W. SHAKESPEARE : ROMEO I JULIJA;

WILLIAM SHAKESPEARE (1564-1616 )

-najveći dramski pisac svih vremena;-rođen u Stratford - on - Avonu, gdje je i umro;-lirski pjesnik: da i nije pisao svoj veliki dramski opus, bio bi poznat po svojim sonetima => zbirka ''Soneti'' - Elizabetin ili Shakespeareov sonet 4-4-4-2;-Shakespeare je potpuno predan dramskom stvaralaštvu, on je:glumac, dramatičar, dramaturg, suvlasnik kazališta ''Globe'' u Londonu;

-cijelo mu se dramsko stvaralaštvo dijeli na : 1.-kraljevske ili povijesne drame-

-u njima su prikazani engleski kraljevi;-Richard II. i III.,Henrik IV.,V, VI i VIII;

2.-komedije--''Ukroćena goropadica'',''San ljetne noći'',''Mletački trgovac'',''Na tri kralja ili kako hoćete'',''Kako vam drago'', ''Vesele žene Windsorske'',''Mnogo vike nizašto'';

3.-tragedije--''Hamlet'',''Otelo'',''Machabet'',''Kralj Lear'',''Romeo i Julija'',''Julije Cezar'',''Koriolan'',''Antonije i Kleopatra'';

4.-mračne komedije--''Troilo i Kresida'',''Konac djelo krasi'',''Mjera za mjeru'';

5.-romantična igra--''Oluja'';

6.-poeme--''Venera i Adonis'',''Silovanje Lukrecije'';;

-Shakespeare je sveukupno napisao36 dramskih dijela, u kojima je obradio gotovo sve probleme ljudskog života: ljubav, mržnju, ljubomoru, savjest, sumnju, strast => analizira najdublja čovjekova razmišljanja i proživljavanja ;-teme je uzimao iz antičke povijesti, mitologije, srednjovjekovnih kronika, renesansne novelistike i suvremene tematike;

ROMEO I JULIJA

-ljubavna priča poznata iz talijanske književnosti iz 15. st.-tema - zabranjena ljubav između mladića i djevojke iz dviju posvađanih veronskih obitelji (obitelj Romea Montechija i Julije Capuleti)

-lirska tragedija zbog:1.ljubavne teme2.karakterizacije likova = vođeni emocijama

= nisu pravi tragični junaci s tragičnom krivnjom, nego žrtve okolnosti

3. ublaženog tragičnog kraja - smrt dvoje mladih pomiruje njihove obitelji;

4. stila koji je više lirski (emocionalan, subjektivan ) nego uzvišeno tragičan - u dramu je uključeno nekoliko soneta i strombota;

SLAVONIJA U DJELIMA REALIZMA (KOZARAC);

JOSIP KOZARAC: Tena− prikaz Teninog intimnog i emocionalnog života u okviru društvenih,

socijalnih i ekonomskih prilika u Slavoniji => Tena simbolizira Slavoniju u svoj njenoj ljepoti

− propadanje i siromašenje slavonskog seljaka− propadanje i zapuštanje soeskih dobara (lijenost i pasivnost)− prodor stranog kapitala i eksplatacija šuma i radne snage− imigracija stranaca koji kupuju posjede (Jaroslav)− problem prostiruiranja žena (roditelji sami dovode djecu)− odgojna zapuštenost djece

− pisac Slavoniju uspoređuje sa zrelom voćkom koju nitko nije ubrao, njega boli stvarnost i zato Kozarac upozorava na negativne pojave

− socijalno – gospodarski odnosi u Slavonskom selu => osiromašenje Slavonskog seljaka, raspadanje seoskih zadruga, dolazak stranog kapital

KOMPOZICIJA DRAME; STRUKTURA DRAMSKOG TEKSTA;

− Drama:− grč. Drahme - radnja− dramom nazivamo književne tekstove koji su namjenjeni

izvedbi na pozornici− dramski tekst se sastoji iz dijelova namjenjenih redatelju i

glumcima i dijelova namjenjenih publici− didaskalije su namjenjene redatelju i glumcima, a publici

dijalozi i monolozi

− Kompozicija drame− ekspozicija− zaplet − kulminacija− peripetija (obrat, preokret)− rasplet

− drama se dijeli na činove, slike i prizore ili scene− drama je pisana u dijaloškoj formi

− Struktura dramskog djela− fabula se ne pripovjeda, već se njeno odvijanje

postiže izmjenom dramskih situacija− nema vanjskog opisa likova, sve je skonentrirano na fabulu

i ideju− dramske karaktere određuje njih govori njihova

akcija, ono što čine− dramski tekst povezuje određena radnja koja se

prikazuje od početka do kraja; od zapleta do raspleta (jedinstvo radnje)

− drama se odlikuje stanovitom napetošču koja proizlazi iz suprotnosti (sukoba) u stavovima i htjenjima pojedinih likov

NAJZNACAJNIJI PREDSTAVNICI HRV. RENESANSNE LIRIKE;

Ð Šiško Menčetić i Džore Držić stvara poeziju sličnu Petrarkinoj i trubadurskoj => glavni motivi te poezije su djevojačka ljepota, neuzvraćena ljubav, ljubavni nemiri i čežnje => nazvani su petrarkistima

Ð najznačajnija pjesma Šipka Menčetića je «Prvi pogled» => opisuje ljubavnu patnju i bol

Ð Hanibal Lucić hrvatski je pjesni renesanse => pjesma «Jur nijedna na svit vila» obrađuje motiv ženske ljepote i divljenje toj ljepoti

Ð Dominko Zlatarić senzualnu notu zamjenjuje ozbiljnijomÐ u pokladnoj poeziji progovara vedar Dubrovački život (Mikša

Pelegrinović, Nikola Nalješković)Ð satiričnu i refleksivnu poeziju piše Mavro VertronovićÐ pjesničke poslanice pišu: Peter Hektorović, Nikola

Nalješković, Dominko

AUGUST SENOA, ZLATAREVO ZLATO;

AUGUST ŠENOA-tvorac je hrvatskog romana i reformator kazališta-karakteristike njegovog stvaralaštva:

naglašeni patriotizamveličanje hrvatstvanaglašavanje povijesti

-za njegove povijesne romane je specifično to što on kroz povijesne motive iznosi aktualno - društvenu i nacionalnu tendenciju; (buđenje društvene i nacionalne svijesti )-djela: «Prijan Lovro», «Čuvaj se Senjske ruke», «Seljačka buna», «Diogeneš», «Karanfil s pjesnikova groba», «Kletva»

ZLATAREVO ZLATO;- tema : prikaz Zagreba, zagrebačke sredine, društvenog, kulturnog i političkog života 16. st.- to je povijesni roman čija radnja ima društvenu i povijesnu pozadinu)- roman ima dva fabularna toka :1. povijesna: oslikana kroz odnos Stjepka Gregorijanca i zagrebačkih građana => daje se slika društveno – političkih događanja toga vremena;2. intimna ljubavna : ljubav između Dore Krupićeve i Pavla Gregorijanca koja završava tragično zbog različitog društvenog podrijetla i zbog intriga koje se pletu oko njih, a kulminiraju u nasilnoj Dorinoj smrti;-prikazujući međusobne odnose likova, Š. ih karakterizira => crno – bijela karakterizacija odnosno likovi su podijeljeni na idealizirane (likovi sa dobrim osobinama) i karikirane (isticanje ružnih osobina )-likovi koji stoje izvan ove podjele su obični mali ljudi – purgeri ( Magda Paprenjarka, Klara ); -glavni pokretači radnje su likovi intriganata ( Grga Čokolin, Klara Grubarova

MARIN DRZIC: DUNDO MAROJE

MARIN DRŽIĆ ( 1508 - 1567 )

-renesansni dubrovački književnik;-školovan u Sienni, gdje se susreo s talijanskom renesansnom komedijom;-u književnosti se javlja zbirkom ljubavnih pjesama;-piše pastorale - ''Venera i Adonis'',''Plakir'' -pastorali se u razdoblju europske renesanse pisali vrlo često – oslikavaju idilični svijet pastira s kojima se miješaju vile i vilenjaci, satiri i satirice, ali i prosti seljački svijet -- u ovim dramskim djelima isprepliće se idilično i uzvišeno sa stvarnim i realnim ;

djela-komedije: ''Skup'',''Tripče de utolče'',''Pomet'',''Arkulin'' neke su komedije sačuvane samo u fragmentima, čak njegovo najznačajnije djelo -''Dundo Maroje'' do nas došlo bez jednog dijela raspleta ;-pokladna igra:''Novela od stanca''-tragedija: prepjev Euripidove tragedije ''Hekube''

-Držićevo književno stvaralaštvo nadrasta i vrijeme i prostor u kojemu je nastalo; njegova djela progovaraju o svim bitnim pitanjima i problemima onoga vremena;-pred kraj svog života piše urotničko pismo Toskanskom vladaru Carismu I. de Mediciju u kojem moli za pomoć u svrgavanju vlasti u Dubrovačkoj republici; naravno, odgovor nikada nije dobio, pa se razočaran iz Firence vraća u Veneciju, gdje i umire;

***DUNDO MAROJE***-komedija u 5 činova koja počinje prologom negromanta (čarobnjaka) Dugog Nosa –obrača se dubrovačkoj publici pričajući im priču o ljudima iz nekih dalekih krajeva (Indija) doživljavajući cijeli ljudski rod kao ljude ''nazbilj'' i ''nahvao''-'nazbilj su dobri, plemeniti i pošteni ljudi, a 'nahvao' su neke čudne ljudske nakaze pune zla koje se teško ili gotovo nikako ne mogu uništiti; smisao priče je ironičan, a kroz nju oslikava svoje vrijeme i društvo iskazujući ipak renesansni optimizam, ideal čovjeka i društva koje zove zlatno doba -mjesto radnje - Rimski trg na kojem se nalaze tri gostionice: 'Obilje', 'Mizerija' i

'Fortuna';-dramska radnja se zasniva na potrazi Dunda Maroja za sinom Marom;-iako se radnja događa u Rimu, komedija prikazuje mentalitet Dubrovčana i njihove društvene prilike;-ova se komedija naslanja na renesansnu talijansku komediju koja je povezana sa Plautovskom komedijom --tzv. stalni tipovi, koji su stalno prisutni kod Plauta i u renesansnoj komediji kod Držića, svejedno postaju živi likovi, ljudi našeg mentaliteta i naše sredine;

-radnja je utemeljena na suprotnostima : 1.starost - mladost => stari Dundo Maroje obilježen je škrtošću, a mladi sin Maro rasipan je i pravi predstavnik renesansne mladeži; 2.gospodari - sluge => Dundo Maroje - Bokčilo; Ugo Tudeško - Pomet; Maro - Popiva; Laura - Petrunjela; 3.bogatstvo – siromaštvo; 4.žene – muškarci;

-likovi sluga imaju značajnu ulogu; oni su pokretači radnje--najznačajniji od njih je : POMET= inteligentan, pokretan, mudar, reagira uvijek na vrijeme i uvijek ga motivira vlastiti interes; njegov je nadimak Pomet Trpeza – trbuh mu je gospodar, Pometova životna filozofija je :pobjeda inteligencije nad gluposti, sposobnih i pametnih nad nesposobnima, a sudbina se može svladati samo mudrošću; On je pravi renesansni lik koji je isključivo zaokupljen životnim užicima; u njegovim monolozima i razmišljanjima prepoznaje se renesansna životna filozofija ;Pomet ne može shvatiti Tudeškovu ljubavnu patnju jer smatra da se čovjek treba ''akomodavat'' (prilagođavati), a isto tako za njega je strpljenje njegova životna filozofija--Pomet je pristaša hedonizma i uživanje smatra najvećim idealom; -uspoređujemo li Bokčila i Pometa, onda tek shvaćamo koliko je Bokčilo prizeman u svojoj 'gladi' i pohlepi koja se naglašava zbog škrtosti njegovog vladara, a otkrivamo Pometa u svoj njegovoj veličini;-lik Dunda Maroja možemo usporediti sa Euklionom iz Plautove 'Aulularije ' i sa Harpagonom iz Moliereovog 'Škrtca' , ali Držićev lik nema patološku škrtost koja dehumanizira : on je samo vrlo štedljiv čovjek i otac koji čak i razumije svog sina i plaća njegove dugove;-Dundo Maroje je tipični predstavnik dubrovačkog građanskog staleža, a njegov sin je primjer raskalašene renesansne mladeži kojoj je na 1. mjestu uživanje u životu (sukob generacija);-Držić likove oblikuje kroz situacije i likovo ponašanje i kroz govor : Ugo Tudeško je Nijemac i njegov je govor naravno obilježen time; sluge

govore pučkim jezikom, pa im je govor pun narodnih izreka; Petrunjela i Popiva često progovaraju kroz pjesmu;-iako Držić kritizira pojavu u dubrovačkom društvu, ipak veliča renesansni hedonizam - slavljenje užitaka i afirmira ljubav, mladost i renesansni optimizam;-ljudi nazbilj - Pomet;-ljudi nahvao - Maroje, Maro, Popiva;

NATURALIZAM U KNJIZEVNOSTI, ZNACAJKE;

- 1870-1890- kratki književni pravac koji se nastavlja na realizam

-teži za apsolutno realnim prikazivanjem stvarnosti u kojem nema nikakvog uljepšavanja i prikrivanja- svojim djelima naturalisti prikazuju najtamnije i najružnije strane ljudskog

društva- «estetika ružnoće» - svijet je prikazan kao slika bijede, moralne i

duhovne sirotinje, a čovjek je sveden na životinjske odrednice u surovoj borbi za opstanak

- naturalizam promatra čovjeka kroz 3 odrednice:• nasljeđe – rasa, krv• sredina – društveni sloj, klasa• povijesna situacija – društvene, političke i ekonomske

odrednice- najznačajniji predstavnik naturalizma Emil Zola => u svom

programskom članku «eksperimentalni roman» on će napisati temeljne odrednice naturalizma:

-fotografski snimak stvarnosti-pisac kao znanstvenik-likovi određeni biološkim nasljeđem (svojim nagonima i strastima), sredinom iz koje potječu i društvenim okolnostima-čovjeka se često doživljava kao pasivni proizvod

IVAN GUNDULIC : SUZE SINA RAZMETNOGA; OSMAN;

IVAN GUNDULIĆ (1589 - 1638 )-najveći hrvatski barokni književnik; Dubrovčanin;-svoje književno stvaralaštvo započinje lirskim pjesmama - imaju petrarkistički duh-koje je dao spaliti; nazvao ih je ''Porodom od tmine '' i ''Pjesme tašte i isprazne'';-piše pastirske igre: ''Arijadna'',''Dijana'',''Armida'',''Prozerpina ugrabljena''--ovo zadnje djelo je jedino originalno, dok su ostala prijevodi sa talijanskog;-nakon mladenačkog dijela stvaralaštva - počinje pisati u religioznom duhu : nastaje poema ''Suze sina razmetnoga'';

***SUZE SINA RAZMETNOGA***-tema je preuzeta iz Biblije (Lukino evanđelje);-osnovni motiv je grijeh i pokajanje;inspiracija: -biblijska, -suvremena: razmetni sinovi dubrovačke stvarnosti;- kompozicija: 1.sagriješenje- pokojnikovo sjećanje na grijehe ; 2.spoznanje - svijest o počinjenom grijehu, svijest o vrijednosti života, svijest o prolaznosti života --spoznaja o grijehu dovodi do oprosta; 3.pokajanje - put prema drugačijem i boljem životu ;-poema je napisana u ich-formi, monološko, ispovjedno pripovijedanje sina koji se već pokajao;

***OSMAN***-ep u 20 pjevanja - 14. i 15. pjevanje nedostaju - nadopunjuje ih Pjerko Sorkočević, a kasnije bolju nadopunu piše Ivan Mažuranić;-ep je inspiriran bitkom kod Hoćima, borbom između Osmana II.-Turske i Vladislava - Poljske ==> Turska je doživjela teži poraz;-postoje 2 teorije zašto 14. i 15. pjevanje ne postoje : 1.da je Gundulić napisao 2 epa koja je kasnije htio spojiti (Osmanijada i Vladislavijada) 2.politički razlozi neizdavanja djela kojega se središnji dio poslije izgubio;-kompozicija je utemeljena na 2 fabule : 1. povijesni događaji vezani uz bitku i posljedice bitke 2. idilično - viteški događaji koji su plod piščeve mašte;

-u 'Osmanu' je pojam slobode puno širi nego u 'Dubravci' = u 'Dubravci' on slavi slobodu Dubrovnika, a u 'Osmanu' on slavi pobjedu kršćanstva nad Islamom;-djelo je pisano četverostihom, osmerac - utjecaj narodne poezije-jezik - miješanje štokavskog i čakavskog govora

MARCEL PROUST : COMBRAY;

MARCEL PROUST: Combray U traženju izgubljena vremena, romaneskni ciklus od 13 roma.- Proust je veliki francuski romanopisac, u svojim romanima spaja

impresionizam i modernizam- likovi obilježeni unutrašnjim monolozima

- neimenovani junak, anonimni spavač se budi− isprepliču se sjećanja i stvarnost− subjekt je lišen osjećaja vlastitog indetitete i tek posredstvom

stvari oko sebe i sjećanja, malo po malo, dolazi do svojeg ja− ovdje je polazište romana - traganje za vlastitim ja− nesaničar, provodi veći dio noći u obnavljanju uspomena− sjećanja su temelj romana, osnovna tema (sjećanja na majku,

oca, baku, bolesne tete Leonie, služavku Fracoise (Francoaz), zanimljivog susjeda Swanna)

− ovo je roman o vremenu, a ima oblik memoara− on pripada bogatoj građanskoj obitelji koja ne obavlja nikakvu

vanjsku radnju, dosađuje se sita svega (glazirano, dekadentno društvo)

− likovi su zahvaćeni u trenutku, dan je poneki detalj, slagat ćemo ih u mozaik

− trajno sjećanje na određeno vrijeme, 7 sati navečer i 2 kata spojena stubištem postali su bolna uspomena

− Junak je impresionist, podložan dojmovima, razmaženo dijete slabe volje koji se boji ući u svijet odraslih, ima Edipov kompleks

− kolačić madelain (madlen) i lipov čaj izazivaju uživanje i radost kojima uzrok ne zna => osjek okusa (i uz osjet mirisa) za Prousta ima najsnažniju vrijednost u njegovom traganju za izgubljenim vremenom koje to nije

− okus u piscu rastvara dubine njegovog duhovnog bića, te seizdiže i polako prisjeća ispomena za koje je mislio da se potpuno zaboravljene

− sa šetnje je došao potišten - vrijeme i perspektiva žalosne budućnosti

− poslije kušanja ponuđenog raspoloženje se mijenja− inteligencija ne može dati odgovor− sjećanja naviru afektivnim (nehotičnim) putem - reminiscencija− u sjećanjima zadržavamo neke znakove koji služe da nas podsjete na

stare slike− autor otkriva da proživljeni sati (emocije) nisu mrtvi ako su

izbrisani iz naših sjećanja

− čaj i kolačić oživljuju senzibilnu prošlost, oživljuju nekadašnja stanja, davni život i to je pobjeda nad vremenom i prostorom

− tipično za Prousta je povezivanje prošlosti i sadašnjost => simultanost vremena

− za Prousta, prošlost nije izgubljena i nestala,ona je zauvijek u nama, dio nas; ali ne samo kao prisjećanje na neke nezaboravljene slike, već i naši ondašnji osjećaji i ondašnje stanje našeg duha

− iz žlićice lipovog čaja i komadića Madeleina vratio se cijeli Combray

− čovjekovo ja je nestalno, ovisno o vremenu− vrijeme gradi, ali i razgrađuje− subjektivnost i realnost doživljaja− na kraju, pomoću iskustava sve vidi u drugačijem svijetli− egzistencija kreće u potragu za esencijom (bit, osnova)

ROMANTIZAM,NOVA EPOHA U KNJIZEVNOSTI;

ROMANTIZAM:Ð razdoblje koje obuhvaća kraj 18. st., a punu afirmaciju

doživljava u prvim desetljećima 19. st.Ð ovaj opće kulturni pokret uvjetovan je društveno-

povjesnim prilikamaÐ to vrijeme obilježeno je velikim društvenim potresima i

nacionalnim pokretimaÐ raspada se feudalno društvo, a jača građanskoÐ zbivaju se značajni povijesni događaji - buržoaska

revolucija 1789. g. u Francuskoj, Napoleonov uspjeh u osvajanjima i ustanak dekrabista u Rusiji 1825.

Ð revolucija nije ostvarila ideale - bratstvo, jednakost i sloboda te se javlja razočarenje, klonuće i pesimizam što je koš više izraženo poslije pada Napoleona

Ð pjesnici ne vjeruju u sklad života o čemu su govorili racionalisti

Ð romantizam se u umjetnosti javlja kao reakcija na racionalizam i klasicizam

Ð ne žele pravila i propise, već potpunu slobodu u stvaralaštvu

Ð okreću se emocijama i jakom individualizmuÐ začeci romantizma nalaze se u djelima Jean Jaques

RussoaÐ karakteristike ovog razdoblja su: Ð subjektivnost u pjesmi, romanu, drami, pripovjestiÐ iznose osobne preokupacijeÐ naglašena je osjećajnost (klonulost, razočarenje…)Ð pisci se podređuju snazi mašte, imaginacije, ona je bujna i

imaju potpunu sloboduÐ razvija se osjetljivost za ljepotu prirode, za vizualno

doživljavanje i glazbuÐ lirika se nameće svim književnim rodovimaÐ čest je monološki oblik kazivanjaÐ romani su komponirani u obliku dnevnika, pisama i memoaraÐ romantičari su za okupljeni ovim temama: Ð intimom (ljubav, čežnja, sanjarenje)Ð nacionalno - povijesnimÐ krajolikom (daleki, nepoznati egzotični krajolik)Ð kultno - mističnom tematikom (tajanstveno,

nadnaravno, neprirodno)Ð poznati pisci su: Byron (Bajron), Chateanabriand

(Šatobrinjan), Schiller (Šiler), Goethe (Gete), Lamartine (Lamartin), Pućkin, Ljermoutov, Hugo (Igo), W. Scott (Skot), E. A. Poe (Po), Herder, Macphersai, Shelley

Ð “Stunu und Dnoug” (Oluja i nagon) Ð pokret u Njemačkoj od 1770. - 1785. g. Ð književnost treba biti izraz nesputanih osjećanja i strastiÐ traže povratak prirodiÐ zalažu se za slobodu individue i stvaralaštva, kritiziraju

društveni sustavÐ J. W. Goethe (Patnje mladog Werthera)

F. M. DOSTOJEVSKI : ZLOCIN I KAZNA;

FJODOR MIHAJLOVIČ DOSTOJEVSKI (1821 - 1881 )-veliki ruski prozni pisac, pripada razdoblju klasičnog ruskog realizma;-svojim djelima začetnik je modernog romana; njegovi romani često imaju elemente krimi priče;

-djela: -romani :''Bijedni ljudi'',''Poniženi i uvrijeđeni'',''Zločin i kazna'', ''Idiot'', ''Demoni'', ''Braća Karamazovi'' (nedovršeni roman);-''Zapisima iz mrtvog doma''- proza kojom je oslikao život u prognanstvu u Sibiru ;-u njegovim se djelima nalaze 3 grupe likova: 1.pobunjenik -protiv svijeta, zakona, ustaljenog morala (Rodion Romanovič Raskoljnikov); 2.kratki, smireni, pobožni kršćani (Sonja Simionova Marmeladova); 3.likovi cinika, razvratnih pokvarenjaka (Svidrigajlov);-likove u svojim djelima realistički karakterizira, insistira na psihološkoj slici likova, što se vidi po uvođenju monologa kao osnovnog postupka prikazivanja stanja likova ;

***ZLOČIN I KAZNA***-radnja traje 9,5 dana (odstup od realističnog postupka: pisci realizma prikazuju radnju kroz duži vremenski period, kako bi bili objektivniji u oslikavanju likova i društvenih prilika); iako bi se moglo reći da, zbog bogatstva unutrašnje radnje, traje puno duže;

-po svojim temeljnim karakteristikama bit će psihološki roman, no to je roman ideja – u njemu pisac razmatra i analizira neka temeljna ljudska pitanja: problem zločina i kazne, grijeha i ispaštanja - pisac nam daje sliku Raskoljnikovog psihološkog stanja i to u trenucima kada se priprema za zločin; prikazuje izvršenje samog čina i psihološko stanje nakon zločina è u psihološkom smislu posljedice su teže od samog čina ubojstva;

-ovakav prikaz psihološkog stanja čini tek jednu tematsku cjelinu: postoje još tri: -etička - pitanje dobra i zla -religiozna - pitanje odnosa prema Bogu; -filozofska - pitanje smisla i besmisla ljudskog života i životnog cilja;-fabula postoji, ali ne u prvom planu, nego samo kao okvir i uvod u psihološki svijet glavnih junaka ;

IVAN GUNDULIC : DUBRAVKA;

IVAN GUNDULIĆ (1589 - 1638 )-najveći hrvatski barokni književnik; Dubrovčanin;-svoje književno stvaralaštvo započinje lirskim pjesmama - imaju petrarkistički duh-koje je dao spaliti; nazvao ih je ''Porodom od tmine '' i ''Pjesme tašte i isprazne'';-piše pastirske igre: ''Arijadna'',''Dijana'',''Armida'',''Prozerpina ugrabljena''--ovo zadnje djelo je jedino originalno, dok su ostala prijevodi sa talijanskog;-nakon mladenačkog dijela stvaralaštva - počinje pisati u religioznom duhu : nastaje poema ''Suze sina razmetnoga'';

***DUBRAVKA***-pastirska igra melodramatskog tipa;-oslikavajući svijet pastira, pastirica, vila i satira, Gundulić zapravo oslikava ondašnji život Dubrovnika, pritom mu likovi služe kao simboli;

-fabula se temelji na starom običaju kada se u Dubravi trebaju vjenčati najljepši pastir i najljepša vila;-mjesto radnje - Dubrava -u alegorijskom značenju -Dubrovnik;-prikaz aktualnih problema;

-Dubravka je najljepša vila - simbolizira vlast koja vlada Dubrovačkom republikom i vlast koja je Dubrovnik učinila slobodnim;-Miljenko je najljepši pastir - simbolizira dubrovačku vlastelu; ==>Dubravka pripada Miljenku, oni su najljepši par i par su savršenog sklada;-Grdan - predstavlja građanski stalež ; obilježen je materijalnim bogatstvom, a u želji za vlašću - Dubravkom služi se korupcijom;

-tzv. crno-bijela karakterizacija (pastiri i vile - dobri, lijepi, idealizirani; satiri i satirice - tjelesna i duhovna ružnoća, moralna pokvarenost);

-karakteristike pastorala: 1.likovi bez psihološke produbljenosti 2.osnovni motiv je ljubav - pokretač radnje i likova 3.prostor i svijet su zamišljeni 4.glazbeni dijelovi drame - začetak melodrame 5.neobičan, fantastičan rasplet 6.sretan kraj

-ljubavna tematika - alegorija za: 1.rodoljubnu tematiku - otvorena poruka građanima - vlast u Dubrovniku pripada vlasteli, a ne građanstvu koje tome nije doraslo; to je volja bogova; 2.moralnu tematiku - kritika vlastele - podmitljivost, rastrošnost; ==>moralna poruka: nema slobode zajednice bez moralnog ponašanja svakog pojedinca;

LAV NIKOLAJEVIC TOLSTOJ : ANA KARENJINA;

L.N. TOLSTOJ- prvi ruski realist 19.st- obrađivao je velike socijalne teme, pa ga to čini i filozofom- najpoznatija djela: «Ana Karenjina» i «Rat i mir»

ANA KARENJINA- tema: bračni preljub- vrijeme radnje: 70-ih godina 19.st- mjesto radnje: Rusija- likovi: Ana Karenjina, Aleksij Karenjin, Vronski, Levin i Kiti- Ana Karenjina

- lijepa, inteligentna- ima sina sa svojim mužem, Aleksijem (državnim sekretarom)- Ana ostavlja muža i odlazi sa ljubavnikom (što je u 19.st u visokom aristokratskom društvu nedopustivo)- društvo osuđuje Anu, pa ona odlazi živjeti u izolaciji- Ana se udala iz običaja, između njih nije postojala prava ljubav; naizgled je brak bio skladan, ali nije postojala emocionalna veza između muža i žene- Ana je osjećajna žena, željna ljubavi; odlaskom sa Vronskim postupila je u skladu sa svojim osjećajima- preljub je učinjen na bazi istinskih osjećaja, ali ovim Aninim činom svi su bili unesrećeni: njen sin, muž, Vronski (zbog teške društvene situacije), a najgore je prošla Ana (nije mogla izdržati društvenu izolaciju; te je sumnjala u ljubav Vronskog => izvršila je samoubojstvo bacivši se pod vlak)

- Levin- predstavnik provincijskog plemstva- na kršćanskim zasadima izgrađuje svoju vlastitu životnu filozofiju, i u svojoj obitelji (koju čine žena i sin) pronalazi glavni smisao života- odan svojoj obitelji, marljiv i brižan gospodar, i čovjek koji razmišlja o životu- u Levinu se zrcali sam pisac (Levinovi životni stavovi ujedno su i Tolstojevi)

=> obitelj na prvom mjestu, poštenje prema drugima, razmišljanje o sebi i drugim ljudima

- Tolstoj nam u ovom djelu kao realist ne pokazuje svoje stavove, tako da mi ne znamo da li on Anu osuđuje ili odobrava njezin postupak

ANTE KOVACIC : U REGISTRATURI;

ANTE KOVAČIĆ ( 1854 - 1889 )-najveći hrvatski književnik iz razdoblja realizma;-u književnosti se javlja dužom pripovijetkom ''Baruničina ljubav''; a najznačajnija djela su mu :''U registraturi'',''Fiškal'',''Međužabari''-nedovršen; ''Sabrane pripovijesti'' - zbirka izlazi posthumno;

***U REGISTRATURI***-temeljna nit - prikaz životnog puta Ivice Kičmanovića od bistrog seoskog dječaka, mladića koji se školuje u velikom gradu i ostarjelog službenika koji život završava izgorjevši zajedno s registraturom;-dublja razina teme je prikaz stvaranja hrvatske inteligencije 19. st. i nemogućnost prelaska iz seoske u gradsku sredinu;

-djelo ima autobiografske elemente počevši od ranog djetinjstva, mladosti do zrele dobi Ivice Kičmanovića;

BERNOLD BRECHT :MAJKA COURAGE;

BERTOL BRECHT- njemački dramatičar, esejist, pjesnik i pripovjedač- vodeća ličnost njemačke, pa i svjetske dramske književnosti 20.st- u književnosti se javlja ekspresionističkim dramama

MAJKA COURAGE- podnaslov „Kronika 30-godišnjeg rata“- djelo ima 12 slika povezanih likom majke Courage => prikazane situacije vezane uz njenu obitelj, i pozadina ratnih sukoba− pisan uoči II. Svj. rata− to je kronika rata koji je trajao 30 god. između katolika i

protestanata u prvoj polovici 17. st. u područjima Švedske, Poljske i Njemačke

− tema drame je rat, ali ovo je jedno od najsnažnijih antiratnih djela u europskoj književnosti

− rat je prikazan kroz životne sudbine malih ljudi koji vjeruju da ne mogu utjecati na velike događaje, te upravo takvim stavom mijenjaju svijet => njihov život svodi se na preživljavanje

− prikazuje sudbinu malih ljudi Ane Fierling (Firling) zvane Majke Courage (bojne krčmarice) i njezina sina Eilifa (Ajlifa), drugog sina kojeg zovu Švicarski sir i kćerke Katrinrat je u pozadini drame, ali je uzrok zbivanja

− majka Courage ne pripada nijednoj vojsci – ona samo pokušava prehraniti svoju obitelj u ratu => bavi se trgovinom i zapravo živi od rata (njoj nije u interesu da rat završi)

− velikih, onih koji odlučuju, na sceni nema− rat donosi stradanja - donosi glad, razaranja i bolesti− 22 godine Majka Courage pokušava sa svojom djecom preživjeti

hodajući za vojskom sa svojom kantinom− nadimak - pun ironije− ona je puna proturječja - želi da rat potraje zbog zarade, a boji

ga se jer želi spasiti djecu− lukava je, lako se pretvara, bezdušna i sebična− majka Courage djecu je izgubila zbog njihovih vrlina => Eilif gine zbog

hrabrosti, Švircarski sir zbog poštenja, a Katrin zbog nesebičnosti i humanosti

− Majka hrabrost se iz antijunakinje pretvara u tragičnu junakinju− njezin lik slika je stradanja nedužnog čovjeka− nad malim čovjekom vrši se nasilje, rat izobličava čovjeka i

njegove temeljne ljudske vrijednosti− čovjek gubi dostojanstvo− završna slika prikazuje materijalno i moralno opustošen svijet, ratno

profiterstvo je kažnjeno

− ovo djelo pripada epskom tetru, poznatom još pod nazivom Brechtovo kazalište

− odbacuje tradicionalne dramske elemente i unosi elemente epskog => svaki prizor je samostalan

− u radnju uvodi glazbene brojeve – songove, pomoću kojih komentira događaje

− smatra da dramski pisac treba pretvoriti gledatelja u kritičkog promatrača; da mu ne treba probditi samo emocije, već i svijest i kritički stav prema viđenom

− glumac epskog teatra ne smije se poistovijetiti s ulogom lika kojeg glumi => oni, poput gledatelja, trebaju biti objektivni i kritički prema liku kojeg glume

VJENCESLAV NOVAK : POSLJEDNJI STIPANCICI;

− Novak je jedan od naših najznačajnijih realista− u svojim romanima i pripovijetkama najčešće opisivao je Senj

(svoje rodno mjesto)− prikazuje probleme intelektualaca u sukobu sa zaostalom sredinom;

građanski i malograđanski svijet, te život radnika, građanske sirotinje i siromašnih đaka

− jedan od prvih koji je u hrvatskoj književnosti realistički prikazao socijalnu bijedu i život nevoljnika

− tema romana je propadanje senjskih patricija Stipančića u prvim desetljećima 19-og st.

− druga tematska linija je odjek lirskih ideja u Senju− pisac daje realističnu sliku društvenih i povijesnih promjena− intima obiteljske drame uokvirena je prikazom ekonomskih,

nacionalnih i političkih zbivanja− fabula je utemeljena na prikazivanju odnosa među likovima,

sukoba među njima i prikazu kolektivnih masovnih scena− pokretačku ulogu preuzimaju pisma; ona stvaraju zaplete,

izazivaju napetost i navješćuju rasplet− u završnom dijelu fabula je najdramatičnija− karakterne osobine likova uvjetovane su: - odgojem i klasnom

pripadnosti − Ante Stipančić je tip superiorna oca i muža− bolesno je podijelio svijet na izuzetne koji su dostojni njegove

sposobnosti i one mizerne, jadne − u patrijahalnoj obitelji, on je apsolutni gospodar sudbina i života− upravlja ljudima sa svojih nedodirljivih visina, tiranski− ponosan je i pun sebe i grčevito se bori za održanje ugleda i

zato je spreman prodati čast i dostojanstvo− u biti je loman, pun straha da ne doživi poniženja i neusoije prikriti

neuspjeh− umire izgubljen i promašen, ne priznavši neuspjeh− Lucija je najtragičniji lik, žrtva patrijahalnog, konzervativnog

odgoja− zapostavljena je obespravljena− postala je krhka, zatvorena i senzibilna djevojka koja želi

afirmaciju svog bića− postaje bespomoćni buntovnik u jednom trenutku

− zna da je grubo prevarena; ona svoj prvi dodor sa životom (Alfred) skupo plaća

− Juraj je talentirani mladić koji se pod utjecajem pogrešnog odgoja i gradske sredine moralno izopačuje i dehumanizira, postaje emocionalno otupljela osoba, cinična i egoistična

− uokvirena kompozicija, prstenasta − roman je povijesni, socijalni i psihološki

A.B. SIMIC :IZBOR (HERCEGOVINA, LJUBAV, PJESNICI);

ANTUN BRANKO ŠIMIĆ ( 1898 - 1925 )

-najveći hrvatski ekspresionist i jedan od najvećih hrvatskih pjesnika uopće;

-u dodir s njemačkim ekspresionizmom dolazi preko novina, a kasnije on sam izdaje novine 'Pijavica' i 'Juriš', u kojima objavljuje svoje pjesme;

-po tematici Šimić je tipični ekspresionist : pjeva o smrti, ljubavi, osjećaju straha i nemira, o neskladu u čovjeku , o kaotičnosti i razlomljenosti svijeta i čovjeka u njemu;

-začetnik je tzv. 'pojmovne' poezije - riječi stavlja u neobične odnose, pokušavajući prodrijeti ' beskrajno unutra ' ljudskog bića;(stupid, but don't forget it!!)

***PJESNICI***- prva pjesma u jedinoj Šimićevoj zbirci => svojevrsna ars poetica =

pjesnička umjetnost- misaona pjesma s jasnom filozofskom crtom- Šimićevo viđenje svijeta i pjesnika u svijetu- motiv života i smrti:

život – radoznalost, interes, čuđenjesmrt – nijeme stvari, čutanje

- pjesnici svojom prirodom, karakterom i naravi pokušavaju otkriti bit svijeta- forma pjesme:3 strofe od 1-3 stiha- forma prati razvijenjae Šimićeve temeljne misli iz 1. stiha

«Pjesnici su čuđenje u svijetu»o čuđenje kao temeljni motiv u 2. strofi na razini je materijalnog oblikao u 3. strofi na dubljoj, suptilnijoj, nematerijalnoj – duhovnoj razini

- tipični Šimićev pjesnički izričaj: kratak, sažet, vrlo malo riječi, svaka od njih je motivska riječ

- ritmičnost postiže izborom riječi, određenim redom riječi, brojem stihova i rasporedom stihova u strofe => ovaj ritam je ekspresivan

HRVATSKA KNJIZEVNOST ROMANTIZMA - TEKOVINE ILIRSKOG PREPORODA;

HRVATSKA KNJIŽEVNOST ROMANTIZMA => Hrvatski narodni preporod ili Ilirski pokretILIRIZAM - pripremno razdoblje

Ð dva događaja zbila su se iste godine - smrt austrijskog cara Josipa II. I zasjedanje Hrvatskog sabora 1790. g.

Ð završeno je vrijeme germanizacije i počinje mađarizacijaÐ Mađari insistiraju na mađarskom kao službenom jezikuÐ u to doba Hrvatska je rascjepkanaÐ pritisak Mađara jača svijest u Hrvata o vlastitoj nacionalnosti

i vrijednosti vlastitog jezikaÐ zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovec 1813. Traži od

svećenstva da počne prikupljati i popisivati naridno blago, narodne pjesme i pripovjetke

Ð 1815. g. Antun Mihanović izdaje brošuru “Reč domovini o hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku” u kojoj govori o potrebi uvođenja hrvatskog jezika umjesto latinskog; on kaže da se samo na svom jeziku može najbolje govoriti o svojim problemima

Ð 1818. g. Juraj Šporer pokušava izdati novine na hrvatskom jezikuÐ u ovo vrijeme odlaze mladići podrijetlom iz građanskog sloja

na studij na ZapadÐ vraćaju se u svoju domovinu donoseći utjecaje izvana gdje

se bude nacionalni pokretiÐ poznati ilirci su Ljudevit Gaj, Janko Drašković, Dragutin Rakovac,

Ljudevit Vukotinović, Stanko Vraz, Ivan Derkos…Ð 1830. g. Ljudevit Gaj piše “Kratku osnovu horvatsko-slavenskoga

pravopisanja” na kajkavskom narječju - to označava početak preporoda

Ð pravopisna osnova kakvu je Gaj predlaže trebala je hrvatsku književnost objediniti, približiti ostalim slavenskim narodima, osobito onima koji pišu latinicom

Ð Gaj je svjestan da je jezik glavna i osnovna oznaka nacionalnostiÐ pojednostavio je pravopisnu grafiju, za svaki glas određuje

jedno slovo i uvodi nove dijakritičke znakove č, ž, š, lj, đÐ 1832. g. Ivan Derkos piše “Genij Domovine” - traži da književni

jezik bude utemeljen na štokavskom narječjuÐ Janko Drašković piše disertaciju na štokavskom narječjuÐ time se otvaraju putevi jedinstvenom književnom jezikuÐ 1835. g. izdaje Gaj “Novine Horvatske” i “Danicu Horvatsku,

Slavonsku i Dalmatinsku”pretežito štokavštinom

Ð godinu dana poslije mijenja naziv novinama “Ilirske narodne novine” i “Danica Ilirska”

Ð oko 1840. g. dolazi do razmoilaženja među ilirskim prvacimaÐ Vraz, Vukotinović i Rakovac zastupaju mišljenje da pokret

ima više kulturno-književno značenjeÐ 1842. Vraz izdaje list “Kolo” i time se potpuno odjeljuje od GajaÐ 1843. je zabranjeno ilirsko ime i to je nagovještaj krajaÐ Gaj vraća novinama stare naziveÐ čitav se pokret vraća u granice Hrvatstva, a govori se

isključivo o hrvatskom jezikuÐ u prvoj etapi ovog razdoblja do 1840. nema većih

umjetničkih ostvarenja, pišu se, uglavnom, budnice davorijeÐ Antun Mihanović (Horvatska Domovina), Stanko Vraz

(Đulabije), Petar Preradović (Ljudsko srce)

TEKOVINE ILIRSKOG PREPORODAÐ u ovom razdoblju pišu se gotovo sve književne vrsteÐ najdominatnija, prevladava lirikaÐ Ivan Mažuranić piše svoj poznati epÐ Ivan Kukuljević piše prvu povijesnu tragediju “Juraj i Sofija”Ð Dimitrije Demetar piše dramu “Tenta”Ð pišu se putopisii novele, a javljaju se i počeci književne

kritikeÐ Vjekoslav Babukić postavio je temelje znanosti o jezikuÐ Matija Smodek otvara katedru za hrvatski jezikÐ u ovom razdoblju razvija se široka kulturna djelatnostÐ osnivaju se čitaoniceÐ osnovala s Matica ilirska - širi i izdaje domaću knjiguÐ Vatroslav Lisinski pravi prvu nacionalnu operu “Ljubav i zloba”Ð poznati je slikar Vjekoslav KarasÐ ostvaren je jedinstven pravopis i književni štokavski jezik što je

preduvjet za razvitak zajedničke hrvatske književnosti

ERNEST HAMINGWAY :KOME ZVONO ZVONI;

- Hamingway je pripadnik izgubljene generacije, piše reporterskim stilom, objektivnom realističkom metodom; sjajnim dijalozima i unutrašnjim monolozima oslikava psihološki, moralni i emocionlani svijet svojih likova

- tema djela: građanski rat u Španjoloskoj- radnja se događa u 3 dana,a prikazan je cijeli jedan svijet (intimni,

individualni, univerzalni i općeljudski)- romanom su otvorena sva individualna i opća pitanja ljudskog

života,a ratne strahote samo su ih potencirala i oduzela bilo kakvu banalnost

- glavni lik je Robert Jordan, određen je svojim stavovima prema čovjeku i njegovoj slobodi, zbog koje osjeća taj rat svojim => ideja o slobodi na koju svaki čovjek ima pravo pomaže mu da rat i pobjedu sagleda kao jedini izlaz

- također smatra da je ubijanje neophodno ako je u službi slobode, i kao jedini mogući put do nje

- ljubav ga oplemenjuje i produžava čak i nakon smrti, zbog nje vlastitu smrt ne doživljava uzaludnom

- Marija je određena motivima smrti i života => ljubav kao afirmacija života, kroz nju se odvaja od smrti

- Pilar je slika cjelokupne Španjolske: moćna, snažna i tajanstvena- ovaj roman bavi se ratom i ubijanjem, ali zapravo i ljudskim životima i

besmislenošću ubijanja => čovjek ne smije zaboraviti savršenu vrijednost svakog ljudskog života jer smrt je uvijek gubotak

- «... i nikada ne pitaj kome zvono zvoni, tebi zvoni.»

GOETHE : PATNJE MLADOG WERTHERA;

JOHANN WOLFGANG GOETHE ( ____ - ____ )-jedan od najvećih njemačkih književnika romantizma i književnika uopće;-pripada ranoromantičarskom književno - kulturnom krugu 'Sturm und drang' - pripadnici se nazivaju mladi geniji - pokušavaju definitivno raskrstiti sa klasicističkim normama u književnom stvaralaštvu; zagovaraju osjećaje, slobodu čovjeka;-osim sjajnog djela ''Patnje mladog Werthera'', Goethe se u književnosti proslavio i poemom ''Faust'';

***PATNJE MLADOG WERTHERA***

-uz djelo se veže pojam VERTERIZAM - preosjetljivost ljudskog duha,

nesklad između pojedinca i društva - društvena neprilagođenost, nesnalaženje među ljudima, usamljenost duha;-pojam Weltschmerz = svjetska bol - nemogućnost oslobođenja od nemira i boli;

-djelo je epistolarni roman = roman napisan kroz pisma glavnog junaka svom intimnom prijatelju Wilhelmu -- Goethe je odabrao ovakav način pisanja kako bi nam pokazao one najdublje, najiskrenije i najintimnije osjećaje gl. junaka - Werthera;

-fabula je zasnovana na događajima vezanima uz jedan dio Wertherovog života - od kad se preselio u provincijski gradić gdje je upoznao Lottu;-tema - patnje jednog duboko misaonog, osjetljivog, nestabilnog i neprilagođenog mladića - uzrok tome je nesretna ljubav prema Lotti;

-kako je Werther neprilagođen društvu i sredini, dolazi do suprotstavljanja ideala i stvarnosti: -Werther se ne može odreći svojih ideala, a istovremeno uviđa da za njih u stvarnosti nema mjesta - kao izlaz iz takve situacije vidi samoubojstvo;-paralela Werther - Albert: -dok je Werther neprilagođen, preosjećajan i nezadovoljan sobom i svijetom, -Albert je društveno prilagođen i angažiran, on je zadovoljan sobom i svijetom koji ga okružuje ;-lik Lotte simbolizira problem izbora muškarca, univerzalno vječno pitanje ljubavi; s jedne strane Wertherova senzibilnost i romantičnost, a s druge strane Albertova pouzdanosti i društvena prilagođenost - dvije su polovice muškarca koje bi Lotti najviše odgovarale;

IVO VOJNOVIC : SUTON,

- Vojnović je Dubrovčanin, potomak stare hrvatske gospodarske obitelji- iako stvara u vrijeme realizma, njegova djela imaju sva obilježja moderne- vrhunac njegovog stvaralaštva je «Dubrovačka trilogija», dramsko

djelo koje govori o propadanju gospodske klase u 3 različita vremenska trenutka

- 3 jednočinke: «Allons enfants», «Suton» i «Na taraci»

- suton – simbolika naslova => suton kojim počinje radnja je simbol nestajanja

- dramska radnja je minimalna, a dramska zbivanja svedena su na svakodnevne razgovore

- drama atmosfere, ugođaja i ambienta => dugačke didaskalije sa puno lirskih elemenata

- likovi su ostvareni kroz psihološke dijaloge, svi su motivirani čuvanjem pripadnosti društvu koje je propalo i nestalo – prošlost obilježava sadašnjost

- majku Maru u siromaštvu drži još jedino ponos i dostojanstvo, a njezine kćeri odriču se života

- Pavle je razapeta između pripadanja topm nestajućem svijetu, i ljubavi koju osjeća za kapetana Luja => simboličnim činom rezanja kose odlučuje se za negaciju života i odlazi u samostan

ANTUN MIHANOVIC : HORVATSKA DOMOVINA;

ANTUN MIHANOVIĆ- pripada hrvatskoj književnosti ilirizma, preporodnom razdoblju; ujedno je i njezin pokretač- Mihanović ističe vrijednost narodnog jezika => napisao je tekst «Reč domovini o hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku», te kasnije i «Horvatsku domovinu»- bili su to počeci buđenja narodne svijesti, i prvi znaci gibanja među hrvatskim intelektualcima u cilju isticanja nacionalnog jezika

***HORVATSKA DOMOVINA***-pjesma je napisana u vrijeme hrvatskog preporoda, a prvi je put objavljena u časopisu ''Danica''.-kasnije ju je uglazbio Josip Runjanin , 1840.g. postaje Hrvatska himna ;-pjesma se odlikuje svečanim zanosom i uzvišenim tonom, a izražava domoljubne osjećaje ;-pjesmu možemo podijeliti u nekoliko motivskih cjelina: 1. izražava ljubav i divljenje prema domovini 2. oslikava hrvatsku naciju povezujući osobine prirode i čovjeka : dobrota, poštenje, snaga, zdravlje, … 3. cjelina slike rada, marljivosti, svih vidova djelatnosti; 4. cjelina oslikava radost, veselje, mladost; 5. cjelina utemeljena na motivu hrabrosti, snage u trenucima obrane; 6.cjelina pjeva o cijeni slobode; u kontrastnim slikama pjesnik obznanjuje vrijednost slobode (nema domovine bez njene slobode); 7. posljednja cjelina obznana je i proglas ljubavi prema domovini za sva vremena;

MODERNIZAM U KNJIŽEVNOSTI (POETIKA, KNJIŽEVNA IMPRESIJA I SIMBOLIZAM)

MODERNIZAM: kraj 19. st. i poč. 20. st.- krajem 90-ih godina 19. st. u europskim književnostima, posebice u francuskoj, dolaze do izražaja nove tendencije- uzroci su zasičenost realističkom i naturalističkom književnošču i nova filozofska strujanja tog vremena - pozitivističko gledanje (utvrđivanje činjenica, često ograničeno samo na opisivanje, a izbjegavanje objašnjenja, dominacija razuma i

materijalistički pogled na svijet, rješenja građanskoj klasi koja doživljava polaganu dekadenciju (propast, raspad, nazadak))- pod utjecajem idealističke filozofije, kojoj su najbitniji duh i svijest, književnici se okreću iracionalnom i mističnom - oni promatraju čovjeka kao duhovno i intelektualno biće s vlastitim unutarnjim svijetovima, sukobima, sumnjama, trzajima…- javlja se nov književni smjer - simbolizam- središnji problemi simbolističke poezije su čovjekova sudbina, čovjekov duhovni svijet i položaj prodiranja u tajne čovjekova postojanja - u poeziji je bitan nagovještaj, nedorečenost i naslučivanje- najizrazitiji predstavnici su: Charles Baudeleire (Šarl Bodler) - preteča, Arthur Rimbaud (Artur Rembo), Paul Verlaine (Pol Verlen), Stephane Mallarne (Stefan Malarne)- Theophil Gautier (Teofil Gotje) zalaže se za lapurlatizam, umjetnost radi same umjetnosti; ona je samoj sebi cilj; traže savršenu formu u kojoj je ljepota pjesme; to otvara put parnasovcima - parnasovci se javljaju zajedničkim zbornikom stihova “Novi parnas”; motive uzimaju iz indije i grčke civilizacije, srednjeg vijeka i Biblije; ne unose osječaje pa je poezija hladna; paze na izraz i oblik koji treba biti što ljepši; parnasovci su: Leekonte de Lisle (Lkont d Lil), Sully Pridohme (Sili Pridom), Jose Marija de Heredija (Hose Marija d Eredija)- impresionizam je smjer čije je temeljno obilježje suvremeno doživljavanje svijeta i života, odlazak u prirodu, bilježenje trenutnih dojmova i raspoloženja; zatim kolorizam - promjene boja, svijetlo i sjena- Charles Baudelaire (Albatros), Paul Verlaine(Verlen)(Jesenja pjesma), Rainer

Maria Rilke (Ja živim u kruzima koji se šire), Henrik Ibsen (Nora)

ALPHONSE DE LAMARTINE : JEZERO;

ALPHONSE DE LAMARTINE (1790 - 1869 ) -romantički lirski pjesnik -značajna djela :''Meditacije '' i ''Nove meditacije'',ep ''Pad Anđela'' -pjesništvo mu je obilježeno tipičnim romantičarskim motivima: nemir, tjeskoba, ljubavna čežnja, vapnja i bol, priroda, razmišljanja o položaju čovjeka u svijetu i ljudskoj sudbini);

***JEZERO***- 1. strofa u obliku retoričkog pitanja, obilježena je suprotstavljanjem

motiva nespokojstva i nemira, i motiva mira i smirenja

- pjesnik se obraća jezeru => prožimanje prirode i pjesnika- prisjećanje na ljubav koja je prošla- ideja o ljubavi kao o najvećoj ljudskoj vrijednosti- duhovna stanja iskazuje slikama pejzaža i detaljima krajolika – prirode- pjesnikov odnos prema svijetu prirodi oslikava njegov težnju prema skladu s

tim svijetom – prirodom- svjestan je trajnog nesklada s prirodom koje je dio, i zbog toga izražava svoje

nezadovoljstvo- dvostrukost ljudske prirode: snaga – nemoć, slabost

velik – malennebesa – zemlja

- pjesma s karakterističnim romantičarskim senzibilitetom

HUMANIZAM I RENESANSA15. i 16. st.

− građanska klasa sve više jača, posebice u Italiji− jačaju gradovi: Firenza, Venecija, Siena, Padova, Milano…− prekomorska putovanja, obrt i trgovina omogućili su niz

novih znanstvenih i tehničkih pronalazaka od 13. st. nadalje (Kopernik, Galileo)

− poljuljani su temelji srednjega vijeka i ljudski život je usmjeren u novom pravcu

− mjenjeju se shvaćanja i život tadašnjeg čovjeka− čovjek se osjeća snažnim, mirnim i sigurnim− osjeća povjerenje u vlastite snage− želi uživati u ovom životu uvjeren da život ovisi o njemu− ljudi se ponose slavom i veličinom svoje antičke kulture u

kojoj gledaju uzor za svoj život i stvaranje− tragaju za ostacima kulture, više iskapanja, pronalaze

rukopise i izučavaju ih− dolazi do procvata umjetnosti, književnici pišu po uzoru na

antičke pisce u početku latinskim jezikom, a kasnije pučkim− taj preporod cijeloga života zove se renesansa (preporod)− umjetnici slikari otkrivaju perspektivu, stvaraju čuvene slike,

kipove i građevine - nastoje biti svestrani− u njihovim djelima progovara tjelesna snaga i spokojstvo

(Michelangelo, Leonardo da Vinci, Tizian, Rafael; Sandro Botticielli)− čovjek se nadahnjuje duhovnom baštinom antike - oni cijene

slobodnu ljudsku misao, lijepo čovjekovo tijelo i zdravo shvaćanje života

− čovjek vjeruje u sebe, aktivan je i kritički misli

− razdoblje dobiva ime humanizam baš zbog tog naglašavanja ljudskog i čovječnog (humanus = ljudski, čovječanski)

- Miguel de Cervantes Saavedra (Don Quijote - Kihot), William Shakespeare (Hamlet)…

PUSKIN : EVGENIJ ONJEGIN;

- Puškin – najveći ruski pjesnik romantizma, jedan od najvećih ruskih književnika uopće

- ovim romanom započeo noviju rusku književnost => utemeljitelj modernog ruskog jezika

- zbog slobodoumnog ponašanja prognan je u Južnu Rusiju- nakon povratka živi pri carskom dvoru, te okružen spletkama ulazi u dvoboj

od kojega umire- njegovi početni stihovi su klasične ode i epigrami, kasnije počinje

pisati u okviru romantizma, da bi se na kraju približio realizmu

- Evgenij Onjegin- roman u stihovima s tipičnom romantičarskom strukturom, ali ima

mnogo realističnih elemenata (smatra se prvim romanom ruskog realizma)

- djelo je pisano 10 godina- fabula se zasniva na nesretnoj i neostvarenoj ljubavi Tatjane Larne- tema romana – prikaz društvenog i socijalnog života Rusije u Puškinovo

doba- lik Evgenija Onjegina tipični je romantičarski junak (lik tzv.

suvišnog čovjeka): on je razočarani pesimist, skeptik koji sumnja u vrijednosti života, cinik koji gubi životni smisao; lik zahvaćen dosadom i životnom zasićenošću («spleenom»)

- četverokut likova:o Engenij Onjegin – Vladimir Lenski, Tatjana – Olga Larina =>

temeljita psihološka analiza međusobnih analiza, oslikavanje rasta i mijenjanja likova

- paralela Onjegin – Lenski => Onjegin je tip «suvišnog čovjeka», Lesnki je tipični romantičarski idealist (pjesnik, pun ideala)- lik Tatjane Larine => (kroz cijelu fabulu prsatmo razvoj tog lika) iskrena, nevina seoska plemkinja, utjelovljenje ljubavi i čistoće; po svojoj biti nije se promjenila, ali nakon nekoliko godina Onjegin će u mladoj, ozbiljnoj i cijenjenoj, udanoj ženi jedna prepoznati provincijsku djevojku

- Tatjana u svojoj naivnosti putem pisma izjavljuje Onjeginu ljubav, iskreno i otvoreno mu govoreći o svojim osjećajima

- svoju ljubav doživljava sudbinski – Onjegina smatra ciljem i smislom svog života- Onjegin je odbija, jer ga ne zanima ono što mu je ponuđeno- tek nakon što ju ponovno sreće nakon mnogo godina, počinje se

interesirati za nju – iznenađen je njenom preobrazbom => strasno se zaljubljuje i otvara joj svoje srce

- Tatjanu njegovo ponašanje na neki način vrijeđa, ali prima to dostojanstveno i bez ogorčenja, osvetoljublja i mržnje- iako ga još uvijek voli, a i gradski život je pomalo guši, sa sumnjom u njenu iskrenost odbija ponuđenu ljubav te tako zadržava svoju čast i ostaje vjerna suprugu

DOBRISA CESARIC : POVRATAK;

- Dobriša Cesarić – lirski pjesnik poznat po svojoj urbanoj tematici => pjesnik grada

- pjesnik koji je naoko običnim stvarima i događajima znao dati posebnost i jedinstvenost

- u ovoj pjesmi Cesarić spaja 2 tematska kruga – ljubav i razmišljanje o životu (prolaznost)

- pjesmu otvara dilemom – ništa nije sigurno u ljudskom životu- suprotstavlja sve racionalno, razumsko u čovjeku, i duhovno,

iracionalno => pjesnik doživljava život kao trajno gibanje- motiv prolaznosti u ljudskom životu temelji se na ideji vraćanja u

ciklusima – krugovima => pjesnik zapravo iskazuje želju da se prošla ljubav opet vrati

- motiv svjetlosti povezuje uz viziju ljubavi i žene koju je volio- pjesma ima zaokruženu kompoziciju => prva i zadnja strofa su iste – na

taj način pjesnik zatvara krug; ali i dalje ostavlja otvorenim vlastita pitanja o ljudksim životima i ljubavi

EDGAR ALLAN POE : GAVRAN;

EDGAR ALAN POE (1809. - 1849.): Gavran (romantizam)

− veliki američki pisac, pripada razdoblju romantizma− Poe-ove zbirke mističnih i fantastičnih pripovijedaka postat će

začetkom kriminalističke priče− također je začetnik i znanstveno-fantastične književnosti

− ova pjesma je narativno oblikovana (pripovjedački)− gavran - simbol nesreće i zla− atmosfera je mračna, teška i mistična => osjećaj straha,

tjeskobe, neugode...− temeljni motiv – izgubljena ljubav− motiv neznanca – ptica gavran => motiv onostranog, simbolizira smrt− bitni motivi: 1. ponoćno ozračje doživljaj smrti voljene žene

2. dolazak gavrana 3. dijalog između lirskog subjekta i gavrana razbija

vjeru u mogućnost povratka ljubavi, a bez nje je život besmislen (taj razgovor svu pjesnukovu bol i patnju)

4. regzinacija, pomirenost sa sudbinom− prikaz slike ponoći− paralelizam duše i vanjskog svijeta− prevlast iracionalnog− ptica je negacija života - “Ptico ili vraže, zloduh“− mistični elementi: dusi, sjene crna ptica− dosljedno ponavljanje refrena na kraju svake strofe nema samo

ritmičko značenje, već nosi temeljni smisao cijele pjesme− zadnji stihovi oslikavaju pjesnikovo mirenje sa sudbinom

JOSIP PUPACIC : MOJ KRIZ SVEJEDNO GORI;

- Josip Pupačić čvrsto je i neraskidivo vezan uz zavičaj i roditeljski dom – piše intimističku pejzažnu liriku u kojoj se prepoznaje njegovo rodno mjesto i njegovo djetinjstvo

- u ovoj pjesmi otvaraju se temeljna filozofsko-egzistencijalna pitanja- križ koji gori u sebi nosi klasične biblijske simbole (dvostruke!)

- patnja, bol, smrt- iskupljenje, oslobođenje, život

- križ kao motiv mučeništva, ali isto tako i motiv spasenja- pjesnikov odnos prema Hrvatskoj očituje se u stihovima koji se

ponavljaju, i kojima završava pjesma (« Moj križ svejedno gori, Moj križ a tvoje ime»)

- u tim stihovima kulminira patnja i mučeništvo, ali i snaga nade- pjesnik se potpuno izjednačava s Hrvatskom – njegova sudbina je i

sudbina njegove vlastite zemlje i obrnuto- motiv prošlosti – davna događanja pjesnik iznosi u obliku

pjesničkih slika koje su povezane sa srednjovjekovnom povijesti i

književnosti (strijele, majka Margarita, davne vojske)- pjesnički izričaj obilježen je filozofskim elementima, hermetičnosti

i teško razumljivim metaforama, slobodnim stihom, ubrzanim ritmom

LIRIKA; MOTIV, ZNACAJKE, KRITERIJI PODJELE, VRSTE;

lirika- grč. Riječi lyra – starogrčki glazbeni žičani instrument koji je u

antičkoj Grčkoj vrlo često pratio govorenje poezije;

**temeljne osobine lirike:

- kratkoća pjesničkog izričaja

- svaka riječ ima posebnu vrijednost, a odnosi među riječima često su

neuobičajeni i jedinstveni

- ritmičnost i melodijski, zvukovni elementi neraskidivo su povezani sa

značenjem riječi (zvučanje ó značenje riječi )

- pjesnik lirske pjesme stvara jedinstvo ritma i zvuka riječi sa

značenjem riječi;

- subjektivnost – temeljna kategorija lirske pjesme => pjesnik uvijek progovara o

svom neposrednom životnom iskustvu;

- pjesnik ima poseban, vlastiti, individualni pristup stvarnosti =>

uobičajeni događaji stvari i misli dobivaju posve novi smisao;

- osjećajnost – lirika kao najsubjektivniji književni rod progovara o

najdubljim subjektivnim osjećajima, mislima, stanjima pjesnika, a u

nama čitateljima pobuđuje to isto;

TIN UJEVIC :SVAKIDASNJA JADIKOVKA;

- Tin Ujević je veliki boem i individualist u književnom stvaralaštvu, jedinstvena pjesnička pojava u hrvatskoj lirici: prve stihove piše pod utjecajem impresionizma i simbolizma; dok avangardu spaja s tradicionalizmom => vrlo bogati, neobični pjesnički izričaj (pjesnički put od Baudelairea do nadrealizma)

- pjesma je svojevrsna tužaljka, i osobna, intimna ispovijest čovjeka spram svijet- intimna životna razočarenja variraju u pjesnikovim razmišljanjima- pjesnik se 3x obraća Bogu

• s osjećajem ljutnje i predbacivanja, razočaran, obraća se Bogu govoreći o onome čemu se nadao (ljubav, pobjede, darovi)

• ljudskoj patnji i samoći pjesnik suprotstavlja potrebu da se ljudski život osmisli => motiv «plamena na rukama» simbol je povezanosti čovjeka s Bogom

• pjesnik se s klonućem obraća Bogu, pomiren čak i sa smrću ukoliko ne dosegne život vrijedan čovjeka

- u pjesmi su prisutni Biblijski motivi: odnos čovjeka-Boga i čovjeka-Isusa- pjesmu završava sa istim stihovima kojima i počinje ovu tužaljku, ali sada se tvrdnja preobražava u spoznaju da može biti drugačije

KARAKTERISTIKE PJESNICKOG JEZIKA; STRUKTURA LIRSKE PJESME;

**struktura lirskih pjesama:

1. tema:

- u načelu teme književnih djela, pa tako i lirskih pjesama su

neograničene, no ipak imamo osnovne prema kojima se lirika

dijeli na ljubavne, domoljubne, pejzažne, socijalne, misaone,

religiozne, intimističke, lirske pjesme;

- najčešće teme su : ljubav, smrt, prolaznost, dobro i zlo, ljepota, …

- temu nose motivi i niz asocijacija koje se stvaraju uz motive; ti

motivi mogu biti raspoređeni : paralelno, kontrastno i isprepleteno;

2. kompozicija:

- način na koji je nešto sastavljeno i složeno od manjih dijelova;

- vanjska kompozicija prepoznaje se u lirskoj pjesmi po njenom

grafičkom obliku: stihovi strofe;

3. jezik i stil:

- izbor pjesničkih sredstava, izbor samih riječi, odstupanje od

jezičnih normi, upotreba stilskih figura, sve to pripada ovoj

strukturalnoj cjelini;

4. ritam – zvukovna organizacija u lirskoj pjesmi koja se postiže

određenim zvukovnim ponavljanjima, rimom, posebnim rasporedom

riječi u stihovima;

MIROSLAV KRLEZA : GOSPODA GLEMBAYEVI;

MIROSLAV KRLEŽA (1983-1981)- rođen i umro u Zagrebu- veliki erudit – čovjek s velikim znanjem, široke naobrazbe i jedan

od najvećih hrv. Književnika- smatrao je da umjetnost ne smije biti vezana uz političke ideje è

zbog toga se sukobio sa drugim književnicima => ''Sukob na književnoj ljevici''

- pjesnik: «Pan, Tri simfonije», «Pjesme 1, 2 i 3», «Balade Petrice Kerempuh»...

- novelist: «Hrvatska rapsodija», «Hrvatski bog Mars»- dramatičar: «Legende», «Kraljevo, «Gospoda Glembajevi», «U

agoniji»...- romanopisac: «Povratak Filipa Latinovicza», «Banket u Blitvi», «Zastave»...- publicist i esejist: urednik časopisa «Plamen» i «Književna

republika», «Deset krvavih godina»- 1 faza Krležinog stvaralaštva pripada ekspresionizmu => prve zbirke

pjesama, i ekspresionističke drame (tzv. kvantitativne drame)- 2. faza njegovog dramskog stvaralaštva => drame koje su

tematski bliske antiratnoj novelistici (prikaz hrvatskog intelektualca koji osjeća revolt spram međusobnog ubijanja)

- 3. dramski ciklus => kvalitativne drame – dramski ciklus o Glembajevima; stavlja se akcent na psihoanalizu; vanjski sukobi više ne dolaze do izražaja, već do izražaja dolaze vlastite unutrašnje borbe i trzavice => drama unutrašnjeg monologa

- 4. fazu karakterizira prvi hrvatski modernistički roman «Povratak Filipa Latinovicza», i povijesno-politički roman kritika «Zastave»

GOSPODA GLEMBAJEVI- dramski ciklus o Glembajevima, u kojima su 3 tematski povezane drame:

«Gospoda Glembajevi», «U agoniji» i «Leda»- ove drame oslikavaju uspon i pad građanske patricijske

donjogradske zagrebačke obitelji => u 1. drami najavljuje se to propadanje u vremenu pred 1.svj. rat, dok će konačnu propast obitelj doživjeti krajem 20-ih godina (što je oslikano u «Ledi»)

- drama «Gospoda Glembajevi» svojim se strukturalnim dramskim elementima približava klasičnoj (antičkoj) drami => trostruko dramsko jedinstvo ovdje je apsolutno: radnja se odvije u svega nekoliko sati, na jednom mjestu (u obiteljskoj kući Glembajevih), a dramska događanja lišena su nepotrebnih epizoda

- tragičnost glavnog lika Leonea u sebi nosi tragičnu krivnju => Glembajevsko nasljeđe, od kojeg je bježao, a zapravo mu je sve bliže

- glavni sukob već u 1. činu: Leone se u razgovorima sukobljava na intelektualnoj i moralnoj razini sa svima – pokazuje se kao otvoren, istinoljubiv i beskompromisan lik s velikom dozom cinizma

- sa Angelicom već na početku uspostavlja duboku, iskrenu, emotivnu vezu

- dramski sukob kulminira u 2. činu: razgovor između oca i sina => razotkrivaju se potisnute tajne i dileme

- u 3. činu krah koji je započeo smrću Leoneovog oca Ignjata, ovdje doživljava kulminaciju => Leone ubija barunicu Castelli (svoju maćehu), i potvrđuje Barboczi legendu («Svi su Glembajevi varalice i ubojice»)

- u drami su prisutni vanjski i unutarnji sukobi – Leone je u sukobu sa ocem, ali prije svega on se bori protiv onog nagonskog, glembajevskog u sebi

- drama ima elemente društvene, ali je prije svega psihološka drama

EPIKA U STIHU, ZNACAJKE

(tu treba podjela na: epsku pjesmu, spjev, epopeja; )

Epika u stihu dijeli se na narodnu (pučku ) i umjetničku;

-podjela:

1. epska pjesma – uglavnom pripada pučkoj usmenoj književnosti,

kraćeg je oblika, a najčešće pjeva o nekom povijesnom događaju;

2. ep (epski spjev ) – dužeg oblika, pripada i umjetničkom i pučkom

stvaralaštvu;

-prikazuje niz događaja koji su zaokruženi zajedničkom temom;

-prema tematici dijele se na :

- povijesno – junački

- viteški

- religiozni

- idilski

- životinjski ('Medvjed Brundo')

- didaktički

- filozofski

3. epski spjev koji je tematski povijesno junački književni teoretičari

nazivaju epopeja;

- ovaj spjev daje najširu nacionalnu i povijesnu sliku nekog naroda;;

- većina naroda ima svoje nacionalne epopeje: Homer- Ilijada i

Odiseja ( Grčka );

- Vergilije- Eneida ( Italija ); književni povjesničari se slaže da mi

imamo 2

nacionalne epopeje: I: Gundulić : ''Osman '' i Ivan Mažuranić ''

Smrt Smail-age Čengića'';

PJESNISTVO VLADIMIRA NAZORA;

VLADIMIR NAZOR ( 1876 – 1949 )

-jedan od najplodnijih hrv. književnika 20. st.

-piše cikluse epskih i lirskih pjesama, piše pripovijetke i romane, feljtone i

dnevnike;

-dijalektalni čakavski pjesnik: upravo on vrača ugled čakavskom

narječju -- jedna od najpoznatijih čakavskih pjesama : ''Galiotova

pesan'' koja je napisana u kontekstu ''Veli jože''

-stvaralaštvo mu se može podijeliti na nekoliko faza:

- aktivistički (tzv. poganski – tu pripada pjesma ''Cvrčak''

-česta tema te Nazorove faze je priroda – prirodu doživljava

panteistički;

- nacionalistički (nacionalna i domoljubna tematika

-tu pripada zbirka ''Hrvatski kraljevi''

-pjeva o snazi hrv. naroda, prisjeća se hrvatske prošlosti i

velikih povijesnih ličnosti;

- intimistički

*** ZVONIMIROVA LAĐA ***

-alegorijsko značenje pjesme: lađa—domovina; Zvonimir—posljednji

hrv. kralj – 800. godina od njegove smrti <==>800 god. od gubitka hrv.

samostalnosti;

-usporedba sa 1909:

Matoševa slika nam predočava Hrvatsku kao izmučeno i pokoreno

voljeno biće çè

Nazorova Hrvatska kao da je još uvijek puna snage koju crpi iz prošlosti;

POCECI PISMENOSTI U HRVATA, NAJZNACAJNIJI SPOMENICI

POČECI PISMENOSTI U HRVATSKOJ- Ćiril i Metod => za potrebe misije među Slavenima, Konstantin (Ćiril) je morao prevesti biblijske tekstove s grčkog na slavenske jezike- Tekstovi solunske braće bili su pisani u narječju solunskih Makedonaca, a pismo je bilo glagoljica- nakon Ćirilovce smrti, Metod širi slavensko bogoslužje i prevodi Bibliju na slavenski jezik

- nakon njegove smrti slavenska liturgija je zabranjena, a učenici protjerani- značaj Ćirila i Metoda- stvoriti slavensko pismo glagoljicu- prijevodima crkvenih knjiga stvorili su prvi slavenski jezik, kojeg zovemo staroslavenskim jezikom- uvođenjem staroslavenskog jezika u crkvu, dali su mu značaj koji je do tada imao samo grčki, latinski i hebrejski

NAJSTARIJI HRVATSKI PISANI SPOMENICI: Bašćanska ploča:

− napisana je glagoljskim pismom− nađena je u Jurandvoru, pokraj Baške na otoku Krku− to je darovnica kralja Zvonimira, koji daruje ledinu crkvi Sv. Lucije− u prvom dijelu saznajemo da je tekst pisao opat Držina koji

utvrđuje da je kralj Zvonimir darovao jedno gospodarsko dobro− on proklinje one koji bi to porekli− u drugom dijelu opat Dobrevit izjavljuje da je sa devetoro

braća sagradio crkvu za vrijeme kneza Kosmata− u trećem dijelu se kazuje da je u to vrijeme postojala zajednica

Sv. Lucije i Sv. Nikole na Otočcu− Bašćanska ploča ima povijesno, kulturno i književno

značenje− tu su prve pisane hrvatske riječi i prvi puta potvrđeno

hrvatsko ime na hrvatskom jeziku

Ljetopis popa Dukljanina (polovica 12. st.)− spis sadrži rodosliv dukljanske dinastije− navodno je isprva pisan slavenskim jezikom, a latinski ga prevodi

jedan katolički svećenik iz dukljanske biskupije− kasnije, vjerovatno u 14. st., spis je u području Splita

preveden na hrvatski jezik i tom prigodom dodano mu je građe iz hrvatske povijesti, a posebno pričanje o tragičnoj pogiblji kralja Zvonimira

− za Zvonimitova vladanja bilo je blagostanje, zemlja bogata, a ljudi sretni i sigurni

− kralj je bio pošten i pravedan, pomagao je dobre, a proganjao zle− negdje oko Cetine zbila se njegova tragična smrt− ubili su ga na skupu prilikom čitanja pisma u kojem se

pozivaju Hrvati da s drugima idu osloboditi Kristov grob− autor razjarene ljude uspoređuje s vukovima i psima− povjesničari se ne slažu s ovom pričom koja je vjerojatno

nastala prema legendi

Vinodolski zakonik (polovica 13. st.):− nastao je u Vinodolu 1288. G. i najstariji je zakonski spomenik− nastao je da bi se normirali pravni odnosi u vrijeme kada je

vinodolski kraj darovan krčkom knezu Vidu (kasnije Frankopanima)

− uzakonili su gae stari običaji, ali se posebice išlo da se odredi kazneno pravo i osigura kneževo pravo

Zapis popa Martinca:− pop Martinac je pisao glagoljski brevijar (knjiga molitava,

lekcija i pjesama za svećenike, zbornik molitava) u Grobniku

− tada se dogodila za Hrvatsku velika tragedija na Krbavskom polju 1493.

− pisac daje zapis u kojem iznosi potresnu sliku teškog stradanja u Hrvatskoj zbog turske najezde

− to je povijesno svjedočanstvo o katastrofalnom događaju− Turci pale, ruše, ubijaju i odvode u roblje (bili su gori od Atile i

Tatara)− autor opisuje ovaj događaj kratko čemu odgovara

vremenska napetost− crkveno - slavenski jezik s elementima narječja

Lucidar:− pod imenom Elucidorius ili Lucidorius javljaju se u Europi

različiti spisi enciklopedijskog karaktera− krajem 12. st. je jedna kompilacija (sastavljeno djelo na

temelju tuđih djela, dakle, nesamostalno) na njemačkom jeziku. Djelo je namjenjeno pučkom sloju, a dohvaća cijelo srednjovjekovno znanje o vjeri i svijetu

− pisano je u pbliku dijaloga između učitelja i učenika. Učenik pita - učitelj odgovara

− sa njemačkog jezika Lucidar je preveden na Češki − s češkog jezika je preveo na hrvatski neki glagoljaš,

vjerovatno u prvoj polovici 15. st.− glagoljaš je očito bio iz Istre jer je u zemljopisnom djelu

dodao podatak o Istri i Učkoj, čega nema u Njemačkom i Češkom tekstu

Šibenska molitva:

− pjesma j najstariji latinički tekst iz 1. Polovice 14. st.− zapisao ga je Pavle Šibenčanin, a stvorio nepoznati

glagoljaš− pjesma je naziv dobila po nalazištu , samostanu u Šibeniku− prema sadržaju dan joj je podnaslov Phvala Gospi− to je nabožna pjesma koja djeluje kao litanija (vrsta crkvene

molitve koja se govori ili pjeva, a sastoji se iz kratkih zaziva što ih izriče predmolitelj i odgovara koje izriču molitelji)

− pjesnik slavi Marijinu uzvišenost i dostojanstvo− Gospa je određena snažnim atributima: blažena,

presvijetla, uzvišena, urešena…− ona je nada i okrepljenje, nadahnuće i utjeha, utočište

bolesnih i siromašnih− ponavljanje istih jedinica na početku stihova (anafora) i

iste rime na kraju doprinose melodičnosti stiha− ispjevana je ikavskim govorom i čakavskim narječjem

Muka svete Margarite:− u 15. st. hrvatska se književnost obogatila još jednom književnom

vrstom - dramskim tekstovima poznatih pod imenom prikazanja i skazanja

− pod utjacajem talijanskih dramatizacija i u našim krajevima se dramatiziraju biblijski tekstovi, legende i dijališke pjesme

− dijalog između Olibija i Margarite otkriva sukob među likovima

− Olibrij se divi ljepoti njezina tijela, hoće da bude njegova i prijeti joj mukama

− on je mnogobožac, a ona kršćanka− Margarita ne cijeni ovozemaljska dobra jer zna da je život

prolazan− čvrsta je i nepokolebljiva− za vjeru i vječni život duše u raju spremna je sve

podnijeti, vjera joj daje snagu− uzorna je kršćanka− drama je pisana čakavskim narječem i ikavskim govorom

A. CAMUS: STRANAC

- Camus – francuski dramatičar, pripovjedač i esejist- 1957.g. dobiva Nobelovu nagradu za književnost

- pogiba u prometnoj nesreći- stvaralaštvo mu se dijeli u 2 faze

• njegov svjetonazor možemo nazvati filozofija apsurda (ovoj filozofiji pripada roman «Stranac») => u njemu pisac prikazuje život kao niz apsurda

u eseju «Mit o Sizifu» nalazimo tumačenje filozofije apsurda

• pisac će prevladati apsurd (besmislenost) i pronaći smisao ljudskog postojanja upravo u pobuni protiv besmisla, i naći izlaz u solidarnosti, milosti i sućuti (ovoj fazi pripada roman «Kuga»)

ove stavove pojašnjava u eseju «Pobunjeni čovjek»

Stranac- roman apsurda koji pripada modernom romanu (iako nema stilskih

modernističkih postupaka; jednostavnom pričom i mirnim pripovijedanjem ulazi u unutrašnjost svog glavnog lika antijunaka Mersaulta – stranca

- kompozicija romana:o u 1. dijelu opisane su Mersaultove životne situacije od

trenutka kad je primio vijest o majčinoj smrti, pa do trenutka kad je bezrazložno ubio Arapina

o u 2. dijelu te iste situacije i Mersaultovi postupci gledani kroz prizmu društva i zakonski moralnih normi

- već na samom početku romana zaprepašćuje nas i šokira Mersaultova ravnodušnost, što nas ne ostavlja ravnodušnima

- roman je pisan u ich-formi- Mersault je stranac u svijetu u kojem živi, otuđen je od svijeta oko

sebe, čovjek bez ikakvih iluzija- ravnodušnost je temeljni osjećaj i stav prema svemu i svakome –

u životu ga ništa ne interesira; emotivno je nesvjestan i lišen ljudskih emocija (bešćutnost spram majčine smrti, odnos s Marijom je na nagonskoj razini, prijateljstvo kao pozitivan ljudski odnos je izobličeno), ne boji se niti umrijeti (svejedno je živi li čovjek 3 dana ili 30 godina)

- živi kao promatrač i zadovoljava se činjenicom da postoji- sukob između Mersaulta i svijeta kulminira u susretu s

ispovjednikom => on ne vjeruje ni u dušu ni u Boga, jedino što priznaje je materijalni svijet u kojem živi

- dolazi u konflikt s društvom i društvenim zakonitostima => društvo ga osuđuje ne toliko zbog ubojstva, koliko zbog toga što ne prihvaća društvene norme i svjetonazore

- ne mijenja se ni pred društvom ni pred religijskim normama => ostaje do kraja vjeran uzaludnosti, besmislenosti i apsurdnosti života; a svijest o tome donosi mu smirenje (zbog toga može bez žaljenja umrijeti)

HOMER : ILIJADA, ODISEJA;

HOMER (9-8 st .pr. Kr.),otok Smirna;

-antički pjesnik, tvorac epova ''Ilijada'' i ''Odiseja''-Homersko pitanje - pitanje autorstva : 1.unitaristi (do18. st.) -oba dijela napisao je jedan autor, a kasniji su prepisivači unosili opise; 2.pluralisti (18.st.) -više narodnih pjevača stvarali su epske pjesme, a epovi su nastali spajanjem tih pjesama;

***ILIJADA***

-građa - trojanski rat, povijesni događaj iz kretsko - mikenskog razdoblja, tj 12. st. pr. Kr. -opis tog rata do Homera je došao u obliku grčkih mitova i epskih pjesama

-tema - 50 posljednjih dana posljednje (10.) godine trojanskog rata; -Homer počinje radnju ''in medias res'' bez ikakvih objašnjavanja uzroka, priprema, prvih godina rata;-osn. motiv -Ahilejeva srdžba ;

-uvod je specifičan: Homer zaziva muzu da mu da inspiraciju da može opisati svoj osnovni motiv;

-stih - heksametar -5 daktila i 1 spondeja- 24 pjevanja

***ODISEJA***-također 24 pjevanja

-tema - 10-ogodišnje Odisejevo lutanje nakon pada Troje i konačan povratak na rodnu Itaku ;-likovi: grčki junak Odisej, njegova žena Penelopa, sin Telemah,čarobnica Kirka,Kiklop,sirene, mitološke nemani Scila i Haribda;-vrijeme radnje - 41 dan;

FRANZ KAFKA : PREOBRAZAJ;

- Kafka je austrijski Židov koji pripada njemačkom jezičnom izrazu- strogi očev autoritet ostavio je traga u njegovom psihičkom i

duševnom životu, što je očito u nekim njegovim djelima- za života je objavio samo nekoliko pripovijedaka (među njima i

«Preobražaj»), a većinu posmrtno objavljuje njegov prijatelj Max Brod (iako je Kafka oporučno želio da mu se sva književna ostavština spali)

- jedan od najzagonetnijih pisaca 20.st; djela su mu obilježena ekspresionizmom i nadrealizmom; osjećajem tjeskobe, straha i osamljenosti; svijet vidi kao grotesku i halucinaciju

- na neobično zanimljiv i novi način spaja jasni i jednostavni realizam s fantastičnim, halucinantnim i grotesknim događajima => realni svijet se izobličuje

- Kafkijansko, kafkijanski – opći pojam koji označava stanje duha kakvo nalazimo u Kafkinim djelima

PREOBRAŽAJ- tema: preobražaj Gegora Samse u Kukca => osnovna egzistencijalna

ljudska pitanja- osnova priče je irealan događaj => Kafka se služi fantastikom

kako bi ukazao na temeljne probleme društva i čovjeka- Gregorove preokupacije- posao – koji mu donosi napor, nesigurnost i strah; osjeća

zarobljenost obvezama; nehuman odnos pretpostavljenih naspram njih (obilježeni su nerazumijevanjem i nepovjerenjem)

- roditelji i sestra – prije preobražaja oni su ovisni o njemu; dok nakon preobrazbe osjećaju stid, gađenje, egoizam i okrutnost => i prije i poslije preobražaja prisutan je nedostatak razumijevanja i ljubavi

- Gregorov život i odnos prema životnoj stvarosti (posao, obitelj, pretpostavljeni, društvo):

o jednoličnost života, zarobljenost obvezama i dužnostima

o pokornost, poslušnost, nemoć, pasivnost

- takav jednoličan i neslobodan život i pasivan stav dovode Gregora Samsu do otuđenja, zatim i izobličavanja i preobražaja => kukac je slika svega onoga što se Gregoru dogodilo

- takav život nedostojan je čovjeka, i zato mu se događa slom – preobrazba

- problemi koje Kafka otvara u priči:- položaj pojedinca u obitelji i društvu- posao u životu pojedinca- nemoć čovjeka da komunicira s okolinom

- život kakav je on vodio, negiranje je vlastitog bića; pa on gubi najprije ljudske osobine, a postupno odumiru i duhovne ljudkse osobine => njegova obitelj iz vlastite pasivnosti i nemoći izlazi i postaje djelotvorna; ali pritom humanost i ljudskost potpuno nestaju

- na samom kraju pripovijetke njegovi roditelji svedeni su na «lijepo mlado tijelo» njihove kćeri Gret

DANTE ALIGHIERI : BOZANSTVENA KOMEDIJA;

− Dante te talijanski pjesnik, dolazi iz patricijske tirentinske obitelji− sudjelujuću u političkom životi, bio je prognan iz Firence− odbijajući vratiti se pod ponižavajućim uvjetima, trajno se

nastanio u Ravenni− uveo je narodni jezik u književnost, ikoji postaje temeljem talijanskog

književnog jezika

− Božanstvena - stvorio je zagrobni život - Bog− komedija - u srednjem vijeku komedijom se smatralo djelo u kojima se

govori o mukama i stradanjima, a na kraju se sva dobro završi− 3 djela: Pakao 33 pjevanja Čistilište 33 pjevanja

Raj 33 pjevanja + 1 uvodno - 100 pjevanja

− pjesnik je zalutao u to− on simbolizira život pun grijeha i političku anarhiju− brijeg obasjan svjetlošću - put ka izvršavanju dobrih djela− lav - simbolizira gordost i vlastoljublje− vučica - pokvarenost i koristoljublje− panter - sladosnašće− Vergilije simbolizira mudrost i razum− putovanje kroz pakao je proces buđenja čovjekovog saznanja

uz proces razuma− čovjek treba upoznati samoga sebe, sve grijehe i niskosti koje nosi u

sebi− uvijek trebamo slušati razum i suzbijati zlo − griješnici se muče na različite načine− pjesnik osuđuje pape (simoniste) koji su trgovali polođajima i

svađali se zbog crkvenih časti− vole srebro i zlato, sve su naopako činili i zato se na

odgovarajući način i muče− oni su krivi za anarhiju i zlo u državi− red i pravda bi zavladali ako bi car imao svjetovnu moć, a papa

duhovnu vlast− pape bi trebali biti dobri, ispravni i nepodmitljivi ljudi− Dante je odan crkvi, i on misli daj je ovaj život žalostan i priprema za

budući (kršćanski svjetonazor)− dante je ipak i čovjek novoga vremena koji misli i sam donosi

zaključke kritizirajući ono što ne valja

JOSIP KOZARAC : TENA

− prikaz Teninog intimnog i emocionalnog života u okviru društvenih, socijalnih i ekonomskih prilika u Slavoniji => Tena simbolizira Slavoniju u svoj njenoj ljepoti

− motiv slobode: nakon smrti majke, Tena se osjeća slobodnom, može samostalno vladati svojim životom

− motiv useljavanja nacionalnih manjina iz susjednih zemalja: društveno-političke prilike u Europi => rezultira ljubavi između Tene i Jaroslava

− Tenina nesretna sudbina određena njezinom glađu i nezasitnošću za slobodnim životom

− motiv bolesti koja razara Teninu ljepotu: izgubivši ono po čemu je bila posebna i poznata, Tena ostaje sama i napuštena (povratak Beraneka => oronuo, iscrpljen, invalid)

− motiv oprosta => Tena i Beranek ipak imaju budućnost− socijalno – gospodarski odnosi u Slavonskom selu => osiromašenje

Slavonskog seljaka, raspadanje seoskih zadruga, dolazak stranog kapitala

BIBLIJA, OPCENITO IZ PJESME NAD PJESMAMA;

***BIBLIJA***-zbornik knjiga (tekstova) koji su nastali u različitim vremenima (13.-4. st.pr.Kr.), na različitim mjestima (Srednji Istok ,Mezopotamija, Egipat, Palestina, ...) zapisivanjem usmene predaje (više autora, uglavnom nepoznati), a koje Židovi i kršćani na svoj način smatraju svetima;- jezik Biblije je Hebrejski (Stari zavjet) , grčki(Novi zavjet ) i aramejski (neka poglavlja Starog)

-značenje : 1.religijsko -zbornih svetih knjiga kršćanstva (katolici, pravoslavci, protestanti) 2.povijesno -opisuje povijest svijeta i čovjeka od početka ('Knjiga postanka') do svršetka i najave novog svijeta (Ivanovo Otkrivenje ili Apokalipsa)

-nije znanstvena povijest, već je proizašla iz vjerovanja ondašnjih naroda;

3.filozofski -pokušaj tumačenja bitnih pitanja ljudske egzistencije (podrijetlo svijeta i čovjeka, njihova budućnost, podrijetlo dobra i zla,

ljudske spoznaje; 4.civilizacijski -posjeduje opće znanje o starim civilizacijama i kulturama

-važna za razvoj pismenosti (na početku pismenosti svakog naroda -prijevod Biblije;

5.književni -književne vrste- mitovi, legende, mudre izreke (Salomon), govorništvo, poslanice, psalmi:-150 lirskih pjesama koje su se pjevale uz glazbu žičanih instrumenata:-podjela: -himne ili hvalospjevi -tužbalice -zahvalnice

*** PJESMA NAD PJESMAMA ***

-zbirka ljubavnih svadbenih pjesama stare židovske književnosti koju je napisao

Solomon, židovsko kralj, mudrac, pjesnik;

-zbirka pripada starom zavjetu i jedna je od najljepših zbirki ljubavnih pjesama

ikad napisanih;

-pjesnik iskazuje ljubav između ljubavnog para, zaručnika i zaručnice,

oslikava cijelu skalu ljubavnih osjećaja – od čežnje, želje, strepnje,

njihovog udvaranja, zaljubljenosti,; pjesnik ne zaboravlja ni njihovu

tjelesnu strast, ljepotu njihovih tijela => jedna od najiskrenijih i

najnježnijih pjesničkih vizija muškarca i žene;

KSAVER SANDOR GJALSKI : CINTEK;

- Gjalski: pravo ime mu je Ljubo Babić, potječe iz stare hrvatske plemičke obitelji

- pripovjedač u razdoblju hrvatskog realizma- djela mu se dijele na tematske cjeline:- pripovijetke sa zagorsko-plemenitaškim motivima

=> zborka «Pod starim krovovima»- pripovijesti i romani vezani uz aktualnu tematiku

=> roman «U noći»- pokušava stvoriti svojevrsni psihološki roman oslikavajući živote

hrvatskih intelektualaca => romani «Janko Borislavić», «Radmilović»

- pripovijetke sa elementima moderne (očitavaju se u mističnim temama)=> «Tajanstvena priča»

- oslikavao je hrvatske plemenitaše u propadanju

PERILLUSTRIS AC GENEROSUS CINTEK- novela pripada zbirci «Pod starim krovovima»- latinsko imenovanje: vrlo ugledan i plemenita roda- uvod obilježen lirskim opisom atmosfere i ugođaja (tzv. lirska

proza)- pisac – lovac – pripovjedač => paralela s Turgenjivom (za razliku

od Turgenjiva koji oslikava život ruskog seljaštva dajući oštru kritiku ruskog plemstva, Gjalski oslikava propadanje hrvatskih plemenitaša)

- detaljan opis glavnog lika Cinteka i njegove fizičke pojave utemeljen je na nizu neobičnih i nesvakidašnjih detalja

- uz fizički opis Cinteka, pisac otvara i psihološku sliku ovog lika koju naravno postupno gradi, nedograđuje i proširuje

- vanjska slika Cintekovog lika korespondira s unutrašnjom slikom: kao što je neobičan po odjeći koja pripada raznim vremenima, tako je neprilagođen i neobičan po svojim karakternim osobinama => one ga dovode do propasti

CETVRTI ILI DISKURZIVNI KNJIZEVNI ROD; (esejistICki)

-od franc. Riječi essai – ogled, rasprava;

-književno – znanstvena vrsta u kojoj se raspravlja i tumači neka teza –

stav u okviru najčešće umjetničke tematike, no teme mogu biti i iz

drugih područja života;

-u eseju se raspravlja o temi subjektivno – iskazuje se svoj odnos, stav ali i

objektivno – sa znanstvenog gledišta;

-začetnik eseja kao znanstveno – književne vrste je francuski književnik

i filozof koji je živio u 16. st., razdoblju renesanse : Michel de

Montaigne /Mišel de Monten/ => napisao je 3 knjige eseja, a u njima raspravlja o

ljudskome životu, društvenim, političkim, pedagoškim, obrazovnim

problemima čovjeka;

DINKO SIMUNOVIC : MULJIKA;

- prozni pisac, jedan od najznačajnijih novelista u hrvatskoj književnosti

- osnovno tematsko određenje je regionalno – oslikava ljude svog zavičaja i patrijarhalni život seljaka Cetinske krajine

- njegova proza odlikuje se prikazom života patrijarhalne sredine na 2 temeljna motiva – smrt i ljubav

MULJIKA- muljika = mekani bijeli kamen vrlo krhke strukture => djevojka Boja koju u

selu Dragi zovu Muljika- tema: podređeni položaj žene u patrijarhalnom društvu

Dalmatinske zagore- suprotstavljanjem Bojinog lika i ostalih djevojaka u Drazi,

Šimunović daje portret djevojke koja je drugačija i na fizičkoj i duhovnoj razini => ovo zaostalo selo ima vlastita pravila i norme (npr. grubošću se iskazuju i pozitivni i negativni osjećaji)

- njezina nježnost i krhkost u selu se prepoznaje kao slabost, odnosno bolest => zbog njezine različitosti selo je ne prihvaća

- Ilija (zvani Elios Kurtović) => mladi seljak, iz Drage je izbivao 3 godine te se vratio drugačijeg izgleda i ponašanja, teži da bude drugačiji (primitivan čovjek koji je tom promjenom od sebe napravio svojevrsnu karikaturu), sredina ga vraća u stare okvire

- Bojina tragična sudbina ubrzana je Ilijičinom ljubavlju- Šimunović u gradnji likova koristi pejzaž => likovi i krajolik se

nadopunjuju i prožimaju: npr. Muljikin lik u dočiću, uokviren nježnim cvjetovima koje su Dražani voljeli gaziti nogama

- novela ima elemente psihološko-društvene novele – u njoj se oslikavaju društveni, etički i intimni problemi ove zaostale i primitivne sredine

FRANCESCO PETRARCA : KANCONIJER;

FRANCESCO PETRARCA (1304-1374 )-veliki predrenesansni talijanski pjesnik - prvi individualist u europskoj lirskoj poeziji => njegovo je stvaralaštvo obilježeno subjektivnošću, osobnim osjećajima, koji u njegovim djelima imaju velik raspon;-rođen u Arezzu, no cijeli život provodi u Avignonu, gdje se zaljubljuje u

udatu ženu Lauru de Noves; ona postaje inspiracijom njegovog najvećeg pjesničkog djela - prve europske zbirke ljubavnih pjesama : KANCONIJER

***KANCONIJER***- ili ''rasute rime''-zbirka pjesama napisana na talijanskom jeziku, a predstavlja povijest idealne i osobne ljubavi;-u bezbroj varijacija opisuje se ljepota, duhovne i fizičke vrline, Laurini postupci;-pjesnik oslikava djelovanje te ljubavi na njega samoga => od zanosa, zaljubljenosti, obožavanja, do strepnje, sumnji, boli i patnje; (cjelokupan raspon njegovih osjećaja )-zbirka u sebi nema nimalo narativnog u sebi iako je posvećena jednoj ženi-kompozicijski je zbirka podijeljena na 2 dijela: prije i poslije Laurine smrti;-zbirka ima366 lirskih pjesama - uglavnom soneta, kancona i madrigala==>Petrarcin sonet 4-4-3-3, rima abba-Petrarca se ugledao na provansalsku trubadursku poeziju kojoj je osnovna tema: ljubav, divljenje prema ženi koja je uvijek idealna i obožavana;

-l. sonet - uvodni - nagoviješta motive -napisan je na kraju -svoje stihove naziva rasutim rimama -zbirku zaključuje kanconom kojom iskazuje molbu djevici : zadnja riječ ove posljednje pjesme je ''mir'' - njemu se nada, traži ono što za života nije imao;

-LXI. sonet -jedan od najznačajnijih soneta ; blagoslivlja trenutak kad je ugledao Lauru kojoj je ostao u svojim osjećajima vjeran do svoje smrti --1. strofa -uvodi motiv ljubavne boli, gomila riječi koje označavaju trenutak susreta kako bi mu dao ono pravo značenje (dan, mjesec, doba, mjesto, ...) --2.strofa -uvodi motiv ljubavne boli i patnje, međutim on ne prezire ljubavnu bol, već i nju blagoslivlja; --3.strofa -na isti način on spominje žudnju i čežnju koje ga razdiru; --4.strofa -uvodi motiv pjesničke slave povezujući je s motivom ljubavi - iz njegovih osobnih proživljavanja proizlazi njegovo pjesničko djelo kojim je zaista stekao

slavu; -ovaj sonet zvuči kao iskrena i duboko proživljena ljubav, no mnogi pjesnici europske renesanse sljedeći Petrarcu često ga samo imitiraju;

XXXV. sonet -prevladava sjetno raspoloženje; -temeljni motivi : usamljenost, nemir, ljubavna bol, patnja; -povezuju se motivi samoće i boli -uvodi motive vezane uz pejzaž; jedino mu oni olakšavaju bol, no zadnja tercina potvrđuje njegovo emotivno i duhovno stanje : ''Pa ipak nema tako divljeg mjesta, da me Amor ne bi dostigao na kraju, i počeo sa mnom raspravljati s mjesta .'' -pjesnik ispovjednim tonom progovara o samome sebi -od izrazite ljubavne žudnje, obožavanja, divljenja Laurinoj ljepoti ,Petrarca u drugom dijelu prelazi na duhovno obožavanje te žene;

AUGUST SENOA : PRIJAN LOVRO;

AUGUST ŠENOA ( 1838 - 1881 )-pjesnik, pripovjedač, književni i kazališni kritičar, feljtonist, urednik ( listovi: 'Glasonoša', 'Slavische Blater' ), antologičar, a pred kraj života postao je potpredsjednik 'Matice hrvatske' ;

-tvorac prvog pravog romana hrvatske književnosti : ''Zlatarevog zlata'';

-djela: komedija ''Ljubica'' romani: ''Zlatarevo zlato'',''Čuvaj se senjske ruke'',''Seljačka buna'',''Diogenes'',''Kletva'', ''Prosjak Luka'';a napisao je i ''Vijenac izabranih pjesama hrvatskih i srpskih''''Antologiju pjesništva hrvatskoga i srpskoga narodnoga i umjetnoga'';

-kao lirski pjesnik Šenoa nije dosegnuo neku visoku umjetničku razinu, njegove su pjesme izravne, u njima nema pjesničke simbolike ni metaforike;

***PRIJAN LOVRO***-to je duža pripovijetka koja započinje neobičnim uvodom - dijalogom između pisca i mlade udovice - taj dijalog oslikava stanje u hrvatskoj kulturi i književnosti ( Šenoa misli da naša riječ nema tako mali značaj kao što misli udovica; )pripovijetka završava dijalogom između istih osoba - uokvirena kompozicija;

-tema : životni put i propast intelektualca seoskog podrijetla na putu do uspjeha;

-u ovom se djelu Šenoa udaljuje od nacionalne tematike i oslikava odnos pojedinca i korumpiranog društva - to društvo sačinjavaju karijeristi, oportunisti ;-odnos pojedinca i društva : Lovro je ambiciozan i izuzetno nadaren mladić koji znanjem i nadarenošću pokušava uspjeti u društvu, dok to isto društvo nema milosti za siromašne mladiće, za moralne stavove tih pojedinaca;

-Lovrina propast nije rezultat njegove nesretne sudbine, već društveno socijalnih prilika;-tragičnosti prijana Lovre doprinose i ženski likovi ( Minka, Malvina, Anđelija ), ali naravno te žene nisu uzrok već samo dodatni problem;

- romantičarski elementi: Lovrina izdvojenost i neprilagođenost društvu ,njegova težnja ka slobodi, uloga fatalnih žena;-realistički elementi: prikaz društvenih i socijalnih prilika u Hrvatskoj onog vremena, motiv siromaštva; ( ženski likovi Malvine i Anđelije pripadaju romantičarskom dijelu fabule, a Minka - usidjelica slovenskog podrijetla uklapa se u životnu realnost ) ;

-u ovom djelu postoje autobiografski elementi - Šenoa se školovao u Pragu i kroz svoja vlastita iskustva iznosi sliku života mladih hrvatskih-praških studenata ;

DJELO LJUDEVITA GAJA;

- kao političar, bio je glavni nositelj preporodnih ideja => zalagao se za ilirsko ime za sve Južne Slavene kao potomke starih Ilira

- kao književnik, pisao je budnice i davorije (=> pjesme s nacionalnom tematikom koje su imale svrhu buđenja nacionalne svijesti)

- sve njegove domoljubne pjesme (budnice) izražavaju ilirski program – veličaju jedinstvo Hrvata i zajedništvo južnoslavenskih naroda

=> Gaj se zalaže za politički karakter pokreta- 1830. u Budimu izdaje «Kratku osnovu horvatsko-slovenskoga pravopisanja»

=> u njoj raspravlja o važnosti standardiziranja hrvatskog jezika, i o složenom položaju hrvatskog jezika u okviru političke situacije

- u toj knjizi uveo je dijakritičke znakove č, ž, š; oblikovao je dž, lj- 1834 objavljuje Oglas, kojim poziva na suradnju- 1835prvi put izlaze Novine Horvatske, s kulturnim prilogom Danica Horvatska,

Slavonska i Dalmatinska => novine su pisane na kajkavskom, a prilog na štokavskom narječju

- 1836. nvine mijenjaju ime u Novine ilirske i Danica ilirska => te godine štokavsko narječje postaje književnim jezikom u cijeloj Hrvatskoj, pa i u novinama i u prilogu u potpunosti prevladava štokavsko narječje

- 1843. zabranjuje se ilirsko ime, pa novine dobivaju naziv Narodne novine, a prilog svoj stari naziv

ANTIDRAMA, DRAMA APSURDA; PREDSTAVNICI;

Drame apsurda – potpuno se odvajaju od tradicionalnog dramskog stvaralaštva ; negacija su svih elemenata tradicionalne dramske strukture;Prikazuju besmislenost ljudskog života, sliku života grade na nelogičnim i apsurdnim situacijama, ljudska komunikacija je svedena na fraze, likovi više nisu individue è nema psihološke, društvene ni etičke karakterizacije;Pravi predstavnik drame apsurda je Ionesco sa svojim djelom ''Stolice''.

EUGENE IONESCO

- francuski dramatičar rumunjskog podrijetla, piše na francuskom

jeziku;

- njegov doživljaj svijeta i čovjeka je mračan: svijet se pretvorio u farsu,

a ljudski razum i emocije potpuno su nestale;

*** STOLICE ***

- Stari i Stara prije smrti žele prenijeti neobično važnu poruku, značajnu za cijelo čovječanstvo, svojim slušateljima => angažiraju nijemog govornika, te se bacaju kroz prozor misleći da su izvršili svoj životni cilj => poruka ostaje neizgovorena

- pokretači dramske radnje su stolice => ljudi se pretvaraju u stolice – predmete

- likovi Stare, Starog i Govornika nisu karakteri => prelaze u simbole, ostaju na razini ideje

- dijalog između likova je negacija komunikacije => slabouman govor popraćen mimikom i gestama

- svijet ove drame oslikava svijet modernog čovjeka: slomljen, nerazumljiv, u komadićima, neartikuliran

- drama oslikava ljudsku samoću i nemogućnost komunikacije- prikazana je tragičnost modernog čovjeka => čovjek je rob životnih

navika i društvenih konvencija- gube se osnovne ljudske kvalitete: osjećaji, rasuđivanje, sloboda- ova drama apsurda je tragična farsa – u sebi miješa tragično i

komično => brišu se granice između te 2 kategorije – smiješno postaje tragično, i obratno => brišu se granice između stvarnog i nestvarnog

MARKO MARULIC : JUDITA;

MARKO MARULIĆ- Marulić je pisao na latinskom jeziku, i to književna djela i rasprave

***JUDITA***-djelo je kompozicijski složeno u 6 pjevanja (libora); stih je dvostruko rimovani dvanaesterac sa cezurom (stankom) iza 6. sloga; jezik je čakavski, pun arhaizama; 9 prije prvog pjevanja u djelu su 2 prologa: 1.ukratko ispričana biblijska priča; 2.prikazan kratki sadržaj po pjevanjima ''Ča se u kom uzdarži''-podnaslov je 'Istorija svete udovic u versih hrvacki složena' ;-to je epski spjev, a ujedno i prvo zrelo književno djelo napisano na hrvatskom jeziku ==>zbog toga se Marulić naziva ocem hrvatske književnosti;

-tema: biblijska -legenda iz starog zavjeta o udovici Juditi koja se žrtvuje za svoj grad Bertuliju i svoj izraelski narod; u trenutku opsade Bertulije, kada je vojska Nabucodonosora pod vodstvom vojskovođe Oloferna oduzela gradu čak i vodu i kad se grad namjerava predati, Judita odlazi u Olofernov tabor, pod izlikom da se želi predajom spasiti -njena ljepota zasljepljuje Oloferna, on priređuje veliku gozbu, a uvečer poziva Juditu u svoj šator, gdje će mu ona odrubiti glavu;

-ovim je djelom Marulić dao snagu svom narodu koji je strepio od turske opasnosti - mlada i lijepa Judita simbol je te snage i hrabrosti, ali i žrtve na koju se odlučuje;

-u djelu se spajaju 2 tradicije : -Antička (ugleda se na Vergilija);-humanistička (ugleda se na talijanske humaniste, ali i na začinjavce);

-lik Judite u sebi spaja elemente renesansnog (ona je po mnogočemu renesansna ljepotica), ali i kršćanskog svjetonazora (vjera u Božju pomoć, čistoća, pobožnost)

FRIEDRICH SHILLER : RAZBOJNICI;

FRIEDRICH SHILLER (1759 - 1805 )-jedan od predstavnika ''Sturm und Dranga'';-lirski pjesnik i dramatičar;-bio je vojni liječnik - teško je podnosio vojnu stegu - izuzetno cijeni slobodu što se može vidjeti u njegovim djelima;

-djela : drame ''Razbojnici'' - praizvedba izvrstan uspjeh; gledatelji proživljavaju katarzu kroz dramu koja prikazuje ondašnje stanje iako je smještena u prošlost ''Spletka i ljubav'', ''Don Carlos'', ''Wilhelm Tell''; napisao je 'Odu radosti'' (Bethoven ju je uglazbio );

***RAZBOJNICI***-tema : prikaz društvenih, socijalnih i moralnih prilika za vrijeme vladanja Maximilijana II .-fabula se zasniva na suprotstavljenosti dvojice braće Franza i Karla Moora;-zavist mlađeg i ružnijeg Franza okrenula je oca protiv starijeg brata koji iz protesta odlazi u razbojnike i postaje im vođom; Karl je idealist, namjere su mu čiste, a pridruživanjem bandi on objavljuje svoj osobni rat pokvarenom svijetu;

-Karl Moor se sukobljava sa ostalim razbojnicima : oni ubijaju zbog pljačke, a on svoj dio prepušta siromasima;

-drama Amalije i Karla prerasta u tragediju :Karlova unutrašnja dilema -- želi se vratiti domu, ali mu to, zbog nedjela koje je činio, savjest ne dopušta--svjesno se predaje pravdi; shvaća da nije izabrao pravi put za promjenu društva, a predajući se pravdi prihvaća moralnu odgovor - nost;

-stil i pjesnički jezik puni su patetike i retorike, likovi govore u zanosu, oduševljenju, uvijek uzvišenim tonom;

BAROK ILI JEZUITSKI STIL, ZNACAJKE;

kraj 16. st. do polovice 18. st.Ð barocco - pretjerano kićen, neprirodanÐ protestantski pokret (16. st.) traži vraćanje vjerskim idealima i

Bibliji, a javio se u Njemačkoj, Belgiji, Nizozemskoj i Švicarskoj

Ð taj pokret u našim krajevima nije uhvatio dublji korijen osim u krajevima gdje se zadržala glagoljica, gdje se služi narodnim jezikom (Istra)

Ð Stjepan Konzul Istarski prvi započinje borbu za hrvatski književni jezik

Ð s Antunom Dalmatinom počinje prevoditi Bibliju na hrvatski jezikÐ protureformacija je reakcija katoličke crkve na pojavu

protestantizmaÐ osniva se Isusovački red čiji članovi odlaze i u krajeve gdje

nije bilo protestantizmaÐ osnivaju se Isusovačke škole i druge znanstvene ustanove. U

školama se predaje teologija i filozofija - od dubrovnika do sjeverne Hrvatske

Ð od Zagreba do Varaždina poznata je samo pučka usmena poezija, nema djela pisanih na narodnom jeziku (turska osvajanja, germanizacija)

Ð sada se ovdje osnivaju Isusovačke škole, širi se pismenost, pišu se tekstovi nabožnog karaktera

Ð poznati je pisac Juraj HabdelićÐ duh ovog vremena daje specifična obilježja stvaralaštvu

pisacaÐ u razdoblju kasne renesanse na zalasku i baroka na pomolu,

postojala je posebna stilska faza u umjetnosti zvana manirizamÐ manirizam (izvještačenost, nategnutost) je umjetnost u kojoj

se ponašaju stvari bez vlastite domišljatosti, inventivnostiÐ u ovoj fazi prevladava patos (zanos, ganuće), uznemirenost,

koloristički kontras i izduženost likovaÐ pisci zaneseni idejama protoreformacije (razmišljanja o životu i

smrti, o prolaznosti svega) u svojim djelima traže nove mogućnosti i nove forme

Ð pišu novim, čudnim, neobičnim i originalnim izrazom i stilskim sredstvima

Ð traže snažne izraze, neobične kontraste (antiteze) i metaforeÐ obiljem riječi i detalja i formom žele izazvati što jači dojamÐ značajke ovog razdoblja su kićenost, raskoš, uznemirenost,

patetičnost (zanosno, uzvišeno, svečano)Ð često je gomilanje riječiÐ Torquato Tasso (Oslobođeni Jeruzalem), Ivan Gundulić (Suze

sina razmetnoga, Dubravka, Osman)

BYRON: HODOCASCE CHILDA HAROLDA;

- Byron je pjesnik engleskog romantizma, pripadnik visoke engleske aristokracije

- Byronov avanturistički život (suprotstavljanje društvu, putovanja Europon, sudjelovanje u grčkom ratu za nacionalnu slobodu) i njegovo pjesničko djelo isprepleću se kao kod rijetko kojeg književnika-pjesnika

PUTOVANJE CHILDEA HAROLDA- djelo postaje uzor mnogim romantičnim pjesnicima- bajronizam, bajronisti, bajronovski junak => preziranje građanskog

morala, društvenih konvencija i svakog licemjerja; predodređenost za sudbinske i tragične doživljaje; cinizam, ironija i nepovjerenje (demonski junak)

- motiv – putovanje (temeljni motiv) zapravo oslikava svojevrsno hodočašće: simbolično putovanje europskog duha u potrazi za autentičnom i iskonskom istinom

- djelo ima 4 pjevanja:1. i 2. pjevanje (tiskano 1812.) – prikazano putovanje po Portugali, Španjolskoj, Grčkoj i Albaniji; 3. pjevanje (1816.) – Belgija, Njemačka (Rajna, Alpe); 4. pjevanje (1818.) – Italija

- prikaz ovih putovanja slika je Haroldovih duševnih i emotivnih stanja i razmišljanja, ali i sjećanja na prošla vremena

- strofa kojom piše: stanca (osmerostih)- temeljni motiv: Haroldov oproštaj od rodne grude- ovo lirsko djelo ima i elemente epike- motiv žaljenja za bližnjima (roditelji, žena, djeca) suprotstavljen motivu

usamljenosti => Harolda obilježava osjećaj samoće i napuštenosti, ali ne žali ni za kim

- iz takvog stava proizlazi ironičan i ciničan stav prema svijetu i životu, a jedina vrijednost je potraga za novim i nedoživljenim

- iz nedostatka ljubavi proizlazi Haroldov pesimizam prema životu- Haroldova ličnost utemeljena na neskladu:

osjećajan, privržen, brižan prema slugama, hrabar, slobodan <=> ironičan, razočan, nepovjerljiv, szmnjičav, neshvaćen

- spleen – izraz koji obilježava Childea Harolda => nezadovoljstvo, neshvaćenost, razočaranost, dosada

- ovo je zapravo subjektivan putopis – on bježi iz tradicionalne i civilizirane Engleske, otkrivajući na svojim putovanjima i davnu prošlost i sadašnja zbivanja tih naroda

W. SHAKESPEARE : HAMLET;

WILLIAM SHAKESPEARE (1564-1616 )-najveći dramski pisac svih vremena;-rođen u Stratford - on - Avonu, gdje je i umro;-lirski pjesnik: da i nije pisao svoj veliki dramski opus, bio bi poznat po svojim sonetima => zbirka ''Soneti'' -- Elizabetin ili Shakespeareov sonet 4-4-4-2;-Shakespeare je potpuno predan dramskom stvaralaštvu, on je: glumac, dramatičar, dramaturg, suvlasnik kazališta ''Globe'' u Londonu;

-cijelo mu se dramsko stvaralaštvo dijeli na : 1.-kraljevske ili povijesne drame- -u njima su prikazani engleski kraljevi; -Richard II. i III.,Henrik IV.,V, VI i VIII; 2.-komedije- -''Ukroćena goropadica'',''San ljetne noći'',''Mletački trgovac'',''Na tri kralja ili kako hoćete'',''Kako vam drago'' ''Vesele žene Windsorske'',''Mnogo vike nizašto''; 3.-tragedije- -''Hamlet'',''Otelo'',''Machabet'',''Kralj Lear'',''Romeo i Julija'',''Julije Cezar'',''Koriolan'',''Antonije i Kleopatra''; 4.-mračne komedije- -''Troilo i Kresida'',''Konac djelo krasi'',''Mjera za mjeru''; 5.-romantična igra- -''Oluja''; 6.-poeme- -''Venera i Adonis'',''Silovanje Lukrecije'';;

-Shakespeare je sveukupno napisao36 dramskih dijela, u kojima je obradio gotovo sve probleme ljudskog života: ljubav, mržnju, ljubomoru, savjest, sumnju, strast => analizira najdublja čovjekova razmišljanja i proživljavanja ;-teme je uzimao iz antičke povijesti, mitologije, srednjovjekovnih kronika, renesansne novelistike i suvremene tematike;

***HAMLET***-radnja smještena u kraljevski dvor - Elsinor;-prvi prizor- smjena straže, susret Horacija i stražara koji imaju susret s duhom >> već na samom početku Hamlet je prikazan kao čovjek sumnje: iako je saslušao priču svoga oca, ne prihvaća ju, već odlučuje

pronaći čvrste materijalne dokaze;-Hamlet je senzibilna i kompleksna ličnost, lik koji svijet oko sebe doživljava na dubokoj emotivnoj, moralnoj i intelektualnoj razini;-on nije čovjek akcije, već misaoni tip, njega duboko pogađa očeva smrt, a isto toliko majčina iznenadna udaja;

- ''O slabosti ime ti je žena'' -riječi koje Hamlet izgovara misleći pri tom na svoju majku, ali takav stav on prenosi i na Ofeliju, Polonijevu kćer, koju je volio, ali u čiju ljubav kao i uopće ljubav počinje sumnjati, (čak joj u jednom trenutku govori da ode u samostan)

- ''Biti ili ne biti to je pitanje -u slavnom monologu Hamlet razmišlja o pitanju života i da li je časnije u duši trpjeti smrti - život doživljava kao skup nevolja o zla; metke i strelice silovite sudbine ili pograbit oružje protiv mora jada poduprijet im se i(li) pobijediti? Umrijet ili usnut....''

IVAN MAZURANIC :SMRT SMAIL-AGE CENGICA;

IVAN MAŽURANIĆ- bavio se politikom: narodni zastupnik, predsjednik Sabora, prvi ban

pučanin => za vrijeme banovanja ostvario je obvezno pučko školovanje, otvaranje bolnica, Zagrebačkog sveučilišta....

- u književnosti se javlja pjesmom «Primorac danici», nadopunio je 14. i 15. pjevanje Gundulićevog «Osmana», najveće djelo mu je «Smrt Smail-age Čengića»

SMRT SMAIL-AGE ČENGIĆA- povijesna osnova spjeva: 1840.g. na Mljetičkom polju ubijen je

Smail-aga, koji je 4 godine prije ubio 8 članova crnogorske vladarske obitelji

- Mažuranić odstupa od vjerodostojnih podataka ovog događaja => oslikava sukob Turaka i Crnogoraca, Kršćanstva i Islama, dobra i zla; oslikava višestoljetno tlačenje naroda na našem životnom prostoru

- kompozicija: 5 pjevanja (Agovanje, Noćnik, Čta, Harač, Kob)- djelo u sebi spaja epsku narodnu tradiciju i lirske fragmente

=> isprepleću se sva 3 književna roda (tipično za razdoblje

romantizma)- višeslojna karakterizacija Smail-aginog lika:

- socijalna => osvajači – potlačenibogatstvo – bijeda, siromaštvo

- psihološka => neutaživa glad za silom, moći i slavomosjećaj straha, uznemirenosti i slabosti (podsvijesni strah)

c. moralna => potpuno nemoralan lik, u sebi nema ni trunke humanosti i suosjećanja; apsolutni egoist – prema Turcima se odsno apsolutistički, a Crnogorce uopće ne smatra ljudima- razvojna linija njegovog lika ima silaznu putanju, dok mučeni Crnogorci imaju uzlaznu (umiru dostojanstveno)- Smail-aga osjeća strah koji će u njemu rasti => što će strah biti veći, to će Smail-aga biti okrutniji- Mažuranić predbacuje zapadnoj Europi nerazumijevanje naroda na našim životnim prostorima, koji su se stoljećima odupirali turskoj sili i na taj način branili cijelu kršćansku Europu => predziđe Kršćanstva- jezik i stil: obilježen dubrovačkim pjesničkim izrazom, utjecaj narodne poezije (lirskog i epskog pučkog pjesništva, aforizmi)

HONORE DE BALZAC : OTAC GORIOT;

+++++++++ HONORE DE BALZAC(1799-1850) ++++++++

-začetnik realizma -napisao ogromni opus-ciklus romana i pripovijedaka koje je sam nazvao žLjudska komedijaž / Đ realan prikaz čovjeka ciničan, satiričan sa svim dobrim i lošim prizvuk; osobinama = ne ocjenjuje ih, samo ih analizira;

- - - - - - -OTAC GORIOT- - - - - - - - - - - - -

-tema: slika društvenog života francuskog društva početkom 19. stoljeća -tri osnovna motiva: 1)odnos roditelj djeca -bolesna očinska ljubav starog Goriota prema kćerima (pretvorila ih u deformirana bića koja su nesposobna voljeti)

2)motiv napredovanja od najnižih slojeva društva do bogatstva i ugleda -taj motiv kulminira u liku mladog Eugena de Rastignaca = drama, sukob između: - morala, poštenja koje je donio iz provincije -zelje za brzim uspjehom

3)motiv pokvarenosti pariškog društva 19.stoljeca prisutan u svim liko vima i njihovim odnosima-vrhunac, oličenje žamoralnog karaktera je lik odbjeglog robijaša Vautrina>>>spoznao društvenu pokvarenost; prihvatio pravila igre pariškog društva (spreman i na ubojstvo da bi postigao cilj)>>ali bez moralnih prenemaganja i licemjerja

-kraj romana: na Goriotovom grobu Eugene se obraća Parizu:žA sad je red na nama dvoma!ž è ovdje Pariz označava izazov>odriče se mladenačkih ideala i prihvaća izazov nemilosrdnog života>>>ZELI USPJETI NE BIRAJUCI SREDSTVA!!!!!!!!!!!!

PETAR PRERADOVIC :MRTVA LJUBAV, RODU O JEZIKU;

PETAR PRERADOVIĆ ( 1818 - 1872 )-najveći hrvatski pjesnik iz razdoblja hrvatskog romantizma;-piše domoljubnu, ljubavnu i misaonu poeziju;-u književnosti se javlja pjesmom ''Zora puca bit će dana'', u prvom broju ''Zore Dalmatinske''

***MRTVA LJUBAV***-tema : smrt voljene žene;-ljubav doživljava kao neprocjenjivu duhovnu vrijednost;-pjesma počinje pitanjem, a odgovorima iskazuje svoj osobni stav prema ljubavi i stav drugih - nesporazum između pjesnika i svijeta : pjesniku je ljubav duhovna dragocjenost, a svijetu je ona materijalna;-zbog svoje izuzetne vrijednosti ljubav je prešla u simbol nedohvatljivog, vječnog - zvijezde koja sjaji;

-stih deseterac, rima je abab;

***RODU O JEZIKU ***

-tema : jezik – odnos naroda prema jeziku;

--pjesnik doživljava jezik kao budućnost naroda;

-pjesma je domoljubnog karaktera u kojoj se jezik slavi kao najveća

vrijednost naroda;

-vrsta pjesme : oda (svečana lirska pjesma koja slavi važan povijesni

događaj;

-temeljni motiv: ljubav i odnos pjesnika prema jeziku;

-rima je aabb (parna) i abba (obgrljena) ;

DRAMA, POSTANAK, ZNACAJKE, VRSTE;

- od grč. Riječi drahma = radnja;

- književna djela posebnog karaktera namijenjena izvedbi na pozornici => u

ovom književnom rodu povezuju se literatura i kazalište koje u svojim

predstavama spaja nekoliko vrsta umjetnosti (književnost, ples, glazba,

gluma )

- dramska djela po svojoj strukturi i po osnovnim zakonitostima ( literarnim

) namijenjena su pozornici ali se njihova vrijednost ne iscrpljuje u

kazališnoj predstavi – vrijednost dramskih djela otkriva se i

čitanjem;

- osnovne karakteristike dramskog djela:

1. dramska radnja sastoji se od niza dramskih situacija, a one su kompozicijski

složene kroz :

-uvod

-početak radnje

-tijek dramske radnje (zaplet )

-vrhunac

-peripetija

-rasplet i kraj ;

2. dramska radnja prikazuje se kroz činove ili slike ( to su većee

dramske cjeline ) koji se sastoje od manjih dijelova – prizora ili

scena- oni su određeni ulaskom ili izlazkom lika sa scene )

3. osnovni strukturalni elementi u dramskom djelu su :

-. popis likova ( imena i njihovi međusobni odnosi)

-dijalog – (sastoji se od replika (franc. Repliqe )=> kratak odgovor na

nečiji govor

MIROSLAV KRLEŽA : HRVATSKI BOG MARS - BARAKA PET BE ;

MIROSLAV KRLEŽA (1983-1981)- rođen i umro u Zagrebu- veliki erudit – čovjek s velikim znanjem, široke naobrazbe i jedan

od najvećih hrv. Književnika- smatrao je da umjetnost ne smije biti vezana uz političke ideje è

zbog toga se sukobio sa drugim književnicima => ''Sukob na književnoj ljevici''

- pjesnik: «Pan, Tri simfonije», «Pjesme 1, 2 i 3», «Balade Petrice Kerempuh»...

- novelist: «Hrvatska rapsodija», «Hrvatski bog Mars»- dramatičar: «Legende», «Kraljevo, «Gospoda Glembajevi», «U

agoniji»...- romanopisac: «Povratak Filipa Latinovicza», «Banket u Blitvi», «Zastave»...- publicist i esejist: urednik časopisa «Plamen» i «Književna

republika», «Deset krvavih godina»- 1 faza Krležinog stvaralaštva pripada ekspresionizmu => prve zbirke

pjesama, i ekspresionističke drame (tzv. kvantitativne drame)- 2. faza njegovog dramskog stvaralaštva => drame koje su tematski bliske

antiratnoj novelistici (prikaz hrvatskog intelektualca koji osjeća revolt spram međusobnog ubijanja)

- 3. dramski ciklus => kvalitativne drame – dramski ciklus o Glembajevima; stavlja se akcent na psihoanalizu; vanjski sukobi više ne dolaze do izražaja, već do izražaja dolaze vlastite unutrašnje borbe i trzavice => drama unutrašnjeg monologa

- 4. fazu karakterizira prvi hrvatski modernistički roman «Povratak Filipa Latinovicza», i povijesno-politički roman kritika «Zastave»

HRVATSKI BOG MARS- ciklus novela sa ratnom tematikom; sastoji se od 7 novela:

«Bitka kod Bistrice Lesne», «Tri domobrana», «Baraka pet be», «Domobran Jambrek», «Hrvatsko-ugarska domobranska novela», «Smrt Franje Kadavera» i «Hrvatska rapsodija»

- jedno od najsnažnijih antiratnih djela u europskoj književnosti toga vremena

- prikaz zbivanja u okviru 1. svj. rata (čiji je sudionik bio i sam Krleža) => prikazuje hrvatskog čovjeka (seljaka i intelektualca) koji se našao u vihoru ratnih događanja kao austro-ugarski vojnik, a da mu to nije bila vlastita odluka

- oslikava besmislenost međusobnog ubijanja, prikazujući pojedince i cijele grupe kako umiru ne znajući zbog čega i za koga

BARAKA PET BE- tema: rat – pozadina ratnih zbivanja (ratna bolnica)- kroz prikazanu ratnu stvarnost Krleža prikazuj besmislenost rata- kroz lik Maximilijana Axelrodea prikazan je jedan stav prema ratu: rat je

pobjeda, slava, uspjeh i moć- kroz lik studenta Vidovića prikazan je i drugi stav: Vidović je

vojnik protiv svog uvjerenja, on je student i humanist; obilježen je unutrašnjim konfliktom zbog ključnih nacionalnih, vjerskih i osobnih pitanja => on se buni i protestira, a ta pobuna proizlazi iz simbolike njegove vizije

- masovne scene slavljeničkog mimohoda oslikavaju definitivni kaos

- ambijent u barakama vojne bolnice (ranjenici, mrtvaci, jauci, smrad, trulež, raspadanje, smrt) sa ranjenicima svih europskih naroda => slika Europe u malom

- suprotstavlja umiranje (bolesničke sobe) i slavljenje života (mimohod)

- postupci kojima se Krleža služio: ironija, cinizam, groteska; naturalističke i snažne ekspresionističke slike

STANKO VRAZ : DULABIJE, ZDRAL PUTUJE K TOPLOM JUGU;

STANKO VRAZ ( 1810 - 1851 )-Slovenac koji je pristupio hrvatskom preporodu;-3 zbirke pjesama : ''Narodne pjesni ilirske'', ''Glasi iz dubrave žerjavinske'', ''Gusle i tambure'' ;-najznačajnija zbirka ljubavnih pjesama, svojevrsni kanconijer : ''Đulabije'';-razišao se s Gajem jer je smatrao da književnici ne mogu imati političke ciljeve u svom stvaralaštvu;

***ĐULABIJE***

-đulabije (turcizam) - crvene jabuke -motivi iz prirode, slike pejzaža iskazuju pjesnikove osjećaje;

-zbirka ljubavnih pjesama posvećena samoborskoj ljepotici Ljubici Cantilli ;-za razliku od Petrarcinog 'Kanconijera' koji je podijeljen na 2 dijela, Vraz je svoj kanconijer podijelio na 4 dijela : 1.iskazuje svoju ljubav, veličajući Ljubičinu ljepotu; 2.uvodi temu domoljublja; 3.nastaje nakon Ljubičine udaje; bol, patnja ; 4.nakon Ljubičine smrti - pjesnikova ljubav dobiva novu dimenziju : ona se uzdiže prema narodu - individualno prelazi u univerzalno;

-forma pjesama: krakovjak - preuzeta iz poljske pučke poezije : 2 katrena, stih šesterac;

MIROSLAV KRLEZA : KEVENHILLER, STILSKE ZNACAJKE BALADA PETRICE KEREMPUHA;

MIROSLAV KRLEŽA (1983-1981)- rođen i umro u Zagrebu

- veliki erudit – čovjek s velikim znanjem, široke naobrazbe i jedan od najvećih hrv. Književnika

- smatrao je da umjetnost ne smije biti vezana uz političke ideje è zbog toga se sukobio sa drugim književnicima => ''Sukob na književnoj ljevici''

- pjesnik: «Pan, Tri simfonije», «Pjesme 1, 2 i 3», «Balade Petrice Kerempuh»...

- novelist: «Hrvatska rapsodija», «Hrvatski bog Mars»- dramatičar: «Legende», «Kraljevo, «Gospoda Glembajevi», «U

agoniji»...- romanopisac: «Povratak Filipa Latinovicza», «Banket u Blitvi», «Zastave»...- publicist i esejist: urednik časopisa «Plamen» i «Književna

republika», «Deset krvavih godina»- 1 faza Krležinog stvaralaštva pripada ekspresionizmu => prve zbirke

pjesama, i ekspresionističke drame (tzv. kvantitativne drame)- 2. faza njegovog dramskog stvaralaštva => drame koje su tematski bliske

antiratnoj novelistici (prikaz hrvatskog intelektualca koji osjeća revolt spram međusobnog ubijanja)

- 3. dramski ciklus => kvalitativne drame – dramski ciklus o Glembajevima; stavlja se akcent na psihoanalizu; vanjski sukobi više ne dolaze do izražaja, već do izražaja dolaze vlastite unutrašnje borbe i trzavice => drama unutrašnjeg monologa

- 4. fazu karakterizira prvi hrvatski modernistički roman «Povratak Filipa Latinovicza», i povijesno-politički roman kritika «Zastave»

BALADE PETRICE KEREMPUHA- balada napisana na kajkavskom narječju => ovaj jezik zapravo je

spoj književnosti 16.st., elemenata kajkavskog varaždinskog govora i elemenata jezika 18.st

- djelo je napisano 1936.g. (u vrijeme kad u Hrvatskoj cvjeta dijalektalna lirika)

- tema ovih balada je prikaz stradanja hrvatskih seljaka kmetova – tragika njihovog postojanja kroz cjelokupnu hrvatsku povijest

- vrijeme zbivanja je vrijeme seljačke bune i Matije Gupca, no Krleža nam daje sliku hrvatske prošlosti od 16.st do svojih dana

- sve balade povezuje Petrica Kerempuh => simbol prkosa i neuništivosti hrvatskog čovjeka, preživljava upravo zbog svoje kerempuhovske snage vezane uz smijeh, ironiju i samoironiju

- 34 balade; zadnja je «Planetarijom» => prikazana je krvava vizija cijele hrvatske povijesti kroz sve važne događaje do početka 20.st

KHEVENHILLER

- ovo je jedna od balada iz zbirke «Balade Petrice Kerempuha»- motiv i ovog djela je ljudska patnja => prikazuje se pobuna protiv

političkog stanja – najviše protiv zakona koji tlači slabije- balada je tematski podijeljena na 2 dijela:

- dio prikazuje život i položaj zagorskih kmetova kroz povijest- dio opisuje konkretne probleme s kojima su se kmetovi morali sukobljavati- Krleža pokušava prikazati cjelokupnu hrvatsku povijest

obilježenu čestim pobunama i otporima zbog neravnopravnosti i potlačenosti

- Krleža naglašava nemogućnost kmetova da se odupru vlastitoj nevolji => iako su svjesni teškog položaja, uvjereni su da ništa ne mogu promijeniti

- osnova ove balade je kerempuhovski stav prema životu: hrvatski kmet preživljava upravo zbog svoje otpornosti i snage, a obilježava ga crni humor i ironija

- Krleža kroz baladu izražava svoje mišljenje o neprocjenjivosti života => život treba proživjeti na najbolji mogući način, a ne potratiti ga na snove o nedostižnom

FRANC PRESERN : SONETNI VIJENAC;

FRANCE PREŠERN (1800 – 1849 )

ð prvi veliki slovenski pjesnik : otac slovenske književnosti;

ð pripada razdoblju romantizma koji će kao i kod nas biti obilježen

romantičarskim motivima, ali i izrazitim nacionalnim težnjama;

*** SONETNI VIJENAC ***

ð njegovo najznačajnije djelo;

ð pjesničko djelo savršene kompozicije:

15 soneta (petrarcin) – posljednji stih prethodnog je ujedno i početni

stih sljedećag soneta; svaki se taj stih ponavlja u 15. sonetu koji se

zove MAGISTRALE – majstorski- u tom sonetu početni glasovi

svakog stiha daju ime žene koju je volio i kojoj je posvetio djelo :

Primicovi Julji ;

ð djelo u sebi nosi tri tematska kruga :

1. domoljubni – pjesnikov stav prema domovini koja je potlačena,

odnos prema nacionalnoj prošlosti;

2. intimni – ljubavni (oslikava sijelu paletu ljubavnih osjećaja :

zaljubljenost, strepnja, bol, patnja )

3. pitanje pjesnika, pjesnikovog života i pjesničkog djela,

stvaralaštva;

èMAGISTRALEç

ð zadnji, majstorski sonet;

ð u njemu su koncentrirane sve 3 teme;

ð raspoloženje je pesimistično, turobno, sumorno, ali u zadnjoj strofi

pjesnik sluti , nada se i optimistički predosjeća novo vrijeme za

slovenski narod;

ð svoje sonete metaforički naziva ''mirisne rosne ruže poezije '';

MIROSLAV KRLEZA : POVRATAK FILIPA LATINOVICZA;

MIROSLAV KRLEŽA (1983-1981)- rođen i umro u Zagrebu- veliki erudit – čovjek s velikim znanjem, široke naobrazbe i jedan

od najvećih hrv. Književnika- smatrao je da umjetnost ne smije biti vezana uz političke ideje è

zbog toga se sukobio sa drugim književnicima => ''Sukob na književnoj ljevici''

- pjesnik: «Pan, Tri simfonije», «Pjesme 1, 2 i 3», «Balade Petrice Kerempuh»...

- novelist: «Hrvatska rapsodija», «Hrvatski bog Mars»- dramatičar: «Legende», «Kraljevo, «Gospoda Glembajevi», «U

agoniji»...- romanopisac: «Povratak Filipa Latinovicza», «Banket u Blitvi», «Zastave»...- publicist i esejist: urednik časopisa «Plamen» i «Književna

republika», «Deset krvavih godina»- 1 faza Krležinog stvaralaštva pripada ekspresionizmu => prve zbirke

pjesama, i ekspresionističke drame (tzv. kvantitativne drame)- 2. faza njegovog dramskog stvaralaštva => drame koje su

tematski bliske antiratnoj novelistici (prikaz hrvatskog intelektualca koji osjeća revolt spram međusobnog ubijanja)

- 3. dramski ciklus => kvalitativne drame – dramski ciklus o Glembajevima; stavlja se akcent na psihoanalizu; vanjski sukobi više ne dolaze do izražaja, već do izražaja dolaze vlastite unutrašnje borbe i trzavice => drama unutrašnjeg monologa

- 4. fazu karakterizira prvi hrvatski modernistički roman «Povratak Filipa Latinovicza», i povijesno-politički roman kritika «Zastave»

POVRATAK FILIPA LATINOVICZA- prvi hrvatski moderni roman, objavljen 1932.- roman povratka – doslovno ali i metaforički – glavni lik Filip

Latinovicz vraća se u zavičaj nakon 23 godine; isto tako vraća se i u vlastito djetinjstvo i mladost pokušavajući pronaći samoga sebe (vlastiti identitet i integritet)

- ovaj roman nema tradicionalnu fabulu niti kompoziciju, događanja se ne prikazuju u kronološkim kontinuitetu (isprepleću se prošlost i sadašnjost, i za Filipa imaju istu vrijednost)

- Filip je hipersenzibilna osoba opterećena mnoštvom dubokih emotivnih, psiholoških i moralnih kompleksa, koji sežu do

njegovog najranijeg djetinjstva- Filipa su događaj iz djetinjstva zauvijek odredili ( majka mu se

obraća kao nekom neznancu) – Filip se i nakon 23 g osjeća jednako izgubljen i osamljen

- žene su bitno utjecale na njegov život:majka – centralna točka njegovog životaKarolina – prvi put se susreće sa ljubavnom radosti i bolombludnice iz bordela – susret s njima potaknuo je sve njegove mračne tajne

- Filip je umjetnik-slikar => njegovi unutrašnji monolozi otkrivaju umjetnika (njegov doživljaj svijeta vrlo često je slikarski doživljaj)

- Krleža se služi vremenskim simultanitetom – jedna od modernih proznih tehnika => istodobnost zbivanja prošlih i sadašnjih događaja; prošlost doživljava jednakim intenzitetom kao i sadašnjost

SILVIJE STRAHIMIR KRANJCEVIC : MOJSIJE;

S. S. KRANJČEVIĆ (1865 – 1908 )

- prvi hrv. moderni pjesnik, jedan od najvećih hrv. pjesnika koji piše liriku

u vrijeme kad svi književnici pišu prozu;

- u svojim djelima spaja tradicionalno, boblijsko i suvremeno moderno

doživnjavanje svijeta;

- zbirke pjesama:

''Bugarkinje'', ''Izabrane pjesme'', ''Trzaj'' ;

- u svojim pjesmama K. Najčešće polazi od pojedinačnog, osobnog,

individualnog, a završava na općem, univerzalnom;

*** MOJSIJE ***

- biblijski motiv – Mojsije – starozavjetni prorok koji je izveo izraelski

narod iz egipatskog ropstva i odveo ga u obećanu zemlju;

- dijaloški oblik pjesme : između Mojsija i Boga;

- temeljni motivi koji određuju Mojsijev govor:

- pitanje ljudske slobode

- čovjekov položaj u svemiru ( društvu )

- ljudska težnja ka idealima, visinama, Bogu

- idejni stavovi u Božjem obraćanju :

- pitanje pravde i jednakosti kao osnovni Božji princip života;

- Božje razumijevanje, milosrđe prema čovjeku;

- u ovoj pjesmi K. Oslikava svoju težnju za slobodom hrv. naroda i zapravo u

njoj iskazuje misao da nisu dovoljni ideali i visoki ciljevi jednog nacionalnog

diva, jer narod mora biti zreo i spreman na slobodu; svakako jedan bez drugog

ne mogu se ostvariti;

MATOSEV SIMBOLIZAM I IMPRESIONIZAM (NOTTURNO, 1909.);

A. G. MATOŠ ( 1873 – 1914 )

-pjesnik, pripovjedač, književni kritičar, putopisac, esejist, feljtonist;

-živi boemskim životom, a dio života (14 g.) provodi izvan Hrvatske;

veći dio svojih dijela napisao je u inozemstvu, ali je tematski uvijek bio vezan

uz Hrvatsku;

-boraveći u Parizu otkriva djelo Charlesa Baudelairea koje mu je

postalo učiteljem i uzorom;

-djela:

- lirske pjesme - izlaze u časopisima, a posthumno u zbirci

- pripovijetke - ''Iverje'', ''Novo iverje'', ''Umorne priče'';

- putopisi, eseji, kritike – ''Vidici i putovi'', ''Naši ljudi i krajevi'', ''Za

Kranjčevića'', ''Od Zagreba do Beograda'', ''Oko Lobora'';

-u svojoj poeziji spaja tradicionalne s elementima modernog ;

-njegove teme nisu nove i neobične, ali su iskazane novim pjesničkim

senzibilitetom;

on odbacuje bilo kakvu patetiku i deskriptivni način pisanja;

oslikava čovjekov sukob duhovnog i materijalnog;

nacionalno-domoljubnu tematiku uvijek stavlja na razinu kozmopolitskog i

osobnog;

*** NOTTURNO ***

- noćna pjesma atmosfere i ugođaja kojeg oslikava različitim

osjetilnim dojmovima;

- koristi se gradacijom i kontrastom – početna tišina pojačava se,

zvuk sata naglašava tišinu

- motiv željeznice remeti savršeni sklad i mir, a simbolizira slutnju, nestajanje

i smrt ;

- stihovi su tipični matoševski: misao izriče bezglagolskom

rečenicom, dugi i kratki stihovi pravilno se izmjenjuju (postiže se

ritmičnost)

- tipična impresionistička pjesma u kojoj pjesnik iskazuje vlastiti

doživljaj i osobnu impresiju noći => pjesnik posebnu vrijednost

pridodaje sitnim detaljima, koji su zapravo uobičajene pojave

***1909***

- pravi primjer za to je pjesma ''1909.'':

- domoljubna lirska pjesma u kojoj je Hrvatska prikazana kao poniženo,

osiromašeno, porobljeno, ubijeno – voljeno biće;

- pjesnici su u prošlosti mnogo pjevali o Hrvatskoj, iskazujući njenu

veličinu, junačke podvige i pobjede ALI!! Ni jedan ju nije opisao kao

Matoš – on ju je oslikao kao voljeno biće (koje je čak usporedio s

majkom i voljenom ženom), koje je na rubu propasti ;

- Matoš oslikava stanje Hrvatske u vrijeme mađarizacije, to je

realistička slika ondašnje gospodarskog, političkog, društvenog i

nacionalnog stanja;

- koristi se bespredikatnim rečenicama kako bi naglasio tmurno i

mračno raspoloženje i ugođaj ;

- pjesnička forma je sonet;

CHARLES BAUDELAIRE : ALBATROS;

- najveći francuski pjesnik 19.st i jedan od najvećih svjetskih pjesnika- začetnik modernizma- zbirke pjesama: «Cvjetovi zla»

«Spleen Pariza» => zbirka pjesama u prozi, izlazi posthumno- pjesnik grada, pjesnik senzibiliteta koji u svoju poeziju unosi tjeskobu

modernog čovjeka- u poeziju unosi nove teme, čvrsto vezane uz motive raspadanja,

umiranje, i svih osjetilnih užitaka- njegova poetika zasniva se na potpuno novim, neuobičajeniim

simbolima

ALBATROS- simboli: albatros = pjesnik =>obilježen visinama, prostranstvima, traženjima

(motiv slobode i ljepote)- pjesnik je suputnik stvarnosti, ali je težnjom za idealima ljepote izdvojen od

njene banalnosti - motiv lađe i mornara = motiv svijeta, realnosti

− Albatros simbolizira težnju za idealnim svijetom, simbolizira pjesnikov osjećaj vlastite igroženosti i neshvaćenosti - ne može se uklopiti u sredinu koja ga ne razumije

− sve je u nagovještaju, a utemeljeno na suprotnosti, opreci između težnji i stvarnosti, između visina i prizemnog svijeta

− pjesnik je nalik gospodaru neba, prekrasnoj ptici koja doživljava poniženja i porugu u surovom i bezdušnom svijetu

− pjesnik je subjektivan , zaokupljen nemirima vlastie duše i čovjekovom sudbinom

− 4 katrene, ukrštena rima− sinestezija (suosjećanje) - sposobnost nenadraženog osjetila da

osjeti podražaj drugog osjetila

IVAN GUNDULIC : DUBRAVKA;

IVAN GUNDULIĆ (1589 - 1638 )-najveći hrvatski barokni književnik; Dubrovčanin;-svoje književno stvaralaštvo započinje lirskim pjesmama - imaju

petrarkistički duh-koje je dao spaliti; nazvao ih je ''Porodom od tmine '' i ''Pjesme tašte i isprazne'';-piše pastirske igre: ''Arijadna'',''Dijana'',''Armida'',''Prozerpina ugrabljena''--ovo zadnje djelo je jedino originalno, dok su ostala prijevodi sa talijanskog;-nakon mladenačkog dijela stvaralaštva - počinje pisati u religioznom duhu : nastaje poema ''Suze sina razmetnoga'';

***DUBRAVKA***-pastirska igra melodramatskog tipa;-oslikavajući svijet pastira, pastirica, vila i satira, Gundulić zapravo oslikava ondašnji život Dubrovnika, pritom mu likovi služe kao simboli;

-fabula se temelji na starom običaju kada se u Dubravi trebaju vjenčati najljepši pastir i najljepša vila;-mjesto radnje - Dubrava -u alegorijskom značenju -Dubrovnik;-prikaz aktualnih problema;

-Dubravka je najljepša vila - simbolizira vlast koja vlada Dubrovačkom republikom i vlast koja je Dubrovnik učinila slobodnim;-Miljenko je najljepši pastir - simbolizira dubrovačku vlastelu; ==>Dubravka pripada Miljenku, oni su najljepši par i par su savršenog sklada;-Grdan - predstavlja građanski stalež ; obilježen je materijalnim bogatstvom, a u želji za vlašću - Dubravkom služi se korupcijom;

-tzv. crno-bijela karakterizacija (pastiri i vile - dobri, lijepi, idealizirani; satiri i satirice - tjelesna i duhovna ružnoća, moralna pokvarenost);

-karakteristike pastorala: 1.likovi bez psihološke produbljenosti 2.osnovni motiv je ljubav - pokretač radnje i likova 3.prostor i svijet su zamišljeni 4.glazbeni dijelovi drame - začetak melodrame 5.neobičan, fantastičan rasplet 6.sretan kraj

-ljubavna tematika - alegorija za: 1.rodoljubnu tematiku - otvorena poruka građanima - vlast u Dubrovniku pripada vlasteli, a ne građanstvu koje tome nije doraslo; to je volja bogova; 2.moralnu tematiku - kritika vlastele - podmitljivost, rastrošnost; ==>moralna poruka: nema slobode zajednice bez moralnog ponašanja svakog pojedinca;

ANTUN GUSTAV MATOS : CVIJET S RASKRSCA (NOVELISTIKA);

A. G. MATOŠ ( 1873 – 1914 )

-pjesnik, pripovjedač, književni kritičar, putopisac, esejist, feljtonist;

-živi boemskim životom, a dio života (14 g.) provodi izvan Hrvatske;

veći dio svojih dijela napisao je u inozemstvu, ali je tematski uvijek bio

vezan uz Hrvatsku;

-boraveći u Parizu otkriva djelo Charlesa Baudelairea koje mu je

postalo učiteljem i uzorom;

-djela:

- lirske pjesme - izlaze u časopisima, a posthumno u zbirci

- pripovijetke - ''Iverje'', ''Novo iverje'', ''Umorne priče'';

- putopisi, eseji, kritike – ''Vidici i putovi'', ''Naši ljudi i krajevi'', ''Za

Kranjčevića'', ''Od Zagreba do Beograda'', ''Oko Lobora'';

-u svojoj poeziji spaja tradicionalne s elementima modernog ;

-njegove teme nisu nove i neobične, ali su iskazane novim pjesničkim

senzibilitetom;

on odbacuje bilo kakvu patetiku i deskriptivni način pisanja;

oslikava čovjekov sukob duhovnog i materijalnog;

nacionalno-domoljubnu tematiku uvijek stavlja na razinu kozmopolitskog i

osobnog;

CVIJET S RASKRŠĆA- ova novela je neobična zato što nas pisac kroz cijelu priču drži u

uvjerenju da je djevojka zdrava, dok je ona zapravo slijepa;

- neobična je i zbog povezanosti lirskog s epskim:

M. je upotrijebio tipične lirske opise u epskom djelu ;

- M. Je radnju razvio u pet dijelova :

1. opis krajolika u kojem se pripovjedač nalazi

-grad N

-to je lirski opis

-motiv samoće i tišine

-opis i prepričavanje sna

2. buđenje iz sna, najavljivanje lika

3. lirski opis ženske osobe => lirski portret – javljaju se likovne asocijacije;

4. započinje dijalog između dva lika – upotrebljava opisivanje i

pripovijedanje;

5. lirski umetak => ljubav – simbol bjeline, čistoća;

-''Cvijet s raskršća'' je žena koju pripovjedač prikazuje kao simbol

ljepote i savršenstva;

-lik Isabele izdvojen je iz realnog, svijeta, nju drže zatvorenu i ona je slučajno

izašla u vanjski svijet : ona zato i razgovara tako otvoreno i neobično s

nepoznatim mladićem;

KNJIZEVNI PRAVCI 20. STOLJECA;

-u europskoj književnosti javljaju se pravci poznati pod imenom izmi ili avangarda => reakcija na dotadašnji način stvaranja, ali i slika nove društvene i duhovne klime u Europi

EKSPRESIONIZAM- javlja se u Njemačkoj, traje od 1910-1924.g. ; prisutan u svim umjetnostima- ekspresionisti pokušavaju prikazati vlastiti svijet, pun iskrivljenih slika koje se mogu usporediti sa «krikom u tami»; oni tragaju za bitnim i iskonskim u čovjeku

- najčešće teme su rat, smrt, strah, kaos, raspadanje, pobuna- najčešće pišu lirike i drame, karakteristične po slobodnom stihu bez interpunkcije, škrtom pjesničkom izričaju, te uvode nepjesničke riječi- pjesnici: Gottfried Benn, Georg Trakl i Franz Werfeldramski pisci: Georg Kaiser i Ernst Toller

FUTURIZAM- javlja se u Italiji i Rusiji, začetnik je talijan Filippo Tommaso Marinetti (1909.g. izdaje «Futuristički manifest»)- futuristi žele temeljitu promjenu i obnovu umjetnosti koja treba izraziti tu novu tehničku civilizaciju- obožavaju brzinu, snagu, rat- u pjesnički jezik uvode vulgarizme, stepenasti stih (Vladimir Majakovski)

DADAIZAM- javlja se u Zurichz 1916.g., začetnik je Francuz rumunjskog podrijetla Tristan Tzara- oni se zalažu za rušenje svih tradicionalnih vrijednosti u okviru umjetnosti => pjesništvo s one strane razuma- ime su uzeli slučajnim odabirom (dada=dječje tepanje)

NADREALIZAM- javlja se u Francuskoj nakon 1.svj. rata, i svojevrsni je nastavak dadaističkih ideja- oni pokušavaju pronaći višu, skrivenu stvarnost na razini duha a ne razuma- smatraju da književno djelo mora biti diktat misli bez ikakve razumske kontrole: automatsko pisanje, nizanje slobodnih asocijacija- glavni predstavnici Andre Breton i Louis Aragon, pjesnik Paul Eluard

PARALELA: 3 SESTRE – SUTON;

***TRI SESTRE***- drama u 4 čina;- mjesto radnje - ruska provincija, kuća obitelji Prozorov;- dramska radnja prikazuje svakodnevni život obitelji Prozorov, nema dramskog sukoba, kao ni glavnog lika;- tri sestre : OLGA - nastavnica i upraviteljica škole, najstarija je i neudana; umorna je od posla i života ; MAŠA - udata, ne radi, svoje bračno nezadovoljstvo pokušava ublažiti

platonskom ljubavi prema Veršininu; IRINA - još uvijek očekuje životnu sreću i zadovoljstvo; telegrafistica je ; prihvaća se udati za Tusenbacha iako ga i ne voli;- brat ANDREJ - iznevjerio je očekivanja sestara prihvativši osrednjost provincijskog života -obični činovnik, kartaš, podređeni muž ;- paralela tri sestre - Natalija :profinjenost, senzibilitet, obrazovanje spram primitivizma, uskogrudnosti i malograđanštine; - tri sestre žive osrednjim, melankoličnim provincijskim životom, nespremne da nešto promjene u životu jer im nedostaje čvrste volje, a nemaju ni jasnog cilja ;- likovi koji pripadaju garnizonskoj sredini (jedino društvo triju sestara ) odlaze, a sestre naravno ostaju nepromijenjenih života, nedostignutih ciljeva i sa čeznutljivom mišlju: 'Da nam je znati ...'=> ova rečenica nam govori da je njihov život zauvijek ostao isti;

***SUTON***- suton – simbolika naslova => suton kojim počinje radnja je simbol nestajanja- dramska radnja je minimalna, a dramska zbivanja svedena su na svakodnevne razgovore- drama atmosfere, ugođaja i ambijenta => dugačke didaskalije sa puno lirskih elemenata- likovi su ostvareni kroz psihološke dijaloge, svi su motivirani čuvanjem pripadnosti društvu koje je propalo i nestalo – prošlost obilježava sadašnjost- majku Maru u siromaštvu drži još jedino ponos i dostojanstvo, a njezine kćeri odriču se života- Pavle je razapeta između pripadanja tom nestajućem svijetu, i ljubavi koju osjeća za kapetana Luja => simboličnim činom rezanja kose odlučuje se za negaciju života i odlazi u samostan

***PARALELA***- obe dramske radnje opisuju propali viši stalež, odnosno propadanje aristokracije => pregaženi su novim vremenom i novim ljudima- likovi čeznu za boljim i drugačijim životom, ali im to njihovo podrijetlo ne dopušta- svi su oni motivirani čuvanjem pripadnosti društvu koje je propalo i nestaje; ali za njih još uvijek postoji i ne dopušta im život kakav sami žele

=> neki zbog straha, neki zbog nespremnosti da išta u životu promijene, neki

zbog nedostatka cilja, a neki zato što ima takav život i takav položaj u obitelji i društvu odgovara

- osim sličnih tema, ove dvije drame slične su po svojim karakteristikama:- drame atmosfere i ugođaja; prikazuje se svakodnevni život ruske provincije – ruskog intelektualca i poluintelektualca; višeg staleža- nema tradicionalnog dramskog junaka niti izdvojenog pojedinca koji bi bio glavni lik ili nositelj dramske radnje- dramska radnja je minimalna, a zbivanja svedena na svakodnevne razgovore

GOGOLJ : KABANICA;

GOGOLJ ( ____ - ____ )-začetnik ruskog realizma;-na početku svog stvaralaštva piše pripovijetke sa elementima romantizma(forget it) => ''Večeri na majuru kraj Dikanjke'';-piše: povijesni roman ''Taras Puljba'', roman ''Mrtve duše'' ;komedija ''Revizor'';

***KABANICA***-gl. lik je Akaki Akakijević - to je čovjek koji gubi identitet i integritet zbog društvenih okolnosti;-kroz Akakijev lik u čijem je životu središnji događaj kupovina nove kabanice, pisac oslikava život Petrogradskog činovništva, odnosno razotkriva sve mane ruskog društva;

-pripovijetka ima izrazitu socijalnu komponentu : - način života Akakija Akakijevića; - način života krojača Petrovića; - psihološko - emotivni razvoj Akakija Akakijevića : kabanica nam prikazuje da bi Akaki znao i drugačije živjeti;

DRAGUTIN TADIJANOVIC :MOTIVI I STIL TADIJANOVICEVE POEZIJE ;

- rođen je u Rastušju, selu pored Slavonskog Broda => pjesnikova vezanost za rodnu Slavoniju, zavičaj i svoje selo očituje se u mnogim njegovim pjesmama- vrlo plodan lirski pjesnik, izdao mnogo zbirki pjesama: «Sunce nad oranicama», «Pepeo srca», «Dani djetinjstva», «Prsten»...- za Tadijanovića ne možemo reći da je pjesnik sela i da je vezan uz uspomene iz djetinjstva => njegovo cjelokupno stvaralaštvo može se usporediti s našim naivnim slikarstvom- u poeziju vraća izvjesnu dječju naivnost i čistoću doživljaja i pjesničkog izričaja => kažu da je to poezija velikog djeteta koje svoja razmišljanja i proživljavanja govori potpuno iskreno, bez velikih stilskih ukrašavanja- stil mu je zapravo «običan», odnosno toliko jednostavan da se ponekad približava govornom jeziku- motiv djetinjstvo i njegova Slavonija ishodišne su točke za sve teme i motive kojima se bavio

VLADIMIR VIDRIC : DVA PEJZAZA;

VLADIMIR VIDRIĆ( 1875 - 1909 )-veliki lirski pjesnik hrvatske moderne;-zbirka pjesama ''Pjesme''-njegova poezija se odlikuje impersonalnošću - nastojanje da se u pjesmu ne unose nikakvi osjećaji;

***DVA PEJZAŽA***-dva različita doživljaja svijeta i čovjeka; - pokazuju dvostrukost Vidrićeve prirode;

I. pejzaž- slika podneva, brišu se granice između čovjeka, prirode, svijeta i Boga;-pjesnik osjeća sveopći mir, spokoj, harmoniju i sklad;

- vizualni elementi: -boja -prostornost - perspektiva ->na početku motivi iz neposredne blizine, proširuju se prema nebu i horizontu;-auditivni elementi: zvuk zvona i zuj pčela ne narušavaju harmoniju, već ju naglašavaju;

II. pejzaž- slika noći i noćnog ugođaja;-mir i spokoj iz I. pejzaža ovdje se preobražavaju u uznemirenost; nemir;

-razgovor između pjesnika i neimenovanog sugovornika (prirode) prikazuje nam zagonetnost i tajnovitost prirode;

==>u razdoblju moderne, pejzažne pjesme uvijek su slika pjesnikove duše: -pjesma oslikava savršeni sklad između čovjeka i svijeta; odvojenost i ljudsku uznemirenost pred tajnom života i prirode;

KNJIZEVNOST KLASICIZMA (CORNEILLE , MOLIERE);

KLASICIZAM: 17. st.Ð dok barok dominira u nekim dijelovima Europe, u Fancujskoj i

Engleskoj je drugačiji duhovni razvoj čovjekaÐ tu se javlja racionalistička filozofija (ratio = razum) koja

kaže da jedino čovjekov razum može doći do prave istine, on je jedini kriterij

Ð poznati filozofi su: Locke (Lok), Descartes (Dekart) i KantÐ Locke kaže da čovjek pomoću svojih dojmova koje

dobiva čulima iz vanjskog svijeta dolazi do saznanjaÐ vlast je djelo čovjeka i može opstati dok odgovara ljudimaÐ Descartes kaže: “Cogito ergo sum” (mislim, dakle postojim)Ð u 17. st. razvija se, osobito u Francuskoj, stvaralaštvo pos

imenom klasicizamÐ teoretičar klasicizma je Nikola Boileon (Boalo)Ð u djelu pod naslovom “Pjesnička umjetnost” kaže da se

treba ugledati na antičku književnostÐ poezija treba pričinjavati zadovoljstvo, zato treba

kazivati o aristokratskim salonima i graduÐ on traži savršenstvo forme, jasnoću i uzvišen govorÐ djelo mora biti poučno, moralno i racionalno Ð zalaže se za tri jedinstva: mjesta, vremena i radnjeÐ Piere Cornaille (Pjer Cornej) piše tragedije pridržavajući se

triju jedinstva u kojima razum nadvladava strastÐ Jean Racine (Žan Rasin) prikazuje u svojim tragedijama

junake pune emocija i strasti koje njima gospodareÐ najinteresantniji pisac klasicizma je Moliere (Molijer)Ð u djelima inspirirana antikom ukazuje se na vječne

probleme ljubavi, časti i morala

HENRIK IBSEN : NORA;

HENRIK IBSEN ( ____ - ____ )-najveći švedski dramski pisac; uz Strinberga tvorac je tzv. skandinavske drame ---realistički elementi isprepleteni s naturalističkim karakteristikama (forget it) daju psihološku dramu;

-djela : ''Stupovi'', ''Sablasti'', ''Divlja patka'', ''Hedda Gabler'', ''Neprijatelj naroda'';

***NORA***-prvotni naziv je bio ''Lutkina kuća'';-psihološko - društvena drama u 3 čina;-radnja se događa u 2 dana, a mjesto radnje je dnevna soba obitelji Helmer;

-drama se bavi problemom neravnopravnog i podređenog položaja žene u obitelji i svijetu; a dramski sukob se zasniva na suprotstavljanju različitih životnih stavova Nore i Torvalda;

-u prvom prizoru Noru upoznajemo kao infantilno, površno, rastrošno, nezrelo -- podređeno biće; kroz radnju pratimo njen razvoj ličnosti - od žene - djevojčice - lutke (ona je lutka, najprije u odnosu s ocem, kasnije s mužem - Torvaldom ) do pobunjene osobe koja će pokušati izgraditi svoj identitet i integritet, svoju osobnost i cjelovitost;

-lik Torvalda Helmera obilježen je svojom ambicijom: njemu su na prvom mjestu društveni uspjeh, položaj i ugled;

CERVANTES : DON QUIOTE;

MIGUEL DE CERVANTES ( 1547 - 1616 )-najveći španjolski renesansni književnik;-imao je veoma buran život - sudjelovao je u nekoliko važnih pomorskih bitaka, = možemo zaključiti da njegov roman ima autobiografske elemente;-osim besmrtnog romana ''Don Quiote'' piše dramska djela, pastorale (''Galatea''), poeziju i novele koje je izdao u zbirci ''Uzorite novele'' ;

***BISTRI VITEZ DON QUIOTE OD MANCHE***-roman u dva dijela;

-roman je zamišljen kao parodija na srednjovjekovne viteške romane, ali je prerastao piščevu osnovnu ideju i postaje prvi pravi roman Europske književnosti;

-tema : zgode i nezgode don Quiotea (Alonza Quiana ) i njegovog sluge Sancha Panse;

-don Ouiote je plemičkog roda, čitanje viteških romana zaludilo ga je i odvojilo od stvarnosti; on zamišlja i vjeruje da je srednjovjekovni vitez koji će činiti slavna djela, pomagati ljudima, pritom prezirući bogatstvo, kako bi pomogao siromasima i učinio svijet ljepšim i boljim ;

-Sancha Panse je neuki seljak iz susjednog sela koji je u službu štitonoše došao samo iz jednog razloga - novca ;

-Rocinanta - don Quioteov konj, zapravo stara raga;

-don Quiote i Sancha Panse su dva potpuno suprotna karakterna lika: ludost razum mašta stvarnost ideali realnost bezumna smionost opreznost;

-don Quiote je kao i svi vitezovi imao ''damu'' svog srca u čije je ime činio sva velika i slavna djela : Dulcineja od Tobosa : neprivlačna, prostodušna seljanka;

-nakon mnogo neuspješnih podviga don Quiote uviđa svoju zabludu i odriče se ''viteštva'' ;

MIROSLAV KRLEZA: KRALJEVO;

MIROSLAV KRLEŽA (1983-1981)- rođen i umro u Zagrebu- veliki erudit – čovjek s velikim znanjem, široke naobrazbe i jedan od najvećih hrv. Književnika- smatrao je da umjetnost ne smije biti vezana uz političke ideje è zbog toga se sukobio sa drugim književnicima => ''Sukob na književnoj ljevici''- pjesnik: «Pan, Tri simfonije», «Pjesme 1, 2 i 3», «Balade Petrice Kerempuh»...- novelist: «Hrvatska rapsodija», «Hrvatski bog Mars»- dramatičar: «Legende», «Kraljevo, «Gospoda Glembajevi», «U agoniji»...- romanopisac: «Povratak Filipa Latinovicza», «Banket u Blitvi», «Zastave»...

- publicist i esejist: urednik časopisa «Plamen» i «Književna republika», «Deset krvavih godina»- 1 faza Krležinog stvaralaštva pripada ekspresionizmu => prve zbirke pjesama, i ekspresionističke drame (tzv. kvantitativne drame)- 2. faza njegovog dramskog stvaralaštva => drame koje su tematski bliske antiratnoj novelistici (prikaz hrvatskog intelektualca koji osjeća revolt spram međusobnog ubijanja)- 3. dramski ciklus => kvalitativne drame – dramski ciklus o Glembajevima; stavlja se akcent na psihoanalizu; vanjski sukobi više ne dolaze do izražaja, već do izražaja dolaze vlastite unutrašnje borbe i trzavice => drama unutrašnjeg monologa- 4. fazu karakterizira prvi hrvatski modernistički roman «Povratak Filipa Latinovicza», i povijesno-politički roman kritika «Zastave»

KRALJEVO- ekspresionistička drama – kvantitativna drama => cjelokupna dramska struktura građena na kvantiteti, scenskoj veličini (drame se odigravaju na brodovima, u katedralama, ili na sajmištima); dramska radnje gradi se na masivnosti likova, a izostaje psihologija- pripada 1. dramskom ciklusu- mjesto radnje: sajam u predratnom Zagrebu na dan Sv. Stjepana- popis likova neobično velik, a izdvaja se samo njih nekoliko: Janez (sluga kod pogrebnog zavoda za svečane pogrebe), Anka (Janezov ideal), Herkules (Ankin ljubavnik)- uvodna didaskalija neobično dugačka => tipičan ekspresionisički prikaz sajamske atmosfere, koju Krleža gradi na boji, zvuku i pokret na sceniglavni lik drame je masa => Krleža oslikava veliko mnoštvo ljudi s kolektivnim scenama iz kojih se izdvajaju pojedinačne ljudske sudbine- kaos zbivanja oslikava se kroz auditivne, vizualne, olfaktivne i taktilne elemente- motiv života i smrti krajnje su motivske točke: pobjeda života nad smrti; život se nastavlja; ali u sebi trajno nosi element smrti koja ipak nadvladava- Krležina ironija često prelazi u grotesku, život doživljava kao spoj tragičnog i komičnog, pokušava prodrijeti u bit