poduzme, ilustrira sljedeći primjer.

BANJA LUKA (savjetnica pri ministarstvu)Voditelj: Dobro, hvala, recite mi kakav je Vaš stav o obrazovanju djece u podijeljenim školama?Ž: Za početak, ono što je važno, u RS-u nije bilo niti jedne podijeljene škole i nema je ni u ovom trenutku, tako da je tako nešto, sa aspekta onih zaposlenih u ovom ministarstvu, teško komentarisati. Mi se sa takvim problemom, realno, nismo nikada ni susreli. Republika Srpska nije imala podijeljenu školu!Ono što je suština, RS nema jednonacionalnu školu, školu koja je stvorena na taj način. Voditelj: Da li biste podržali inicijativu usklađivanja obrazovnih politika, u kome bi se osiguralo integriranje obrazovnih sistema u BiH?Ž: Kao prvo, te inicijative nisu ništa novo, pa nemamo šta da podržavamo. To je nešto što se dešava unazad petnaest godina. Kada su u pitanju obrazovni sistemi, mišljenja sam da se jedan vrlo visok stepen integracije već desio. Taj visoki stepen integracije jesu zajednička jezgra nastavnih planova i programa.Voditelj: Dobro, hvala. Prema Vašem mišljenju, u procesu integriranja školstva, kakvu bi ulogu trebali imati politički lideri?Ž: Vi uporno s tom integracijom!? Upravo smo konstatovali činjenicu da, kao prvo, postoji jedan visok stepen zajedničkog i da proces daljne integracije... Ne shvatam, čemu vodi ta ideja?! Šta je proces integracije obrazovanja?! Šta je za vas proces integracije?!

KISELJAK (ravnatelj)Voditelj: A, šta mislite o tome što je obrazovni sistem kod nas podijeljen po nacionalnom principu? M: Pa, u svakom slučaju, to nije dobro. Nije dobro, vidjeli ste da, bez obzira, evo, ja i ravnatelj OŠ „Alija Isaković“ smo u stalnom kontaktu. Nije dobro... Međutim, nismo ja i ravnatelj ti koji će to dogovoriti. Nismo mi ti koji će dogovoriti. Međutim, ima, ipak, netko tko bi to trebao dogovoriti kako i na koji način.

Poseban problem predstavljaju sadržaji predmeta jezika i istorije, odnosno, pitanje na koji način integrirati, odnosno, pomiriti različita viđenja događaja u novijoj istoriji BiH. Ako je to uopšte moguće.

PRIJEDOR (Politički predstavnik)Voditelj: Sad imamo tu nacionalnu grupu premeta, kako biste to, onda, riješili, kad biste krenuli prvo s jezikom?M: Mislim da bi se moglo to sve riješiti, nije problem taj jezik. Nije problem da se pišu udžbenici nastavni, imaju pravo na maternji jezik. Problem je šta piše u sadržaju unutra. Nek' budu pisci iz čitave Bosne i Hercegovine, nek' bude nešto što stvarno uči dijete da voli ovu Bosnu i Hercegovinu.Voditelj: Kako bi se taj jezik trebao zvanično zvati?M: To je bosanski jezik! Ne bošnjački, nego bosanski!Voditelj: Znači, za sva tri naroda bosanski jezik?M: Sva tri naroda, mi govorimo svi isto, ja ne vidim razliku drugu.Voditelj: Da, ali drugi narodi biraju na svojim narodnim jezicima? Kako bi se oni osjećali u toj situaciji?M: Pa dobro, nek' stave bošnjački-srpsko-hrvatski, nema nikakvih problema. Nek' stave sva tri i kod nas sve riješeno.

BANJA LUKA (direktor)Voditelj: A, što se tiče nacionalne grupe predmeta, znači, istorija? M: Pa istorija, istorija je malo čudna, da kažem. Pobjednici pišu istoriju, je li. Ja sam, čak, dio sad bio istorije, pa, nekako, moja se, nekako, debelo razlikuje od nekoga drugoga, što kažu. Voditelj: A, šta mislite kako bi djeca trebala tu u školi da uče?

116

M: Ne bi trebali ništa jedan period. Moje je mišljenje ostaviti nekom vremenu. Jedan period da se to jednostavno ne radi i da se, pa vidjeli ste i sami, svako to tumači na svoj način. Vrijeme će pokazati šta je uzrok, šta su posljedice, ko je ko, znate. [...]

BANJA LUKA (savjetnica pri ministarstvu)Voditelj: Pa, recimo, zajedničko obrazovanje za svu djecu, recimo, mislim da je to tako predstavljeno.Ž: Šta vi mislite da je zajedničko obrazovanje?Voditelj: Isti program.Ž: Identičan nastavni plan i program?!Voditelj: Da!Ž: Evo, recite mi, ljudi su proveli pet godina radeći na tome da naprave zajednička nastavna jezgra, to je bio tako mukotrpan posao, da je to prosto riječima neopisivo. Da se nađe jedan stepen zajedničkog u svim nastavnim planovima i programima koji su bili u BiH!? Kako mislite da bi trebalo da izgleda novi? Tek 2004. su potpisana zajednička jezgra, kako mislite da bi trebao da izgleda zajednički program, na kom bi jeziku trebao da bude?Voditelj: Ja nisam upućena, mislim, ne znam, ja moram Vas da pitam.Ž: Samo nek' mi osoba koja je napisala pitanje kaže na kom jeziku treba da izgleda integrisani obrazovni sistem, koji jezik?M: Ja se izvinjavam, ja bih pitao, šta Vi mislite kad bi se došlo do nekog zajedničkog rješenja, koje bi, na neki način, prihvatile sve tri strane...Ž: A teško bi se došlo.M: Od tri naroda, a teško bi se došlo, zaista teško, jer niko neće da se odriče svog nacionalnog prava i demokratskog prava, i sad i ako bi se našlo neko rješenje, mislite li da bi ostalo na tom rješenju? Ili bi se uskoro, možda za godinu dana već, tražilo dalje? Ako bi se, recimo, napravio dogovor nekakav da se izvodi nastava i dalje na jezicima sva tri konstitutivna naroda, što bi se ispostavilo da je nemoguće uraditi? E, tražilo bi se, onda, rješenje, ovo je malo komplikovano, sve je komplikovano, kod nas je, inače, sve postavljeno na vrlo komplikovane osnove, postavilo bi se pitanje: a, što će nama ovo?, zbog čega da izvodimo nastavu na sva tri jezika kad možemo na jednom? Pitanje je na kojem jeziku?! Je li na nekom vještačkom jeziku ili na nekom koji je postojao hiljadama godina?Ž: Da li bismo trebali da odaberemo jedan od tri jezika, što bi bilo potpuno nemoguće, ko bi to od druga dva naroda pristao da se odrekne svog? Mislite li da bi Hrvati ili Bošnjaci pristali da uče srpski jezik, da li mislite da bi se to moglo desiti? Voditelj: Ja stvarno ne mogu da kažem. Ž: Pa, potpuno je iluzorno, nemoguće je! Čitav se rat desio, čitava pomjeranja ljudi, pomjeranja života, radi toga što nisu mogli da se dogovore, pa mislite da sad možemo, sedam godina kasnije?!

KISELJAK (politički predstavnik SDA)Voditelj: Evo, već smo se pomenuli jezik i istoriju, kako biste Vi organizirali nastavu jezika i udžbenik samog jezika, da bude jedan i da svi budu zadovoljni? Je li to moguće?M: Nije. Mada se naši jezici razlikuju nekih 5%, ali nije moguće. Ovdje ćete, evo, konkretno kod Bošnjaka, ako on kaže tisuću, doći će do nekog ismijavanja, dok, ako neko od Hrvata kaže hiljadu, biće s obrnute strane hrvatske. Dok, kako da kažem, mislim da bi jezici, i nastava posebno, hrvatski, bosanski i srpski jezik da bude, ne možete vi, nešto kad dobijete, imali smo to, srpsko-hrvatski jezik... Da je to bilo, kako da kažem, nismo ga smatrali ni srpskim, ni hrvatskim, već nešto između, i sad smo mi to k'o prihvatili bosanski. Međutim, neće ni jedni, ni drugi, i faktički, podijeljeno je to na srpski, bosanski i hrvatski.

Uloga politike je sveprisutna i determinirajuća, slaže se većina sagovornika. Mada se primjećuje pasivnost, u smislu primjene zakona bez preispitivanja njegove funkcionalnosti, odnosno, efekata koje proizvodi. Ovakva inicijativa ne postoji.

Voditelj: Što se tiče procesa integriranja školstva, kakvu bi ulogu trebali imati politički lideri, recimo?M: Pa, ne znam. U nas mnogo se, očito, politika miješa, mada ne bi trebala. Politika tamo, neka idu u skupštine, tamo gdje im je mjesto. Znači, ne bi trebala se miješati politika, ne bi.

PRIJEDOR (efendija)

117

Voditelj: Šta mislite, ko bi trebao pokrenuti inicijativu za takvo nešto? Ko bi trebao biti najodgovorniji, od koga bi trebala takva inicijativa krenuti?M: Pa, znamo ko zakone donosi! Nije islamska zajednica, nije ni pravoslavna crkva, ni katolička. Znamo ko to donosi! E, sad, koliko je nekom u interesu da se stanje popravi ili da ova država što prije stane na noge, a koliko nekom odgovara ovakvo stanje... Vidimo to svaki dan.Voditelj: Mislite na političare?M: Pa normalno. Koji narodu jedno govore, a ovamo, na sastancima, možda, rade druge stvari. Koji su na jednim izborima u jednoj stranci, na drugim izborima u drugoj stranci. Meni to nije baš...

O posljedicama koje bi sadašnji oblik obrazovanja mogao ostaviti na buduće generacije i njihovo funkcioniranje u društvu kakvo je BiH, ali i o 'opasnostima' koje po nacionalni identitet integrirano školstvo ima:

KISELJAK (savjetnica ministra)Voditelj: A, šta mislite kakve posljedice bi moglo ostaviti na djecu obrazovanje u podijeljenim školama?Ž: Pa, posljedice za djecu, definitivno. Djeca glavni svoj odgoj stječu u obitelji. Obitelj je temelj svega. I teško je sada govoriti o nekim konkretnim posljedicama od uzrasta koji ne razumiju se u te sfere, o djeci koja, zapravo, ne znaju ni da je bio rat. Mislim, nisu svjesni uopšte značenja rata i ratnih i povjesnih i kulturnih činjenica koje su se desile. Evo, oni su se silom prilika zadesili u Bosni i Hercegovini i to je njihova država, ali, također, djeca za to nisu kriva. Za to su, evo, ponavljam, za to trebaju da se pozabave vlasti na razinama državnim, federalnim, županijskim. To, definitivno, ne mogu komentirati.

BRESTOVSKO (direktor)Voditelj: A, šta mislite, da li zajedničko obrazovanje djece može dovesti do brisanja nacionalnog identiteta?M: To - Bože sačuvaj! Nacionalni identitet da mi zbriše nešto što je zajedničko!? Bože sačuvaj! Ako bi došlo do toga, da mi neko nacionalni identitet zbriše zato što ću biti s nekim drugim u zajedničkoj školi, onda bih ja odustao od takve škole. Ja hoću nacionalni identitet, jednostavno, hoću da se prepoznam sa nacionalnim identitetom. Ja, jednostavno, hoću da budem to! Isto tako, kao što kolega hoće da bude to što jeste. Ali, ima ono, što se kaže, štujući tvoje, ja, isto tako, izgrađujem svoje. Znači, moj nacionalni identitet ne bi trebao, jednostavno, da se ugasi ako bi trebalo da se s nekim, ne znam ni ja šta...Voditelj: A, da li biste Vi podržali inicijativu usklađivanja obrazovnih politika, ako bi došlo do neke inicijative usklađivanja obrazovnih politika, programa, integracije?M: A, podržao bih to u onoj mjeri dok ne bi počelo dominirati, odnosno, neko da izlijeće, da strši. Ne možemo potiskivati jedne ili druge.

PROZOR/RAMAVoditelj: Je l' mislite da je kroz zajedničko obrazovanje moguć gubitak nacionalnog identiteta?M: Nacionalni identitet se ne gubi s tim. Nacionalni identitet se gubi ako nema podmlatka, ako ljudi odlaze, odseljavaju se. Nacionalni identitet ne ubija drugi jezik. Ubija ga turbo-folk. Ne ubija ga ako ću ja kazati, recimo, „čeljade“. Ja u školi djeci kažem „čeljade“. To je moja baba znala koristit. Ona je imala tih, ona je pričala hrvatski, ali je imala neke riječi koje su turcizmi. Isto kao što oni u Hrvatskoj imaju riječ neku mađarsku. Jezik je živa kategorija. On se mijenja. On će se uvijek mijenjat. Neće bit nikada stalan, uvijek je neki novi izraz, neka nova riječ.

Iz svih pokazatelja u ovom segmentu istraživanja, mogu se izvesti sljedeći

Zaključci

1. Ni u jednoj školi ne postoji apsolutno jedinstven stav učenika u vezi sa zajedničkim udžbenicima. U pet škola se većina učenika zalaže za zajedničke udžbenike, a u dvije škole velika većina učenika, oko 80% njih, smatra da je ideja o zajedničkim udžbenicima neprihvatljiva;

118

2. Kvantitativni pokazatelji odgovora učenika na devet ključnih pitanja, koja se tiču integriranog školstva, generalno govore o njihovom veoma pozitivnom stavu prema ovom pitanju. Tako, većina ispitanih učenika smatra da djeca različite nacionalnosti trebaju pohađati istu školu, pri čemu u ovakvom stavu procentualno prednjače učenici iz škola koje rade u gradskim sredinama. Međutim, indikativan je, i sa ovim pokazateljem u određenoj mjeri kontradiktoran podatak, odgovor na pitanje da bi učenici radije išli u jednonacionalnu nego u multinacionalnu školu. Bilo bi veoma zanimljivo istražiti razloge za ovakvu kontradikciju u stavovima;

3. U velikom procentu se, u gotovo svim školama, učenici pozitivno izjašnjavaju o tvrdnji da bi se kroz nastavni proces učenici trebali bolje upoznati sa kulturom, jezikom i tradicijom svih naroda koji žive u BiH, te da bi se više trebao razvijati osjećaj pripadnosti Bosni i Hercegovini;

4. Veoma pozitivan stav ima većina učenika i kada je riječ o učešću u programima razmjene učenika sa školama iz drugog entiteta;

5. I dok na većini pitanja o integriranom školstvu učenici, uglavnom, imaju izraženo pozitivne stavove, u pogledu tvrdnje o različitosti bosanskog, srpskog i hrvatskog jezika kao smetnji za organiziranje nastave u istom razredu, postoji, također, prilično izraženo slaganje. Ovi pokazatelji su, za nekoliko škola, u određenoj mjeri obrnuto proporcionalni odgovorima na stav-pitanje da djeca različitih nacionalnosti trebaju pohađati istu školu;

6. U većini škola nastavnici podržavaju ideju o integriranom školstvu, pri čemu prednjače nastavnici iz škola rade u gradskim sredinama. Velika većina nastavnika u dvije škole se izjašnjava protiv ove mogućnosti. Sa izuzetkom ove dvije škole, nastavnici, uglavnom, dijele stavove svojih učenika u pogledu većine tvrdnji o integriranom školstvu i smatraju da djeca različite nacionalnosti trebaju pohađati istu školu kako bi se kroz nastavni proces učenici bolje upoznali sa kulturom, jezikom i tradicijom svih naroda koji žive u BiH, te da bi se više trebao razvijati osjećaj pripadnosti Bosni i Hercegovini;

7. Kada je riječ o u tvrdnji da je različitost bosanskog, srpskog i hrvatskog jezika smetnja za organiziranje nastave u istom razredu, nastavnici imaju nešto drugačiji stav od učenika. Osim u dvije škole, većina nastavnika ovo, da u istom razredu rade sa djecom različitih nacionalnosti, ne vidi kao smetnju i smatra da bi škole trebalo organizirati tako da djeca različitih nacionalnosti idu zajedno u razred, ali i da sačuvaju svoj jezik i kulturni identitet;

8. Nastavnici su mišljenja da zajedničko školovanje djece ne bi dovelo do nestanka jezičkih i kulturnih posebnosti, što u potpunosti korespondira sa njihovim prethodnim stavom. Ovo mišljenje većine nastavnika ponovo ne dijele nastavnici dviju istih škola koje imaju rezervi prema integriranom školstvu i zajedničkom nastavnom planu i programu u BiH;

9. Prema mišljenju velike većine nastavnika, insistiranje na jednonacionalnim odjeljenjima negativno se odražava na izgradnju suživota u BiH, a zajedničko obrazovanje učenika različitih nacionalnosti bi doprinijelo boljem kvalitetu osnovnog školstva. Većina nastavnika, također, podržava pravo roditelja da, bez obzira na upisno područje, odaberu školu koju će pohađati njihovo dijete;

10. Nastavnici, uglavnom, imaju pozitivan stav prema mogućnosti da rade u školi u kojoj se nastava ne izvodi na njihovom jeziku, kao što prihvataju i mogućnost da izvode nastavu po bilo kojem od tri nastavna plana i programa, ili mogućnost da nastavnik koji predaje neki predmet iz tzv. grupe nacionalnih predmeta - ne bude pripadnik tog naroda;

11. Nastavnici u svim školama se u veoma velikom procentu slažu sa tvrdnjom da bi nastavne planove i programe trebalo promijeniti tako da u znatno većoj mjeri govore o sva tri naroda, a ne samo jednom. Izuzetno velika saglasnost nastavnika, u većini škola, sa tvrdnjom da školski planovi i programi bazirani na nacionalnoj osnovi ne pripremaju na odgovarajući način djecu za život u našem društvu, donekle je umanjena izraženim neslaganjem nastavnika dviju škola, koje, kao i u prethodnim odgovorima, izražavaju određene rezerve prema integriranom školstvu;

119

12. Velika saglasnost nastavnika postoji i oko tvrdnji da bi trebao postojati jedan nastavni plan i program za osnovne škole, utemeljen na promoviranju ravnopravnosti, i da bi ga bilo moguće napraviti, Argumentirajući ovaj stav, između ostalog, i ocjenom da školstvo sa tri NPP previše košta građane BiH;

13. Zanimljiv je stav nastavnika u ovom dijelu istraživanja o mjestu vjeronauka u školama. On ne korespondira sa njihovim ranije izraženim stavovima da bi umjesto vjeronauka radije u školske programe uključili predmet Kultura religija ili Etika;

14. Najveći procenat roditelja nema jasan stav u pogledu inicijativa za integriranje obrazovnog sistema. U nekim školama gotovo 50% roditelja bi podržalo ovu ideju, ali ima škola u kojima isti ili čak veći procenat roditelja ovu ideju ne podržava. Generalno, većina roditelja nije sigurna da li bi takva incijativa bila najbolje rješenje, a ako bi bila i pokrenuta, roditelji vide ministarstva obrazovanja kao vodeće aktere u procesu integriranja školstva;

15. Većina roditelji smatra da bi njihova djeca, bez obzira na nacionalnost, trebala ići u istu školu i isti razred, uz uslov da očuvaju svoj jezik i kulturu. Ovakvo mišljenje ne dijele roditelji učenika iz dviju škola;

16. Mišljenja roditelja po pitanju zajedničkog organiziranja nastave maternjeg jezika su podijeljena. Iako najveći procenat ispitanih roditelja smatra da bi se nastava maternjeg jezika trebala zajednički organizirati, uz argumentaciju da je to jedan jezik, kvantitavni pokazatelji upućuju i na prilično veliki procenat roditelja koji su protiv ovakvog vida nastave maternjeg jezika, argumentirajući to tvrdnjom o nepremostivim jezičkim različitostima i povezanošću jezika sa nacionalnim i kulturnim identitetom;

17. Većina roditelja, u većini škola, ne insistrira da nastavnik koji predaje predmete iz nacionalne grupe mora i sam biti pripadnik tog naroda, ali ovu mogućnost ponovo ne prihvata oko 70% roditelja djece iz iste dvije škole, koji ne prihvataju ni ideju zajedničkih udžbenika;

18. Većina roditelja dijeli stav nastavnika da se postojanje tri nastavna plana i programa negativno odražava na kvalitet nastave, kao i na adekvatnu pripremu djece za rad i život u našem društvu. Roditelji se slažu sa nastavnicima i u pogledu tvrdnji da tri obrazovna sistema poskupljuju školstvo u BiH, kao i da je moguće izraditi zajednički nastavni plan i program za čitavu BiH, te da je njihovo pravo da odaberu školu koju će pohađati njihovo dijete;

19. Najprihvatljivi način za pisanje udžbenika istorije BiH je, prema mišljenju većine roditelja, formiranje komisije stručnjaka iz reda sva tri naroda, dok se u dvije škole ogromna većina roditelja ne slaže sa idejom zajedničkih udžbenika;

20. Predstavnici školskih vlasti, političkih i vjerskih zajednica, uglavnom, pokazuju jednistven stav kada se radi o školstvu koje uključuje učenike neovisno od njihove nacionalne pripadnosti, ali su, ipak, evidentne razlike u mišljenjima u kojem obimu bi nastavni planovi i programi trebali biti isti, odnosno, različiti, te koliko bi mogli biti u funkciji osiguranja prava na obrazovanje na maternjem jeziku pripadnicima sva tri naroda;

3.7 Etni č ke distance

Socijalna distanca se koristi kao mjera socijalnih stavova i odnosa u socijalnim istraživanjima od samih početaka empirijskog istraživanja u psihologiji (Kuzmanović, 1994.). Pod socijalnom distancom obično se podrazumijevaju različiti stupnjevi razumijevanja i osjećanja intimnosti, koji se javljaju u različitim socijalnim situacijama i socijalnim odnosima, te se, za potrebe mjerenja formira izvjestan broj "adekvatnih interpretacija i gradacija" tog osjećanja intimnosti. U klasičnim istraživanjima često se koristi sedam različitih vrsta socijalnih odnosa koji se međusobno razlikuju u pogledu stepena intimnosti koji je u

120

njima prisutan. Počevši od najintimnijeg, ti odnosi su: 1. srodstvo putem braka; 2. članstvo u istom klubu kao izraz bliskog prijateljstva; 3. susjedstvo, stanovanje u istoj ulici; 4. zaposlenje u istoj profesiji; 5. državljanstvo, stalan stanovnik iste države; 6. samo posjetilac zemlje; 7. isključenje iz zemlje. Formulirani u vidu pitanja na koja se odgovara sa "da" ili "ne", ovi odnosi čine poznatu Bogardusovu skalu socijalne distance. Socijalna distanca se obično koristi kao indikator stava prema određenoj društvenoj grupi, ali iz više razloga distanca se ne može svesti samo na stav. Prvo, velika distanca nije uvijek znak neprijateljstva, tj., negativnog stava, već i znak koliko je grupa prema kojoj se pokazuje distanciranost ispitaniku nepoznata i tuđa, koliko o njoj malo zna, ali i koliko ne želi da zna. S druge strane, društvena distanca je određena i društvenim normama u određenoj sredini, te se može posmatrati i izvjesnom karakteristikom društvene sredine.

Na sljedećim grafikonima prikazani su prosjeci prihvatanja određenih socijalnih odnosa sa pripadnicima nekih naroda. Stepeni prihvatanja variraju od 0, što označava neprihvatanje određenog odnosa, do 1, što označava potpuno prihvatanje navedenog odnosa. Oznake se mogu posmatrati i kao proporcije prihvatanja u određenom uzorku, gdje, recimo, 0.5 označava da je 50% ispitanika prihvatilo taj odnos.

Učenici

Prihvatanje odnosa sa Bošnjacima

0.00

0.20

0.40

0.60

0.80

1.00

1.20

StankoRakita

DositejObradovic


AlijaIsakovic

MarkoMarulic

P27. Bosnjak - Da zivi u istoj drzavi

P27. Bosnjak - Da zivi u mom susjedstvu

P27. Bosnjak - Da bude nastavnik u skolimom djetetu

P27. Bosnjak - Da bude predsjednik mojedrzave

P27. Bosnjak - Da mi bude kolega na poslu

P27. Bosnjak - Da budemo prijatelji

P27. Bosnjak - Da stupim u brak snjim/njom

Na grafikonu prihvatanja odnosa sa pripadnicima bošnjačkog naroda vidimo da se linije koje označavaju različite moguće odnose dosta podudaraju. Vidimo da odnose sa Bošnjacima najmanje prihvataju učenici iz škole “Brestovsko” (Kiseljak) i škole “Marko Marulić” (Prozor-Rama). To su škole sa većinskom hrvatskom populacijom učenika iz mješovitih bošnjačko-hrvatskih sredina. Odnose sa Bošnjacima, očekivano, najviše prihvataju učenici iz većinskih bošnjačkih škola, a umjereno prihvatanje odnosa imamo i u sredini sa većinskim srpskim uzorkom učenika. Od ponuđenih odnosa, najmanje se prihvataju odnosi “Da bude predsjednik moje države”, “Da stupim u brak s njim/njom” i “Da bude nastavnik u školi mom djetetu”.Izgleda da socijalna podijeljenost, ali i blizina, utječe na najveće neprihvatanje društvenih odnosa sa Bošnjacima od strane hrvatskih učenika.

121

Prihvatanje odnosa sa Srbima

0.00

0.20

0.40

0.60

0.80

1.00

1.20

StankoRakita

DositejObradovic


AlijaIsakovic

MarkoMarulic

P27. Srbin - Da zivi u istoj drzavi

P27. Srbin - Da zivi u mom susjedstvu

P27. Srbin - Da bude nastavnik u skoli momdjetetu

P27. Srbin - Da bude predsjednik mojedrzave

P27. Srbin - Da mi bude kolega na poslu

P27. Srbin - Da budemo prijatelji

P27. Srbin - Da stupim u brak s njim/njom

Odnose sa Srbima najviše prihvataju učenici iz banjalučke škole “Stanko Rakita”, a zatim učenici sarajevske škole “Osman Nuri-Hadžić”. Odnose sa Srbima najmanje prihvataju učenici iz škole “Alija Isaković” (većinska bošnjačka, Prozor-Rama) i “Marko Marulić” (većinska hrvatska, Prozor-Rama). Ponajmanje se prihvataju odnosi “Da bude predsjednik moje države” i “Da stupim u brak s njim/njom”.

Prihvatanje odnosa sa Hrvatima

0.00

0.20

0.40

0.60

0.80

1.00

1.20

StankoRakita

DositejObradovic


AlijaIsakovic

MarkoMarulic

P27. Hrvat - Da zivi u istoj drzavi

P27. Hrvat - Da zivi u mom susjedstvu

P27. Hrvat - Da bude nastavnik u skoli momdjetetu

P27. Hrvat - Da bude predsjednik moje drzave

P27. Hrvat - Da mi bude kolega na poslu

P27. Hrvat - Da budemo prijatelji

P27. Hrvat - Da stupim u brak s njim/njom

Najveće prihvatanje odnosa sa Hrvatima imamo u školama “Brestovsko” (većinska hrvatska, Kiseljak) i “Marko Marulić” (većinska hrvatska, Prozor-Rama). Nešto niži stepen prihvatanja pokazuju učenici iz većinskih bošnjačkih škola “Kiseljak 1” i “Osman Nuri-Hadžić”. Najmanje prihvatanje odnosa imamo u školi “Alija Isaković” (većinska bošnjačka, Prozor-Rama). Kao i u slučaju odnosa sa Bošnjacima, i ovdje vidimo da se najmanje prihvataju odnosi kod učenika iz takozvanih “podijeljenih škola”. Uopšteno, najmanje se prihvataju odnosi “Da bude predsjednik moje države” i “Da stupim u brak s njim/njom”.

122

Prihvatanje odnosa sa Romima

0.00

0.10

0.20

0.30

0.40

0.50

0.60

0.70

0.80

0.90

1.00

StankoRakita

DositejObradovic


AlijaIsakovic

MarkoMarulic

P27. Rom - Da zivi u istoj drzavi

P27. Rom - Da zivi u mom susjedstvu

P27. Rom - Da bude nastavnik u skoli momdjetetu

P27. Rom - Da bude predsjednik moje drzave

P27. Rom - Da mi bude kolega na poslu

P27. Rom - Da budemo prijatelji

P27. Rom - Da stupim u brak s njim/njom

Kad su u pitanju Romi, iz grafikona je vidljivo da odnose sa njima najviše prihvataju učenici iz škola “Kiseljak 1” (većinska bošnjačka, Kiseljak) i “Osman Nuri-Hadžić” (većinska bošnjačka, Sarajevo). U ovim sredinama je prisutan izvjestan broj djece romske nacionalnosti koji se, uglavnom, identificiraju sa bošnjačkom većinom. Što je vidljivo po njihovom izjašnjavanju kao pripadnicima bošnjačke grupe u upitnicima koje su popunjavali. Reklo bi se da, zbog podudarnosti vjeroispovijesti, u ovom slučaju imamo i veće socijalno prihvatanje Roma. S druge strane, u svim ostalim školama imamo umjereno i nisko prihvatanje odnosa sa Romima (ispod 50% prihvaćenih odnosa). Najmanje su prihvaćeni odnosi “Da bude predsjednik moje države” i “Da stupim u brak s njim/njom”.

Prihvatanje odnosa sa Englezima

0.00

0.10

0.20

0.30

0.40

0.50

0.60

0.70

0.80

0.90

1.00

StankoRakita

DositejObradovic


AlijaIsakovic

MarkoMarulic

P27. Englez - Da zivi u istoj drzavi

P27. Englez - Da zivi u mom susjedstvu

P27. Englez - Da bude nastavnik u skoli momdjetetu

P27. Englez - Da bude predsjednik mojedrzave

P27. Englez - Da mi bude kolega na poslu

P27. Englez - Da budemo prijatelji

P27. Englez - Da stupim u brak s njim/njom

Iz grafikona prihvatanja odnosa sa Englezima vidimo da odnose sa njima najviše prihvataju učenici iz škola “Osman Nuri-Hadžić” (većinska bošnjačka, Sarajevo) i “Kiseljak 1” (većinska bošnjačka, Kiseljak). Učenici ostalih škola pokazuju osrednje prihvatanje odnosa sa Englezima. Od ponuđenih odnosa, najmanje se prihvataju odnosi “Da bude predsjednik moje države”, “Da stupim u brak s njim/njom” i “Da bude nastavnik u školi mom djetetu”.

123

Prihvatanje odnosa sa Kinezima

0.00

0.10

0.20

0.30

0.40

0.50

0.60

0.70

0.80

StankoRakita

DositejObradovic



P27. Kinez - Da zivi u istoj drzavi

P27. Kinez - Da zivi u mom susjedstvu

P27. Kinez - Da bude nastavnik u skoli momdjetetu

P27. Kinez - Da bude predsjednik moje drzave

P27. Kinez - Da mi bude kolega na poslu

P27. Kinez - Da budemo prijatelji

P27. Kinez - Da stupim u brak s njim/njom

Kad su u pitanju Kinezi, iz grafikona je vidljivo da odnose sa njima najviše prihvataju učenici iz škola “Kiseljak 1” (većinska bošnjačka, Kiseljak) i “Osman Nuri-Hadžić” (većinska bošnjačka, Sarajevo). Osrednje prihvatanje Kineza pokazuju učenici škola “Stanko Rakita”, “Dositej Obradović” i “Alija Isaković”, a najmanje ih prihvataju učenici škola “Brestovsko” i “Marko Marulić”. Opet, kao i u prethodnim slučajevima, najmanje se prihvataju odnosi “Da bude predsjednik moje države”, “Da stupim u brak s njim/njom” i “Da bude nastavnik u školi mom djetetu”.

Tabela opšteg prihvatanja odnosa

Škola AS N

Stanko Rakita .5263 107

Dositej Obradović .4602 49

Kiseljak 1 .6391 19

Brestovsko .3571 7

Osman Nuri

Hadžićc.7341 36

Alija Isaković .4452 30

Marko Marulić .4296 45

Total .5227 357

Uopšte gledano, najviše ponuđenih socijalnih odnosa sa pripadnicima različitih etničkih grupa prihvataju učenici škola “Osman Nuri-Hadžić” i “Kiseljak 1”. Slijede učenici iz škola “Stanko Rakita”, “Dositej Obradović”, “Alija Isaković” i “Marko Marulić”, dok najmanje odnosa prihvataju učenici škole “Brestovsko”. Ali treba uočiti da je uzorak učenika iz ove posljednje škole izuzetno mali, što nas ograničava u donošenju zaključaka.

124

Učenici najlakše prihvataju odnose “Da budemo prijatelji” i “Da živi u istoj državi”, a najmanje se prihvataju odnosi “Da bude predsjednik moje države”, “Da stupim u brak s njim/njom” i “Da bude nastavnik u školi mom djetetu”.

Nastavnici


0

0.2

0.4

0.6

0.8

1

1.2

StankoRakita

DositejObradovic





P29. Bosnjak - Da bude nastavnik u skoli momdjetetu

P29. Bosnjak - Da bude predsjednik moje drzave



P29. Bosnjak - Da stupim u brak s njim/njom

Na grafikonu prihvatanja odnosa sa pripadnicima bošnjačkog naroda vidimo da odnose sa Bošnjacima najmanje prihvataju nastavnici iz škola “Brestovsko” (Kiseljak) i “Marko Marulić” (Prozor-Rama). Odnose sa Bošnjacima, očekivano, najviše prihvataju nastavnici iz većinskih bošnjačkih škola. Od ponuđenih odnosa sa Bošnjacima, nastavnici najmanje prihvataju odnos “Da stupim u brak s njim/njom” (prepostavljamo jer je većina nastavnika već u braku) i hijerarhijskog odnosa “Da bude predsjednik moje države”.


0

0.2

0.4

0.6

0.8

1

1.2







P29. Srbin - Da bude predsjednik moje drzave




Odnose sa Srbima, očekivano, najviše prihvataju nastavnici iz škola “Stanko Rakita” i “Dositej Obradović”, a zatim nastavnici sarajevske škole “Osman Nuri-Hadžić”. Odnose sa Srbima najmanje prihvataju nastavnici škola “Marko Marulić”, “Brestovsko” i “Kiseljak 1”. Nastavnici najmanje prihvataju odnose sa Srbima “Da stupim u brak s njim/njom” i “Da bude predsjednik moje države”.

125


0

0.2

0.4

0.6

0.8

1

1.2











Najveće prihvatanje odnosa sa Hrvatima, očekivano, imamo u školama “Brestovsko” i “Marko Marulić”, i to je praktično apsolutno prihvatanje, jer svi odnosi su prihvaćeni. Nešto niži stepen prihvatanja pokazuju nastavnici iz škola “Dositej Obradović” (Hambarine-Prijedor) i “Stanko Rakita” (Vrbanja-Banja Luka). Najmanje prihvatanje odnosa imamo u školi “Alija Isaković” (većinska bošnjačka, Prozor-Rama).


0

0.2

0.4

0.6

0.8

1

1.2

StankoRakita

DositejObradovic










Kad pogledamo grafikon prihvatanja odnosa sa Romima, vidljivo je da odnose sa njima najviše prihvataju nastavnici iz škola “Stanko Rakita”, “Kiseljak 1” i “Osman Nuri-Hadžić”. Neočekivano malo odnosa sa Romima prihvataju nastavnici iz škole “Marko Marulić”. Što se tiče pojedinih odnosa, najmanje su prihvaćeni odnosi “Da stupim u brak s njim/njom” i “Da bude predsjednik moje države”.

126


0

0.2

0.4

0.6

0.8

1

1.2

StankoRakita

DositejObradovic






P29. Englez - Da bude predsjednik mojedrzave




Iz grafikona prihvatanja odnosa sa Englezima vidimo da odnose sa njima najviše prihvataju nastavnici iz škola “Osman Nuri-Hadžić”, “Brestovsko”, “Kiseljak 1” i “Stanko Rakita”, a najmanje nastavnici iz škola “Marko Marulić” i “Dositej Obradović”. Od ponuđenih odnosa, najmanje se prihvataju odnosi “Da bude predsjednik moje države” i “Da stupim u brak s njim/njom”.


0

0.2

0.4

0.6

0.8

1

1.2






P29. Kinez - Da bude nastavnik u skoli momdjetetu





Grafikon prihvatanja odnosa sa Kinezima nam pokazuje da odnose sa njima najviše prihvataju nastavnici iz škola “Stanko Rakita”, “Osman Nuri-Hadžić” i “Kiseljak 1”. Najmanje odnosa sa Kinezima prihvataju nastavnici iz škola “Marko Marulić” i “Dositej Obradović”. Što se tiče pojedinih odnosa, najmanje su prihvaćeni odnosi “Da stupim u brak s njim/njom” i “Da bude predsjednik moje države”.

127

Tabela generalnog prihvatanja odnosa

AS N



Kiseljak 1 .8000 10

Brestovsko .6845 8

Osman Nuri

Hadžić.8734 19



Total .7479 95

Najviše ponuđenih socijalnih odnosa sa pripadnicima različitih etničkih grupa prihvataju nastavnici škola “Osman Nuri-Hadžić”, “Kiseljak 1” i “Stanko Rakita”. Slijede nastavnici iz škola “Dositej Obradović”, “Alija Isaković” i “Brestovsko”. Najmanje odnosa prihvataju nastavnici škole “Marko Marulić” (Prozor-Rama), a kad se izuzme odnos prema Hrvatima, ova brojka je još manja – oko 39% prihvaćenih socijalnih odnosa sa pripadnicima različitih etničkih grupa.

Roditelji


0.00

0.20

0.40

0.60

0.80

1.00

1.20






P26. Bosnjak - Da bude nastavnik u skoli momdjetetu

P26. Bosnjak - Da bude predsjednik mojedrzave



P26. Bosnjak - Da stupim u brak s njim/njom

Gotovo identično kao u slučaju učenika, na grafikonu prihvatanja odnosa sa pripadnicima bošnjačkog naroda vidimo da odnose sa Bošnjacima najmanje prihvataju roditelji učenika iz škola “Marko Marulić” (Prozor-Rama) i “Brestovsko” (Kiseljak). Odnose sa Bošnjacima, očekivano, najviše prihvataju roditelji učenika iz većinskih bošnjačkih škola (“Kiseljak 1”, ”Alija Isaković”, “Dositej Obradović” i “OsmanNuri-Hadžić”), a umjereno prihvatanje odnosa imamo i u sredini sa većinskim srpskim uzorkom učenika (“Stanko Rakita”). Od ponuđenih odnosa, najmanje se prihvataju odnosi “Da bude predsjednik moje države”, “Da stupim u brak s njim/njom” i “Da bude nastavnik u školi mom djetetu”.

128


0.00

0.20

0.40

0.60

0.80

1.00

1.20







P26. Srbin - Da bude predsjednik moje drzave




Odnose sa Srbima, logično, najviše prihvataju roditelji učenika banjalučke škole “Stanko Rakita”, a zatim i roditelji učenika sarajevske škole “Osman Nuri-Hadžić”. Odnose sa Srbima najmanje prihvataju roditelji učenika škola “Alija Isaković” i “Marko Marulić” (Prozor-Rama). Od ponuđenih odnosa, najmanje se prihvataju odnosi “Da stupim u brak s njim/njom” i “Da bude nastavnik u školi mom djetetu”.


0.00

0.20

0.40

0.60

0.80

1.00

1.20











Najveće prihvatanje odnosa sa Hrvatima pokazuju roditelji učenika u školama “Brestovsko” i “Marko Marulić” (Prozor-Rama). Nešto niži stepen prihvatanja pokazuju roditelji učenika većinskih bošnjačkih škola “Kiseljak 1” i “Osman Nuri-Hadžić”. Najmanje prihvatanje odnosa imamo u školama “Alija Isaković” (većinska bošnjačka, Prozor-Rama) i “Stanko Rakita” (većinska srpska, Banja Luka). Uopšte gledano, najmanje se prihvataju odnosi “Da stupim u brak s njim/njom” i “Da bude predsjednik moje države”.

129


0.00

0.20

0.40

0.60

0.80

1.00

1.20











Kad pogledamo grafikon prihvatanja odnosa sa Romima, vidljivo je da odnose sa njima najviše prihvataju roditelji učenika iz škola “Kiseljak 1” i “Osman Nuri-Hadžić”. Osrednje prihvatanje pokazuju roditelji iz škola “Dositej Obradović”, “Brestovsko” i “Stanko Rakita”, a najmanje odnosa sa Romima prihvataju roditelji učenika škole “Marko Marulić” (Prozor-Rama). Što se tiče pojedinih odnosa, najmanje su prihvaćeni “Da stupim u brak s njim/njom” i “Da bude predsjednik moje države”.


0.00

0.20

0.40

0.60

0.80

1.00

1.20

StankoRakita

DositejObradovic






P26. Englez - Da bude predsjednik moje drzave




Iz grafikona prihvatanja odnosa sa Englezima vidimo da odnose sa njima najviše prihvataju roditelji učenika iz škola “Osman Nuri-Hadžić”, “Brestovsko” i “Kiseljak 1”, a najmanje roditelji iz škola “Marko Marulić”, “Alija Isaković” i “Stanko Rakita”. Od ponuđenih odnosa, najmanje se prihvataju odnosi “Da bude predsjednik moje države” i “Da stupim u brak s njim/njom”.

130


0.00

0.10

0.20

0.30

0.40

0.50

0.60

0.70

0.80

0.90

1.00






P26. Kinez - Da bude nastavnik u skoli mom djetetu





Iz grafikona prihvatanja odnosa sa Kinezima vidimo da odnose sa njima najviše prihvataju roditelji učenika iz škola “Osman Nuri-Hadžić” i “Kiseljak 1”. Najmanje odnosa sa Kinezima prihvataju roditelji učenika iz škola “Marko Marulić” i “Alija Isaković”. Što se tiče pojedinih odnosa, najmanje su prihvaćeni odnosi “Da stupim u brak s njim/njom”, “Da bude predsjednik moje države” i “Da bude nastavnik u školi moje djece”.

Tabela generalnog prihvatanja odnosa

AS N



Kiseljak .7579 18

Brestovsko .5208 8

Osman Nuri

Hadžić.7893 20



Total .5795 267

Najviše ponuđenih socijalnih odnosa sa pripadnicima različitih etničkih grupa prihvataju roditelji učenika iz škola “Osman Nuri-Hadžić” i “Kiseljak 1”. Slijede roditelji učenika iz škola “Dositej Obradović”, “Alija Isaković”, “Stanko Rakita” i “Brestovsko”. I ovdje vidimo da najmanje odnosa prihvataju roditelji učenika škole “Marko Marulić” (Prozor-Rama).Od pojedinačnih socijalnih odnosa, roditelji najviše prihvataju odnose “Da budemo prijatelji” i “Da živi u istoj državi”, a najmanje prihvataju odnose “Da stupim u brak s njim/njom”, “Da bude predsjednik moje države” i “Da bude nastavnik u školi moje djece”.

131

Fokus gupe i intervjui

Učenici, nastavnici i roditelji

Zanimljivo je primijetiti da, za razliku od kvantitativnih nalaza istraživanja, u fokus diskusijama i intervjuima većina učenika, nastavnici i roditelji dosljedno izjavljuju da su za zajedničko školovanje djece različitih nacionalnosti:

Roditelj: “Ja sam za to 100%! Samo kažem - nemaju djeca prilike. Kako će ono sa nekim biti drug ako se nije sa njim srelo i nemaju neku zajedničku temu!?” Roditelj: „I ja bih se opet opredijelio za višenacionalnu školu. Jednostavno, dijete upoznaje druge kulture, drugčije običaje, čak i načine života, nego jednonacionalnu. Ne postoji, kažem opet, zemlja u svijetu jednonacionalna da jednastvno se negiraju neke druge kulture, boja kože, rasa, vjeroispovijest.”Nastavnici: Za prednosti tih jednonacionalnih ne znam, ne znam kakvu bi prednost izdvojila, jer ne vidim neke prednosti, a za multietničke škole prednosti su u tome što svi trebamo gledati tako široko i cijeniti to naše bogatstvo koje imamo, a ne okretati glavu od toga, ili ne znam od toga praviti neku prepreku. Učenik: Čestitamo im praznik, tako i oni nama i poštujemo kada oni imaju svoj praznik i ne ometamo im. Na primjer, za Božić njihov, ne uništavamo jelke i poštujemo njihovo kao što i oni naše.

Treba naglasiti da je očekivano da će se nalazi dobijeni na anonimnim upitnicima i intervjuima licem u lice razlikovati, jer ispitanici se lakše izjašnjavaju ukoliko im je zagarantirana anonimnost. Međutim, ponegdje, a naročito u sredinama gdje već postoje podvojene škole, nalazimo i drugačije javno iznijete stavove:

Anketar: Da li bi volio, recimo, da imaš priliku da se družiš sa djecom druge nacionalnosti?Učenik: Ne bih baš previše.Anketar: Aha. Zašto?Učenik: Ne znam, nisam se navikao nikad.

Jasno je da učenik iskazuje svoju distanciranost prema pripadnicima druge etničke grupe, a kao razlog navodi to što sporadično kontaktiranje nije dovelo do poboljšanja odnosa. U stvari, karakteristično je da se obično traži reciprocitet u odnosima, tj., da bi kontakt doveo do pozitivnog ishoda, neophodno je da učesnici opaze obostranu želju za kontaktom i ravnopravnost u kontaktu.

Roditelj: Ja sam bio kao roditelj protiv podjele. Kako? Ako treba napraviti podjelu, treba napraviti u potpunosti u cijeloj Bosni i Hercegovini. To je neminovno. Druga stvar, ako treba pomiješati škole, onda ih treba pomiješati u cijeloj Bosni i Hercegovini. To je stvar politike. Jer, ako politika ne dozvoljava u Sarajevu školu na hrvatskom jeziku, kako onda ima pravo na drugom mjestu, recimo, pet, deset, petnaest, pedeset učenika Bošnjaka, znači, svoju takvu školu. Ili obrnuto, zašto ne može biti u Zapadnoj Hercegovini, na primjer, da je jedna škola na bosanskom? Ako ima ljudi koji idu u školu, Bošnjaka, zašto ne bi bila? Ali, ako to podrazumijeva na srpskom, nije bitno, cijelu državu. Ili jedan sistem, ili podjela.

Izvore stavova kod djece treba tražiti u različitim utjecajima, što sredine i medija, što samih roditelja, koji svojim isključivim stavovima doprinose, što svjesno – što nesvjesno:

Anketar: Da li ti je bitna nacionalnost?Učenica: Meni, iskreno, nije, ali mojim roditeljima jeste. Ipak, ima tu, ono, kad izađem sa nekom Ajlom ili Amrom, ja sam Zorana, moja mama uvijek kaže: „Mora li svaka biti Amna, Amra ili Šejla? Ima li igdje naših?“. Tako ona kaže.Anketar: Šta ti misliš o tome?Učenica: Ja se sa njom ne slažem, ali ne mogu ja sad njoj proturječiti. Ja se sa njom ne slažem. Meni ako je drugarica iskrena i poštena i dobra prema meni, dobra drugarica, meni nacionalnost nije bitna.

132

Ili, primjer direktno izraženog predrasudnog stava:

Roditelj: Sve može, ali Kinezi ne!Moderator: E hajde da čujemo, zašto ne?Roditelj: Ne znam baš, ali Kinezi, sama pomisao na Kineze, što su razne bolesti, to su sve Kinezi.

Dakle, vidimo da odrasli na racionalnom nivou znaju da se kontakti među pripadnicima moraju uspostavljati i održavati, ali su prisutni latentni stavovi koji izviru djelomično iz kulturalno ugrađenih informacija, djelomično iz parcijaliziranih saznanja dobijenih putem medija, a velikim dijelom i zahvaljujući različitim strahovima.

Nastavnik: Mali narod kao, recimo, kao što je hrvatski, evo, konkretno sa bošnjačkim, mi bi se izgubili za par godina.Moderator: Vi se plašite asimilacije? Nastavnik: Da, upravo to.

Dosta učestali strah, pogotovo u slučaju ispitanika hrvatske nacionalnosti, je strah od asimilacije (od strane većinskog naroda) i tako gubitka nacionalnog identiteta. Ovaj strah je jedan od glavnih generatora etničke distance u sredinama gdje se još uvijek nalaze “podijeljene škole”. Ono gdje roditelji i nastavnici vide da leže uzroci, jeste prvenstveno politika:

Nastavnici: Postoje političke stranke, koje su na vlasti, žele da za zadrže taj momenat podjele, a šta je konačna pozadina te podjele, ja ne znam. Ja mogu reći svoje iskustvo, a to je da će se kad-tad odraziti na svu djecu koja prolaze kroz ovaj sistem školovanja, ovaj koji se primjenjuje u ovoj zemlji. Naravno, segregaciju u školama normalan čovjek ne može podržati, po bilo kojoj osnovi. To je jedan težak momenat kroz koji prolazi ova škola od posljednjeg rata ovdje. Očito je da ovi političari, koji nas predstavljaju gore, mi nemamo Pedagoški zavod, imamo gore, znači, oni su u potpunosti na toj liniji da se i dalje zadrži ovakav sistem podijeljenih škola.

Moderator: A, ko je najviše odgovoran za postojeće stanje u školstvu?Roditelj 1: Po meni, političari.Roditelj 2: Politika. Roditelj 3: Vlast.

Vidimo da odrasli percipiraju političke strukture različitih nivoa kao nositelje postojećeg stanja u školstvu, prije svega, ali i u društvu u cjelini. Ovim se, s jedne strane, opaža da postoji jedna interesna grupa kojoj odgovara postojeći status quo i koja direktno profitira uvećavanjem birokratskog aparata. S druge strane, ovo je način razmišljanja kojim se uzrok problema smješta drugdje i kojim se na elegantan način skida odgovornost sa sopstvenih postupaka.


Vjerski službenici su u svim sredinama listom protiv etnički homogenih škola:

Intervjuer: Da li smatrate da djeca različite nacionalnosti trebaju ići u različite škole? Da li mislite da Bošnjaci u Vrbanji trebaju da imaju svoje škole?Vjerski službenik: Ne mislim. Intervjuer: Zašto?Vjerski službenik: Zato što onda pravimo klasične segregacije društva, pravimo razdvojenost društva.

133

Intervjuer: A, je li, u principu, smatrate da bi djeca različitih nacionalnosti trebala ići u različite škole ili bi trebala ići u jednu školu? Jeste li više za jednonacionalne ili višenacionalne škole? Homogene ili heterogene?Vjerski službenik: Ja, lično, smatram da osnovno obrazovanje, sada govorimo o njemu, a čak štaviše i srednje obrazovanje i specijalne škole koje već u startu, pri upisu, traže određenu pripadnost, na neki način. Ali kad pričamo ukupno o obrazovanju, djeca jednog kraja trebala bi da mogu da budu, ako je to, nije bitno, osnovna škola svi u jednoj. Ako je, ne znam ni ja, ekonomska, da idu svi, sad ne znam ni ja pravilnik, ako je odličan uspeh, da ih osposobljava u tom pravcu. Tako da nisam pristalica da u bilo kojoj sredini, ako ima pola Bošnjaka-pola Hrvata, ili nije bitno, Srba, postoji srpsko-hrvatska ili bošnjačka škola. Ne podržavam to.

Intervjuer: Ranije ste već rekli da ste za heterogene škole.Vjerski službenik: Jesam. Ja jesam, jer ne bih nikada rekao nekome da bježi od čovjeka samo zbog imena. Rekao bih da se druži sa ljudima bez obzira koje nacije, koje vjere bio, a neka se čuva i svoga najrođenijeg ako mu nije dobar.

Vjerski službenici kao razloge protiv etnički homogenih škola navode činjenicu da podijeljene škole dovode do podjele društva, mada se ne može sa sigurnošću reći da (nije?) je upravo obrnuto. Kao razlozi se još navode i kvalitet školovanja, kao dominantni kriterijum određivanja škole u koju će dijete ići, te jednakost svih ljudi, bez obzira na vjeru, naciju ili rasu.A šta misle vjerski službenici o uzrocima trenutnih podjela u školstvu i društvu:

Intervjuer: A, ko je kriv za ovu situaciju?Vjerski službenik: Političari i ovi koji se bave historijom i pisanjem.

Vjerski službenik: Slušaj, ne znam, ali mislim da sve to zavisi od roditelja, od tih tamo koji, od tog prosvjetnog kadra, možda taj prosvjetni kadar ne može toliko uticati, ne možda nego sigurno ne može. Jer, ako roditelj kaže da njegovo dijete ne ide u takve škole, ono neće ni ići, sigurno. Jer, obično dijete radi ono što mu otac kaže, a prosvjetni radnici, mislim da su tu nemoćni, oni ne mogu, njihov je zadatak da uče, da prosvjećuju djecu.

Vjerski službenik: Upravo politika trebala bi možda malo više raditi za čovjeka, a ne za sebe. Ja mislim oni bi trebali malo više potegnuti, a ne da se samo brinu o sebi. Najčešće problem ide od njih i ono što i roditelji, a to se kasnije nadovezuje, roditelji vide na televiziji, na tim informativnim programima, informativnim emisijama, i naravno da će negodovati i naravno da će djeca ugoditi svojim roditeljima i zato u Bosni uvijek imamo jedan začarani krug kojeg je vrlo teško prekinuti i izaći iz njega.

Vjerski službenik: Pa, znamo ko zakone donosi! Nije islamska zajednica, nije ni pravoslavna crkva, ni katolička. Znamo ko to donosi. E, sad, koliko je nekom u interesu da se stanje popravi ili da ova država što prije stane na noge, a koliko nekom odgovara ovakvo stanje... Vidimo to svaki dan.

Vjerski službenici mahom vide političare kao uzročnike trenutnog stanja u školstvu i društvu u cjelini, dok jedan od ispitanih navodi i roditelje kao izvore problema, koji imaju ključni utjecaj na djecu u formativnom periodu, odnosno, koji donose obavezujuće odluke za djecu. Zanimljivo je da, kao i u većini naših društvenih fenomena, i ovdje nailazimo na kontradiktornosti. Vjerske organizacije kod nas, s jedne strane, žele da zadrže, pa i prošire svoj društveni utjecaj putem upliva u javne škole, pa i izgradnje brojnih vjerskih objekata. S druge strane, negiraju bilo kakav utjecaj na djecu i odrasle (dakle, korisnike njihovih usluga). Činjenica da se vjeronauka nalazi u sastavu javnih škola u Bosni i Hercegovini, govori da su religija i njene institucije ugrađene u temelje društva, pa je za svaku pohvalu načelni stav vjerskih predstavnika o jednakosti svih ljudi, međutim, nigdje nije vidljiva konkretna ideja kako pomiriti bosanskohercegovačko društvo, a pri tom nijedna od zajednica neće da načini prvi korak, jer je spriječena željom za političkim utjecajema, a donekle i strahom od gubitka dosad stečenog utjecaja.

134

Predstavnici školskih vlasti, dakle direktori škola i službenici pri ministarstvima obrazovanja, kao i vjerski službenici, načelno su za zajednički život i zajedničko školovanje:

Intervjuer: Kakve posljedice za djecu i mlade može imati ovakvo obrazovanje?Direktor škole: Pa, eto, sve smo udaljeniji jedni od drugih, faktički. Postat ćemo stranci jedni drugima u istoj državi.

Intervjuer: Da li biste svoje dijete upisali u etnički homogenu školu ili u školu u kojoj se obrazuju djeca različite nacionalnosti?Savjetnica pri ministarstvu obrazovanja: Nemam djecu, pa teško mogu da zamislim takvu situaciju, ali, evo, sad hipotetički govoreći, ja vjerujem da bih dijete upisala u školu koja mu je najbliže i u koju je najlogičnije da ide, u kojoj će vrijeme provoditi sa vršnjacima sa kojim inače provodi vrijeme, bez obzira na to da li je ona homogena ili nije homogena.

Intervjuer: Da li bi ste svoje dijete upisali radije u školu koja je homogena etnički ili koja je mješovita?Direktor škole: Moje dijete ide isto u školu, oboje moje djece, i sin i kćerka idu u osnovnu školu i imaju drugare različitih nacionalnosti.

Intervjuer: Hipotetičko pitanje: recimo, da postoje dvije škole koje su na jednakoj udaljenosti od Vaše kuće, koje su jednako kvalitetne, sa jednako kvalitetnim nastavnim kadrom, s tim da je jedina razlika što je jedna etnički homogena, a druga heterogena - gdje biste vi radije upisali svoje dijete?Direktor škole: Radije bih ga upisao tamo gdje je heterogena.

Treba reći da je očekivano od strane predstavnika školskih vlasti da se opredjeljuju za integralno obrazovanje djece svih nacionalnosti, ali treba reći da je bilo i drugačijih mišljenja:

Savjetnica ministra za pitanja mladih: Da. Pa definitivno da bi upisala dijete tamo gdje neće izgubiti svoj osjećaj pripadnosti narodu koji on predstavlja.

Predstavnici školskih vlasti se dosta snebivaju da govore o izvorima i uzrocima školskih i društvenih podjela, a kad se odluče progovoriti, razloge, uglavnom, vide u političarima:

Intervjuer: Recite mi, šta mislite koji su razlozi, odnosno, uzroci postojećeg stanja školstva, zašto postoje podijeljene škole?Direktor: Pa, neki politički lideri koji, eto, jednostavno svoje nekakve ciljeve preko toga i tako moraju držati tenzije, po mom mišljenju.

Intervjuer: A, šta mislite kakve posljedice bi moglo ostaviti na djecu obrazovanje u podijeljenim školama?Savjetnica ministra za pitanja mladih: Pa, posljedice za djecu, definitivno. Djeca glavni svoj odgoj stječu u obitelji. Obitelj je temelj svega. I teško je sada govoriti o nekim konkretnim posljedicama od uzrasta koji ne razumiju se u te sfere, o djeci koja, zapravo, ne znaju ni da je bio rat. Mislim, nisu svjesni uopšte značenja rata, i ratnih i povjesnih i kulturnih činjenica koje su se desile. Evo, oni su se silom prilika zadesili u Bosni i Hercegovini i to je njihova država, ali, također, djeca za to nisu kriva. Zato su, evo ponavljam, za to trebaju da se pozabave vlasti na razinama državnim, federalnim, županijskim. To, definitivno, ne mogu komentirati.

Razumljiva je opreznost školskih vlasti kad je u pitanju izjašnjavanje o uzrocima, jer većina tih službenika i jeste tu po partijskim linijama raspodjele vlasti. Ipak, neki od njih odgovorne nalaze među roditeljima i političarima.

135

Kakav stav politički predstavnici imaju prema etničkim odnosima kod nas?

Intervjuer: Dobro. Evo, imamo pitanje: da li biste svoje dijete radije upisali u etnički homogenu školu ili u školu u koju idu djeca različite nacionalnosti? Znači, sad kad bi morali birati za koju školu bi se opredijelili?Politički predstavnik: To je pitanje jednostavno za odgovoriti, što se tiče mene. Samo za školu u kojoj ima različitih konfesija, različitih naroda, jer ja sam u takvim školama učio i živio i živim tako u lokalnoj organizaciji. I kad bih imao stotinu djece, i dalje bih tako nastavio.

Intervjuer: Da li biste Vi svoje dijete radije upisali u jednu homogenu ili heterogenu školu, znači, u onu školu u kojoj imamo više djece, više nacionalnosti, ili čisto nacionalna škola?Politički predstavnik: Vjerujte da bih više volio da idu u heterogenu školu, ja sam išao u heterogenu školu i moja su djeca ovdje, kad su došli iz Zenice, kad su protjerani od tamo, ovdje su bili isto u miješanoj školi, vjerujte da su se oni družili i s drugom djecom, mislim da je to bolje.

Intervjuer: Rekli ste da imate djecu. Kad biste, znači, imali priliku da birate između dvije škole koje su jednake po kvalitetu i po svemu ostalom, s tim da je jedna škola etnički homogena, a druga je heterogena, gdje biste Vi upisali svoje dijete?Politički predstavnik: Apsolutno mi je to svejedno. Apsolutno mi je svejedno, ako moja djeca mogu učiti povijest o svome narodu, ako mogu učiti svoj jezik i imaju pravo na vjeronauku, odnosno, vjeroispovijest, apsolutno mi je svejedno. Znači, odlučio bih se za onu koja je fizički bliža, a ovo ostalo je manje važno.

Politički predstavnici, kao i većina ostale ispitane grupe, pokazuju jasnu opredijeljenost ka kontaktim sa svim etničkim grupama, pokazano kroz stavove u pravcu zajedničkog školovanja sve djece. Pogledajmo dalje kako oni vide uzroke trenutačnog stanja:

Intervjuer: Dakle, političari su uzrok ovome?Politički predstavnik: Političari su uzrok svemu ovome. Pazite jednu stvar, njima odgovara ovakvo stanje. Pazite, u jednoj zemlji da imate tri Elektroprivrede, da imate tri obrazovna sistema, imali smo tri vojske, policije ...Intervjuer: Ali, pazite, Vi ste u upravnom odboru mjesne zajednice, je li tako?Politički predstavnik: Da.Intervjuer: Vi ste dio politike, šta Vi možete uraditi tu?Politički predstavnik: Ne možemo ništa. Sad je takva stvar, mi smo produžena ruka samo i šta mi možemo učiniti kao mjesna zajednica, mi možemo samo podnijeti zahtjev ako građani, ili određena grupacija sa određenog lokaliteta nešto potražuje, ali od nas po tom pitanju nema nikakve koristi, jer mi prije svaga nemamo moći.

Intervjuer: A, šta mislite, onda, ukoliko se to stanje i dan danas održava, ko je uzročnik toga što se to stanje ne mijenja?Politički predstavnik: Ko je uzročnik!? Politika, politika je i uzrok i posljedica. Prvo je bio rat, politika, pa rat, pa poslije opet politika i mislim da bi tu, uz pomoć međunarodne zajednice, to se moglo riješiti.Intervjuer: Mislite li da se previše politika miješa u obrazovanje?Politički predstavnik: Pa vidite, sve vam je politika! Ne može se riještiti, politika donosi zakon, a obrazovanje slijedi zakon.

Zanimljivo nam je bilo vidjeti kako će politički predstavnici vidjeti uzročnike trenutačne podvojenosti školstva i društva, jer su upravo oni najčešće proglašavani „dežurnim krivcima“ od strane svih strana uključenih u istraživanje. Ono što čini još jedan apsurdni nalaz je da i sami politički predstavnici nalaze krivce u politici!? Izgleda da se riječ „politika“ u diskursu bosanskohercegovačkih građana pojavljuje kao nešto što je izvan njihovog dodira i sfere utjecaja uopšte. Gorenavedeni odgovori ispitanih političara iz istraživanja izgledaju kao karikaturalni prikazi iz političkog života neke zamišljene države, ali u stvari to je

136

prikaz ne samo osjećanja bespomoćnosti, već i krajnje neodgovornosti ljudi koji bi trebal biti izabrani predstavnici našeg društvenog života.

Zaključci:

1. Socijalni odnosi sa Bošnjacima: Odnose sa Bošnjacima, očekivano, najviše prihvataju učenici, nastavnici i roditelji iz škola sa bošnjačkom većinom, umjerenije prihvatanje je evidentno u sredinama sa većinskim pripadnicima srpskog naroda, a najmanje prihvatanje je u školama sa većinskom hrvatskom populacijom;

2. Socijalni odnosi sa Srbima: Kao i kod Bošnjaka, socijalne odnose sa Srbima najviše prihvataju učenici, nastavnici i roditelji iz škola sa većinskom srpskom populacijom, a najmanje učenici iz škola sa izrazito bošnjačkom ili hrvatskom većinom;

3. Socijalni odnosi sa Hrvatima: Logično, najveće prihvatanje socijalnih odnosa sa Hrvatima od strane učenika, nastavnika i roditelja evidentno je u školama sa većinskom hrvatskom populacijom, i to je gotovo apsolutno prihvatanje, jer su svi odnosi prihvaćeni. Nešto niži stepen prihvatanja pokazuju nastavnici iz škola sa većinskim sprskim narodom, dok je najmanje prihvatanje u tzv. podijeljenjim školama i školama sa bošnjačkom većinom, i to, prije svega, sa područja na kojima žive zajedno sa hrvatskim stanovništvom;

4. Socijalni odnosi sa Romima: Iz kvantitativnih pokazatelja je evidentno da odnose sa Romima najbolje prihvataju učenici iz škola sa bošnjačkom većinom, kao što se i izvjestan broj anketirane djece romske nacionalnosti uglavnom identificira sa bošnjačkom većinom. Čini se da je obostrano iskazano visoko socijalno prihvatanje u korelaciji sa pripadnošću istoj vjeroispovijesti. Socijalne odnose sa Romima u gotovo podjednakoj mjeri prihvataju nastavnici u školama sa bošnjačkom i srpskom većinom, a najmanje nastavnici u školama sa hrvatskom većinom.Najveći stepen prihvatanja ovih odnosa iskazuju roditelji djece iz škola sa bošnjačkom većinom, osrednje iz škola sa većinskim srpskim, a najmanje iz škola sa većinskim hrvatskim narodom;

5. Socijalni odnosi sa Englezima: Socijalne odnose sa Englezima, uglavnom, najviše prihvataju učenici, nastavnici i roditelji sa većinskom bošnjačkom populacijom, dok u ostalim školama ove kategorije ispitanika pokazuju uglavnom osrednji interes za odnose sa njima;

6. Socijalni odnosi sa Kinezima: Ponovo učenici i roditelji iz škola sa većinskim pripadnicima bošnjačkog naroda pokazuju najveći interes i za prihvatanje socijalnih odnosa sa Kinezima, a najmanje iz škola sa većinskom hrvatskom populacijom;

7. Uopšteno gledajući, najviše ponuđenih socijalnih odnosa sa pripadnicima različitih etničkih grupa prihvataju učenici iz škola sa većinskom bošnjačkom populacijom, a najmanje učenici iz škola sa hrvatskom većinom. Nisu uočene statistički značajne razlike između djece različitog pola i uzrasta u pogledu generalnog prihvatanja socijalnih odnosa;

8. Kao i kod učenika, najviše ponuđenih socijalnih odnosa sa pripadnicima različitih etničkih grupa prihvataju nastavnici iz škola sa većinskom bošnjačkom populacijom. Najmanji stepen prihvatanja socijalnih odnosa sa pripadnicima različitih etničkih grupa iskazuju nastavnici škola sa hrvatskom većinom, pri čemu se (kad se izuzmu pokazatelji socijalnih odnosa sa Hrvatima) stopa prihvatanja kreće oko 39%;

9. Najviše ponuđenih socijalnih odnosa sa pripadnicima različitih etničkih grupa prihvataju roditelji čija djeca pohađaju škole sa bošnjačkom, a najmanje roditelji čija djeca pohađaju škole sa hrvatskom većinom.

137

10. Od pojedinačnih socijalnih odnosa sa pripadnicima različitih etničkih grupa, gotovo sve ispitane kategorije najviše prihvataju odnose: “da budemo prijatelji” i “da živi u istoj državi”, a najmanje prihvataju odnose: “da stupim u brak s njim/njom”, “da bude predsjednik moje države” i “da bude nastavnik u školi moje djece”;

3.8 Nacionalna identifikacija

U cilju objašnjenja složene dinamike obrazovnog sistema u našoj zemlji, te straha koji je, prema nekim pretpostavkama (na primjer: zajedničko obrazovanje djece različitih nacionalnosti dovodi do gubljenja nacionalnog identiteta), prisutan kod određenih nacionalnih skupina, u ovom istraživanju namjeravali smo ispitati u kojem je stepenu prisutna nacionalna identifikacija i vezanost za vlastitu naciju.

Jedna od najvažnijih psiholoških odrednica nacije je zasigurno nacionalni osjećaj. Tako psiholog Šiber (1998.) nacionalni osjećaj definira kao osjećaj pripadnosti određenoj grupi-naciji, koji je stečen procesom nacionalizacije kroz koju pojedinac prima jezik, tradiciju i kulturu određene nacije i preko kojeg se identificira s njenim vrijednostima i interesima. Istraživanje fenomena nacionalnog identiteta nema samo teorijsku važnost, već i praktičnu vrijednost za razvoj i dobrobit društva u širem smislu, prvenstveno zbog pronalaženja mogućih smjernica za poticanje međunacionalne tolerancije.

Postoje različiti kriteriji određenja nacionalnog identiteta, kao što su: rođenje ili državljanstvo, zatim kulturalni kriteriji poput jezika i religije, ali i nešto manje eksplicitni kriteriji, poput osjećaja pripadnosti određenoj naciji (Druckman, 1994., prema Frašto, 2005.). Prema mišljenju Phinneya (1990.), jedan od najznačajnijih elemenata nacionalnog identiteta je jezik. Ali, ništa manje nisu važni i neki drugi ključni aspekti nacionalnog identiteta, kao što su: samoidentifikacija, osjećaj pripadnosti i ponosa usmjerenog na vlastitu grupu. Ove determinante su prisutne u različitim stepenima u svim nacionalnim grupama. Unatoč što cilj ovoga istraživanja nije, primarno, ispitivanje nacionalnog identiteta, ipak je važno spomenuti teoriju socijalnog identiteta, prema kojoj nacionalni identitet proizilazi iz osjećaja pripadnosti određenoj naciji. Čorkalo i Kamenov (1999.) navode da pojedinac dijeli s nacionalnom grupom, kojoj pripada, zajednička vjerovanja, vrijednosti, običaje, stavove, jezik i kulturu.

U ovom istraživanju ovaj problem smo ispitivali primjenom Skale za mjerenje nacionalne identifikacije. Neka pitanja su preuzeta iz već postojećih skala, dok su neka modificirana i prilagođena populaciji na kojoj je primijenjena (učenicima, nastavnicima i roditeljima). Dobiveni rezultati su prikazani u tablicama koje slijede. U Tablici 1 prikazane su aritmetičke sredine stavova učenika za svaku od tvrdnji koje su sadržane u Skali nacionalne identifikacije, s obzirom na školu u kojoj je provedeno istraživanje. U Tablici 2 prikazane su prosječne vrijednosti stavova nastavnika, dok su u Tablici 3 prikazane prosječne vrijednosti stavova roditelja prema nacionalnoj pripadnosti.

Učenici

Tablica 1. Prosječne vrijednosti stavova učenika za svaku česticu na Skali nacionalnog identiteta, s obzirom na školu.

138

Skola

P28.

Važno je

što ranije

naučiti

dijete

kojem

narodu

pripada

P28.

Mislim da

moj narod

ima više

kvaliteta

od drugih

naroda

P28.

Osjećanj

e

nacionaln

e

pripadnos

ti je

pozitivna

osobina

P28. Ne

osjećam

nikakvu

nacionalnu

pripadnost

P28.

Osjećanje

vezanosti

za

sopstveni

narod je

jedno od

najljepših

osjećanja

koje osoba

može imati

P28.

Normalno

je da

pripadnike

mog naroda

više cijenim

od

pripadnika

drugih

naroda

P28. Svijest

o

pripadnosti

mom

narodu budi

u meni

ponos

P28.

Pripadnike

drugih

naroda

mogu da

prepozna

m čim ih

vidim

P28.

Nacional

nu

pripadnos

t ističu

samo oni

koji

nemaju

drugih

vrijednost

i

P28.

Trudim se

da

upotrebljav

am samo

riječi i

izraze

jezika mog

naroda

Stanko

Rakita4.17 2.87 3.69 1.94 4.05 3.68 4.26 2.98 2.92 3.68

Dositej

Obradović4.22 3.51 3.69 2.28 4.14 3.96 3.82 3.18 2.84 4.04

Kiseljak 1 3.95 2.68 3.63 2.21 3.89 3.67 4.21 2.94 2.95 3.74

Brestovsko 4.62 3.75 2.62 2.29 3.50 4.12 4.12 3.38 2.50 4.75

Osman Nuri

Hadžić3.33 2.50 3.58 2.19 3.94 3.33 4.14 2.67 3.00 2.47

Alija

Isaković3.87 3.52 3.57 2.13 3.52 3.83 3.97 3.32 3.16 4.03

Marko

Marulić4.67 3.90 4.48 1.38 3.98 4.44 4.70 3.62 2.40 4.70

Total 4.12 3.15 3.76 1.91 3.87 3.79 4.19 3.06 2.82 3.75

Na osnovu poređenja prosječnih vrijednosti za česticu “Važno je što ranije naučiti dijete kojem narodu pripada”, možemo vidjeti da je najveća aritmetička sredina dobivena kod učenika O.Š. ”Marko Marulić” (M=4.67), a zatim kod učenika O.Š. “Brestovsko” - (M=4.62). Na osnovu ovih rezultata, učenici se u potpunosti slažu da djecu treba rano podučavati pripadnosti vlastitoj naciji. Učenici osnovnih škola “Stanko Rakita”i “Dositej Obradović” se, uglavnom, slažu da je važno djecu što ranije učiti kojem narodu pripadaju; učenici iz O.Š. “Osman Nuri Hadžić” (Sarajevo) nisu sigurni (M= 3.33) da je važno dijete rano naučiti kojem narodu pripada, dok učenici iz O.Š. “Alija Isaković” (M= 3.87) i O.Š. “Kiseljak 1” (M=3.95), nisu sigurni do uglavnom se slažu sa navedenom česticom. U prosjeku učenici iz gotovo svih škola u kojima je provedeno ispitivanje se uglavnom ne slažu (M =2.50), do nisu sigurni (M=3.52), da njihov narod ima više kvaliteta od drugih naroda, dok se ispitanici iz škola “Marko Marulić” (M= 3.90) i škole “Brestovsko”(M=3.75), uglavnom, slažu da njihov narod ima više kvaliteta od drugih naroda. Učenici hrvatske nacionalnosti u odnosu na učenike drugih nacionalnosti svoj narod percipiraju kao kvalitetniji u odnosu na druge narode. Također, učenici iz O.Š. “Marko Marulić” (Prozor –Rama), se uglavnom do u potpunosti slažu da je osjećanje nacionalne pripadnosti pozitivna osobina. Dobivena prosječna vrijednost za ovu skupinu ispitanika iznosi M=4.48. Izuzev učenika iz O.Š. “Brestovsko” iz Kiseljaka, učenici iz ostalih škola nisu sigurni do uglavnom se slažu da je isticanje osjećaja nacionalne pripadnosti pozitivna karakteristika. Zanimljivo je da najnižu prosječnu vrijednost za ovu česticu imaju učenici iz O.Š.”Brestovsko” (M=2.62), što nam ukazuje da se ovi ispitanici uglavnom ne slažu do nisu sigurni da je vezanost za svoju naciju pozitivna osobina. Međutim, ovaj rezultat je nekonzistentan sa mišljenjem kojeg su učenici iz ove škole davali na prve dvije čestice.

139

Učenici iz svih škola se u potpunosti ne slažu do uglavnom se ne slažu (M=1.38 do M=2.29) da ne osjećaju nikakvu nacionalnu pripadnost. Na tvrdnju da je osjećanje vezanosti za vlastiti narod jedno od najljepših osjećanja koje osoba može imati, učenici su većinom odgovarali da se uglavnom slažu. Također, dobivene su relativno visoke prosječne vrijednosti za tvrdnju: “Normalno je da pripadnike mog naroda više cijenim od pripadnika drugih naroda”, osim kod učenika O.Š.”Osman Nuri Hadžić” iz Sarajeva (M=3.33), što znači da ovi ispitanici imaju neutralan stav prema navedenoj tvdnji. Svi učenici se uglavnom slažu da svijest o pripadnosti svom narodu u njima budi ponos, a uglavnom se ne slažu do nisu sigurni da pripadnike drugih naroda mogu prepoznati na osnovu izgleda. Također, svi ispitanici nisu sigurni ili se ne slažu da nacionalnu pripadnost ističu samo oni koji nemaju drugih vrijednosti.Većina učenika (“Brestovsko”, “Marko Marulić”, “Alija Isaković”, “Dositej Obradović”, “Stanko Rakita”, “Kiseljak 1”) izjavljuje da uglavnom ili gotovo uvijek koriste riječi i izraze svog naroda. Najniža prosječna vrijednost (M=2.47) dobivena je kod učenika O.Š.”Osman Nuri-Hadžić”, koji izjavljaju da uglavnom ne koriste samo riječi i izraze svoga naroda.

Tablica 2 Prosječne vrijednosti stavova nastavnika na Skali nacionlanog identiteta s obzirom na školu u kojoj rade.

P28.

Neizbježna

posljedica

zajedničkog

školovanja

djece različitih

nacionalnosti je

nestanak

jezičkih i

kulturnih

posebnosti

P28. U školi

trebaju raditi

pretežno

nastavnici iste

nacionalnosti

kao i djeca koja

pohađaju tu

školu

P28. Ukoliko u

školi radi

nastavnik koji

ne pripada

naciji koja je u

većini u toj

školi,

neophodno je

da on u školi

govori na

P28. Pristao

bih da radim

po bilo kojem

od tri nastavna

plana i

programa

P28. Nikad ne

bih radio u

školi u kojoj

se nastava ne

izvodi na

mom jeziku

P28. Kad učenici

različitih

nacionalnosti idu

u istu školu,

između njih

često dolazi do

sukoba

Stanko Rakita 2.25 2.00 2.96 3.09 2.64 1.54

Dositej Obradović 2.29 1.08 1.46 3.54 1.31 1.85

Kiseljak 1 2.36 2.18 3.64 3.00 2.91 2.91

Brestovsko 4.00 3.80 4.10 2.89 3.00 2.80

Osman Nuri

Hadžic1.54 1.17 2.48 3.04 1.83 1.13

Alija Isaković 2.00 1.80 2.80 4.00 2.00 2.20

Marko Marulić 4.42 4.00 3.92 2.25 3.67 3.50

Total 2.54 2.10 2.96 2.99 2.43 2.03

Kao što možemo vidjeti iz Tablice 2, većina nastavnika se uopće do uglavnom ne slažu (M= 1.54 do 2.73) da bi posljedice zajedničkog školovanja djece različitih nacionalnosti dovele do nestanka jezičkih i kulturnih posebnosti. Međutim, nastavnici iz osnovnih škola sa većinskom hrvatskom populacijom (“Brestovsko” i “Marko Marulić”) daju posve drugačije odgovore. Na osnovu prosječnih vrijednosti (M= 4.00 i M=4.42), vidimo da se oni uglavnom slažu da bi zajedničko školovanje djece različitih nacionalnosti dovelo do nestanka jezičkih i kulturnih obilježja jednog naroda. Slični odgovori dobiveni su i za tvrdnju “U školi trebaju raditi pretežno nastavnici iste nacionalnosti kao djeca koja pohađaju tu školu”. Većina nastavnika iz navedenih škola uopće se ne slažu (M= 1.08), do

140

uglavnom se ne slažu (M=2.18) da u školi trebaju raditi nastavnici iste nacionalnosti kao i djeca koja pohađaju tu školu. S tim što su najniže procjene dobivene od nastavnika u školama “Dositej Obradović” i “Osman Nuri Hadžić”. Nastavnici iz osnovnih škola “Brestovsko” i “Marko Marulić” se uglavnom slažu da nastavnici trebaju biti iste nacionalnosti kao i učenici kojima predaju.Nastavnici iz osnovne škole “Dositej Obradović” se uglavnom ne slažu (M=1.46) da bi nastavnik ako bi radio u školi u kojoj ne pripada naciji koja je u većini trebao koristiti jezik te nacije. Nastavnici iz osnovnih škola “Osman Nuri Hadžić”, “Alija Isaković” i “Stanko Rakita”, uglavnom se ne slažu do nisu sigurni (M=2.48 do M= 3.09) da je neophodno da nastavnik govori jezikom većine. Sudionici iz škola “Marko Marulić” i “Brestovsko” uglavnom se slažu da je potrebno da nastavnik koji nije pripadnik većinskog naroda u školi u kojoj radi govori jezikom te nacionalne skupine. Nastavnici iz škola sa većinskim hrvatskim stanovništvom uglavnom se ne slažu (M= 2.25 do M= 2.89) da bi pristali raditi po bilo kojem od tri nastavna plana i programa. U odnosu na njih, nastavnici iz škola “Osman Nuri Hadžič”, “ Stanko Rakita”, “Kiseljak” i “Dositej Obradović”, prema ovom pitanju imaju neutralan stav, odnosno, nisu sigurni. Jedino nastavnici iz O.Š. “Alija Isaković” su uglavnom spremni da izvode nastavu po bilo kojem nastavnom palnu i programu.

Na osnovu prosječnih vrijednosti za česticu “Nikad ne bih radio u školi u kojoj se nastava ne izvodi na jeziku mog naroda”, možemo vidjeti da se većina nastavnika uglavnom ne slaže sa ovom tvrdnjom, izuzev nastavnika iz škola “Brestovsko” i “Marko Marulić”, koji izjavljuju da nisu sigurni da li bi radili u školi u kojoj se nastava ne izvodi na njihovom jeziku. Nastavnici iz škola “Osman Nuri Hadžić”, “ Stanko Rakita” i „Dositej Obradović” se u potpunosti ne slažu (M= 1.13) do uglavnom se ne slažu (M=2.20) sa tvrdnjom da bi između učenika različite nacionalnosti koji pohađaju istu školu često dolazilo do sukoba. Nastavnici iz drugih škola nisu sigurni u navedenu tvrdnju.

Tablica 3 Prosječne vrijednosti stavova roditelja za svaku česticu na Skali nacionalne identifikacije

P25.

Neizbježna

posljedica

zajedničkog

školovanja

djece različitih

nacionalnosti je

nestanak

jezičkih i

kulturnih

posebnosti

P25. U školi

trebaju raditi

pretežno

nastavnici iste

nacionalnosti

kao i djeca koja

pohađaju tu

školu

P25. Pristao

bih da moje

dijete ide na

nastavu po bilo

kojem od tri

nacionalna

nastavna plana

i programa

P25. Nikad ne

bih slao svoje

dijete u školu u

kojoj se

nastava ne

izvodi na mom

jeziku

P25. Kad učenici

različitih

nacionalnosti idu

u istu školu,

između njih često

dolazi do sukoba

Stanko Rakita 2.97 2.91 2.01 3.55 2.78

Dositej Obradović 2.70 2.08 2.54 2.58 2.83

Kiseljak 2.78 2.39 2.33 2.67 2.78

Brestovsko 3.50 3.62 1.62 3.50 3.38

Osman Nuri

Hadžić2.52 1.65 2.57 2.39 2.26

Alija Isaković 2.79 2.83 2.28 3.03 3.59

Marko Marulić 3.90 4.51 1.37 4.15 4.07

Total 3.00 2.87 2.12 3.23 3.01

141

Roditelji učenika iz većine škola (“Stanko Rakita”, “Dositej Obradović”, “Kiseljak”, “Brestovsko”, “Osman Nuri Hadžić” i “Alija Isaković”), u kojima je provedeno ovo istraživanje, uglavnom se ne slažu (M= 2.52) do nisu sigurni (M=3.50) da bi zajedničko školovanje djece različitih nacionalnosti utjecalo na nestanak jezičkih i kulturnih posebnosti. Mišljenje roditelja učenika iz Osnovne škole “Marko Marulić” se donekle razlikuje od drugih: na osnovu prosječne vrijednosti (M= 3.90), možemo zaključiti da oni uglavnom anticipiraju da bi zajedničko školovanje djece različitih nacionalnosti dovelo do nestanka jezičkih i kulturnih posebnosti svakog od naroda.

Sa tvrdnjom da u školi trebaju raditi pretežno nastavnici iste nacionalnosti kao i djeca koja pohađaju tu školu, najviše se ne slažu (M= 1.65) roditelji učenika iz osnovne škole “Osman Nuri Hadžić”, zatim roditelji učenika osnovnih škola “Dositej Obradović” (M=2.08) i “Kiseljak” (M= 2.39). Roditelji djece koja pohađaju škole “Stanko Rakita” i “Alija Isaković” uglavnom se ne slažu do nisu sigurni da je neophodno da nacionalna pripadnost nastavnika bude ista kao i nacionalna pripadnost učenika kojima predaju. Jedino roditelji učenika iz Osnovne škole “Marko Marulić” uglavnom se slažu (M= 4.51) sa tvrdnjom da je jako važno da učenicima predaju nastavnici iste nacionalne pripadnosti kao i učenici kojima predaju. Također, ovi roditelji, kao i roditelji učenika iz škole “Brestovko”, uopće nisu spremni (M= 1.37 do M= 1.62) da svoju djecu upišu u školu bez obzira na nastavni plan i program koji se realizira u toj školi. Roditelji učenika iz ostalih škola uglavnom se ne slažu do nisu sigurni (M=2.01 do M= 2.57) da bi pristali svoje dijete upisati u školu bez obzira o kojem se nastavnom planu i programu radi. Najniže prosječne vrijednosti (M0 2.39 do M= 2.67) za tvrdnju “Nikada ne bih slao svoje dijete u školu u kojoj se nastava ne izvodi na mom jeziku”, dobivene su kod roditelja učenika iz škola “Osman Nuri Hadžić”, “ Dositej Obradović” i “Kiseljak”. Dakle, ovi roditelji su uglavnom spremni poslati svoje dijete u školu u kojoj se nastava ne izvodi na njihovom jeziku. Roditelji djece iz škole “Marko Marulić” uglavnom su slažu (M= 4.15) da svoje dijete ne bi poslali u školu u kojoj se nastava ne izvodi na jeziku njihovog naroda. U ostalim školama (“Alija Isaković”, “Stanko Rakita”, “Brestovsko”) roditelji izjavljuju da nisu sigurni da bi dopustili svom djetetu da pohađa školu u kojoj se nastava ne izvodi na jeziku naroda kojem pripadaju.

Slične stavove kao i za prethodne tvrdnje dobiveni su i za posljednju tvrdnju ponuđenu u Skali za mjerenje stavova prema nacionalnom identitetu. Roditelji učenika škole “Marko Marulić” uglavnom se slažu (M= 4.07) da bi pohađanje nastave djece različitih nacionalnosti moglo prouzročiti svađe između njih. Roditelji učenika škole “Alija Isaković” nisu sigurni do uglavnom se slažu (M= 3.59) sa ovom tvrdnjom, roditelji iz Kiseljaka (“Brestovsko”) nisu sigurni (M=3.38), dok se roditelji iz ostalih škola uglavnom ne slažu da bi zajedničko pohađanje nastave djece različitih nacionalnosti dovelo do konflikta između njih.

Analize sadržaja intervjua i fokus grupa

Osim podataka prikupljenih primjenom Skale za mjerenje nacionalne identifikacije, značajna mišljenja o ovom problemu dobili smo putem fokus grupa i strukturiranih intervjua sa direktorima škola, nastavnicima, roditeljima i učenicima, te predstavnicima općinskih i županijskih vlasti, vjerskih zvaničnika i predstavnicima lokalne zajednice.

Sukladno kvantitativnim podacima i analizom sadržaja mišljenja svih intervjuiranih pojedinaca i učesnika u fokus grupama, dobiveni su različiti odgovori. Na pitanje da postoji strah kod pojedinih ljudi da bi zajedničko obrazovanje djece moglo dovesti do brisanja nacionalnog identiteta, ne slaže se sudionik A iz Sarajeva. Isto mišljenje ima i sudionik B koji kaže: „Mislim da mi imamo mogućnosti da svoj nacionalni identitet pokažemo i kroz druge segmente života, a ne u školi“. Ovakav stav prepoznajemo u odgovoru sudionika C iz Prozora. I ako se ne slaže da bi zajedničko školovanje dovelo do slabljenja i/ili gubljenja vlastitog identiteta, smatra da bi sva djeca u BiH trebala imati podjednaku mogućnost da pišu i čitaju na svom jeziku. Također, direktor ove škole naglašava da međunacionalnih konflikata nema niti među učenicima, niti prema roditeljima: „problem je u lokalnim političarima koji misle da u škola, a ima takvih problema...oni potenciraju te probleme kako bi skupili neke bodove...“ Rigidan stav prema pitanju nacionalnog identiteta ima sudionik D iz Kiseljaka. Međutim, iz analize sadržaja njegovog odgovora vidimo da postoji istaknuta vezanost za vlastitu naciju, ali i prihvata postojanje drugih nacija: „S nekim drugim u zajedničkoj školi, onda bih ja odustao od takve škole. Ja hoću nacionalni identitet, jednostavno hoću da se prepoznam sa nacionalnim identitetom. Ja, jednostavno, hoću da budem to,

142

isto tako, kao što kolega hoće da bude to što jeste. Ali, imam ono, što se kaže, štujući tvoje, ja, isto tako, izgrađujem svoje. Znači, moj nacionalni identitet ne bi trebao, jednostavno, da se ugasi, ako bi trebalo da se s nekim, ne znam ni ja šta”.Sudionik bošnjačke nacionalnosti iz Prozor-Rame smatra da je neopravdan strah koji postoji, ako bi bilo zajedničko školovanje za svu djecu: „ Ako zna neko koje je nacije, ako zna kojoj etničkoj skupini pripada, zbog čega bi se plašio?! Kada bi djeca išla u zajedničku školu. To se, uglavnom, uči u porodici. U školi mi ne kažemo da su oni bošnjačka djeca”. Također, naglašava da je pogrešno nečije tumačenje da djeca uče po bošnjačkom nastavnom planu i programu, jer se nastava u njihovoj školi izvodi prema nastavnom planu i programu Federacije BiH.Prema mišljenju sudionika, stanovnika Prozora-Rame, katoličke vjeroispovijesti, nacionalni identitet niti jednog naroda se ne može izbrisati ako svako izučava jezik svog naroda, te smatra da bi kod upisa svog djeteta vodio računa, prvenstveno, o kriteriju kvaliteta nastave.

Sudionik iz Banja Luke smatra da ne bi trebalo biti mjesta strahu od, eventualnog, gubljenja nacionalnog identiteta usljed zajedničkog školovanje djece: “To su očito sad ovi novi neki, neki Srbi, neki novi muslimani ili Bošnjaci, Hrvati, koji su uvijek nalazili paralelu da nisu mogli se ispoljavati u nekom prošlom vremenu. Ja kažem opet, svoj primjer navodim gdje sam tu vrlo blizu stanovao, gdje smo slavili Božić i sedamdeset i neke i ove godine. Znači, nismo nekakvih imali drastičnih problema. Sad, meni to ne smeta. Očito, ovima smeta i oni uvijek nalaze neki način. Sad će neko drugi biti kriv, ako ja ne mogu, a ja ne znam ko im je to i prije branio da slave. Slave ovo, ono. Ne vidim, ja kažem, ni tu nekakvih... Očito novokomponovani ti neki nacionalisti, ja ne znam kako bih ih nazvao, njima to smeta, a ne bi trebalo smetati”.

Neki politički predstavnici iz reda bošnjačkog naroda nisu izravno odgovorili na ovo pitanje. Jedan od njih smatra da ljudi trebaju prestati birati nacionalne stranke i „da jednom izaberu socijaldemoktrate koji će ovu zemlju napraviti boljom, sigurnijom i podnošljivijom“. Prema mišljenju predsjednika mladih iz Sarajeva, zajedničko obrazovanje ne može utjecati na gubljenje nacionalnog identiteta, te da je potpuno neadekvatno djecu od malih nogu učiti šta je nacionalni identitet. Nastavnica XY smatra „da se čuvanje identiteta i kulture treba organizirati na nekim drugim mjestima a ne u školama“.Savjetnik za osnovno obrazovanje Kantona Sarajevo smatra da se nacionalni identitet ne može izgubiti ako djeca idu u istu školu: „Porodica je jedna od ćelija koja će uticati najžešće da se to ne izgubi“.

Ista uvjerenja su prisutna i kod lokalnih vjerskih zvaničnika. Izdvajamo mišljenje jednog od intervjuiranih: „To - Bože sačuvaj! Nacionalni identitet da mi zbriše nešto što je zajedničko - Bože sačuvaj! Ako bi došlo do toga da mi neko nacionalni identitet zbriše, zato što ću biti... Ne bi se djeca izgubila, ne! Pa, to je vrijednost što nema ni Evropa, ni čitav svijet! Bosna je jedna na zemaljskoj kugli, sa svim ovim svojim, nekakvim, nedaćama. Ja se samo uzdam, i nikad nisam bio pesimista, ja sam optimista, u vas mlađe, i vi morate biti daleko hrabriji, otvoreniji da se govori o ovim stvarima, da spustimo na zemlju. Ostavimo mi vjeri - vjersko, ostavimo mi naciji - nacionalno, ali, haj'mo tražiti ono što je lijepo, što je za sve pozitivno, pa ćemo onda...“

Međutim, dijametralno suprotne stavove imaju predstavnici vlasti u općini Kiseljak:Primjer:Ž: Mislim da je to opravdano. Upravo ogleda se, dakle, ne radi se o nekim sporednim predmetima, radi se o jeziku. Jezik je potvrda identiteta svakog naroda i tu imamo i vjeronauk koji je, evo, u školama zastupljen. Tako da mislim da bi bilo praktički nemoguće da ljudi ne gube svoj, ne gube svoj osjećaj pripadnosti i identiteta određenoj naciji, određenog društva.Voditelj: Ali, mislite li da se, recimo, kroz različitosti, da se različitost treba naglašavati da bi...Ž: Ne, ne. Tu se ne radi ni o kakvom naglašavanju, tu se radi o svojim pravima. Ja sad ako govorim hrvatski jezik, ja ne želim naglasiti sa tim koliko sam ja različita od nekoga ko ne govori. Ali samo želim tim pokazati svoje pravo da govorim onako kako želim. Poštivam svakoga tko govori isto svojim jezikom.

Isti stav ima osoba D. iz Kiseljaka:„S nekim drugim u zajedničkoj školi, onda bih ja odustao od takve škole. Ja hoću nacionalni identitet, jednostavno, hoću da se prepoznam sa nacionalnim identitetom. Ja, jednostavno, hoću da budem to, isto tako, kao što kolega hoće da bude to što jeste. Ali, ima ono, što se kaže, štujući tvoje, ja, isto tako,

143

izgrađujem svoje. Znači, moj nacionalni identitet ne bi trebao, jednostavno, da se ugasi, ako bi trebalo da se s nekim, ne znam ni ja šta...”Predstavnica vlasti iz Republike Srpske smatra da je trenutno veoma teško imati zajedničke nastavne planove i programe, upravo iz razloga što su jezik i istorija dvije najosjetljivije stvari, tako da je razumljiv stav, odnosno, strah da bi zajedničko školovanje djece dovelo do gubljenja nacionalnog identiteta:

Ž: „U ovom trenutku, vjerujem da ovo jeste pravo rješenje, da bi negiranje prava na različitost izazvalo kontraefekat. Potrebno je da nađemo određenu mjeru između jednoga i drugoga. U ovom trenutku, rješenje koje je, možda, najbezbolnije i najsigurnije za sve pripadnike društva u BiH, bez obzira na njihovo porijeklo i vjerska ubjeđenja, jeste upravo to da živimo i pustimo druge da žive, da ih pustimo da budu različiti. Bilo kakvo pretjerivanje, insistiranje na različitosti tamo gdje je nema, to je, takozvani, pojam narcizma malih razlika, pa se onda na razlici insistira čak i tamo gdje je nema. A, istovremeno, insistiranje na tome da smo svi jednaki, da imamo jednake poglede, jednak jezik, nije dobro jer će to dovesti do otpora ljudi, a sve ono što izaziva otpor kod čovjeka, nije utemeljeno, prosto, neće uroditi plodom, neće dati onakav efekat kakav se očekuje. Postoji jako puno toga zajedničkog, to je zajedničko i prepoznato je u jezgri nastavnih planova i programa. Ono što je zajedničko, zajedničko je u prirodnim naukama i potpuno je identično i nema puno kolizije i razlike oko toga, niti ima mjesta nesporazumu bilo koje vrste. A, ono što su različiti pogledi, jesu različiti pogledi i dovoljno je da pokažemo dobru volju na način da prihvatimo i onoga ko je različit i da mu dozvolimo da bude različit. I, ne samo to, ne samo da ga prihvatimo, nego i da mu dozvolimo da bude različit sve dok je to u granicama društveno prihvatljivog ponašanja. Da vi svojim pravom na različitost ne ugrožavate moje.“

Zaključci:

1. Na osnovu poređenja prosječnih vrijednosti, kada je riječ o tvrdnji da je važno što ranije naučiti djecu kojem narodu pripadaju, evidentno je da je najveća aritmetička sredina dobivena kod učenika koji pohađaju škole sa najvećom hrvatskom većinom, gdje se učenici, skoro u potpunosti, slažu sa ovom tvrdnjom. Učenici škola sa većinskom srpskom populacijom se, uglavnom, slažu sa stavom da djecu treba vrlo rano učiti kojem narodu pripadaju, dok većina učenika iz škola sa bošnjačkom većinom, uglavnom, nije sigurna da li je važno dijete rano naučiti kojem narodu pripada;

2. U prosjeku, učenici iz skoro svih škola u kojima je provedeno ispitivanje se uglavnom ne slažu ili nisu sigurni da njihov narod ima više kvaliteta od drugih naroda, dok, za razliku od njih, učenici hrvatske nacionalnosti, uglavnom, svoj narod percipiraju kao bolji u odnosu na druge;

3. Izuzev učenika iz jedne škole, ostali učenici nisu sigurni ili se uglavnom slažu sa tvrdnjom da je isticanje osjećaja nacionalne pripadnosti pozitivna karakteristika;

4. Svi se učenici u potpunosti ili uglavnom ne slažu sa tvrdnjom da ne osjećaju nikakvu nacionalnu pripadnost; što korespondira sa njihovim, većinski pozitivno izraženim, stavom da je osjećanje vezanosti za vlastiti narod jedno od najljepših osjećanja koje osoba može imati, kao i sa tvrdnjom da je normalno pripadnike vlastitog naroda više cijeniti od pripadnika drugih naroda;

5. Većina nastavnika se uopće ili uglavnom ne slažu da bi zajedničko školovanje djece različitih nacionalnosti imalo za posljedicu nestanak jezičkih i kulturnih posebnosti, kao što se ne slažu ni sa tvrdnjama da u školi trebaju raditi nastavnici iste nacionalnosti kao i djeca koja pohađaju tu školu, odnosno, da nikad ne bi radili u školi u kojoj se nastava ne izvodi na jeziku njihovog naroda. Ovim stavovima nastavnici potvrđuju svoje prethodno izražene stavove u dijelu istraživanja koje se odnosilo na percepciju integriranog, odnosno, podijeljenog školstva;

6. Tvrdnju da bi između učenika različite nacionalnosti koji pohađaju istu školu često dolazilo do sukoba, većina ispitanih nastavnika uglavnom negira;

144

7. I većina roditelja, u ovom dijelu istraživanja, potvrđuje svoje ranije iznesene stavove i uglavnom negiraju tvrdnju da bi zajedničko školovanje djece različitih nacionalnosti uzrokovalo nestanak jezičkih i kulturnih posebnosti. Oni još jednom, u većini, odbijaju ponuđenju tvrdnju da je neophodno da nacionalna pripadnost nastavnika bude ista kao i nacionalna pripadnost učenika kojima predaju. Međutim, roditelji djece iz većine škola koje su bile obuhvaćene istraživanjem uglavnom se ne slažu sa tvrdnjom da bi bili spremni svoje dijete poslati u školu u kojoj se nastava ne izvodi na njihovom jeziku;

3.9 Politizacija u školstvu

Da li je politika aktivno prisutna u školama? Da li političari imaju značajan utjecaj na procese koji se odvijaju u obrazovnom sistemu? Da li trenutno podijeljeno školstvo služi interesima političke vlasti? Sve ovo su samo neka od pitanja koja smo pokušali razjasniti u ovom istraživanju. Sada slijede dva tabelarna prikaza odgovora nastavnika i roditelja.

Nastavnici

P4. U kojoj

školi radite

P30.

Političari

imaju

najveći

utjecaj na

sadržaj

nastavnih

planova i

programa

P30.

Međunaro

dna

zajednica

ima

najveći

utjecaj na

naše

školstvo/o

brazovanj

e

P30.

Rukovodst

vo škole je

pod

utjecajem

političke

vlasti

P30.

Vijeće

roditelja

ima

utjecaj na

bitne

odluke i

aktivnosti

u školi

P30.

Vijeće

učenika

ima

utjecaj na

bitne

odluke i

aktivnosti

u školi.

P30.

Nastavni

ci mogu

bitno

utjecati

na stanje

u

našem

školstvu

P30.

Trenutni

(odvojeni)

sistem

školovanja

u BiH

odgovara

političarima

P30.

Trenutni

(odvojeni)

sistem

školovanja

u BiH

odgovara

školama

P30. Trenutni

(odvojeni)

sistem

školovanja u

BiH odgovara

njegovim

korisnicima -

učenicima i

roditeljima

Stanko Rakita 3.13 3.35 2.88 3.67 3.33 3.58 3.57 3.12 2.91

Dositej

Obradović 3.57 3.08 3.62 2.85 2.31 3.23 4.15 2.15 2.38

Kiseljak 1 4.55 2.82 4.20 3.00 2.64 3.27 4.36 3.00 1.45

Brestovsko 3.00 2.67 2.78 3.50 3.13 3.11 3.89 3.89 4.11

Osman Nuri

Hadžić 4.42 3.96 2.75 3.25 3.62 2.58 4.43 1.58 1.87

Alija Isaković 4.60 3.80 4.60 3.00 2.60 4.00 4.60 2.20 1.80

145

P4. U kojoj

školi radite

P30.

Političari

imaju

najveći

utjecaj na

sadržaj

nastavnih

planova i

programa

P30.

Međunaro

dna

zajednica

ima

najveći

utjecaj na

naše

školstvo/o

brazovanj

e

P30.

Rukovodst

vo škole je

pod

utjecajem

političke

vlasti

P30.

Vijeće

roditelja

ima

utjecaj na

bitne

odluke i

aktivnosti

u školi

P30.

Vijeće

učenika

ima

utjecaj na

bitne

odluke i

aktivnosti

u školi.

P30.

Nastavni

ci mogu

bitno

utjecati

na stanje

u

našem

školstvu

P30.

Trenutni

(odvojeni)

sistem

školovanja

u BiH

odgovara

političarima

P30.

Trenutni

(odvojeni)

sistem

školovanja

u BiH

odgovara

školama

P30. Trenutni

(odvojeni)

sistem

školovanja u

BiH odgovara

njegovim

korisnicima -

učenicima i

roditeljima

Marko Marulić 3.09 3.92 3.67 3.33 2.67 3.00 3.25 3.33 3.58

Total 3.71 3.37 3.34 3.24 3.01 3.09 4.00 2.62 2.58

Roditelji

146

P4. Naziv

škole vašeg

djeteta

P27.

Političari

imaju

najveći

utjecaj na

sadržaj

nastavnih

planova i

programa

P27.

Međunarod

na

zajednica

ima najveći

utjecaj na

naše

školstvo/obr

azovanje

P27.

Rukovodstv

o škole je

pod

utjecajem

političke

vlasti

P27. Vijeće

roditelja ima

utjecaj na

bitne odluke

i aktivnosti u

školi

P27. Vijeće

učenika ima

utjecaj na

bitne

odluke i

aktivnosti u

školi

P27.

Nastavnici

mogu

bitno

utjecati na

stanje u

našem

školstvu

P27.

Trenutni

(odvojeni)

sistem

školovanja

u BiH

odgovara

političarim

a

P27.

Trenutni

(odvojeni)

sistem

školovanj

a u BiH

odgovara

školama

P27.

Trenutni

(odvojeni)

sistem

školovanja u

BiH

odgovara

njegovim

korisnicima -

učenicima i

roditeljima

Stanko Rakita 3.34 3.24 3.39 2.97 2.76 3.90 3.28 3.16 3.16

Dositej

Obradović3.75 2.87 3.79 2.77 2.71 3.65 4.10 2.60 2.27

Kiseljak 4.21 3.05 4.16 2.11 2.32 3.61 4.47 2.68 2.21

Brestovsko 2.62 2.75 3.50 2.75 3.25 3.71 4.00 3.88 4.00

Osman Nuri

Hadžić4.09 3.22 3.61 3.22 3.13 3.87 4.48 2.39 2.39

Alija Isaković 4.10 3.14 4.07 3.32 3.41 3.59 4.03 2.93 2.79

Marko Marulić 3.82 3.18 3.82 3.55 2.92 3.67 3.97 3.79 4.13

Total 3.72 3.13 3.69 2.97 2.82 3.73 3.83 3.04 2.95

Iz gorenavedenih tabela možemo zaključiti da značajan broj, kako nastavnika, tako i odraslih u svih osam škola, smatra da je politika itekako prisutna u sistemu obrazovanja, da političari imaju utjecaj na sadržaj nastavnih planova i programa, da je rukovodstvo škole pod utjecajem političke vlasti i da ovakvi odvojeni sistemi školovanja najviše odgovaraju političarima, a ne školama, nastavnicima i roditeljima. Ovakvi kvantitativni podaci su naišli na veliku podudarnost sa kvalitativnim podacima.

Fokus grupe i intervjui

Prisutnost politike u obrazovanju

Anketar: Šta mislite, koliko je politika prisutna u obrazovnom sistemu?

NGO predstavnik: Pa, mislim da je jako prisutna, jako puna prisutna, jer na taj način, ha'jmo reći, ljudi koji su birali jedni druge štite svoje interese. Znači, ono što smo govorili, te dobre i loše stvari koje donose te podjele između škola, odnosno, obrazovanje na jednoj i drugoj strani, zalaganja za, evo, to je, na primjer, način na koji se upliće, jer na drugi način ne bi bilo moguće osigurati svakom djetetu da pohađa jezik koji želi. Zbog toga je i upletena politika.

Anketar: Jeste, da se napravi to neko rješenje zajedničko, zajedničkog sistema obrazovanja, prema Vašem mišljenju, kakvu bi tu ulogu trebali imati politički lideri?

Pravoslavni sveštenik (BL): Šta ja znam, politika je direktno, preko ministarstva, prisutna u školama.

147

Anketar: Koja je uloga onda ministarstva?

Pravoslavni sveštenik: Mislim da jedan ministar ne može mnogo bez volje političkih lidera, zato što je postavljen, prije svega, ispred određene partije, obično najjače, i ona može da mu da snagu u određenom entitetu, kantonu, državi. Na njima je, po meni, najveća odgovornost. Ako uzmemo, recimo, školu, ne znam ni ja, direktor je produžena ruka ministra obrazovanja, on će uvijek provoditi ono što od njega traži ministar obrazovanja, jer on zna da ga on, u krajnjem slučaju, postavlja, da, ako se bilo ko požali, da on može uvijek da ga razriješi.

Anketar: Koja je uloga škole u integraciji?

Efendija (BL): Sve se svodi na sistem. Pogrešan je sistem u školstvu i tu škola nema mnogo utjecaja. Najveći utjecaj tu imaju vlade i političari, koji prave koncept školstva. Ministarstvo obrazovanja pravi koncept školstva i tu su škole, faktički, nemoćne.

Anketar: A, je li mislite da se politika previše miješa u obrazovanje?

Stručni savjetnik za obrazovanje (SA): Mislim da jeste. Mislim da se miješa. Jedno vrijeme je, nažalost... Znate čega se ja bojim? Ja se bojim, evo, ja sam pred kraj karijere, ali se bojim da se ona, u stvari, sve više i više miješa. Jedno vrijeme je to bilo, ali u posljednje vrijeme, sve više i više se miješa politika u obrazovanje, i to mi je jako žalosno. Prosto me je strah!

Anketar: Na koji način bi bilo moguće izvršiti promjenu, odnosno, napraviti jedinstveni školski sistem za pripadnike svih nacionanih manjina?

Roditelj 1: Prvo političare sve poskidati. Odmah bi rješenje među narodima bilo...

R2: Dogovor političara, jednostavno.

R1: Oni najviše razjedinjuju narod, a narodu je svega dosta. Prvo nezaposlenost i sve.

R3: Nije problem u narodu.

R1: Narod je najmanje kriv. Anketar: U vašoj zajednici, koji su to ljudi koji kreiraju politiku škole, da, ne znam, čas zvoni 10 minuta?

R1: Ministarstva u kantonima, koji su zaduženi da to... i oni kroje kapu tome. Šta oni kažu, tako bude ovdje. Ministarstvo i kantoni.

Anketar: Čega se oni plaše? Zašto djecu upisuju u te škole koje su jednonacionalne?

Roditelj (SA): Imaju tu neki strah.

Anketar: Zbog čega?

Roditelj: To se zove sticaj okolnosti. Ja mislim da možemo tako nazvati - sticaj okolnosti i redoslijed događaja, da se to sve izdešavalo, da je to bilo što je bilo, da njihovi političari njih tako forsiraju, ne znam, maltletiraju, ja ne znam kako bih to nazvala… I da vrše pritisak, i da su oni, jednostavno, pod nekim pritiskom - jadni, a nisu ni svjesni. Znam djevojku koja je završila, znači, srednju školu tamo, medicinsku, tu, u tom Istočnom Sarajevu. Na njenu žalost, nije završila u Sarajevu, nego u Istočnom Sarajevu i, naravno,

148

posla nema ni slučajno, i sad traži da se zaposli kod nas, tu, gdje, mislim, to je žalosno. Ali oni nisu svjesni toga da mogu normalno da žive i da normalno djecu školuju, i da imaju normalan posao i normalan život, nego, ono, što sam na početku rekla, politika je odradila svoje i ljudi tako kako i razmišljaju, mislim, ne znam, ta sredina jeste malo drugačija. Meni je isto žao što je ova škola na granici, stvarno je na granici, tu, ali do nas nije.

Anketar: Znači, u principu, vi smatrate političare odgovornim za...

Roditelj: Sigurno! Jer, oni njima obećavaju sve, sve im obećavaju, a ništa im ne pružaju. A, narod ovako gleda i ne vidi dalje, ono, ne znam, to je neko pitanje nepovjerenja, u stvari, mi trebamo više da budemo nepovjerljivi nego oni.

Iz gorenavedenih citata možemo da vidimo da, ne samo roditelji, već i politički, vjerski i školski predstavnici smatraju da je politika kreator trenutnog podijeljenog stanja školskog sistema. Fenomen 'dvije škole pod jednim krovom', prema mišljenu većine ispitanika, je nametnut od strane aktuelne političke vlasti i, kao takav, odgovara samo političkim a ne društevnim i građanskim ciljevima i potrebama.

Krivica politike

Anketar: Ko je kriv za ovu situaciju?

Vjerski zvaničnik: Političari i ovi koji se bave historijom i pisanjem.

Anketar: Ko je uzročnik toga što se stanje ne mijenja?

Politički predstavnik: Ko je uzročnik!? Politika, politika je i uzrok i posljedica! Prvo je bio rat, politika, pa rat, pa poslije opet politika.

Anketar: Mislite li da se politika previše miješa u obrazovanje?

Politički predstavnik: Pa, vidite, sve vam je politika, ne može se riješiti. Politika donosi zakon, a obrazovanje slijedi zakon.

Pored toga što većina ispitanika smatra da podijeljenost školskog sistema najviše odgovara trenutnoj političkoj vlasti a ne narodu, određen broj ispitanika (uključujući i lokalne političke predstavnike) smatra da je politika direktan uzročnik postojećeg stanja. Pored uzročne uloge, politika, tj., političari i partijske platforme mogu biti i način rješenja postojećeg problema. No, ovdje se sada nameće pitanje koji nivo vlasti je u stanju pozitvno izvršiti neophodne promjene. U nastavku teksta navodimo citat lokalnog političkog predstavnika koji smatra da lokalne vlasti nisu u mogućnosti odlučivati i sprovoditi neophodne promjene protivno odlukama viših nivoa vlasti.

Percepcija nemoći ''malih'' političara

Anketar: Dakle, političari su uzrok ovome?

Politički predstavnik: Političari su uzork svemu ovome. Pazite jednu stvar, njima odgovara ovakvo stanje. Pazite, da u jednoj zemlji imate tri Elektroprivrede, da imate tri obrazovna sistema, imali smo tri vojske, policije...

Anketar: Ali, pazite, Vi ste dio politike, šta Vi možete uraditi tu?

149

Politički predstavnik: Ne možemo ništa! Sad je takva stvar, mi smo produžena ruka samo, i šta mi možemo učiniti kao mjesna zajednica, mi možemo samo podnijeti zahtjev kao građani, ili određena grupacija, ali od nas, po tom pitanju, nema nikakve pomoći jer mi, prije svega, nemamo moći.. Vi možete pisati tovare i tovare pisama, to neće piti vodu. Jer njima ovakva situacija odgovara, njima je dobro. Oni preko ovoga drže neriješeno stanje u BIH.

Politika kao problem i kao rješenje

Anketar: A, koje su najveće prepreke, sada, momentalno, koje sprečavaju da se škole ujedine?

Direktor (Kiseljak 1): Pa, vidite sad, to pitanje možda i nije vezano direktno za nas.

Anketar: Da.

Direktor (Kisljak 1): Znači, mi možda ne možemo konkretan odgovor dati. To je sigurno na višem nivou, to trebaju političari ...

Anketar: Znači, mislite da nije do lokalne zajednice?

Direktor: Pa nije, jeste jednim dijelom, ali ako politika državnog nivoa bude zauzela određen stav, znači, ako to bude sa državnog nivoa krenulo i sa nivoa entiteta, onda će se to sigurno riješiti.

Naravno, iako se većina ispitanika slaže u percepciji da je utjecaj politike u školskom sistemu, ne samo prisutan, već i odlučujući faktor trenutnog stanja, jedan dio ispitanika – tačnije, predstavnici višeg nivoa vlasti – se ne slažu nužno sa datom tvrdnjom. Kao što možemo vidjeti iz dolenavedenog citata, savjetnica pri ministarstvu obrazovanja RS-a smatra da je utjecaj politike sa viših nivoa na obrazovni sistem nižih nivoa, tj., škola, preuveličan i ne toliko značajan kao što se to uvijek predstavlja.

Primjer da politika nije prisutna u školama

Anketar: Prema Vašem mišljenju, da li je i ako da - u kojoj mjeri politika prisutna u obrazovnom sistemu u BiH?

Savjetnica pri ministarstvu obrazovanja RS-a: Pa, to je vječito pitanje! Ne sjećam se da smo ikada razgovarali na ovu temu a da to nije bilo pitanje. Politika je dio života i politika, kao takva, je nešto što je ljudsko djelo i nešto što je poteklo od ljudi, poteklo od građana. Sad zavisi kako to gledate, razumijete, šta vam znači politika!? Na kraju krajeva, i Ministarstvo obrazovanja provodi politiku obrazovanja i trebalo bi da provodi politiku obrazovanja. Kad se kaže - da li je prisutna politika?, vjerovatno se misli na politiku, da li mislite na politiku političkih stranaka, partija, organizacija?

Anketar: Pa vjerovatno, vjerovatno se na to misli.

Savjetnica pri ministarstvu obrazovanja RS-a: Širok je to koncept, politika je dio svakodnevnog života i, kao takva, ne dotiče se samog obrazovanja, dotiče se svih drugih oblasti života. Ali, ako pitate za političko organizovanje i djelovanje, ono je, prema zakonu, trenutno u osnovnim školama zabranjeno, nije dozvoljeno u vrijeme izvođenja nastave. Prema novom nacrtu Zakona o osnovnom vaspitanju i obrazovanju, političko organizovanje i djelovanje u osnovnim školama nije dozvoljeno uopšte. Bez obzira na to da li se odvija nastava ili ne. Trenutno je, znači, zabranjeno u vrijeme odvijanja nastave, novim nacrtom zakona je

150

zabranjeno uopšte. Znači, kad je u pitanju samo političko organizovanje i djelovanje. Ali sigurno je da, na kraju krajeva, je dozvoljeno i potpuno legalno da uposlenici koji rade u školi imaju određena politička ubjeđenja ili ih nemaju. Ali, isto kao što mi ovdje, kao državni službenici, bez obzira na to kakva su naša politička ubjeđenja, svoj posao moramo raditi savjesno i odgovorno i bez uplitanja i bez političkih ubjeđenja, to isto važi i za osoblje škole. Ljudi zaposleni u školi imaju potpunu slobodu da u svoje slobodno vrijeme budu simpatizeri, pristalice određene političke stranke, imaju određena politička ubjeđenja, pa, vjerujem, i da su roditelji mnogih učenika na određeni način aktivni u politici. To je ljudsko pravo svakog roditelja, ali, u suštini, ono čega se trebamo uzdržavati je, ne samo političko organizovanje i djelovanje u školama, nego i to da dnevnom politikom opterećujemo djecu. To je dužnost svakog prosvjetnog radnika i vjerujem da se sve i jedan čovjek koji radi taj posao, kao prvo, za poziv prosvjetnog radnika odlučuje zbog toga što voli djecu i svjestan je toga da u njihovim malim glavicama u tom periodu nije potrebna dnevna politika, s time će se sigurno baviti dovoljno u životu, kad porastu.

Zaključci:

1.I nastavnici i roditelji smatraju da je politika itekako prisutna u obrazovnom sistemu. Veoma je indikativno da obje kategorije u velikom broju na skali indikatora (oko 4) ocjenjuju da neintegrirani sistem obrazovanja najviše odgovara političarima i da oni imaju najveći utjecaj na sadržaj nastavnih planova i programa;

2.Također, i roditelji i nastavnici se (ponovo u velikom broju) slažu sa tvrdnjom da su rukovodeće školske strukture pod utjecajem političke vlasti;

3. Zanimljive su razlike između nastavnika i roditelja u procjenama njihovog utjecaja na bitne odluke i aktivnosti u školama. Generalno, nastavnici vide vijeća roditelja kao subjekte koji bi mogli snažnije utjecati na školske odluke i aktivnosti. Pri tome, vlastiti utjecaj ocjenjuju kao skoro ravan moći učenika. Roditelji, pak, kao najmanje utjecajne subjekte ocjenjuju vijeća roditelja i vijeća učenika, smatrajući nastavnike značajno utjecajnijim od njih.

4. Zaključci

4.1. Pravni okvir

Analiza postojećeg zakonodavnog okvira u oblasti obrazovanja u Bosni u Hercegovini, provedena u okviru ovog istraživanja a u čijem fokusu su bile četiri osnovne dimenzije prava na obrazovanje (raspoloživost, dostupnost, prihvatljivost i prilagodljivost) obrazovnog sistema, pokazala je sljedeće:

Dimenzija raspoloživosti: Okvirni zakoni u oblasti obrazovanja usvojeni na nivou Bosne i Hercegovine (a, prije svega, Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini), samo u načelu definiraju elemente dimenzije raspoloživosti obrazovanja. Na temelju odredbi okvirnih zakona, a u skladu sa ustavnim nadležnostima u oblasti obrazovanja, entitetske, kantonalne i obrazovne vlasti BD BiH, na području svoje zone odgovornosti, vlastitim propisima detaljno uređuju i osiguravaju pretpostavke za punu implementaciju ove dimenzije prava na obrazovanje. Analiza zakonodavnog okvira na ovim nivoima pokazala je da su pitanja osnivanja i finansiranja javnih i privatnih odgojno-obrazovnih ustanova, uslova za vršenje djelatnosti, vrste, tipa i broja škola (mreže škola), standarda prostora, kadrova i opreme detaljno uređena zakonima u oblasti obrazovanja. Međutim, zbog posebnog objavljivanja podataka o mreži škola u službenim glasilima entiteta/kantona/BDBiH, te zbog otežanog i neujednačenog sistema prikupljanja i praćenja podataka o broju škola (matičnih škola i njihovih područnih jedinica) na području BiH, njihovoj materijalnoj, kadrovskoj i tehničkoj opremljenosti, te zbog nepostojanja jedinstvene baze podataka

151

na nivou BiH, ne može se pouzdano procijeniti stanje svih elemenata i nivo implementacije zakonom proklamirane dimenzije raspoloživosti prava na obrazovanje.

Dimenzija dostupnosti: U okvirnim i zakonima na nivou entiteta, kantona i BD BiH, kao i u drugim relevantnim dokumentima i aktima u Bosni i Hercegovini, ne postoji norma na osnovu koje bi se postojanje „dviju škola pod jednim krovom“ moglo smatrati zakonski utemeljenim ili zvanično proklamiranim stavom nadležnih obrazovnih vlasti u Bosni i Hercegovini. Također, postojeća legislativa, na svim nivoima, slijedi dogovorene i prihvaćene principe iz međunarodnih dokumenata te uvažava i promovira dimenziju dostupnosti obrazovanja, naročito u smislu osiguranja besplatnog obrazovanja za sve i osiguranja nesmetanog fizičkog pristupa školama svim osobama, uključujući djecu sa invaliditetom i djecu iz udaljenih područja koja putuju do svojih škola itd. Međutim, činjenice da u BiH još uvijek postoji oko 50, tzv., „dviju škola pod jednim krovom“, da školski objekti, kada je riječ o urbanističko-tehničkim uslovima uglavnom nisu prilagođeni osobama sa invaliditetom, da veliki broj djece još uvijek pješači do svojih škola, te da besplatno (naročito obavezno osnovno) obrazovanje još uvijek nije dostupno građanima BiH, pokazuju da država BiH nije osigurala dosljednu implementaciju u praksi, ne samo međunarodno dogovorenih principa, na koje se obavezala potpisivanjem međunarodnih dokumenata/ugovora, već ni dosljednu implementaciju vlastitog zakonodavstva.

Dimenzija prihvatljivosti: Dimenzija prihvatljivosti obrazovanja, koja se odnosi na relevantnost , kulturnu osjetljivost i kvalitet oblika, sadržaja i metoda obrazovanja, na primjeren je način uključena u obrazovno zakonodavstvo na svim nivoima, što znači da konkretna zakonska rješenja slijede principe i načela iz međunarodnih ugovora/dokumenata. Također, usvajanjem Sporazuma o zajedničkom jezgru nastavnih planova i programa i Smjernica za pisanje udžbenika istorije i geografije, te prethodno provedenim procesom uklanjanja uvredljivih sadržaja iz udžbenika, nadležne obrazovne vlasti u BiH su učinile još jedan značajan iskorak na planu osiguranja dimenzije prihvatljivosti obrazovanja. Uprkos tome, prihvatljivost obrazovanja je dimenzija prava u obrazovanju koja još uvijek najviše pogođena dnevnopolitičkim utjecajima i etničkom podjelom unutar zemlje. Kao posljedica tih utjecaja, u praksi su česte pojave dominiranja „jače“, brojnije kulture nad „slabijom“, malobrojnijom, što, kroz predimenzioniranje važnosti etnosa i jezičkog identiteta „jače“, vodi ka negiranju etničkih i jezičkih različitosti „slabije“ kulture te njenoj tihoj asimilaciji.

Dimenzija prilagodljivosti: Dimenzija prilagodljivosti obrazovanja uključena je u domaće obrazovno zakonodavstvo više na nivou principa/načela, nego konkretnih i praktičnih rješenja. De facto, obrazovni sistem ne može se ocijeniti kao fleksibilan, jer ne može u potpunosti odgovoriti na interese i potrebe učenika i roditelja, zahtjeve i potrebe tržišta rada i društvene zajednice, potrebe pripadnika nacionalnih manjina koje žive u BiH, kao i potrebe drugih marginaliziranih grupa (osoba sa invaliditetom, osoba sa smetnjama u razvoju...). Čini se da je puno ostvarivanje prava na obrazovanje, u njegovoj dimenziji prilagodljivosti, u ovom trenutku najteže osigurati u BiH.

Ključni zaključak: Analiza obrazovnog zakonodavsta, na svim nivoima vlasti, pokazala je da je Bosna i Hercegovina osigurala primjereni pravni okvir za ostvarivanje i zaštitu prava na obrazovanje za sve njene građane. Zakonodavni okvir slijedi načela i smjernice međunarodnih ugovora/dokumenata, koje je potpisala Bosna i Hercegovina, te univerzalne vrijednosti i principe proklamirane Ustavom BiH. Postojeća zakonska rješenja uvažavaju sve četiri navedene ključne dimenzije prava na obrazovanje te stvaraju osnovne pravne pretpostavke za njihovu implementaciju u praksi. Međutim, iako inaugurirane, promovirane i zaštićene postojećim zakonodavstvom, ove dimenzije nisu, u svim svojim elementima, dosljedno implementirane u praksi.Osiguranje i zaštita prava na obrazovanje zajednička je odgovornost svih obrazovnih vlasti u Bosni i Hercegovini, od nivoa države do nivoa škole. Nadležne obrazovne vlasti na svim nivoima su, svaka u okviru svojih nadležnosti, odgovorne za praćenje i nadzor provođenja odredbi zakona iz oblasti obrazovanja. Iako postojeće zakonodavstvo predviđa subjekte, mehanizme i procedure za nadgledanje i zaštitu prava na obrazovanje, zbog evidentnih pojava njegovog kršenja otvaraju se opravdane sumnje u efikasnost

152

postojećih mehanizama, dosljednost postupanja i kvalitet nadzora nad provođenjem zakona u oblasti obrazovanja.

4.2. Percepcija škole i odgojno-obrazovnog sistema

U ovom dijelu, istraživanje je, uglavnom, bilo fokusirano na percepciju prethodno pomenutih osnovnih dimenzija prava na obrazovanje (raspoloživosti, dostupnosti, prihvatljivosti i prilagodljivosti) od strane učenika, roditelja, nastavnika, direktora u školama, kao i predstavnika političkog, javnog te vjerskog života i lokalne zajednice:

Percepcija raspoloživosti obrazovanja - materijalne, kadrovske i tehničke opremljenosti odgojno- obrazovnih ustanova (uključujući educirane stručnjake, resurse za učenje i podučavanje, stručnu podršku nastavi, razvojno obrazovne politike i sl.):

Način na koji ispitanici percipiraju školu, sa aspekta njene opremljenosti, uslovljena je sredinom (i odnosima u istoj) u kojoj se škola nalazi i djeluje. Prema provedenom istraživanju, većina učenika i roditelja školsku infrastrukturu smatraju nezadovoljavajućom. Drugačiju percepciju opremljenosti škola imaju nastavnici, jer najveći procenat njih opremljenost škole smatra generalno dobrom/zadovoljavajućom;

Kada je riječ o nastavnom kadru i kvalitetu njihovog rada, percepcija učenika o tome je daleko povoljnija. Oko 80% učenika zadovoljno je odnosom sa nastavnicima, a u gotovo istom, pa i većem, procentu smatraju da njihovi nastavnici predano pristupaju svojim obavezama, kvalitetno obavljaju svoj posao i od njih traže razmijevanje a ne učenje gradiva napamet. Većina roditelja kvalificiranost nastavnog kadra ocjenjuje visokim ocjenama, ali se ne slažu sa tvrdnjom da je nastavnicima u školi nametnuto previše obaveza, kao što nisu sigurni ni u tvrdnju da nastavnici nisu dovoljno motivirani za svoj rad. Sa druge strane, većina nastavnika dijeli stav svojih učenika kada se govori o ocjeni kvaliteta njihovog rada, te ocjenjuju da je kvalitet obrazovanja koji pruža njihova škola sasvim dovoljan, ali izražavaju nezadovoljstvo statusom svoje profesije;


Premda se, u ovom dijelu, istraživanje nije fokusiralo na ključn elemente dimenzije dostupunosti obrazovanja, slijede neki od zaključaka bazirani na odgovorima ispitanika:

3. Iz analize kvalitativnih i kvantitativnih podataka može se zaključiti da su najčešći razlozi zbog kojih roditelji upisuju djecu u škole čijem upisnom području ne pripadaju: NPP po kojem se realizuje nastavni proces i jezik na kojem se realizira nastavni proces;

4. Rezultati istraživanja o stepenu poznavanja učenika službenih pisama u BiH – latinice i ćirilice - pokazuju da je poznavanje jednog, odnosno, drugog pisma značajno uslovljeno sredinom u kojem se djeca obrazuju. Pri čemu se, bez obzira na postojeća zakonska rješenja i uključenost oba pisma u postojeće NPP, u praksi, ipak, dominantno koristi jedno pismo u nastavnom procesu.

Percepcija prihvatljivosti obrazovanja – relevantnosti, kulturne osjetljivosti i kvalitet odgojno- obrazovnog sistema (organizacije obrazovanja – nastavnog procesa, oblika, sadržaja i metoda rada, te školskog okruženja)

153

Nastavnici i roditelji prilično visokim ocjenama procjenjuju kvalitet obrazovanja (uključujući i raznovrsnost pristupu nastavnom procesu), koje njihove škole odnosno škole njihove djece nude i smatraju da je nastava u školi efikasno organizirana, s tim što je uočljivija pozitivnija percepcija ovih segmenata od strane nastavnika;

Percepcija nastavnog plana i programa data je kroz prilično generalnu procjenu, budući da je i anketno pitanje tako bilo koncipirano. I nastavnici i roditelji su se u velikoj mjeri složili da je nastavni plan i program opterećen činjenicama, pri čemu je važno istaći da njihovi odgovori nisu pokazali zavisnost od toga po kojem se nastavnom planu i programu izvodi nastavni proces;

Kvantitativni pokazatelji ocjene nastavnih planova i programa, samo sa aspekta njihove preopterećenosti suvišnim informacijama, ne pružaju dovoljnu sliku o stavovima ispitanika u pogledu relevantnosti, kvaliteta, a naročito tolerancije i kulturne osjetljivosti programa po kojima se učenici obrazuju. Određeni ali nedovoljni pokazatelji, u tom smislu, dobijeni su u kvalitativnom dijelu istraživanja, koje je (pored roditelja i nastavnika) obuhvatilo i kategorije ispitanika koji izražavaju nezadovoljstvo zastarjelošću nastavnih sadržaja, metoda podučavanja i učenja, drugih oblika rada s djecom te nastavnih tehnologija, zanemarenošću i nedostatkom odgojne komponte u obrazovanju i, generalno, zaostajanjem u odnosu na prakse evropskih zemalja, u kojima se učenici pripremaju za život u svijetu univerzalnih vrijednosti i praktičnih (a ne teoretskih) znanja, sposobnosti i vještina;

Kada govorimo o dimenziji prihvatljivosti obrazovanja, u segmente ovog istraživanja uključeni su i viđenja i stavovi ispitanika o poticajnom i sigurnosnom aspektu školskog okruženja, kao preduslovima za kvalitet obrazovanja i učešća u njemu, bez straha od diskriminacije, netolerancije, zlostavljanja, kažnjavanja i ugrožavanja fizičkog i mentalnog zdravlja učenika. Razlike u percepciji ovog segmenta rada škole od strane roditelja i nastavnika su vidljive. Procjena roditelja o sigurnosti učenika veoma je uslovljena školom iz koje dolaze, tj., koju pohađaju njihova djeca. To je posebno vidljivo kada su u pitanju roditelji čija djeca pohađaju škole koje nazivamo “dvije škole pod jednim krovom”, jer oni (ne)sigurnost školskog okruženja, uglavnom, doživljavaju u smislu mogućih međunacionalnih konflikata;

Većina ispitanih roditelja saradnju sa školom ocjenjuje dobrom, ali je vidljivo i nezadovoljstvo roditelja sadržajima i vidovima te saradnje;

Mišljenja o kvalitetu domaćih zakona u oblasti obrazovanja su podijeljena. Ispitanici u nekim školama ih smatraju dobrim i primjernim zakonima u drugim demokratskim i ekonomski razvijenim zemljama, ali, generalno gledajući, većina roditelja i nastavnika kvalitet domaćih zakona u obrazovanju smatra nedovoljnim, a nešto pozitivniju percepciju primjene tih zakona u školama imaju nastavnici.


Istraživanje se, u ovom dijelu ispitivanja stavova, nije posebno fokusiralo na elemente ove dimenzije u obrazovanju.

Ključni zaključak: Bez obzira na određena odstupanja i kontradiktornosti koje se mogu uočiti u odgovorima ispitanika kroz kvantitativne i kvalitativne pokazatelje u ovom dijelu istraživanja, generalna ocjena svih ispitanika u vezi sa kvalitetom odgojno-obrazovnog sistema može se smatrati nezadovoljavajućom. Roditelji i nastavnici ga u velikom broju segmenata uglavnom vide kao loš, ističući u prvi plan prevaziđenost i preopterećenost sadržaja nastavnih planova i programa. Predstavnici vjerskih zajednica, u principu, dijele ovo mišljenje, premda smatraju da se obrazovni

154

sistem počeo postavljati na dobrim osnovama, ali da za njegovu daljnju nadogradnju trebaju politička volja, temeljitije pripreme, dobro osmišljene i finansijski podržane sistemske a ne eksperimentalne promjene, te dobro vođena obrazovna politika. Predstavnici političkih struktura, također, uočavaju više loše nego dobre strane obrazovnog sistema, a predstavnici obrazovnih vlasti ne negiraju nedostatke, ali ističu i dobre strane, naročito stvorene zakonske pretpostavke za jednakost u pristupu i učešću u obrazovanju, podsjećajući da je obaveza obrazovnih i drugih vlasti da to svima i omoguće. Krivce za loše stanje obrazovnog sistema roditelji i nastavnici vide, prvenstveno, u predstavnicima političke vlasti. Predstavnici vjerskih zajednica smatraju da je loš obrazovni sistem, između ostalog, rezultat velikog direktnog utjecaja politike na isti, te da postojanje ogromnog broja ministarstava obrazovanja i pedagoških zavoda razbija sistem.

4.3. Vjeronauk

Iz kvantitativnih i kvalitativnih pokazatelja o stavovima anketiranih kategorija u pogledu vjeronauka u školama, evidentno je sljedeće: Iako, generalno, imaju pozitivan stav prema uvođenju predmeta o različitim kulturama i religijama, u

ponuđenoj mogućnosti izbora tog predmeta ili vjeronauka, većina učenika se, ipak, opredjeljuje za izučavanje predmeta vjeronauka;

Većina roditelja iskazuje pozitivan stav prema postojanju predmeta vjeronauka u školama, kao i vjerski službenici - predstavnici sve tri konfesije, koji naglašavaju njegove odgojne vrijednosti;

Nastavnici su u usporedbi sa drugim ispitanim kategorijama znatno kritičniji prema postojanju vjeronauka kao konfesionalnog predmeta u školama, i znatno češće se opredjeljuju za izučavanje nekog od alternativnih predmeta, prihvatajući mogućnost da to bude predmet o svim velikim i svjetskim religijama i kulturama.

Ključni zaključak: Većina anketiranih kategorija smatra vjeronauk sasvim prihvatljivim nastavnim predmetom u javnim školama, naglašavajući njegovu odgojnu komponentu, s jedne, i pravo demokratskog izbora pohađanja nastave vjeronauka, s druge strane. Vjeronauk se trenutno izučava u svim školama i čini se da su i učenici i roditelji uglavnom zadovoljni ovakvim rješenjem. Međutim, stav roditelja i učenika-pripadnika manjinskih naroda po ovom pitanju je bitno drugačiji od stava većine, jer oni način organiziranja nastave vjeronauka doživljavaju kao vid razdvajanja djece i diskriminacije onih koji je, iz bilo kojeg razloga, ne pohađaju, budući da za tu djecu, u vrijeme održavanja nastave vjeronauka, uglavnom nisu organizirane druge aktivnosti. Izdvajanje iz razreda tokom nastave vjeronauka kod ovih učenika (zbog činjenice da su „drugačiji“) izaziva snažan osjećaj neugodnosti.

4.4. Percepcija međunacionalnih odnosa

Istraživanje percepcije međunacionalnih odnosa, koje je uključivalo istraživanje o stepenu međusobnog poznavanja naroda u BIH, percepciju sličnosti, tj., različitosti između njih i izvore i načine sticanja informacija o tome, pokazalo je sljedeće:

Za oko 50% anketiranih učenika, osnovni izvor informacija o drugima su sredstva masovnih medija (TV, radio, internet...), zatim roditelji (za 30% učenika), te škola i nastavnici (za 10-20% učenika);

Velika većina učenika percipira sličnosti između tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini, pri čemu je ova percepcija znatno uočljivija i daleko značajnija nego percepcija različitosti. Čak i kada uočavaju određene međusobne razlike (u vjeri, kulturi, jeziku i slično), većina učenika, kao i roditelja, ne vidi te razlike kao prepreku za njihove svakodnevne kontakte i druženja;

155

Iako su svjesni činjenice i postratnih narušenih međunacionalnih odnosa u BiH, većina anketiranih učenika ih ne ocjenjuje ni dobrim, ni previše lošim, te u pogledu procjene ostvarivanja kontakata sa drugima izražavaju stav da je za njihovu uspješnost potrebna obostrana volja i spremnost na dijalog.

Ključni zaključak: Generalno procjenjujući kvantitativne i kvalitativne pokazatelje u ovom segmentu istraživanja, evidentno je da sve kategorije ispitanika uočavaju stanje narušenih međunacionalnih odnosa u Bosni i Hercegovini. Iako nisu bili posebnim predmetom ovog istraživanja, može se zaključiti da postoje brojni socijalni faktori koji doprinose ovakvoj percepciji međunacionalnih odnosa. Međutim, uprkos generalno nezadovoljavajućoj percepciji međunacionalnih odnosa, a prije svega imajući u vidu da je istraživanje najvećim dijelom provedeno u sredinama, tzv., podijeljenih zajednica ili zajednica sa fenomenom „dvije škole pod jednim krovom“, u prvi plan se, po svom značaju i kao ohrabrujuća, nameće činjenica da većina anketiranih učenika i drugih kategorija ispitanika odnose između naroda u BiH ocjenjuje osrednjim (ni lošim, ni dobrim), da kvalitativni podaci dobijeni putem intervjua potvrđuju da je percepcija sličnosti između naroda mnogo značajnija od percepcije međusobnih razlika, te da se iz izjava pripadnika različitih naroda vidi da su, uglavnom, zadovoljni međusobnom komunikacijom i saradnjom. Ove činjenice ukazuju na postojanje dobrih prilika za obnavljanje međunacionalnog povjerenja, koje svakako treba iskorititi. Također, one mogu navesti i na zaključak da, uprkos podijeljenosti škola, zajednica u širem smislu još uvijek nije i ne mora biti istinski segregirana. Podijeljenost škola i školskog sistema ne mora nužno biti odraz pravog stanja lokalne i šire društvene zajednice, već može biti i nametnuta - kreirana i kontinuirano poticana dnevnom politikom, te nerijetko podržavana neobjektivnim informiranjem javnosti putem medija, koji, kako je istraživanje pokazalo, imaju veću ulogu i utjecaj na formiranje stavova učenika prema drugom i drugačijem, nego što to imaju roditelji i škola.

4.5. Diskriminacija u školi

Svjesni da je istraživanje pojava diskriminacije u školama veoma složen proces i da je za relevantne zaključke potrebno mnogo kompleksnije istraživanje, u ovom segmentu se pokušalo osvrnuti na pojave diskriminacije na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, kao najčešće uočavanim oblicima diskriminacije u ispitivanim sredinama. Iz kvantitativnih i kvalitativnih pokazatelja moguće je zaključiti:

Veliki broj ispitanih učenika bio je žrtvom vrijeđanja i lošeg odnosa samo zato što su druge vjere i nacionalnosti, ili su, pak, bili svjedoci vrijeđanja druge djece. Posebno je zastrašujući podatak da je svako ispitano dijete, u jednoj od škola u kojima je provedeno istraživanje, doživjelo vrijeđanje na vjerskoj ili nacionalnoj osnovi;

Nasuprot percepciji učenika i roditelja, ogromna većina nastavnika ne uočava pojavu vrijeđanja ili maltretiranja djece-pripadnika druge nacionalnosti i vjere u njihovim školama;

Ključni zaključak: Bez obzira na različitu percepciju učenika i roditelja, s jedne, i nastavnika, s druge strane, kada su u pitanju pojave vrijeđanja učenika na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, evidentno je da ovaj problem u školama postoji. Posebno je zanimljivo da nastavnici, koji zasigurno imaju veću svijest o štetnosti diskriminacije, ovu pojavu manje primjećuju nego učenici i roditelji. Razlike u odgovorima ovih kategorija ispitanika su vrlo indikativne, jer posredno ukazuju na odsustvo njihove redovne komunikacije kao i međusobne saradnje na sprečavanju diskriminacije, kako u školi, tako i u vanškolskom okruženju.

4.6. Stavovi o integriranom i podijeljenom školstvu

156

Većina ispitanika svih kategorija jasno uočava posljedice podijeljenog školstva, te uglavnom podržava ideju o njegovoj integraciji:

Kvantitativni pokazatelji odgovora učenika, nastavnika i roditelja na devet ključnih pitanja u pogledu integriranog školstva, generalno govore o njihovom visoko pozitivnom stavu prema ovom pitanju. Tako, većina njih smatra da učenici različite nacionalnosti trebaju pohađati istu školu, da bi se kroz nastavni proces učenici trebali bolje upoznati sa kulturom, jezikom i tradicijom svih naroda koji žive u BiH, te da bi se više trebao razvijati osjećaj pripadnosti Bosni i Hercegovini. Kao osnovni problem i objektivnu poteškoću u procesu integriranja školstva, ispitanici uglavnom ističu jezičke razlike i potrebu da se obrazovanjem na maternjem jeziku i izučavanjem sadržaja iz, tzv., nacionalne grupe predmeta njeguje i sačuva nacionalni i kulturni identitet;

Velika većina ispitanika u prethodnom argumentu ne vidi prepreku za zajedničko školovanje djece- pripadnika različitih nacionalnosti, u istom razredu, uz uslov da se, adekvatnim sadržajima nastavnih planova i programa, dobrim organiziranjem nastavnog procesa u školi i edukacijom nastavnika, osiguraju pretpostavke za očuvanje jezičkih i kulturnih posebnosti svih učenika. U tom smislu, ispitanici smatraju da bi bilo moguće izraditi jedinstveni nastavni plan i program, utemeljen na promoviranju ravnopravnosti, koji bi omogućio zajedničko obrazovanje učenika različitih nacionalnosti i bolje ih pripremio za život i rad u višenacionalnoj zajednici.

Ključni zaključak: Većina sudionika u razgovorima su za zajedničko pohađanje nastave, odnosno, za škole u koje se učenici upisuju bez obzira na nacionalnu pripadnost. Štaviše, smatraju da ovakav vid obrazovanja ima puno prednosti u odnosu na etnički homogene sredine (da se djeca bolje pripremaju za život u društvu kakvo je Bosna i Hercegovina, da je ovo za djecu obogaćenje njihovog iskustva...). Postoje značajne razlike između pojedinih sredina, pa se tako u Sarajevu primjećuje najpozitivniji stav prema integraciji, a najnegativniji je na području Prozora/Rame. Zanimljiva je pozitivna korelacija stava prema integraciji između manjina i većinskog stanovništva, kao i podatak da je pozitivan stav prema integraciji obrazovnog sistema izraženiji u većem stepenu u slučajevima i sredinama gdje postoji i veća zastupljenost različitih nacionalnih skupina. Također, primjeri stavova roditelja, kada je riječ o integriranom školstvu, pokazuju da je ovo pitanje kompleksno i da je percepcija problema jako različita (u rasponu od neprepoznavanja problema pa do straha od asimilacije).

Međutim, puno je kompleksnije pitanje jedinstvenog programa u školama. Ovdje dolazi do izražaja želja da se osigura školovanje na maternjem jeziku za pripadnike svih konstitutivnih naroda. Posebno u nekim sredinama sugovornici su izričiti u zaštiti nacionalnog identiteta, kako oni percipiraju pravo na maternji jezik u školama, pa i po cijenu da djeca pohađaju škole koje nisu najbliže mjestu stanovanja, odnosno, škole izvan njihovog upisnog područja. U praksi je puno primjera gdje djeca putuju u škole koje im nisu najbliže, kako bi bila u mogućnosti pratiti program na njihovom maternjem jeziku, dok se, s druge strane, u provedenim intervjuima, uglavnom, uočava tvrdnja o željenom izboru najbliže škole. Pitanje ugrožavanja nacionalnog identiteta često se povlači kada se pokuša razgovarati o integriranom školstvu. Iako su u postojeće nastavne planove i programe, u cilju njihove harmonizacije, uključeni određeni zajednički sadržaji, u ovom trenutku još uvijek ne postoji jedinstven stav o strukturi i sadržaju zajedničkog jezgra. Najveći problem predstavljaju sadržaji predmeta iz, tzv., nacionalne grupe predmeta, jezika, istorije i geografije, koje je teško usaglasiti. To je pitanje oko kojeg još uvijek ne postoji jasno izražena politička volja za iznalaženje kompromisnih rješenja. Sveprisutan je osjećaj nemogućnosti iznalaženja promjena, koje bi dovele do pomirenja stavova i zajedničkog pristupa nastavi - bez kršenja osnovnih prava pripadnika bilo koje nacionalne grupacije. Za ovakvo stanje su, prema tvrdnjama učesnika ovog istraživanja, ponajviše odgovorne političke strukture, koje imaju moć ali ne i volju da iznađu modus koji bi odgovarao svima. Ovakav stav dijele čak i intervjuirani predstavnici političkih struktura, koji rješenje, također, vide isključivo u političkom kompromisu.

4.7. Etničke distance

157

Ono što nam pokazuju rezultati ispitivanja etničkih distanci u našem istraživanju, jeste da te distance, u različitoj mjeri izražene u različitim sredinama, postoje,:

Čini se da stavovi odraslih o socijalim odnosima sa pripadnicima različitih etničkih grupa djelomično proizlaze iz kulturalno ugrađenih informacija te parcijalnih saznanja dobijenih putem medija, a najvećim dijelom iz različitih racionalnih i iracionalnih strahova. Strah od asmiliacije je jedan od glavnih generatora etničke distance u Bosni i Hercegovini, posebno u sredinama gdje se još uvijek nalaze “podijeljene škole”;

Izvore stavova učenika o socijalnim odnosima sa pripadnicima različitih etničkih grupa treba tražiti u različitim utjecajima, što sredine i medija, što samih roditelja koji svojim isključivim stavovima mogu, svjesno ili nesvjesno, doprinositi stvaranju predsrasuda o drugima i održavanju etničkih distanci;

Gledano na temelju kvantitativnih pokazatelja sveukupnog uzorka, najotvorenije stavove u pogledu kontakta sa pripadnicima različitih nacija/etničkih grupa pokazuju nastavnici, zatim roditelji, pa učenici. Zanimljivo je da se lakše prihvataju odnosi „hijerarhijske jednakosti” ali i veće blizine (“da budemo prijatelji”), dok se jako teško prihvataju odnosi hijerarhijske nejednakosti ali udaljeniji (“da bude predsjednik moje države” i “da bude nastavnik u školi mom djetetu”);

Ključni zaključak: Najizraženije distance imamo upravo u sredinama u kojima egzistiraju „podijeljene škole“, odnosno - „dvije škole pod jednim krovom“. Što nam govori da ako kreiramo neku društvenu kategorizaciju – možda će nam to pomoći da zadržimo etnički identitet, ali nam sigurno neće pomoći u međusobnom zbližavanju. Čini se da je strah glavni generator etničkih distanci - oni koji su u manjini reaguju zatvaranjem u odnosu na druge, želeći time da se zaštite od asimilacije i gubitka identiteta. Na ovom talasu straha funkcioniraju i opstaju političke elite u BiH, jer su uočilie da je to najefikasniji način sticanja moći i opstanka u centrima moći, te ga povremeno izazivaju i kad nema „realnih“ izvora opasnosti u društvu. Dalje, u situaciji gdje se etničke grupe na malom prostoru međusobno malo razlikuju, onda religijske razlike postaju osnovni kriterijum razlikovanja, I etniziranje društva i politike dovodi i do religijskog konflikta i politizacije religije, a to religijske organizacije ne mogu ili neće da uoče. Ono što u velikoj mjeri otežava poboljšanje interetničkih relacija u mješovitim sredinama jeste i složena priroda stereotipa i predrasuda. Izvori predrasuda mogu biti psihološke prirode, socijalno-ekonomski motivirani ili kulturno prenošeni. Jedna od bitnih karakteristika predrasudnih stavova je da bivaju generirani direktno iz međugrupnih odnosa (Allport, 1954.; Sherif, 1966.; Tajfel & Turner, 1986.), što znači da se pripadnici prijateljskih, odnosno kooperativnih grupa, posmatraju kao nosioci pozitivnih osobina, dok se članovi suprotstavljenih grupa vide kroz prizmu izrazito negativnih karakteristika. Sa stanovišta socioloških viđenja etničke kompeticije, koja se bavi kako ekonomskim, tako i političkim uzrocima netolerancije, ekonomske i političke pojave koje se rađaju kao posljedice industrijalizacije i modernizacije (na primjer;. nezaposlenost ili borba za političku moć) pogoduju razvoju etničkih identifikacija i netolerancije prema drugačijem. Postoje nalazi koji potkrepljuju ovakve teorije, npr., Ragin (1979.) nalazi da etnički konflikti više duguju manipulaciji elite u potrazi za ekonomskom i političkom moći, nego osjećanjima mržnje prema drugima koji su ugrađeni u kulturu naroda. I brojni drugi autori (npr Smith, 1979.; Nagel, 1986.; Belanger and Pinard, 1991,,, ) konstatiraju da je etnička svijest, odnosno, identifikacija, veoma važan faktor političkog djelovanja u savremenim društvima. Na osnovu teorija etničke kompeticije postulira se da će u etnički mješovitim društvima kompeticija biti izraženija, a samim tim i etničke predrasude. Potencijalno najviši nivo netolerancije bi bio izražen kod elite koja se bori za vlast, a neki nalazi iz istraživanja u Jugoslaviji (Kunovich and Hodson, 2002.) o najvećoj netoleranciji najobrazovanije elite potpuno potkrepljuje ovakve hipoteze.

4.8. Nacionalna indentifikacija

U segmentu istraživanja nacionalne identifikacije došlo se do nekoliko važnih nalaza koji se odnose na spoznajnu i ponašajnu komponentu stavova:

158

Kod svih ispitanih učenika izražen je osjećaj nacionalne pripadnosti i osjećaj nacionalnog ponosa, a najveća većina učenika ističe da je osjećanje vezanosti za vlastiti narod jedno od najljepših osjećanja koje osoba može imati, mada nisu potpuno sigurni da je isticanje osjećanja nacionalne pripadnosti pozitivna karakteristika;

Premda je svim učenicima-ispitanicima vrlo bitna nacionalna identifikacija, kada je riječ o tvrdnji da je važno što ranije naučiti djecu kojem narodu pripadaju, učenici imaju podijeljene stavove: učenici škola sa većinskom hrvatskom populacijom se u potpunosti slažu sa ovom tvrdnjom, učenici škola sa većinskom srpskom populacijom se uglavnom slažu sa tvrdnjom, dok većina učenika iz škola sa bošnjačkom većinom uglavnom nije sigurna;

U prosjeku, učenici iz gotovo svih škola u kojima je provedeno ispitivanje se uglavnom ne slažu ili nisu sigurni da njihov narod ima više kvaliteta od drugih naroda, dok, za razliku od njih, učenici hrvatske nacionalnosti uglavnom svoj narod percipiraju kao bolji u odnosu na druge.

Ključni zaključak: Osjećanja nacionalne pripadnosti i identiteta su sigurno pozitivna osjećanja. Njih ne treba gušiti, ali im u višenacionalnim sredinama treba oprezno prilaziti. Tim osjećanjima se ne smije manipulirati, naročito kada su u pitanju djeca.

4.9. Politizacija u školstvu

Istraživanje stepena politizacije obrazovanja je pokazalo da politika ima veoma snažan utjecaj na procese koji se odvijaju u obrazovnom sistemu:

I kvantitativni i kvalitativni pokazatelji istraživanja o utjecaju politike na obrazovni sistem se u velikoj mjeri podudaraju. Sve ispitane kategorije, koje su uključivale nastavnike, roditelje i vjerske predstavnike, uglavnom potvrđuju stav da političari, odnosno, politika ima najveći utjecaj na obrazovni sistem. Ove kategorije vide politiku kao najvećeg krivca za postojeće podjele u obrazovnom sistemu, ali, s druge strane, i kao ubjedljivo najmoćnijeg i najutjecajnijeg subjekta na planu uvođenja promjena i integracije obrazovnog sistema;

Sličnu, premda nešto blažu, percepciju utjecaja politike na obrazovni sistem imaju i predstavnici političkih i obrazovnih vlasti. Predstavnici ovih kategorija ispitanika, sa lokalnih nivoa vlasti, smatraju da viši nivoi odlučivanja nose ključnu odgovornost za stanje obrazovnog sistema i da je moć utjecaja lokalnih nivoa vlasti na promjene u sistemu veoma mala;

Po procjeni ispitanika, najmanji utjecaj na promjene u sistemu, odnosno, na odluke i aktivnosti u školama imaju direktni akteri nastavnog procesa: nastavnici i učenici, odnosno, roditelji;

Ključni zaključak: Kvantitativni i kvalitativni pokazatelji istraživanja sugeriraju zaključak da su fenomen 'dvije škole pod jednim krovom', kao i druge podjele u obrazovnom sistemu, nametnute od strane aktuelne političke vlasti i da takvo stanje odgovara, prije svega, političkim strukturama. Iz odgovora ispitanika proističe da se podijeljenost obrazovnog sistema ne doživljava kao konsekvenca organske, prirodne podijeljenosti naroda, već kao fenomen nastao i generiran dnevnom politikom. Univerzalni odgovor je da je „politika“ krivac za sve što se dešava. Sve ispitane društvene grupe uglavnom negiraju bilo kakvu odgovornost za sadašnje stanje stvari u školstvu i iskazuju svoj osjećaj nemoći u vezi sa najvažnijim odlukama u ovoj, ali i svim drugim sferama društvenog života. Izraženi osjećaj nemoći za promjenu postojećeg stanja u obrazovanju obrnuto je proprocionalan njihovom doživljaju snage i moći politike na

159

ovom planu. Politika i političari se prepoznaju kao najmoćniji faktor u procesu provođenja promjena na bolje.

*******************

Ono što je vidljivo iz svih aspekata ovog istraživanja jeste stalna neravnoteža između osjećanja da društvo može izgledati bolje od ovoga i straha da bi, ukoliko se nešto promijeni, moglo biti i gore. Ovaj, vjerovatno najveći, problem našeg društva, osjećaj nesigurnosti i straha, biva podgrijavan od strane etnonacionalnih elita, pogotovo u periodima predizbornih kampanja, ali niko nije izuzet od odgovornosti. Strah je teško prevazići i vjerovatno će proći generacije prije nego što se steknu uslovi za novi početak, bez osjećanja ugroženosti ili nezadovoljstva. Ako gledamo sa stanovišta roditelja, njihov prioritet je kako obezbijediti sigurnost za vlastitu djecu, ali sigurnost se ne može dostići isključivo ograđivanjem u vlastitom dvorištu. Sigurnost za djecu, a i za društvo, je i obezbjeđivanje kvalitetnijeg obrazovanja na svim nivoima školstva. Kvalitetnijim obrazovanjem svi dobijaju: na individualnom nivou sigurnost da će obezbijediti egzistenciju u ovom ili bilo kojem društvu, a na državnom nivou sigurnost da će društvo biti funkcionalno i zadovoljno.

5. Preporuke

5.1. Pravni okvir

Premda su zakoni o osnovnom i srednjem općem obrazovanju na nivou entiteta, kantona i BD BiH usklađeni sa odredbama Okvirnog zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH, proces usklađivanja zakonodavstva nije u potpunosti okončan. Neophodno je što prije dovršiti započeti proces usklađivanja zakona u oblasti predškolskog odgoja i srednjeg stručnog obrazovanja sa odredbama okvirnih zakona usvojenim na nivou BiH, kako bi se u potpunosti zaokružio pravni okvir u oblasti obrazovanja i osigurala njegova puna kompatibilnost sa međunarodnim dokumentima.

Neophodno je usvojiti odgovarajuće i nedostajuće podzakonske akte, koji će ubrzati i podržati dosljednu implementaciju zakonskih rješenja u praksi, naročito u onim segmentima obrazovnog sistema u kojima su najevidentnije pojave kršenja prava na obrazovanje (pitanja upotrebe jezika i pisma u nastavnom procesu, obrazovanja nacionalnih manjina, uključivanja djece sa posebnim potrebama u redovne škole...).

Odgovarajućim odlukama i mjerama nadležnih organa osigurati uslove za ujedinjenje podijeljenih škola i otklanjanje protivpravnih akcija i mjera usmjerenih na sprečavanje ili umanjivanje uživanja prava na obrazovanje.

Neophodno je u svim kapacitetima ojačati službe prosvjetne inspekcije koje imaju ključnu odgovornost u osiguranju jednakosti i pravičnosti u obrazovanju, te adekvatnim zakonskim rješenjima stvoriti pretpostavke za njihovo efikasnije djelovanje oslobođeno od mogućih političkih i drugih uticaja, te uspostaviti standarde i ujednačene procedure nadzora nad radom odgojno-obrazovnih ustanova.

5.2. Percepcija odgojno-obrazovnog sistema

160

Dosljedna implementacija ustavnih i zakonskih odredbi koja treba osigurati jednak pristup i učešće svih bh. građana u kvalitetnom obrazovanju, u direktnoj je ovisnosti od kvantiteta i kvaliteta ulaganja bosanskohercegovačkog društva u razvoj odgojno-obrazovnog sistema. Deklarativna savremena zakonska rješenja, kao i definirane obrazovne politike i strateški dokumenti usvojeni na BiH, neće polučiti rezultate u praksi ako ih ne prate sistemska rješenja na planu osiguranja dugoročnih i sigurnih izvora finansiranja. Premda naše društvo, u cjelini, pati od nedostatka finansijskih sredstava, nadležne obrazovne i druge vlasti moraju zajednički tragati za dodatnim izvorima sredstava namijenjenih obrazovanju i njegovom razvoju;

Preispitivanje sadašnjeg načina finansiranja obrazovanja (izvora, raspodjele i racionalnog raspolaganja sredstvima) i osiguranje novih izvora finansiranja treba, u prvom koraku, biti usmjereno na rješavanje prioritetnih i urgentnih pitanja u našem obrazovanju, u koja, između ostalog, spadaju i ”dvije škole pod jednim krovom”. Umjesto neodgovornog postupanja u vidu trošenju javnih sredstava za podršku radu ovakvim školama, čije se postojanje ne može opravadati nikakvim zdravorazumskim argumentima, obrazovne vlasti trebaju poduzeti odgovarajuće mjere i osigurati odluke političke, pravne i finansijske prirode, koje će pomoći uspješnom i održivom ujedinjenju ovih škola;

Također, ocjena stanja školske infrastrukture, dobijena ovim istraživanjem, pokazuje da, bez obzira na pravnu normiranost standarda za osnivanje i rad odgojno-obrazovnih ustanova, BiH nije u potpunosti u praksi i svuda osigurala raspoloživo obrazovanje za sve. U tom smislu, obrazovne vlasti bi se, kao jednom od također urgentnih pitanja, morale okrenuti rješavanju problema lošeg stanja škola u ruralnim sredinama i manjim mjestima, te problemima učenika-putnika;

Budući da djeca iz manjih, a naročito ruralnih, sredina imaju izraženiju potrebu za raznolikim vannastavnim aktivnostima, od ministarstva obrazovanja i pedagoških zavoda se očekuje da pruže materijalnu, stručnu i drugu podršku nadležnim školskim vlastima u kreiranju i provođenju raznovrsnijih programa vannastavnih aktivnosti i veće saradnje sa lokalnom zajednicom. Za ovu vrstu podrške školi, potrebno je animirati i u saradnju uključiti: lokalne vlasti, nevladine organizacije, uspješne firme iz lokalnog okruženja kao moguće sponzore škole i druge moguće partnere;

Iako nastavnici opravdano iskazuju nezadovljstvo društvenim statusom i obezvrijeđenošću svoje profesije, u trenutnim ekonomskim okolnostima i vremenu recesije ne mogu se očekivati značajniji iskoraci na poboljšanju njihovog materijalnog statusa. Međutim, veća podrška pedagoških zavoda radu odgojno-obrazovnih ustanova, stalna stručna pomoć nastavnicima u realizaciji nastavnog procesa kao i provođenje odgovarajućih programa usavršavanja i obuke, itekako bi pomoglo da nastavnici unaprijede svoje kompetencije, vještine i metode rada, te uspješnije odgovore na obrazovne potrebe svojih učenika. S obzirom na promjene koje se provode u obrazovnom sistemu, veoma je bitna pravovremena i odgovarajuća obuka svih nastavnika, a naročito je ona potrebna nastavnicima koji rade u etnički i kulturološki osjetljivom okruženju. Za nastavnike koji rade u višenacionalnim i multikulturalnim sredinama treba kreirati posebne sadržaje u programima obuke koji će ih osposobiti za adekvatan pristup nastavnom procesu i drugim aktivnostima koje se provode u školi;

161

Kvalitetom postojećih nastavnih planova i programa nisu zadovoljni ni učenici, ni roditelji ni nastavnici. Oni svoje nezadovoljstvo uglavnom iskazuju kroz ocjenu o preopterećenosti sadržaja nastavnih programa, ali bi, u cilju dobijanja prave slike o kvalitetu programa koji se realiziraju u školama u BiH, bilo potrebno provesti istraživanje fokusirano na relevantnost i kulturnu osjetljivost i prihvatljivost sadržaja;

Širim istraživanjem kvaliteta, relevantnosti i kulturne osjetljivosti sadržaja, trebalo bi obuhvatiti i izvore učenja koji su u trenutnoj upotrebi. Također, u cilju osiguranja kvalitetnih udžbenika u školama, treba preispitati postojeće standarde za njihovu izradu, te procedure recenziranja i odabira;

Prvenstvenu odgovornost za bolju saradnju škole i roditelja snose same škole. One moraju biti inventivne i inovativne na tom planu, budeći i snažeći interes roditelja za kvalitet rada škole uopšte, te svakodnevna događanja u njoj. S druge strane, od roditelja se očekuje da ne budu pasivni posmatrači događanja u školi. Oni moraju biti ključni i aktivni partneri škole u svim njenim aktivnostima i odlukama, kao pojedinci ili kao zvanični predstavnici u školskim tijelima, Odnos škole i roditelja mora biti interaktivan i od njegovog kvaliteta će u velikoj mjeri zavisiti i kvalitet školske klime uopšte, koja, imeđu ostalog, podrazumijeva i poticajno i sigurno okruženje za svu djecu.

5.3. Vjeronauk

Provedeno istraživanje je pokazalo da veliki procenat učenika pohađa nastavu vjeronauka u javnim školama, što je u skladu sa Ustavom i zakonima u oblasti obrazovanja garantiranim ljudskim pravima i slobodama, koja uključuju i poštivanje vjerske slobode. Poštivanje vjerske slobode pretpostavlja, s jedne strane, mogućnost da se učenicima u školama ponudi vjerski odgoj u skladu sa njihovim uvjerenjima, a s druge strane, obavezu škola da učenike koji ne žele pohađati nastavu vjeronauka - ni na koji način ne dovedu u nepovoljan položaj u odnosu na druge učenike. Međutim, pitanje je da li se sa vjeronaukom koji se u školama predaje kao konfesionalni predmet, može izbjeći diskriminacija onih učenika koji ne pohađaju sate vjeronauka, bilo zbog toga što ne žele da ga pohađaju ili zbog toga što za njih nisu organizirani sati vjeronauka ili drugog predmeta, u skladu sa njihovim vjerskim uvjerenjima ili drugačijim opredjeljenjima. Iz tih razloga, školske, kao i druge obrazovne vlasti, moraju poduzeti akcije i mjere za dosljedan pristup organiziranju nastave u školama, koji bi podrazumijevao organiziranje nastave vjeronauka za sve učenike u skladu sa njihovim vjerskim uvjerenjima, odnosno, drugih predmeta u skladu sa drugačijim interesovanjima učenika;

U multietničkoj/multireligijskoj zajednici poput Bosne i Hercegovine, školski predmeti moraju povezivati učenike i pomoći im da bolje razumiju jedni druge, a ne, kako to učenici vide, dijeliti ih po vjerskoj pripadnosti, odnosno, uvjerenju. Uvođenje predmeta u škole, zajedničkog za sve učenike, koji bi ih podučio ne samo univerzalnim, već i vlastitim i zajedničkim vrijednostima zasnovanim na specifičnostima nacionalne, kulturne i vjerske tradicije svih naroda i nacionalnih manjina koji žive u Bosni i Hercegovini, zasigurno bi doprinio njihovom boljem međusobnom razmijevanju, te prihvatanju i poštivanju različitosti među njima i uopće - među ljudima, narodima i zajednicama u Bosni i Hercegovini i svijetu;

Ne sporeći pravo i želju roditelja da njihova djeca pohađaju nastavu vjeronauka, neophodno je, ipak, preispitati šta od postojećih sadržaja nastavnog predmeta vjeronauka zaista spada u domen škole, a šta u domen vjerskih zajednica. Također, posebnu pažnju treba pokloniti

162

kvalifikacijama vjeroučitelja i načinima podučavanja ovog predmeta u školama, kao i sadržajima izvora učenja. Ovo naročito iz razloga što pitanje izučavanja vjeronauka u školama od njegovog uvođenja do danas nosi više dnevno-političke i ideološke konotacije, nego što se o njemu raspravlja na naučnoj i odgojno-obrazovnoj osnovi.

5.4. Percepcija međunacionalnih odnosa

Kvantitet i kvalitet informacija o drugom, kao i kontakt sa pripadnicima drugih naroda je jedan od najznačajnijih i najefikasnijih socio-psiholoških faktora usmjerenih ka obnavljanju narušenih međunacionalnih odnosa u Bosni i Hercegovini. U tom smislu, škola, roditelji i lokalna zajednica moraju imati presudnu ulogu i prednost nad medijima i drugim izvorima informacija;

Škole su najodogovornije za promoviranje tolerancije i razumijevanja među učenicima, te podučavanje o prihvatanju drugog i drugačijeg, kao bogatstva i prednosti bosanskoherecegovačkog društva. U nastavne planove i programe, posebno u dijelu, tzv., školskih kurikuluma, koji se razvijaju na nivou škole i prema specifičnosti potreba učenika i okruženja u kojem škola djeluje, treba uključiti i sadržaje o univerzalnim, kao i zajedničkim i specifičnim kulturološkim i drugim vrijednostima naroda koji u toj lokalnoj zajednici žive;

Škole moraju i na vlastitom - mikro planu svojim učenicima, njihovim roditeljima i široj zajednici pružati obrazac ponašanja i biti primjer suživota i tolerancije. Multinacionalni sastav školskog kolektiva, dobri međuljudski i međunacionalni odnosi u školi, dobra komunikacija, druženje i saradnja između nastavnika-pripadnika različitih nacionalnosti, dobro osmišljene i provedene zajedničke vannastavne i druge aktivnosti u administrativno podijeljenim školama, kao i rad na zajedničkim projektima i programima saradnje sa lokalnom zajednicom, ukazat će i drugima na potrebu za kontaktima i potaknuti njihov dijalog i saradnju, kako bi se međusobno bolje upoznali i razumjeli;

Stavovi roditelja, također, značajno determiniraju i stavove njihove djece prema pripadnicima drugih naroda i drugačijim tradicionalnim i kulturnim vrijednostima. Od izuzetne je važnosti educirati roditelje da svoju djecu odgajaju za život u miru, toleranciji i razumijevanju, umjesto za netrpeljivost i moguće nove sukobe u budućnosti. U tom smislu, neophodno je da obrazovne vlasti, od ministarstava do škola, kreiraju i provode adekvatne programe edukacije roditelja. Ovo je naročito važno u sredinama u kojima se nedovoljna obrazovanost roditelja, te ratna dešavanja, preživljena kroz mnoge lične tragedije i teške frustracije, reflektiraju i na percepciju sadašnjih i budućih međunacionalnih odnosa. Dobra saradnja škole i roditelja na ovom planu utjecat će i na formiranje pozitivnih stavova o nacionalnim odnosima u školi i lokalnoj sredini.

Vjerske zajednice, također, mogu puno učiniti na izgradnji dobrih međunacionalnih odnosa. Veća međusobna saradnja predstavnika vjerskih zajednica poticajno će djelovati i na žitelje društvene zajednice u kojoj oni djeluju. Zajedničke tribine na kojima će se raspravljati o temeljnim vrijednostima vjere, razne sekcije, zajedničke sportske i druge aktivnosti, izleti i drugi oblici saradnje i druženja pripadnika različitih konfesija, zasigurno će proizvesti i nove stavove i bolje razumijevanje onog „drugog“, i do sada, možda, nedovoljno poznatog, koje se doživljavalo kao moguća prijetnja vlastitoj kulturi i identitetu.

163

Mediji imaju veliki utjecaj na formiranje stavova javnog mnijenja, a time i na oblikovanje svijesti djece prema drugom i različitom. U multikulturalnoj zajednici, kao što je bosanskohercegovačko društvo, od posebnog je značaja da mediji promoviraju zajedništvo, kao i da u plasiranju informacija o aktuelnim događanjima zaštite djecu od manipulacija i političkih zloupotreba.

Generalno i na širem planu posmatrajući, boljim međunacionalnim odnosima mogu jako puno doprinijeti raznovrsni socio-psihološki procesi, kao što su:

a. Kontakt između pripadnika različitih nacionalnih skupina koji treba da uključuje kooperaciju (tj., postavljanje i postizanje zajedničkih ciljeva), jednak status svih uključenih strana i javnu i institucionalnu podršku. Ovakva vrsta kontakta ima ogroman potencijal da stvori uslove za obnavljanje ili stvaranje povjerenja, smanjenja anksioznosti, frustracija i, u konačnici, obnovi narušene odnose;

b. Postavljanje zajedničkih i izvodljivih ciljeva;c. Kreiranje kooperativnih odnosa;d. Limitiranje agresivnih realnih ili simboličnih asocijacija (npr. leševi, ubijanja i sl. prikazanih

na TV) i povećanje ne-agresivnih asocijacija (npr. smijeh);e. Izbjegavanje isključivih ciljeva;f. Izbjegavanje stvaranja ili potvrđivanja polariziranih i pogrdnih stereotipa;g. Razvijanje tolerancije kroz sistem obrazovanja;h. Povećanje pozitivnog znanja o drugim narodima putem obrazovanja i sredstava masovne

komunikacije;i. Povećanje percepcije sličnosti između naroda;j. itd.

5.5. Diskriminacija u školi

Provedeno istraživanje je pokazalo da pojava diskriminacije i vrijeđanja na nacionalnoj i vjerskoj osnovi ima u našim školama, posebno u sredinama sa povratničkim i manjinskim populacijama. Ako je te pojave teško kontrolirati u široj društvenoj sredini, čini se da je u školskoj sredini moguće i lakše ove pojave držati pod kontrolom i poduzimati efikasnije mjere za njihovo preveniranje i sankcioniranje. Budući da učenici i roditelji imaju drugačiju percepciju ovih pojava od nastavnika i školskih vlasti, evidentno je da treba poraditi na poboljšanju komunikacije između učenika i roditelja, s jedne, i nastavnika i školskih vlasti, s druge strane, kako bi se te pojave prepoznale i spriječile. Akcije školskih i drugih obrazovnih vlasti moraju, prije svega, biti usmjerene na afirmaciju pozitivnih aspekata međusobne komunikacije i saradnje, te propagiranje pozitivnih vrijednosti u školskim programima, a potom i na dosljedno postupanje u sankcioniranju svih diskriminatorskih pojava i stavova u školskom okruženju.

5.6. Stavovi o integriranom i podijeljenom školstvu

164

Integracije školstva predstavlja vrlo kompleksno pitanje, jer je u mnogim segmentima u korelaciji sa izraženim strahom naroda koji u Bosni i Hercegovini žive od ugrožavanja prava na njihov nacionalni identitet, tradiciju i kulturu. U tom kontekstu, mnoga pitanja ostaju i dalje otvorena i neriješena, kao, na primjer, pravo na obrazovanje na maternjem jeziku, te izučavanje tzv. nacionalne grupe predmeta, naročito istorije. Pitanje ratnog perioda ‘92-‘95 pogotovu ostaje neuralgična tačka, ne samo obrazovnog sistema već bosanskohercegovačkog društva u cjelini. Do pravih rješenja je u ovom trenutku teško doći, jer se ne pokazuje puna spremnost na kompromise u rješavanju najvećih problema u obrazovnom sistemu. U tom smislu, prvi uslov za integraciju školstva i postizanje zadovoljavajućeg nivoa njegove koherentnosti jeste bolja saradnja svih obrazovnih vlasti na dosljednoj implementaciji zakonskih rješenja i usaglašenih stavova i odluka na planu harmonizacije obrazovnih politika. Ministarstva obrazovanja su, i po mišljenju ogromnog procenta ispitanika u ovom istraživanju, ključni akteri u promišljanju i provođenju promjena koje vode ka integraciji obrazovnog sistema;

Kako se moglo vidjeti iz ovog istraživanja, mišljenja ispitanika u pogledu nastavnih planova i programa se razlikuju, i to u rasponu od pokušaja da se napravi jedinstven, zajednički program za sve učenike u BiH, pa do zadržavanja potpuno odvojenih „nacionalih“ nastavnih planova i programa. Više je nego jasno da ni jedno, ni drugo viđenje ne predstavljaju prava rješenja i nije za očekivati da bi kao takva bila po volji svim stranama. Drugo rješenje je, po samom svom konceptu, neprimjereno demokratskim načelima i BiH kao višenacionalnoj zajednici koja pretendira da svim građanima osigura puno pravo na kvalitetno obrazovanje, bez diskriminacije po bilo kojem osnovu. Prvo rješenje, koliko god se činilo dobrim sa aspekta prevazilaženja evidentnih pojava kršenja prava na obrazovanje, nije u skladu sa trendovima i standardima u svijetu, budući da čak ni u zemljama koje se smatraju jednonacionalnim zajednicama ne postoji uvijek i samo jedan nastavni program. Poštujući regionalnu, lokalnu i školsku autonomiju, u demokratskim zemljama obrazovne vlasti ostavljaju veliki stepen slobode za kreiranje sadržaja nastavnih planova i programa prema specifičnim potrebama učenika i zajednice u kojoj škola djeluje, pa se nastavni planovi i programi znatno razlikuju od škole do škole. Međutim, ovo ne predstavlja smetnju obrazovnim vlastima da prate i nadziru kvalitet obrazovnog sistema, sa ciljem osiguranja jednakih šansi svima za pristup i učešće u obrazovanju koje promovira univerzalne i specifične vrijednosti zajednice i omogućava svim učenicima sticanje znanja i vještina potrebnih za budući život i rad. To se postiže definiranjem i uspostavljanjem standarda obrazovanja koji, između ostalog, uključuju i zajedničko jezgro nastavnih planova i programa. U tom cilju je i Okvirnim zakonom o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH (kao i Sporazumom o zajedničkom jezgru NPP iz 2003.godine) utvrđeno i dogovoreno da nastavni planovi i programi koji se primjenjuju u školama obavezno uključuju i sadržaje zajedničkog jezgra. Međutim, iako su napravljeni prvi i bitni iskoraci na implementaciji sadržaja zajedničkog jezgra, oni su još uvijek samo pregled/lista zajedničkih sadržaja iz postojećih nastavnih planova i nemaju strukturu i sadržaj dokumenta koji u ovom trenutku može osigurati potrebnu koherentnost obrazovnog sistema. Kako bi se u potpunosti postigao cilj zbog koga je uspostavljeno postojeće zajedničko jezgro, NPP treba modernizirati i dalje razvijati na način da osigura:

jednak pristup obrazovanju za sve učenike; postizanje zakonom definiranih ciljeva obrazovanja; dostizanje zadovoljavajućeg standarda znanja, vještina i sposobnosti za praktičan život i rad u

društvenoj zajednici; sticanje znanja o univezalnim vrijednostima i specifičnostima kultura i tradicija svih naroda i

nacionalnih manjina koji u žive u BiH, te razvijanje pozitivnog odnosa i osjećaja pripadnosti državi Bosni i Hercegovini;

pravo na obrazovanje na maternjem jeziku i podučavanje o vlastitom nacionalnom i kulturnom identitetu i vrijednostima;

165

zadovoljavanje posebnih potreba i interesa učenika; slobodu kretanja učenika, itd.

Prvi korak koji treba poduzeti u procesu modernizacije i daljnjeg razvoja zajedničkog jezgra jeste postizanje konsenzusa nadležnih obrazovnih vlasti o njegovoj suštini, a potom provođenja detaljne analize i ekspertize sadržaja postojećih nastavnih planova i programa i stepena uključenosti i kvaliteta sadržaja zajedničkog jezgra u njima;

U skladu sa aktom o njenom osnivanju, novouspostavljena Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje ima ključnu ulogu u procesu definiranja strukture i sadržaja zajedničkog jezgra, te praćenja njegove implementacije, evaluacije i razvoja. Stoga, nadležne obrazovne i druge vlasti trebaju pružiti punu podršku (političku, stručnu, finansijsku...) za efikasno funkcioniranje ove institucije, a naročito za jačanje njenih kadrovskih kapaciteta;

Potrebno je i veoma važno da se na razvoju, implementaciji i praćenju zajedničkog jezgra postigne sinergijsko djelovanje Agencije, obrazovnih vlasti, svih stručnih institucija i tijela u oblasti obrazovanja, škola i drugih društvenih partnera;

Posebnu pažnju obrazovnih vlasti, u ovom trenutku, treba usmjeriti na razmatranje mogućih i praktičnih pristupa za rješavanje pitanja prava na obrazovanje na maternjem jeziku i izučavanja nacionalne grupe predmeta. Možda bi se, u ovoj fazi, mogla slijediti pozitivna iskustva Brčko Distrikta, te na nivou svih obrazovnih vlasti postići dogovor o uključivanju harmoniziranih rješenja u postojeće zakonodavstvo u pogledu organiziranja kako nastave maternjeg jezika, tako i nastave predmeta nacionalne grupe kao i ostalih predmeta. To jeste skupo rješenje, ali na njemu treba početi raditi već sada, jer će ga budućnost neminovno nametnuti, naročito ako BiH doista želi postati članicom EU;

Pitanju edukacije nastavnika u području izrade, primjene i evaluacije zajedničkog jezgra, te standarda znanja i ocjenjivanja, također treba pokloniti posebnu pažnju. Koliko su bitni ciljevi i sadržaji zajedničkog jezgra, toliko je, ako ne i više, bitan pristup nastavnika njihovom prezentiranju i promoviranju.

Također, posebnu pažnju treba pokloniti i pitanju kvaliteta udžbenika koji se upotrebljavaju u školama i poruka koje njihovi sadržaji nose. Ovo se, naročito, odnosi na udžbenike iz nacionalne grupe predmeta, posebno istorije. Najveći problem, prema mišljenju ispitanika iz ovog istraživanja, predstavljaju razlike u interpretiranju dešavanja u periodu od `92. do '95., koje je teško pomiriti. Čini se da bi se i po ovom pitanju, kao prijelazno rješenje koje vodi pomirenju, mogla slijediti iskustva BD BiH u realiziranju nastave predmeta istorije, koja su i na liniji razmišljanja nastavnika u ovom istraživanju - naučno zasnovati i predstaviti istorijske činjenice te prepustiti učenicima da na temelju predstavljenih činjenica izvode svoje interpretacije i zaključke. To, naravno, ne oslobađa obrazovne vlasti od obaveze da odgovorno priđu razmatranju ovog veoma osjetljivog pitanja te iznađu sistemska i dugoročna rješenja u pogledu načina podučavanja predmeta iz nacionalne grupe i izrade adekvatnih udžbenika i odabira drugih izvora učenja;

Kao jednu od mogućih ideja i efektnijih pokušaja uvođenja tolerantne edukacije, općenito, navodimo primjer tzv,. „razreda-slagalice“ (eng: jigsaw classroom), uvedenog u američko školstvo od strane Elliota Aronsona i njegovih saradnika, 1971. godine (Aronson, Blaney, Stephin, Sikes, & Snapp, 1978.). Autori su bili inspirisani igrom slagalicom (eng. puzzle), gdje do čitave slike dolazimo uz pomoć slaganja svih manjih dijelova, te je u razredu-slagalici razvijeno učenje saradničkog tipa, gdje se, tokom učenja lekcije, djeca u razredu dijele u manje grupe ekspertskog

166

tipa i tako proučavajući manje dijelove, uz međusobnu saradnju, lakše savladavaju veće lekcije. Djeca, tokom učenja lekcije, stalno mijenjaju grupe u kojoj se nalaze, pa se time eliminira takmičarsko ponašanje tokom učenja. Ovaj tip učenja je pokazao višestruke prednosti u odnosu na klasične oblike nastave - ne samo da je doprinio lakšem učenju kod djece, nego je i pokazao znatnu efikasnost kod smanjivanja međusobnih predrasuda, bile one etničke, rasne ili bilo koje druge, te je kod djece i smanjio negativna osjećanja u vezi sa školom. Ipak, naša situacija se dosta razlikuje od američke, te da bismo uopšte primijenili ovaj sistem kod nas, moramo se zapitati šta će djeca učiti. U društvu bi se trebao postići konsenzus u vezi sa sadržajem znanja koja djeca dobijaju u školama, a mi taj konsenzus trenutno nemamo, što nas vraća u začarani krug iz kojeg pokušavamo izaći. Smatramo da bi se pozitivan pomak vidio ukoliko bi se, makar kroz eksperimentalna odjeljenja, pogotovo u školama koje su podijeljene, pokušalo prići problemu predrasuda i podjela u društvu. Naravno, svaki pokušaj ovakve akcije je osuđen na neuspjeh ukoliko ne postoji institucionalna podrška od strane države, ali i podrška koja bi postojala u lokalnoj zajednici. Budući da ne možemo očekivati da se lokalna podrška pojavi niotkuda, pogotovo u kontekstu atmosfere razvijenih podjela u nekim sredinama, sjeme tolerancije i komunikacije mora se negdje baciti, a čini se da je najlogičnije da se to učini upravo sa najmlađima, kroz kvalitetne školske programe –adekvatne nastavne sadržaje i podučavanje za život i rad u zajednici čije su posebnosti i raznolikost kultura njena prednost a ne smetnja izgradnji kvalitetnog obrazovnog sistema i demokratskog i jakog ekonomskog društva.

5.7. Etničke distance

Provedeno istraživanje je, s jedne strane, pokazalo da odrasli, na racionalnom nivou, znaju da se kontakti među pripadnicima različitih etničkih grupa moraju uspostavljati i održavati, a s druge strane, da postoje latentni strahovi od asimilacije te da se to čini jednim od glavnih generatora etničke distance u Bosni i Hercegovini, posebno u sredinama gdje se još uvijek nalaze “podijeljene škole”.Postavlja se pitanje, šta treba učiniti da se smanje postojeće tenzije i kako djelovati na približavanju svih ljudi u Bosni i Hercegovini?

Polazeći od psiholoških činilaca, polaznu osnovu za pristup i rješavanje ovog pitanja mogu predstavljati nalazi klasičnih istraživanja Gordona Allporta (1958.), koji je zaključio da prosti socijalni kontakt nije dovoljan uslov da bi se smanjile predrasude ljudi u kontaktu sa osobama koje su predmet predrasuda. Blisko je svakodnevnom iskustvu da ukoliko se ljudi sreću sa nekim osobama druge etničke grupe (recimo Romima) koji prose na ulici ili im dosađuju, skloni su da čak i povećaju stepen predrasudnih i diskriminatornih stavova. Zbog toga je pretpostavljeno da će se pozitivan efekt međugrupnog kontakta pojaviti samo u slučaju kad su zadovoljena sljedeća četiri uslova: 1) jednak status; 2) zajednički ciljevi; 3) međugrupna saradnja; 4) društvena podrška. Jednak status podrazumijeva da će kontakt članova različitih grupa biti uspješan ako zauzimaju jednak grupni status u okviru određene situacije, s tim da taj status bude jednoznačan za obje grupe. Smanjenje predrasudnih stavova će biti efikasnije ukoliko grupe imaju zajednički cilj na kojem rade. Međugrupna saradnja će doprinijeti smanjenju predrasuda samo ukoliko ne postoji međugrupna kompeticija, jer su istraživanja pokazala da upravo međugrupna kompeticija vrlo efikasno narušava međugrupne odnose. Posljednji uslov koji se navodi jeste postojanje društvene podrške, odnosno podrške neke društvene instance, bila to religija, norme ili osoba od autoriteta.

Dakle, etničke distance obuhvataju stavove i ponašanje koji su pod velikim utjecajem opšte društvene klime. Smanjenje predrasudnih stavova će biti efikasnije ukoliko etničke grupe imaju jednak status, zajednički cilj, saradnju i društvenu podršku u ostvarivanju međusobnih komunikacija i interakcija. Dalje, ono što je sigurno bitan činilac jeste osjećanje sigurnosti kod

167

građana, osjećaj da nisu ugroženi ni po kojem osnovu, što će doprinijeti slobodi donošenja odluka bez spoljnjeg pritiska. Bez obzira što će ovaj proces tražiti dosta vremena i što će biti i drugih ometajućih činilaca i okolnosti, bitno je da svi učesnici pokažu dobru volju i učine najbolje od sebe u cilju približavanja ljudi i naroda.

5.8. Nacionalna identifikacija

Bosna i Hercegovina mora biti zemlja u kojoj se njeguje i promovira razvoj svačijeg nacionalnog i kulturnog identiteta i posebnost svake kulture. Pripadnici nijedne nacionalne zajednice/etničke grupe u BiH ne smiju se osjetiti sputanim da izraze vlastiti nacionalni identitet, niti „krivima“ kada to učine. Njihovo pravo da budu posnosni na vlastitu tradiciju i kulturu, uz puno uvažavanje tuđeg i drugačijeg, mora biti nešto što se u ovoj zemlji svakodnevno živi. S druge strane, veoma je važno, kod svih građana BiH a naročito djece i mladih, poticati i snažiti osjećaj pripadanja državi Bosni i Hercegovini, odnosno, njenom državnom identitetu. Ova dva indentiteta (nacionalni i državni) nikako se ne smiju doživaljavati kao sukobljeni i isključujući. Naprotiv, oba identiteta treba kroz odgojno-obrazovni rad u školi promovirati kao najveće vrijednosti bosanskohercegovačkog društva.

5.9. Politizacija u školstvu

Politizacija u školstvu sigurno postoji, što potvrđuje većina učesnika u istraživanju. Iako se uticaj političkih struktura ne može potpuno spriječiti, ipak se ne može dopustiti da školstvo postane samo instrument političkih partija. Većina direktnih aktera u obrazovnom sistemu negira bilo kakvu mogućnost utjecaja na sistem, dok većina vidi politiku kao najmoćniji izvor utjecaja i pokretača promjena. Gotovo da je do apsurda dovedena situacija u kojoj i roditelji, i nastavnici, i vjerski predstavnici, baš kao i predstavnici školskih i drugih obrazovnih te političkih vlasti - tvrde da nemaju nikakvu mogućnost uticaja!? Osjećaj bespomoćnosti je vjerovatno prisutan zbog spleta različith okolnosti, prije svega zbog, neodgovornosti političkih elita, korupcije i netransparentnosti političkih procesa i odluka, kao i očekivanja da će međunarodne institucije donijeti ključne odluke. Ovakav stav se mora promijeniti ukoliko želimo biti bolje društvo. To se može postići samo većom demokratizacijom društva i transparentnošću političkih i društvenih procesa, s jedne, i povećanjem percepcije samoefikasnosti svakog od aktera u obrazovnom sistemu i društvu u cjelini, s druge strane, te preuzimanjem vlastite odgovornosti za iniciranje i provođenje promjena u obrazovnom sistemu. 6.10. Završna preporuka :

Premda provedeno na relativno malom uzorku, ovo istraživanje, uz sve moguće nedostatke, indicira postojeće stanje i navodi na zaključke koji se ne mogu ignorirati. Iako ne mogu poslužiti kao apsolutno reprezentativan uzorak, ciljne grupe u provedenom istraživanju, koje su kao ispitanike uključivale sve relevantne subjekte u obrazovanju, su ukazale da sa našim obrazovnim sistemom, sa aspekta ključnih dimenzija prava na obrazovanje, nije baš sve u najboljem redu. U načelu loša percepcija sistema od strane svih ispitanika zvoni na uzbunu i ukazuje na potrebu novog, sveobuhvatnijeg i temeljitijeg istraživanja koje bi uključilo širu lepezu ispitanike sa područja cijele Bosne i Hercegovine. Ovakvo istraživanje bi, zasigurno, dalo pouzdaniju sliku sveukupnog stanja i dijagnosticiralo urgentna i prioritetna područja za intervenciju u sistemu i korekciju obrazovnh politika.

168

****************

Prilog 1: Upitnici

169

Upitnik za učenike

Uputstva za popunjavanje upitnika

UNICEF BIH radi istraživanje o školskom sistemu Bosne i Hercegovine. Pred tobom se nalazi upitnik koji se koristi za to istraživanje, a kojim se ispituju razmišljanja učenika o nekim temama. Cilj istraživanja je doći do saznanja koja će doprinijeti boljem životu u našoj sredini.

Upitnik se sastoji iz više dijelova. Na početku svakog dijela nalaze se kratka uputstva za popunjavanje. Molimo te da pažljivo pročitaš uputstva i tek onda odgovaraš na pitanja. Na pitanja se odgovara zaokruživanjem broja ispred ponuđenog odgovora, ili upisivanjem odgovora na ponuđeno mjesto. Obrati pažnju da odgovoriš na svako pitanje.

Ukoliko ti nešto nije jasno - pitaj osobu koja zadaje upitnik.Tvoj doprinos ovom istraživanju biće veoma važan ako budeš slobodno i otvoreno iznosio/la svoja

mišljenja. Ukoliko te zanima nešto u vezi sa ovim istraživanjem, slobodno pitaj osobu koja zadaje upitnik.Upitnik ne treba potpisivati.

170

Hvala na saradnji!

171

Molimo te da nam daš neke osnovne podatke o sebi. Budući da se upitnik ne potpisuje, molimo te da upišeš sve podatke koji se traže.

Mjesto: _________________ Škola: ________________

Spol: 1. Ženski2. Muški

Koliko godina imaš?__________

Koji si razred? _______________

Nacionalna pripadnost:3. Bošnjačka 4. Hrvatska 5. Srpska 6. Romska7. Jevrejska 8. Neka druga:________________

Koja je tvoja vjeroispovijest:5. Islam 6. Katoličanstvo 7. Pravoslavlje 8. Nešto drugo__________9. Nisam vjernik/vjernica

Sljedeća grupa pitanja je u vezi sa osnovnom školom u koju ideš. Molimo te da pažljivo pročitaš svako od pitanja i odgovoriš na njega.

P1. Da li voliš svoju školu? (zaokruži samo jedan odgovor)1. Da, veoma.2. Volim osrednje.3. Ne volim baš.4. Mrzim školu.

P2. Koji ti je omiljeni predmet? (napiši samo jedan predmet) ______________________

P2a. Zbog čega? (zaokruži samo jedan odgovor)1. Predmet je zanimljiv.2. Nastavnica/nastavnik je zanimljiv.3. Gradivo je lako.4. Nešto drugo_________________________

P3. Koji predmet najmanje voliš? (napiši samo jedan predmet) _____________________

P3a. Zbog čega? (zaokruži samo jedan odgovor)1. Gradivo je dosadno.2. Nastavnik/ca je nezanimljiv/a.3. Nastavnik/ca je strog/a.4. Gradivo je teško.5. Nešto drugo_________________________

172

P4. Koju vannastavnu aktivnost (aktivnost koja se provodi u školi, a nije obavezni nastavni predmet, i za koju ti odlučuješ da li ćeš ići na nju ili ne) želiš imati više u školi? (napiši samo jednu aktivnost) ____________ ________ _________

P5. A o čemu bi volio/voljela više učiti u okviru školskih predmeta (na časovima, u toku nastave)? (napiši samo jednu stvar) _______________________________________________

P6. Koja ti je omiljena osoba iz javnog života ili istorije (ne uključujući rodbinu, prijatelje i nastavnike, nego naučnike, umjetnike, sportiste, glumce, pjevače...)? (napiši samo jednu osobu) _______________________________ ___________________

P7. Da li je tvoja škola dobro opremljena nastavnim priborom, kompjuterima itd? (zaokruži samo jedan odgovor)1. Odlično je opremljena.2. Osrednje je opremljena.3. Nije dobro opremljena.

P8. Kakav je tvoj odnos sa nastavnicima? (zaokruži samo jedan odgovor)1. Dobro se slažem sa nastavnicima.2. Osrednje sa slažemo.3. Loše se slažem.

P9. Šta misliš, kako rade nastavnici u tvojoj školi? Zaokruži sve ono što se odnosi na većinu tvojih nastavnika (zaokruži po jedan odgovor za svaku tvrdnju).

1. Nastavnici se trude da nam prenesu što više znanja. DA NE2. Nastavnici samo odrađuju svoj posao bez puno truda. DA NE3. Tjeraju nas da učimo napamet DA NE4. Traže od nas razumijevanje gradiva. DA NE5. Daju nam dosta primjera iz života. DA NE

P10. Koje nastave vjeronauke postoje u tvojoj školi: (možeš zaokružiti više odgovora)1. Islamska vjeronauka2. Katolički vjeronauk3. Pravoslavna vjeronauka4. Neka druga ______________________5. Nijedna6. Nisam sigurna/an

P11. Da li ideš na nastavu vjeronauke? (zaokruži samo jedan odgovor) 1. Da 2. Ne

P11a. Ako ideš na vjeronauku, reci zašto ideš: (zaokruži samo jedan odgovor)1. Jer je obavezno za sve.2. Tako su htjeli moji roditelji.3. Ja sam htio/htjela da idem.4. Nešto drugo ________________________

P11b. Ako ne ideš na vjeronauku, reci zašto ne ideš: (zaokruži samo jedan odgovor)1. Idem na vjersku nastavu van škole.2. Idem na druge aktivnosti u školi.3. Ne idem jer tako imam sat slobodnog vremena.4. Moji roditelji ne žele da idem.5. Ja ne želim da idem.

P12. Da li je tvoj razred jednonacionalan ili u njemu ima djece različite nacionalnosti? (zaokruži samo jedan odgovor)1. Jednonacionalan2. Višenacionalan3. Nisam sigurna/an

P13. Da li među tvojim nastavnicima ima pripadnika različitih nacionalnosti? (zaokruži samo jedan odgovor)1. Svi su iste nacionalnosti2. Ima ih različitih nacionalnosti3. Nisam sigurna/an

P14. Svako od nas ima određeno znanje o pripadnicima drugih naroda koji žive u BiH. Odakle si ti čuo najviše o tim narodima? (zaokruži samo jedan odgovor)

10. Kod kuće, od porodice.11. Među prijateljima.12. Među učenicima u školi.

173

13. U školi, od nastavnika.14. Na televiziji, na radiju, u novinama ili na internetu.15. Nešto drugo _______________________________16. Ne znam ništa o pripadnicima drugih naroda.

P15. Čitajući i slušajući o odnosima između najbrojnijih naroda koji žive u BiH (Bošnjaci, Hrvati i Srbi), mislim da su to: (zaokruži samo jedan odgovor)

1. Uglavnom dobri odnosi.2. Uglavnom loši odnosi, sukobi, ratovi itd.3. Nešto između.

P16. Da li misliš da su odnosi između naroda u BiH bolji sada ili su bili bolji prije rata? (zaokruži samo jedan odgovor)1. Bolji su sada.2. Bolji su bili prije rata.3. Nisam siguran.

P17. Da li si ti ikad u školi ili van škole doživio/la da te neko vrijeđa jer si druge nacionalnosti ili vjere?

P17a. Doživio sam u školi (zaokruži samo jedan odgovor)1. Da2. Ne

P17b. Doživio sam van škole (zaokruži samo jedan odgovor)1. Da2. Ne

P18. Da li si primijetio/la da se neko u školi ponaša loše prema nekoj djeci jer su pripadnici drugog naroda ili vjere? (zaokruži samo jedan odgovor)

1. Da.2. Ne.3. Nisam siguran.

P19. U prostorijama moje škole postoje obilježja (možeš zaokružiti i više odgovora):1. Države BiH (grb, zastava…)2. Entiteta FBiH ili RS3. Kantona/županije4. Vjerska obilježja (simboli – krstovi, harfovi, ikone, slike....) 5. Fotografije pisaca, političara, naučnika, nacionalnih heroja (upišite imena)

_________________________________________________________ 6. Nešto drugo _______________________________7. Ništa od navedenog8. Nisam sigurna/an

P20. Da li bi ti smetalo da ti maternji jezik, istoriju ili geografiju predaje nastavnik koji nije iz tvog naroda? (zaokruži samo jedan odgovor)

1. Ne bi mi smetalo.2. Ne bi mi smetalo, ako se služi jezikom mog naroda.3. Smetalo bi mi i ne odobravam to.

P21. Ukoliko bi mogao slušati drugi predmet umjesto vjeronauke, koji bi to predmet od ponuđenih bio? (zaokruži samo jedan odgovor)

1. Etika (nauka o moralu)2. Kultura i istorija velikih svjetskih religija3. Demokratija i civilno društvo4. Nešto drugo:______________5. Radije bih išao na vjeronauku.

P22. Šta misliš, da li je bolje da u Bosni i Hercegovini sva djeca uče po istim udžbenicima ili da Bošnjaci, Hrvati i Srbi imaju svoje udžbenike? (zaokruži samo jedan odgovor)

1. Svi treba da imaju iste udžbenike2. Svako treba da ima svoje udžbenike3. Nešto drugo ______________________________4. Neodlučan sam

174

P23. Koliko dobro znaš čitati i pisati latinicu i ćirilicu:

PISMAUopšte

ne znamSlabo znam

Dobro znam

Vrlo dobro znamOdlično

znam

1. Latinica 1 2 3 4 5

2. Ćirilica 1 2 3 4 5

P24. Molimo te da pažljivo pročitaš svaku od tvrdnji i za svaku tvrdnju označiš stepen svog slaganja ili neslaganja sa tom tvrdnjom tako što ćeš zaokružiti broj pored navedene tvrdnje. (zaokruži po jedan odgovor za svaku tvrdnju)

TVRDNJE uopšte se ne

slažem

uglavnom se ne

slažem

nisam siguran

uglavnom se slažem

potpuno seslažem

1 Djeca različitih nacionalnosti trebaju pohađati istu školu.

1 2 3 4 5

2 Srpski, hrvatski i bosanski jezik su toliko različiti da nije moguće organizirati nastavu u istom razredu za djecu različitih nacionalnosti.

1 2 3 4 5

3 Kroz nastavu bi se trebali upoznati sa kulturom, jezikom i tradicijom svih naroda koji žive u BiH.

1 2 3 4 5

4 Nastava bi trebala više razvijati osjećaj pripadnosti BiH.

1 2 3 4 5

5U nastavi se dovoljno uči o drugim narodima koji žive u BiH.

1 2 3 4 5

6Djeca različitih nacionalnosti bi trebala da se druže samo u okviru vannastavnih aktivnosti.

1 2 3 4 5

7Nastava bi bila bolja kad bi u razredu bilo djece raznih nacionalnosti.

1 2 3 4 5

8Uvijek bih radije išao/la u jednonacionalnu školu nego u školu u koju idu djeca različitih nacionalnosti.

1 2 3 4 5

9Volio bih/voljela bih da učestvujem u programu razmjene učenika sa školama iz drugog entiteta.

1 2 3 4 5

10O nekim narodima u našim udžbenicima pišu samo loše stvari.

1 2 3 4 5

P25. Prema tvom mišljenju, koliko su uopšte slični narodi u Bosni i Hercegovini? (zaokruži po jedan odgovor za svaki par naroda)nisam siguran uopšte nisu slični malo su slični osrednje su

sličnijako su slični

Srbi i Hrvati 0 1 2 3 4

Hrvati i Bošnjaci 0 1 2 3 4

Bošnjaci i Srbi 0 1 2 3 4

P26. Po kojim osobinama su slični ovi narodi? (možeš zaokružiti i više odgovora)Srbi i Hrvati Hrvati i Bošnjaci Bošnjaci i Srbia) po vjerib) po jezikuc) po istorijid) po običajimae) po osobinama karakteraf) ne poznajem druge narodeg) nisu uopšte slični

a) po vjerib) po jezikuc) po istorijid) po običajimae) po osobinama karakteraf) ne poznajem druge narodeg) nisu uopšte slični

a) po vjerib) po jezikuc) po istorijid) po običajimae) po osobinama karakteraf) ne poznajem druge narodeg) nisu uopšte slični

175

P27. U narednoj tabeli su prikazani neki narodi i neki mogući odnosi u koje ljudi stupaju. Pogledaj i procijeni na koje odnose sa pripadnicima navedenih naroda bi ti pristao/la. Odgovoriti upisivanjem znaka + ili -, u zavisnosti od toga jesu li ponuđeni odnosi sa pripadnicima navedenih naroda za tebe prihvatljivi ili ne. (Trebaš staviti “+” ili “-“ u svaku od kućica)

Da živimo u istoj državi.

Da živi u mom susjedstvu.

Da mi bude nastavnik u školi

Da bude predsjednik moje države.

Da idemo u isti razred.

Da budemo prijatelji.

Da se zabavljam s njim/njom.

BošnjakSrbinHrvatRomEnglezKinez

P28. Molimo te da pažljivo pročitaš svaku od tvrdnji i za svaku tvrdnju označiš stepen svog slaganja ili neslaganja sa tom tvrdnjom tako što ćeš zaokružiti broj pored navedene tvrdnje. (zaokruži po jedan odgovor za svaku tvrdnju)

TVRDNJAuopšte se ne slažem

uglavnom se ne slažem

nisam siguran

uglavnom se slažem

potpuno se slažem

1. Važno je što ranije naučiti dijete kojem narodu pripada. 1 2 3 4 5

2.Mislim da moj narod ima više kvaliteta od drugih naroda.

1 2 3 4 5

3. Osjećanje nacionalne pripadnosti je pozitivna osobina. 1 2 3 4 5

4. Ne osjećam nikakvu nacionalnu pripadnost. 1 2 3 4 5

5.Osjećanje vezanosti za sopstveni narod je jedno od najljepših osjećanja koje osoba može imati.

1 2 3 4 5

6.Normalno je da pripadnike mog naroda više cijenim od pripadnika drugih naroda.

1 2 3 4 5

7. Svijest o pripadnosti mom narodu budi u meni ponos. 1 2 3 4 5

9.Pripadnike drugih naroda mogu da prepoznam čim ih vidim.

1 2 3 4 5

9.Nacionalnu pripadnost ističu samo oni koji nemaju drugih vrijednosti.

1 2 3 4 5

10.Trudim se da upotrebljavam samo riječi i izraze jezika mog naroda.

1 2 3 4 5

Hvala na saradnji!

176

Upitnik za roditelje


UNICEF BIH sprovodi istraživanje o školskom sistemu u Bosni i Hercegovini. Pred Vama se nalazi upitnik koji se koristi za to istraživanje, a kojim se ispituju mišljenja, uvjerenja i stavovi nastavnog osoblja i građana u BiH. Istraživanje se vrši u naučne svrhe, a cilj mu je dolaženje do saznanja koja će doprinijeti boljem životu u sredini u kojoj živimo.

Upitnik se sastoji iz više dijelova. Na početku svakog dijela nalaze se kratka uputstva za popunjavanje. Molimo Vas da pažljivo pročitate uputstva i tek onda počnite sa odgovaranjem na pitanja. Obratite pažnju da, ukoliko je to moguće, odgovorite na svako pitanje.

Ukoliko Vam nešto nije jasno - obratite se osobi koja zadaje upitnik.Vaš doprinos ovom istraživanju biće veoma bitan ukoliko budete slobodno i otvoreno iznosili svoja

mišljenja. Takođe, ukoliko želite da budete informisani o rezultatima istraživanja, osjećajte se slobodnim da kontaktirate UNICEF BiH: __________________Upitnik ne treba potpisivati.

Hvala Vam na saradnji!

177

Opšti podaci

Molimo Vas da nam date neke osnovne podatke o sebi. Budući da se upitnik ne potpisuje, molimo Vas da upišete sve podatke koji se traže.

P1. Kojeg ste spola: 1. Ženski 2. Muški

P2. Godina Vašeg rođenja____________

P3. Mjesto prebivališta: _________________

P4. Naziv škole Vašeg djeteta: ________________

P5. Koliko djece imate? ________________

P6. Bračno stanje: 1. neudata/neoženjen2. u braku3. u vanbračnoj zajednici

P7. Vaša nacionalna pripadnost:1. Bošnjačka 2. Hrvatska Srpska 3. Romska4. Neka druga:________________

P8. Vaše religijsko opredjeljenje:1. Islam 2. Katoličanstvo 3. Pravoslavlje 4. Nisam religiozna/an5. Nešto drugo__________

P9. Stepen obrazovanja:1. Osnovna škola ili niže2. Srednja škola3. Viša škola ili fakultet4. Magisterij ili doktorat

P10. Kojoj kategoriji stanovništva pripadate?1. Domaće stanovništvo2. Raseljena ili izbjegla lica 3. Povratnici

U narednoj grupi pitanja govori se o nekim stvarima vezanim za školu u koju ide Vaše dijete. Pažljivo pročitajte svako pitanje i odgovorite zaokruživanjem jednog od ponuđenih odgovora ili upisivanjem odgovora u prazan prostor.

P11. Šta je, prema Vašem mišljenju, svrha obrazovanja?__________________________________________________________________________________________________________________________________________

P12. Navedite tri najvažnije vrijednosti koje dijete treba da nauči u školi:__________________________________________

P13. Na skali od 1 do 5 procijenite neke osobine škole koju pohađa vaše dijete:Osobine škole veoma loše loše osrednje dobro odlično

kvalitet nastave 1 2 3 4 5vannastavne aktivnosti (sekcije i slično) 1 2 3 4 5saradnja škole sa roditeljima 1 2 3 4 5raznovrsnost pristupa nastavi 1 2 3 4 5sigurnost okruženja za djecu 1 2 3 4 5kvalitet infrastrukture (voda, grijanje...) 1 2 3 4 5

178

P13a. Da li postoji neka dobra osobina škole, a koju nismo spomenuli? _________________________P14b. Da li postoji neka loša osobina škole, a koju nismo spomenuli? __________________________

P14. Da li je Vaše dijete u školi ili van škole doživjelo da ga neko vrijeđa jer je druge nacionalnosti ili vjere?P14a. Doživio je u školi

1. Da2. Ne

P14b. Doživio je van škole 1. Da2. Ne

P15. Da li ste primijetili da se neko u školi ponaša loše prema nekoj djeci jer su pripadnici drugog naroda ili vjere?1. Da.2. Ne.3. Nisam siguran.

P16. U narednoj grupi tvrdnji govori se o razumijevanju zakonskih odredbi vezanih za obrazovanje kod nas. Pažljivo pročitajte svaku tvrdnju i odgovorite na nju zaokruživanjem jednog od ponuđenih odgovora.

TVRDNJE

Da bi radili u školi nastavnici moraju poznavati Okvirni Zakon o osnovnom i opštem srednjem obrazovanju.

a) Ne b) Da

Upoznat sam sa pravima nacionalnih manjima (Roma, Jevreja i ostalih) u obrazovanju. a) Ne b) Da

Upoznat/a sam sa pravom pripadnika konstitutivnih naroda na organizaciju nastave iz nacionalne grupe predmeta.

a) Ne b) Da

Upoznat/a sam sa sadržajem UN Konvencije o pravima djece. a) Ne b) Da

Upoznat sam sa sistemima obrazovanja koje imaju druge multietničke zemlje. a) Ne b) Da

Upoznat sam sa postojanjem fenomena „dvije škole pod istim krovom“ u BiH. a) Ne b) Da

Upoznat sam sa sadržajem zakonskih odredbi koje tretiraju „dvije škole pod istim krovom“ a) Ne b) Da

P17. Da li se treba napraviti nastava maternjeg jezika tako da bude zajednička za pripadnike sva tri konstitutivna naroda? (zaokružite samo jedan odgovor)

1. Ne treba, prvenstveno zbog različitosti tri jezika.2. Ne treba, jer je jezik svakog naroda u vezi sa nacionalnim identitetom.3. Treba, ako se proučavaju sva tri jezika i književnosti u jednom predmetu.4. Treba, jer sve je to isti jezik.

P18. Kako se treba napisati zajednički udžbenik istorije BiH za čitavu BiH? (zaokružite samo jedan odgovor)1. Treba formirati komisiju od stručnjaka iz sva tri naroda, pa neka oni napišu zajednički udžbenik.2. Treba angažirati strance da napišu nepristrasan udžbenik.3. Treba iz udžbenika istorije izbrisati skorija ratna dešavanja.4. Neka svaki narod ima svoj udžbenik.5. U udžbeniku treba da postoje tri interpretacije svakog spornog događaja.

P19. Da li nastavnik treba predavati predmete iz nacionalne grupe predmeta ako i sam nije pripadnik tog naroda? (zaokružite samo jedan odgovor)

1. Treba2. Treba, ako se služi jezikom tog naroda.3. Ne treba.

P20. Ukoliko bi postojala mogućnost da Vaše dijete pohađa neki drugi predmet umjesto vjeronauke, najbolje bi bilo da to bude (zaokružite samo jedan odgovor):

6. Etika (nauka o moralu)7. Kultura i istorija velikih svjetskih religija

179

8. Demokratija i civilno društvo9. Nešto drugo:______________10. Najbolje je da pohađa nastavu vjeronauke.

P21. Da li biste podržali inicijativu za integriranje tri odvojena obrazovna sistema u BiH u jedan? (zaokružite samo jedan odgovor)1. Da2. Ne3. Nisam siguran

P22. Ko bi, prema Vašem mišljenju, trebao imati vodeću ulogu u procesu integriranja školstva (zaokružite samo jedan odgovor):1. politički lideri2. ministarstva obrazovanja3. škole (nastavnici)4. roditelji5. učenici6. vjerske zajednice7. ne treba integrirati školstvo

P23. U sljedećoj tabeli su date neke tvrdnje u vezi sa osnovnom školom koju pohađa Vaše dijete/djeca. Molimo Vas da pažljivo pročitate svaku od tvrdnji i za svaku tvrdnju označite stepen Vašeg slaganja ili neslaganja sa tom tvrdnjom.

TVRDNJEuopšte se ne slažem

uglavnom se ne

slažem

nisam siguran

uglavnom se slažem

potpuno seslažem

Naši zakoni o obrazovanju su jednako dobri kao u ekonomski razvijenijim zemljama.

1 2 3 4 5

Zakon o osnovnom obrazovanju se primjenjuje u školi mog djeteta.

1 2 3 4 5

Mislim da je kvalitet obrazovanja koje škola moje djece pruža sasvim dobar.

1 2 3 4 5

Mislim da je nastava u školi efikasno organizirana. 1 2 3 4 5Nastavni plan i program po kojem djeca uče sadrži previše činjenica.

1 2 3 4 5

Moje dijete se u školi osjeća sigurno. 1 2 3 4 5Nastavnici u školi su kvalificirani za obavljanje svog posla. 1 2 3 4 5Škola je u dobrom stanju i dobro opremljena. 1 2 3 4 5Nastavnicima u školi je nametnuto previše posla. 1 2 3 4 5Nastavnici nisu dovoljno finansijski motivirani za rad sa učenicima.

1 2 3 4 5

P24. Molimo Vas da pažljivo pročitate svaku od tvrdnji i za svaku tvrdnju označite stepen Vašeg slaganja ili neslaganja sa tom tvrdnjom.

TVRDNJE uopšte se ne slažem

uglavnom se ne

slažem

nisam siguran

uglavnom se slažem

potpuno seslažem

Djeca različitih nacionalnosti trebaju pohađati istu školu. 1 2 3 4 5Srpski, hrvatski i bosanski jezik su toliko različiti da nije moguće organizirati nastavu u istom razredu za djecu različitih nacionalnosti.

1 2 3 4 5

Škole bi trebalo organizirati tako da djeca različitih nacionalnosti idu zajedno u razred, ali da sačuvaju svoj jezik i kulturu.

1 2 3 4 5

Kroz nastavu se treba upoznati sa kulturom, jezikom i tradicijom svih naroda koji žive u BiH.

1 2 3 4 5

Nastava bi trebala više razvijati osjećaj pripadnosti BiH. 1 2 3 4 5Postojanje tri nastavna plana i programa se negativno odražava na kvalitet osnovnog obrazovanja u BiH.

1 2 3 4 5

Školski planovi i programi bazirani na nacionalnoj osnovi ne pripremaju na odgovarajući način djecu za život u našem društvu.

1 2 3 4 5

Nastavne planove i programe treba promijeniti tako da u znatno većoj mjeri govore o sva tri naroda, a ne samo jednom.

1 2 3 4 5

180

Trebao bi postojati jedan nastavni plan i program za osnovne škole utemeljen na promoviranju ravnopravnosti i povezanosti naroda, koji bi važio za čitavu BiH.

1 2 3 4 5

Školstvo sa tri nastavna plana i programa previše košta građane BiH.

1 2 3 4 5

Nastava vjeronauke treba imati svoje mjesto u nastavnom planu javnih/državnih osnovnih škola.

1 2 3 4 5

Pravo je roditelja da odaberu osnovnu školu koju će pohađati njihovo dijete.

1 2 3 4 5

Zajedničko obrazovanje učenika različitih nacionalnosti doprinijelo bi boljem kvalitetu osnovnog školstva.

1 2 3 4 5

Insistiranje na jednonacionalnim odjeljenjima negativno će se odraziti na mogućnosti zajedničkog života u BiH.

1 2 3 4 5

Mislim da je moguće napraviti zajednički nastavni plan i program za čitavu BiH.

1 2 3 4 5

Radije bih upisao/la svoje dijete u etnički homogenu školu nego u školu u koju idu djeca različitih nacionalnosti.

1 2 3 4 5



uglavnom se ne

slažem

nisam siguran

uglavnom se slažem

potpuno seslažem

Neizbježna posljedica zajedničkog školovanja djece različitih nacionalnosti je nestanak jezičkih i kulturnih posebnosti svake nacije.

1 2 3 4 5

U školi trebaju raditi pretežno nastavnici iste nacionalnosti kao i djeca koja pohađaju tu školu.

1 2 3 4 5

Pristao bih da moje dijete ide na nastavu po bilo kojem od tri nacionalna nastavna plana i programa.

1 2 3 4 5

Nikad ne bih slao svoje dijete u školu u kojoj se nastava ne izvodi na mom jeziku.

1 2 3 4 5

Kad učenici različitih nacionalnosti idu u istu školu između njih često dolazi do sukoba.

1 2 3 4 5

P26. U narednoj tabeli su navedeni neki narodi i mogući odnosi sa pripadnicima tih naroda. Molimo vas da pogledate i odlučite se na koje odnose sa pripadnicima navedenih naroda biste pristali. Ako biste pristali upišite znak "+" , a ako ne biste pristali upišite znak "-" u odgovarajuću kućicu u narednoj tabeli. (Trebate staviti “+” ili “-“ u svaku od kućica ove tabele)

Da živi u istoj državi.


Da bude nastavnik u školi mom djetetu.


Da mi bude kolega na poslu.


Da stupim u brak s njim/njom.


181



uglavnom se ne

slažem

nisam siguran

uglavnom se slažem

potpuno seslažem

Političari imaju najveći utjecaj na sadržaj nastavnih planova i programa.

1 2 3 4 5

Međunarodna zajednica ima najveći utjecaj na naše školstvo/obrazovanje.

1 2 3 4 5

Rukovodstvo škole je pod utjecajem političke vlasti. 1 2 3 4 5

Vijeće roditelja ima utjecaj na bitne odluke i aktivnosti u školi.

1 2 3 4 5

Vijeće učenika ima utjecaj na bitne odluke i aktivnosti u školi.

1 2 3 4 5

Nastavnici mogu bitno utjecati na stanje u školstvu kod nas. 1 2 3 4 5Trenutni (odvojeni) sistem školovanja u BiH odgovara političarima.

1 2 3 4 5

Trenutni (odvojeni) sistem školovanja u BiH odgovara školama.

1 2 3 4 5

Trenutai (odvojeni) sistem školovanja u BiH odgovara njegovim korisnicima – učenicima i roditeljima

1 2 3 4 5

P28. Šta mislite na koji način bi se mogli približiti nastavni planovi i programi (zaokružiti samo jedan prijedlog)?

1. Nastavni planovi i programi trebali bi ostati isti; ne treba ništa mijenjati.2. Stručnjaci iz nacionalne grupe predmeta (maternji jezik, istorija, geografija), trebali bi se usaglasiti oko sadržaja iz ovih predmeta

kako bi se smanjile postojeće razlike u nastavnim sadržajima.3. U BiH su potrebna dva nastavna plana i programa; jedan za područje FBiH, a drugo za RS.4. Neophodan je jedinstven nastavni plan i program za cijelu BiH, koji bi bio nametnut zakonom.5. Nešto drugo (navesti šta) _________________________________________________

Hvala na saradnji!

182

Upitnik za nastavnike


UNICEF BIH provodi istraživanje o školskom sistemu Bosne i Hercegovine. Ispred Vas se nalazi upitnik koji se koristi za to istraživanje, a kojim se ispituju mišljenja, uvjerenja i stavovi nastavnog osoblja i građana u BiH danas. Istraživanje se vrši u naučne svrhe, a cilj mu je dolaženje do saznanja koja će doprinijeti boljem životu u sredini u kojoj živimo.

Upitnik se sastoji iz više dijelova. Na početku svakog dijela nalazi se kratka uputa za popunjavanje. Molimo Vas da pažljivo pročitate uputstva i tek onda počnite sa odgovaranjem na pitanja. Obratite pažnju da, ukoliko je to moguće, odgovorite na svako pitanje.

Ukoliko Vam nešto nije jasno - obratite se osobi koja primjenjuje upitnik.Vaš doprinos ovom istraživanju biće veoma bitan ukoliko budete slobodno i otvoreno iznosili svoja

mišljenja. Također, ukoliko želite biti informirani o rezultatima istraživanja, molimo Vas da kontaktirate UNICEF BiH: __________________Upitnik ne treba potpisivati.

Hvala Vam na saradnji!

183

Opšti podaci

Molimo Vas da nam date neke osnovne podatke o sebi. Budući da se upitnik ne potpisuje, molimo Vas da upišete sve podatke koji se traže.

P1. Kojeg ste spola: 1. Ženski 2. Muški

P2. Godina Vašeg rođenja:

P3. Mjesto prebivališta:

P4. U kojoj školi radite:

P5. Koliko godina radnog staža imate?

P6. Koji nastavni predmet predajete?

P7. Jezik na kojem držite nastavu predmeta koji predajete u ovoj školi:1. Bosanski2. Hrvatski3. Srpski4. Neki drugi:

P8. Vaša nacionalna pripadnost:1. Bošnjačka 2. Hrvatska 3. Srpska 4. Romska5. Neka druga:

P9. Vaše religijsko opredjeljenje:1. Islam 2. Katoličanstvo 3. Pravoslavlje 4. Nisam religiozna/an5. Nešto drugo

P10. Stepen obrazovanja:1. Osnovna škola ili niže2. Srednja škola3. Viša škola ili fakultet4. Magisterij ili doktorat

U narednoj grupi pitanja govori se o nekim stvarima vezanim za školu u kojoj radite. Pažljivo pročitajte svako pitanje i odgovorite zaokruživanjem jednog od ponuđenih odgovora ili upisivanjem odgovora u prazan prostor.

P11. Molimo Vas da na skali od 1 do 5 procijenite u kojoj mjeri je vaša škola opremljena nastavnim sredstvima, računalima itd.

nedovoljno jeopremljena

1 2 3 4 5 odlično jeopremljena

P12. U koliko smjena je organizirana nastava u vašoj školi?

1. jednoj2. dvije3. tri

P13. Kada je riječ o zastupljenosti nacionalnih nastavnih planova i programa, kakva je situacija u školi u kojoj radite: 1. U ovoj školi sva djeca uče po istom nastavnom planu i programu2. U ovoj školi ima razreda koji uče po razlicitim nacionalnim programima3. Ne znam

P14. Koje nastave vjeronauka postoje u vašoj školi: 1. Islamska vjeronauka2. Katolički vjeronauk3. Pravoslavna vjeronauka4. Neka druga ______________________

184

5. Nijedna

P15. Šta za vrijeme časova vjeronauke rade djeca koja ne idu na vjeronauku? 1. Postoje druge aktivnosti koje su organizirane u okviru škole2. Imaju slobodno vrijeme koje sami koriste3. Sva djeca idu na vjeronauku

P16. U prostorijama škole u kojoj radite prisutna su obilježja (možete zaokružiti i više odgovora):1. Države BiH (grb, zastava)2. Entiteta: FBiH ili RS (grb, zastava)3. Kantona/županije4. Vjerska obilježja (simboli – krstovi, harfovi, ikone, slike....) 5. Ništa od navedenog6. Nešto drugo _______________________________

P17. U kojoj mjeri su djeca koja pohađaju više razrede vaše škole usvojila vještine čitanja i pisanja latinice i ćirilice

PISMO U potpunosti Uglavnom Djelomično Veoma malo Nimalo1. Latinica 1 2 3 4 5

2. Ćirilica 1 2 3 4 5

P18. Da li su razredi u kojim radite jednonacionalni ili u njima ima djece različitih nacionalnosti?1. Jednonacionalni su2. Višenacionalni su

P19. Jeste li primijetili da se neko u vašoj školi loše ponaša prema učenicima jer su pripadnici druge nacionalnosti ili vjere? 1. DA2. NE

Ako je odgovor DA: P19a. Ko se loše ponaša prema učenicima samo zato što su oni pripadnici druge nacionalnosti ili vjere? (Možete zaokružiti više odgovora)

1. drugi učenici2. nastavnici3. uprava škole4. pomoćno osoblje

P20. Da li je nastavnički kolektiv u vašoj školi jednonacionalan ili među nastavnicima ima pripadnika različitih nacionalnosti? 1. Jednonacionalan je2. Višenacionalan je

P21. Jeste li primijetili ili iskusili da se neko loše ponaša prema uposlenicima u vašoj školi zbog toga što su pripadnici druge nacionalnosti ili vjere?

1. DA2. NE

Ako je odgovor DA: P21a. Ko se loše ponašao prema uposlenicima samo zato što su pripadnici druge nacionalnosti ili vjere? (Možete zaokružiti više odgovora)

1. uprava škole2. nastavnici3. pomoćno osoblje4. učenici

P22. Ima li u vašoj školi učenika koji stanuju izvan upisnog područja škole?1. ima2. nema3. ne znam

Ako ima: P22a. Zašto su se, prema Vašem mišljenju, roditelji odlučiti upisati dijete u školu u okviru čijeg upisnog područja oni ne žive? (Možete zaokružiti više odgovora)

1. škola u koju su upisali dijete je, prema njihovoj procjeni, kvalitetnija

185

2. da bi njihovo dijete išlo u školu s pripadnicima svoje nacionalnosti3. zbog različitih programa koji se realiziraju u tim školama 4. zbog prijateljskih ili rodbinskih veza sa uposlenicima u školi u okviru čijeg upisnog područja oni ne žive5. zbog sukoba sa uposlenicima ili učenicima škole u okviru čijeg upisnog područja oni žive.

P23. U narednoj grupi tvrdnji govori se o razumijevanju zakonskih odredbi vezanih za obrazovanje kod nas. Pažljivo pročitajte svaku tvrdnju i odgovorite na nju zaokruživanjem jednog od ponuđenih odgovora.

TVRDNJEDa bi radili u školi nastavnici moraju poznavati Okvirni Zakon o osnovnom i opštem srednjem obrazovanju.

a) Ne b) Da

Upoznat sam sa pravima nacionalnih manjima (Roma, Jevreja i ostalih) u obrazovanju. a) Ne b) Da

Upoznat/a sam sa pravom pripadnika konstitutivnih naroda na organizaciju nastave iz nacionalne grupe predmeta.

a) Ne b) Da

Upoznat/a sam sa sadržajem UN Konvencije o pravima djece. a) Ne b) Da

Upoznat sam sa sistemima obrazovanja koje imaju druge multietničke zemlje. a) Ne b) Da

Upoznat sam sa postojanjem fenomena „dvije škole pod istim krovom“ u BiH. a) Ne b) Da

Upoznat sam sa sadržajem zakonskih odredbi koje tretiraju „dvije škole pod istim krovom“ a) Ne b) Da

P24. Šta je, prema Vašem mišljenju, osnovna svrha obrazovanja?

P24. Navedite tri najvažnije vrijednosti koje dijete treba usvojiti u školi:

P25. U sljedećoj tabeli su date neke tvrdnje u vezi sa osnovnom školom u kojoj radite. Molimo Vas da pažljivo pročitate svaku od njih i označite stepen Vašeg slaganja ili neslaganja:

TVRDNJE uopšte se ne

slažem

uglavnom se ne

slažem

nisam siguran

uglavnom se slažem

potpuno seslažem

Naši zakoni o obrazovanju su jednako dobri kao i odgovarajući zakoni u ekonomski razvijenijim zemljama.

1 2 3 4 5

Zakon o osnovnom obrazovanju se primjenjuje u mojoj školi.

1 2 3 4 5

Mislim da je kvalitet obrazovanja koje naša škola pruža sasvim dobar.

1 2 3 4 5

Mislim da je nastava u našoj školi efikasno organizirana. 1 2 3 4 5Nastavni plan i program po kojem radim sadrži previše činjenica.

1 2 3 4 5

Najbitnije je da se sva djeca u našoj školi osjećaju sigurno. 1 2 3 4 5Nastavnici u našoj školi su kvalificirani za obavljanje svog posla.

1 2 3 4 5

Naša škola je u dobrom stanju i dobro je opremljena. 1 2 3 4 5Nastavnicima u školi je nametnuto previše posla. 1 2 3 4 5Nastavnici nisu dovoljno finansijski motivirani za rad sa učenicima.

1 2 3 4 5

P26. Molimo Vas da pažljivo pročitate svaku od tvrdnji i za svaku od nijh označite stepen Vašeg slaganja ili neslaganja:

186

TVRDNJEuopšte se ne

slažem

uglavnom se ne

slažem

nisam siguran

uglavnom se slažem

potpuno seslažem

Djeca različitih nacionalnosti trebaju pohađati istu školu. 1 2 3 4 5Bosanski, hrvatski i srpski jezik su toliko različiti da nije moguće organizirati nastavu u istom razredu za djecu različitih nacionalnosti.

1 2 3 4 5

Škole bi trebalo organizirati tako da djeca različitih nacionalnosti idu zajedno u razred, ali da sačuvaju svoj jezik i kulturu.

1 2 3 4 5

Kroz nastavu se treba upoznati sa kulturom, jezikom i tradicijom svih naroda koji žive u BiH.

1 2 3 4 5

Nastava bi trebala više razvijati osjećaj pripadnosti BiH. 1 2 3 4 5Postojanje tri nastavna plana i programa se negativno odražava na kvalitet osnovnog obrazovanja u BiH.

1 2 3 4 5

Školski planovi i programi bazirani na nacionalnoj osnovi ne pripremaju na odgovarajući način djecu za život u našem društvu.

1 2 3 4 5

Nastavne planove i programe treba promijeniti tako da u znatno većoj mjeri govore o sva tri naroda, a ne samo jednom.

1 2 3 4 5

Trebao bi postojati jedan nastavni plan i program za osnovne škole utemeljen na promoviranju ravnopravnosti i povezanosti naroda, koji bi važio za čitavu BiH.

1 2 3 4 5

Školstvo sa tri NPP previše košta građane BiH. 1 2 3 4 5

Nastava vjeronauke treba imati svoje mjesto u nastavnom planu javnih/državnih osnovnih škola.

1 2 3 4 5

Pravo je roditelja da, bez obzira na upisno područje, odaberu školu koju će pohađati njihovo dijete.

1 2 3 4 5

Zajedničko obrazovanje učenika različitih nacionalnosti doprinijelo bi boljem kvalitetu osnovnog školstva.

1 2 3 4 5

Insistiranje na jednonacionalnim odjeljenjima negativno će se odraziti na mogućnosti zajedničkog života u BiH.

1 2 3 4 5

Mislim da je moguće napraviti zajednički NPP za čitavu Bosnu i Hercegovinu.

1 2 3 4 5

P27. Molimo Vas da pažljivo pročitate svaku od tvrdnji i za svaku od njih označite stepen Vašeg slaganja ili neslaganja:

TVRDNJEuopšte se ne

slažem

uglavnom se ne

slažem

nisam siguran

uglavnom se slažem

potpuno seslažem

Neizbježna posljedica zajedničkog školovanja djece različitih nacionalnosti je nestanak jezičkih i kulturnih posebnosti svake nacije.

1 2 3 4 5

U školi trebaju raditi pretežno nastavnici iste nacionalnosti kao i djeca koja pohađaju tu školu.

1 2 3 4 5

Ukoliko u školi radi nastavnik koji ne pripada naciji koja je u većini u toj školi, neophodno je da on u školi govori na jeziku brojčano dominantnog naroda.

1 2 3 4 5

Pristao bih da radim po bilo kojem od tri nastavna plana i programa.

1 2 3 4 5

Nikad ne bih radio u školi u kojoj se nastava ne izvodi na mom jeziku.

1 2 3 4 5

Kad učenici različitih nacionalnosti idu u istu školu, između njih često dolazi do sukoba.

1 2 3 4 5

P28. U narednoj tabeli su navedeni neki narodi i mogući odnosi sa pripadnicima tih naroda. Molimo vas da pogledate i odlučite se na koje odnose sa pripadnicima navedenih naroda biste pristali. Ako biste pristali, upišite znak "+" , a ako ne biste pristali, upišite znak "-" u odgovarajuću kućicu u narednoj tabeli. (Trebate staviti “+” ili “-“ u svaku od kućica ove tabele)

187

Da živi u istoj državi.


Da bude nastavnik u školi mom djetetu.


Da mi bude kolega na poslu.


Da stupim u brak s njim/njom.


P29. Molimo Vas da pažljivo pročitate svaku od tvrdnji i za svaku od njih označite stepen Vašeg slaganja ili neslaganja:

TVRDNJEuopšte se ne slažem

uglavnom se ne

slažem

nisam siguran

uglavnom se slažem

potpuno seslažem

Političari imaju najveći utjecaj na sadržaj nastavnih planova i programa.

1 2 3 4 5

Međunarodna zajednica ima najveći utjecaj na naše školstvo/obrazovanje.

1 2 3 4 5

Rukovodstvo škole je pod utjecajem političke vlasti.

1 2 3 4 5

Vijeće roditelja ima utjecaj na bitne odluke i aktivnosti u školi.

1 2 3 4 5

Vijeće učenika ima utjecaj na bitne odluke i aktivnosti u školi.

1 2 3 4 5

Nastavnici mogu bitno utjecati na stanje u školstvu kod nas.

1 2 3 4 5

Trenutni (odvojeni) sistem školovanja u BiH odgovara političarima.

1 2 3 4 5

Trenutni (odvojeni) sistem školovanja u BiH odgovara školama.

1 2 3 4 5

Trenutni (odvojeni) sistem školovanja u BiH odgovara njegovim korisnicima – učenicima i roditeljima

1 2 3 4 5

P30. Šta mislite, na koji način bi se mogli približiti nastavni planovi i programi?(zaokružiti samo jedan prijedlog)1. Nastavni planovi i programi trebali bi ostati isti; ne treba ništa mijenjati.2. Stručnjaci iz nacionalne grupe predmeta (maternji jezik, istorija, geografija), trebali bi se usaglasiti oko sadržaja ovih predmeta, kako bi se smanjile postojeće razlike u nastavnim sadržajima.3. U BiH su potrebna dva nastavna plana i programa; jedan za područje FBiH, a drugi za RS.4. Neophodan je jedinstven nastavni plan i program za cijelu BiH, koji bi bio nametnut zakonom.5. Nešto drugo (navesti šta) _________________________________________________

P31. Da li se treba napraviti nastava maternjeg jezika tako da bude zajednička za pripadnike sva tri konstitutivna naroda? (zaokružite samo jedan odgovor)1. Ne treba, prvenstveno zbog različitosti tri jezika.2. Ne treba, jer je jezik svakog naroda u vezi sa nacionalnim identitetom.3. Treba, ako se proučavaju sva tri jezika i književnosti u jednom predmetu.4. Treba, jer sve je to isti jezik.

P32. Kako napisati zajednički udžbenik istorije BiH za čitavu BiH?(zaokružite samo jedan odgovor)1. Treba formirati komisiju od stručnjaka iz sva tri naroda, pa neka oni napišu zajednički udžbenik.2. Treba angažirati strance da napišu nepristrasan udžbenik.3. Treba iz udžbenika istorije izbrisati skorija ratna dešavanja.4. Neka svaki narod ima svoj udžbenik.5. U udžbeniku treba da postoje tri interpretacije svakog spornog događaja.

P33. Da li nastavnik treba predavati predmete iz nacionalne grupe predmeta ako i sam nije pripadnik tog naroda? (zaokružite samo jedan odgovor)1. Treba

188

2. Treba, ako se služi jezikom tog naroda.3. Ne treba.

P34. Ukoliko bi postojala mogućnost da djeca pohađaju neki drugi predmet umjesto vjeronauke, najbolje bi bilo da to bude (zaokružite samo jedan odgovor):1. Etika (nauka o moralu)2. Kultura i istorija velikih svjetskih religija3. Demokratija i civilno društvo4. Nešto drugo:______________5. Najbolje je da pohađa nastavu vjeronauke.

P35. Da li biste podržali inicijativu za integriranje tri odvojena obrazovna sistema u BiH u jedan? (zaokružite samo jedan odgovor)1. Da2. Ne3. Nisam siguran

Hvala na saradnji!

189

Prilog 2: Pregled domaćeg obrazovnog zakonodavstva

190

Na nivou Bosne i Hercegovine

1. Ustav Bosne i Hercegovine2. Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini („Sl.glasnik BiH”, broj 18/03)3. Okvirni zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju u Bosni i Hercegovini („Sl. Glasnik BiH“ broj 88/07)4. Okvirni zakon o srednjem stručnom obrazovanju i obuci u Bosni i Hercegovini („Sl. glasnik BiH“ broj 63/08)5. Zakon o Agenciji za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje („Sl. glasnik BiH“ broj 88/07)

Na nivou entiteta Republike Srpske

1. Ustav Republike Srpske2. Zakon o predškolskom vaspitanju i obrazovanju ( „Sl. glasnik RS“, broj 119/09 )3. Zakon o osnovnom obrazovanju i vaspitanju ( „Sl. glasnik RS“, broj 74/08; 71/09 )4. Zakon o srednjem obrazovanju i vaspitanju ( „Sl. glasnik RS“, broj 74/08 )5. Zakon o inspekcijama u Republici Srpskoj ( „Sl. glasnik RS“, broj __

Na nivou Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine

1. Statut Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine2. Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju ( „Sl. glasnik BDBiH”, broj 13/07; 19/07; 39/08)3. Zakon o obrazovanju u osnovnim i srednjim školama („Sl. glasnik BDBiH”, broj 10/08)4. Zakon o inspekcijama („Sl. glasnik BDBiH”, broj 24/08; 25/08)

Na nivou Federacije/kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine

1. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH)

1. Ustav Unsko-sanskog kantona (USK)2. Zakon o predškolstvu ( „Sl. glasnik USK“, broj 3/97)3. Zakon o osnovnom i općem srednjem obrazovanju USK ( „Sl. glasnik USK“, broj 5/04 )4. Zakon o odgojno-obrazovnoj i nastavno-naučnoj inspekciji („Sl. glasnik USK“, broj 11/98)

1. Ustav Županije Posavske (ŽP)2. Zakon o .predškolskom odgoju i obrazovanju u Županiji Posavskoj („Narodne novine ŽP“, broj 8/08)3. Zakon o osnovnom školstvu ( „Narodne novine ŽP“, broj 3/04; 4/04; 8/08) 4. Zakon o srednjem školstvu („Narodne novine ŽP“, broj 3/04; 4/04; 3/08; 8/08)5. Zakon o prosvjetnoj inspekciji ( „Narodne novine ŽP“, broj 5/01)

1. Ustav Tuzlanskog kantona (TK)2. Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju („Sl. novine TK“, broj 8/98; 6/04 )3. Zakon o osnovnom odgoju i obrazovanju ( „Sl. novine TK“, broj 6/04; 6/05 )4. Zakon o srednjem obrazovanju ( „Sl. novine TK“, broj 6/04; 6/05 )5. Zakon o inspekciji za obrazovanje ( „Sl. novine TK“, broj 4/96)

1. Ustav Zeničko-dobojskog kantona (ZDK)2. Zakon o predškolstvu ( „Sl. novine ZDK“, broj 5/97 )3. Zakon o osnovnoj školi ( „Sl. novine ZDK“, broj 5/04; 20/07 )4. Zakon o srednjoj školi ( „Sl. novine ZDK“, broj 5/04; 20/07 )5. Zakon o inspekciji za obrazovanje („Sl. novine ZDK“, broj 16/96)

1. Ustav Bosansko-podrinjskog kantona (BPK)2. Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju ( „Sl. novine BPK“, broj 8/99 )3. Zakon o osnovnom odgoju i obrazovanju ( „Sl. novine BPK“, broj 5/04; 6/09 )4. Zakon o srednjoj školi ( „Sl. novine BPK“, broj 5/04 )5. Zakon o inspekciji za obrazovanje ( „Sl. novine BPK“, broj 17/99)

1. Ustav Srednjobosanskog kantona (SBK)2. Zakon o predškolstvu („Sl. novine SBK“, broj 11/01, 17/05)3. Zakon o osnovnom školstvu („Sl. novine SBK“, broj 11/01, 17/04)4. Zakon o srednjem školstvu („Sl. novine SBK“, broj 11/01, 17/04)

191

5. Zakon o inspekcijskom nadzoru u oblasti obrazovanja, nauke, kulture i sporta ( „Sl. novine SBK“ , broj 1/04)

1. Ustav Hercegovačko-neretvanskog kantona (HNK)2. Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju ( „Sl. novine HNK“, broj 5/00)3. Zakon o osnovnom odgoju i obrazovanju ( „Sl. novine HNK“, broj 5/00; 4/04; 5/04 )4. Zakon o srednjoškolskom odgoju i obrazovanju ( „Sl. novine HNK“, broj 8/00; 4/04; 5/04; 8/06 )5. Zakon o prosvjetnoj inspekciji ( „Sl. novine HNK“, broj _/04)

1. Ustav Županije Zapadno-hercegovačke (ŽZH)2. Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju („Narodne novine ŽZH“, broj 7/98)3. Zakon o osnovnom školstvu („Narodne novine ŽZH“, broj 6/04; 8/04; 8/08; 10/08; 14/08)4. Zakon o srednjem školstvu („Narodne novine ŽZH“, broj 6/04; 8/04; 8/08; 14/08)5. Zakon o prosvjetnoj inspekciji („Narodne novine ŽZH“, broj 6/99)

1. Ustav Kantona Sarajevo (KS)2. Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju ( „Sl. novine KS“, broj 26/08 )3. Zakon o osnovnom odgoju i obrazovanju ( „Sl. novine KS“, broj 10/04; 21/06 )4. Zakon o srednjem obrazovanju ( „Sl. novine KS“, broj 10/04 )5. Zakon o prosvjetnoj inspekciji („Sl. novine KS“ , broj 9/00)

192

Reference

1. Allport, G. (1958.). The Nature of Prejudice. New York: A Doubleday Anchor Book.2. Aronson, E., Blaney, N., Stephin, C., Sikes, J., & Snapp, M. (1978.). The jigsaw classroom.

Beverly Hills, CA: Sage Publishing Company.3. Belanger, S. and Pinard, M. (1991.). Ethnic Movement and the Competition Model: Some

Missing Links. American Sociological Review 56: 446-574. Čorkalo, D. i Kamenov, Ž. (1999.). Nacionalni identitet i međunacionalna tolerancija. Izvještaj

sa VIII ljetne psihologijske škole. Naklada Slap: Jastrebarsko.5. Frašto, S, (2005.). Jačina etničkog i bosanskohercegovačkog identiteta kod Bošnjaka-

srednjoškolaca iz Istočnog i Hrvata-srednjoškolaca iz Zapadnog dijela Mostara. Diplomski rad. Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu.

6. Kunovich, R.M. and Hodson, R. (2002.). Ethnic Diversity, Segregation and Inequality: A Structural Model of Ethnic Prejudice in Bosnia and Croatia. The Sociological Quarterly, 43 (2), 185-212.

7. Kuzmanović, B. (1994.). Socijalna distanca prema pojedinim nacijama. U. Lazić, M. i drugi (1994.). Razaranje društva. Beograd: Filip Višnjić.

8. Nagel, J. (1986.). The Political Construction of Ethnicity. U Competitive Ethnic Relations. (Eds.) S. Olzak and J. Nagel, Orlando: Academic Press.

9. Pavlović, A. (2005.). Putovima vjerskoga odgoja. Mostar: Crkva na kamenu.10. Phinney, J.S. (1990.). Ethnic identity in adolescents and adults: Review of research..

Psyshological Bulletin. No. 108 pp 499-514.11. Ragin, C. (1979.). Ethnic Political Mobilization: The Welsh Case. American Sociological

Review, 44, 619-35.12. Sherif, M. (1966.). Social Psycology of Intergroup Conflict and Cooperation. Boston:

Houghton-Mifflin.13. Smith, A.D. (1979.). Toward a Theory of Ethnic Separatism. Ethnic and Racial Studies, 2, 21-

37.14. Šiber, I. (1998.). Osnove političke psihologije. Zagreb: Politička kultura15. Tajfel, H. & Turner, J. (1986.). The Social Identity Theory of Intergroup Behavior. U Worchel &

Austin (eds.): Psychology of Intergroup Relations. Chicago: Nelson.

193

3. UNICEF Podijeljene Skole

Documents

Transcript of 3. UNICEF Podijeljene Skole