kloru ostavio tekst 0 htvovanjuIzaka (Abrahamova zrtva), te apo-krif 0 prekrasnom Josipu, 0 kojemuse, zahvaljujuci njegovoj srednjo-vjekovnoj knjizevnoj tradiciji, naj-vise tekstova sacuvalo, dakako, uruskom narodnom stvaralastvu. M.e-du proucenim novozavjetnim apo-krifima Tikveskog zbornika najvecupozornost privlace Uspenie Bogoro-dicino (Usnuce, Transit, Smrt Bo-gorodice) s tragovima u ruskomfolkloru i velikim odjekom u pra-voslavnom slavenskom slikarstvu,te knjlizevnopovijesna studija 0 sla-venskim tekstovima Pavlove apoka-!ipse, knjizevnog teksta cijeodjekena1azimo u pojedinim motivima iepizodama juznoslavenske i ruskeusmene knjizevnosti, premda je te-sko reci koji su tekstovi inspiriranipavlovorn apokalipsom, a koji Bo-gorodicinom apokalipsom iIi nekomdrugom vizijom. Temeljitu obraduu ovoj knjizi dobio je i Fiziolog,a iz legendarno-hagiografske prozespominjemo legendu 0 Mariji Egip-canki ,i legendu 0 Pavlu Kesarij-skom, uz koju autorica opsirno pro-govara 0 motivu incesta u knjizev-nosti uopce, posebice 0 Edipovu mi-tu, videCi u juznoslavenskom fo1-kloru odjeke srednjovjekovne ha-giografije i Edipove historije, ali iodraze stvarnih dogadaja iz dalekihpovijesnih razdoblja ili suvremenogzivota. Medu pripovijetkama osobitupozornost zasluzuje tekst 0 Eladijus teoLilovskim motivom, vrlo cestimu usmenoj knjizevnosti, te pripo-vijetka 0 E;vstratiju, dobro poznataevropskom i slavenskom srednjemvijeku. Dodajemo da ta 1egenda,koja se u zapadnoevropskoj knji-zevnosti najcesce vezivala uz sv.Juli:iana, ima lijepeobrade i u hr-vatskoglagoljskoj knjizevnosti.

Buduci da u knj,izi, osim kmtkihprimjera, obradeni i usporedivanitekstovi nisu objavljeni, kao koris-nu nadopunu ovoj knj.izi preporu-eujemo dje1a Stranici od srednove-kovnata knizevnost, hrestomatijusrednjovjekovnih tekstova koju suiste godine izdali Vera Antic i Ha-ralampije Polenakovic.

249

prikazi i kritike

Zakljucak koji izvlacimo iz knji-ge Vere Antic 0 odnosu srednjovje-kovne pisane knjizevnosti i narod-nag stv,aralastva bio bi ovaj: sadr-zajne i motivsko-tematske srodnostii slicnosti pisanih srednjovjekovnihtekstova i tekstova usmene knji-zevnosti nisu nastale samo jedno-smjermim utj,ecajem pisanih na us-mena djela, nego i medusobnim pro-z.imanjem tih dvaju stvaralastava,medusobnim utjecanjem koje je i-malo svojevrsnu evoluciju. Srednjo-vjekovni krscanski tekst vuce svojekorijene iz pretkrscanskih vremena,pa se oblikuje i s elementima yrlostarih vjerovanja i narodnih pre-daja. Jednom tako oblikovan, knji-zevni, napisani tekst postaje izvornarodnom stvaraocu, cije usmenodjelo moze isto tako kasnije postatiuzorom novim pisanim knjizevnimdjelima. Osim toga, Bi'blija - veli-ka inspiraoija srednjovjekovne knji-zevnosti - zajednicko je vrel0 i pi-sane i usmene knjizevnosti.

Ivanka Petrovic

Julian Krzyzanowski, Szkice foHdorysty-czne, Tom I, Z teorii i dziejaw folk1oru;'.rom n, W krli!gu piesni. W krainie baj-ki; Tom HI, Wokal 1egendy i zagadki.Z zagadnien przyslowioznawstv3., Wyda-wnictwo literackie, Krakow 1980, I, 447str. + 24 tab1e; II, 399 str. + 16 tabli;III, 448 str. + 16 tabli.

Nedavno preminuli poljski knji-zevni povjesnicar i folklorist svjet-·skoga glasa Julian Krzyzanowski,uz djela iz podrucja pisane knjizev-nosti, autor je iii urednik mnogo-brojnih znacajnih djela iz podrucjafolkloristike, kao sto su npr. Polskabaj/w ludowa, Dawna jacecja pol-ska, Dzieje folklorystyki polskiej,zatim cetiriju knjiga 0 poljskim po-slovicama, te kapitalnog prirucnikaSlownik fol7doru polskiego. Osim tihvelikih djela J. Krzyzanowski je zazivot.a napisao i velik broj raspra-va, manjih clanaka i recenzija ra·-zasutih u brojnim publikacijama.Knjige koje prikazujemo ilustrirajuupravo tu autorovu mnogostranu

250

narodna umjetnost 19 (1982)

zainteresiranost za najrazlicitije po-jave iz podrucja folklor.istike, a is-tovremeno pruzaju i uvid u razmje-re njegova istrazivanja. Radovi ob-javIjeni u ove triopsirne knjigenastali su u razdoblju izmedu 1933.i 1975. godine i predstavljaju punikompendij znanja 0 usmenoj knji-zevnosti tog tvorca poljske folklo-ristike. Knjige je za tisak pripre-mio sam autor, napisao im je i pred-govor, ali su se, nazalost, pojavileposmrtno.

Prva knjiga sadrZi uglavnom clan-ke iz teorije i povijesti folklora, pricemu je u teorijskim clancima ak-cenat na medusobnim razlikamaizmedu etnologije i folkloristike,koju autor oznacuje kao zasebnuznanost. U clancima 0 povijesti fol-klora autor daje pregled interesa zausmenu knjizevnost Poljaka, a iostalih slavenskih naroda, sve odtridesetih godina proslog stoljeca,kada je romantizam otkrio »narod-ne pjesme«, pa do suvremenih istra-zivanja. U tom se dijelu, u okviruvece grupe clanaka 0 Mickiewiczuo »narodnom« u knjizevnostimaslavenskih nawda nalazi i clanak 0

srpskoj nal'odnoj poezijj napisanjos 1954. godine. U knjizi su i teo-rijski radovi, u kojima autor ocje-njuje poslijeratna folkloristicka is-trazivanja, zatim rasprave 0 folklo-ru pojedinih poljskih krajeva. teclanak 0 urbanom folkloru, napisan1963. godine.

U drug oj su knjizi, koja ima dvijezasebne cjeline, cIanci 0 narodnimpjesmama, te 0 bajci i predaji.

Prvi dio, nazvan U krugu pjesme,sadrZi dvanaest clanaka koji se pod-jednako doticu poljske, staroruske,ceske, slovacke i jugoslav,enske te-matike. Poljska je tematik.a pred-stavljena dvjema recenzijama idvama enciklopedijskim osvrtima:Svjetovna narodna pjesma i Puckepjesme. Prvi je tekst posvecen zbir-ci Jana Zabczyca iz 17. st., a drugipjesmama putujuCih pJesnika 19. i20. st. Staroruska se tematika raz-matra u pet tekstova i uglavnom jetematski ogranicena. Tri su raspra-ve u stvari polemike s Alexandrom

Briicknerom u povodu njegove mo-nografij.e 0 bilinama, a u dvije sedonose rezultati meduratnih istra-zivanja spjeva Slovo 0 pohodu Igo-rovu. 1z tog prvog kruga za nas jeinteresantan clanak 0 jugoslaven-skoj narodnoj epici u svjetlu stu-dij,a izmedu dva rata, napisan 1934.godine, a uz jugoslavensku usmenupoeziju spominju se i ceska i slo-vacka epika.

U drugom, mnogo opsirnijem di-jelu iste knjige, koji se baVii iskIju-civ.o proznim vrstama, 'radovi susistematizirani u tri manje podgru-pe. U prvoj se nalaze ugIavnom sin-tetski cianci u kojima autor donosistrukturalne i povijesne ana1ize us-mene proze. U nekoliko se clanakaautor bavi sistematiziranjem polj-skih bajki u odnosu prema pozna-tim medunarodnim sustavima kla-sifikacija. Znacajno je sto su najednome mjestu objavljene te ras-prave 0 bajci, nastale izmedu cetr-desetih ,i sezdesetih godina, jer suone bile prete com kapitalne autoro-ve knjige Polska bajka ludowa.

Trecu podgrupu ovog dijela knji-ge cini krug razlicitih eseja i pri-kaza .0 kasupskim, mazurskim, sle-skim, litavskim, njemackim, ruskim,americkim, pa cak i burmanskimbajkama, kao i tekst 0 zbirci 1001noc. Napominjemo da se u ovomkrugu tekstova nalazi i opsirna re-cenzija knjige Maje Boskovic-StulliNarodne pripovijetke, objavljene uediciji »Pet stoljeca hrvatske knji-zevnosti«, 'knjiga 26, u Zagrebu 1963.godine.

Premda je ogranicen na proznevrste, taj dio knjige predstavlja si-l'oku panoramu folkloristickih istra-zivanja u Poljskoj u meduratnom iposlijeratnom razdoblju, a ujedno ivrlo ilustrativno prikazuje razvojfolkloristike kao znanosti.

I u trecoj su knjizi J. Krzyzanow-skog cIanci tematski grupirani udvij.e nejednake skupine. U prvoj,vrlo malenoj, samo su dva teksta(Legenda u knjizevnosti i folklorui Zagonetka i njezina problematika),koj,i istovremeno tematski povezujudrugu i trecu knjigu.

251

prikazi i kritike

U drugom dijelu (0 pitanjima po-sLovi!ca) dvadesetak je paremiolos-kih skica zapocetih jos 1933. godinerecenzljom monografije J. S. By-strona Poljske poslovice. VeCina jet,ih tekstova nastala izmedu 1956. i1970. godine, uglavnom u vezi s in-tenzivnim radom na monumental-DOj knjizi Nova knji:ga poljskih po-slovica, cije je pokretanje iniciraoJ. Krzyzanowski.

J. Krzyzanowski se mnogo bavioparemiologiijom, a njegova je knjigao poslovicama dozivjela mnoga, caki popularna izdanj,a. U Novoj knjizipoljskih poslovica autor odredujeparemiologiju kao posebnu znanst-venu disciplinu i oznacuje joj mje-sto unutar ostalih humanistic~hznanosti. U tim se raspravama au-tor bavi strukturom poslovica, od-reduje njihov odnos prema ostalimvrstama prozne usmene knjizevno-sti, kao sto su bajka i zagonetka,te ,oznacuje njihove funkcije u knji-zevnim djelima. Krzyzanowski pisei 0 razvoju poslovice u Poljskoj utoku pet stoljeca, a u nekoliko skicapredstavlja galeriju znamenitih polj-skih paremiologa (Salomon Rysin-ski, Samuel Adalberg, Henryk Gold-stein, Jan Stanislaw Bystr6n). Ujednom clanku govori i 0 ErazmuRotterdamskom kao tvorcu evrop-ske paremiologije.

Na kraju trece knjige nalaze sevrlo opsirni prilozi koje je pripre-mila Marta Bokszczanfn: popis citi-rane literature, indeks imena, in-stitucija i naslova 'anonimnih djela,indeks geografskih i etnickih nazi-va, indeks imena, indeks pjesama,indeks motiva prica, inde-ks poslo-vica i popis ilustracija. Na krajusvake knjigle nalazi se dvadesetakcrno-bijelih fotografija u izboruHelene Kapelu§.

Sve tri opsirne knjige ukazuju naogromni istrazivacki napor njihovaautora, tog velikog proucavateljapoljske folkloristike. One su ujednoi pregled poljskih folkloristickihdostignuca kojima je on bio auto-rom, inspiratorom, tvorcem i uci-teljem.

Ljiljana Marks

Svod tadzikskogo fol'klora. Tom I. Basnii skazki 0 zivotnyh. Podgotovili Isido'rLevin, Dzalil Rabiev, Mirra Javic. Glav-naja redakcija vostocnoj 1iteratury iz-datel'stva »Nauka«, Moskva 1981, 390str.

Institut za jezik i knjizevnostAkademije z·anosti TadZieke SSRprikupio je bogat fundus rukopisnefolklorne grade tadzickog naroda -kojemu su davni preci bili istocno-,iranski narodi, uz kasnij.e slozeneveze s azijskim i sredozemnim svi-jetom, s Rusijom i zapadnom Ev-ropom. Na temelju te grade zamis-Ijeno je publiciranje monumental-noga korpusa tadzickog folklora, akao njeg.ov prvi svezak pojavila seknjiga 0 hasnama i pricama 0 zivo-tinjama.

Opsezna uvodna studija IsidoraLevina - koji je uz pomoc dvojeu naslovu navedenih suradnika ru-kovodio pripremanjem te publika-cije - obuhvaca zajedno s biblio-grafijom viSe' od sezdeset stranateksta u formatu kvarta i daje, ka-ko je receno u redakcijskom pred-govoru, »enciklopedijski pregledznanstvene literature 0 basnama ipricama 0 zivotinjama (do 1972.god.)«. Uvodna studija saddi devetpoglavlja: Odred.enje predmeta kor-pusa, Opea i posebna teorija vrste,Iz povijestiJ zapisivanja basana, Ge-nerativna teorija, Geografsko-povi-jesne teorije, Filozofija basne, Poe-tologija, Repertoar i korpus; slijediBibliografija.

Od 6557 zapisa tadzickih usmenihproznih tekstova, prema podatku izuvodne studije, 419 ih pripada bas-nama i pricama 0 Zivotinjama; tih419 tekstova analizira se u knjizi izrazlicitih aspekata, a objavljuje se116 tekstova na tadziolmm origin'alui ruskom prijevodu. (Ostali se pri-lozi u knjizi donose samo na rus-kom, dok je naslov knjige na des-nom listu ruski, a na lijevom ta-dzicki).

Raspr,avljajuci 0 pripadnosti vr-sti, autor stavlja teziste na podri-jetlo siZea; ne cine mu se za tajproblem toliko vaznima nacin po-