UNIVERZITET U ZENICIFILOZOFSKI FAKULTETB/H/S JEZIK I KNJIEVNOST

DRUGOST U DRAMAMA AHMEDA MURADBEGOVIA(seminarski rad iz predmeta Bosanskohercegovaka knjievnost izmeu dva svjetska rata)

Mentor: prof.dr. Zilhad Kljuanin Student: Elvis Sojki

Zenica, februar 2015.g.

SADRAJ1.1. Uvod31.2. Odnos prema drugom/Drugom...4 2.2. Odnos prema drugom......................................................................................................5 3.2. Odnos prema Drugom.....................................................................................................71.3. Struktura drame "Pomrina krvi".........................................................................................91.4. Struktura drame "Bijesno pseto"........................................................................................121.5. Zakljuak...151.6. Literatura...16

1.1. UvodTema ovog rada jeste posmatranje drugosti u dramama Ahmeda Muradbegovia, a drugost u knjievnosti najjasnije moemo razmotriti sa gledita postkolonijalne teorije. Ovaj rad e biti koncipiran iz dva dijela. U prvom dijelu ovog rada bit e napravljena distinkcija izmeu dva pojma, na kojima je veim dijelom i zasnovan ovaj rad, to je razlika izmeu drugog, sa malim "d" i Drugog, sa velikm "d", odnosno, kako pojedinac stvara sliku o sebi po ugledu na pojedinca ili u odnosu na drutvo. Naravno, sve to treba istraiti u tri drame Muradbegovia: "Bijesno pseto", "Pomrina krvi" i "Na boijem putu". Drugi dio ovog rada e biti struktura dvije drame "Bjesno pseto" i "Pomrina krvi. Identitet subjekta zasnovan na sloenim relacijama koje on zauzima prema drugima oko sebe, ideja o drugima kao o odrazu u kojem, gledajui druge, moemo vidjeti sebe postala je bitan sastavni dio moderne, odnosnno, postmoderne kritike svijesti. Naime, po uvenim Lacanovim rijeima, "drugi su mjesto s kojeg se pred subjekta postavlja pitanje njegovog postojanja[footnoteRef:2]. ljudi su oduvijek govorili o sebi i o drugima, i pri tome su uvijek uspostavljali istu antitetinu poziciju, u kojoj mi predstavljamo mjeru svih stvari, jer se prema nama odreuje ono to je normalno, uobiajeno i ispravno, dok oni, samim tim to su drugi, zauzimaju mjesto izvan sistema usvojenih normi, jer su drukiji od nas, pa kao takvi predstavljaju odstupanje od normalnog, uobiajenog i ispravnog.Pri tome svaki dio vidi sebe kao normu, a one druge kao odstupanje od norme. A taj stav nije pitanje izbora ve podsvijesti. [2: Jacques Lacan, etiri temeljna pojma psihoanalize, Zagreb, 1986.g, str. 25.]

1.2. Odnos prema drugom/Drugom

Kao to smo napomenuli u uvodu ovog rada moramo napraviti distinkciju izmeu drugog sa malim "d" i Drugog sa velikim "d". Prema Lacanovoj teoriji kada se govori o pojmu Drugog onda se misli na drutvo i pravila koje ono propisuje, a kada se spominje drugo sa malim d misli se na drugog ovjeka u kojem se Ja zrcali. To zapaamo u drami "Bjesno pseto" u odnosu Joke i Petra, kako Petrovo Ja sebe izgrauje u polju Drugog, odnosno drugog. U drami "Pomrina krvi" to posmatramo u liku Ekrembega koji potresen ratnim zbivanjima stvara gradi svoj identitet na temeljima Druog. Ovaj odnos je svakako i u drami "Na boijem putu", a ogleda se u sukobu izmeu novog i starog, odnosno modernog i tradicionalnog.

2.2. Odnos prema drugomZanimljivo je pogledati kako odnos prema drugom funkcionira u "Bijesnome psetu" kada je u pitanju taj in u kojem se dogaa silovanje voljene Dese od strane Petra Stania. Silovanje ene je obiteljsko naslijee, ujedno i jak motiv naturalistike dramaturgije. Petar siluje svoju ljubav kako je to uinio i njegov otac s njegovom majkom. Kada je rije o voljenoj eni kao drugome koja ga vodi do ruba propadanja, ali unato tome Petar Stani izjavljuje za Desu: "Ona je moj raspeti Gospod i ja ne znam drugoga boga osim nje[footnoteRef:3]!" Petar, proet oajem odbaenog mukarca, pribjegava sredstvima privole ponienjem i pritom rauna na duboko ukorijenjeno tumaenje "gubitka asti" ene kao gubitka asti itave plemenske zajednice. [3: Ahmed Muradbegovi, Drame, Bosanska rije, 2009.g., str. 67.]

U ovoj drami Petar poistovjeuje Joku sa samim sobom. Drugi, u ovom sluaju Joka postaje mjesto odakle je subjekt, dakle, Petar govoren, drugi postaje "subjektovo transcendentalno mjesto"[footnoteRef:4]. Petar, prema Lakanu, postaje oznaitelj, Joka oznaeno, odnosno slika Petra, a slika koju Petar vidi u Joki kao svome ogledalu postaje znaenje njega samog. [4: Terry Eagleton, Knjievne teorije, Beograd, str.220.]

Utvara! Utvara! Vrhunac samog mene! Moja slikaMoje ogledalo!...Jer ti si ista kao i ja. Misli mesom, govori mesom[footnoteRef:5] [5: Ahmed Muradbegovi, Drame, Bosanska rije, 2009.g., str. 74.]

Petar se u Joki samoreflektuje. Lakan ovaj pojam definira kao zrcalni obrat ka nama samima, gdje ne samo da postoji drugi od drugoga, nego smo mi sami tako rei zrcalno jedinstvo nas samih i drugoga, odsjaj nas samih u nama samima.

Ovom emom moemo donekle pribliiti kako je Petar Stani izgraivao svoj identitet u odnosu na ostale likove u ovoj drami.U drami "Pomrina krvi" Ekrembeg i njgova ena Lebiba su bili noeni svojim uvjerenjima, nisu poputali jedno drugome, ona je radila suprotno ono to on eli, a i isto tako i Ekrmbeg se vodio svojim principima i uvjerenjima. kada bi ona pokuala da njemu pokae ogorenje i pakost zbog onoga to je on uradio i Ekrembeg bi uzvraao Lebibi na isti nain. Tagedija je na kraju bila neizbjena, Ekrembeg izvrava edomorstvo, "rasprsnuo kao zapaljeni barut" i stiao najzad ispranjen i klonuo u jedinoj jo elji za halalom. I Lebiba da je moda bila popustljivija prema svome muu, on moda i ne bi uradio taj gnusni zloin, jer uvijek jedna strana mora poputati za zajedniko dobro.

U drami "Na boijem putu" kada se beg vraa sa puta, nadajui da e sve zatei onako kako je ostavio, razoaran saznanjem da se njgova kerka udala, on jednostavnon gubi samokontrolu i eli ubiti sve one koji su ga iznevjerili, a svako na prvom mjestu je njgova kerka Lejla koja se udala bez njegovog doputnja. Beg se urazumio onoga trenutka kada je vidio svoga unuka, dakle, ponovo dolazimo do Lakanove terije zrcalnog obrata. Beg vidi sebe u liku svoga unuka.BEG: (s primjesom malog ganua): Unue ...moje... (Uzima dijete od Lejle i gleda u njega dugo, zadivljeno) Da, istina je, istina... Lik mu je sasvim moj... (Blaeno) Moje unue, zar ne? Da, da, da.[footnoteRef:6] [6: Ahmed Muradbegovi, Drame, Bosanska rije, 2009.g., str. 97.]

3.2. Odnos prema DrugomKada govorimo o polju Drugog, vano je spomenuti Freudov mit o Totemu i tabuu. Simbolnom kastracijom, odnosno oevom zabranom incesta nastaje ono to mi danas zovemo savjest, potivanje zakona, drutvenih i vjerskih normi. Mitski in ubistva oca i njegovog jo snanijeg oivljavanja u vidu zakona dovodi do socijalizacije, drutvenog ivota i to je neka vrsta drutvenog pakta. Drutvo je, u pravilu, podreeno konvencijama i normama na kojima poiva. Drugi, kultura i ljudi oko subjekta, jesu jedan lanac oznaitelja koji upravlja svim onim to e subjekta uprisutniti, to je polje tog ivog bia, polje gdje se subjekt ima pojaviti ( Lacan,J.: 1986.) Ako govorimo o Petru Staniu govorimo o ovjeku koji se nalazi u potpunom neskladu sa svijetom koji ga okruuje. Njegovi zahtjevi i sutina njegovog bia ne podlijeu drutvenim normama. Zbog nemogunosti komunikacije on je osuen na samou, odnosno on je otuen od drutva. Petar predstavlja ovjeka koji je izgubljen u drutvu, ovjeka koji nailazi samo na nerazumijevanje istog. Njemu se drutvo gadi, poistovjeuje ga sa retardiranom Jokom:Oh prokleto ovjeanstvo! Kao da se je sva mizerija, sva nitavilost i sva siunost toga bezimenog delepa sabrala u to jadno, glupo i nitavno stvorenjeovjeanstvo!ovjeanstvoPomuene oi, glupa lubanja, bijeli mozak! To je ovjeanstvo! U tim se oima sve oi sjedinile, a u toj lubanji svi se mozgovi utoili![footnoteRef:7] [7: Ahmed Muradbegovi, Drame, Bosanska rije, 2009.g., str.145.]

Mrnja Petra i drutva je obostrana. On ne eli da se povinuje drutvenim normama, a drutvo mu uzvraa tako to ga je izoliralo i svoga kruga, proglasilo nesnosnim i opasnim. Iz naina na koji je Petar proglaen izoliranim, vidimo i sudbinu svih onih kojih su imalo drukiji, koji odudaraju od drutvenih, kulturnih, vjerskihnormi. Oni su marginalizirani, proglaeni udnim, izoliraniili u najgorem sluaju prestaju biti gledani kao ljudi. Takoer, tu je i injenica da se privatnost vie ne smije odravati odvojeno od javne egzistencije i uprkos njoj, sloboda pojedinca i cjeline moe se moda pomiriti putem ope volje to se pojavljuje u obliku ustanova koje se usmjeravaju protiv individualnih potreba ( Marcuse,H.: 1985.). To moemo vidjeti na mjestu gdje komije i roditelji ele silom provesti pravdu kada su saznali da je Desa silovana. Oni krive nju i ele je protiv njene volje udati za Petra jer to tako treba biti.U drami "Pomrina krvi" Lebiba se pokuava emancipovati, odnosno, ne eli da bude tlaena od strane svoga mua, a njena svekrva Kaduna to pokuava objasniti kao utjecaj mode na Lebibu.KADUNA: "Nju je iskvarila moda i nekakva enska ravnopravnost... Ah, sve su to, keri, izmislili nai dumani, da nas ubiju i u naoj kui, kao to su nas i u svijetu ubili. Sve nam je propalo: i ast i imetak i ime, i sve to su nam djedovi ostavili, pa sad nam, eto, hoe i krov nad glavom da razruju.[footnoteRef:8] [8: Ahmed Muradbegovi, Drame, Bosanska rije, 2009.g., str. 178.]

Jasno nam je, i danas, da neki ljudi ne uspijevaju da se prilagode vremenu u kojem ive, ne mogu da shvate ono to novo vrijeme donosi, pa im to stvara probleme u ivotu, a neki, naalost, zavravaju i tragino.U drami "Na boijem putu", realistinog karaktera, pirkazana je borba izmeu staroga i novoga, izmeu starije i mlae generacije, izmeu duhovnog i materijalnog, izmeu Istoka i Zapada. itav taj kompleks sukoba prelama se kroz staru begovsku porodicu koja funkcionira na begovskoj poslunosti svih ukuana ocu, glavi porodice, Omer-begu Idrizoviu. Nasuprot njemu stoji amil-beg Kusturica, koji zastupa kult novog doba , stvara evropske navike i trai sreu na ovom svijetu, dakle, Omer-beg Idrizovi svoj identitet ne eli da mijenja, odnosno i dalje ga gradi prema tradicinalnom nainu ivljenja dok je amil-beg Kusturica zastupnik novih drutvenih i kulturnih prilika. Samim tim dolazi do sukoba genaracija i to je jednostavno prirodno za jedno drutvo kako kae Edward Said "Svako razdoblje i drutvo iznova stvaraju svoju drugost".

1.4. Struktura drame "Pomrina krvi"OSOBE:ZIJAHBEG, plemiKADUNA, njegova enaEKRMBEG, njegov sinLEBIBA, njegova enaASIM njihova djecaLEJLA, njihova djecaESMA, slukinjaOBIKUAI JENIJA osoba iz Lejlinih svatovaII JENIJA osoba iz Lejlinih svatova

Ova drama ima tri ina, prvi in ima sedam prizora, drugi in osam prizora i trei in ima osam prizora.KOMPOZICIJA DRAME:Uvod: Ekrembeg je doao sa ratita. Na ratitu se bio oenio nekom vabicom.Zaplet: Lebiba, ena od Ekrembega ne eli da ga slui. alje kunu pomonicu da mu pomae u onome to mu treba. Lebiba mu govori da ona uopte ne eli da zna za njega, a on joj govori da pripazi na svoje ponaanje jer e je zadesiti neto strano. Ekrembeg obeava svoju kerku udati za naelnika Ibrahimagu koji je mnogo stariji od Lejle. Lejla uopte nije spremna za udaju. To smo mogli zakljuiti iz razgovora Lejlinih bake i djeda, Zijahbega i Kadune. Svatovi dolaze, majka brani tu udaju, Ekrembeg je zakljuava u podrum. Oevom voljom Lejla se udaje za Ibrahimbega. Od tog trenutka Lebiba se brine samo za svoga etverogodinjeg sina Asima. Ekrembeg ga pokuava ubiti, spaava ga njegova majka. Da bi njgova ena bila uz njega Ekrembeg hoe da Asima preda dadilji da se ona brine za njega. Lebiba ga moli da Asim ostane kod njega i u tome uspijeva. Kada su trebali da spavaju zajedno, u trenutku poude, Asim poinje plakati.Vrhunac: Ekrembeg odlazi u sobu i ubija svoga sina. Vraa se, klonuo i slomljen i govori svojoj eni da je ubio svoga sina.Peripetija: Od svoje ene trai halala, da mu oprosti jer je ubio njihovog sina.Rasplet: Zijahbeg i Kaduna tjee Lebibu, a Ekrembegu govore da ide iz njihove kue.Kraj: Ekrembe odlazi.LIKOVI:Ekrembeg: Otac dvoje djece, Lejle i Asima. Na ratitu se eni. Kada je doao ima problema sa porodicom. Asima ne eli ni pogledati. Boluje od postratnog sindroma. Lebiba: Njegova ena, ne eli sluiti svoga mua zbog sramote koju joj je uinio. Stalno mu se suprostavlja i ne eli pasti pod njegovu kontrolu.Zijahbeg i Kaduna: Otac i majka od Ekrema. Razmiljaju vrlo moderno. Pokuavaju da ouvaju porodicu ali im to ne uspijevaDIJALOG: EKREMBEG: Ubio sam dijete!ZIJAHBEG: (zaprepateno) Ubio dijete?KADUNA: (vrisne): Majka mi moja! Kako...?ZIJAHBEG: Nesretnie, ta si uradio!MONOLOG:ZIJAHBEG: Je l' to konac svijeta, pa da su se ljudi ovako izopaili? Zar se moe ovjek u tako malo vremena prtvoriti u toliku zvijer. Ni etiri godine gotovo nisu prole, a sve se tumbe okrenulo...DIDASKALIJE: Dio teksta koji se obino nalazi u zagradama a slui za vizuelno akustiki aspekat radnje. Takoer slui kako bi se to vjernije prikazala drama i to manje se odstupalo od prvobitne zamisli samog autora drame. TEMA: edomorstvo oca koji ubija svoga sina.IDEJA: U braku neko mora poputati, samo tako porodica moe uspjeti.

1.5. Struktura drame "Bijesno pseto"

OSOBE:To je pomoni tekst koji olakava itanje ili scensko usvajanje. On je nuan itaocu, glumcima, teatru, gledaocu.PETAR STANI STAVRO, bogataMILADIN, njegov sinDESA, njegova, tek vjenana, enaIKA PERO, njezin otacJELA, njezina matiJOKSIM, staracSTANA, njegova enaJOKA, idiotkinja, njihova kiDrama u est slika

KOMPOZICIJA DRAME:

Uvod: Opisuje dvorite, kuu i Petra ispred kueZaplet: Razgovara sa ocem koji je mislio da je mrtav. Govori mu da mu se zarunica Desa udala za Miladina. Petar eli da se osveti. Sree se sa Stavrom, Miladinovim ocem, govori da je Desa njegova svaaju se. Takoer, uvodi lik Joke. Poinje proslava povodom zaruka. Petar sree pomajku kojoj govori da je nesretan i da su svi ljudi osim njegove porodice loi. Petar dolazi na zabavu i ubija Miladina. Odlazi u zatvor na etiri godine.Kulminacija: Petar je postao lud, uporeuje sebe sa premeenom Jokom, siluje DesuPeripetija: roditelji ele nasilu udati Desu za Petra. On je prihvata, ali je nakon svae tjera.Rasplet: hvata ga ludilo, poinje kidati sam sebeKraj: Odvodi Joku sa sobom

DIJALOG: Prema Volkentajnu, dramski dijalog se konstruie kao smjenjivanje voljnih napora i protivnapora, odnosno kao ispitivanje- skrivanje, izbjegavanje odgovora, odgovor ili ustupak tuoj volji, i kao prinuivanje, odnosno otpor, pokuaj skretanja panje na drugu stranu ili ustupak...zatim, napad, udarac, protivudarac. Dijalog je osnovni oblik u kojem se razvija dramska radnja.JOKSIM: Ko je to ?PETAR: Ja.JOKSIM: Oh Boe!PETAR: Ne boj se! Neu ti nita!MONOLOG:Monolog je produeni govor jedne linosti. Monolog u drami ima dvije osnovne funkcije: prvo da jedna linost izrazi svoja osjeanja i svoje tenje ili da jedna linost izvijesti o onome to se dogodilo. PETAR (SAM)PETAR (dotri iz mraka): Vidio sam ih! Vidio! Ljubili su se, grlili...Ostavljen sam! Osramoen!...Izigran!...DIDASKALIJE:Pojavljuje se kao organski momenat dramskog djela (Volkentajn,V.:1966.). Ona:1. Pokazuje kome je upuena replika2. Pokazuje spoljnu, fiziku radnju, ponekad praenu replikom, a ponekad utanjem3. Pokazuje dinamiki karakter replike4. Instrukcije koje ukazuju na dogaaje koje spolja upadaju u dramsku borbu i utiu na njen razvoj ( npr. munja, pucanj )5. Dekoracije

1. STAVRO (mladencima): Vratite goste! Zovite svirae!2. STANA (zakri mu put): Petre... PETAR: Ne prilazi mi! Mrak mi je pred oima!...3. PETAR ( skoi sa stolice ): Ti1...Oh, ti!...4. SVI: U kolo! U kolo! ( Igraju. Prvi strani grom udari u blizini kue. Sve uas zastane. Pauza.)5. ETVRTA SLIKA ...Sa svih strana kose stepenice, iz gornjih dijelova mjesta. Kue, s nagnutim krovovima.TEMA: Osveta koju vodi nagonIDEJA: Svi mi nekada mislimo krvlju, a rjeavamo probleme miicama.

1.5. ZakljuakU ovom seminarskom radu analizirali smo glavne likove iz tri drame Ahmeda Muradbegovia: Bijesno pseto", "Pomrina krvi" i "Na boijem putu", odnosno analizirali smo to kako su oni gradili svoj identitet u odnosu na pojedinca i u odnosu na drutvo. Analizirali smo njihova psihika stanja, njihove nagone. Kada uemo duboko u svijest ovih likova, kada ispitamo njihov odnos prema nekim likovima, ali i odnos drutva i pojedinca prema njima, ne znamo na kraju da li da ih alimo ili da ih osuujemo. Znamo da se tragedija dogodi iz principa, nekada iz osvete, a nekada ni sami ne znamo zato su to uradili. Odreujui strukturu drame moemo zapaziti da je neke kompozicine elemente drame veoma teko odrediti i jasno razgraniiti.

1.6. Literatura

1. Ahmed Muradbegovi, Drame, Bosanska rije, 2009.g.2. Jacques Lacan, etiri temeljna pojma psihoanalize, Zagreb, 1986.g3. Terry Eagleton, Knjievne teorije, Beograd4. Lei, Z., Kapidi-Osmanagi, H., Katni-Bakari, M., Kulenovi, T.; Suvremena tumaenja knjievnosti I knjievnokritiko naslijee xx stoljea, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2006

15