Joseph HellerKvaka 22

Mojoj majci i Shirley, i mojoj djeci, Erici i Tedu

Preveo: Zlatko Crnković

Vojnički strogo rečeno: Kvaka 22 je satirični, tragikomični proturatniroman, objavljen u vrijeme Vijetnamskog rata, ubrzo kultni statusmeđu slobodoumnim čitateljstvom u SAD-u, da bi kasnije prigrlilašira publika širom svijeta. Tako je priča o Yossarianu, članu posadebombardera koji se na sve mile načine pokušava usloboditi obaveze(obveze?) letenja, u kratko vrijeme dosegnula višemilijunskunakladu. Do danas je to najčitaniji američki roman o Drugomsvjetskom ratu, a naslov Kvaka 22 postao je i ostao, općeprihvaćeniizraz za frustrirajuće bezizlaznu situaciju......

U ČEMU JE KVAKA?

Godine 1961. New York Times je imao osam stupaca na svakojstranici. Ali. studenoga iste godine, svega jedan dan nakonslužbenog objavljivanja Kvake 22, na stranici recenzija novih izdanjaotisnut je neuobičajeni oglas od vrha do dna, širok pet stupaca.Postignut je začudan vizualni efekt. Recenzija knjige jednog drugogpisca potisnuta je na stranu, kao i križaljka i sve ostalo. U dnu oglasapisalo je: »U ČEMU JE KVAKA?« A na vrhu se ocrtavala silueta likaiz stripa, junaka u uniformi koji bježi, s paničnim izrazom lica, gledajući iskosa na nekakvu nevidljivu opasnost.Bio je to plaćeni oglas za Kvaku 22. Isprepletene s tekstom bile su

pohvale koje je o knjizi izrekao dvadeset i jedan pojedinac iliinstitucija sa stanovitim društvenim ugledom, mahom vezani uzknjiževnost i nakladništvo, koji su dobili roman na uvid prije njegovaobjelodanjivanja pa su ga već recenzirali ili se povoljno izrazili onjemu.Nekoliko dana nakon izlaska knjige objavio je u časopisu Nation

recenziju o njoj. Nelson Algren (klijent moje literarne agentice kojaga je nagovorila da je pročita), koji je ustvrdio da je Kvaka 22»najbolji roman koji se igdje pojavio posljednjih nekoliko godina«.Isto je tako knjigu preporučio i Studs Terkel u recenziji objavljenoj udnevnim novinama u Chicagu.Toliko pažnje posvećene djelu koje se netom bilo pojavilo na tržištu

bijaše dobrim dijelom zasluga marne poduzetnosti i oduševljenostiknjigom moje literarne agentice Candide Donadio, i mog urednikaRoberta Gottlieba, pa sad koristim priliku da ovo novo izdanjeposvetim njima, kolegama i saveznicima od neprocjenjive vrijednostiu otkrivanju talenata.Times nije objavio recenziju knjige nakon njena izlaska, ali ju je u

Herald Tribuneu recenzirao Maurice Dolbier, koji je ustvrdio da je to»fantastičan, ganutljiv, potresan, urnebesan, lud, zabavan i gigantskitobogan od knjige«.Činjenica da je rečenzent Herald Tribunea uopće pisao o tom

ratnom romanu iz pera nepoznatog autora bijaše gotovo isključivo

plod stjecaja sretnih okolnosti. Mnogo poznatiji od mene, S. J.Perelman, s kojim je g. Dolbier nedavno bio napravio intervju,objavio je baš nekako u to vrijeme također knjigu, koju je izdao mojnakladnik »Simon &Schuster«, a urednik mu je bio moj urednik BobGottlieb. Odgovarajući na pitanje koje mu je postavio Dolbier, o tomešto trenutno čita, g. Perelman je odgovorio da je upravo zaokupljenčitanjem romana koji mu je preporučio njegov urednik, romana kojise zove Kvaka 22. G. Dolbier mi je poslije priznao da je, kad sevratio u uredništvo, zatekao moj roman na hrpi knjiga koje je odložiona stranu, jer je zaključio da neće imati vremena da ih pročita i pišeo njima. Da nije bilo Gottlieba, ne bi bilo ni Perelmana, a da nije biloPerelmana, ne bi bilo ni Dolbierove recenzije.A da nije bilo Dolbiera, ne bi možda bilo ni Timesa. Dva tjedna

kasnije, vjerojatno samo zbog g. Dolbiera, moju je knjigu u Timesupovoljno prikazao njihov stalni recenzent Orville Prescott, koji jeujedno prognozirao da to djelo neće nikad zaboraviti oni koji gauzmu u ruke, i nazvao ga »sjajnim ostvarenjem koje će ogorčiti istotoliko čitatelja koliko će i druge oduševiti«.Sve je ostalo, moglo bi se reći, povijest, ali povijest koja se može i

pogrešno shvatili, taj roman u tvrdom uvezu nije osvojio nijednuknjiževnu nagradu i nije se našao ni na jednoj top-listi bestselera.I, kao što je g. Prescott dobro predvidio, na gotovo svaki pozitivni

prikaz slijedio je bar jedan negativni. Osvrćući se na taj roman nakon25 godina, John Aldridge, po mom mišljenju najpronicaviji inajustrajniji komentator zbivanja u američkoj književnosti uposljednjih nekoliko desetljeća, pohvalio je Roberta Brusteina zanjegov iz vanredno inteligentni prikaz objavljen u časopisu NewRepublic, jer je sadržavao »bitne argumente kojima potonji kritičarinisu mogli gotovo ništa dodati«. G. Aldridge je isto tako ustvrdio dasu mnogi od prvih čitatelja Kvake 22 »zavoljeli tu knjigu iz istih onihrazloga zbog kojih su je drugi zamrzili«.Osporavanja su često bila vrlo žučljiva. U Sunday Timesu, u bilješci

pri samom kraju tih novina, koja je bila toliko neupadljiva da su jemogli zapaziti jedino oni koji su je očekivali, recenzent romansijerkoji je slučajno također bio klijent moje agentice Candide zaključio jeda »taj roman teško diše zbog nedostatka vještine i tanko ćutnosti«,da je »pun ponavljanja i monotonije«, da »nije uspio«, da je

»emocionalna papazjanija« i da uopće nije roman. A recenzentuglednoga New Yorkera, član uredništva koji obično piše o jazzu,nepovoljno je ocijenio knjigu uspoređujući je s romanom MitchellaGoodmana što se zbiva u sličnim prilikama, i zaključio da bi semoglo reći da »Kvaka 22 nije ni napisana nego da ju je autorurlanjem istresao iz sebe na papir«. »Ostao je tek krš od neslanihšala«, a Heller se »na kraju valja u vlastitu smijehu i naposljetku seutaplja u njemu«. (Dok ovo prenosim, u napasti sam da se utopim usmijehu.) Ne sjećam se da je moj roman uvršten u onih nekolikostotina knjiga koje je Times te godine preporučio čitaocima da ihkupe za Božić, pa ni u one druge stotine knjiga izabranih u proljećeza ljetno čitanje.Ali negdje potkraj ljeta 1962. Raymond Walters, na stranici top -lista

bestselera u Sunday Timesu, gdje je u to vrijeme vodio kolumnu Svei sva o knjigama, izvijestio je čitatelje da ljubitelji knjiga s alternativnekulturne scene u New Yorku najviše govore o Kvaki 22. Iako je tajroman vjerojatno bio najreklamiranija knjiga te godine, još su jeuvijek čitali samo »alternativni ljubitelji knjiga.«Nedugo zatim Newsweek je donio otprilike istu takvu vijest u tekstu

tiskanom na više od širine jedne stranice. A potkraj ljeta su mepozvali na prvi moj intervju na televiziji. Bilo je to u emisiji Today kojaje u to doba bila zapravo zabavna emisija. Voditelj je tada bio JohnChancellor, koji se nedavno bio vratio s mjesta dopisnika iz Kremlja iprihvatio je voditeljsku ulogu pod uvjetom da razgovara samo sljudima koje sam izabere.Nakon te emisije, u kafiću nedaleko od TV studija, gdje sam počeo

piti martinije u ranije doba dana nego ikad u životu, on mi je uručiosvežanj naljepnica koje je dao sam izraditi. Na naljepnicama jepisalo: YOSSARIAN JE ŽIV. I priznao mi je da potajno lijepi tenaljepnice po zidovima u hodnicima i u WC-ima za službeno osobljeu zgradi TV kompanije NBC.Tada je došao mjesec rujan i džepno izdanje, a s njim napokon i

širenje popularnosti, što je čini se, usprkos temeljitim pripremama ismišljenoj propagandnoj kampanji, iznenadilo nakladnika džepnogizdanja »Della«. Reklo bi se da tamošnji službenici nisu moglipovjerovati broju prodanih primjeraka i da nisu vjerovali da će ikadmoći zadovoljiti potražnju.

Nakladnici džepnih izdanja tiskaju knjige u stotinama tisućaprimjeraka. Nakon početne naklade od 300.000, od rujna do krajagodine pet puta su ponovili tu nakladu, po dva puta u listopadu iprosincu, a do kraja 1963 tiskali su 11 izdanja. U Engleskoj je, podvodstvom agilnog mladog urednika Toma Maschlera, od samapočetka bilo tako. Top-liste bestselera bile su tada nešto novo i upovojima, ali Kvaka 22 uskoro je izbila i tu na čelo.Za mene osobno povijest Kvake 22 počinje već 1953. godine, kad

sam je počeo pisati. Tada sam bio zaposlen kao tekstopisac u jednojmaloj reklamnoj agenciji u New Yorku, nakon što sam dvije godinepredavao pisanje slobodnih sastavaka na Sveučilištu državePennsylvanije, koje je tada bilo još koledž. Vrlo rano, osjećajućitjeskobnu potrebu za pozitivnim mišljenjem i ohrabrenjem, razaslaosam uvodno poglavlje literarnim agentima do kojih sam uspio doćinakon objavljivanja nekoliko kratkih priča u časopisima Esquireu iAtlanticu. Iako sami agenti nisu bili impresionirani mojom ponudom,bila je impresionirana jedna mlada pomoćnica među njima, gđaCandida Donadio, koja me zamolila za dopuštenje da ponudi topoglavlje nekim časopisima koji su redovito objavljivali izvatke izromana »u fazi nastajanja«.Godine 1955. to se poglavlje pojavilo u broširanom tromjesečniku

New World Writing (antologiji u kojoj je, pod pseudonimom,objelodanjen i ulomak iz jednog drugog romana koji je također bio »ufazi nastajanja« -Na putu Jacka Kerouaca). Dobio sam nekolikočestitaka od urednika uglednih izdavačkih kuća koji su se zanimaliza moj rad, pa sam bio ohrabren da nastavim pisati djelo o kojemsam napokon realno procijenio da ću ga pisati mnogo godina duljenego što sam u prvi mah računao.Godine 1957, kad sam imao 270 otipkanih stranica, zaposlio sam

se u časopisu Time, gdje sam obdan sastavljao reklamne porukekad nisam kriomice bilježio misli što su mi padale na pamet u vezi sromanom koji sam navečer pisao kod kuće. Dotle je Candida Donadio otvorila vlastitu literarnu agenciju u kojoj je okupila vrlo ugled neameričke pisce. Složio sam se s njom da ponudimo nedovršenirukopis nekim nakladnicima, najviše radi toga da dobijemo kakvu-takvu predodžbu o mogućnosti da se objelodani roman do kojegnam je oboma bilo mnogo stalo. Njezinu je pozornost privukao jedan

mladi urednik kojeg je upoznala kod »Simona &Schustera«, i zakojeg je vjerovala da bi mogao biti prijemljiviji za inovacije u literaturiod većine ostalih urednika. Taj se urednik zvao Robert Gottlieb iCandida je imala pravo.Dok je Gottlieb čitao te moje stranice, ja sam od darežljivog

časopisa Time dobio četverotjedni odmor pa sam iznova prepisao teiste stranice. Zatim sam se sastao na ručku s Gottliebom, koji jenajviše želio procijeniti moju narav i utvrditi koliko ću biti fleksibilankao autor s kojim će eventualno surađivati. Nakon što sam ga nekovrijeme slušao kako mi obzirno iznosi neke općenite primjedbe otome što bi možda trebalo izmijeniti u tekstu, ja sam mu uručio novuverziju svoga rukopisa i ponosno ustvrdio da sam gotovo sve tenjegove primjedbe uzeo u obzir.Gottlieb me iznenadio svojom bojazni da bih mogao imati nešto

protiv toga da surađujem s nekim tko je tako mlad kao on, njemu jetada, mislim, bilo 26 godina, a meni 34. Još sam se više iznenadiokad sam poslije od njega doznao da su i on i njegova najbližasuradnica kod »Simona &Schustera«, Nina Bourne, bili u prvi mahzaplašeni nekakvim mojim nepovjerljivim držanjem, kojeg ja uopće nisam bio svjestan. Otada nisam više bio nepovjerljiv prema njemu, ane bih rekao ni da je Gottlieb, koji je poslije postao ravnateljizdavačke kuće »Alfred A. Knopf«, a potom i glavni urednik časopisaNew Yorker, ikad nakon toga bio od ikoga zaplašen.Ono što mi je još ostalo u najljepšem sjećanju kod njega jest to što

nije zatražio od mene nikakav plan daljnjeg toka radnje, niti je čaknabacio pitanje u kojem će se smjeru razvijati ona trećina romanakoju je on do tada bio pročitao. U ugovoru koji smo potpisali bilo jepredviđeno da dobijem akontaciju od 1500 dolara, od čega polovicunakon potpisivanja ugovora, što meni tada nije bilo potrebno, adrugu polovicu nakon predaje i prihvaćanja rukopisa.Ja sam mu vjerojatno bio prvi romanopisac s kojim je on imao

posla, ali ne i prvi kojem je objavio roman, jer su u one tri godinekoliko je meni još trebalo da dovršim rukopis dolazili k njemu drugipisci s dovršenim rukopisima. Vjerojatno sam bio i prvi Candidinklijent. Oboje su bili toliko oduševljeni krajnjim uspjehom Kvake 22koliko i ja, i svi troje se uvijek rado prisjećamo kako smo sve toproživljavali.

Dne 28. veljače 1962. novinar Richard Starnes objavio jehvalospjev knjizi u svojoj kolumni u listu New York World-Telegramu,a počeo je ovim riječima: »Yossarian će, mislim, još vrlo dugoživjeti«.Taj je njegov panegirik bio neočekivan jer je g. Starnes bio vrlo

trezven i ozbiljan novinar koji je najviše pisao o politici, a WorldTelegram općenito se smatrao konzervativnim glasilom.Ja sam do dana današnjega ostao zahvalan g. Starnesu na

njegovoj bezrezervnoj i netraženoj pohvali, i blagoslivljem ga zbogtočnosti njegove prognoze. Yossarian je doista dugo poživio. Mnogisu od onih koji su spomenuli u toj prvoj reklamnoj kampanji pomrli, avećina nas ostalih sprema se da pođemo za njima.Yossarian je na kraju romana ostao živ. Nakon snimljenog filma,

čak i onima koji su pomno pročitali roman ostala je u trajnomsjećanju ona posljednja scena u kojoj Yossarian vesla prema slobodiu žutom, napuhanom čamcu za spasavanje. U knjizi nije doguraotako daleko, ali nije ni zarobljen niti je poginuo. Na kraju nastavkaromana koji sam upravo završio i koji se zove Fajrunt (na ovitkuameričkog izdanja bit će opet onaj isti junak iz stripa koji bježi, samosad s poslovnim šeširom na glavi i sa štapom u ruci), on je još uvijekživ. Četrdeset je godina stariji ali je još tu.»Svi mi moramo otići«, podsjeća ga u romanu njegov prijatelj

liječnik. »Svi odreda.« Ipak, ako ikad napišem još jedan nastavak,Yossarian će i na njegovu kraju ostati živ.Moram priznati da će Yossarian, kojem je sada sedamdeseta na

leđima, morati također jednom preminuti. Ipak, nikad neće pasti odmoje ruke.

JOSEPH HELLER, 1994.East Hampton, New York

1. TEKSAŠANIN

Bijaše to ljubav na prvi pogled.Kad je prvi put vidio kapelana, Yossarian se ludo zaljubio u njega.Yossarian je bio u bolnici zbog boli u jetri, i malo je nedostajalo da

dobije žuticu. Liječnici su bili u nedoumici zbog činjenice što to ipaknije bila žutica. Da je nastupila žutica, mogli bi ga liječiti. Da nijenastupila žutica i da je bol prestala, mogli bi ga otpustiti. Ali ih jezbunjivalo baš to što je neprestano samo malo nedostajalo da dobiježuticu.Obilazila su ga svako jutro tri žustra i ozbiljna čovjeka živih usta i

neživih očiju, u pratnji žustre i ozbiljne sestre Duckett, jedne ododjelnih bolničarki koje nisu voljele Yossariana. Čitali sutemperaturnu listu na dnu kreveta i nestrpljivo se raspitivali za bol.Kao da su se ljutili kad bi im rekao da je bol potpuno ista.- Još uvijek bez stolice? - pitao ga je punašni pukovnik.Kad bi Yossarian zavrtio glavom, liječnici bi se zgledali.- Dajte mu još jednu pilulu!Sestra bi zabilježila da Yossarianu treba dati još jednu pilulu, pa bi

njih četvero odlazilo do susjednog kreveta. Ni jedna bolničarka nijevoljela Yossariana. Zapravo je bol u jetri uminula, ali je Yossarianšutio, a liječnici nisu ništa sumnjali. Samo su sumnjali da je imaostolicu a da nije nikome rekao.Yossarian je imao u bolnici sve što je želio. Hrana nije bila loša, a

jelo su mu donosili u krevet. Dobivao je dvostruke porcije svježegmesa, a za najveće vrućine poslije podne posluživali su njega iostale rashlađenim voćnim sokovima i rashlađenom čokoladom umlijeku. Osim liječnika i bolničarki, nitko ga uop će nije uznemirivao.Kratko vrijeme prije podne morao je cenzurirati pisma, ali je poslijetoga mogao svaki dan leškariti čiste savjesti. Bilo mu je lijepo ubolnici, a mogao je ostati koliko je htio, jer mu je temperatura uvijekiznosila 38,3°. Bilo mu je čak ljepše nego Dunbaru koji je moraopadati na glavu da bi mu donosili jelo u krevet.Pošto je odlučio da provede ostatak rata u bolnici, Yossarian je

napisao pisma svim znancima i javio im da je u bolnici, ali nikom nije

spomenuo zašto. Jednog mu je dana pala na um još bolja ideja.Napisao je svim znancima da kreće na veoma opasan zadatak.»Tražili su dobrovoljce. Veoma je opasno, ali netko to mora učiniti.

Javit ću vam se čim se vratim.«I od tada se nije nikome više javljao.Svi bolesni oficiri na odjelu morali su cenzurirati pisma podoficirima

i vojnicima koji su ležali na njihovu odjelu. Bio je to dosadan posao iYossarian se razočarao kad je uvidio da je život podoficira i vojnikatek malko zanimljiviji od života oficira. Nakon prvog dana nije višeuopće bio radoznao. Izmišljao je igre ne bi li se razonodio. Jednog jedana objavio smrt svim pridjevima i prilozima, i u svim je pismimakoja su mu prošla kroz ruke izbacio svaki pridjev i svaki prilog.Sutradan je navijestio rat članovima. Mnogo je viši stupanjstvaralaštva dosegao idućeg dana, kad je u pismima precrtao sveosim članova. Držao je da je tako izazvao dinamičnije intralinearnenapetosti i da su gotovo sve poruke postale kudikamo univerzalnije.Ubrzo je počeo izbacivati pozdrave i potpise, a u tekst nije dirao. Ujednom je pismu precrtao sve osim naslova »Draga Mary«, a na dnuje pripisao: »Tragično čeznem za tobom. A. T. Tappman, kapelanArmije Sjedinjenih Država.« A. T. Tappman je bio kapelan njihovaaviopuka.Kad je iscrpao sve mogućnosti u pismima, okomio se na imena i

adrese na omotnicama brišući čitave ulice i kućne brojeve iponištavajući čitave metropole nehajnim pokretima ruke, kao da jesam Bog. Kvaka 22 zahtijevala je da na svakom cenzuriranom pismupiše ime oficira-cenzora. Većinu pisama nije ni čitao. Na ona koja jepročitao napisao je »Washington Irving«. Kad mu je to dodijalo,pisao je »Irving Washington«. Cenzuriranje omotnica imalo jeozbiljne posljedice, izazvalo je val zabrinutosti među nekimosjetljivim višim oficirima koji su uputili jednog vojnog istražiteljanatrag, na odjel, kao pacijenta. Svi su znali da je on vojni istražitelj,jer se neprestano raspitivao o nekom oficiru Irvingu ili Washingtonu ijer nakon prvog dana nije više htio cenzurirati pisma. Smatrao je dasu odviše dosadna.To je bio dobar odjel, jedan od najboljih na kojem su on i Dunbar

ikad bili. S njima je bio dvadeset četverogodišnji kapetan, pilot-lovac,rijetkih zlaćanih brkova, koji je usred zime bio oboren nad

Jadranskim morem a da se nije čak ni prehladio. Sad je bilo ljeto ikapetan nije bio oboren, ali je tvrdio da ima gripu. U krevetu desnood Yossariana još je ležao zaljubljenički na trbuhu iznenađenikapetan s malarijom u krvi i ugrizom komarca u dupetu. NasuprotYossarianu ležao je Dunbar, a do njega artiljerijski kapetan s kojim jeYossarian prestao igrati šah. Kapetan je bio dobar šahist i partije suuvijek bile zanimljive. Yossarian je prestao igrati šah s njim zato štosu partije bile toliko zanimljive da su bile blesave. Zatim je tu bio onajobrazovani Teksašanin iz Teksasa, koji je izgledao kao da je snimljenu tehnikoloru i koji je držao, kao rodoljub, da bi imućnim ljudima,pristojnom svijetu, trebalo dati više glasova nego ništarijama,kurvama, kriminalcima, degenericima, ateistima i nepristojnomsvijetu, ljudima bez imutka.Yossarian je upravo razbijao ritmove u pismima kad su dovezli

Teksašanina. Bio je to još jedan miran, vruć, bezbrižan dan. Žega senalegla na krov, zagušljiva i teška. Dunbar je opet ležao nepomičnona leđima buljeći u strop kao lutka. Trudio se iz petnih žila da produžisvoj životni vijek. Činio je to njegujući dosadu. Dunbar se toliko trudioda produži svoj vijek da je Yossarian mislio da je umro. Teksašaninasu metnuli u krevet usred sobe, i ubrzo im je on počeo izlagati svojenazore.Dunbar se munjevito uspravio u krevetu.- Tako je - uzviknuo je uzbuđeno. - Nešto je nedostajalo ... sve sam

vrijeme znao da nešto nedostaje ... a sad znam šta. - On se lupišakom o dlan. - Nema patriotizma - objavi.- Imaš pravo - uzviknu i Yossarian. - Imaš pravo, imaš pravo, imaš

pravo. Hrenovke, brooklynski »vragolani«. Mamina pita od jabuka.To je ono za što se svi bore. Ali tko se bori za pristojan svijet? Tko sebori da pristojan svijet dobije više glasova? Nema patriotizma, pa toti je! A ni matriotizma.Zastavnik koji je ležao lijevo od Yossariana ostao je ravnodušan.- Kome je stalo do tih govnarija? - pripita umorno i okrenu se na

drugu stranu da spava.Pokazalo se da je Teksašanin dobro ćudan, plemenit i simpatičan.

Nakon tri dana nitko ga više nije trpio. Ljude su podilazili srsi uzškakljiva leđa od ozlojeđenosti i svi su bježali od njega, svi osimvojnika u bijelom koji nije mogao birati. Vojnik u bijelom bio je

obložen od glave do pete gipsom i gazom. Imao je dvije nepokretnenoge i dvije nepokretne ruke. Prokrijumčarili su ga u sobu noću, iljudi nisu imali pojma da je među njima sve dok se nisu ujutroprobudlli i ugledali dvije čudne noge dignute iz kukova, i dvije čudne,oko mito ukotvljene ruke, a sva su mu četiri uda bila čudno vezana uzraku olovnim utezima što su zlokobno visila nad njim i nikad se nisumicala. Ušiveni u zavoje iznad obiju podlaktica, bijahu patentnizatvarači na koje su ga hranili prozirnom tekućinom iz prozimestaklenke.Bešumna pocinčana cijev dizala se iz veziva na njegovim

slabinama, a na nju se nadovezivala tanka gumena cjevčica koja muje odvodila iz bubrega nečist, što je neprekidno kapala u prozirnu,začepljenu staklenku na podu. Kad je staklenka na podu bila puna,staklenka iz koje su ga hranili na podlakticu bila je prazna, pa bi ihnaprosto brže-bolje promijenili tako da je tekućina opet mogla kapatiu njega. Jedino što su ikad vidjeli od vojnika u bijelom bila jepohabana crna rupa više usta.Vojnik u bijelom ležao je do Teksašanina, pa je Teksašanin sjedio

na svom krevetu i pričao mu cijelo prijepodne i poslijepodne i cijeluvečer otežući riječi ugodno i simpatično. Teksašanina nije nimalosmetalo što mu onaj uop će ne odgovara. Temperaturu su im mjerilidva puta na dan. Rano izjutra i kasno poslije podne dolazila je sestraCramer sa staklenkom punom toplomjera i obilazila najprije jednustranu sobe, pa onda drugu, dajući svakom bolesniku po toplomjer.Vojniku u bijelom turala je toplomjer u rupu više usta i ostavljala gada visi u njoj. Kad bi se vratila do čovjeka u prvom krevetu, uzela bimu toplomjer i ubilježila temperaturu, pa bi otišla do susjednogkreveta i tako opet obišla cijelu sobu. Jednog poslijepodneva, poštoje obišla prvi put sobu i došla po drugi put do vojnika u bijelom,pogledala mu je toplomjer i ustanovila da je mrtav.- Ubojica - reče Dunbar tiho.Teksašanin ga pogleda smješkajući se nesigurno.- Koljač - reče Yossarian.- Šta to govorite, momci? - upita ih Teksašanin nervozno.- Ti si ga ubio - reče Dunbar.- Ti si ga dotukao - reče Yossarian.Teksašanin ustuknu.

- Vi ste ludi, momci. Nisam ga ni dirnuo.- Ubio si ga - reče Dunbar.- Ja sam čuo kako si ga dotukao - reče Yossarian.- Ubio si ga zato što je bio Crnac - reče Dunbar.- Vi ste ludi, momci - uzviknu Teksašanin. - Crnce ne puštaju

ovamo. Imaju poseban odjel za Crnce.- Narednik ga je prokrijumčario - reče Dunbar.- Narednik komunist - reče Yossarian.- I ti si to znao.Zastavnik je ostao ravnodušan na svu ovu nezgodu s vojnikom u

bijelom. Zastavnik je ostajao ravnodušan na sve i nikad nije ništagovorio, osim da izrazi ozlojeđenost.Dan prije nego što se Yossarian upoznao s kapelanom,

eksplodirala je peć u blagovaonici i zapalio se jedan kraj kuhinje.Silna je jara zahvatila sve. Čak su na Yossarianovu odjelu, gotovosto metara dalje, čuli kako vatra bukti i kako drvo u plamenu oštropucketa. Dim je sukljao pored narančasto obojenih prozora. Zapetnaestak minuta stigla su s aerodroma vatrogasna kola da gasepožar. Pola sata vodila se žestoka borba. Tada su vatrogasci počelisuzbijati vatru.Iznenada se razlegla jednolična poznata tutnjava bombardera koji

su se vraćali sa zadatka, pa su vatrogasci morali smotati svojegumene cijevi i pohitati na aerodrom da budu na mjestu ako se kojiavion pri slijetanju ošteti i zapali. Avioni su sretno sletjeli. Čim je iposljednji sletio, vatrogasci su okrenuli kola i pojurili opet uzbrdo danastave borbu s vatrom u bolnici. Kad su stigli, vatre nije više bilo.Jenjala je sama od sebe i posve se ugasila ne ostavivši ni jednežeravice za sobom, pa razočaranim vatrogascima nije ostalo ništadrugo nego da piju mlaku kavu i vrzmaju se po bolnici napastujućibolničarke.Kapelan je stigao sutradan nakon požara. Yossarian je upravo

izbacivao iz pisama sve osim romantičnih riječi kad je kapelan sjeona stolac između kreveta i upitao ga kako se osjeća. Sjeo je malo postrani tako da mu je Yossarian od oznaka vidio samo kapetanskepruge na ovratniku košulje. Yossarian nije imao pojma tko je to,samo je predmnijevao da je, ili opet neki liječnik, ili opet neki luđak.

- Pa, prilično dobro - odgovorio je. - Malo me boli jetra i čini mi seda mi stolica nije baš redovita, ali, sve u svemu, moram priznati dase osjećam prilično dobro.- To je dobro - reče kapelan.- Jest - reče Yossarian. - Jest, to je dobro.- Htio sam doći prije - reče kapelan - ali mi zbilja nije bilo dobro.- To ne valja - reče Yossarian.- Imao sam samo hunjavicu - doda brzo kapelan.- Ja imam temperaturu 38 sa 3 - doda Yossarian isto tako brzo.- To ne valja - reče kapelan.- Ne - reče Yossarian - ne, to ne valja.Kapelan se promeškolji.- Mogu li vam kako pomoći? - upita ga nakon nekog vremena.- Ne, ne možete - uzdahnu Yossarian. - Doktori, mislim, čine sve što

je u ljudskoj moći.- Ne, ne, nisam to mislio. - Kapelan je malko pocrvenio. - Mislio

sam na cigarete ... ili knjige ... ili ... igračke.- Ne, ne - reče Yossarian. - Hvala vam. Imam ovdje valjda sve što

mi treba ... sve osim zdravlja.- Šteta.- Jest - reče Yossarian - šteta.Kapelan se opet promeškolji. Pogleda nekoliko puta lijevo, pa

desno, zatim se zagleda u strop, pa onda u pod. Duboko udahnu.- Pozdravlja vas poručnik Nately - reče. Yossarianu je bilo žao što

imaju zajedničkog prijatelja. Činilo se da ipak postoji osnova zavođenje razgovora.- Vi poznajete poručnika Natelyja? - priupita ga turobno.- Jest, poznajem poručnika Natelyja prilično dobro.- On je malo šašav, je li?Kapelan se zbunjeno osmjehnu.- Ne bih, na žalost, mogao reći. Mislim da ga ne poznajem toliko

dobro.- Jamčim vam da jest - reče Yossarian. - Lud je da ne može biti luđi.Kapelan je napeto procjenjivao šutnju koja je nastala, a onda ju je

prekinuo naglim pitanjem: - Vi ste kapetan Yossarian, je l' te?- Nately je loše počeo. Iz dobre je obitelji.

- Oprostite, molim vas - navaljivaše kapelan bojažljivo. - Moždasam se ja grdno prevario. Jeste li vi kapetan Yossarian?- Jesam - priznade kapetan Yossarian. - Ja sam kapetan Yossarian.- Iz 256. eskadrile?- Iz 256. borbene eskadrile - odgovori Yossarian. –Nisam znao da

ima još kapetana Yossariana. Koliko ja znam, ja sam jedini kapetanYossarian kojeg ja poznajem, ali to je samo koliko ja znam.- A, tako - žalosno će kapelan.- To je dva na osmu borbenu potenciju - istaknu Yossarian - ako

mislite napisati simbolističku pjesmu o našoj eskadrili.- Ne - promumlja kapelan. - Ne mislim napisati simbolističku pjesmu

o vašoj eskadrili.Yossarian se oštro uspravi kad spazi mali srebrni križić s druge

strane kapelanova ovratnika. Bio je zaprepašten, jer do tada nikadjoš nije razgovarao ni s jednim kapelanom.- Vi ste kapelan! - uskliknu zanosno. - Ja nisam znao da ste vi

kapelan.- Pa, da, jesam - odgovori kapelan. - Zar niste znali da sam

kapelan?- Pa, nisam. Nisam znao da ste kapelan. - Yossarian je piljio u

njega smješkajući se široko, očarano. - Ja nisam zapravo još nikadvidio nijednog kapelana.Kapelan se opet zajapuri i zagleda u svoje ruke. Bio je sitan čovjek

od svoje trideset i dvije godine, žutomrke kose i smeđih snebivljivihočiju. Lice mu bijaše usko i prilično blijedo. U udubinama obajuobraza bijaše po jedno nedužno gnijezdo rupica od nekadašnjihprišteva. Yossarian mu je htio pomoći.- Mogu li vam kako pomoći? - upita ga kapelan, Yossarian odmahnu

glavom smješkajući se svejednako.- Ne možete, na žalost. Imam sve što mi treba i sasvim mi je lijepo.

Zapravo, nisam čak ni botestan.- To je dobro. - Kapelan je požalio čim je izrekao te riječi, pa je turio

zglavke prstiju u usta cerekajući se prestravljeno, ali ga je Yossarianrazočarao jer je i dalje šutio. - Ima još ljudi iz puka koje moram obići -ispriča se napokon. - Doći ću opet k vama, vjerojatno sutra.- Molim vas, dođite - reče Yossarian.

- Doći ću samo ako želite da dođem - reče kapelan obarajućistidljivo glavu. - Primijetio sam da je mnogim ljudima nelagodno samnom.Yossarian se sav zažari od nježnosti.- Želim da dođete - reče. - Meni neće biti nelagodno s vama.Kapelan je zasjao od zahvalnosti, a onda bacio pogled na komadić

papira koji je neprekidno krio u ruci. Brojio je krevete u sobi mičućiusnama, a onda je sumnjičavo usredotočio pažnju na Dunbara.- Recite mi, molim vas - prošapta polako - je li ono poručnik

Dunbar?- Jest - odgovori Yossarian glasno - ono je poručnik Dunbar.- Hvala vam - šapnu kapelan. - Mnogo vam hvala, Moram i njega

obići. Moram obići sve članove puka koji su u bolnici.- I one na drugim odjelima? - upita ga Yossarian.- I one na drugim odjelima.- Čuvajte se onih na drugim odjelima, oče - upozori ga Yossarian. -

Ondje drže duševno bolesne. Puni su luđaka.- Nije potrebno da me zovete »oče« - kaza kapelan. – Ja sam

anabaptist.- Ja vam govorim najozbiljnije o onim drugim odjelima - nastavi

Yossarian zloslutno. - Vojni policajci vas neće zaštititi, jer su oni luđiod svih njih. Ja bih pošao s vama, ali se strašno bojim. Ludilo jezarazno. Ovo je jedina duševno zdrava soba u cijeloj bolnici. Svi suludi osim nas. Ovo je vjerojatno jedina duševno zdrava soba ucijelom svijetu, ako ćemo pravo.Kapelan hitro ustade i pođe pobočke od Yossariana, a onda mu

kimnu glavom smješkajući se pomirljivo, i obeća mu da će dobropaziti na sebe.- A sad moram obići poručnika Dunbara - reče. Još se pokajnički

kolebao. - Kako je poručnik Dunbar?- Dobar je kao kruh - uvjeravaše ga Yossarian. -Lafčina. Jedan od

najboljih i najmanje revnih ljudi na cijelom svijetu.- Nisam to mislio - odvrati kapelan opet šapatom.- Je li teško bolestan?- Ne, nije tesko bolestan. Zapravo uopće nije bolestan.- To je dobro - odahnu kapelan.- Jest - reče Yossarian. - Jest, to je dobro.

- Kapelan - reče Dunbar pošto ga je kapelan obišao i otišao.- Jesi li vidio? Kapelan.- Zar nije drag? - reče Yossarian. - Njemu bi možda trebalo da dadu

tri glasa.- Tko to? - priupita ga Dunbar sumnjičavo.U malom, zasebnom dijelu na kraju sobe ležao je ozbiljan

sredovječan pukovnik koji je neprekidno nešto radio iza zelenepregrade od šperploče, i koga je svaki dan posjećivala nježna ženicaslatka lica i kovrčaste pepeljastoplave kose, koja nije bila nibolničarka ni pripadnica ženskog korpusa ni službenica Crvenogkriža, ali koja je ipak redovito dolazila u bolnicu na Pianosi svakoposlijepodne, u zgodnim, modernim ljetnim haljinama pastelnih boja iu bijelim lakiranim cipelicama s poluvisokim petama na dnunajlonskih šavova koji su uvijek bili ravni.Pukovnik je služio u vezi i imao je dan i noć pune ruke posla

prenoseći ljepljive poruke iz sebe u četvrtaste jastučiće od gaze, kojeje pomno zapečaćivao i predavao u pokrivenu bijelu posudu što jestajala na noćnom ormariću do njegova kreveta. Pukovnik je biosjajan. Imao je upala usta, upale obraze i upale, tužne, pljesnive oči.Lice mu je bilo boje potamnjela srebra. Kašljao je tiho, izvještačeno ibrisao polako gazom usta gadeći se već posve automatski.Pukovnik je bio u vrtlogu specijalista koji su se još specijalizirali

nastojeći ustanoviti što ga muči. Zasljepljivali su ga svjetlom da videvidi li, zabadali mu igle u živce da čuju osjeća li što. Bio je tu urologza njegov urin, limfolog za njegovu limfu, endokrinolog za njegoveendokrine, psiholog za njegovu psihu, dermatolog za njegovu dermu;bio je tu patolog za njegov patos, cistolog za njegove ciste, i ćelav ipedantan cetolog s katedre za zoologiju u Harvardu, koga subezobzirno bacili u sanitet zbog jedne pokvarene anode uelektronskom mozgu, pa je sad provodio vrijeme s pukovnikom nasamrti pokušavajući da raspravlja s njim o Moby Dicku.Pukovnika su doista temeljito pretražili. Nije bilo organa u njegovu

tijelu koji nisu umrtvili i oštetili, očistili i pročistili, opipali i snimili,izvadili, uzeli i vratili. Uredna, vitka i ukrućena, ona žena ga je čestodirala dok je sjedila uz njega, a kad god bi se osmjehnula, bila jeoličenje dostojanstvene žalosti. Pukovnik je bio visok, mršav ipogrbljen. Kad bi ustao da hoda, zgrbio bi se još jače, tako da mu je

cijelo tijelo bilo jedna duboka šupljina, a stopala je spuštao veomapolagano, tako da se micao centimetar po centimetar od koljenananiže. Ispod očiju je imao ljubičaste kesice. Ona žena je govorilatiho, još tiše nego što je pukovnik kašljao, tako da nitko u sobi nijenikad čuo njena glasa.Teksašanin je za nepunih deset dana ispraznio sobu. Najprije se

predao artiljerijski kapetan, a za njim je počela seoba. Dunbar,Vossarian i kapetan-lovac pokupili su se svi istog jutra. Dunbar nijeviše imao napadaja vrtoglavice, a kapetan-lovac iseknuo je nos.Yossarian je rekao liječnicima da mu je bol u jetri prestala. To je bilodovoljno. Čak je i zastavnik pobjegao. Za nepunih deset danaTeksašanin je otjerao sve iz sobe natrag na dužnost, sve osimvojnog istražitelja koji je dobio gripu od kapetana-lovca, a onda upalupluća.

2. CLEVINGER

Istražitelj je u neku ruku bio prilično sretan, jer se izvan bolnice jošvodio rat. Ljudi su silazili s uma i dobivali odlikovanja. U cijelomsvijetu momci su s obje strane fronte polagali živote za ono za što suim govorili da je njihova domovina, i činilo se da nikom nije krivo, aponajmanje momcima koji su polagali svoje mlade živote. Nije bilokraja na vidiku. Jedini kraj na vidiku bio je Yossarianov, i on bi moždabio ostao u bolnici sve do sudnjeg dana da nije bilo onogrodoljubivog Teksašanina s ljevkastim čeljustima i namreškanim,smežuranim, neuništivim smiješkom što mu se vazda širio na licu,kao obod velikog crnog kaubojskog šešira. Teksašanin je želio da sviu sobi budu sretni, osim Yossariana i Dunbara. Bio je zaista teškobolestan.Ali Yossarian nije mogao biti sretan, iako Teksašanin nije želio da

on bude sretan, jer se izvan bolnice još nije događalo ništa zabavno.Jedino što se događalo bio je rat, a kao da to nije nitko primjećivao,osim Yossariana i Dunbara. A kad bi Yossarian pokušao podsjetitiljude, oni su odlazili od njega i mislili da je lud. Čak mu je i Clevinger,koji je trebalo da bude pametniji, ali nije bio, rekao da je lud kad suse posljednji put vidjeli, baš prije nego što je Yossarian pobjegao ubolnicu. Clevinger se zabuljio u njega drhteći od bijesa i ogorčenja,uhvatio se objema rukama grčevito za stol i proderao se: - Ti si lud!- Šta bi ti htio od ljudi, Clevingeru? - odvratio je umorno Dunbar

usred buke u oficirskom klubu.- Ja se ne šalim - tvrdio je Clevinger.- Oni me hoće ubiti - reče mu Yossarian mirno.- Nitko neće da te ubije - viknu Clevinger.- A zašto onda pucaju u mene? - upita ga Yossarian.- Oni pucaju u svakoga - odgovori Clevinger. - Oni hoće ubiti

svakoga.- Pa zar to nije isto?Clevinger se već bio pridigao sa stolca od uzrujanosti, vlažnih očiju

i uzdrhtalih blijedih usana. Kao i uvijek kad se prepirao oko načela ukoja je tvrdo vjerovao, najposlije je stao bijesno dahtati i žmirkati

potiskujući gorke suze koje su mu navirale zbog uvjerenja. Bilo jemnogo načela u koja je Clevinger tvrdo vjerovao. Bio je lud.- Tko su to oni? - htio je da zna. - Tko to, konkretno, misliš da te

hoće ubiti?- Svaki od njih - odgovori Yossarian.- Svaki od koga?- Šta ti misliš od koga?- Ja nemam pojma.- Pa kako onda znaš da neće da me ubiju?- Zato što ... - promrndža Clevinger i zanijemi od smetenosti.Clevinger je doista mislio da ima pravo, ali je Yossarian imao

dokaze, jer su stranci koje on nije poznavao pucali na njegatopovima kad god je letio da baca bombe na njih, a to uopće nije bilozabavno. A ako to nije bilo zabavno, bilo je mnogo toga što nije bilonimalo zabavnije. Nije bilo uopće zabavno živjeti kao skitnica ušatoru na Pianosi, između debelih planina otraga i mirnog plavogmora sprijeda, mora koje je moglo progutati čovjeka, kad ga uhvatigrč, u tren oka i dostaviti ga natrag na obalu nakon tri dana, beznaplate troškova, naduvena, modra i natrula, a iz obiju hladnihnosnica curila bi mu voda.Šator u kojem je on spavao nalazio se uz samu nisku šumu mrtvih

boja, koja je razdvajala njegovu eskadrilu od Dunbarove. Tik uz šatorprolazio je usjek napuštene željezničke pruge, u kojem je sad bilacijev kojom je tekao avionski benzin do benzinskih kola naaerodromu. Zahvaljujući Orru koji je spavao s njim, bio je tonajraskošniji šator u cijeloj eskadrili. Kad god bi se Yossarian vratio sodmora u bolnici ili dopusta u Rimu, iznenadila bi ga kakva novapogodnost koju je Orr uveo za njegove odsutnosti - tekuća voda,ognjište, betonski pod. Yossarian je odabrao mjesto, a on i Orr suzajedno podigli šator. Orr, koji je bio nacereni pigmejac s pilotskimkrilcima i bujnom, valovitom smeđom kosom razdijeljenom posredini, imao je znanje, a Yossarian, koji je bio viši, snažniji, plećatiji ibrži, obavljao je veći dio posla. Tu su spavala samo njih dvojica, iakoje šator bio za šestoricu. Kad je došlo ljeto, Orr je smotao pokrajnjakrila da vjetar, koji nije nikad puhao, rastjera užareni zrak iz šatora.Odmah do Yossariana stanovao je Havermeyer, koji je volio

karamele od kikirikija i živio potpuno sam u šatoru za dvojicu, u

kojem je svaku večer ubijao male poljske miševe golemim tanetimaiz kolta kalibra 0,45, koji je ukrao mrtvacu iz Yossarianova šatora. IzaHavermeyerova šatora stajao je šator u kojem McWatt nije višestanovao s Clevingerom, koji se još nije bio vratio kad je Yossariandošao iz bolnice. McWatt je sad stanovao s Natelyjem, koji je bio uRimu i udvarao se onoj pospanoj kurvi u koju je bio smrtnozaljubljen, a kojoj je dosadio njen posao i kojoj je i on dosadio.McWatt je bio lud. Bio je pilot i letio je avionom najniže što je mogao,i kad god je mogao, iznad Yossarianova šatora, samo zato da vidikoliko će ga uplašiti, a najradije bi divlje protutnjao tik iznad drvenesplavi što je plutala na praznim bačvama za naftu pored pješčanapruda, na besprijekomo bijeloj plaži gdje su se ljudi kupali goli. Nijebilo lako stanovati u šatoru s čovjekom koji je bio lud, ali Natelyja tonije smetalo. I on je bio lud i prije je svakog slobodnog dana išao daradi na oficirskom klubu koji Yossarian nije pomogao graditi.Zapravo je bilo mnogo oficirskih klubova koje Yossarian nije

pomogao graditi, ali se najviše ponosio klubom na Pianosi. Bio je totrajan i složen spomenik njegovoj izvanrednoj čvrstini. Yossarian nijenikad otišao tamo da pomogne dok nije bilo sve gotovo; tada ječesto išao tamo, toliko mu se sviđala ta velika, lijepa, kojekakosagrađena zgrada pokrivena šindrom. Bilo je to doista divno zdanje, iYossarian je zamirao od silna osjećaja obavljena posla kad god ga jegledao i mislio kako u cijelom radu oko njega on nije imao ninajmanjeg udjela.Njih četvorica su sjedila za stolom u oficirskom klubu kad su

posljednji put on i Clevinger rekli jedan drugome da su ludi. Sjedili suotraga, pokraj kockarskog stola na kojem je Appleby uvijek dobivao.Appleby se isto tako dobro kockao kao što je igrao stolni tenis, astolni tenis je igrao isto tako dobro kao sve drugo. Sve što je Applebyradio, radio je dobro. Appleby je bio plavokos momak iz Iowe koji jevjerovao u Boga, materinstvo i američki način života a da nije nikadmislio na njih, a svi koji su ga poznavali voljeli su ga.- Ja ga mrzim, pasja mu mati - gunđao je Yossarian.Prepirka je počela nekoliko minuta ranije, kad Yossarian nije mogao

naći automat. Bila je to živa večer. U točionici je bilo živo, okokockarskog je stola bilo živo, oko stola za stolni tenis bilo je živo.Ljudi koje je Yossarian htio postrijeljati, živo su za tezgom pjevali

sentimentalne, stare omiljene pjesme koje nisu nikom drugom nikaddojadile. Nije ih postrijeljao, ali je umjesto toga zgazio nogom lopticuza stolni tenis, koja se dokotrljala do njega udarena reketom jednogod dvojice oficira koji su igrali.- E, taj Yossarian! - nasmijala su se oba oficira vrteći glavom, pa su

izvadili drugu lopticu iz kutije na polici.- E, taj Yossarian! - uzvrati im Yossarian.- Yossariane! - opomenu ga Nately šapatom.- Što sam vam rekao? - reče Clevinger.Kad su čuli kako ih Yossarian oponaša, oficiri se ponovo nasmijaše.- E, taj Yossarian! - rekoše opet glasnije.- E, taj Yossarian! - ponovi Yossarian kao jeka.- Molim te, Yossariane! - preklinjaše ga Nately.- Šta sam vam rekao? - reče Clevinger. - On je antisocijalno

agresivan.- Ama, zaveži - reče Dunbar Clevingeru. Dunbar je volio Clevingera

zato što mu je Clevinger išao na živce, pa je vrijeme sporo prolazilo.- Čak ni Appleby nije ovdje - istaknu Clevinger slavodobitno

Yossarianu.- Pa tko je šta rekao o Applebyu? - pitao je Yossarian.- Ni pukovnik Cathcart nije ovdje.- Pa tko je šta rekao o pukovniku Cathcartu?- A kojeg vraga mrziš onda?- A koji je vrag ovdje?- Neću da se prepirem s tobom - odluči Clevinger. - Ti ne znaš koga

mrziš.- Svakoga tko me hoće otrovati - reče mu Yossarian.- Nitko neće da te otruje.- Zar mi nisu dva puta trovali hranu? Nisu li mi stavili otrov u hranu

kad smo napadali Ferraru i kad smo opsjedali Bolognu?- Svima su stavili otrov u hranu - protumači Clevinger.- Pa zar nije to isto?- I to nije čak ni bio otrov! - uzviknu Clevinger vatreno, ističući to

više riječi što je bivao zbunjeniji.Otkako zna za sebe, tumačio je Yossarian Clevingeru smiješeći se

strpljivo, uvijek je netko snovao zavjeru da ga ubije. Ima ljudi kojimaje stalo do njega, i ima ljudi kojima nije stalo do njega, a oni kojima

nije stalo do njega mrze ga i rade mu o glavi. Mrze ga zato što je onAsirac. Ali mu ne mogu ništa, rekao je on Clevingeru, zato što imazdrav duh u savršenu tijelu i što je jak kao bik. Ne mogu mu ništazato što je on Tarzan, Mandrake, Flash Gordon. On je BillShakespeare. On je Kain, Odisej, Ukleti Holandez; on je Lot izSodome, Trnoružica, Vječni Žid. On je čudotvorni sastojak Z-247. Onje ...- Lud! - upade mu Clevinger vičući u riječ. - Eto šta si ti! Lud!- ... Kolosalan. Ja sam pravi, istinski, nepatvoreni, famozni arap. Ja

sam čistokrvni supramomak.- Supermomak? - uzviknu Clevinger. - Supermomak?- Supramomak - ispravi ga Yossarian.- Hej, momci, prestanite - molio ih je Nately smeteno. – Svi nas

gledaju.- Ti si lud - vikaše Clevinger pomamno, sa suzama u očima.- Ti imaš Jehovin kompleks.- Ja mislim da je svatko Nathaniel.Clevinger sumnjičavo ušutje usred te deklamacije.- Tko je Nathaniel?- Koji Nathaniel? - pripita Yossarian bezazleno.Clevinger vješto izbjegnu zamci.- Ti misliš da je svatko Jehova. Nisi ništa bolji od Raskoljnikova ...- Od koga?- ... Jest, Raskoljnikova koji ...- Raskoljnikova!- Koji ... ozbiljno ti kažem ... koji je držao da može opravdati

ubojstvo jedne starice ...- Ništa više od toga?- ... Jest, opravdati, tako je ... ubojstvo sjekirom! I ja ti to mogu

dokazati!Predišući bijesno, Clevinger je nabrojio Yossarianove simptome:

nerazumno uvjerenje da su svi oko njega ludi, ubilački poriv dapostrijelja nepoznate ljude, naknadno falsificiranje činjenica,neosnovana sumnja da ga ljudi mrze i da mu rade o glavi.Ali je Yossarian znao da ima pravo jer, kao što je objasnio

Clevingeru, koliko on zna, nikad nije imao krivo. Kud god pogleda,vidi tikvane, pa pametan mladić kao što je on može usred tolike

ludosti samo zadržati širinu pogleda. I važno je da je zadrži, jer onzna da mu je život u opasnosti.Kad se vratio iz bolnice u eskadrilu, Yossarian je sve ljude oko sebe

oprezno motrio. Ni Milo nije bio tu, otišao je u Smirnu na berbusmokava. U blagovaonici je bilo sve u redu za Milove odsutnosti.Yossarian je pohlepno reagirao na pikantan miris začinjene janjetinedok se još u bolničkim kolima drndao po zapletenoj cesti, što jeležala između bolnice i eskadrile kao potrgane naramenice. Za ručakje bio šiš-ćevap, golemi, slasni komadi mesa na šipkama, koji sucvrčali kao vrag nad ugljevljem, pošto su ležali mariniranisedamdeset i dva sata u mješavini čiju je tajnu Milo ukrao nekomnepoštenom trgovcu na Levantu, servirani s perzijskom rižom iglavicama špargi s parmezanom, a iza toga su, kao desert, biletrešnje i, najposlije, vruća svježa kava s benediktincem i brendijem.Jelo su posluživali u golemim količinama na stolnjacima od damastaizučeni talijanski konobari koje je major de Coverley oteo na kopnu idao Milu.Yossarian se gostio u blagovaonici sve dok nije mislio da će pući,

pa je opet zapao u zadovoljnu tupost, a usta su mu bila mrenasta odnekih sočnih ostataka. Ni jedan oficir u eskadrili nije nikad jeo takodobro kao što su sad redovito jeli u Milovoj blagovaonici, te jeYossarian načas pomislio nije li to vrijedno svega ostalog. Ali je ondapodrignuo i sjetio se da ga hoće ubiti, pa je izjurio kao sumanut izblagovaonice da potraži doktora Daneeku ne bi li mu ovaj daopoštedu i poslao ga kući. Našao je doktora Daneeku kako sjedi nasuncu na visokoj stolici ispred svog šatora.- Pedeset borbenih zadataka - rekao mu je doktor Daneeka vrteći

glavom. - Pukovnik zahtijeva pedeset zadataka.- Ali ja ih imam svega četrdeset i četiri!Doktor Daneeka je ostao neumoljiv. Bio je to turoban čovjek nalik

na pticu, s lopatastim licem i istrljanim, šiljastim crtama kao kakavistimaren štakor.- Pedeset zadataka - ponovio je vrteći glavom. – Pukovnik zahtijeva

pedeset zadataka.

3. HAVERMEYER

Zapravo, kad se Yossarian vratio iz bolnice, nije našao nikoga osimOrra i mrtvaca u Yossarianovu šatoru. Mrtvac u Yossarianovu šatorubio je zanovijetalo pa ga Yossarian nije volio, iako ga nikad nije nividio. Yossariana je toliko smetalo što mu on tu povazdan leži da jenekoliko puta išao u štab da se prituži naredniku Towseru, koji nijehtio priznati čak ni da mrtvac postoji, kao što, naravno, i nije višepostojao. Još je gore bilo obraćati se izravno majoru Majoru,protegljastom i koščatom komandiru eskadrile, koji je pomalonalikovao na Henryja Fondu u nevolji, i koji je iskakao kroz prozorsvoje kancelarije kad god bi se Yossarian probio pored narednikaTowsera da mu priča o svemu tome. S mrtvacem u Yossarianovušatoru naprosto nije bilo lako živjeti. Čak je uznemirivao i Orra, skojim isto tako nije bilo lako živjeti i koji je, onoga dana kad seYossarian vratio, petljao nešto oko ventila kroz koji će teći benzin upeć, što ju je on počeo praviti dok je Yossarian bio u bolnici.- Šta to radiš? - upita ga Yossarian oprezno kad je ušao u šator,

iako je odmah vidio što radi.- Ovdje propušta na jednom mjestu - reče Orr. - Htio bih to

popraviti.- Molim te da prestaneš - reče Yossarian. - Ideš mi na živce.- Kad sam bio klinac - odvrati Orr - hodao sam po cijeli dan s divljim

jabukama u ustima. S po jednom ispod svakog obraza.Yossarian odloži torbicu iz koje je počeo vaditi toaletne potrepštine,

pa se sumnjičavo sav ukruti. Prođe jedna minuta.- A zašto? - nije mogao da najposlije ne zapita.Orr se slavodobitno naceri.- Zato što su bolje nego divlje kestenje - odgovori.Orr je klečao na podu šatora. Radio je bez predaha, rastavljao

ventil, pomno rasprostirao sve sićušne djeliće, brojio ih i ondabeskonačno proučavao svaki pojedini od njih, kao da nikad u životunije vidio ništa ni približno slično, pa onda ponovo sastavljao cijelimali mehanizam, pa opet, i opet, i opet, i opet, a da nije ni najmanjegubio strpljenje ni zanimanje, niti pokazivao znakove umora ni

namjeru da ikad završi posao. Yossarian ga je promatrao kako sebakće, i bio je uvjeren da će biti prisiljen da ga ubije spredumišljajem, ako ne bude prestao. Pogled mu pade na lovačkinož koji je mrtvac objesio iznad okvira mreže protiv komaraca onogadana kad je stigao. Nož je visio uz mrtvačevu praznu kožnu futrolu izkoje je Havermeyer ukrao revolver.- Kad nisam mogao doći do divljih jabuka - nastavi Orr - uzimao

sam divlje kestenove. Divlji kestenovi su otprilike iste veličine kaodivlje jabuke i zapravo imaju bolji oblik, iako oblik nije uopće važan.- A zašto si nosio divlje jabuke u ustima? - upita ga iznova

Yossarian. - To sam te pitao.- Zato što imaju bolji oblik nego divlji kestenovi – odgovori Orr. -

Upravo sam ti to sad rekao.- A zašto si ti - opsova Yossarian zadivljeno - zlopogleđo, odrode i

kučkin sine sa sklonošću za tehniku, nosio bilo šta u ustima?- Ja nisam nosio bilo šta u ustima - reče Orr. - Ja sam nosio divlje

jabuke u ustima. Kad nisam imao divlje jabuke, nosio sam divljekestenove. U ustima.Orr se kesio. Yossarian odluči da šuti, i šutio je. Orr je čekao.

Yossarian je čekao dulje.- Po jedan ispod svakog obraza - reče Orr.- Zašto?Orr to jedva dočeka.- Kako zašto?Yossarian odmahnu glavom smješkajući se i ne hoteći dalje

govoriti.- Nešto je čudno na ovom ventilu - razmišljaše Orr naglas.- Šta to? - priupita Yossarian.- Zato što sam htio ...Yossarian je već znao.- Isuse Kriste! Zašto si htio ...- ... Da imam obraze kao jabuke.- ... Da imaš obraze kao jabuke? - pripita Yossarian.- Htio sam da imam obraze kao jabuke - ponovi Orr. – Još dok sam

bio klinac, htio sam da jednom imam obraze kao jabuke, pa samodlučio da radim na tome dok ih ne dobijem, i bogami sam radio dokih nisam dobio, a eto vidiš kako sam to postigao, noseći divlje jabuke

u ustima po cijele dane. - On se ponovo naceri. - Po jednu ispodsvakog obraza.- A zašto si htio da imaš obraze kao jabuke?- Nisam ja htio da imam obraze kao jabuke - reče Orr. – Ja sam htio

da imam velike obraze. Nije mi bilo toliko stalo do boje, samo samhtio da budu veliki. Radio sam na tome baš kao oni luđaci o kojimapišu u novinama kako po cijele dane stišću gumene lopte samo zatoda ojačaju ruke. Zapravo sam i ja bio jedan od tih luđaka. I ja sam pocijele dane nosio u rukama lopte.- Zašto?- Kako zašto?- Zašto si po cijele dane nosio u rukama lopte?- Zato što su lopte ... - poče Orr.- ... Bolje nego divlje jabuke?Orr odmahnu glavom smijuckajući se.- Ja sam to radio zato da sačuvam svoj dobar glas, ako me tko

uhvati kako nosim divlje jabuke u ustima. Kad sam imao lopte urukama, mogao sam poricati da u ustima imam divlje jabuke. Kadgod bi me tko zapitao zašto nosim u ustima divlje jabuke, samo bihotvorio šake i pokazao da nosim gumene lopte, a ne divlje jabuke, ida su mi u rukama, a ne u ustima. To je dobar izgovor. Ali nisamnikad znao jesam li ga jasno izložio, jer te ljudi prilično teškorazumiju kad govoriš sa dvije divlje jabuke u ustima.Yossarian ga je i sad prilično teško razumio pa se još jednom upitao

ne plazi li mu Orr jezik iza jednog od tih svojih obraza kao jabuke.Yossarian odluči da ne progovori više ni riječi. Bilo bi uzalud.

Poznavao je Orra i znao je da nema ni najmanje izgleda da doznaod njega zašto je želio imati velike obraze. Isto bi ga toliko vrijedilopitati koliko ga vrijedi pitati zašto ga je ona kurva neprestano tuklacipelom po glavi onoga jutra u Rimu, u onom tijesnom predsobljuispred otvorenih vrata sobe male sestre Natelyjeve kurve. Bila je tovisoka, kršna djevojka dugačke kose i sjajnih modrih vena što su seu velikom broju stjecale ispod kože boje kakaoa, ondje gdje joj jemeso bilo najnježnije, a neprestano je psovala i vrištala i skakalavisoko u zrak bosim nogama udarajući ga neprestance pravo potjemenu šiljastom petom svoje cipele. Obadvoje su bili goli, a dizalisu takvu buku da su se svi iz kuće sjatili u predvorje da gledaju,

svaki par na vratima svoje spavaće sobe, svi goli osim babe udžemperu i s keceljom, koja je prijekorno kvocala, i pohotljivogstarog razvratnika koji se za cijele te zgode razdragano kikotao odnekog pohlepnog i nadmoćnog veselja. Djevojka je vrištala, a Orr secerio. Kad god bi ga udarila petom svoje cipele, Orr bi se nacerio jošglasnije, razbješnjavajući je još više, tako da bi ona skočila još više uzrak da ga nanovo mazne po tikvi, dok su joj divne bujne grudi letjelena sve strane, kao zastavice što lepršaju na jakom vjetru, a dupe isnažna bedra poskakivali joj tamo-amo kao kakva strahovitaiznenadna sreća. Ona je vrištala, a on se kesio sve dok ona nijevrisnula i onesvijestila ga jednim dobrim, snažnim udarcem usljepoočnicu tako da se prestao ceriti, pa su ga na nosilima odnijeli ubolnicu, s rupom u glavi, koja nije bila vrlo duboka, i s vrlo laganimpotresom mozga, koji ga je izbacio iz stroja samo na dvanaest dana.Nitko nije uspio doznati što se dogodilo, čak ni stari razvratnik koji

se kikotao, ni baba koja je kvocala, koji su inače mogli saznati svešto se događalo u onom golemom i beskrajnom bordelu sa bezbrojspavaćih soba s obje strane uskih hodnika, što su vodili u suprotnimsmjerovima iz prostrana salona sa zastorima na prozorima i sjednom jedinom svjetiljkom. Kad god bi ona djevojka poslije togasrela Orra, digla bi suknju i podsuknju iznad tijesnih bijelih elastičnihgaćica i, grubo se izrugujući, napela jedri, okrugli trbuh i psovala gaprezimo, a onda, kad bi vidjela kako se on plašljivo smijucka i skrivaiza Yossariana, prasnula u promukao smijeh. Šta je on učinio, ili štaje pokušao učiniti, ili šta nije uspio učiniti iza zatvorenih vrata sobemale sestre Natelyjeve kurve, bijaše još tajna. Djevojka nije htjelareći Natelyjevoj kurvi ni kojoj drugoj kurvi, ni Natelyju ni Yossarianu.Orr bi možda rekao, ali je Yossarian odlučio da ne progovori više niriječi.- Hoćeš li da znaš zašto sam htio da imam velike obraze? - zapita

Orr.Yossarian je i dalje šutio.- Sjećaš li se kako me u Rimu ona djevojka koja tebe ne trpi

neprestano udarala po glavi petom svoje cipele? Hoćeš li da znašzašto me je udarala?Još je bilo nemoguće zamisliti šta je on mogao učiniti da je toliko

naljuti da ga lupa po glavi petnaest ili dvadeset minuta, ali da je opet

ne naljuti toliko da ga zgrabi za gležnjeve i prospe mu mozak. Ona jesvakako bila dovoljno visoka, a Orr je svakako bio dovoljno nizak.Orr je, uz to što je imao velike obraze, bio zubat i buljav i još manjiod mladog Huplea, koji je spavao na krivoj strani željezničke pruge,u šatoru u administrativnom području gdje je Gladni Joe svake noćiurlao u snu. Administrativno područje na kojem je Gladni Joezabunom podigao svoj šator nalazilo se u sredini eskadrile, izmeđuusjeka u kojem su bile zarđale tračnice, i položite crne asfaltneceste. Ljudi su mogli povesti djevojke tom cestom ako su im obećalida će ih odvesti kamo god žele, jedre, mlade, priproste,nasmiješene, krezube djevojke s kojima su mogli skrenuti s ceste ileći u travurinu. Yossarian je to činio kad god je mogao, što nije biloni približno toliko često koliko ga je Gladni Joe, koji je mogao doći dodžipa ali nije znao voziti, molio da čine. Šatori podoficira i vojnikanjihove eskadrile bili su s druge strane ceste, uz kino pod vedrimnebom, gdje su se, za svakodnevnu zabavu samrtnika, nevještevojske sukobljavale noću na platnu na sklapanje, i kamo je toga istogposlijepodneva stigla još jedna kulturno-zabavna družina.Kulturno-zabavne družine slao je general P. P. Peckem koji je

premjestio svoj štab u Rim i koji nije imao pametnijeg posla dok jespletkario protiv generala Dreedlea. General Peckem bio je generalkoji je najviše držao do urednosti. Bio je živahan, ljubazan i vrlotočan general koji je znao kolik je opseg ekvatora i koji je uvijekpisao »uvećan« kad je htio reći »povećan«. Bio je mudonja, anajbolje je to znao general Dreedle kojeg je raspalila nedavnadirektiva generala Peckema da se svi šatori na ratnom poprištu naMediteranu podignu u istom smjeru, da im ulazi ponosno gledajuprema Washingtonovu spomeniku u Washingtonu. GeneraluDreedleu koji je vodio jednu borbenu jedinicu, činilo se da je toobično sranje. Osim toga, kog se vraga tiče generala Peckema kakose podižu šatori u brigadi generala Dreedlea? Uslijedio je živpravosudni spor između te dvojice gromovnika, koji je okončao ukorist generala Dreedlea bivši stariji vojnik Wintergreen, poštanskislužbenik u štabu Dvadeset i sedme zračne eskadre. Wintergreen jeokončao spor tako što je sve dopise od generala Peckema bacao ukošaru za smeće. Smatrao je da su preopširni. Mišljenja generalaDreedlea, izražena nepretencioznijim književnim stilom, svidjela su

se bivšem desetaru Wintergreenu, pa ih je hitno prosljeđivao daljepridržavajući se strogo propisa. General Dreedle iznio je pobjeduzbog protivnikove ogluhe.Da bi ponovo stekao ugled koji je bio izgubio, general Peckem

počeo je slati više kulturno-zabavnih družina nego ikad prije, ipovjerio samom pukovniku Cargillu dužnost da probudi oduševljenjeza njih.Ali u Yossarianovu aviopuku nije bilo oduševljenja. U Yossarianovu

aviopuku bio je samo sve veći broj vojnika, podoficira i oficira koji supo nekoliko puta na dan dostojanstveno dolazili k naredniku Towseruda ga pitaju nije li stigao nalog da ih pošalju kući. To su bili ljudi kojisu imali pedeset borbenih zadataka. Sad ih je bilo više nego kad jeYossarian otišao u bolnicu, a još su čekali. Brinuli su se i grizli nokte.Bili su groteskni, kao suvišni mladići za ekonomske krize. Kretali suse porebarke, kao rakovi. Čekali su da se nalog da ih pošalju kući,na sigurno, vrati iz štaba Dvadeset sedme zračne ekadre u Italiji, adok su čekali, nisu imali drugog posla nego da se brinu i grizu nokte idostojanstveno dolaze po nekoliko puta na dan k naredniku Towseruda se raspitaju nije li stigao nalog da ih pošalju kući, na sigurno.Bila je to trka, i oni su to znali, jer su znali iz gorkog iskustva da

pukovnik Cathcart može opet bilo kad povisiti broj borbenihzadataka. Nisu imali pametnijeg posla nego da čekaju. Samo jeGladni Joe imao pametnija posla kad god bi se vratio s leta. Mučilaga je mora pa je urlao, i izlazio je kao pobjednik u šakačkimdvobojima s Hupleovim mačkom. Nosio je fotografski aparat u prvomredu na svakoj kulturno zabavnoj priredbi i pokušavao snimati ispodpodsuknje žutokosu sisatu pjevačicu u haljini sa šljokicama, za kojuse uvijek činilo da će pući. Snimke nisu nikad uspjele.Pukovnik Cargill, desna ruka generala Peckema, bijaše krepak,

rumen čovjek. Prije rata je bio čio, poduzetan, prodoran komercijalnidirektor. Bio je vrlo loš komercijalni direktor. Pukovnik Cargill bio jetoliko grozan komercijalni direktor da su se za njega otimale tvrtkekoje su željele da pretrpe gubitke radi poreza. Diljem civiliziranogsvijeta, od Parka Bettery do Fultonove ulice, bio je na glasu kaopouzdan čovjek za brzo otpisivanje poreza. Bio je skup jer čestopropast nije dolazila lako. Morao je započeti od vrha i probijati sedolje, a uz suosjećajne prijatelje u Washingtonu nije bilo lako izgubiti

pare. Bili su potrebni mjeseci teškog rada i brižljivog pogrešnogplaniranja. Čovjek bi sve stavio na krivo mjesto, rastrojio, krivoproračunao, previdio i otvorio sve rupe, i baš kad bi pomislio da jeuspio, vlada bi mu dala neko jezero, ili neku šumu, ili nekonaftonosno polje, i sve pokvarila. Ali čak i uz takve smetnje moglo seuvijek slobodno računati da će pukovnik Cargill upropastiti inajuspješnije poduzeće. On je bio čovjek koji se uzdigao vlastitimsposobnostima i koji nije imao nikome zahvaliti na pomanjkanjuuspjeha.- Momci - poče pukovnik Cargill pred Yossarianovom eskadrilom

pazeći dobro na stanke u govoru. - Vi ste američki oficiri. Oficiri nijedne druge vojske na svijetu ne mogu to reći za sebe. Razmislite otome!Narednik Knight je razmislio i onda uljudno izvijestio pukovnika

Cargilla da govori vojnicima i podoficirima, a da ga oficiri čekaju nadrugom kraju eskadrile. Pukovnik Cargill mu se odsječno zahvalio ipošao na drugi kraj sjajeći se od zadovoljstva samim sobom. Bio jeponosan što se uvjerio da dvadeset i devet mjeseci služenja u vojscinije otupilo njegov izvanredni smisao za neumjesnost.- Momci - obratio se oficirima pazeći dobro na stanke u govoru. - Vi

ste američki oficiri. Oficiri ni jedne druge vojske ne mogu to reći zasebe. Razmislite o tome! - On ušutje načas da bi oni mogli razmislitio tome. - Ovi su ljudi vaši gosti! - prodere se iznenada. - Prevalili supreko pet tisuća kilometara da vas zabave. Kako će se osjećati akonitko ne bude htio doći da ih gleda? Što će biti s njihovim moralom?Pa sad, momci, meni ni iz džepa ni u džep. Ali ona cura koja vamdanas želi svirati na harmonici mogla bi vam biti majka. Kako bistese vi osjećali kad bi vam rođena majka prevalila preko pet tisućakilometara da svira na harmonici jedinicama koje ju ne bi htjelegledati? Kako će se ono dijete koje bi ta harmonikašica mogla imatiosjećati kao odraste i sazna za to? Svi mi znamo kako će seosjećati. E pa, momci, nemojte me krivo shvatiti. Sve je, naravno,potpuno dobrovoljno. Ja sam posljednji pukovnik na svijetu koji bivam zapovjedio da idete na kulturno-zabavnu priredbu i da se dobrozabavite, ali ja želim da svaki od vas koji nije toliko bolestan da leži ubolnici pođe odmah na tu kulturno-zabavnu priredbu i da se dobrozabavi, i to je zapovijed!

Yossarian je doista bio toliko bolestan da je htio natrag u bolnicu, abio je još bolesniji nakon tri borbena zadatka, kad je doktor Daneekaopet vrtio svojom sjetnom glavom odbijajući da ga poštedi daljnjihletova.- Ti misliš da imaš briga? - prekori ga doktor Daneeka ojađeno. - A

šta da ja kažem? Ja sam živio osam godina na kikirikiju, dok samučio za doktora. Poslije kikirikija živio sam na hrani za piliće u svojojordinaciji dok nisam stekao dovoljno pristojnu klijentelu da sam barmogao podmiriti troškove. Tada, baš kad mi je praktika napokonpočela donositi profit, bio sam mobiliziran. Ja ne znam zbog čega seti žališ.Doktor Daneeka bio je Yossarianov prijatelj, a nije htio tako reći ni

prstom maknuti da mu pomogne. Yossarian je pozorno slušao dokmu je doktor Daneeka pričao o pukovniku Cathcartu u aviopuku, kojije želio postati general, o generalu Dreedleu u aviobrigadi i bolničarkigenerala Dreedlea, i o svim ostalim generalima u štabu Dvadeset isedme zračne eskadre, koji su tražili da svega četrdeset letova budeobavezno za svakog letača.- Zašto se jednostavno ne nasmiješ i ne pomiriš sa sudbinom? -

posavjetovao je mrzovoljno Yossariana. - Budi kao Havermeyer!Yossarian se zgrozi od tog savjeta. Havermeyer je bio čelni

bombarder-strijelac koji nije nikad manevrirao kad se obarao na cilj,te je zato povećavao opasnost za sve koji su letjeli u formaciji s njim.- Havermeyere, kog vraga ti nikad ne manevriraš? - pitali bi ga

bijesno nakon leta.- Hej, ostavite vi kapetana Havermeyera na miru - naložio bi

pukovnik Cathcart. - On nam je najbolji bombarder-strijelac.Havermeyer bi se nacerio i kimnuo glavom i stao tumačiti kako on

lovačkim nožem pravi dumdum metke prije nego što gađa poljskemiševe svake večeri u svom šatoru. Havermeyer je doista bionajbolji bombarder-strijelac među njima, ali je letio pravo i na istojvisini od točke uvođenja u napad do cilja, pa čak i mnogo dalje odcilja, sve dok ne bi vidio kako bombe padaju na zemlju i eksplodirajuu strelovitu sukljaju nenadana rumenila, što bi sijevnulo ispoduskovitlana plašta dima i smrvljenih ostataka koji su divlje izbijali,kao gejziri u golemim sivim i crnim valovima što su se valjali.Havermeyer je držao smrtne ljude ukočene od straha u šest aviona,

pitomih i mirnih kao mete na streljani, dok je s velikim zanimanjempratio pogledom kroz pleksiglas nosa aviona bombe na cijelomnjihovu putu i davao njemačkim topnicima koliko su god vremenatrebali da namjeste očanike i naciljaju i povuku obarače, ilikonopčiće, ili prekidače, ili koga su god vraga vukli kad su oni htjeliubiti ljude koje nisu ni poznavali.Havermeyer je bio čelni bombarder-strijelac koji nije nikad

promašio. Yossarian je bio čelni bombarder-strijelac koji je biosmijenjen zato što mu se fućkalo je li promašio ili nije. Nakanio je bioda živi vječno ili da pogine pri tom pokušaju, i jedini mu je zadatakbio, kad god bi poletio, da se vrati živ. Ljudi su voljeli letjeti zaYossarianom koji je ispadao nad cilj iz svih mogućih pravaca i sasvih mogućih visina, uzlijećući i sunovraćujući se i izvijajući se iokrećući se toliko okomito i oštro da su piloti u ostalih pet avionamorali dobro paziti da ostanu u formaciji s njim, leteći na istoj visinisamo po dvije-tri sekunde, koliko je trebalo da bace bombe, a ondabi opet naglo uzletio, uz bolno zavijanje motora, i izvrtao se toliko uzraku provlačeći se kroz jezivu baražnu vatru iz flakova, da bi seubrzo svih šest aviona rasulo po nebu kao molitve, tako da je svakimogao biti lak plijen njemačkih lovaca, što Yossariana nije ninajmanje smetalo, jer njemačkih lovaca nije više uopće bilo, a on niježelio biti u blizini nijednog aviona u trenutku kad eksplodira. Tek kadbi sav onaj Sturm und Drang ostavili daleko za sobom, umorno bizabacio šljem za zaštitu od flakova na uznojeni potiljak i prestaosipati upute McWattu za palicom, koga u takvim trenucima nije ništadrugo zanimalo nego gdje su pale bombe.- Bombe bačene - javio bi narednik Knight odostraga.- Jesmo li pogodili most? - pitao bi McWatt.- Nisam vidio, neprestano sam ovdje otraga toliko poskakivao da

nisam ništa vidio, a sad je sve obavijeno dimom pa se ne vidi.- Hej, Aarfy, jesu li bombe pogodile cilj?- Koji cilj? - zapitao bi kapetan Aardvaark, Yossarianov dežmekasti

navigator, koji je pušio lulu usred hrpe karata koje je nabacao pokrajYossariana u nosu aviona. – Ja mislim da još nismo stigli do cilja. Ilijesmo?- Yossariane, jesu li bombe pogodile cilj?

- Koje bombe? - zapitao bi Yossarian kome su jedina briga biliflakovi.- Ha, bože, šta se može - sročio bi McWatt.Yossarianu se živo fućkalo je li pogodio cilj ili nije, glavno da je

Havermeyer, ili koji drugi čelni bombarder, pogodio pa da se više nemoraju vraćati. Od vremena do vremena netko bi se toliko naljutio naHavermeyera da bi ga lupio.- Rekao sam vam, momci, da ostavite kapetana Havermeyera na

miru - opominjao ih je srdito pukovnik Cathcart. - Zar vam nisamrekao, bogamu, da nam je on najbolji bombarder-strijelac?Havermeyer bi se nacerio zbog pukovnikova upletanja i strpao još

jedan komad karamele od kikirikija u usta. Havermeyer se izvještio ugađanju poljskih miševa noću pištoljem koji je ukrao mrtvacu izYossarianova šatora. Mamac mu je bio kornad čokolade, aprethodno bi naciljao u tami, dok je sjedio čekajući da čuje griskanje,i držeći prst u omči konopca, koji je proveo od okvira mreže protivkomaraca do lančića obične žarulje na vrhu. Konopac je bio napetkao struna na bendžu i, čim bi ga on cimnuo, upalila bi se žarulja izaslijepila uzdrhtalu žrtvu. Havermeyer bi se radosno kleberiopromatrajući sićušnog sisavca kako se ježi i prevrće prestravljenimočima tražeći grozničavo uljeza. Havermeyer bi čekao dok im sepogledi ne bi ukrstili, a onda bi se glasno nasmijao i u isti mahpovukao otponac i raznio tjelešce, obraslo gustim krznom, po cijelomšatoru uz zaglušan tresak i poslao njegovu ili njenu plašljivu dušuStvoritelju.Jednom kasno u noći, kad je Havermeyer ispalio metak u jednog

miša, Gladni Joe je izletio bos derući se iz svega svog krešiavogglasa i ispraznio kolt kalibra 45 u Havermeyerov šator jurišajući nizjednu stranu jarka i penjući se uz drugu, dok najednom nije nestao ujednom od rovova koji su se, kao nekim čudom, pojavili pokrajsvakog šatora ujutro, pošto je Milo Minderbinder bombardiraoeskadrilu. Bilo je to baš pred zoru »Velike famozne opsadeBologne«, kad su nijemi mrtvaci napučivali noćne sate kao živi dusi ikad je Gladni Joe bio sumanut od tjeskobe, jer je opet navršiopotreban broj letova i nije više trebalo da leti. Kad su ga izvukli smokra dna rova, Gladni Joe je nesuvislo nešto blebetao o zmijama,štakorima i paucima. Ostali su osvijetlili džepnim svjetiljkama dno,

samo da se uvjere. Dolje nije bilo ničega osim nekoliko palacaustajale kišnice.- Vidite li? - vikao je Havermeyer. - Rekao sam vam ja. Rekao sam

vam da je lud; nije li tako?

4. DOKTOR DANEEKA

Gladni Joe jest bio lud, a to je najbolje znao Yossarian koji je činiosve što je mogao da mu pomogne. Gladni Joe ga nije naprosto htioslušati zato što je mislio da je Yossarian lud.- A zašto bi te on slušao? - pitao je doktor Daneeka Yossariana ne

dižući pogled.- Zato što je u nevolji.Doktor Daneeka prezirno otpuhnu:- On misli da je u nevolji? A šta da ja onda kažem? – Doktor

Daneeka polako nastavi podsmjehujući se sumorno. - Ama, ne žalimse ja. Znam da je rat. Znam da mnogi ljudi moraju patiti da bismopobijedili. Ali zašto ja moram biti jedan od njih? Zašto ne mobilizirajuneke od onih starih doktora kojima će jezik otpasti koliko naklapaju ujavnosti o tome kakve je velike žrtve medicinski kadar spreman dapodnese? Ja se ne želim žrtvovati. Ja želim mlatiti pare.Doktor Daneeka bio je vrlo uredan, čist čovjek kome je pojam dobre

zabave bilo durenje. Bio je tamne puti i imao je sitno, mudro izlovoljno lice s turobnim kesicama ispod očiju. Neprekidno jerazmišljao o svom zdravlju i išao gotovo svaki dan u sanitetski šatorda mu izmjeri temperaturu jedan od dvojice vojnika koji su praktičkina svoju ruku obavljali njegove poslove, i to ih obavljali tolikouspješno da njemu nije preostajalo gotovo ništa drugo nego da sjedina suncu sa začepljenim nosom i čudi se što se drugi ljudi tolikobrinu. Ona su se dvojica zvali Gus i Wes i uspjeli su uzdići medicinudo stupnja egzaktne nauke. Sve ljude koji bi se prijavili za pregled ikojima bi temperatura bila iznad 39 stupnjeva, otpremili bi hitno ubolnicu. Svima onima, osim Yossarianu, koji bi se prijavili za pregled,a kojima je temperatura bila ispod 39 stupnjeva, namazali bi desni inožne prste ljubičastom otopinom gencijana i dali im purgativ da gabace u grmlje. Svima onima koji bi se prijavili za pregled, a kojima jetemperatura iznosila točno 39 stupnjeva, rekli bi da dođu opet zajedan sat da im ponovo izmjere temperaturu. Yossarian, kome jetemperatura uvijek iznosila 38,3, mogao je ići u bolnicu kad god jehtio, jer ih se nije bojao.

Taj je sistem svima izvrsno odgovarao, napose doktoru Daneeki kojije imao vremena koliko mu je god trebalo da gleda starog majora deCoverleyja kako baca potkove na svom privatnom bacalištu potkova,noseći još prozirni naočnjak koji mu je doktor Daneeka napravio odkomadića celuloida ukradenog s prozora pisarnice majora Majoraprije više mjeseci, kad se major de Coverley vratio iz Rima spovrijeđenom rožnicom, pošto je ondje bio unajmio dva stana zaoficire, podoficire i vojnike na dopustu. Doktor Daneeka je dolazio usanitetski šator tek otkako je počeo svaki dan osjećati da je teškobolestan, pa je navraćao samo da ga Gus i Wes pregledaju. Oni nisumogli nikada ništa otkriti. Temperatura mu je uvijek bila 36,5, što je,po njihovu mišljenju, bilo potpuno u redu ako je njemu bilo po volji.Ali doktoru Daneeki nije bilo po volji. Počeo je gubiti povjerenje uGusa i Wesa i pomišljao da ih obadvojicu vrati u automehaničarskuradionicu i zamijeni nekim trećim tko će znati ustanoviti što nije uredu s njim.Doktor je Daneeka i sam znao štošta što nije bilo nipošto u redu.

Pored svog zdravlja, brinuo se i zbog Tihog oceana i letačke norme.Zdravlje je bilo nešto za što čovjek nikad nije mogao biti dovoljnosiguran. Tihi ocean bio je masa vode okružena sa svih stranaelefantijazom i drugim užasnim bolestima, gdje bi se on iznenadamogao naći kad bi se zamjerio pukovniku Cathcartu zbog poštedeYossariana. A letačka norma bilo je vrijeme koje je on morao svakimjesec provesti leteći avionom da bi dobio letačku plaću. DoktoruDaneeki bilo je letenje smrt. Osjećao se zatočen u avionu. U avionuse nije moglo nikamo pod bogom otići osim u koji drugi dio aviona.Doktor Daneeka je čuo da ljudi koji uživaju da se penju u avionzapravo daju oduška podsvjesnoj želji da se vrate u majčinu utrobu.To je čuo od Yossariana koji je omogućavao Danu Daneeki da ubiresvaki mjesec letačku plaću a da se nikad ne vrati u majčinu utrobu.Yossarian bi uvijek nagovorio McWatta da upiše doktora Daneeku uknjigu letenja na nastavnim letovima i putovanjima u Rim.- Znaš kako je - dodvoravao se doktor Daneeka smješkajući se

lukavo, urotnički. - Zašto da se izlažem opasnosti kad ne moram?- Jasno - potvrđivao je Yossarian.- Zar nije svima svejedno jesam li ja u avionu ili nisam?- Svejedno je.

- Jasno, tako sam i mislio - govorio je doktor Daneeka. - Nema ništadok se malo ne podmaže. Ruka ruku mije. Znaš što mislim? Počešime, pa ću i ja tebe.Yossarian je znao što misli.- Nisam to mislio - reče doktor Daneeka kad ga je Yossarian počeo

češati. - Ja govorim o suradnji. O uslugama. Usluga za uslugu.Razumiješ?- Učinite mi onda uslugu - zatraži Yossarian.- Ne mogu - odgovori doktor Daneeka.Bilo je nečega stravičnog i sitničavog na doktoru Daneeki dok je

potišten sjedio, kad god je mogao, ispred svog šatora na suncu, usivožutim ljetnim hlačama i ljetnoj košulji s kratkim rukavima, koja jebila izblijedjela do antiseptičnog sivila svakodnevnim pranjem kojemju je podvrgavao. Bio je nalik na čovjeka koji se jednom sledio odužasa pa se nikad poslije nije dokraja otkravio. Sjedio je uvijen usamog sebe, uvukavši napola glavu u uska ramena i trijajući nježnopreplanulim rukama s blistavim srebrnastim noktima gole prekriženenadlaktice kao da mu je hladno. Zapravo je bio vrlo srdačan, sažaljivčovjek kome je neprekidno bilo žao sama sebe.- Zašto ja? - bijaše njegova vječita jadikovka, a to je bilo dobro

pitanje.Yossarian je znao da je dobro, jer je Yossarian bio sakupljač dobrih

pitanja i služio se njima da potkopa satove političko odgojne nastave,koje je Clevinger nekad držao po dvije večeri na sedmicu uobavještajnom šatoru kapetana Blacka s kaplarom s naočalima, zakoga su svi znali da je vjerojatno diverzant. Kapetan Black je znaoda je on diverzant, jer je nosio naočale i upotrebljavao riječi kaopanaceja i utopija i jer je kudio Adolfa Hitlera, koji je stekao takovelike zasluge suzbijajući protuameričku djelatnost u Njemačkoj.Yossarian je dolazio na satove političko-odgojne nastave zato što jehtio znati zašto mu toliki ljudi tako uporno rade o glavi. To jezanimalo još nekolicinu ljudi, pa su pitanja bila brojna i dobra kad biClevinger i kaplar diverzant završili i pogriješili pitajući ima li kakvihpitanja.- Tko je Španjolska?- Zašto je Hitler?- Kad je pravo?

- Gdje je bio onaj pogrbljeni starac brašnaste puti koga sam janekad zvao tatica kad se slomio vrtuljak?- Kako je bio adut u Munchenu?- Ho-ho beriberi- Vražju mater!Sva su ta pitanja bila ispaljena jedno za drugim, a onda se javio

Yossarian s pitanjem na koje nije bilo odgovora: - Gdje suSnowdenovi odlani?To ih je pitanje uznemirilo, jer je Snowden poginuo nad Avignonom

kad je Dobbs usred leta poludio i oteo Hupleu iz ruku palicu.Kaplar se pravio bedast.- Šta? - pitao je.- Gdje su Snowdenovi odlani?- Ne razumijem vas, na žalost.- Ou sont les Neigedens d'antan? - reče Yossarian da mu bude

lakše.- Parlez en anglais, za boga miloga - reče kaplar. - Je ne parle pas

francais.- Ne govorim ni ja - reče Yossarian koji je bio spreman da ga goni

po svim riječima na svijetu ne bi li iz njega izvukao što zna, ali seupleo Clevinger, blijed, mršav i zadihan, komu je već uneishranjenim očima blistala vlažna presvlaka od suza.Štab puka se zabrinuo, jer tko zna što sve ljudi mogu saznati kad

se jednom toliko oslobode da pitaju što im god padne na pamet.Pukovnik Cathcart poslao je potpukovnika Korna da to spriječi, učemu je potpukovnik Korn uspio s pomoću pravila o postavljanjupitanja. Pravilo potpukovnika Korna bilo je genijalno, kao što jepotpukovnik Korn objasnio u svom izvještaju pukovniku Cathcartu.Prema pravilu potpukovnika Korna, jedini ljudi koji su smjelipostavljati pitanja bili su oni koji nisu nikad ništa pitali. Ubrzo su nasatove dolazili samo oni koji nisu nikad postavljali pitanja pa susatovi bili posve ukinuti, jer su se Clevinger, kaplar i potpukovnikKorn složili da se ne mogu i ne trebaju odgajati ljudi koji nikad ništane pitaju.Pukovnik Cathcart i potpukovnik Korn stanovali su i radili u zgradi

štaba puka, kao i svi članovi štaba, osim kapelana. Zgrada štabapuka bila je golema, starinska građevina na vjetrometini, od trošnog

crvenog kamena i s bučnim vodovodom. Iza zgrade se nalazilastreljana s pokretnim metama koju je podigao pukovnik Cathcartisključivo za razonodu oficira puka, a na kojoj je svaki oficir, podoficiri vojnik morao, zahvaljujući generalu Dreedleu, provesti najmanjeosam sati na mjesec.Yossarian je gadao u pokretne mete, ali nije nikad ni jednu pogodio.

Appleby je gađao i nije nikad promašio. Yossarian je gađao upokretne mete isto tako slabo kao što se kockao. Nikad nije mogaoništa dobiti na kocki. Nije mogao dobiti čak ni kad je varao, jer suljudi koje je varao bolje varali od njega. To su bila dva razočaranja skojima se pomirio: nikad neće biti dobar strijelac u pokretne mete inikad se neće obogatiti.»Čovjek treba imati pameti da se ne obogati«, napisao je pukovnik

Cargill u jednoj od svojih propovjedničkih poslanica koje je redovitosastavljao, a koje je potpisivao general Peckem. »Dan-danas sesvaka budala može obogatiti, i većina ih se obogatila. Ali što je sljudima koji imaju talenta i pameti? Imenujte mi, na primjer, barjednog pjesnika koji se obogatio.«- T. S. Eliot - rekao je bivši desetar Wintergreen u svojoj pregradi za

razvrstavanje pošte u štabu Dvadeset i sedme eskadre i zalupiotelefonom a da nije rekao tko je.Pukovnik je Cargill u Rimu bio zatečen.- Tko je to bio? - upitao ga je general Peckem.- Ne znam - odgovori pukovnik Cargill.- Šta je htio?- Ne znam.- Pa dobro, šta je rekao?- »T. S. Eliot« - izvijesti ga pukovnik Cargill.- Šta je to?- »T. S. Eliot« - ponovi pukovnik Cargill.- Samo »T. S.... «- Jest, gospodine generale. To je sve što je rekao. Samo »T. S.

Eliot«.- Zanima me šta to znači - razmišljaše general Peckem.I pukovnik Cargill se pitao šta to znači.- T. S. Eliot - mozgao je general Peckem.

- T. S. Eliot - ponavljao je pukovnik Cargill kao jeka, u istoj tužnojnedoumici.General Peckem se začas prenuo smješkajući se sladunjavo i

dobrostivo. Izraz mu na licu bijaše previjan i izvještačen. Oči muzlobno sijevale.- Neka mi nazovu generala Dreedlea - naloži pukovniku Cargillu. -

Nemojte mu reći tko ga zove.Pukovnik Cargill doda mu slušalicu.- T. S. Eliot - reče general Peckem i spusti slušalicu.- Tko je to bio? - zapitao je pukovnik Moodus.General Dreedle, na Korzici, nije ništa odgovorio. Pukovnik Moodus

bio je zet generala Dreedlea i general Dreedle ga je, na navaljivanjesvoje žene i unatoč svom razumu, uveo u vojnu službu. GeneralDreedle piljio je u pukovnika Moodusa ne krijući mržnju. Nije mogaoživa vidjeti svog zeta koji mu je bio ađutant i stoga neprekidno zapetama. On je bio protiv toga da mu se kćerka uda za pukovnikaMoodusa, jer je nerado prisustvovao vjenčanjima. Mrk i zamišljen,general Dreedle je prišao velikom ogledalu u svojoj sobi i zagledaose u svoju zdepastu priliku. Bio je prosijed, široka čela, saželjeznosivim čupercima iznad očiju i s grubim i ratobornimčeljustima. Duboko je razmišljao o zagonetnoj poruci koju je upravoprimio. Polako mu se razmekša lice pa naprći usne od pakosnaužitka.- Nazovi mi Peckema - reče pukovniku Moodusu. - Nemoj mu reći

tko ga zove.- Tko je to bio? - zapita pukovnik Cargill, opet u Rimu.- Onaj isti čovjek - odgovori general Peckem s neospornom

primjesom usplahirenosti u glasu. - Sad opet mene progoni.- Šta je htio?- Ne znam.- Šta je rekao?- Ono isto.- »T. S. Eliot«?- Jest, »T. S. Eliot«. To je sve što je rekao. – Generalu Peckemu

pade na um misao koja mu je ulijevala nadu. - Možda je to nova šifraili tako nešto, recimo parola dana. Kako bi bilo da provjerimo kod

veze nije li to nova šifra, ili tako nešto, ili parola dana? Veza jeodgovorila da T. S. Eliot nije nova šifra ni parola dana.Iduća je zamisao potekla od pukovnika Cargilla: - Možda ne bi bilo

zgorega da nazovem štab Dvadeset i sedme eskadre da vidim znajuli oni šta o tome. Oni imaju ondje nekog službenika, Wintergreena, skojim sam prilično dobar. To je onaj isti koji mi je dojavio da nam jeproza preopširna.Bivši stariji vojnik Wintergreen rekao je pukovniku Cargillu da u

štabu Dvadeset i sedme zračne eskadre nema nikakvih podataka oT. S. Eliotu.- Kakva nam je proza ovih dana? - nakani se pukovnik Cargill da

zapita dok je još razgovarao telefonski s bivšim starijim vojnikomWintergreenom. - Nije li sad već mnogo bolja?- Još je uvijek preopširna - odgovori bivši stariji vojnik Wintergreen.- Ne bih se začudio da su u svemu tome prsti generala Dreedlea -

priznade naposljetku general Peckem. - Sjećate li se šta je napravios onom streljanom s pokretnim metama?General Dreedle je otvorio vrata osobne streljane s pokretnim

metama pukovnika Cathcarta svim oficirima, podoficirima i vojnicimakoji su bili na borbenoj dužnosti u puku. General Dreedle je želio damu ljudi provode na streljani koliko god vremena mogu, s obzirom nanjen kapacitet i red letenja. Osam sati gađanja u pokretne mete namjesec bila je izvrsna vježba za njih. Izvježbali su se da gađaju upokretne mete. Dunbar je volio gađati u pokretne mete zato što jemrzio svaki trenutak takva gađanja, pa mu je vrijeme sporo prolazilo.Izračunao je da jedan jedini sat na toj streljani s ljudima kao što suHavermeyer i Appleby može vrijediti koliko jedanaest putasedamnaest godina.- Ja mislim da si ti lud - eto kako je Clevinger odgovorio na

Dunbarovo otkriće.- Koga to zanima? - odvrati Dunbar.- Ozbiljno ti kažem - navaljivaše Clevinger.- Koga je to briga? - odvrati Dunbar.- Zbilja ti ozbiljno kažem. Još ću ti priznati da se život čini dulji k ...- ... Jest dulji k...- ... Jest dulji... Jest dulji? Dobro, jest dulji kad je ispunjen

razdobljima dosade i neudobnosti, a...

- Pogodi koliko brzo? - pripita ga iznenada Dunbar.- Prolaze - razjasni Dunbar.- Tko?- Godine.- Godine?- Godine - reče Dunbar. - Godine, godine, godine.- Clevingeru, zašto ne ostaviš Dunbara na miru? – umiješa se

Yossarian. - Zar ne shvaćaš koliko ga ovo košta?- Nije važno - velikodušno će Dunbar. - Imam nekoliko desetljeća

slobodnog vremena. Znaš li koliko traje godina kad je na izmaku?- A i ti zaveži - reče Yossarian Orru koji se počeo smijuljiti.- Upravo sam se sjetio one djevojke - reče Orr. – One djevojke na

Siciliji. One ćelave djevojke na Siciliji.- Bolje će ti biti da i ti zavežeš - opomenu ga Yossarian.- Sam si kriv - reče Dunbar Yossarianu. - Zašto ga ne pustiš da se

smijulji ako želi? Bolje je to nego da govori.- U redu. Smijulji se samo, ako želiš.- Znaš li koliko traje godina kad je na izmaku? – ponovi Dunbar

Clevingeru. - Ovoliko. - On pucnu prstima. – Koliko jučer stupao sina koledž s punim plućima svježeg zraka, a danas si star.- Star? - priupita Clevinger u čudu. - Šta to govoriš?- Star.- Ja nisam star.- Samo si koji centimetar daleko od smrti, kad god si na borbenom

zadatku. Koliko možeš biti stariji u tvojim godinama? Pola minuteprije toga stupao si na srednju školu, a raskopčan grudnjak bio jenajbliže što si se uopće mogao nadati da ćeš doći do raja. Svegapetinu sekunde prije toga bio si klinac sa dva i pol mjeseca ljetnihferija koje su trajale stotinu tisuća godina, pa ipak su odviše brzoprošle. Fiju! Tako brzo prolete, kao raketa. Kako ćeš drukčije, dovraga, usporiti vrijeme?Dunbar je na kraju bio gotovo srdit.- Pa, možda je to istina - popusti Clevinger preko volje, ponešto

tiše. - Možda dug život zbilja mora biti pun neugodnih okolnosti da bise činio dug. Ali, ako je tako, komu je stalo do života?- Meni - reče Dunbar.- Zašto? - pripita Clevinger.

- A što imaš drugo?

5. POGLAVICA BIJELI HALFOAT

Doktor Daneeka stanovao je u prljavom sivom šatoru s poglavicomBijelim Halfoatom koga se bojao i koga je prezirao.- Mogu lijepo zamisliti kakva mu je jetra - gunđao je doktor

Daneeka.- Zamislite kakva je tek moja jetra - predloži mu Yossarian.- Tvoja je jetra potpuno zdrava.- To pokazuje koliko vi toga ne znate - pokuša ga obmanuti

Yossarian, i ispripovjedi mu o mučnoj boli u jetri, koja je zabrinulasestru Duckett i sestru Cramer i sve liječnike u bolnici, zato štonikako nije htjela da nastupi žutica, a nikako da bol prođe.Doktora Daneeku nije to zanimalo.- Ti misliš da ti je teško? - pripitao ga je. - A šta da onda ja kažem?

Trebalo je da budeš u mojoj ordinaciji onoga dana kad je došao onajmladi bračni par.- Koji mladi bračni par?- Onaj mladi bračni par koji je jednog dana došao u moju ordinaciju.

Nisam li ti još pričao o njima? Ona je bila divna. Divna je bila iordinacija doktora Daneeke. Ukrasio je bio čekaonicu zlatnomribicom i jednim od najljepših jeftinih namještaja. Što god je mogao,kupio je na zajam, čak i zlatnu ribicu. Za ostalo je dobio novac odlakome rodbine u zamjenu za postotak od dobiti. Ordinacija mu jebila na Staten Islandu, u kući za dvije obitelji, iz koje bi se bilo teškoizvući u slučaju požara, svega četiri ulice dalje od pristaništa trajektai samo jednu ulicu na jug od velikog samoposluživanja, trikozmetička salona i dva nepoštena apotekara. Ordinacija je bila nauglu, ali to ništa nije vrijedilo. Stanovništvo se nije mnogo mijenjalo,a ljudi su se iz navike držali istih liječnika koji su ih liječili godine igodine. Računi su se naglo gomilali i on se ubrzo našao predgubitkom svojih najdragocjenijih medicinskih instrumenata: oduzelisu mu računski stroj, a zatim i pisaci stroj. Zlatna je ribica uginula.Na sreću, baš kad mu je bilo najgore, izbio je rat.- To je bio spas - priznavao je svečano doktor Daneeka. - Većina je

liječnika ubrzo bila mobilizirana i položaj se preko noći popravio.

Doista je počelo vrijediti što mi je ordinacija bila na uglu, i ubrzo samliječio više pacijenata nego što sam ih mogao pošteno izliječiti.Povisio sam svoj udio honorara kod one dvojice apotekara.Kozmetičkim salonima imao sam zahvaliti na dva-tri abortusa tjedno.Situacija nije mogla biti bolja, i onda, eto šta se dogodilo. Morali suposlati jednog tipa iz regrutne komisije da me pregleda. A ja sam biotrajno nesposoban. Pregledao sam sam sebe prilično temeljito iustanovio da sam nesposoban za vojnu službu. Čovjek bi mislio daće moja riječ biti dovoljna, je li, jer sam bio liječnik na dobru glasu uopćinskom Medicinskom društvu i u mjesnom Zavodu zaunapređenje rada. Ali ni govora, nije im bilo dovoljno, nego su poslalitoga tipa samo da provjeri je li mi zaista jedna noga amputirana ukuku i jesam li prikovan uz postelju zbog neizlječivog reumatoidnogartritisa. Mi živimo, Vossariane, u doba općeg nepovjerenja iizopačivanja duhovnih vrednota. To je strašno - prosvjedovašedoktor Daneeka glasom koji je podrhtavao od snažna uzbuđenja. -Strašno je kad voljena zemlja ne vjeruje čak ni riječi jednogdiplomiranog liječnika.Doktor Daneeka je bio mobiliziran i otpremljen na Pianosu kao

avijatičarski kirurg, iako se bojao letenja kao žive vatre.- Ja ne moram tražiti nesreću u avionu - napomenuo je žmirkajući

kao kratkovidan čovjek svojim sitnim, smeđim, uvrijeđenim očima. -Ona mene sama potraži. Kao ta djevica koju sam spomenuo i kojanije mogla imati djece.- Koja djevica? - upita ga Yossarian. - Meni se čini da si pričao o

nekom mladom bračnom paru.- Pa, to je ta djevica o kojoj ti govorim. Oni su bili još prava djeca, i

bili su u braku, pa, nešto više od godinu dana kad su došli u mojuordinaciju bez najave. Da si je samo vidio! Kako je bila slatka i mladai zgodna! Čak je porumenjela kad sam je zapitao za menstruaciju.Mislim da ću uvijek voljeti tu djevojku. Bila je građena kao san inosila je lančić oko vrata s medaljonom svetoga Antuna, koji je visiou najljepšim njedrima kakva nisam nikad vidio. »To mora da jestrašno iskušenje za svetoga Antuna«, našalio sam se ... samo da jeohrabrim, znaš. »Svetog Antuna?« pitao je muž. »Tko je to svetiAntun?« »Pitajte svoju suprugu«, rekao sam mu, »Ona će vam rećitko je sveti Antun.« »Tko je to sveti Antun?« upita on nju. »Tko to?«

zapita ona njega. »Sveti Antun«, reče on: »Sveti Antun?« reče ona.»Tko je to sveti Antun?« Kad sam je dobro pregledao u svojoj sobi.za preglede, ustanovio sam da je još djevica. Porazgovarao sam snjezinim mužem nasamu dok je ona navlačila pojas i prikopčavalačarape. »Svake noći«, hvalio se on. Pravi mudrac, znaš. »Nepropustim ni jedne jedine noći«, hvalio se on. I vjerovao je u to. »Čaksam joj ga metao i ujutro, prije doručka koji ona spravlja prije negošto pođemo na posao«, hvalio se on. Postojalo je samo jednoobjašnjenje. Kad su opet bili zajedno, demonstrirao sam im spolnisnošaj gumenim modelima koje imam u svojoj ordinaciji. Imam uordinaciji te gumene modele sa svim rasplodnim organima obajuspolova, držim ih zaključane u zasebnim ormarićima da bih izbjegaoskandal. Hoću da kažem da sam ih nekad imao. Sad više nemamništa, čak ni prakse. Sad jedino imam ovu nisku temperaturu koja meveć zbilja pomalo zabrinjava. Ona dva klinca koji rade za mene usanitetskom šatoru ne vrijede ni pišljivog boba kao dijagnostičari.Jedino se znaju žaliti. I oni misle da im je teško? A šta da onda jakažem? Trebalo je da budu u mojoj ordinaciji onda kad me taj mladibračni par gledao kao da im govorim nešto što još nikad nitko niječuo. Nisam još nikog vidio da pokazuje toliko zanimanja za nešto.»Mislite ovako?« upitao me on, pa je neko vrijeme sam barataomodelima. Znaš, ja razumijem kako neki ljudi mogu strahovito uživatiu samom tom baratanju. »Tako je«, rekao sam mu. »A sad idite kućii probajte nekoliko mjeseci na ovaj način, da vidimo što će biti.Vrijedi?« »Vrijedi«, rekoše i platiše mi bez pogovora u gotovu.»Dobru zabavu«, rekao sam im, a oni su mi se zahvalili i otišli. On juje obujmio oko struka, kao da nije mogao dočekati da dođu kući i dajoj ga opet metne. Nakon nekoliko dana došao je opet sam i rekaomojoj bolničarki da mora odmah razgovarati sa mnom. Čim smoostali nasamu, maznuo me po nosu.- Šta je napravio?- Rekao mi je da sam mudrac, i maznuo me po nosu. »Ti si neki

mudrac, je li?« rekao je i oborio me ravno na pod. Tres! Baš tako. Nešalim se.- Znam da se ne šalite - reče Yossarian. - Ali zasto je to uradio?- Otkud da ja znam zašto je to uradio? - odbrusi doktor Daneeka

ozlojeđeno.

- Možda je imalo kakve veze sa svetim Antunom?Doktor Daneeka se tupo zagleda u Yossariana.- Sa svetim Antunom? - pripita zaprepašteno. -Tko je to sveti

Antun?- Otkud da ja znam? - odgovori poglavica Bijeli Halfoat, koji je

upravo ušao posrćući u šator s bocom viskija pod pazuhom i sjeoratoborno među njih dvojicu.Doktor Daneeka ustade bez riječi i iznese stolicu pred šator,

pognutih leđa pod telećakom nepravdi što su ga vječito tištale. Nijetrpio druga s kojim je spavao. Poglavica Bijeli Halfoat mislio je da jeon lud.- Ja ne znam šta je tom čovjeku - napomenuo je prijekorno.- Nema soli u glavi, pa to ti je. Da ima soli u glavi, zgrabio bi ašov i

stao kopati. Evo, baš ovdje u šatoru stao bi kopati, baš ispod mogležaja.Začas bi naišao na naftu. Zar ne zna kako je onaj vojnik otkrio

nalazište nafte ašovom još u Sjedinjenim Državama? Zar nije nikadčuo šta je bilo s onim klincem... kako se ono zvao onaj odurni,šmrkavi, pokvareni, podmukli peder, tamo, u Coloradu?- Wintergreen.- Wintergreen.- On se boji - protumači mu Yossarian.- A, jok! Wintergreen se ne boji. - Poglavica Bijeli Halfoat zavrtje

glavom ne prikrivajući divljenje. - Taj smrdljivi mali balavi mudrac neboji se nikoga, pasja mu mati!- Doktor Daneeka se boji. Eto šta mu je.- Čega se boji?- Tebe se boji - reče Yossarian. - Boji se da ćeš umrijeti od upale

pluća.- I bolje da se boji - reče poglavica Bijeli Halfoat. Dubok, debeo

smijeh potrese mu snažna prsa. - I umrijet ću prvom prilikom. Samočekaj pa ćeš vidjeti.Poglavica Bijeli Halfoat bijaše naočit, garav Indijanac iz Oklahome,

krupne, koščate glave i razbarušene crne kose, polukrvan Krik izEnida koji je, iz vlastitih nepoznatih pobuda, odlučio da umre odupale pluća. Bio je namrgođen, osvetoljubiv, razočaran Indijanac kojije mrzio strance s imenima kao što su Cathcart, Korn, Black i

Havermeyer i koji je želio da se svi oni vrate onamo odakle su imdošli šugavi preci.- Možda mi nećeš vjerovati, Yossariane - premišljao je on povisujući

namjerno glas ne bi li bocnuo doktora Daneeku - ali u našoj se zemljiživjelo prilično dobro dok je oni nisu zagadili svojom prokletompobožnošću.Poglavica Bijeli Halfoat težio je svim silama da se osveti bijelom

čovjeku. Jedva je znao čitati i pisati pa je bio dodijeljen kapetanuBlacku kad pomoćnik oficira-obavještajca.- Kako sam ja mogao naučiti čitati i pisati? - pitao je poglavica Bijeli

Halfoat hineći goropad i povisujući opet glas ne bi li ga čuo doktorDaneeka. - Gdje god smo podigli šator, oni su iskopali jamu. Kadgod su iskopali jamu, naišli su na naftu. A kad god su naišli na naftu,natjerali su nas da spremimo šator i odemo dalje. Mi smo bili ljudskevilinske rašlje. Cijela je naša familija imala neku prirodnu sklonost zanalazišta nafte, pa su nam uskoro stručnjaci svih petrolejskihkompanija na svijetu bili za petama. Neprestano smo se selili. Moguti reći da je to bio jeziv način da se othrani dijete. Mislim da nisamnikad nigdje proveo više od tjedan dana.Najranije mu je sjećanje bilo sjećanje na nekog geologa.- Kad god bi se rodio još koji Bijeli Halfoat - nastavio je - vrijednost

dionica bi poskočila. Uskoro su nas slijedile cijele ekipe bušača skompletnom opremom ne bi li pretekli jedni druge. Kompanije su sepočele udruživati samo zato da bi mogle smanjiti broj ljudi koje sumorale dodijeliti nama. Ali je svejedno rulja za nama sve više rasla.Nismo se nikad mogli pošteno ispavati. Čim bismo stali, stali bi i oni.Čim bismo krenull, krenuli bi i oni, pokretne kuhinje, buldožeri,bušaći tornjevi, generatori. Mi smo bili poslovni procvat na nogama ipočeli smo dobivati pozive od ponajboljih hotela samo radi gostijukoje bismo dovukli za sobom u grad. Neki su od tih poziva bili zaistavelikodušni, ali nismo mogli prihvatiti ni jedan od njih zato što smobili Indijanci, a svi najbolji hoteli koji su nas pozivali nisu primaliIndijance kao goste. Rasne predrasude su nešto strašno,Yossariane. Zbilja jesu. Strašno je kad se s pristojnim, lojalnimIndijancem postupa kao s kakvom Crnčugom, Čifutinom, Digićem iliCigom.Poglavica Bijeli Halfoat zaklima polako ali odlučno glavom.

- Onda se, Yossariane, dogodilo ono najgore ... po četak kraja.Počeli su ići pred nama. Nagađali su gdje ćemo se opet zaustaviti,pa su počeli bušiti tamo još prije^nego što smo došli, tako da senismo mogli ni zaustaviti. Čim bismo počeli odmotavati pokrivače,otjerali bi nas. Imali su povjerenje u nas. Nisu čak čekali ni da naiđuna naftu prije nego što bi nas otjerali. Bili smo toliko umorni da namje bilo gotovo svejedno kad nam je odzvonilo. Jednog jutra smo senašli opkoljeni sa svih strana bušačima koji su čekali da pođemoprema njima, pa da nas otjeraju. Kud god si pogledao, vidio si samebušače na obroncima kako nas čekaju, kao Indijanci kad sespremaju za napad. To je bio kraj. Nismo mogli ostati gdje smo bili,jer su nas upravo odande otjerali. A nismo imali ni kamo poći. Teknas je vojska spasila. Na sreću, rat je izbio u posljednji trenutak pame jedna regrutna komisija izvukla iz same sredine i spustila nasigurno mjesto u Lowery Fieldu, u Coloradu. Ja sam jedini preživio.Yossarian je znao da on laže, ali mu nije upao u riječ kad je ustvrdio

da nije više nikad čuo za svoje roditelje. To ipak nije poglavicuBijelog Halfoata odviše mučilo, jer su mu oni tek svojom riječjujamčili da su mu roditelji, a budući da su mu mnogo šta drugo slagali,mogli su mu isto tako i to slagati. On je mnogo bolje poznavaosudbinu plemena svojih bliskih rođaka koji su odlutali na sjever ne bili zameli trag, pa su slučajno dospjeli u Kanadu. Kad su se pokušalivratiti, na granici su ih zaustavile američke pogranične vlasti koje ihnisu pustile natrag u zemlju. Nisu se mogli vratiti zato što su bilicrvenokošci.To je bila jezovita šala, ali se doktor Daneeka nije nasmijao, sve

dok mu Yossarian nije došao nakon idućeg borbenog zadatka iponovo ga preklinjao, ne vjerujući pravo u uspjeh, da ga poštediletenja. Doktor Daneeka se jednom zasmijuljio, ali je ubrzo utonuo usvoje vlastite probleme koji su uključivali poglavicu Bijelog Halfoata,koji ga je cijeloga prijepodneva izazivao na indijansko rvanje, iYossariana koji je baš tada odlučio da poludi.- Samo gubiš vrijeme - bijaše doktor Daneeka prisiljen da mu kaže.- Zar vi ne možete poštedjeti letenja nekoga tko je lud?- Ma jasno da mogu. I moram. Postoji propis prema kojem moram

poštedjeti letenja svakoga tko je lud.- Pa zašto onda ne poštedite mene? Ja sam lud. Pitajte Clevingera.

- Clevingera? A gdje je Clevinger? Nađi mi Clevingera da ga pitam.- Pa pitajte onda bilo koga drugoga! Svatko će vam reći da sam lud.- Oni su ludi.- Pa zašto onda njih ne poštedite?- Zašto ne zatraže od mene da ih poštedim?- Zato što su ludi, eto zašto.- Dakako da su ludi - reče doktor Daneeka. - Upravo sam ti rekao

da su ludi, nije li tako? A ne možeš prepustiti luđacima da procijenejesu li ludi ili nisu, nije li tako? Yossarian ga trijezno pogleda i pokušamu pristupiti s druge strane.- Je li Orr lud?- Naravno da je lud - reče doktor Daneeka.- Možete li njega poštedjeti letenja?- Naravno da mogu. Ali najprije on mora zatražiti od mene da ga

poštedim. Takav je propis.- Pa zašto onda on ne traži od vas da ga poštedite letenja?- Zato što je lud - reče doktor Daneeka. - Mora biti lud kad još leti

na borbene zadatke, a toliko je puta jedva iznio živu glavu. Naravnoda mogu poštedjeti Orra letenja. Ali on to mora najprije zatražiti odmene.- Je li to sve što treba učiniti da bude pošteđen letenja?- Sve. Neka samo zatraži od mene da ga poštedim.- I onda ga možete poštedjeti? - zapita Yossarian.- Ne. Onda ga ne mogu poštedjeti.- Hoćete da kažete da tu ima jedna kvaka?- Naravno da ima jedna kvaka - odgovori doktor Daneeka. - Kvaka

22. Tko se god želi izvući iz borbe, nije zapravo lud.Bila je samo jedna kvaka, i to Kvaka 22 koja je specificirala da je

skrb za vlastitu sigurnost pred opasnostima koje su stvarne ineposredne proces racionalnog duha. Orr je bio lud i mogao je bitipošteden letenja. Trebalo je jedino da zatraži da bude pošteđen; aličim bi zatražio, ne bi više bio lud i morao bi još izvršavati borbenezadatke. Orr bi bio lud kad bi još izvršavao borbene zadatke, aduševno zdrav kad ih ne bi izvršavao, ali ako je bio zdrav, morao ihje izvršavati, Ako ih je izvršavao, bio je lud pa nije morao; ali ako ihnije htio izvršavati, bio je duševno zdrav i morao je. Yossarian je bio

duboko potresen apsolutnom jednostavnošću te klauzule Kvake 22 izazviždao je u znak divljenja.- Strašna je to kvaka, ta Kvaka 22 - napomenuo je.- Najbolja što može biti - potvrdi doktor Daneeka.Yossarian ju je u duhu jasno vidio, u svoj njenoj razložnosti. U

savršenim parovima njenih dijelova bilo je neke eliptične preciznostikoja je bila ljupka i grozna, kao dobra moderna likovna umjetnost, pana mahove Yossarian nije bio posve siguran vidi li je čitavu, upravokao što nikad nije bio posve siguran za dobru modernu umjetnost niza muhe koje je Orr vidio u Applebyevim očima. Morao je vjerovatiOrru na riječ da Appleby ima muhe u očima.- Ma kad ti kažem da ih ima - uvjeravao ga je Orr, pošto se

Yossarian potukao s Applebyem u oficirskom klubu - iako onvjerojatno ni sam ne zna da ih ima. Zato i ne može ništa vidjetionako kako jest.- Kako to da on ne zna da ih ima? - pitao je Yossarian.- Zato što ima muhe u očima - razjasni mu Orr pretjerano strpljivo. -

Kako može vidjeti da ima muhe u očima kada ima muhe u očima?To je imalo isto toliko smisla koliko i bilo šta drugo, pa je Yossarian

bio voljan da dade Orru povlasticu i da sumnja, jer je Orr bio izdivljine izvan New Yorka, te je znao mnogo više o životu u divljininego Yossarian, i jer mu Orr, za razliku od Yossarianove majke, oca,sestre, brata, tetke, ujaka, svojte, učitelja, dušobrižnika,zakonodavca, susjeda i novina, nije nikad prije lagao ni o čemubitnom. Yossarian je preglavljivao to što je netom saznao o Applebyudan-dva u sebi, a onda je odlučio da učini dobro djelo i priopći tosamom Applebyu.- Applebye, ti imaš muhe u očima - šapnuo mu je uslužno dok je

prolazio mimo njega na ulazu u padobranski šator, onoga dana utjednu kad su letjeli po mlijeko u Parmu.- Šta? - odazvao se Appleby oštro, smeten činjenicom što

Yossarian uopće govori s njim.- Imaš muhe u očima - ponovi Yossarian. - Zato ih vjerojatno ne

možeš ni vidjeti.Appleby je ustuknuo od Yossariana, s izrazom gadljive zbunjenosti

na licu, i mrzovoljno ušutio. Šutio je sve dok se nije obreo u džipu sHavermeyerom vozeći se dugačkom, ravnom cestom put učionica,

gdje je major Danby, vrckav operativni oficir aviopuka, čekao daizvrši pripremu leta sa svim čelnim pilotima, strijelcima inavigatorima. Appleby je progovorio tiho, da ga ne čuje vozač ilikapetan Black koji se ispružio žmireći na prednjem sjedalu džipa.- Havermeyer - rekao je neodlučno. - Imam li ja muhe u očima?Havermeyer je smiješno zažmirkao.- Buhe? - pripitao je.- Ne, nego muhe - glasio je odgovor.Havermeyer opet zažmirka.- Muhe?- U očima.- Ti si valjda lud - reče Havermeyer.- Ne, nisam ja lud, nego je Yossarian lud. Samo mi reci imam li

muhe u očima ili nemam. Slobodno mi reci! Ja to mogu podnijeti.Havermeyer hitro ubaci još jedan komad karamele od kikirikija u

usta i pomno pogleda Applebya u oči.- Ja ne vidim nikakve muhe.Applebyu se ote dubok uzdah olakšanja. Havermeyeru su sićušni

ostaci karamele od kikirikija ostali na ustima, bradi i obrazima.- Imaš mrvice od karamele na licu - pripomenu mu Appleby.- Uvijek ću radije imati mrvice od karamele na licu, nego muhe u

očima - odbrusi mu Havermeyer.Oficiri ostalih pet aviona iz svakog jata stigli su teretnjacima na

opću pripremu leta koja je izvršene pola sata kasnije. Po tripodoficira i vojnika iz svake posade nisu uopće sudjelovali u pripremileta, nego su se odvezli pravo na aerodrom, do aviona kojima jetrebalo da lete toga dana, gdje su čekali s aerodromskim osobljemdok nisu oficiri, s kojima je trebalo da lete, spustili stražnje vratnicena teretnjacima, koji su ih dovezli, i dok nije bilo vrijeme da se popnuu avione i polete.Motori su nezadovoljno poskakivali na betoniranim stajalištima u

obliku lopatica, iz početka teško, zatim neko vrijeme lijeno ali mirno,a onda su se avioni stali tromo kretati naokolo i nespretno posrtati popošljunčenom tlu, kao kakva slijepa, glupa, kljasta bića, dok se nisuporedali na početku uzletišta i brzo uzletjeli, jedan za drugim, usredzujanja, sve jače tutnjave, naginjući se polako i stvarajući formacijuiznad šarenih krošanja, te su kružili oko aerodroma jednakom

brzinom sve dok se nisu formirala sva jata po šest aviona, a onda supoletjeli preko nebeski plavetna mora, na prvom kraku leta do cilja usjevemoj Italiji ili u Francuskoj. Avioni su letjeli sve više i više tako dasu, kad su prešli na neprijateljski teritorij, bili na visini od preko tritisuće metara. Čovjeka je svagda iznenađivao osjećaj mrtve iposvemašnje tišine koju su prekidali samo probni hici ispaljeni izmitraljeza, po koja bezizražajna jezgrovita napomena prekounutrašnje veze i, najposlije, objava strijelca u svakom avionu, kojaje sve otrežnjavala, da su na točki uvođenja u napad i da će krenutiprema cilju. Uvijek je sjalo sunce, uvijek se grlo malko lijepilo odprorijeđena zraka.Avioni tipa B-25 kojima su letjeli bile su stabilne, pouzdane lađe

zelene boje bez sjaja, sa po dva jednaka kormila i motora i širokakrila. Jedina im je mana bila, što se tiče mjesta gdje je Yossariansjedio kao strijelac, tijesan prolaz između strijelčeva odjela u nosu odpleksiglasa i najbližeg izlaza za spasavanje. Prolaz je bio uzak,četvrtast, hladan tunel ispod komandi za upravljanje, pa se krupančovjek kao Yossarian jedva mogao provući kroz njega. Nije bilo lakoni bucmastu navigatoru s mjesečastim licem i sitnim, reptilskimočima i s lulom, kakav je bio Aarfy, koga bi Yossarian obično otjeraoiz nosa aviona kad bi krenuli prema cilju, od kojega su bili udaljenijoš nekoliko minuta leta. Nastupalo je vrijeme napetosti, vrijemečekanja kad nisu ništa čuli, ništa vidjeli i ništa radili nego čekali, doksu dolje protuavionski topovi ciljali i spremali se da ih sve otpreme,ako uzmognu, na vječni počinak.Taj je prolaz bio Yossarianovo uže za spasavanje iz aviona kada

pada, ali ga je Yossarian proklinjao, obuzet silnim neprijateljstvom,ružio ga kao zapreku koju je Providnost tu postavila u sklopu uroteda ga satru. Bilo je mjesta za još jedan izlaz za spasavanje u samunosu aviona B-25, ali ga tu nije bilo. Umjesto njega je bio samo onajprolaz, a od one gužve nad Avignonom omrznuo mu je svakimamutski centimetar u njemu, jer ga je udaljavao sekunde i sekundeod padobrana koji je bio odviše glomazan da ga nosi sa sobom, aonda još sekunde i sekunde od izlaza za spasavanje na poduizmeđu stražnjeg dijela uzdignute pilotske kabine i nogu bezličnogamitraljesca koji je sjedio visoko gore, u najvišoj kupoli. Yossarian ječeznuo da bude ondje gdje je mogao biti Aarfy kad bi ga Yossarian

otjerao iz nosa aviona; Yossarian je čeznuo da sjedi sklupčan nasamu poklopcu izlaza za spasavanje, u iglou od rezervnih zaštitnihodijela koje bi najradije nosio posvuda za sobom, s padobranom većprikopčanim za remenje kako treba, stišćući u jednoj šaci uže zarastvaranje, a drugom se držeći za ručicu izlaza za spasavanje, kojaće ga spustiti u zrak prema zemlji, na prvi užasan cvilež propasti. Tuje želio biti, ako je uopće tu morao biti, umjesto da visi ondjesprijeda, kao kakva blesava isturena zlatna ribica u kakvoj blesavojisturenoj posudi za zlatne ribice, dok su blesavi odurni crni nizovigranata iz flakova praštali i gruvali i valjali se svuda unaokolo, i gore idolje, usred sve veće, praskave, uzdrmane, gromoglasne,fantazmagorične, kozmološke zloće što je kriještala i bacala i tresla,grmjela i probijala uši i prijetila da će ih sve smlaviti u djelićusekunde, u jednom golemom bljesku vatre.Aarfy nije bio Yossarianu ni od kakve koristi ni kao navigator ni kao

šta drugo, pa ga je Yossarian svaki put bijesno tjerao iz nosa avionada ne bi smetali jedan drugome, ako se budu iznenada morali otimatiza spas. Kad bi ga jednom Yossarian otjerao iz nosa aviona, Aarfy jemogao čučati na podu gdje je Yossarian čeznuo da čuči, ali jeumjesto toga Aarfy stajao kao stup, naslonivši se udobno svojimtrupčastim rukama na naslone sjedala pilota i pomoćnika pilota, slulom u šaci, i prijazno razgovarao o kojekakvim sitnicama sMcWattom ili s njegovim pomoćnikom, i upozoravao na zabavnepojedinosti na nebu tu dvojicu koji su bili previše zaposleni da bi ih tozanimalo. McWatt je imao pune ruke posla za komandama slijedećiYossarianove kreštave upute, dok se Yossarian prikradao avionomodređenom cilju i onda ih sve žestoko zavitlavao oko grabežljivihstupova granata što su se rasprskavale, sipajući odsječne, prodorne,prostačke zapovijedi McWattu, zapovijedi koje su bile nalik natjeskobna, umolna zapomaganja Gladnog Joea kad ga je u mrakumučila mora. Za sve vrijeme toga kaotičnog sukoba Aarfy bizamišljeno odbijao dimove gledajući bezbrižno i radoznalo rat krozMcWattov prozor, kao da je to neka daleka smetnja koja njemu nemože ništa. Aarfy je nekad bio revan član studentskog kluba i rado jeklicao i prisustvovao studentskim sastancima, i nije imao dovoljnopameti da se boji. Yossarian je pak imao dovoljno pameti i bojao se, ijedino što ga je priječilo da napusti svoje mjesto pod neprijateljskom

vatrom i šmugne kroz prolaz kao plašljiv štakor, bila je nevoljkost dapovjeri ikomu manevar nad ciljem. Nije bilo toga čovjeka na svijetukoga bi počastio tako velikom odgovornošću. Nije poznavaonijednoga čovjeka koji bi bio veća kukavica od njega. Yossarian jebio najbolji čovjek u puku za manevar nad ciljem, iako nije imaopojma zašto.Nije bilo utvrđenog pravila za manevar nad ciljem. Sve što je bilo

potrebno bio je strah, a Yossarian ga je imao napretek, više od Orra iod Gladnog Joea, više čak i od Dunbara koji se pokorno pomirio smišlju da mora jednog dana poginuti. Yossarian se nije pomirio s tommišlju, pa je na svakom borbenom zadatku jurio glavom bez obziračim bi bombe bile otkvačene, derući se: »Brže, brže, brže, brze,gade jedan, brže!» na McWatta i mrzeći sve to vrijeme McWatta izdna duše, kao da je McWatt kriv što su uopće tu gore, te ihnepoznati ljudi mogu upecati, a sa svima bi ostalima prekinuounutrašnju vezu, osim za one jezive gužve nad Avignonom, kad jeDobbs poludio usred leta i počeo dirljivo zapomagati.- Pomozite mu, pomozite mu - jecao je Dobbs. –Pomozite mu,

pomozite mu!- Kome da pomognemo? Kome da pomognemo? – doviknuo mu je

Yossarian pošto se opet ukopčao u unutrašnju vezu, koja je bilaprekinuta kad je Dobbs istrgao Hupleu palicu iz ruku i sve ihiznenada natjerao u zaglušno, grozomorno strovaljivanje, od kojegasu se svi ukočili i koje je nemoćnog Yossariana prilijepilo tjemenomza strop aviona, i iz kojeg ih je u posljednji čas spasio Hupleugrabivši opet Dobbsu palicu i gotovo isto onako nenadano izravnaoavion usred vala kakofonične vatre iz flakova, iz koje su se netom biliizvukli.O, bože! O, bože, o, bože, zazivao je Yossarian nijemo dok je visio

prilijepljen za tjeme o strop nosa aviona ne mogući se pomaknuti.- Strijelcu, strijelcu - odgovorio je Dobbs uzvikom kada je Yossarian

progovorio. - Ne javlja se, ne javlja se. Pomozite strijelcu, strijelcu!- Ja sam strijelac - doviknuo mu je opet Yossarian. - Ja sam

strijelac. Meni nije ništa. Meni nije ništa.- Onda pomozite njemu, pomozite njemu - molio je Dobbs. -

Pomozite mu, pomozite mu!A Snowden je ležao otraga na samrti.

6. GLADNI JOE

Gladni Joe je izvršio normu od pedeset borbenih zadataka, ali muto nije ništa vrijedilo. Bio je spremio stvari i opet čekao da krene kući.Noću ga je mučila jezovita mora koja je svima probijala uši i od kojenitko u eskadrili nije mogao spavati, osim Huplea,petnaestogodišnjeg pilota, koji je slagao koliko mu je godina da bimogao stupiti u vojsku, i koji je sa svojim mačkom spavao u šatoru sGladnim Joeom. Huple je imao lagan san, ali je tvrdio da nije nikadčuo Gladnog Joea kako urla. Gladni Joe je bio bolestan.- Pa šta onda? - mrndžao je doktor Daneeka ozlojeđeno. - Ja sam

već bio na konju, kažem ti. Mlatio sam po pedeset hiljadarki nagodinu, a gotovo sve to bez poreza, jer sam zahtijevao od pacijenatada mi plaćaju u gotovu. Podupirao me najjači sindikat na svijetu. Ieto što se dogodilo. Baš kad sam se spremao da počnem ozbiljnometati pare na stranu, morali su izmisliti taj fašizam i zaratiti se takostrašno da su čak i mene upleli u to. Moram se smijati kad čujemnekoga kao što je Gladni Joe kako se svaku noć dere iz sveg glasa.Zbilja se moram smijati. On da je bolestan? A šta on misli kako jemeni?Gladni Joe bio je odviše duboko ogrezao u vlastite nedaće da bi

mario kako je doktoru Daneeki. Tu su bili šumovi, na primjer. Slabišumovi su ga razbješnjavali, i promukao je derući se na Aarfyja zbogvlažnog zvuka koji je proizvodio, kao da siše, kad je odbijao dimovena luli, na Orra zbog klepanja, na McWatta zbog praska koji jeproizvodio kad god bi okrenuo kartu u igri ajnca ili pokera, naDobbsa zbog cvokotanja zubima kad bi se, onako nespretan, udariou nešto. Gladni Joe je bio treperava, napeta masa pokretnerazdražljivosti. Neprekidno tiktakanje sata u kakvoj mirnoj sobiudaralo je na muke njegov nezaštićeni mozak.- Čuješ, mali - kazao je kasno jedne večeri Hupleu - ako hoćeš da

spavaš u ovom šatoru, moraš raditi kao što ja radim. Moraš svakevečeri spremiti svoj ručni sat u par vunenih čarapa i metnuti ga nadno svog sanduka na drugom kraju šatora.

Huple je prkosno isturio bradu da pokaže Gladnom Joeu da se snjim ne može samo tako postupati, a onda je učinio upravo ono štomu je bilo rečeno.Gladni Joe bio je nervozan, ispijen nesretnik, sama kost i koža, sa

žilicama što su se trzale i uvijale ispod prljavosive kože u pocrnjelimdupljama iza očiju, poput sasječene zmije. Bijaše to sumorno,izrovano lice, čađavo od briga, kao napušteno rudarsko naselje.Gladni Joe je halapljivo jeo, neprestano glockao vrškove prstiju,mucao, zagrcavao se, češao se, znojio se, slinio i bjesomučnoskakutao tamo-amo s nekim kompliciranim crnim foto-aparatomkojim je vječito pokušavao snimati gole djevojke. Snimke nisu nikaduspjele. Uvijek bi zaboravio staviti film u kameru, ili upaliti svjetla, iliskinuti poklopac s otvora leće. Nije bilo lako nagovoriti gole djevojkeda poziraju, ali je Gladni Joe imao načina.- Ja velik čovjek - vikao bi. - Ja velik fotograf iz časopisa Life. Velika

slika na ogromna velika naslovna strana. Si, si, si! Holivudskazvijezda. Multi dinero. Multi rastave. Multi fuki-fuk po cijeli dan.Malo je koja žena mogla odoljeti takvu lukavu oblagivanju, a

prostitutke bi živo skočile na noge i brže zauzele bilo kakvufantastičnu pozu koju bi on zatražio od njih. Njegova reakcija na njihkao seksualna stvorenja bilo je pomamno divljenje i obožavanje.One su bile divna, moćna, uzbudljiva očitovanja divote, sredstvaužitka odviše snažna da bi se mogla izmjeriti, odviše žestoka da bise mogla podnijeti, odviše savršena da bi bila namijenjena da služenedostojnu, nevrijednu muškarcu. Njihovu prisutnost u svojimrukama mogao je tumačiti samo kao kozmički previd koji će bitiubrzo ispravljen, pa je uvijek bio prisiljen da ih tjelesno iskoristi kolikogod može u ona dva-tri prolazna trenutka koliko je slutio da mu jepodareno, prije negoli se Netko ne dosjeti jadu i ugrabi mu ih. Nikadse nije mogao odlučiti bi li ih krčio ili fotografirao, jer je shvaćao dane može činiti i jedno i drugo u isto vrijeme. Zapravo je uviđao dajedva može činiti i jedno, toliko su mu bile skučene sposobnosti zbogneodoljive potrebe za hitnjom, koja ga je redovito obuzimala. Snimkenisu nikad uspjele, a Gladni Joe ga nikad nije ni jednoj metnuo.Neobično je bilo to što je u civilu Gladni Joe doista bio fotografčasopisa Life.

On je sad bio heroj, najveći heroj Zračnih snaga, smatrao jeYossarian, jer je izvršio više borbenih zadataka nego i jedan drugiheroj Zračnih snaga. Gladni Joe izvršio je prvi put letačku normu kadje svega dvadeset i pet borbenih zadataka bilo dovoljno da spremisvoje stvari, napiše sretna pisma kući i počne veselo hajkatinarednika Towsera zapitkujući ga je li stigao nalog da ga pošaljunatrag, u Sjedinjene Države. Dok je čekao, provodio je svaki danklateći se ritmički oko ulaza u šator operativne službe, šaleći sebučno na račun svakoga tko bi prošao, i nazivajući u šali narednikaTowsera šugavim kučkinim sinom kad god bi narednik Towser izvirioiz pisarnice.Gladni Joe navršio je dvadeset i pet borbenih zadataka one

sedmice kad su izvršili invaziju kod Salerna i kad je Yossarian ležaou bolnici zbog tripera, koji je ulovio pri niskom letu iznad nekepripadnice ženskog korpusa u grmlju Marakeša, kamo je letio radiopskrbe. Yossarian se trudio svim silama da dostigne Gladnog Joe, iumalo ga nije dostigao leteći po šest puta u šest dana, ali mu jedvadeset i treći let bio do Arezza gdje je poginuo pukovnik Nevers, itada je bio najbliže povratku kući. Sutradan je došao pukovnikCathcart, nadimljući se od silna ponosa u svojoj novoj odori, iproslavio preuzimanje zapovjedništva povećanjem broja potrebnihborbenih zadataka od dvadeset i pet na trideset. Gladni Joe jeizvadio stvari i ponovo napisao sretna pisma kući. Prestao je veselohajkati narednika Towsera. Počeo je mrziti narednika Towserasvaljujući pakosno svu krivnju na njega, iako je znao da narednikTovvser nije imao nikakve veze s dolaskom pukovnika Cathcarta nisa zakašnjenjem naloga za otpuštanje, koji ga je prije sedam danamogao već pet puta spasiti.Gladni Joe nije više mogao podnijeti da napeto iščekuje nalog za

otpuštanje, pa bi klonuo čim bi izvršio još jednu normu. Kad god bibio oslobođen borbenih zadataka, priredio bi veliku proslavu za malikrug svojih prijatelja. Razbijao je gr'oca viskija koji je uspio kupiti načetverodnevnom kruženju kurirskim avionom svake sedmice, ismijao se, pjevao, klatio se i vikao u slavlju pijane radosti dok nijeviše mogao bdjeti, pa je mirno utonuo u san. Čim bi ga Yossarian,Nately i Dunbar spremiti u postelju, počeo bi urlati u snu. Ujutro bi

izišao iz šatora satrven, plašljiv i obuzet osjećajem krivnje, izjedenaokosnica ljudskog zdanja što se pogibeljno klima na rubu propasti.Mora se javljala Gladnom Joeu točno kao zvijezde na nebu svake

božje noći koju je provodio u eskadrili, za sve vrijeme grozne kušnjekad nije išao na borbene zadatke i kad je iznova čekao nalog da gapošalju kući, nalog koji nije nikako stizao. Dojmljive ljude u eskadrili,kao Dobbsa i kapetana Flumea, toliko je uzrujavalo urlanje GladnogaJoea u snu da su i sami počeli urlati u snu, te su se prodorneprostote, koje su svake noći ispuštali iz svojih šatora u eskadrili,isprepletale u mraku isto onako romantično kao što se dozivaju naparenje ptice pjevice s pokvarenim mislima. Potpukovnik Kornpostupio je odlučno ne bi li spriječio nešto što mu se činilo da jezačetak nezdrave tendencije u eskadrili majora Majora. Rješenjekoje je našao bilo je da Gladni Joe upravlja kurirskim avionom takoda ne bude po četiri dana na tjedan u eskadronu, i taj je lijek, kao isvi lijekovi potpukovnika Korna, bio uspješan.Kad god bi pukovnik Cathcart povećao broj zadataka i vratio

Gladnog Joea na dužnost, mora bi prestala i Gladni Joe bi opet bio unormalnom stanju strahovanja i smješkao se od olakšanja. Yossarianje čitao smežurano lice Gladnoga Joea kao novinski naslov. Bilo jedobro kad je Gladni Joe izgledao loše, a strašno kad je Gladni Joeizgledao dobro. Naopak niz reakcija Gladnoga Joea bio je svimačudna pojava, osim Gladnom Joeu koji je uporno sve skupa poricao.- Tko uopće sanja? - rekao je kad ga je Yossarian zapitao što sanja.- Joe, zašto ne odeš k doktoru Daneeki? - savjetovao mu je

Yossarian.- Zašto da idem k doktoru Daneeki? Nisam ja bolestan.- A tvoja mora?- Kakva mora? - lagao je Gladni Joe.- Možda bi ti on mogao pomoći?- Nije mora ništa - odgovorio je Gladni Joe. - Svakog muči mora.Yossarian je već pomislio da ga je ulovio.- Svake noći? - upitao je.- A zašto ne svake noći? - odvratio je Gladni Joe.I najednom je sve to postalo razborito. Zbilja, zašto ne svake noći?

Bilo je razborito derati se u muci svake noći. To je bilo razboritijenego vladanje Applebya, koji se slijepo pridržavao propisa, pa je

naložio Kraftu da naloži Yossarianu da proguta svoje tablete atabrinaprije leta preko mora, pošto Yossarian i Appleby nisu više govorilijedan s drugim.Gladni Joe bio je razboritiji i od Krafta koji je poginuo, koga je

surovo gurnuo u propast nad Ferrarom motor što je eksplodirao,pošto je Yossarian po drugi put poveo svoje jato od šest aviona nacilj. Aviopuk je već sedmi dan za redom promašivao most u Ferrari,mada je bio opremljen uređajima za gađanje s pomoću kojih su sebombe mogle baciti u kacu s visine od tisuću i dvjesta metara, imada je prošla cijela sedmica otkako se pukovnik Cathcartdobrovoljno javio da će njegovi momci razoriti most u roku oddvadeset i četiri sata. Kraft je bio suhonjav, bezazlen dečko izPennsylvanije koji je želio samo da bude omiljen, i komu je bilosuđeno da se razočara čak i u takvoj skromnoj i nevrijednoj težnji.Umjesto da bude omiljen, bio je mrtav, krvavo ugljevlje u barbarskojgomili, i nitko ga nije čuo u onim posljednjim dragocjenim trenucimakad je avion bez jednog krila padao kao kamen. Živio je kratkovrijeme ne čineći nikome zla, a onda se srušio u plamenu nadFerrarom na sedmi dan, dok se Bog odmarao, kad je McWattokrenuo avion i Yossarian ga poveo po drugi put na cilj, zato što seAarfy zbunio pa Yossarian nije uspio prvi put baciti bombe.- Čini se da se zbilja moramo vratiti, je li? - rekao je McWatt

neveselo preko unutrašnje veze.- Čini se da moramo - reče Yossarian.- Moramo li? - reče McWatt.- Aha.- Ha, bože, šta se može! - sroči McWatt.I vratili su se dok su avioni u drugim jatima bezbrižno kružili u

daljini, a dolje svi gromoglasni topovi divizije Hermanna Goringaobasipali ovaj put granatama samo njih.Pukovnik Cathcart bio je hrabar čovjek i nikad nije oklijevao da

dobrovoljno javi svoje ljude za bilo koji cilj. Nije bilo cilja koji binjegovu aviopuku bio suviše opasan da ga napadne, baš kao što uigri stolnog tenisa nije bilo lopte koja bi Applebyu bila suviše teška daje ukroti. Appleby je bio dobar pilot i natčovjek u stolnom tenisu,imao je muhe u očima i nikad nije izgubio ni jednog poena. Svega jedvadeset i jedan servis bio dovoljan Applebyu da obruka svakog

protivnika. Njegova vještina u stolnom tenisu bila je legendarna, iAppleby je dobio svaku partiju koju je započeo, sve do one večerikad se Orr podnapio džina s voćnim sokom i svojim reketom razbioApplebyu čelo, pošto mu je Appleby bio oštro vratio svih prvih petservisa. Orr je bacio reket u njega, skočio na stol i zaletio se na drugikraj kao da skače udalj, i dočekao se nogama pravo na Applebyevulicu. Nastao je urnebes. Applebyu je bila potrebna gotovo cijelaminuta da se iščupa iz Orrovih uzvitlanih ruku i nogu i osovi se nanoge držeći Orra pred sobom u zraku jednom rukom za košulju ispremajući se da ga drugom šakom usmrti, ali se u taj čas umiješaoYossarian i istrgao mu Orra iz ruku. Bila je to večer iznenađenja zaApplebya, koji je bio krupan kao Yossarian i isto toliko jak, i koji jesvom snagom udario Yossariana, što je poglavicu Bijelog Halfoataproželo takvim radosnim uzbuđenjem da se okrenuo i raspaliopukovnika Moodusa po nosu, što je generala Dreedlea ispunilotakvim nježnim zadovoljstvom da je naložio pukovniku Cathcartu daizbaci kapelana iz oficirskog kluba i da poglavicu Bijelog Halfoatapremjesti u šator doktora Daneeke, gdje će dan i noć biti podliječničkim nadzorom da sačuva tjelesnu kondiciju, kako bi mogaoopet raspaliti pukovnika Moodusa po nosu kad god to generalDreedle zatraži od njega. Katkad je general Dreedle dolaziospecijalno iz štaba aviobrigade s pukovnikom Moodusom ibolničarkom samo zato da mu poglavica Bijeli Halfoat raspali zeta ponosu.Poglavica Bijeli Halfoat bio bi mnogo radije ostao u automobilskoj

prikolici u kojoj je stanovao s kapetanom Flumeom, šutljivim,opsjednutim eskadrilskim oficirom za informacije, koji je veći diosvake večeri provodio razvijajući fotografije što ih je snimio togadana da ih razašalje sa saopćenjima za štampu. Kapetan Flumeprovodio je najviše vremena svake večeri radeći u svojoj tamnojkomori, a onda bi legao na ležaj držeći palce, s amajlijom oko vrata, inastojao svim silama da ostane budan. Živio je u smrtnom strahu odpoglavice Bijelog Halfoata. Kapetan Flume bio je opsjednut idejomda će se jedne noći, kad on bude čvrsto spavao, poglavica BijeliHalfoat prišunjati njegovu ležaju i prefikariti mu vrat od uha do uha.Kapetan Flume saznao je za tu ideju od samog poglavice BijelogHalfoata, koji se zaista jedne noći prišuljao njegovu ležaju, dok je on

drijemao, i prošištao mu zlokobno da će mu jedne noći, dok on,kapetan Flume, bude čvrsto spavao, on, poglavica Bijeli Halfoat,prefikariti vrat od uha do uha. Kapetan Flume se sledio buljećirazrogačenim očima pravo u oči poglavici Bijelom Halfoatu, koje suse pijano krijesile svega nekoliko centimetara pred njim.- A zašto? - protisnuo je jedva jedvice kapetan Flume.- A zašto ne? - bijaše odgovor poglavice Bijelog Halfoata.Poslije toga se svake noći kapetan Flume trudio da ostane što dulje

budan. Mora Gladnoga Joea bila mu je od neprocjenjive pomoći.Slušajući napeto manijačko zavijanje Gladnoga Joea iz noći u noć,kapetan Flume ga je zamrzio i zaželio da se poglavica Bijeli Halfoatprišulja jedne noći njegovu ležaju i prefikari njemu vrat od uha douha. Zapravo je kapetan Flume spavao kao zaklan gotovo svakenoći i samo je sanjao da je budan. Ti su snovi o bdjenju bili tolikouvjerljivi da se svako jutro budio posve iscrpljen i odmah ponovozapadao u san.Poglavica Bijeli Halfoat gotovo je zavolio kapetana Flumea otkako

se ovaj tako neobično preobrazio. Kapetan Flume je one noći legaou postelju kao nadobudna ekstravertirana ličnost, a sutradan jeujutro ustao iz nje kao pogružena introvertirana ličnost, pa jepoglavica Bijeli Halfoat ponosno smatrao novoga kapetana Flumeaza svoje vlastito djelo. On nije uopće kanio prefikariti kapetanuFlumeu vrat od uha do uha. Prijetnja da će to učiniti bila je za njegapuka šala, isto kao i ono da će on umrijeti od upale pluća, i isto kaošto je raspalio pukovnika Moodusa po nosu, ili kao što je izazivaodoktora Daneeku na indijansko rvanje. Kad bi svake noći doteturaopijan do svog šatora, poglavica Bijeli Halfoat želio je jedino daodmah zaspi, ali često nije mogao zaspati zbog Gladnoga Joea.Poglavicu Bijelog Halfoata podilazili su srsi od more Gladnoga Joea,pa je često poželio da se netko ušulja u šator Gladnoga Joea, skinemu Hupleova mačka s glave i prefikari mu vrat od uha do uha, kakobi se svi u eskadrili, osim kapetana Flumea, mogli poštenonaspavati.Iako je poglavica Bijeli Halfoat i dalje lupao pukovnika Moodusa po

nosu za ljubav generala Dreedlea, svejednako je bio u nemilosti. Unemilosti je bio i major Major, komandir eskadrile, koji je to saznao uisti mah kad je saznao da je komandir eskadrile od pukovnika

Cathcarta, koji je dotutnjao u eskadrilu u svom džipu s pojačanimmotorom sutradan pošto je major Duluth poginuo nad Perugiom.Pukovnik Cathcart zaustavio je naglo džip koji je zacvilio nekolikocentimetara pred usjekom željezničke pruge, što ga je razdvajao odkosog igrališta košarke, s kojega su majora Majora najposlije istjeraliudarcima nogama i šakama, i guranjem, i kamenjem momci koji sumu bili malne postali prijatelji.- Vi ste novi komandir eskadrile - izderao se pukovnik Cathcart

preko usjeka na njega. - Ali nemojte misliti da to šta znači, jer neznači. To znači samo da ste novi komandir eskadrile.I pukovnik Cathcart otprašio je isto onako naglo kako je i došao,

okrenuvši džip tako da su se kotači strahovito zavrtjeli i posulipijeskom majora Majora. Major Major se ukočio na tu vijest. Stajao jebez riječi, onako protegljast i nezgrapan, s izlizanom loptom zakošarku u dugačkim rukama, dok je sjeme kivnosti koje je tako brzoposijao pukovnik Cathcart hvatalo korijen u vojnicima oko njega, kojisu s njim igrali košarku i koji su dopustili da se sprijatelji s njimakoliko nitko drugi prije toga. Bjeloočnice njegovih sanjarskih očijuraširile su se i ovlažile dok su mu se usta čeznutljivo i malodušnoborila s poznatom, nesavladivom osamljenošću koja se opet širilaoko njega kao zagušljiva magla.Kao i svi ostali oficiri u štabu aviopuka, osim majora Danbyja,

pukovnik Cathcart bio je zadojen demokratskim duhom: on jevjerovao da su svi ljudi jednaki, pa je stoga podjednako usrdnoomalovažavao sve ljude izvan štaba aviopuka. Usprkos tome,vjerovao je u svoje ljude. Kao što im je često govorio u učionici,vjerovao je da su za najmanje deset borbenih zadataka bolji odsvake druge jedinice, i smatrao da svi oni koji nemaju tu vjeru, kojuje on usadio u njih, mogu ići do sto đavola. Ipak, jedini način na kojisu mogli ići do sto đavola, kao što je Yossarian saznao kad je odletiou posjet bivšem starijem vojniku Wintergreenu, bijaše da izvrše jošdeset borbenih zadataka.- Ja to još ne shvaćam - prosvjedovao je Yossarian. - Ima li doktor

Daneeka pravo ili nema?- Koliko je rekao?- Četrdeset.

- Daneeka je rekao istinu - priznade bivši stariji vojnik Wintergreen.- Vi ne morate izvršiti više od četrdeset borbenih zadataka, što setiče štaba Dvadeset i sedme zračne eskadre.Yossarian je likovao.- Onda ja mogu kući, nije li tako? Ja ih imam četrdeset i osam.- Ne, ne možeš kući - ispravi ga bivši stariji vojnik Wintergreen. -

Jesi li ti lud, što ti je?- Zašto ne mogu?- Kvaka 22.- Kvaka 22 - Yossarian se zgranu. - Kakve to vražje veze ima s

Kvakom 22?- Kvaka 22 - odgovorio je doktor Daneeka strpljivo kad je Yossarian

doletio natrag na Pianosu s Gladnim Joeom – kaže da uvijek morašučiniti ono što ti zapovjedi tvoj pretpostavljeni.- Ali Dvadeset i sedma eskadra kaže da mogu kući kad navršim

četrdeset borbenih zadataka.- Ali ti ne kažu da moraš kući. A propisi, bogme, kažu da moraš

izvršiti svaki nalog. U tome je kvaka. Sve kad bi pukovnik i kršionaredbu Dvadeset i sedme eskadre tjerajući te da izvršiš višeborbenih zadataka, morao bi ih izvršiti, jer bi inače bio kriv što nisiizvršio njegov nalog. A onda bi ti štab Dvadeset i sedme zračneeskadre zbilja skočio za vrat.Yossarian se skljoka od razočaranja.- Onda zbilja moram izvršiti pedeset borbenih letova, je li? - protuži.- Pedeset i pet - ispravi ga doktor Daneeka.- Kako pedeset i pet?- Pedeset i pet zadataka, koliko sad pukovnik zahtijeva od svih vas.Gladnom Joeu kao da je pao kamen sa srca kad je čuo što kaže

doktor Daneeka, a usne su mu se razvukle u osmijeh. Yossarian jezgrabio Gladnog Joea za gušu i natjerao ga da odmah odleti s njimopet do bivšeg starijeg vojnika Wintergreena.- Što bi mi napravili - upitao je povjerljivim glasom - kad bih odbio

da letim?- Vjerojatno bismo te strijeljali - odgovorio je bivši stariji vojnik

Wintergreen.- Mi? - uzviknu Yossarian iznenađeno. - Kako to misliš mi? Otkad si

ti na njihovoj strani?

- Ako tebe strijeljaju, šta misliš, na čijoj ću biti strani? - odbrusi mubivši stariji vojnik Wintergreen.Yossarian se lecnu. Pukovnik Cathcart ga je opet prešao.

7. McWATT

Obično je Yossarianov pilot bio McWatt koji je, brijući se svako jutrou kričavim crvenim, čistim pidžamama pred svojim šatorom,pripadao čudnovatim, ironičnim i nepojmljivim pojavama okoYossariana. McWatt je vjerojatno bio najluđi borac od svih njih, jer jebio potpuno duševno zdrav a ipak se nije tužio na rat. Bio jekratkonog, plećat, nasmiješen mladić koji je neprekidno zviždukaoplesne melodije i oštro praskao kartama kad ih je dijelio u ajncu ilipokeru, dok Gladni Joe nije napokon, pod kumulativnim utjecajem tihprasaka, zapao u drhtav očaj i stao se derati na njega da prestanepraskati kartama.- Pasja ti mati, ti to činiš samo zato što to mene smeta - zaurlao je

Gladni Joe bijesno dok ga je Yossarian zadržavao rukom umirujućiga. - Jedino zato on to radi, zato što voli kad ja vičem. Pasja mu matigadna!McWatt je pokajnički nabrao svoj nježni, pjegavi nos i obećao da

neće više praskati kartama, ali je uvijek zaboravljao na to obećanje.McWatt je nosio čupave papuče uz crvene pidžame i spavao izmeđusvježe izglačanih plahta u bojama, kao što je bila ona čiju mu jepolovicu Milo otkupio od nacerenog lopova sladokusca ni za jednuod datula s košticama koje je Milu pozajmio Yossarian. McWatta sesnažno dojmio Milo koji je, na veselje kaplara Snarka, njegovakuhinjskog pomoćnika, već kupovao jaja po sedam centa, aprodavao ih po pet. Ali McWatta se nije nikad Milo toliko dojmiokoliko se Mila dojmila svjedodžba koju je Yossarian dobio radi svojejetre od doktora Daneeke.- Šta je to? - uzviknuo je Milo u strahu kad je ugledao golemu kutiju

od valovite ljepenke, punu paketića suha voća i limenki voćnihsokova i slatkiša, što su se dvojica težaka, koje je major de Coverleyoteo za svoju kuhinju, spremala da odnesu u Yossarianov šator.- Ovo je kapetan Yossarian, gospodine poručniče - reče kaplar

Snark smijuljeći se nadmoćno. Kaplar Snark bio je intelektualni snobkoji je držao da je odmakao dvadeset godina ispred svoga doba, panije uživao što kuha za mase.

- Ima pismo od doktora Daneeke, prema kojem ima pravo na voće ivoćne sokove koliko ga volja.- Šta je to? - uzviknuo je Yossarian kad je Milo problijedio i

zateturao.- Ovo je poručnik Milo Minderbinder, gospodine kapetane - reče

kaplar Snark namigujući mu podrugljivo. - Jedan od naših novihpilota. Postavljen je za upravitelja menze dok ste vi bili u bolnici.- Šta je to? - uzviknuo je McWatt kasno poslije ^podne, kad mu je

Milo pružio polovicu njegove plahte.- To je polovica plahte koja vam je jutros ukradena - protumači Milo

odajući nervozno zadovoljstvo samim sobom i trzajući brzo svojimriđim brkovima. - Kladio bih se da niste ni znali da vam je ukradena.- Zašto bi tko ukrao polovicu plahte? - zapita Yossarian.Milo se smete.- Niste me razumjeli - prosvjedovao je. Yossarian nije razumio ni

zašto se Milo tako očajnički bori da dobije udio u pismu doktoraDaneeke koje je bilo kristalno jasno. »Dajte Yossarianu suha voća ivoćnih sokova koliko god hoće«, napisao je doktor Daneeka. »Kažeda ima proces na jetri.«- Ovakvo pismo - mrmljao je Milo potišteno - moglo bi upropastiti

svakog upravitelja menze na svijetu. - Milo je došao u Vossarianovšator samo zato da ponovo pročita to pismo, a pratio je svoju kutijuizgubljenih živežnih namirnica kroz eskadrilu kao žalobnik. - Moramvam dati koliko god zatražite. Pa u pismu čak ne piše ni da moratesami pojesti sve to voće.- I dobro je što ne piše - reče mu Yossarian - jer ga ja uopće ne

jedem. Ja imam proces na jetri.- Ah, da, zaboravio sam - reče Milo snizivši smjerno glas. - Je li

vam loše?- Upravo onoliko koliko treba - odgovori Yossarian veselo.- A, tako - reče Milo. - A šta to znači?- To znači da ne bi moglo biti bolje...- Čini mi se da vas ne razumijem.- ... A da ne bude gore. Je li vam sad jasno?- Jest, sad mi je jasno. Ali još mi se čini da vas ne razumijem.- Ama, neka vas to ne zabrinjava! Pustite radije neka zabrinjava

mene. Znate, ja zapravo nemam proces na jetri. Imam samo

simptome. Imam Gamett-Fleischakerov sindrom.- A, tako - reče Milo. - A šta je to Gamett-Fleischakerov sindrom?- Proces na jetri.- A, tako - reče Milo i uze umorno trljati svoje crne obrve odajući

bol, kao da čeka da prođe neka mučna nelagoda koju osjeća. - Akoje tako - nastavi napokon - mislim da zbilja morate paziti što jedete,nije li tako?- I te kako moram paziti - reče mu Yossarian. - Nije lako doći do

dobrog Gamett-Fleischakerova sindroma i ja ne želim da gaupropastim. Zato i ne jedem uopće voće.- E, sad mi je jasno - reče Milo. - Voće škodi vašoj jetri?- Ne, nego voće čini dobro mojoj jetri. Zato ga i ne jedem.- Pa, šta onda radite s voćem? - zapita Milo probijajući se uporno

kroz sve veću zbrku da izbaci pitanje koje mu je bilo na jeziku. -Prodajete li ga?- Dijelim ga.- Kome? - viknu Milo glasom koji je pucao od zdvojnosti.- Svakome tko ga želi - uzvrati mu Yossarian povikom.Milo zakuka dugo i sjetno i ustuknu glavinjajući, a pepeljasto mu se

lice iznenada osu grašcima znoja. Cupkao je rastreseno svojnesretni brk dršćući kao prut na vodi.- Mnogo dajem Dunbaru - nastavi Yossarian.- Dunbaru? - jeknu Milo ošamućeno.- Jest. Dunbar može jesti koliko mu srce želi, a to mu ne čini ni

najmanje dobro. Ja samo ostavim kutiju ondje, na otvorenom, dasvatko uzme koliko hoće. Aarfy dolazi po suhe šljive, jer kaže da umenzi nikad ne dobije dosta suhih šljiva. Mogli biste to malo ispitatikad nađete vremena, jer nije nimalo ugodno kad se Aarfy ovudamota. Kad god je zaliha na izmaku, samo naložim kaplaru Snarkuneka me opet opskrbi. Nately uvijek ponese cio teret voća sa sobomkad ide u Rim. On je zaljubljen ondje u neku kurvu koja mene mrzi, aon je nimalo ne zanima. Ona ima malu sestru koja ih nikad neostavlja same u krevetu, a stanuju u jednom stanu s nekim starcem ibabom i masom drugih djevojaka sa zgodnim debelim bedrima, kojese isto tako neprestano zezaju okolo. Nately im uvijek odnese punukutiju voća.- Prodaje im ga?

- Ne, poklanja im ga.Milo se namršti.- Pa, ovaj, čini mi se da je onda vrlo široke ruke prema njima -

napomenu on bez tračka oduševljenja.- Jest, vrlo je široke ruke - potvrdi Yossarian.- I uvjeren sam da je sve potpuno ispravno - reče Milo – jer je voće

vaše kad ga jedanput dobijete od mene. Vjerujem da su u ovakoteškim prilikama ti ljudi sretni što ga mogu dobiti.- Jesu, sretni su - uvjeravaše ga Yossarian. - One dvije djevojke

prodaju sve voće na crnoj burzi, pa za novac koji dobiju kupujuneukusan nakit i jeftin parfem.Milo dignu brže glavu.- Nakit! - uskliknu. - Nisam to znao. Pošto plaćaju jeftin parfem?- Starac kupuje za svoj dio čisti viski i pornografske slike. On je

razvratnik.- Razvratnik?- Ne biste vjerovali.- Je li u Rimu dobro tržište za pornografske slike? – pripita Milo.- Ne biste vjerovali. Uzmite, na primjer, Aarfyja. Poznaju ći ga, ne

biste nikad to pomislili, je li?- Da je razvratnik?- Ne, nego da je navigator. Poznajete kapetana Aardvaarka, je li?

To je onaj gala momak koji vam je, kad ste prvi put došli u eskadrilu,pristupio i rekao: "Aardvaark me zovu, a bez navigacije ne mogu."Lula mu je bila u zubima i vjerojatno vas je pitao na kojem stekoledžu studirali. Poznajete li ga?Milo ga nije slušao.- Hajde da se uortačimo - izlanuo je umolno.Yossarian je odbio, iako nije nimalo sumnjao da bi mogli postupati s

kamionima voća kako bi god htjeli, kad bi ih Yossarian jednomnabavio iz menze s pomoću pisma doktora Daneeke. Milo sepokunjio, ali je od toga trenutka povjeravao Yossarianu svaku svojutajnu, osim jedne, prosuđujući mudro da svatko tko neće da kradedomovini, neće da krade nikome. Milo je povjerio Yossarianu svesvoje tajne osim mjesta gdje je u brdima počeo zakopavati novac,otkako se jednom vratio iz Smirne s punim avionom smokava i čuood Yossariana da je neki vojni istražitelj stigao u bolnicu. Milu, koji je

bio toliko lakouman te se dobrovoljno javio da bude upravitelj menze,bio je taj položaj svetinja.- Ja nisam čak ni znao da ne serviramo dovoljno suhih šljiva -

priznao je toga prvog dana. - Valjda zato što sam još novajlija.Porazgovarat ću o tome sa svojim glavnim šefom kuhinje.Yossarian ga oštro pogleda.- Kakvim glavnim šefom kuhinje? - priupita. - Vi nemate glavnog

šefa kuhinje.- S kaplarom Snarkom - protumači Milo odvraćajući pogled kao da

je nešto kriv. - On je jedini šef kuhinje kojeg imam, iako se nadam daću ga prebaciti u administraciju. Rekao bih da je kaplar Snark malopreviše sklon stvaralaštvu. On misli da je funkcija kuhinjskogpomocnika neka vrsta umjetničke forme, pa se uvijek tuži kako moraprostituirati svoj talent. A nitko od njega ne traži tako nešto! Da,zbilja, znate li vi možda zašto je on spao na čin kaplara, i sad jesamo kaplar?- Znam - reće Yossarian. - Potrovao je cijelu eskadrilu.Milo opet problijedje.- Šta je napravio?- Sasjeckao je na stotine vojnih sapuna u batatu samo zato da

pokaže da momci imaju filistarski ukus i da ne znaju šta je dobro. Svisu se momci u eskadrili razboljeli. Borbeni zadaci su bili odgođeni.- Tako, dakle! - uskliknu Milo stisnuvši usne u znak neodobravanja.

- Sigurno je ustanovio da je pogriješio, je li?- Naprotiv - ispravi ga Yossarian. - Ustanovio je da je imao pravo.

Smazali smo pune tanjure i tražili još. Svi smo znali da smo serazboljeli, ali nismo imali pojma da smo otrovani.Milo dvaput frknu od užasa, kao kakav kudrav mrk zec.- Ako je tako, onda bih ga svakako htio prebaciti u administraciju.

Ja ne želim da se što slično dogodi dok sam ja na ovoj dužnosti.Znate - povjeri se ozbiljno - ja se nadam da ću ljudima u ovojeskadrili dati najbolju hranu na cijelom svijetu. To je zbilja cilj vrijedantruda, je li? Ako upravitelj menze ne puca tako visoko, meni se činida onda nema prava da bude upravitelj menze. Ne mislite li i vi tako?Yossarian se polako okrenu i upre u Mila pogled pun ispitljiva

nepovjerenja. Vidio je pred sobom priprosto, iskreno lice koje nijebilo sposobno za prepredenost ni za podmuklost, čestito, otvoreno

lice s razjedinjenim krupnim očima, riđom kosom, crnim obrvama inesretnim crvenkastosmeđim brkovima: Milo je imao dugačak, tanaknos s njuškavim, vlažnim nosnicama što su bile okrenute oštronadesno i uvijek upravljene na suprotnu stranu od one na koju jeinače gledao. Bilo je to lice čovjeka očeličena poštenja koji nijemogao svjesno kršiti moralna načela na kojima je počivala njegovačestitost, baš kao što se nije mogao prometnuti u odvratnu žabukrastaču. Jedno je od tih moralnih načela bilo da nije nikakvagrehota zaračunati robu najviše koliko tržište može podnijeti. Bio jepodložan strahovitim paroksizmima pravedna gnjeva, pa se i te kakorazgnjevio kad je doznao da je stigao vojni istražitelj i da njega traži.- Ma ne traži on vas - reče Yossarian kušajući ga umiriti. - On traži

nekoga u bolnici tko je potpisivao Washingtona Irvinga na pismimakoja je cenzurirao.- Ja nisam nikad potpisivao Washingtona Irvinga ni na kakvim

pismima - ustvrdi Milo.- Naravno da niste.- Ali, to je samo smicalica kojom bi me htjeli prisiliti da priznam da

zarađujem pare na crnoj burzi. - Milo se žestoko povuče za čupavipramen svojih izblijedjelih brkova. – Ne volim takve tipove. Uvijeknešto njuškaju oko ljudi kao što smo mi. Zašto vlast ne pograbi zašiju bivšeg redova Wintergreena ako želi učiniti neko dobro? On nepoštuje propise ni odredbe i neprestano mi obara cijene.Milovi brkovi bili su nesretni zato što im odvojeni kraci nisu nikad bili

jednaki. Bili su kao Milove razjedinjene oči koje nisu nikad gledale uisto vrijeme u isti predmet. Milo je vidio više stvari nego većina ljudi,ali nije vidio ni jednu od njih posve jasno. Nasuprot njegovoj reakcijina vijest da je stigao vojni istražitelj, saslušao je mirno i hrabroYossariana kad mu je ovaj rekao da je pukovnik Cathcart povisio brojborbenih zadataka na pedeset i pet.- Rat je - reče. - I nema smisla jedikovati zbog broja borbenih

zadataka koje moramo izvršiti. Ako pukovnik kaže da moramo izvršitinormu od pedeset i pet letova, onda je moramo izvršiti.- E pa, ja je ne moram izvršiti - ustvrdi Yossarian.- Ja ću se obratiti majoru Majoru.- Kako ćete mu se obratiti? Major Major nikoga ne prima.- Onda ću se vratiti u bolnicu.

- Upravo ste se vratili iz bolnice prije deset dana – podsjeti gaprijekorno Milo. - Ne možete stalno bježati u bolnicu kad god senešto dogodi što se vama ne sviđa. Nego, najbolje će biti da se izvršinorma. To nam je dužnost.Milo je imao krute obzire koji mu čak nisu dopuštali da pozajmi

paket datula s košticama iz menze onoga dana kad je McWattu bilaukradena plahta, jer je sva hrana u menzi bila još državno vlasništvo.- Ali ih mogu pozajmiti od vas - protumači on Yossarianu - jer je sve

ovo voće vaše kad ga dobijete od mene na temelju pisma doktoraDaneeke. Vi možete činiti s njim što vas je volja, čak ga možete iprodati uz veliku dobit, umjesto da ga dijelite badava. Hoćete li da toradimo zajedno?- Neću.Milo odustade.- Onda mi pozajmite paketić datula s košticama - zamoli ga.- Vratit ću vam ih. Poštenja mi da ću vam ih vratiti, a dobit ćete i

nešto pride.Milo je održao riječ i, kad se vratio s neotvorenim paketićem datula i

s nacerenim lopovom sladokuscem koji je bio ukrao plahtu izMcWattova šatora, dao je Yossarianu četvrtinu McWattove žuteplahte. Taj je komad plahte pripadao sad Yossarianu. On ga jezaradio dok je drijemao, iako nije znao kako ga je zaradio. A nijeznao ni McWatt.- Šta je to? - uzviknuo je McWatt buljeći u nedoumici u rasparanu

polovicu plahte.- To je polovica one plahte koja vam je jutros ukradena - protumači

Milo. - Kladio bih se da niste ni znali da vam je ukradena.- Zašto bi tko ukrao polovicu plahte? - pripita Yossarian. Milo se

smete.- Niste me razumjeli - prosvjedovao je. - On je ukrao čitavu plahtu,

a ja sam je otkupio od njega paketićem datula s košticama koje stevi uložili. Zato je vama pripala četvrtina plahte. Vama se vaš ulog i tekako isplatio, pogotovo zato što vam vraćam sve datule do jednekoje ste mi dali. - Zatim se Milo obrati McWattu. - Vama je pripalapolovica plahte zato što je u početku bila čitava vaša, i ja bogami nerazumjem što se vi bunite, jer ne biste dobili ni komadića da vamkapetan Yossarian i ja nismo pritekli u pomo ć.

- Tko se buni? - uskliknu McWatt. - Ja samo razmišljam što ću spolovicom plahte.- Svašta možete s polovicom plahte - uvjeravaše ga Milo. -

Preostalu četvrtinu plahte zadržao sam za sebe kao nagradu za svojpothvat, rad i inicijativu. To nije za mene, znate, nego za sindikat. Etošta još možete učiniti s vašom polovicom plahte. Možete je ostavitisindikatu i pratiti kako joj raste vrijednost.- Kakvom sindikatu?- Sindikatu koji bih ja htio osnovati jednoga dana da bih vam svima

mogao dati hranu kakvu zaslužujete.- Htjeli biste osnovati sindikat?- Jest, tako je. Zapravo ne sindikat, nego emporij. Znate li što je to

emporij?- To je mjesto gdje se kupuje, nije li tako?- I prodaje - nadopuni ga Milo.- I prodaje.- Oduvijek sam želio da imam emporij. Čovjek može svašta kad ima

emporij. Ali ga treba imati.- Vi želite emporij?- I da svaki pojedinac ima svoj udio.Yossarian je bio još zbunjen, jer je ovo bio poslovan razgovor, a

njega je mnogo šta u poslovnim razgovorima uvijek zbunjivalo.- Dopustite da vam ponovo pokušam objasniti - predloži Milo

odajući sve veću nestrpljivost i razdražljivost i upirući prstom ulopova sladokusca koji se još cerio pokraj njega. - Ja sam znao da jenjemu više stalo do datula nego do plahte. Kako ne razumije ni riječiengleski, pazio sam da se o svemu dogovorimo na engleskom.- Zašto ga niste jednostavno udarili po glavi i oduzeli mu plahtu? -

upita ga Yossarian.Milo dostojanstveno stisnu usne i zavrtje glavom.- To nipošto ne bi bilo pravo - prekori ga odlučno. - Sila je zla, a od

dva zla nikad dobro. Ja sam postupio mnogo bolje. Kad sam mupružio datule i posegnuo za plahtom, on je vjerojatno mislio da mupredlažem da se trampimo.- A što ste zapravo učinili?- Zapravo mu jesam predložio da se trampimo, ali kako on ne

razumije engleski, ja to uvijek mogu poricati.

- A ako se naljuti i zatraži datule?- Pa, jednostavno ćemo ga udariti po glavi i oduzeti mu ih -

odgovori Milo bez dvoumljenja. Zatim svrnu pogled s Yossariana naMcWatta, pa opet na Yossariana. - Ja zbilja ne shvaćam što se vi svibunite. Svi smo dobro prošli. Svi smo zadovoljni osim ovog lopova;ali nema smisla da zbog njega taremo sebi glavu, jer on čak ne znani naš jezik i zaslužio je što god dobije. Kako to ne razumijete?Yossarian nije još razurnio ni kako Milo može kupovati jaja na Malti

po sedam centa, a prodavati ih uz dobit na Pianosi po pet centa.

8. POTPORUČNIK SCHEISSKOPF

Čak ni Clevinger nije razumio kako je to Milo mogao, a Clevinger jeinače sve znao. Clevinger je znao sve o ratu, osim zašto biYossarian morao poginuti a kaplar Snark ostati živ, ili zašto bi kaplarSnark morao poginuti a Yossarian ostati živ. Bio je to gadan i prljavrat, i Yossarian je mogao biti bez njega, živjeti vječno, možda. Samoće neznatan dio njegovih sunarodnjaka dati živote da se rat dobije, aon nije težio da bude među njima. Poginuti ili ne poginuti, bilo jepitanje, a Clevinger je malaksao trudeći se da odgovori na nj.Historija nije zahtijevala Yossarianovu preranu smrt, pravda je moglabiti zadovoljena bez nje, napredak nije zavisio od nje, pobjeda nijebila uvjetovana njome. Bilo je nužno da ljudi ginu; ipak, koji će ljudipoginuti, ovisilo je o prilikama, a Yossarian nije bio voljan da budežrtva prilika. Ali takav je bio rat. Gotovo jedino što je mogao reći uprilog ratu bilo je da dobro plaća i da je izbavio djecu od pogubnogutjecaja roditelja.Clevinger je toliko znao zato što je Clevinger bio genij koji je patio

od lupanja srca i lako blijedio. Bio je nezgrapan, protegljast mornakizgladnjelih očiju. Dok je studirao na Harvardu, osvojio je nagrade ugotovo svim predmetima, a jedini razlog što nije osvojio nagrade usvim predmetima bio je što je bio previše zauzet potpisivanjempeticija, raznošenjem peticija i osporavanjem peticija, pristupanjemdebatnim klubovima i istupanjem iz debatnih klubova,prisustvovanjem omladinskim kongresima, demonstriranjem protivdrugih omladinskih kongresa i organiziranjem studentskih odbora zazaštitu otpuštenog nastavnog osoblja. Svi su se slagali u mišljenjuda će Clevinger daleko dotjerati u akademskom svijetu. Ukratko,Clevinger je bio jedan od onih ljudi koji su veoma inteligentni inerazumni, a to su znali svi osim onih koji su to ubrzo spoznali.Ukratko, bio je blesan. On se često činio Yossarianu kao jedan od

onih ljudi koji vise po muzejima suvremene umjetnosti, s obadva okana jednoj strani lica. To je, naravno, bila iluzija koja je potjecala izClevingerove sklonosti da bulji netremice u jednu stranu pitanja a danikad ne vidi drugu stranu. U politici je bio filantrop koji je razlikovao

ljevicu od desnice i koji je bio nezgodno prikliješten izmedu njih.Neprestano je branio prijatelje komuniste pred njihovim neprijateljimadesničarima, a prijatelje desničare pred njihovim neprijateljimakomunistima, pa ga ni jedni ni drugi nisu mogli živa vidjeti i nisu ga nipred kim branili, jer su smatrali da je blesav.On je bio vrlo ozbiljan, vrlo revan i vrlo savjestan blesan. S njim

čovjek nije mogao ići u kino a da se poslije ne uplete u prepirku okouživanja, Aristotela, univerzalija, poruka i dužnosti kinematografijekao umjetničke forme u materijalističkom društvu. Djevojke koje jevodio u kazalište morale su pričekati do prve pauze da saznaju odnjega gledaju li dobar ili loš komad, ali su tada odmah saznale. On jebio borben idealist koji je vojevao protiv rasne netrpeljivosti tako štoje pred njenim pojavama padao u nesvijest. Znao je sve oknjiževnosti, samo nije znao uživati u njoj.Yossarian mu je htio pomoći.- Nemoj biti blesav - savjetovao je Clevingeru dok su obadvojica bili

vojni pitomci u Santa Ani, u Kaliforniji.- Reći ću mu - ostajao je Clevinger pri svome dok su sjedili visoko

na tribinama iznad pomoćnog vježbališta i gledali potporučnikaScheisskopfa kako bijesno hoda gore-dolje, kao kakav golobradiLear.- Zašto baš meni? - jadikovao je potporučnik Scheisskopf.- Šuti, idiote! - savjetovao je Yossarian ujački Clevingeru.- Ti ne znaš što govoriš - prigovori mu Clevinger.- Znam toliko da šutim, idiote.Potporučnik Scheisskopf čupao je kosu i škrgutao zubima.

Gumenasti obrazi tresli su mu se od navale tjeskobe. Nije znao štobi s eskadrilom pitomaca slabog borbenog morala, koji su groznostupali na paradnom natjecanju koje se održavalo svaku nedjeljuposlije podne. Moral im je bio slab zato što nisu željeli stupati naparadi svaku nedjelju poslije podne, i zato što im potporučnikScheisskopf nije dopustio da između sebe izaberu sobne starješine,nego ih je sam odredio.- Ja želim da mi netko kaže - preklinjao ih je sve potporučnik

Scheisskopf kao da se moli Bogu. - Ako sam ja zbog bilo čega kriv,želim da mi kažete.- On želi da mu netko kaže - reče Clevinger.

- On želi da svi šute, idiote - odgovori mu Yossarian.- Pa, zar ga nisi čuo? - tjerao je Clevinger svoje.- Čuo sam ga - odgovori Yossarian. - Čuo sam ga kako je vrlo

glasno i vrlo jasno rekao neka svi držimo jezik za zubima ako smopametni.- Neću vas kazniti - kleo se potporučnik Scheisskopf.- Kaže da me neće kazniti - reče Clevinger.- Uškopit će te - reče Yossarian.- Kunem se da vas neću kazniti - reče potporučnik Scheisskopf. -

Bit ću zahvalan onome tko mi kaže istinu.- Zamrzit će te - reče Yossarian. - Mrzit će te dok bude živ.Potporučnik Scheisskopf završio je bio školu za rezervne oficire i

bilo mu je prilično drago što je izbio rat, jer je sad mogao svaki dannositi oficirsku uniformu i obraćati se riječju »momci« odsječnim,vojničkim glasom čoporima djece, koji bi mu dopali šaka svakihosam sedmica na putu do klaonice. Bio je ambiciozan i ozbiljan tajpotporučnik Scheisskopf, trijezno se odnosio prema svojimodgovornostima i smješkao se samo kad bi se neki njegov suparnik,oficir u bazi zračnih snaga u Santa Ani, razbolio od neke podmuklebolesti. Imao je slab vid i kroničnu upalu sinusa, zbog čega mu je ratbio posebno uzbudljiv, jer se nije morao bojati da će ga poslati naratište. Najbolje je kod njega bila njegova žena, a najbolje je kodnjegove žene bila njena prijateljica, Dori Duz, koja se tucala kad godje mogla i koja je nosila uniformu pripadnice ženskog korpusa, kojuje žena potporučnika Scheisskopfa svake nedjelje oblačila i svakenedjelje svlačila za ljubav svakom pitomcu u muževoj eskadrili koji bije poželio.Dori Duz bila je živahna mala kurvica bakrenozelene i zlatne boje,

koja se najradije tucala po spremištima alata, telefonskimgovomicama, svlačionicama i autobusnim stanicama. Malo šta nijeiskusila, a još je manje bilo onoga bbšto ne bi htjela iskušati. Bila jebestidna, vitka i agresivna devetnaestogodišnjakinja. Slomila je nadesetke »ega« i nagnala mnoge muškarce da ujutro mrze sami sebezbog toga kako ih je našla, upotrijebila i odbacila.Yossarian ju je volio. Štosala se fantastično, a smatrala je da je on

tek prosječan. Volio je dodir gipkih mišića ispod njene kože gdje godju je dotaknuo onaj jedini put kad mu je dala. Yossarian je toliko volio

Dori Duz da nije mogao da se ne baci strastveno na ženupotporučnika Scheisskopfa svaku sedmicu, da se osvetipotporučniku Scheisskopfu zbog toga kako se potporučnikScheisskopf osvećivao Clevingeru. Žena potporučnika Scheisskopfaosvećivala se potporučniku Scheisskopfu zbog nekog njegovanezaboravnog zločina kojeg se više nije mogla sjetiti. Bila jedebeljuškasta, rumena, mlitava žena koja je čitala dobre knjige ineprestano opominjala Yossariana neka ne bude takavmalograđanin. Nikad nije bila bez kakve dobre knjige, čak ni kad jeležala u postelji bez ičega na sebi osim Yossariana i značke zaraspoznavanje Dori Duz.Dosađivala je Yossarianu, ali je on i nju volio. Bila je luda

matematičarka koja je diplomirala na ekonomskom fakultetu uWhartonu i koja nije znala izbrojiti svaki mjesec do dvadeset i osama da ne pogriješi.- Dragi, opet ćemo dobiti bebu - rekla bi svaki mjesec Yossarianu.- Ti nisi, bogami, normalna - odgovorio bi on.- Ozbiljno ti kažem, bebu - nije se dala ona.- I ja tebi ozbiljno kažem.- Dragi, opet ćemo dobiti bebu - rekla bi mužu.- Nemam vremena - progunđao bi mrzovoljno potporučnik

Scheisskopf. - Zar ne znaš da se spremamo za paradu?Potporučniku Scheisskopfu bilo je mnogo stalo do toga da pobijedi

na paradi i da izvede Clevingera pred disciplinski sud, pod optužbomda je kovao urotu da se zbace sobne starješine koje je odrediopotporučnik Scheisskopf. Clevinger je bio mutikaša i sveznalica.Potporučnik Scheisskopf je znao da bi Clevinger mogao zakuhati jošgrdniju kašu kad ga ne bi držao na oku. Jučer su posrijedi bile sobnestarješine; sutra bi mogao biti svijet. Clevinger je imao pameti, apotporučnik Scheisskopf je zapazio da su pametni ljudi skloni da sekatkad prave prilično važni. Takvi su ljudi opasni, pa su čak i novesobne starješine kojima je Clevinger pomogao pri unapređenju jedvačekali da svjedoče protiv njega i da ga raskrinkaju. Dokazni materijalprotiv Clevingera bio je prikupljen. Jedino je još nedostajalo neštozbog čega bi ga mogli optužiti.To nije moglo biti ništa u vezi s paradama, jer je Clevinger shvaćao

parade gotovo isto tako ozbiljno kao i sam potporučnik Scheisskopf.

Momci su ispadali na paradu svaku nedjelju rano poslije podne ijedva se nekako postrojili u dvanaestoredove pred kasarnom.Stenjući od mamurluka, šepali su idući ukorak do svog mjesta naglavnom vježbalištu, gdje su nepomično stajali na žezi po sat-dva smomcima iz šezdeset ili sedamdeset ostalih eskadrila pitomaca, dokih nije dovoljno kolabiralo. Na rubu tratine stajao je red kola hitnepomoći i ekipe izvježbanih nosilaca ranjenika s radio-uređajima naleđima. Na krovovima kola hitne pomoći bili su izviđači sdalekozorima. Statističar je vodio evidenciju. Cijelu ovu fazuoperacije nadzirao je sanitetski oficir koji je imao smisla zaknjigovodstvo i koji je mjerio puls i provjeravao statističarevuevidenciju. Čim bi se sakupilo dovoljno onesviještenih ljudi u kolimahitne pomoći, sanitetski oficir dao bi znak kapelniku da glazbazasvira i da se parada završi. Eskadrile su jedna za drugom stupalevježbalištem, izvodile težak zaokret oko tribine i stupale opet natragdo kasarni.Svaku su eskadrilu ocjenjivali dok je stupala pored tribine, na kojoj

je nadut pukovnik s velikim debelim brkovima sjedio s ostalimoficirima. Najbolja eskadrila u svakom puku dobivala je žutuzastavicu na koplju koja je bila potpuno bezvrijedna. Najboljaeskadrila u bazi dobivala je crvenu zastavicu na dužem koplju koja jevrijedila još manje, jer je motka bila teža pa ju je bilo još mukotrpnijevući po cijelu sedmicu, dok je iduće sedmice ne bi dobila neka drugaeskadrila. Yossarianu je zamisao o zastavicama kao nagradama bilabesmislena. Nikakve pare nisu bile vezane uz njih, nikakve klasnepovlastice. Poput olimpijskih medalja i teniskih trofeja, one nisuznačile ništa drugo doli da je njihov vlasnik učinio vještije nego itkodrugi nešto od čega nitko nije imao nikakve koristi.Same su mu se parade činile jednako besmislene. Yossarian nije

trpio parade. Parade su podsjećale čovjeka na rat. Nije trpio da ihčuje, nije trpio da ih vidi, nije trpio da zadržavaju promet. Nije trpio dasudjeluje u njima. Bilo je gadno već i to što je bio avijatički pitomac, akamoli što se morao držati kao vojnik na užasnoj žezi svaku nedjeljuposlije podne. Bilo je gadno već i to što je bio avijatički pitomac, jer jesad bilo očito da se rat neće svršiti prije nego što se završi obuka. Ato je bio jedini razlog zbog kojeg se prvenstveno javio za oficirskuškolu. Kao vojnik koji se javio za avijatičarsku oficirsku školu, pred

njim su bile sedmice i sedmice čekanja da ga uvrste u jednu klasu,pa sedmice i sedmice da se izuči za bombardera-strijelca inavigatora, zatim sedmice i sedmice operativne obuke da sepripremi za dužnost na ratištu. Tada se jedva moglo zamisliti da ćerat toliko trajati, jer je Bog bio na njegovoj strani, kao što su mu rekli,a Bog je, kao što su mu također rekli. mogao sve što je htio. Ali serat nije još bio nipošto svršio, a njegovo se obučavanje bližilo kraju.Potporučnik Scheisskopf očajnički je žudio da pobijedi na paradi, i

sjedio je do kasno u noć radeći oko toga dok ga je žena zaljubljenočekala u postelji tražeći u Krafft-Ebingovoj knjizi svoje omiljenepasuse. On je čitao knjige o stupanju. Baratao je cijelim kutijamavojnika od čokolade dok mu se nisu rastopili u rukama, a onda jeraspoređivao u dvanaestoredove garnituru kauboja od plastike, kojuje naručio poštom na lažno ime i držao obdan pod ključem da ihnitko ne vidi. Pokazalo se da ne može bez Leonardovih anatomskihstudija. Jedne je večeri osjetio potrebu za živim modelom pa jenaložio ženi da stupa po sobi.- Gola? - pripitala je ona puna nade.Potporučnik Scheisskopf lupio se zdvojno dlanovima po očima.

Nesreća potporučnika Scheisskopfa bila je što je živio prikovan uzženu koja od svojih prljavih, seksualnih želja nije vidjela gigantskuborbu za nečim neosvojivim, u koju se plemenit čovjek mogaojunački upustiti.- Zašto me nikad ne izbičuješ? - zapitala ga je jedne noći dureći se.- Zato što nemam vremena - obrecnuo se on nestrpljivo na nju. -

Nemam vremena. Zar ne znaš da se spremamo za paradu?I doista nije imao vremena. Već je bila nedjelja i preostalo je svega

sedam dana u sedmici da se spremi za iduću paradu. Nije imaopojma kud mu je vrijeme odlazilo. Završivši na tri parade uzastopcena posljednjem mjestu, potporučnik Scheisskopf stekao je nezgodnureputaciju pa je razmatrao svaku mogućnost rehabilitacije, čak i dapribije dvanaestoricu u svakom redu za dugačku gredu od suhehrastovine, dimenzije pet centimetara na deset, ne bi li ostali u redu.Taj je plan bio neostvariv, jer vojnici ne bi mogli skrenuti zadevedeset stupnjeva osim ako se ne bi svakom od njih umetnuo ukrsta zglob od niklove legure, a poručnik Scheisskopf nije uopće

vjerovao da bi dobio od intendanta toliko zglobova od niklove legureniti da bi pridobio za suradnju kirurge u bolnici.Tjedan dana pošto je potporučnik Scheisskopf poslušao

Clevingerov savjet i dopustio ljudima da sami izaberu sobnestarješine, eskadrila je osvojila žutu zastavicu. PotporučnikScheisskopf bio je toliko ponesen tim neočekivanim uspjehom da jekopljem zastavice odalamio ženu oštro po glavi, kad ga je pokušalaodvući u postelju da to proslave očitovanjem prezira premaseksualnim običajima niže srednje klase u zapadnoj civilizaciji.Idućeg tjedna eskadrila je osvojila crvenu zastavicu, pa sepotporučnik Scheisskopf izbezumio od oduševljenja. A tjedan danaiza toga njegova je eskadrila izvela historijski pothvat osvojivšicrvenu zastavicu po drugi put za redom! Sad je potporučnikScheisskopf dovoljno vjerovao u svoje sposobnosti da iznese navidjelo veliko iznenađenje. Potporučnik Scheisskopf ustanovio je utoku svoga temeljitog istraživanja da vojnici pri stupanju, umjesto daslobodno mašu rukama, kao što je bilo svagdje uobičajeno, ne trebada ih pomiču više od osam centimetara od sredine bedra, što jeuistinu značilo da gotovo uopće ne treba da mašu njima.Pripreme potporučnika Scheisskopfa bile su složene i tajne. Svi su

se pitomci u njegovoj eskadrili zakleli da će čuvati tajnu, i vježbali suu gluho doba noći na pomoćnom vježbalištu. Stupali su po mrklumraku i sudarali se kao da su slijepi, ali nisu zapadali u paniku i učilisu se da stupaju ne mašući rukama. Potporučnik Scheisskopf bio jenajprije naumio da zamoli jednog prijatelja u limariji da zabije svimvojnicima klinove od niklove legure u bedrenice, pa da ih poveže zaručne zglobove strukovima bakrene žice dugačkim točno osamcentimetara, ali nije imao vremena, nikad nije imao dovoljnovremena, a i teško je bilo u ratno doba doći do dobre bakrene žice.Sjetio se također da se tako sputani ljudi ne bi mogli srušiti kakotreba za veličanstvene ceremonije onesvješćivanja prije stupanja, ada bi nesposobnost vojnika da se onesvješćuju kako treba moglautjecati na opću ocjenu jedinice. I cijelu se sedmicu smijuckao uoficirskom klubu zatomljujući zanos. Nagađanje je uzelo maha međunjegovim najboljim prijateljima.- Zanima me šta to smjera Seriglava - govorio je potporučnik Engle.

Potporučnik Scheisskopf odgovarao je na zapitkivanja kolegaprevijanim smješkanjem.- Vidjet ćete u nedjelju - obećavao je. - Vidjet ćete.Potporučnik Scheisskopf otkrio je te nedjelje svoje epohalno

iznenađenje držeći se samopouzdano kao kakav iskusan impresario.Šutio je dok su druge eskadrile trupkale pred tribinom, traljavo kao iobično. Nije se ničim odao čak ni kad su se prvi redovi njegoveeskadrile pojavili na vidiku ne mašući rukama, i kad su presenećenekolege oficiri zašištale zijajući od zaprepaštenja i uznemirenosti.Suzdržao se čak i tada, sve dok se naduti pukovnik velikih debelihbrkova nije, sav zajapuren, bijesno okrenuo, tada je tek potporučnikScheisskopf iznio objašnjenje zbog kojeg je postao besmrtan.- Pogledajte, gospodine pukovniče - upozorio je. - Sve bez ruku.I gledaocima koji su bili zanijemjeli od strahopoštovanja podijelio je

ovjerovljene fotokopije nepoznatog pravila na kojem je bio utemeljiosvoj nezaboravni trijumf. To je bio najljepši trenutak u životupotporučnika Scheisskopfa. Osvojio je, naravno, prvenstvo bez pomuke i dobio u trajan posjed crvenu zastavicu, te tako okončaonedjeljne parade, jer je u ratno doba bilo isto tako teško doći dodobrih crvenih zastavica kao i do dobre bakrene žice. PotporučnikScheisskopf postao je na licu mjesta poručnik Scheisskopf i započeosvoj nagli uspon. Malo tko ga nije pozdravio kao pravog vojnoggenija zbog njegova važnog otkrića.- Taj je poručnik Scheisskopf - napomenuo je potporučnik Travers -

vojni genij.- Jest, zbilja jest - potvrdio je potporučnik Engle. - Šteta što taj

šmokljan neće da izbičuje ženu.- Ja ne razumijem kakve to ima veze - odgovori hladno potporučnik

Travers. - Potporučnik Bemis lijepo izbičuje svoju suprugu kad godimaju spolni snošaj, a ne vrijedi ni prebite pare na paradama.- Ja govorim o bičevanju - odsiječe potporučnik Engle. - Kome je,

do vraga, stalo do parada?Uistinu, nikome osim poručniku Scheisskopfu nije bilo stalo do

parada, a najmanje nadutom pukovniku velikih debelih brkova, koji jebio predsjednik disciplinskog suda i koji se stao derati na Clevingeračim je Clevinger bojažljivo stupio u sobu da opovrgne optužbe kojeje poručnik Scheisskopf podigao protiv njega. Pukovnik je lupio

šakom po stolu i povrijedio ruku, pa se opet toliko razbjesnio naClevingera da je još jače lupio šakom po stolu i još jače povrijedioruku. Poručnik Scheisskopf piljio je u Clevingera stiskajući usne,osramoćen bijednim dojmom koji je Clevinger ostavljao.- Za dva mjeseca borit ćete se protiv Švaba - grmio je pukovnik

velikih debelih brkova. - A vi mislite da je to tek dobra šala.- Ja ne mislim da je to šala, gospodine pukovniče – odvrati

Clevinger.- Nemoj me prekidati!- Razumijem, gospodine pukovniče.- I reci »gospodine pukovniče« kad već prekidaš - naloži mu major

Metcalf.- Razumijem, gospodine majore.- Nije li ti upravo naređeno da ne prekidaš? - upita ga hladno major

Metcalf.- Ali ja nisam nikoga prekidao, gospodine majore - bunio se

Clevinger.- Nisi. A nisi rekao ni "gospodine pukovniče". Dodajte i to

optužbama protiv njega - naloži major Metcalf kaplaru koji je znaostenografiju. - Propušta da kaže »gospodine« višim oficirima kad ihne prekida.- Metcalfe - reče pukovnik - vi ste jedna obična budala. Znate li vi

to?Major Metcalf teško gutnu.- Znam, gospodine pukovniče.- Onda držite taj svoj blesavi jezik za zubima! Lupetate koješta.Bila su tu tri člana disciplinskog suda, naduti pukovnik velikih

debelih brkova, poručnik Scheisskopf t major Metcalf koji se trudioda stekne čeličan pogled. Kao član disciplinskog suda, poručnikScheisskopf bio je jedan od sudaca koji će ocijeniti vrijednostdokaznog materijala protiv Clevingera, koji će iznijeti tužilac.Poručnik Scheisskopf bio je i tužilac. Clevingera je branio jedanoficir. Oficir koji ga je branio bio je poručnik Scheisskopf.Sve je to veoma zbunjivalo Clevingera, koji se po čeo tresti od

straha kad se pukovnik digao na noge kao kakav divovski podrig izaprijetio da će mu rastrgati smrdljivo, kukavičko tijelo na komadiće.Jednog dana se Clevinger bio spotakao kad je stupao na obuku;

sutradan je bio formalno optužen zbog »razbijanja redova u stroju,zbog tvornog napada s predumišljajem, zbog nekontroliranaponašanja, zbog dezerterstva, veleizdaje, izazivanja, mudrijašenja,slušanja klasične glazbe i tako dalje«. Ukratko, prišili su mu sve isva, i eto, sad je stajao prestravljen pred nadutim pukovnikom koji jeponovo zaurlao da će se oni za dva mjeseca boriti protiv Švaba, ihtio znati kako bi mu se sviđalo kad bi ga zbrisali sa spiska iotpremili na Solomonske otoke da pokopava leševe. Clevinger jeuljudno odgovorio da mu se to ne bi sviđalo; on je bio blesan koji biradije bio leš nego da pokapa leš. Pukovnik je sjeo i zavalio se,iznenada miran i promišljen i pretjerano pristojan.- Šta si mislio - zapita polagano - kad si rekao da te mi ne možemo

kazniti?- Kada, gospodine pukovniče?- Ja postavljam pitanja, a ti odgovaraš na njih.- Razumijem, gospodine pukovniče. Ja...- Jesi li mislio da smo te doveli ovamo da ti postavljaš pitanja, a ja

da odgovaram na njih?- Nisam, gospodine pukovniče. Ja...- Zašto smo te doveli ovamo?- Da odgovaram na pitanja.- Bogami, imaš pravo - zaurla pukovnik. - A sad recimo da počneš

odgovarati na neka pitanja prije nego što ti razbijem tu tvoju blesavutikvu. Koga si vraga mislio, gade, kad si rekao da te mi ne možemokazniti?- Ja mislim da nisam to nikad ustvrdio, gospodine pukovniče.- Malo glasnije, molim! Ništa ne čujem.- Razumijem, gospodine pukovniče. Ja...- Malo glasnije, molim! Ne čujem te.- Razumijem, gospodine majore. Ja...- Metcalfe!- Izvolite, gospodine pukovniče?- Nisam li vam rekao da držite taj svoj blesavi jezik za zubima?- Jeste, gospodine pukovniče.- Onda držite taj svoj blesavi jezik za zubima kad vam kažem da

držite taj svoj blesavi jezik za zubima. Razumijete li? Malo glasnije,molim! Ništa ne čujem.

- Razumijem, gospodine pukovniče. Ja ...- Metcalfe, stojim li ja ovo na vašoj nozi?- Ne stojite, gospodine pukovniče. To mora da je noga poručnika

Scheisskopfa.- To nije moja noga - reče poručnik Scheisskopf.- Onda je to ipak možda moja noga - reče major Metcalf.- Maknite je!- Razumijem, gospodine pukovniče. Vi morate najprije maknuti

svoju nogu, gospodine pukovniče. Ona je na mojoj.- Govorite li vi to meni da ja maknem svoju nogu?- Ne, gospodine pukovniče. Ma ni govora, gospodine pukovniče.- Onda maknite nogu i držite taj svoj blesavi jezik za zubima. Malo

glasnije, molim! Opet ništa ne čujem.- Razumijem, gospodine pukovniče. Ja sam rekao da nisam rekao

da me vi ne možete kazniti.- Ama, o čemu to, do vraga, govoriš?- Odgovaram na vaše pitanje, gospodine pukovniče.- Koje pitanje?- »Kog si vraga mislio, gade, kad si rekao da te mi ne možemo

kazniti?« - reče kaplar koji je znao stenografiju i čitao iz svojebilježnice.- Dobro - reče pukovnik. - Pa kog si vraga, zbilja, mislio?- Ja nisam rekao da me vi ne možete kazniti, gospodine pukovniče.- Kada? - zapita pukovnik.- Kako kada, gospodine pukovniče?- Evo, opet ti meni postavljaš pitanja.- Oprostite, gospodine pukovniče! Ne razumijem, na žalost, vaše

pitanje.- Kad nisi rekao da te mi ne možemo kazniti? Zar ne razumiješ

moje pitanje?- Ne, gospodine pukovniče, ne razumijem.- To si nam upravo rekao. A sad recimo da odgovoriš na moje

pitanje.- Ali kako mogu odgovoriti na njega?- To je još jedno pitanje koje mi postavljaš.- Oprostite, gospodine pukovniče! Ali ne znam kako da odgovorim

na njega. Ja nisam nikad rekao da me vi ne možete kazniti.

- Sad nam govoriš kad si to rekao, a ja tražim od tebe da namkažeš kad to nisi rekao.Clevinger duboko udahnu.- Ja uvijek nisam rekao da me vi ne možete kazniti, gospodine

pukovniče.- Tako već da, gospodine Clevingeru, iako je to bestidna laž. Sinoć

u zahodu. Nisi li šapnuo da te mi ne možemo kazniti onom drugomkukavnom pasjem sinu koga isto tako ne trpimo? Kako se ono zove?- Yossarian, gospodine pukovniče - reče poručnik Scheisskopf.- Jest, Yossarian. Tako je. Yossarian. Yossarian? Tako se zove?

Yossarian! Kakvo je to vražje prezime, Yossarian?Poručnik Scheisskopf imao je sve potrebne podatke u malom prstu.- To je Yossarianovo prezime, gospodine pukovniče - protumači.- Jest, bit će da je tako. Nisi li ti šapnuo Yossarianu da te mi ne

možemo kazniti?- Ama, nisam, gospodine pukovniče. Ja sam mu šapnuo da me vi

ne možete proglasiti krivim...- Možda sam ja glup - presiječe ga pukovnik u riječi - ali ja ne vidim

tu nikakve razlike. Bit će da jesam prilično glup, jer ne vidim tunikakve razlike.- M...- Ti si blebetalo, pasja ti mati, je li? Nitko te nije pitao ni za kakvo

objašnjenje, a ti mi daješ objašnjenje. Ja sam nešto ustvrdio, anisam tražio objašnjenje. Ti si blebetalo, pasja ti mati, je li?- Nisam, gospodine pukovniče.- Nisam, gospodine pukovniče? Znači, bogamu, da ja lažem?- Ama, ne, gospodine pukovniče.- Onda si blebetalo, pasja ti mati, je li?- Nisam, gospodine pukovniče.- Zadijevaš li ti to kavgu sa mnom?- Ne, gospodine pukovniče.- Jesi li blebetalo, pasja ti mati, je li?- Nisam, gospodine pukovniče.- Majku ti božju, ti zbilja zadijevaš kavgu sa mnom. Najradije bih

preskočio ovaj veliki stol i rastrgao ti smrdljivo, kukavičko tijelo nakomadiće.- Naprijed! Naprijed! - uzviknu major Metcalf.

- Metcalfe smrdljivi, pasja vam mati! Nisam li vam rekao da držitetaj svoj smrdljivi, kukavički blesavi jezik za zubima?- Jeste, gospodine pukovniče. Oprostite, gospodine pukovniče!- Onda recimo da se toga i držite.- Ja sam se samo trudio da nešto naučim, gospodine pukovniče.

Jedini način da čovjek nešto nauči jest da se trudi.- Tko to kaže?- Svi to kažu, gospodine pukovniče. Čak i poručnik Scheisskopf to

kaže.- Kažete li vi to?- Kažem, gospodine pukovniče - reče poručnik Scheisskopf.- Ali, to svi kažu.- E pa, Metcalfe, recimo da se sad potrudite da držite taj svoj

blesavi jezik za zubima, možda ćete na taj način naučiti kako se toradi. A sad, gdje smo ono stali? Pročitajte mi posljednju rečenicu.- »Pročitajte mi posljednju rečenicu« - pročita kaplar koji je znao

stenografiju.- Ne moju posljednju rečenicu, glupane! - viknu pukovnik. - Od

nekoga drugoga.- »Pročitajte mi posljednju rečenicu« - pročita kaplar.- To je opet moja posljednja rečenica! - dreknu pukovnik, sav crven

od gnjeva.- Ama, nije, gospodine pukovniče - ispravi ga kaplar. - To je moja

posljednja rečenica. Časak prije sam vam je pročitao. Zar se nesjećate, gospodine pukovniče? Časak prije sam je pročitao.- Ama, za boga miloga! Pročitaj mi njegovu posljednju rečenicu,

glupane! Čuješ, do vraga, kako se ti uopće zoveš?- Popinjay, gospodine pukovniče.- E pa, ti si slijedeći, Popinjay. Čim njegovo suđenje završi, tvoje

počinje. Jasno?- Jest, gospodine pukovniče. Zbog čega ćete me optužiti?- Pa zar nije to svejedno, do vraga? Jeste li čuli šta me pita? Čut

ćeš već ti, Popinjay... čim svršimo s Clevingerom, čut ćeš ti svogboga. Pitomče Clevingeru, šta si ... Ti si pitomac Clevinger, je li, nisiPopinjay?- Tako je, gospodine pukovniče.- Dobro. Šta si...

- Ja sam Popinjay, gospodine pukovniče.- Popinjay, je li tebi otac možda milijunaš ili senator?- Nije, gospodine pukovniče.- Onda si do grla u govnima, Popinjay. Nije ni general ni visoki

vladin funkcionar?- Nije, gospodine pukovniče.- To je dobro. Šta ti je otac?- Umro je, gospodine pukovniče.- To je jako dobro. Ti si zbilja u govnima, Popinjay. Zoveš li se zbilja

Popinjay? Ama, uostalom, kakvo je to vražje prezime, Popinjay? Nesviđa mi se.- To je Popinjayevo prezime, gospodine pukovniče - protumači

poručnik Scheisskopf.- E pa, ne sviđa mi se, Popinjay, i jedva čekam da ti rastrgam to

tvoje smrdljivo, kukavičko tijelo na komadiće. Pitomče Clevingeru,molim te da ponoviš kog si vraga šapnuo ili nisi šapnuo Yossarianusinoć kasno u zahodu?- Razumijem, gospodine pukovniče. Ja sam rekao da me vi ne

možete proglasiti krivim ...- Hajde da počnemo odatle. Šta si konkretno mislio, pitomče

Clevingeru, kad si rekao da te mi ne možemo proglasiti krivim?- Ja nisam rekao da me vi ne možete proglasiti krivim, gospodine

pukovniče.- Kada?- Kako kada, gospodine pukovniče?- Majku ti božju, hoćeš li me opet početi zapitkivati?- Neću, gospodine pukovniče. Oprostite, gospodine pukovniče!- Onda odgovori na moje pitanje! Kad nisi rekao da te mi ne

možemo proglasiti krivim?- Kasno sinoć u zahodu, gospodine pukovniče.- Je li to jedini put što to nisi rekao?- Nije, gospodine pukovniče. Ja uvijek nisam rekao da me vi ne

možete proglasiti krivim, gospodine pukovniče. Ja sam zapravorekao Yossarianu...- Nitko te ne pita šta si ti zapravo rekao Yossarianu. Pitali smo te

šta mu nisi rekao. Nas uopće ne zanima šta si ti zapravo rekaoYossarianu. Je li to jasno?

- Jest, gospodine pukovniče. Onda da nastavimo. Šta si rekaoYossarianu?- Rekao sam mu, gospodine pukovniče, da me ne možete proglasiti

krivim zbog prekršaja zbog kojeg sam optužen, a da ostanetevjerni...- Čemu? Šta mumljaš?- Prestani mumljati!- Razumijem, gospodine majore.- I promumljaj »gospodine majore« kad već mumljaš.- Metcalfe, gade!- Razumijem, gospodine pukovniče - promumlja Clevinger. - Pravdi,

gospodine pukovniče. Da me ne možete proglasiti...- Pravdi? - Pukovnik se zgranuo. - Šta je to pravda?- Pravda, gospodine pukovniče ...- Nije to pravda - podsmjehnu se pukovnik i uze opet lupati po stolu

svojom krupnom debelom šakom. - To je Karl Marx. Ja ću tebi rećišta je pravda. Pravda je koljeno u trbuh s poda u bradu po noćipodmuklo nožem biti bačen na skladište municije na ratnom brodu iudaren vrećicom pijeska mučke u mraku bez ikakva upozorenja.Garotiranje. Eto šta je pravda kad svi moramo biti dovoljno žilavi idovoljno surovi da bismo se mogli boriti protiv Švaba. Opaliti prvi.Jasno?- Nije, gospodine pukovniče.- Nemoj mi govoriti »gospodine pukovniče«!- Razumijem, gospodine pukovniče.- I reci »gospodine pukovniče« kad ne kažeš »gospodine

pukovniče« - naloži major Metcalf.Clevinger je, naravno, bio proglašen krivim, jer inače ne bi bio ni

optužen, a kako je jedini način da se to dokaže bio da budeproglašen krivim, njihova je patriotska dužnost bila da to učine. Bio jeosuđen na pedeset i sedam požarstava. Popinjay je bio bačen uzatvor da se nauči pameti, a major Metcalf je bio upućen naSolomonske otoke da pokopava leševe. Clevinger je za kaznumorao na kraju svake sedmice pedeset minuta koračati gore-doljeispred zgrade zapovjednika vojne policije s praznom puškom teškomjednu tonu na ramenu.

Sve je to veoma zbunjivalo Clevingera. Svašta se čudno događalo,ali je najčudnija, Clevingeru, bila mržnja, životinjska, neprikrivena,neumoljiva mržnja članova disciplinskog suda, koja im je nesmiljenalica prevlačila tvrdom, osvetničkom korom i koja im je zlobno sjala ustisnutim očima, kao neugasivo ugljevlje. Clevinger se zapanjio kadje to otkrio. Oni su bili tri odrasla čovjeka, a on je bio mladac, i oni suga mrzili i nisu ga mogli živa vidjeti. Mrzili su ga prije nego što jedošao, mrzili su ga dok je bio među njima, mrzili su ga pošto jeotišao, nosili su zlobno svoju mržnju na njega, kao kakvo najdražeblago, pošto su se rastali jedan od drugoga i povukli se u svojuosamljenost. Yossarian ga je usrdno upozoravao večer prije toga.- Nemaš nikakve šanse, klinjo - rekao mu je neveselo. - Oni mrze

Židove.- Ali ja nisam Židov - odvratio je Clevinger.- Svejedno - obrekao mu je Yossarian, i Yossarian je imao pravo. -

Oni kidišu na sve.Clevinger je uzmaknuo pred njihovom mržnjom kao pred svjetlom

što ga je zaslijepilo. Ona tri čovjeka koji su ga mrzili govorili sunjegovim jezikom i nosili istu uniformu kao i on, ali je on vidio kakosu im se lica bez ljubavi ukočila u zgrčene, nedostojne bore puneneprijateljstva, i umah je shvatio da nigdje na svijetu, ni u svimfašističkim tenkovima, avionima i podmornicama, ni u bunkerima izamitraljeza, minobacača i bacača plamena, čak ni među svim vrsnimtopnicima elitne protuavionske divizije Hermanna Goringa, ni međujezovitim suučesnicima u svim pivnicama Münchena ili bilo gdjedrugdje, nema ljudi koji ga više mrze.

9. MAJOR MAJOR MAJOR MAJOR

Majoru Majoru Majoru Majoru bilo je teško od sama početka.Kao i Miniver Cheevy, rodio se prekasno, točno trideset šest sati

prekasno za tjelesno dobro svoje majke, blage, boležljive žene kojaje, nakon punih dan i pol porođajnih muka, izgubila svu volju danastavi prepirku oko imena novorođenčeta. U bolničkom hodnikumuž je tjerao svoje pokazujući odlučnost bez smiješka, kao čovjekkoji zna što hoće. Otac majora Majora bio je visok, suhonjav čovjek uteškim cipelama i crnom vunenom odijelu. Ispunio je krsni list bezdvoumljenja i nije odao nikakva uzbuđenja kad je predavao ispunjeniformular bolničarki. Bolničarka ga je uzela od njega bez riječi iotperjala. Gledao ju je kako odlazi, i pitao se što ima na sebi ispodhaljine. Vrativši se u sobu, zatekao je ženu kako leži skršena podpokrivačima, kao uvelo staro povrće, smežurana, suha i bijela,oslabljena joj tkiva posve mirna. Krevet joj je bio na samu kraju sobe,pokraj napukla prozora debela od sloja prljavštine. Kiša je pljuštala izprljavog neba i dan je bio sumoran i hladan. U drugim dijelovimabolnice ljudi blijedi kao krpa, starih, modrih usana, umirali su to čnona vrijeme. Čovjek je stajao uspravno pokraj kreveta i dugo piljio uženu.- Dao sam mu ime Caleb - kazao joj je napokon blagim glasom. -

Po tvojoj želji.Žena nije ništa odgovorila, pa se čovjek polagano osmjehnuo. On je

to sve savršeno isplanirao; žena mu je spavala te neće nikad znatida joj je lagao dok je ležala u bolesničkoj postelji, u bijednoj sobiopćinske bolnice. Iz toga mršavog početka ponikao je nesposobnikomandant eskadrile, koji je veći dio svakog radnog dana na Pianosiprovodio krivotvoreći na službenim spisima ime i prezimeWashingtona Irvinga. Major Major krivotvorio je revno lijevom rukom,da mu ne bi prepoznali rukopis, zaštićen od smetnji vlastitimneželjenim autoritetom i kamufliran umjetnim brkovima i tamnimnaočalama, kao dodatnom zaštitom protiv bilo koga tko bi slučajnozavirio kroz neukusan celuloidni prozor od kojeg je neki lopovizrezao komad celuloida. Između te dvije točke njegova rođenja i

uspjeha protezala se trideset i jedna zlosretna godina usamljenosti irazočaranja.Major Major rodio se prekasno i rodio se odviše prosječan. Neki se

ljudi rode prosječni, neki ljudi postanu prosječni, a nekima nametnuprosječnost. Kod majora Majora bilo je sve troje posrijedi. Čak imeđu ljudima koji se nisu ničim isticali, on je neminovno stršio kaočovjek koji se ističe manje od svih ostalih, a na ljude koji su gaupoznali ostavljao je uvijek snažan dojam time što nije ostavljaonikakav dojam.Pred majorom Majorom bile su od sama početka tri zapreke -

njegova majka, njegov otac i Henry Fonda, na koga je upravoabnormalno nalikovao gotovo od sama rođenja. Mnogo prije negošto je i slutio tko je Henry Fonda, bio je predmet ne baš laskavihusporedbi, kuda god je išao. Ljudi koje je prvi put vidio smatrali su zaumjesno da ga omalovažavaju, a posljedica je toga bila da su garano obuzeli osjećanje krivnje i straha pred ljudima i ropska pobudada se ispričava društvu što nije Henry Fonda. Nije mu bilo lakoprolaziti kroz život nalikujući na Henryja Fondu, ali mu nije bilo ninakraj pameti da digne ruke, jer je naslijedio ustrajnost od oca,protegljasta čovjeka koji je imao mnogo smisla za humor.Otac majora Majora bio je trijezan, bogobojazan čovjek čiji je pojam

dobre šale bio da laže koliko mu je godina. Bio je farmer dugačkihudova, bogobojazan, otresit individualist koji je volio slobodu,poštivao zakone i držao da davanje državne pomoći ikome osimfarmerima znači proturanje socijalizma. Zalagao se za štednju imarljivost, a govorio protiv razuzdanih žena koje su ga odbijale.Specijalnost mu je bila djetelina lucerka, a činio je dobro što je nijeuopće uzgajao. Vlada mu je dobro plaćala svaki vagon lucerke kojunije uzgojio. Što je manje lucerke uzgajao, to je više vlada plaćala,pa je trošio svaku paru koju nije zaradio na novoj zemlji da povećakoličinu lucerke koju nije proizvodio. Otac majora Majora radio je bezpredaha oko neuzgajanja lucerke. U duge zimske večeri ostajao jekod kuće i nije krpao ormu, i iskakao je iz postelje svaki dan u cikzore samo da se uvjeri da se ništa neće uraditi. Mudro je ulagaonovac u zemlju pa uskoro nije uzgajao lucerku više nego ikoji čovjeku općini. Susjedi su mu se obraćali za savjet u svemu, jer je stekao

mnogo novaca pa je bio mudar. »Kako sijete, tako ćete i žnjeti«,savjetovao je svima i svakome, a svi su odgovarali: »Amen«.Otac majora Majora bio je gorljiv pristaša vladine štednje, pod

uvjetom da se ne kosi sa svetom dužnošću vladinom da plaćafarmerima koliko god može zato što proizvode svu onu lucerku kojunitko neće, ili što uopće ne proizvode lucerku. Bio je ponosan isamostalan čovjek koji se protivio osiguranju nezaposlenih i koji senije nikad skanjivao da cvili, kuka, ulaguje se i iskamčuje koliko godmože od koga god može. Bio je pobožan čovjek čija jepropovjedaonica bila posvuda.»Gospod je dao nama, dobrim farmerima, dvije jake ruke da

uzmemo koliko god možemo obadvjema rukama zagrabiti«,propovijedao je vatreno na stepenicama pred sudom ili ispred veliketrgovine dok je čekao da mrzovoljna mlada blagajnica, koja ježvakala gumu i na koju je on bacio oko, iziđe i mrko ga pogleda. »DaGospod ne želi da uzmemo koliko god možemo«, propovijedao jeon, »ne bi nam dao dvije dobre ruke da njima to uzmemo.« A ostalibi promrmljali: »Amen«.Otac majora Majora vjerovao je kao kalvinist u predodređenje i

jasno je razabirao da su svačije nezgode, osim njegovih vlastitih,očitovanja volje Božje. Pušio je cigarete i pio viski i uživao uduhovitosti i živom intelektualnom razgovoru, pogotovo kad je onsam govorio i lagao koliko mu je godina, ili pričao onaj dobri vic oBogu i tegobama njegove žene pri rođenju majora Majora. Taj dobrivic o Bogu i tegobama njegove žene zasnivao se na činjenici da jeBogu trebalo svega šest dana da stvori cijeli svijet, a da se njegovažena porađala punih dan i pol da bi stvorila samo majora Majora.Neki beznačajniji čovjek možda bi se bio pokolebao onoga dana ubolničkom hodniku, neki slabiji čovjek možda bi se bio pomirio stakvim izvrsnim zamjenama kao što su Tamburmajor, Generalmajor,Majordomus ili Majoran, ali je otac majora Majora četrnaest godinačekao baš ovakvu priliku, a on nije bio čovjek koji bi je propustio.Otac majora Majora znao je jednu dobru šaljivu uzrečicu o prilici.»Prilika samo jedanput pokuca na vrata«, govorio je. Otac majoraMajora ponavljao je ovu dobru šaljivu uzrečicu u svakoj prilici.To što se rodio abnormalno nalik na Henryja Fondu bila je prva od

dugog niza neslanih šala kojima je sudbina odredila da major Major

bude nesretna žrtva do kraja svoga nevesela života. To što se rodiokao Major Major Major bila je druga. Činjenica da se on zaista rodiokao Major Major Major bila je tajna za koju je znao samo njegovotac. Tek kad su majora Majora upisali u dječji vrtić, otkrilo senjegovo pravo ime, a tada su posljedice bile katastrofalne. Ta mu jevijest satrla majku koja je naprosto izgubila volju da živi, te je uvela iumrla, što je jedva dočekao njegov otac koji je bio naumio da seoženi mrzovoljnom djevojkom iz velike trgovine, ako baš budepotrebno, i koji nije bio optimist što se tiče izgleda da otjera ženu izkuće a da joj ništa ne plati ili da je ne išiba.Posljedice te vijesti za majora Majora bile su tek nešto bezazlenije.

Bila je neugodna i začudna ta spoznaja koju su mu nametnuli u takonezreloj dobi, spoznaja da on nije Caleb Major, kao što je oduvijekvjerovao, nego da je neka posve strana osoba koja se zove MajorMajor Major, o kojoj ne zna ama baš ništa i za koju nitko nije nikadprije čuo. Ono malo drugova što ih je imao, odbili su se zauvijek odnjega, onako nepovjerljivi prema strancima kakvi su bili, pogotovoprema strancu koji ih je već obmanuo gradeći se da je netko koga supoznavali godine i godine. Nitko nije htio imati posla s njim. Počelesu mu ispadati stvari iz ruku i počeo se spoticati. Kad god bi se s kimupoznao, bio je bojažljiv i pun nade, ali bi se svagda razočarao.Budući da je očajnički trebao prijatelja, nije ni jednog našao. Izrastaoje u nespretna, visoka, čudna, sanjarskog dječaka osjetljivih očiju iprofinjenih usta, čiji se nesiguran, ispitljiv smiješak začas, na svakonovo otresanje, gubio u uvrijeđenoj smetenosti.Bio je pristojan prema starijima, ali ga oni nisu voljeli. Činio je sve

što su mu stariji rekli da čini. Rekli su mu neka ne kaže hop prijenego što skoči, i on nikad nije kazao hop prije nego što je skočio.Rekli su mu neka nikad ne ostavlja za sutra ono što može učinitidanas, i on nikad nije ostavljao. Rečeno mu je neka poštuje oca imater, i on je poštovao oca i mater. Rečeno mu je neka ne ubije, i onnikog nije ubio prije nego što je došao u vojsku. Onda mu je rečenoneka ubija, i on je ubijao. Okretao je drugi obraz u svakoj prilici, iuvijek je činio drugima baš isto ono što je želio da drugi njemu čine.Kad je davao milostinju, ljevica mu nije nikad znala što čini desnica.Nije ni jedan jedini put izgovorio ime Gospodina Boga svoga uzalud,ni počinio preljub, ni poželio guzice bližnjega svoga. Uistinu je volio

bližnjega svoga i nije čak nikad lažno svjedočio protiv njega. Starijinisu voljeli majora Majora zato što je bio tako bezočannonkonformist.Kako se nije imao gdje drugdje iskazati, iskazao se u školi. Na

državnom je sveučilištu tako ozbiljno shvatio svoj studij da suhomoseksualci mislili da je komunist, a komunisti su mislili da jehomoseksualac. Odabrao je kao glavni predmet englesku povijest itu je pogriješio.- Englesku povijest! - zagrmio je ogorčeno stariji senator njegove

države, komu je kosa bila nalik na srebrnu grivu. - A šta faliameričkoj povijesti? Američka povijest nije ništa gora od ikoje drugepovijesti na svijetu.Major Major prebacio se odmah na američku književnost, ali je FBI

već bio otvorio dosje o njemu. Šestoro ljudi i jedan škotski terijernastavali su daleku farmersku kuću koju je major Major nazivaosvojim domom, a pokazalo se da su petoro njih i škotski terijer biliagenti FBI-a. Uskoro su imali toliko podataka protiv majora Majorada su mogli činiti od njega što ih je volja. Medutim, jedino što su semogli dosjetiti da učine od njega bilo je da ga pozovu u vojsku kaoredova, pa da ga nakon četiri dana unaprijede u čin majora, tako dasu članovi Kongresa, koji nisu imali druge brige, mogli kaskati amo-tamo po ulicama Washingtona zapijevajući: »Tko je promaknuoMajora Majora? Tko je promaknuo Majora Majora?«Zapravo je Majora Majora promaknuo elektronski mozak koji je

imao gotovo isto toliko razvijen smisao za humor koliko i njegov otac.Kad je izbio rat, major Major bio je još poslušan i pokoran. Rekli sumu neka se prijavi za zrakoplovnu školu, i on se prijavio zazrakoplovnu školu, a već se iduće noći u tri sata našao bos u ledenublatu pred nekim surovim i ratobornim narednikom s Jugozapada,koji im je rekao da može pretući namrtvo svakog vojnika u svojojjedinici, i bio spreman da to i dokaže. Regrute iz njegove eskadrilebili su prije svega nekoliko minuta grubo probudili narednikovi kaplarii zapovjedili im da se skupe ispred kancelarije. Kiša je još padala inesreća je još pratila Majora Majora. Stali su u redove u civilnimodijelima koje su bili donijeli sa sobom u vojsku prije tri dana. Onekoji su se zadržali navlačeći čarape i obuvajući cipele poslali sunatrag u njihove hladne, vlažne, mračne šatore da ih skinu, pa su

sad svi stajali bosi u blatu dok je narednik prelazio svojim kamenimpogledom po njihovim licima i govorio im da može pretući namrtvosvakog vojnika u svojoj jedinici. Ni jedan ud njih nije bio sklon da muto ospori.Neočekivano promaknuće Majora Majora u čin majora sutradan

sunovratilo je ratobornoga narednika u bezdan tuge, jer se sad višenije mogao hvaliti da može pretući namrtvo svakog vojnika u svojojjedinici. Mozgao je sate i sate u svom šatoru, kao Saul, i nije primaoposjete dok je njegova elitna garda od kaplara stajala obeshrabrenana straži pred šatorom. U tri sata ujutro našao je rješenje, pa suMajora Majora i ostale regrute opet grubo digli iz kreveta i naredili imda se okupe bosi na kišnom sjaju kod šatora kancelarije, gdje ih jenarednik već čekao stegnuvši bahato šake na bokovima, tolikonestrpljiv da progovori da je jedva dočekao da dođu.- Ja i major Major - hvalio se on, s onim istim surovim, odsječnim

prizvukom u glasu kao i prethodne noći - možemo pretući namrtvosvakog vojnika u mojoj jedinici.Oficiri u bazi uhvatili su se nešto kasnije istog dana ukoštac s

problemom koji im je zadao major Major. Što su mogli s majoromkakav je bio major Major? Kad bi ponizili njega osobno, ponizili bi isve druge oficire istog ili nižeg čina. A opet nisu mogli postupati snjim prema etiketi. Na svu sreću, Major Major se bio prijavio zazrakoplovnu školu.Kasno poslije podne poslan je u kancelariju nalog za prekomandu,

a u tri sata ujutro opet su majora Majora grubo digli iz kreveta,narednik mu je poželio sretan put, i onda su ga ukrcali u avion koji jeletio na zapad. Poručnik Scheisskopf problijedio je kao krpa kad muse major Major javio u Kaliforniji bos, blatnih prstiju na nogama.Major Major bio je uzeo za gotovo da ga opet grubo dižu iz krevetazato da stoji bos u blatu, pa je ostavio cipele i čarape u šatoru.Civilno odijelo u kojem se javio na dužnost poručniku Scheisskopfu,bilo je zgužvano i zamazano. Poručnik Scheisskopf, koji se još nijebio pročuo kao parader, sav se stresao kad je zamislio kako majorMajor u nedjelju stupa bos u njegovoj eskadrili.- Idite brže u bolnicu - promrmljao je kad se oporavio toliko da je

mogao govoriti - i recite da ste bolesni. Ostanite u bolnici dok god ne

dobijete novaca za uniformu i ne budete mogli kupiti sebi neštoodjeće. I cipele. Kupite cipele!- Razumijem, gospodine poručniče.- Mislim da mi ne morate govoriti »gospodine poručniče«,

gospodine majore - upozori ga poručnik Scheisskopf. - Vi ste starijipo činu od mene.- Razumijem, gospodine poručniče. Ja sam možda stariji po činu od

vas, gospodine poručniče, ali ste vi meni ipak pretpostavljeni oficir.- Jesam, gospodine majore, to je istina - potvrdi poručnik

Scheisskopf. - Vi ste možda stariji po činu od mene, gospodinemajore, ali sam ja ipak vama pretpostavljeni oficir. Zato će biti boljeda učinite što vam kažem, gospodine majore, jer ćete inače obratibostan. Idite u bolnicu i recite im da ste bolesni, gospodine majore.Ostanite u bolnici dok god ne dobijete novaca za uniformu i nebudete mogli kupiti sebi nekoliko uniformi.- Razumijem, gospodine poručniče.- I cipele, gospodine majore. Kupite cipele prvom prilikom,

gospodine majore.- Razumijem, gospodine poručniče. Kupit ću ih, gospodine

poručniče.- Hvala vam, gospodine majore.Život u vojnoj školi nije se za majora Majora razlikovao od života

kakav je oduvijek vodio. Tko god je bio s njim, želio je da bude snekim drugim. Nastavnici su mu iskazivali posebnu pažnju u svakojfazi obuke da bi što brže napredovao i da bi ga se otresli. Dok bidlanom o dlan udario, dobio je pilotska krilca i našao se s onu stranumora, gdje mu se položaj počeo naglo popravljati. Svega svog životamajor Major je žudio samo da bude zaokupljen nečim, a na Pianosije, neko vrijeme, napokon bio zaokupljen nečim. Čin nije mnogoznačio ljudima u borbenoj jedinici i odnosi između oficira i vojnika bilisu neslužbeni i slobodni. Ljudi za koje nije znao ni kako se zovupozdravljali su ga sa »zdravo« i pozivali ga na kupanje ili košarku.Najljepše je časove proveo igrajući povazdan košarkaške utakmiceza koje se svima fućkalo tko će ih dobiti. Uopće se nisu brojili koševi,a broj se igrača kretao od jednog do trideset i pet. Major Major nijenikad prije igrao košarku ni ikoju drugu igru, ali njegova izvanredna,klimava visina i zanosno oduševljenje pripomagali su da nadoknadi

svoju prirodenu nespretnost i nedostatak iskustva. Major Major otkrioje pravu sreću tu, na kosom košarkaškom igralištu, među oficirima,podoficirima i vojnicima koji su mu bili gotovo prijatelji. Ako nije bilopobjednika, nije bilo ni pobijeđenih, i major Major uživao je u svakomtrenutku pocupkivanja, sve do onog dana kad je pukovnik Cathcart,nakon pogibije majora Dulutha, dojurio u svom džipu i onemogućiomu da ikad više uživa igrajući košarku.- Vi ste novi komandir eskadrile - izderao se pukovnik Cathcart

preko željezničkog usjeka. - Ali nemojte misliti da to nešto znači, jerne znači. To samo znači da ste novi komandir eskadrile.Pukovnik Cathcart osjećao je već odavno neku nesmiljenu kivnost

prema majoru Majoru. Suvišan major na njegovim spiskovimaremetio mu je organizacionu shemu i bio oružje u rukama ljudi izštaba Dvadeset i sedme zračne eskadre, za koje je pukovnikCathcart bio uvjeren da su mu neprijatelji i suparnici. PukovnikCathcart molio je Boga baš za ovakav sretan slučaj kakav je biopogibija majora Dulutha. Mučio ga je prekobrojan major; sad je imaoslobodno mjesto za jednog majora. Imenovao je majora Majora zakomandira eskadrile i otprašio u svom džipu isto onako nenadanokako je i došao.Za majora Majora bio je to kraj igre. Zajapurio se od nelagode i

stajao kao ukopan, obuzet nevjericom, dok su se nad njim opetnadvijali olujni oblaci. Kad se okrenuo suigračima, naišao je nazapreku od radoznalih, zamišljenih lica koja su sva ukočeno zurila unjega odajući zlovoljno i zagonetno neprijateljstvo. Protrnuo je odstida. Kad se utakmica nastavila, nije više bila zanimljiva. Kad je ondriblao, nitko ga nije pokušavao zaustaviti; kad bi promašio koš,nitko nije jurio za njim da se dočepa lopte. Jedino se njegov glasčuo. Sutradan je bilo isto tako, a dan kasnije nije više došao naigralište.Kao da su se dogovorili, svi su u eskadrili prestali razgovarati s njim

i počeli buljiti u njega. Prolazio je kroz život snebivljivo, oborenihočiju i zažarenih obraza, predmet prezira, zavisti, sumnje, pizme izlobnih podmetanja kuda je god išao. Ljudi koji prije jedva da suprimijetili da je nalik na Henryja Fondu, sad su neprestance naklapalio tome, a bilo je čak i takvih koji su zlokobno nagoviještali da jemajor Major postavljen za komandanta eskadrile zato što je nalik na

Henryja Fondu. Kapetan Black, koji je i sam pucao na taj položaj,tvrdio je da major Major i jest Henry Fonda, samo da je prevelikakukavica da to prizna.Major Major zapadao je zbunjeno iz jedne nesreće u drugu. Ne

pitajući ga uopće, narednik Towser je zapovjedio da mu sve stvariprebace u prostranu prikolicu u kojoj je major Duluth stanovao sam,a kad je major Major dotrčao bez daha u kancelariju da prijavi da sumu pokrali stvari, mladi kaplar ga je nasmrt preplašio skočivši nanoge i viknuvši »Mirno!« čim je ušao. Major Major je brže-boljezauzeo stav mirno sa svima ostalima u kancelariji čudeći se koja jeto visoka ličnost ušla za njim. Minute su protjecale u ukočenoj tišini, isvi bi oni možda bili stajali tako sve do sudnjeg dana da nije nakondvadeset minuta svratio major Danby iz komande aviopuka dačestita majoru Majoru, i sve ih oslobodio.Major Major je još gore prošao u oficirskoj menzi gdje je Milo, komu

je lice titralo od osmijeha, čekao da ga ponosno odvede do stolićakoji je bio postavio sprijeda i ukrasio vezenim stolnjakom i kiticomcvijeća u ružičastoj vazi od brušena stakla. Major Major ustuknuo jeod jeze, ali nije bio toliko hrabar da odbije tu čast dok ga svi ostalipromatraju. Čak je i Havermeyer digao glavu iz tanjura i zapiljio se unjega, s onom svojom teškom, otromboljenom čeljusti. Major Majorpokorio se krotko Milovu cimanju i prosjedio osramoćen sav ručak zasvojim posebnim stolom. Jelo mu je u ustima bilo kao slama, ali jeprogutao sve zalogaje radije nego da slučajno uvrijedi ikojeg od onihljudi koji su ga bili spravili. Ostavši poslije nasamu s Milom, majorMajor osjetio je prvi put pobudu da prosvjeduje, pa je rekao da biradije jeo i dalje s ostalim oficirima. Milo mu je odgovorio da to ne bivaljalo.- Ja ne znam što tu ne bi valjalo - usprotivio se major Major.- Prije je uvijek valjalo.- Vi niste nikad prije bili komandir eskadrile.- Major Duluth je bio komandir eskadrile, pa ipak je uvijek jeo za

istim stolom s ostalim ljudima.- S majorom Duluthom je bilo drukčije, gospodine majore.- Što je bilo drukčije s majorom Duluthom?- Bilo bi mi draže kad me ne biste to pitali, gospodine majore - reče

Milo.

- Je li to zato što sam nalik na Henryja Fondu? - skupi major Majorhrabrost da zapita.- Neki ljudi kažu da vi i jeste Henry Fonda - odgovori Milo.- E pa, ja nisam Henry Fonda - uzviknu major Major, a glas mu

podrhtavaše od razdraženosti. - I nimalo ne nalikujem na njega. Ačak ako i nalikujem na Henryja Fondu, zar to nije potpuno svejedno?- To je potpuno svejedno. To sam vam baš i htio reći, gospodine

majore. Vi niste isto što je bio major Duluth.I doista nije bio isto, jer kad je major Major, za idućeg obroka,

pošao od tezge s jelom da sjedne s ostalima za koji od običnihstolova, sledio se u tili čas pred neprobojnim zidom neprijateljstvakoji su podigla njihova lica, pa se skamenio s pladnjem što mu setresao u rukama dok mu Milo nije bez riječi pritekao u pomoć i odveoga mirno za njegov posebni stol. Major Major je tada digao ruke odsvega i uvijek jeo sam za svojim stolom okrenut leđima ostalima. Bioje siguran da mu zamjeraju što mu je sad, kad je postao komandireskadrile, tobože ispod časti da jede s njima. U menzi se nije višeuopće razgovaralo kad je on bio prisutan. Zapazio je da se ostalioficiri klone da jedu u isto vrijeme kad i on, i svima kao da je paokamen sa srca kad je prestao dolaziti i po čeo blagovati u svojojprikolici.Major Major počeo je krivotvoriti na službenim spisima ime i

prezime Washingtona Irvinga dan nakon što je došao onaj prvi vojniistražitelj da ga ispituje o čovjeku koji je to činio u bolnici i tako mudao ideju. Dosađivao se i bio nezadovoljan svojim novim položajem.Postao je komandir eskadrile, ali nije imao pojma što bi trebalo daradi kao komandir eskadrile, osim ako nije samo trebalo da krivotvorina službenim spisima ime i prezime Washingtona Irvinga i slušapojedinačne zveckave i potmule udarce potkova majora deCoverleyja, što su padale na zemlju pred prozorom njegove maleprostorije iza kancelarije. Neprestano ga je mučio dojam da ostavljaneizvršene neke važne dužnosti, i uzalud je čekao da ga skršeodgovornosti. Malo je kad izlazio osim ako nije bilo prijeko potrebno,jer se nije mogao obiknuti da ljudi bulje u njega. Povremeno bi tujednoličnost poremetio neki oficir ili vojnik koje bi mu narednikTowser uputio zbog nečega s čim major Major nije umio izići nakraj,pa ih je odmah upućivao natrag naredniku Towseru da ovaj učini

kako najbolje zna. Što god je trebalo da obavi kao komandireskadrile, očito se obavljalo bez njegove pomoći. Postao jemrzovoljan i potišten. Na mahove je ozbiljno pomišljao da se obratisa svojim jadima kapelanu, ali se činilo da je kapelan tolikopreopterećen vlastitim nevoljama da je major Major zazirao da munatovari još i svoje brige na leđa. Osim toga, nije bio posve načistosluže li kapelani i komandirima eskadrila.Nikad nije bio posve načisto ni s majorom de Coverleyjem koji, kad

nije bio na putu unajmljujući stanove ili otimajući strane težake, nijeimao prečeg posla od bacanja potkova. Major Major je često napetomotrio kako potkove tiho padaju na zemlju ili kako zapinju za čeličneklinove pobodene u tlu. Sate i sate je kradom promatrao majora deCoverleyja i čudio se kako takva ugledna ličnost nema pametnijegposla. Često je bio u iskušenju da se pridruži majoru de Coverleyju,ali mu se činilo da je bacanje potkova po cio dan gotovo isto tolikodosadno koliko i potpisivanje »major Major Major« na službenimspisima, a i držanje je majora de Coverleyja bilo tako odbojno da muse major Major nije usudio pristupiti.Major Major nije znao što da misli o svom odnosu prema majoru de

Coverleyju ni o odnosu majora de Coverleyja prema njemu. Znao jeda je major de Coverley štabni oficir, ali nije znao šta to zna či, i nijemogao izvesti načistac treba li da bude sretan što mu je major deCoverley blag pretpostavljeni, ili nesretan što mu je nesavjestanpodređeni. Nije htio pitati narednika Towsera, koga se u potajipribojavao, a nije mogao nikoga drugog pitati, pogotovo ne majorade Coverleyja. Malo se tko uopće usudio obraćati majoru deCoverleyju bilo zbog čega, a jedini oficir koji je bio toliko bedast dabaci jednu od njegovih potkova, obolio je već sutradan od najgorevrsti pianosanske boljetice koju ni Gus ni Wes, pa čak ni doktorDaneeka, nisu nikad vidjeli, a nisu ni čuli za nju. Svi su bili uvjerenida je major de Coverley iz osvete zarazio tom bolešću jadnogaoficira, iako nitko nije bio načisto kako.Većina službenih spisa koji su stizali na stol majora Majora nisu se

uopće ticali njega. Najveći se dio sastojao od aluzija na prijašnjasaopćenja, koja major Major nije nikad vidio niti je čuo za njih. Nije ihtrebalo ni tražiti, jer su ih nove upute redovito pobijale. Stoga je uroku od jedne jedine produktivne minute mogao potvrditi pnmitak

dvadeset različitih spisa od kojih mu je svaki preporučivao da se ninajmanje ne obazire ni na jedan od onih drugih. Iz štaba generalaPeckema na kopnu stizali su svaki dan opširni bilteni čiji su naslovisadržavali ovakve vesele prodike: »Ne ostavljaj nikad za sutra štomožeš učiniti danas« i »Čistoća je pola zdravlja«.Zbog poruka generala Peckema o čistoći i ostavljanju za sutra

Major Major se osjećao kao prljava danguba, pa ih se uvijekoslobađao što je prije mogao. Jedini službeni spisi koji su gazanimali bili su oni povremeni spisi o nesretnom potporučniku koji jepoginuo u borbenom letu nad Orvietom manje od dva sata pošto jestigao na Pianosu, a čije su se djelomično nepospremljene stvari jošnalazile u Yossarianovu šatoru. Budući da se nesretni potporučnikbio prijavio u operativni šator umjesto u kancelariju, narednik Towserje zaključio da će biti najbolje da javi da se uopće nije prijavio ueskadrili, pa su oni povremeni spisi u vezi s njim bili o činjenici da seon kanda rasplinuo u zraku, što je, u jednu ruku, bilo upravo ono štose uistinu dogodilo. Major Major je u krajnjoj liniji bio zahvalan naslužbenim spisima koji su mu stizali na stol, jer je bilo kudikamo boljesjediti u svojoj prostoriji i potpisivati ih po cio dan, nego sjediti po ciodan u svojoj prostoriji i ne potpisivati ih. Bar je imao nekog posla.Svaki spis koji bi potpisao neminovno bi mu se vratio u roku od dva

do deset dana, s novom priloženom stranicom da se ponovo potpiše.Uvijek su bili mnogo deblji nego prije, jer su izmedu papira na kojemje bio njegov prvi potpis i priloženog papira za drugi potpis bili papiris najnovijim potpisima svih drugih oficira po raštrkanim mjestima, kojisu se također morali potpisati na tom istom službenom spisu. MajorMajor obeshrabrivao se gledajući kako jednostavna saopćenja bujajupreko svake mjere i pretvaraju se u goleme rukopise. Ma koliko putapotpisao jedan spis, on mu se uvijek vraćao da ga još jedanputpotpiše, pa je počeo zdvajati hoće se ikad osloboditi i jednoga odnjih. Jednoga dana, bilo je to dan nakon prvog posjeta vojnogistražitelja, major Major je potpisao Washingtona Irvinga umjestosebe na jednom od spisa, samo da vidi kako će se osjećati. To muse svidjelo. Toliko mu se svidjelo da je ostatak toga poslijepodnevačinio tako sa svim službenim spisima. Bio je to čin spontanenepromišljenosti i pobune, za koji je znao da će zbog njega poslije

biti strogo kažnjen. Sutradan ujutro ušao je u svoju prostoriju sazebnjom u srcu i čekao što će se dogoditi. Nije se dogodilo ništa.Zgriješio je i to je bilo dobro, jer ni jedan spis na kojem je potpisao

Washingtona Irvinga nije se nikad više vratio! To je napokon bio nekinapredak, pa se major Major s beskrajnim užitkom prihvatio novogposla. Potpisivanje Washingtona Irvinga na službene spise možda inije bio bogzna kakav posao, ali nije bio toliko jednoličan kolikopotpisivanje »major Major Major«. Kad mu je Washington Irving ipakdojadio, mogao je izmijeniti redoslijed i potpisivati se kao IrvingWashington dok mu to ne bi dojadilo. I nešto je ipak postigao, jer seni jedan spis potpisan bilo kojom od te dvije varijante nije nikad viševratio u eskadrilu.Vratio se, ipak, najposlije, drugi vojni istražitelj, prerušen u pilota.

Ljudi su znali da je on istražitelj, jer im je svima to priznao i moliosvakoga od njih da ne otkrije njegov pravi identitet ni jednom oddrugih ljudi, kojima je već bio priznao da je vojni istražitelj.- Vi ste jedini čovjek u eskadrili koji zna da sam ja vojni istražitelj -

povjerio je on majoru Majoru - i neobično je važno da to ostane tajnakako moja djelatnost ne bi bila osujećena. Razumijete li me?- I narednik Towser to zna.- Da, znam. Njemu sam morao reći da bih mogao doći do vas. Ali ja

znam da on to neće reći ni živoj duši.- Rekao je meni - reče major Major. - Rekao mi je da me vani čeka

vojni istražitelj.- Gad jedan! Morat ću ga ispipati. Da sam na vašem mjestu, ne bih

ostavljao ovdje nikakvih strogo povjerljivih spisa. Bar ne dotle dok jane podnesem izvještaj.- Ja ne primam nikakve strogo povjerljive spise - reče major Major.- Baš takve i mislim. Zaključajte ih u svoj ormar da ne dopadnu

šaka naredniku Towseru.- Narednik Towser ima jedini ključ od moga ormara.- Bojim se da gubimo vrijeme - reče drugi vojni istražitelj prilično

oporo. Bio je to žustar, zdepast, nervozan čovjek hitrih i sigumihkretnji. Izvadio je stanovit broj fotokopija iz velike crvene omotnicekoju je napadno skrivao pod pilotskim kožnim kaputom, što bijašeukrašen slikama aviona drečavih boja, usred narančastih eksplozija

granata iz flakova, i pravilnim redovima malih bomba koje suoznačavale pedeset i pet izvršenih borbenih zadataka.- Jeste li ikad vidjeli ovo?Major Major pogledao je ravnodušno fotokopije privatnih pisama iz

bolnice, na kojima se cenzurni oficir potpisao kao »WashingtonIrvinga ili »Irving Washington«.- Nisam.- A ovo?Major Major se zatim zagledao u službene spise koji su bili upućeni

njemu i na kojima se on isto tako potpisao.- Nisam.- Je li čovjek koji se tu potpisao u vašoj eskadrili?- Koji čovjek? Tu su dva imena i prezimena.- Bilo koji od njih. Mi računamo da su Washington Irving i Irving

Washington jedna osoba, koja se služi sa dva imena i prezimenasamo zato da nas zavede u bludnju. Tako se često radi, znate.- Ja mislim da u mojoj eskadrili nema ni jednog čovjeka s bilo kojim

od tih imena.Licem drugog vojnog istražitelja preletje izraz razočaranja.- Znači da je mnogo lukaviji nego što smo mislili - napomenu. -

Služi se trećim imenom, a izigrava nekoga drugog. I ja mislim ... jest,ja mislim da znam to treće ime.- Uzbuđeno i nadahnuto pruži još jednu foto-kopiju majoru Majoru

da je pregleda. - A šta kažete na ovo?Major Major se ovlaš nagnu i ugleda foto-kopiju vojničkog pisma u

kojem je Yossarian bio sve precrtao osim imena Mary, i na koje jedopisao »Tragično čeznem za tobom. A. T. Tappman, kapelan,Armija Sjedinjenih Država.« Major Major zavrtje glavom.- Nisam to još nikad vidio.- Znate li tko je A.T. Tappman?- Kapelan našeg aviopuka.- Onda je sve jasno - reče drugi vojni istražitelj. - Washington Irving

je kapelan vašeg aviopuka.- A. T. Tappman je kapelan našeg aviopuka - ispravi ga.- Jeste li sigurni?- Jesam.- Zašto bi kapelan aviopuka napisao ono na pismu?

- Možda je to napisao netko drugi i krivotvorio njegov potpis.- Zašto bi netko krivotvorio potpis kapelana aviopuka?- Da ga ne otkriju.- Možda imate pravo - zaključi drugi vojni istražitelj nakon trenutna

dvoumljenja, pa obliza usne mljaskajući. – Možda imamo predsobom jednu bandu, možda su se uortačila dva čovjeka koji sasvimslučajno imaju suprotna imena i prezimena. Jest, siguran sam da jetako. Jedan je od njih ovdje u eskadrili, drugi je gore u bolnici, a trećije kod kapelana. Onda ih ima trojica, nije li tako? Jeste li sto postosigurni da nikad prije niste vidjeli ni jedan od ovih službenih spisa?- Da sam ih vidio, bio bih se potpisao na njima.- Koga biste potpisali? - upita ga drugi vojni istražitelj previjano. -

Sebe ili Washingtona Irvinga?- Sebe - odgovori mu major Major. - Ja čak nisam nikad ni čuo za

Washingtona Irvinga.Usne drugog vojnog istražitelja razvukoše se u osmijeh.- Gospodine majore, drago mi je što ste vi čisti u svemu ovome. To

znači da ćemo moći zajednički raditi, a ja ću trebati svakoga kogamogu pridobiti za sebe. Negdje na evropskom ratnom poprištu nalazise čovjek komu padaju u ruke saopćenja upućena vama. Sumnjate livi na koga?- Ne sumnjam.- E pa, ja sumnjam na nekoga - reče drugi vojni istražitelj. - Na

onog gada Towsera. Zašto bi inače govorio na sva usta o meni?Nego, vi dobro otvorite oči i javite mi čim čujete da itko makarspomene Washingtona Irvinga. Ja ću dotle ispitati kapelana i sveljude u njegovoj blizini.Čim je on otišao, uskočio je kroz prozor u prostoriju majora Majora

onaj prvi vojni istražitelj i htio znati tko je onaj drugi vojni istražitelj.Major Major ga je jedva prepoznao.- On je vojni istražitelj - reče mu major Major.- Jest vražju mater - reče prvi vojni istražitelj. - Ja sam sad ovdje

jedini vojni istražitelj.Major Major ga je jedva prepoznao zato što je bio u izblijedjelu

kestenjastu kupaćem ogrtaču od rebrasta baršuna, rasparanihšavova pod pazuhom, u pidžami od paperjasta flanela i u iznošenimpapučama od kojih se jednoj vukla potplata. To je propisno bolničko

odijelo, sjeti se major Major. Čovjek se bio udebljao za oko desetkilograma i upravo je pucao od zdravlja.- Ja sam zapravo ozbiljno bolestan - jadao se on.- Zarazio sam se u bolnici od jednoga pilota-lovca i dobio tešku

upalu pluća.- Baš mi je žao - reče major Major.- Šta ja imam od toga - cmizdrio je vojni istražitelj.- Meni ne treba vaše sažaljenje. Samo sam htio da znate da je

Washington Irving premjestio poprište svojih operacija iz bolnice uvašu eskadrilu. Niste nikoga ovdje čuli da spominje WashingtonaIrvinga?- Zapravo, jesam - odgovori major Major. - Onoga čovjeka koji je

maloprije bio ovdje. On je spominjao Washingtona Irvinga.- Zar zbilja? - uskliknu prvi vojni istražitelj oduševljeno. - Možda je

baš to ono što nam je trebalo da izvedemo sve načistac! Držite gana oku dan i noć, a ja ću trknuti natrag u bolnicu i zatražiti daljeupute od svojih starješina.Vojni istražitelj iskoči kroz prozor pisarnice majora Majora i izgubi

se. Minutu kasnije rastvori se zastor koji je odvajao prostoriju majoraMajora od kancelarije eskadrile i ponovo uđe onaj drugi vojniistražitelj otpuhujući bjesomučno od žurbe. Hvatajući zrak, viknu: -Upravo sam vidio nekog čovjeka u crvenoj pidžami kako je iskočiokroz vaš prozor i otrčao niz cestu! Zar ga niste vidjeli?- Pa, razgovarao sam s njim - odgovori major Major.- Ja sam pomislio da je to jako sumnjivo, čovjek koji iskače kroz

prozor u crvenoj pidžami! - Čovjek je hodao žustro u krugu po malojprostoriji. - Najprije sam pomislio da to vi hvatate maglu za Meksiko.Ali sad vidim da to niste bili vi. Nije li što rekao o WashingtonuIrvingu?- Pa, zapravo je rekao - reče major Major.- Rekao je? - viknu drugi vojni istražitelj. - To je dobro! To bi baš

mogla biti ona sretna okolnost s pomoću koje ćemo sve izvestinačistac. Znate li gdje bismo ga mogli naći?- U bolnici. On je ozbiljno bolestan.- Sjajno! - uskliknu drugi vojni istražitelj. - Idem odmah za njim.

Najbolje bi bilo da pođem inkognito. Objasnit ću u sanitetskom

šatoru o čemu se radi, i zamolit ću ih da me upute tamo kaobolesnika.- Neće da me pošalju u bolnicu kao bolesnika osim ako nisam

bolestan - vrati se on da javi majoru Majoru. – A zbilja sam bolestan.Htio sam već poći na temeljit pregled, a ovo je baš zgodna prilika.Idem opet u sanitetski šator da im kažem da sam bolestan, pa će meonda valjda poslati u bolnicu.- Gledajte što su mi napravili - vrati se opet majoru Majoru s

purpurnim desnima. Bio je neutješiv u svojoj nevolji. Nosio je cipele ičarape u rukama, a prsti na nogama bili su mu također premazaniljubičastom lincurinom otopinom. – Tko je ikad čuo za vojnogistražitelja s purpumim desnima? - jadikovao je.Otišao je iz kancelarije pognute glave i pao u rov i razbio nos.

Temperatura mu je bila još normalna, ali su Gus i Wes učinili iznimkui poslali ga u bolnicu kolima hitne pomoći. Major Major je lagao i to jebilo dobro. On se zapravo nije čudio što je dobro, jer je zapazio dasu ljudi koji lažu, općenito uzevši, snalažljiviji i ambiciozniji iuspješniji od ljudi koji ne lažu. Da je rekao istinu drugom vojnomistražitelju, snašla bi ga bila nevolja. Umjesto toga je lagao i mogaoje slobodno nastaviti svoj posao.Nakon posjeta drugog vojnog istražitelja postao je oprezniji u svom

poslu. Potpisivao se samo lijevom rukom i samo s tamnim naočalimai umjetnim brkovima, kojima se bezuspješno poslužio kad je pokušaoponovo igrati košarku. Poduzeo je još jednu mjeru oprezazamijenivši, na sreću, Washingtona Irvinga Johnom Miltonom. ImeJohn Milton bilo je praktično i jezgrovito. Kao i Washington Irvingmoglo se lijepo preokrenuti kad god bi mu dojadilo. Nadalje,omogućavalo je majoru Majoru da udvostruči učinak, jer je ime JohnMilton bilo mnogo kra će i od Washingtona Irvinga i od njegovavlastita imena, te mu je oduzimalo mnogo manje vremena da gaispiše. Pokazalo se da je ime John Milton plodonosno u još jednompogledu. Bilo je višeznačno, pa je major Major ubrzo počeo uklapatipotpis u odlomke izmišljenih razgovora. Tako je tipične potvrdeprimitka na službenim spisima čitao ovako: »John, Milton je sadistaili »Gdje je Milton, John?« Potpis kojim se najviše ponosio glasio je:»Jesi li popravio đon, Milton?« John Milton otvorio je cijele novevidike dražesnim, neiscrpnim mogućnostima koje su obećavale da

će zauvijek nestati jednoličnosti. Kad mu je John Milton dojadio,major Major vratio se na Washingtona Irvinga.Major Major kupio je tamne naočale i umjetne brkove u Rimu, kao

posljednji, jalovi pokušaj da se izvuče iz gliba poniženja u koji je svedublje propadao. Ponajprije je doživio ono strašno poniženje u vezi s»Velikim križarskim pohodom zakletvi na vjernost«, kad mu ni jedanod tridesetorice ili četrdesetorice ljudi koji su stavili u opticajkonkurentske zakletve na vjernost nije dopustio čak ni da se potpiše.Zatim je, baš kad se bura oko toga bila slegla, Clevingerov aviononako tajanstveno izdimio sa svim članovima posade, a krivnja je zatu čudnu nesreću pala zlokobno na njega zato što se nije potpisao nina jednoj od onih zakletvi na vjernost.Okvir tamnih naočala bio je širok i tamnocrven. Umjetni crni brkovi

podsjećali su čovjeka na brkove kakva nakinđurena verglaša, i on ihje oboje ponio sa sobom na košarkašku utakmicu jednoga dana, kadje osjećao da više ne može podnositi samoću. Držao se tobožebezbrižno i familijarno kad je došao na igralište, a u sebi je molioBoga da ga ne prepoznaju. Svi su se pravili da ga ne poznaju, pa jepočeo uživati u igri. Baš kad je čestitao sam sebi na svojoj nedužnojlukavštini, jedan ga je protivnički igrač snažno gurnuo, te mu jesvanulo da su ga oni ipak prepoznali i da se koriste time što jeprerušen da ga guraju laktovima, da mu podmeću nogu i da gazlostavljaju. Nisu ga uopće željeli. Baš kad je to shvatio, igračinjegove momčadi instinktivno su se udružili s protivničkim igračima ujednu vrištavu, krvožednu rulju koja se okomila na njega sa svihstrana psujući i mašući šakama. Srušili su ga na zemlju, udarali ganogama dok je ležao na zemlji, i iznova ga napali kad se, obnevidio,osovio na noge. Pokrio je lice objema rukama tako da nije ništavidio. Gazili su jedan preko drugoga, tjerani mahnitom željom da gamlate, udaraju nogama, da mu izbiju oči, da ga zgaze. Bubotali suga tako da je, vrteći se, dospio do ruba usjeka i sasuljao se glavačkedolje. Na dnu se osovio na noge, uspeo se uz suprotnu padinu ioteturao pod kišom grdnji i kamenja kojima su ga obasipali sve dokse nije dočepao zaklona iza ugla kancelarije. Glavna mu je briga zacijelog tog napada bila da zadrži tamne naočale i umjetne brkovekako bi se mogao graditi da to nije bio on, i kako bi bio pošteđenužasne obaveze da stane pred njih kao pretpostavljeni. Kad se vratio

u svoju pisarnicu, zaplakao je; a kad se isplakao, sprao je krv s usta inosa, očistio ogrebotine na obrazu i čelu i pozvao narednikaTowsera.- Od sada - rekao je - ne želim da itko više uđe ovamo dok sam ja

ovdje. Je li jasno?- Jest, gospodine majore - reče narednik Towser. - Vrijedi li to i za

mene?- Vrijedi.- Razumijem. Je li to sve?- Jest.- A što da kažem ljudima koji će vas tražiti dok vi budete ovdje?- Recite im da me nema i neka me pričekaju.- Razumijem.- Dok ja ne odem.- A što ću onda s njima?- Nije me briga.- Smijem li ih pustiti ovamo kad vi odete?- Smijete.- Ali vas onda neće biti ovdje?- Neće.- Razumijem, gospodine majore. Je li to sve?- Jest.- Razumijem, gospodine majore.- Od sada - rekao je major Major sredovječnom vojniku koji je vodio

brigu o njegovoj prikolici - ne želim da dolazite ovamo dok sam jaovdje, da me pitate je li mi šta potrebno. Je li jasno?- Jest, gospodine majore - odgovori posilni. - A kad da dođem

ovamo da vidim treba li šta da uradim?- Kad ja nisam ovdje.- Razumijem, gospodine majore. A šta treba da radim?- Što god vam ja budem rekao.- Ali vas neće biti ovdje da mi kažete, nije li tako?- Tako je.- Pa šta da onda radim?- Sve što treba uraditi.- Razumijem, gospodine majore.- To je sve - reče major Major.

- Razumijem, gospodine majore - reče posilni. - Je li to sve?- Nije - reče major Major. - Nemojte dolaziti ni da čistite. Nemojte

dolaziti ni zbog čega kad niste sigurni da mene nema.- Razumijem, gospodine majore. Ali kako mogu uvijek biti siguran?- Ako niste sigurni, jednostavno pretpostavite da sam ja ovdje i

nemojte dolaziti dok ne budete sigurni. Je li jasno?- Jest, gospodine majore.- Žao mi je što moram ovako razgovarati s vama, ali moram.

Zbogom.- Zbogom, gospodine majore.- I hvala vam. Na svemu.- Razumijem, gospodine majore.- Od sada - reče major Major Milu Minderbinderu - neću više nikad

doći u menzu. Neka mi jelo uvijek donose u prikolicu.- Ja mislim da je to dobra ideja, gospodine majore – odvrati Milo. -

Sad ću vam moći priređivati posebna jela za koja drugi neće uopćeznati. Siguran sam da će vam prijati. I pukovniku Cathcartu uvijekprijaju.- Ja ne želim nikakva posebna jela. Ja želim samo ono što

priređujete i svim ostalim oficirima. Recite samo svakome tko mibude donosio jelo neka jedanput pokuca na vrata i ostaviposlužavnik na stepenici. Je li jasno?- Jest, gospodine majore. Sasvim jasno. Sakrio sam nekoliko živih

jastoga iz Mainea, koje vam mogu večeras prirediti s izvrsnomsalatom od rokfora i sa dva smrznuta punjena roščića, koje je bašjučer prokrijumčario iz Pariza jedan važan član francuskogpodzemnog otpora. Hoće li to biti dovoljno za početak?- Neće.- Razumijem, gospodine majore. Shvaćam.Te večeri mu je Milo priredio za večeru pržena jastoga iz Mainea s

izvrsnom salatom od rokfora i sa dva smrznuta punjena roščića.Major Major se ozlovoljio. Ipak, da je vratio to jelo, samo bi propalo ilibi ga pojeo tko drugi, a majoru Majoru su prženi jastozi bili slabost.Pekla ga je savjest dok je jeo. Sutradan je za ručak dobio kornjačupripravljenu na merilendski način uz punu bocu Doma Perignona iz1937. godine. Major Major je sve smazao i istrusio ne rnisleći ništa.

Iza Mila su preostali samo ljudi u kancelariji, koje je major Majorizbjegavao tako što je svaki put ulazio i izlazio kroz prljavi celuloidniprozor u svojoj prostoriji. Prozor se otkopčavao, i bio je nizak i širok,pa je mogao lako skočiti kroz njega i s jedne i s druge strane.Razmak između kancelarije i svoje prikolice prelazio je tako da jejurio oko ugla šatora kad je zrak bio čist, skakao u željeznički usjek itrčao pognute glave do svog svetišta u šumi. Kad bi stigao do navisinu svoje prikolice, izlazio je iz usjeka i žurno se probijao kući krozbujno šipražje, u kojem je jedino jedanput sreo kapetana Flumea kojiga je, izobličen i sablastan, nasmrt prepao iskrsnuvši iznenada usumrak iz grmlja kupina, da mu se prituži kako mu je poglavica BijeliHalfoat zaprijetio da će mu prefikariti vrat od uha do uha.- Ako me još jedanput ovako uplašite - rekao mu je major Major - ja

ću vam prefikariti vrat od uha do uha.Kapetanu Flumeu presjekao se dah, pa je opet iščeznuo u grmlju

kupina i major Major ga nikad više nije vidio.Kad bi se major Major osvrnuo na sve što je postigao, bio je

zadovoljan. Usred nekoliko jutara strane zemlje po kojima je vrvjeloviše od dvjesta ljudi, uspio je postati pustinjak. Uz malo domišljatostii pronicavosti, gotovo je onemogućio svakoga u svojoj eskadrili darazgovara s njim, što je svima odgovaralo, kao što je zapazio, jernitko nije ni želio razgovarati s njim. Nitko, kao što se pokazalo, osimonog ludog Yossariana koji ga je jednog dana, dok je on hitao naručak po dnu usjeka prema prikolici, iz zaleta oborio na zemlju.Major Major je od svih ljudi u eskadrili najmanje želio da ga iz zaleta

obori baš Yossarian. Bilo je nešto urođeno sramotno u Yossarianu, utom čovjeku koji se onako sramno ponašao prema mrtvacu u svomšatoru, koga čak nije ni bilo u šatoru, i koji je zatim, poslije leta naAvignon, svukao sve sa sebe i hodao tako sve do onog dana kad muje general Dreedle pristupio da mu prikači odlikovanje za hrabrostkoju je pokazao nad Ferrarom, pa ga našao kako stoji u stroju golgolcat. Nitko na svijetu nije imao vlasti da ukloni mrtvačeve rasutestvari iz Yossarianova šatora. Major Major je izgubio to pravo kad jedopustio naredniku Towseru da izvijesti starješinu da potporučnik,koji je poginuo nad Orvietom manje od dva sata pošto je stigao ueskadrilu, nije uopće stigao u eskadrilu. Jedini koji je imao nekopravo da ukloni njegove stvari iz Yossarianova šatora, kako se činilo

majoru Majoru, bio je sam Yossarian, pa ni Yossarian, kako se činilomajoru Majoru, nije imao to pravo. Pošto ga je Yossarian iz zaletasrušio, major Major je prostenjao i pokušao se iskobeljati i ustati, aliga Yossarian nije puštao.- Kapetan Yossarian - reče Yossarian - moli za dopuštenje da

odmah govori s gospodinom majorom o pitanju života ismrti.- Molim vas, pustite me da ustanem - reče major Major obuzet

zlovoljom i nelagodom. - Ne mogu vam odzdraviti dok ležim na ruci.Yossarian ga pusti. Polako ustadoše. Yossarian ga opet pozdravi i

ponovi svoju molbu.- Hajdemo u moju kancelariju - reče major Major.- Mislim da ovo nije najbolje mjesto za razgovor.- Razumijem, gospodine majore - odvrati Yossarian.Otresoše šljunak s odijela i pođoše, šuteći usiljeno, prema ulazu

kancelarije.- Pričekajte minutu-dvije dok stavim malo joda na ove ogrebotine.

Neka vas onda uvede narednik Towser.- Razumijem, gospodine majore.Major Major pođe dostojanstveno u stražnju prostoriju kancelarije a

da i ne pogleda ni jednog od službenika i daktilografa koji su radili zastolovima i ormarićima za spise. Spustio je za sobom zastor na ulazuu svoju prostoriju. Čim je ostao nasamo, jurnuo je kroz prostoriju doprozora i iskočio napolje ne bi li umakao, ali mu je Yossarian većprepriječio put. Yossarian ga je čekao u stavu mirno i ponovopozdravio.- Kapetan Yossarian moli za dopuštenje da govori odmah s

gospodinom majorom o pitanju života i smrti – ponovi odlučno.- Dopuštenje se uskraćuje - obrecnu se major Major na nj.- E, nećemo tako.Major Major popusti.- Dobro - pristade umorno. - Razgovarat ću s vama. Uskočite,

molim vas, u moju kancelariju.- Izvolite vi prvi.Uskočiše u kancelariju. Major Major sjede, a Yossarian se ushoda

pred njegovim stolom i reče mu da neće više da izvršava borbenezadatke.Šta sad? - pitao se major Major.

Mogao je postupiti jedino onako kako ga je potpukovnik Korn uputioda postupi, pa što bude da bude.- Zašto nećete? - upita ga.- Zato što se bojim.- Ne morate se vi sramiti zbog toga - posavjetova ga major Major

ljubazno. - Svi se mi bojimo.- Ja se ne sramim - reče Yossarian. - Ja se samo bojim.- Ne biste ni bili normalni kad se ne biste nikad bojali. Čak i

najhrabrije ljude spopada strah. Jedan od najvažnijih zadataka kojistoje pred svima nama u borbi jest da savladamo u sebi strah.- Ma hajte bježite, majore! Zar ne možemo bez tih govnarija?Major Major snebivljivo obori pogled i zavrtje palcima.- Što biste htjeli da vam kažem?- Da sam izvršio dovoljno borbenih zadataka i da mogu kući.- Koliko ste ih izvršili?- Pedeset i jedan.- Preostala su vam još samo četiri.- On će povećati normu. Kad god joj se ja približim, on je poveća.- Možda ovaj put neće.- Uostalom, on još nikog nije poslao kući. Samo ih ostavlja da

čekaju putne naloge dok mu ne ponestane ljudi za avione, pa ondapoveća normu i svi opet moraju letjeti. Tako radi otkako je došao.- Ne smijete kriviti pukovnika Cathcarta za bilo kakvo

odugovlačenje u izdavanju naloga - savjetovaše ga major Major. -Dužnost je Dvadeset i sedme zračne eskadre da hitno ispostavinaloge čim ih dobije od nas.- Ipak je mogao tražiti zamjene i poslati nas kući kad su se nalozi

konačno vratili. Uostalom, čuo sam da Dvadeset i sedma zračnaeskadra zahtijeva samo četrdeset borbenih zadataka, i da je to samoon sebi uvrtio u glavu da ih moramo izvršiti pedeset i pet.- Ne bih vam znao ništa reći o tome - odvrati major Major. -

Pukovnik Cathcart je naš pretpostavljeni oficir i mi ga moramoslušati. Zašto ne biste izvršili još četiri zadatka pa onda vidjeli što ćebiti?- Zato što neću.Šta sad? - upitao se opet major Major. Što da radi s čovjekom koji

ga gleda pravo u oči i kaže da će radije umrijeti nego poginuti u

borbi, s čovjekom koji je u najmanju ruku isto toliko zreo iinteligentan koliko i on, a treba se praviti da nije? Što da mu kaže?- A kako bi bilo da sami sebi izabirete zadatke i da idete samo na

one lagane? - reče major Major. - Tako biste mogli izvršiti još onačetiri borbena zadatka a da se ne izvrgnete nikakvoj opasnosti.- Ja ne želim izvršavati lagane zadatke. Ja neću više da se borim u

ratu.- Zar biste htjeli da naša zemlja izgubi rat? - upita ga major Major.- Nećemo ga izgubiti. Imamo više ljudi, više novaca i više

materijala. Ima deset milijuna ljudi u uniformi koji me moguzamijeniti. Neki ljudi ginu, a mnogo ih više zgrće pare i zabavlja se.Neka pogine netko drugi.- Ali šta bi bilo kad bi svi na našoj strani tako mislili?- Onda bih ja svakako bio prava budala kad bih mislio drugačije,

nije li tako?Što mu čovjek uopće može reći, pitao se major Major zdvojno.

Jedino što mu nije smio reći bilo je da mu on ne može pomoći. Kadbi rekao da mu ne može pomoći, značilo bi da bi mu pomogao kad bimogao, i natuknuo bi da postoji neka greška ili nepravda u politicipotpukovnika Korna. Potpukovnik Korn je to izričito ustvrdio. Nesmije nikad nikome reći da mu ne može pomoći.- Žao mi je - reče - ali vam ja tu ne mogu pomoći.

10. WINTERGREEN

Clevinger je bio mrtav. To je bila osnovna pogreška u njegovojfilozofiji. Osamnaest se aviona počelo spuštati kroz sjajan bijel oblaknedaleko od obale otoka Elbe jednog poslijepodneva, na povratku satjednog leta u Parmu po mlijeko; sedamnaest ih je izišlo iz oblaka.Osamnaestom nije bilo ni traga, ni u zraku ni na glatkoj površini vodeboje nefrita. Nije bilo nikakvih ostataka. Helikopteri su kružili okobijelog oblaka sve do sumraka. Obnoć je vjetar odnio oblak, a ujutronije više bilo Clevingera. Taj je nestanak sve zaprepastio, svakakoisto toliko koliko i »Velika urota u Lowery Fieldu« kad su svašezdeset četvorica iz jedne kasame iščezli na dan isplate a da senikad poslije nije za njih čulo. Dok Clevinger nije bio tako vještoskinut s pozornice života, Yossarian je držao da su se ljudijednostavno bili dogovorili da će jednog dana dezertirati. Zapravo gaje bilo toliko ohrabrilo to što se činilo masovno napuštanje svetedužnosti da je u zanosu istrčao napolje da odnese tu uzbudljivuvijest bivšem starijem vojniku Wintergreenu.- Šta ima tu tako uzbudljivo? - podsmjehnuo mu se bivši stariji

vojnik Wintergreen neugodno, poduprvši se svojom blatnomvojničkom cokulom o lopatu i naslonivši se leđima, mrzovoljnopogrbljen, na stranu jedne od dubokih, četvrtastih jama, čije jekopanje bila njegova vojna specijalnost.Bivši stariji vojnik Wintergreen bio je mali podmukli balavac koji je

uživao da radi sve naopako. Kad god bi dezertirao, uhvatili bi ga iosudili da u određenom roku kopa i zatrpava jame dva metraduboke, široke i dugačke. Kad god bi izdržao kaznu, ponovo bidezertirao. Bivši stariji vojnik Wintergreen prihvatio je svoju ulogu dakopa i zatrpava jame ozbiljno i bez žaljenja, kao pravi rodoljub.- Nije to loš život - napomenuo bi filozofski. - A valjda mora netko i

to raditi.Bio je dovoljno mudar da shvati da kopanje jama u Coloradu nije

baš loš posao u ratno doba. Kako potražnja za jamama nije bilavelika, mogao ih je bez žurbe kopati i zatrpavati i malo bi se kadpremorio. S druge strane, kad god bi ga izveli pred prijeki sud,

degradirali bi ga na čin običnog vojnika. Živo je žalio za tim gubitkomčina.- Bilo je nekako zgodno biti stariji vojnik - prisjećao se sjetno. -

Uživao sam neki ugled ... razumiješ li šta hoću da kažem?... i kretaosam se u najboljem društvu. - Smrknuo se od malodušnosti. - Ali jesve to prošlo - nagađao je. - Kad opet zbrišem, zbrisat ću kao običanvojnik, a dobro znam da to neće biti isto. - U kopanju jama nije bilobudućnosti. - Nije čak ni stalan posao. Izgubim ga svaki put kadizdržim kaznu. Onda moram opet zbrisati ako ga ponovo hoću dobiti.A ne mogu čak ni tako dalje. Ima jedna kvaka, Kvaka 22. Kadponovo zbrišem, strpat će me u buharu. Ne znam što će biti samnom. Mogu me čak prebaciti na frontu ako ne budem dobro pazio.- Nije želio kopati jame do kraja života, iako nije imao ništa protivkopanja dok god traje rat i dok god on tako sudjeluje u njemu. - To jepitanje dužnosti - napominjao je - a svaki od nas ima dužnost kojumora izvršavati. Moja je dužnost da kopam ove jame, i ja je takodobro obavljam da sam upravo predložen za Odlikovanje za uzornoponašanje. Vaša je dužnost da se zajebavate u vojnoj školi i da senadate da će se rat završiti prije nego što završi vaša obuka.Dužnost je ljudi na fronti da dobiju rat, a ja samo želim da oniobavljaju svoju dužnost isto tako dobro kako je obavljam svoju. Ne bibilo pošteno da ja idem na frontu i obavljam njihov posao, nije litako?Jednog je dana bivši stariji vojnik Wintergreen, dok je kopao jamu,

probušio vodovodnu cijev i malne se utopio dok ga nisu izvadili ugotovo besvjesnom stanju. Pročulo se da je to bila nafta, pa supoglavicu Bijelog Halfoata izbacili iz baze. Uskoro je svaki čovjek kojije mogao naći ašov bjesomučno kopao u potrazi za naftom. Posvudaje letjela zemlja; prizor je bio gotovo nalik na ono jutro na Pianosi,sedam mjeseci kasnije, poslije noći u kojoj je Milo bombardiraoeskadrilu svim avionima koje je bio okupio u svom sindikatu M &M, aisto tako i aerodrom, skladište bomba i radionicu, pa su svi preživjelibili vani i kopali duboke zaklone u tvrdom tlu i pokrivali ih oklopnimpločama, koje su pokrali iz radionica na aerodromu, i poderanimčetvorinama nepromočiva platna koje su pokrali jedan drugome sašatorskih krila. Poglavicu Bijelog Halfoata otpravili su iz Colorada naprvi glas o nafti, pa je napokon dospio na Pianosu kao zamjena

poručniku Coombsu, koji je jednog dana posao kao gost na borbenizadatak, samo da vidi kako je to u borbi, pa je poginuo nad Ferraromu avionu s Kraftom. Yossarian se osjećao kriv kad god bi se sjetioKrafta, kriv zato što je Kraft poginuo pri Yossarianovu drugomnadlijetanju cilja, i kriv zato što se Kraft isto tako bezazleno upleo u»Sjajnu pobunu protiv atabrina» koja je započela u Puerto Riku naprvom dijelu njihova leta preko oceana, a završila se na Pianosideset dana kasnije, kad je Appleby, čim je stigao, prožet osjećajemdužnosti, stupio u kancelariju da prijavi Yossariana da je odbio dauzme tablete atabrina. Narednik mu je ponudio da sjedne.- Hvala vam, naredniče, sjest ću malo - reče Appleby. - Koliko ću

otprilike morati čekati? Imam još mnogo toga da obavim danas kakobih sutra u ranu zoru bio potpuno spreman da pođem u borbu.- Izvolite?- Što kažete, naredniče?- Što ste me ono pitali?- Koliko ću otprilike morati čekati da me primi major?- Samo dok ne ode na ručak - odgovori narednik Towser. - Onda

ćete odmah moći ući.- Ali onda njega neće biti tu, nije li tako?- Neće, gospodine poručniče. Major Major će se vratiti u kancelariju

tek poslije ručka.- A, tako - zaključi Appleby nesigurno. - Čini mi se da će onda biti

bolje da dođem poslije ručka.Appleby je izišao iz kancelarije prikrivajući zbunjenost. Tek što se

našao napolju, učinilo rnu se da vidi nekog visokog, tamnoputogoficira, koji je pomalo nalikovao na Henryja Fondu, kako iskače krozprozor šatora kancelarije i nestaje iza ugla. Appleby je zastao ičvrsto stisnuo oči. Obuze ga mučna sumnja. Bojao se da nije oboliood malarije ili, što je još gore, da nije uzeo preveliku dozu tabletaatabrina nego što je bilo propisano, jer je htio da bude četiri puta boljipilot od svakog drugog. Još je žmurio kad ga je narednik Towserpotapšao ovlaš po ramenu i rekao mu da sad može ući ako želi, jerje major Major upravo otišao. Applebyu se vrati samopouzdanje.- Hvala vam, naredniče! Hoće li se skoro vratiti?- Vratit će se odmah poslije ručka. Onda ćete morati odmah izići i

čekati ga pred vratima dok ne ode na večeru. Major Major ne prima

nikog u kancelariji dok je u kancelariji.- Šta ste to rekli, naredniče?- Rekao sam da major Major ne prima nikog u kancelariji dok je u

kancelariji.Appleby se pozorno zagleda u narednika Towsera i pokuša

poprimiti odlučan ton.- Pravite li vi to, naredniče, budalu od mene samo zato što sam

novajlija u eskadrili, a vi ste već dugo na fronti?- Ma ni govora, gospodine poručniče - odgovori narednik smjerno. -

Tako mi je naređeno. Možete pitati majora Majora kad budete s njim.- To baš i kanim učiniti, naredniče. Kad ga mogu vidjeti?- Nikad.Sav crven od poniženja, Appleby je napisao u bloku, koji mu je dao

narednik, izvještaj o Yossarianu i tabletama atabrina, pa je brzootišao govoreći u sebi da Yossarian možda i nije jedini luđak kojiuživa povlasticu da nosi oficirsku uniformu. Kad je pukovnik Cathcartpovisio normu na pedeset pet zadataka, narednik Towser je većpomislio da je možda svaki čovjek koji nosi uniformu ludak. NarednikTowser bio je mršav i ćoškast i imao je lijepu plavu kosu, koja je bilatoliko svijetla da je bila gotovo bezbojna, upale obraze i zube nalikna velike bijele mentolne bombone. On je vodio poslove eskadrile inije u tome uživao. Ljudi kao Gladni Joe šibali su ga pogledimapunim prijekora i mržnje, a Appleby je bio prema njemu osvetničkineuljudan otkako je stekao glas uzornog pilota i stolnotenisača kojinije nikad izgubio ni jedan poen. Narednik Towser vodio je posloveeskadrile zato što u eskadrili nije bilo nikoga drugog tko bi ih vodio.Nisu ga zanimali rat ni napredovanje u službi. Zanimale su ga samokrhotine starih posuda i pokućstvo u stilu Hepplewhite.Narednik Towser nije gotovo ni primijetio kako se navikao da misli

na mrtvaca u Yossarianovu šatoru isto onako kao i Yossarian - kaona mrtvaca u Yossarianovu šatoru. A u zbilji uopće nije bilo tako. Onje naprosto bio rezervni pilot koji je poginuo u borbi prije nego što sebio službeno javio na dužnost. Svratio je u operativni šator da pitagdje je kancelarija, pa su ga poslali pravo u borbu jer su tada većtoliki izvršili trideset i pet borbenih zadataka, koliko se tražilo, da jekapetanu Piltchardu i kapetanu Wrenu bilo teško popuniti onolikoaviona koliko je zahtijevao aviopuk. Kako nije uopće bio službeno

stigao u eskadrilu, nije ju mogao službeno ni napustiti, pa je narednikTowser slutio da će sve veći broj poruka o tom jadniku neprestanosve više rasti.Zvao se Mudd. Naredniku se Towseru, kojem su nasilje i traćenje

bili podjednako mrski, činilo da je bilo strahovito rasipništvo dopremitiMudda avionom preko cijelog oceana samo zato da ga raznesu nakomadiće nad Orvietom manje od dva sata pošto je stigao. Nitko senije mogao sjetiti tko je on bio, ni kakav je bio, a ponajmanje kapetanPiltchard i kapetan Wren, koji su se samo sjećali da se neki novioficir pojavio u operativnom šatoru upravo na vrijeme da pogine, ikoji su se crvenjeli od nelagode kad god bi tko spomenuo mrtvaca uYossarianovu šatoru. Jedini koji su možda vidjeli Mudda, ljudi iznjegova aviona, bili su svi zajedno s njim razneseni na komadiće.Yossarian je pak točno znao tko je bio Mudd. Mudd je bio neznani

vojnik koji nije imao sreće, jer je to sve što ljudi uopće znaju oneznanim vojnicima, da nisu imali sreće. Morali su poginuti. A ovaj jebio zaista neznan, iako su mu stvari još ležale na ležaju uYossarianovu šatoru gotovo isto onako kako ih je on ostavio prije trimjeseca, onoga dana kad nije uopće stigao, sve su te stvari manjeod dva sata kasnije mirisale na smrt, isto onako kao što je svemirisalo na smrt iduće sedmice za »Velike famozne opsadeBologne», kad je pljesnivi zadah smrtnosti lebdio vlažan u zraku isumporastoj magli i svaki čovjek koji je bio određen da leti bio većokužen.Nije se moglo izbjeći letu na Bolognu kad je već pukovnik Cathcart

dobrovoljno prijavio svoj aviopuk da uništi tamošnja skladištamunicije, koja nisu uspjeli uništiti teški bombarderi s kopna u Italiji svećih visina. Svaki dan odgađanja produbljivao je tu spoznaju iprodubljivao turobnost. Nametljivo, ubitačno uvjerenje da će poginuti,širilo se sve više dok je padala kiša, prožimajući i nagrizajući bolnalica svih ljudi, kao korozivno žarište neke podmukle bolesti. Svi suzaudarali na for maldehid. Čovjek se nikome nije mogao obratiti zapomoć, čak ni u sanitetski šator koji je, na zapovijed potpukovnikaKorna, bio zatvoren da se nitko ne bi mogao prijaviti da je bolestan,kao što su ljudi učinili na onaj jedini vedri dan kad se pojavilatajanstvena epidemija proljeva, zbog koje se akcija morala ponovoodgoditi. Kako se nitko nije mogao prijaviti da je bolestan, te su vrata

na sanitetskom šatoru bila zakovana, doktor Daneeka provodio jeprekide između kiše sjedeći na visokoj stolici bez naslona, upijajućibez riječi sumorno izbijanje straha i odajući turobnu neutralnost,zguren kao kakav sjetan sup ispod zloslutna natpisa, koji je u šaliispisao rukom i pričvrstio na zatvorena vrata sanitetskog šatorakapetan Black, a koji je doktor Daneeka ostavio da visi zato što tonije bila nikakva šala. Natpis je bio obrubljen crnom bojom i nanjemu je pisalo: ZATVORENO DO DALJNJEGA ZBOG SMRTNOGSLUČAJA U OBITELJI.Strah je svuda prodro, u Dunbarovu eskadrilu gdje je Dunbar u

sumrak zavirio radoznalo na ulaz u sanitetski šator i obzirnonagovorio nejasnu priliku dra Stubbsa, koji je sjedio u tamnoj sjeni zabocom viskija i staklenim vrčem punim pročišćene pitke vode: - Je livam zlo? - upitao je brižno.- Strašno - odgovori dr Stubbs.- Šta radite tu?- Sjedim.- Ja sam mislio da više nema pregleda.- Pa i nema.- Pa zašto onda tu sjedite?- A gdje da sjedim? U onom posranom oficirskom klubu s

pukovnikom Cathcartom i Kornom? Znate li šta radim ovdje?- Sjedite.- U eskadrili, mislim. Ne u šatoru. Nemojte se praviti tako strašno

pametni. Možete li pogoditi što jedan liječnik radi ovdje u eskadrili?- U ostalim su eskadrilama zakovali vrata na sanitetskim šatorima -

pripomenu Dunbar.- Ako netko tko je bolestan uđe na ova vrata, ja ću ga osloboditi

letenja - obreknu dr Stubbs. - Puca mi pr sluk šta oni govore.- Vi ne možete nikog osloboditi letenja - podsjeti ga Dunbar.- Zar ne znate kakva je naredba izdana?- Oborit ću ga na dupe injekcijom i zbilja osloboditi letenja. - Dr

Stubbs se nasmija veselo i zajedljivo pri toj pomisli. – Oni misle damogu ukinuti liječničke preglede. Gadovi jedni! Oho, evo je opet! -Ponovo je počela kiša, najprije po drveću, zatim po barama u blatu, izatim, napokon, polagano, kao mrmorenje koje umiruje, po krovušatora. - Sve je mokro - napomenu dr Stubbs gadljivo. - Čak se i

zahodi i pisoari dižu u znak protesta. Cijeli posrani svijet smrdi kaomr tvačnica.Kad je ušutio, činilo se da tišina nema dna. Pade noć. Sve je

prožimao osjećaj goleme osamljenosti.- Zapalite svjetlo - predloži Dunbar.- Nema svjetla. Nisam raspoložen da uključim generator. Nekad

sam strašno cvao što spašavam ljudske živote, a sad se pitamkakvog to ima vražjeg smisla kad ionako svi moraju umrijeti.- Ama, ima smisla, kako ga ne bi bilo - uvjeravaše ga Dunbar.- Ima? A koji je to smisao?- Smisao je u tome da ih čuvate na životu što dulje možete.- Ma dobro, ali kakvog to ima smisla kad ionako svi moraju umrijeti?- Tajna je u tome da čovjek ne misli na to.- Ostavite tajnu po strani! Kakvog to ima vražjeg smisla?Dunbar je nekoliko trenutaka mozgao u tišini.- Vrag bi ga znao!Dunbar nije znao. Trebalo je da Dunbar bude ushićen Bolognom,

jer su se minute otezale, a sati vukli kao stoljeća. Ali ga je Bolognamučila, jer je znao da će poginuti.- Želite li zbilja još malo kodeina? - upita ga dr Stubbs.- To je za mog prijatelja Yossariana. On je uvjeren da će poginuti.- Yossariana? Koji je to vrag Yossarian? Kakvo je to vražje ime,

uostalom, Yossarian? Nije li to onaj koji se neku večer napio ipograbio s potpukovnikom Kornom u oficirskom klubu?- Jest, baš taj. On je Asirac.- Prokleti luđak!- Nije on tako lud - reče Dunbar. - Kune se da neće letjeti na

Bolognu.- To sam baš i mislio - odvrati dr Stubbs. - Taj je prokleti luđak

možda još jedini ostao pri zdravoj pameti.

11. KAPETAN BLACK

Kaplar Kolodny čuo je prvi preko telefona iz aviopuka tu vijest kojaga je toliko potresla da je na prstima prošao kroz obavještajni šator iprišao kapetanu Blacku, koji je drijemao, s tankim nogama na stolu,te mu je prenio zaprepaštenim šapatom.Kapetan Black se odmah razvedrio.- Bologna? - uskliknuo je ushićeno. - Eh, boga mu ljubim! - Prasnu

u glasan smijeh. - Bologna, a? - Ponovo se nasmija i zavrtje glavomod ugodnog iznenađenja. - Uh, bogati! Ne mogu dočekati da vidimlica onih gadova kad budu čuli da idu na Bolognu. Ha-ha-ha!Kapetan Black se prvi put uistinu slatko nasmijao otkako ga je

major Major bio nadmudrio i postao komandir eskadrile. Obuzettromim oduševljenjem, ustade i zauze mjesto za prednjom tezgomkako bi mogao najviše uživati u ovoj prilici kad dođu bombarderi-strijelci po karte.- Jest, gadovi jedni, Bologna - neprestance je ponavljao svim

strijelcima koji su ga u nevjerici pitali hoće li zaista letjeti na Bolognu.- Ha-ha-ha! Crno vam se piše, gadovi jedni! Ovaj put ste zbiljanadrljali.Kapetan Black je izišao za posljednjim od njih napolje da uživa

promatrajući učinak koji je novost proizvela na sve ostale oficire,podoficire i vojnike koji su se okupljali sa šljemovima, padobranima izaštitnim odijelima oko četiri teretnjaka što su brektala usred krugaeskadrile. Bio je visok, tanak, neveseo čovjek koji se kretao mlitavokao rak. Brijao je svoje usukano blijedo lice svaki treći ili četvrti dan,pa se obično činilo da mu rastu crvenkastozlatni brkovi iznad tankegornje usne. Nije se razočarao u prizoru pred šatorom. Svi su se bilismrkli od zgranutosti, pa je kapetan Black slatko zijevnuo, otroposljednje ostatke letargije s očiju i zlurado se nasmijao kad god bikomu rekao da mu se crno piše.Pokazalo se da je Bologna najbogatiji doživljaj u životu kapetana

Blacka, iza smrti majora Dulutha nad Perugiom, kad je bio gotovopostavljen na njegovo mjesto. Čim je glas o smrti majora Duluthastigao radio-vezom na aerodrom, kapetana Blacka obuzela je radost.

lako nikad nije pomišljao na tu mogućnost, kapetan Black je umahshvatio da je najlogičnije da on naslijedi majora Dulutha na položajukomandira eskadrile. Ponajprije, on je bio obavještajni oficireskadrile, što je značilo da je obavješteniji od svakoga drugoga ueskadrili. Doduše, nije imao leta čki status koji je imao major Duluth ikoji su obično imali svi komandiri eskadrila; ali je to zapravo bio jošjedan jak argument u njegovu korist zato što mu život nije bio uopasnosti, pa je mogao zauzimati taj položaj dok god bude potrebandomovini. Što je više kapetan Black razmišljao o tome, to mu seneminovnije činilo vlastito unapređenje. Valjalo je samo što prijezucnuti pravu riječ na pravom mjestu. Pohita natrag u svojukancelariju da odluči što će poduzeti. Zavalivši se opet na svojuokretnu stolicu, metnuvši noge na stol i zažmurivši, poče snatritikako će sve biti lijepo kad jednog dana bude komandir eskadrile.Dok je kapetan Black snatrio, pukovnik Cathcart je djelovao.

Kapetan Black bio je zaprepašten brzinom kojom ga je, kako je ondržao, nadmudrio major Major. Silna zapanjenost zbog imenovanjamajora Majora za komandira eskadrile bila je izmiješana sogorčenom kivnosti koju se nije ni trudio da prikrije. Kad su mukolege oficiri iz štaba rekli kako se čude što je pukovnik Cathcartizabrao majora Majora, kapetan Black je promrmljao da se neštočudnovato događa; kad su prosuđivali o političkoj vrijednosti sličnostimajora Majora s Henryjem Fondom, kapetan Black je ustvrdio da jemajor Major uistinu Henry Fonda; a kad su napomenuli da je majorMajor nekako čudan, kapetan Black je izjavio da je on komunist.- Oni uzimaju sve u svoje ruke - kazao je buntovnički. - E pa, vi,

momci, možete, ako hoćete, stajati po strani i gledati što oni rade, alija, bogami, neću. Ja ću nešto poduzeti. Od sada će svaki kučkin sinkoji dođe u moj šator potpisati zakletvu na vjernost. A onom gadumajoru Majoru neću dati da se potpiše, baš ako i bude htio.Tako reći preko noći razmahao se »Veliki križarski pohod zakletvi

na vjernost«, a kapetan Black bio je ushićen što se našao nanjegovu čelu. To mu je zbilja upalilo. Svi vojnici, podoficiri i oficirimorali su potpisati jednu zakletvu na vjernost da bi dobili torbe skartama iz obavještajnog šatora, drugu zakletvu na vjernost da bi imdali zaštitna odijela i padobrane iz padobranskog šatora, i trećuzakletvu na vjernost kod poručnika Balkingtona, šefa voznog parka,

da bi se mogli odvesti iz eskadrile na aerodrom u jednom odnjegovih teretnjaka. Kud god bi se okrenuli, morali bi potpisati novuzakletvu na vjernost. Potpisivali su zakletvu na vjernost da bi dobiliplaću od oficira-blagajnika, da bi dobili sljedovanje, da bi se ošišalikod brijača Talijana. Kapetanu Blacku je svaki oficir koji je podupiraonjegov »Slavni križarski pohod zakletvi na vjernost« bio suparnik, paje snovao i smišljao dan i noć kako ga nitko ne bi pretekao. On nijehtio ni za kim zaostati u privrženosti domovini. Kad su drugi oficiri, nanjegov nagovor, uveli vlastite zakletve na vjernost, sve ih jenadmašio tjerajući svakog kučkinog sina, koji bi došao u njegovšator, da potpiše po dvije zakletve na vjernost, pa po tri, pa po četiri;zatim je uveo zavjet odanosti, a nakon toga pjevanje himne, jedanzbor, pa drugi zbor, pa treći zbor, pa četvrti zbor. Kad god bi kapetanBlack odmakao svojim suparnicima, prezirno se osvrtao na njih štonisu bili kadri da slijede njegov primjer. Kad god bi oni slijedili njegovprimjer, zabrinuto bi se povukao i razbijao sebi glavu smišljajući nekunovu mudroliju s pomoću koje će se opet prezirno obazreti na njih.Ne shvaćajući kako se to zbilo, letačko je osoblje u eskadrili

uvidjelo da je potčinjeno službenicima koji bi trebalo da njima služe.Jedan za drugim su ih zastrašivali, vrijeđali, zamarali i gurali amo-tamo po cio dan. Kad bi što prigovorili, kapetan Black bi imodgovorio da ljudi koji su vjerni domovini neće biti sraskida dapotpišu sve zakletve na vjernost koje moraju potpisati. Svakome tkobi posumnjao u djelotvornost zakletvi na vjernost, odgovorio bi da ćeljudi koji su uistinu odani domovini biti ponosni da se zavjetuju naodanost kad god ih on na to prisili. A svakome tko bi posumnjao umoralnu vrijednost cijelog pothvata, odgovorio bi da je američkahimna najveće glazbeno djelo koje je ikad skladano. Što više zakletvina vjernost neki čovjek potpiše, to je vjerniji domovini; kapetanuBlacku se to činilo sasvim jednostavno, pa je zapovjedio kaplaruKolodnyju da ga potpiše svaki dan na stotine puta kako bi mogaouvijek dokazati da je vjerniji domovini od bilo koga drugoga.- Važno je da se neprestano zavjetuju - tumačio je svojim

kohortama. - Nije važno vjeruju li u to ili ne vjeruju. Baš zato tjeraju iklince da se zavjetuju na odanost još prije nego što znaju šta znače»zavjet« i »odanost«.

Kapetanu Piltchardu i kapetanu Wrenu bio je »Slavni križarskipohod zakletvi na vjernost« slavno zezanje u zdrav mozak, jer im jeotežavalo zadatak da prikupe posade za svaki borbehi zadatak. Ljudisu bili zauzeti u cijeloj eskadrili potpisivanjem, zavjetovanjem ipjevanjem, pa su pripreme borbenih zadataka trajale dulje sate isate. Nije se više moglo ni pomišljati na hitne akcije, ali su kapetanPiltchard i kapetan Wren bili obadvojica suviše plašljivi da bi digliglas protiv kapetana Blacka, koji je svaki dan svjesno provodiodoktrinu »Neprestanog svjedočenja« koju je sam izmislio, doktrinukoja je trebalo da namami u zamku sve one koji su se iznevjerilidomovini otkako su jučer posljednji put potpisali zakletvu na vjernost.Sam kapetan Black došao je da posavjetuje kapetana Piltcharda ikapetana Wrena koji nisu znali što bi u svojoj golemoj nevolji. Došaoje na čelu delegacije i otvoreno im savjetovao neka natjeraju svakogčovjeka koji treba da pođe na borbeni zadatak da potpiše zakletvuna vjernost.- Dakako da to stoji samo do vas - istaknuo je kapetan Black. -

Nikome nije ni nakraj pameti da vrši pritisak na vas. Ali svi ostalitjeraju ih da potpisuju zakletve na vjernost, pa će FBI-u biti jakočudnovato ako vas dvojica budete jedini kojima nije dovoljno stalo dodomovine, koji ih ne prisiljavate da potpisuju zakletve na vjernost.Ako želite izići na zao glas, to se nikoga ne tiče, osim vas samih. Mibismo vam samo htjeli pomoći.Milo im nije mnogo vjerovao i odlučno je odbio da uskrati majoru

Majoru jelo, pa ma bio major Major i komunist, u što je Milo u potajisumnjao. Milo je po prirodi bio protiv svake novotarije koja prijeti daće poremetiti normalan tok zbivanja. Zauzeo je čvrsto moralnostanovište i odlučno odbijao da sudjeluje u »Slavnom križarskompohodu zakletvi na vjernost«, sve dok ga nije posjetio kapetan Blackna čelu delegacije i zatražio da sudjeluje u pohodu.- Obrana domovine je briga svakoga od nas - uzvratio je kapetan

Black na Milove prigovore. - I cijeli je ovaj pothvat dobrovoljan, Milo -nemojte to zaboraviti! Ljudi ne moraju potpisivati zakletve na vjernostkod Piltcharda i Wrena ako neće. Ali vi ste nam potrebni da ihizgladnite, pa da skapaju od gladi ako neće. To vam je baš kao iKvaka 22. Zar ne shvaćate? Niste valjda i protiv Kvake 22?Doktor Daneeka bio je nepokolebljiv:

- Otkud ste vi tako sigurni da je major Major komunist?- Jeste li ikad čuli da je on to porekao dok ga nismo počeli

optuživati? A nije potpisao nijednu zakletvu na vjernost.- Kad mu ne dajete da ih potpiše.- Naravno da ne dajemo - razjasni kapetan Black. - Time bi bila

osujećena svrha našeg pohoda. Pazite, vi se ne morate uhvatiti ukolo s nama ako nećete. Ali kakvog ima smisla što se svi mi tolikotrudimo ako vi pružite majoru Majoru liječničku pomoć čim ga Milopočne izgladnjivati? Ja samo ne znam što će oni gore u aviopukumisliti o čovjeku koji potkopava cijeli naš sigurnosni pothvat.Vjerojatno će vas prekomandirati na Pacifik.Doktor Daneeka se brzo predao.- Reći ću Gusu i Wesu neka rade što god im vi kažete. Gore u

aviopuku pukovnik Cathcart već se počeo čuditi što se to zbiva.- Ma to je onog idiota Blacka spopalo rodoljubivo ludilo - izvijesti ga

potpukovnik Korn smješkajući se. - Mislim da će biti najbolje da muneko vrijeme odobravate, jer ste baš vi postavili majora Majora zakomandira eskadrile.- To je bila vaša zamisao - optuži ga pukovnik Cathcart dureći se. -

Nisam se smio dati nagovoriti od vas.- I to je bila vrlo dobra zamisao - odbrusi mu potpukovnik Korn - jer

smo se tako oslobodili suvišnog majora koji vam je u administracijibio trn u peti. Ne brinite, to će vjerojatno uskoro prestati samo odsebe. Najbolje da sad uputite kapetanu Blacku pismo u kojem ćetemu dati punu podršku, i da se nadate da će odapeti prije nego štonanese previše štete. - Potpukovniku Kornu pade na um neobičnamisao. - A šta mislite, neće li taj luđak pokušati da istjera majoraMajora iz njegove prikolice?- A sad moramo istjerati toga gada majora Majora iz njegove

prikolice - odluči kapetan Black. - Najradije bih mu protjerao i ženu idjecu u šumu, ali ne možemo. Nema žene ni djece. Stoga semoramo zadovoljiti onim što imamo i istjerati samo njega. Tko jezadužen za šatore?- On.- Šta sam vam rekao? - uzviknu kapetan Black. – Uzimaju sve u

svoje ruke! E pa, ja to neću trpjeti. Iznijet ću to pitanje pravo pred

majora de Coverleyja, ako bude potrebno. Reći ću Milu nekaporazgovara s njim o tome čim se major vrati iz Rima.Kapetan Black imao je neograničeno povjerenje u mudrost, moć i

pravednost majora de Coverleyja, mada nije nikad progovorio s njimni riječi i mada još nije imao hrabrosti da progovori. Povjerio je Miludužnost da porazgovara s majorom de Coverleyjem u njegovo ime, inestrpljivo praskao čekajući da se vrati visoki štabni oficir. Kao i sviostali u eskadrili, osjećao je duboko poštovanje i strahopoštovanjeprema tom impozantnom, sijedom majoru izbrazdana lica i Jehovinadržanja, koji se napokon vratio iz Rima povrijeđena oka ispod novogceluloidnog štitnika i koji je jednim jedinim udarcem razbio cijeli»Slavni križarski pohod« u paramparčad.Milo se čuvao da ne kaže ni riječi kad je major de Coverley, nakon

povratka, stupio u menzu odajući plahovito i strogo dostojanstvo kaoi obično, i kad mu je zakrčio put zid od oficira koji su čekali u redu dapotpišu zakletve na vjernost. Na drugom kraju tezge s jelom skupinaljudi koji su stigli ranije zavjetovala se na odanost zastavi, držeći ujednoj ruci pladnjeve s jelom, da bi smjela sjesti za stol. Skupina kojaje stigla još ranije sjedila je već za stolovima i pjevala himnu da bi sesmjela poslužiti solju, paprom i kečapom. Graja se počela pomalostišavati kad je major de Coverley zastao na pragu mršteći senezadovoljno i u nedoumici, kao da ne može vjerovati svojim očima.Pošao je pravo i zid od oficira razdvojio se pred njim kao Crvenomore. Ne obazirući se ni lijevo ni desno, pristupio je nezadrživo tezgii, jasnim, punim glasom koji je bio hrapav od starosti i odzvanjao odnekadašnje uzoritosti i autoriteta, rekao: - Daj mi jesti.Umjesto jela kaplar Snark dade majoru de Coverleyju papir da

potpiše zakletvu na vjernost. Čim je vidio što je to, major de Coverleyodgurnu papir odajući silno nezadovoljstvo, zdravo mu oko sijevnuod plahovite oholosti kao vatra živa, a golemo se staro naborano licesmrknu od žestoka gnjeva.- Reko sam da mi daš jesti - zapovjedi glasno, s oštrim prizvukom

koji je zloslutno zatutnjao u tišini šatora kao grmljavina u daljini.Kaplar Snark problijedje i zadrhta. Zirnu na Mila kao da od njega

traži pomoć. Nekoliko užasnih trenutaka nije se čulo ni glasa. TadaMilo kimnu glavom.- Daj mu jesti - reče.

Kaplar Snark dade majoru de Coverleyju jelo. Major de Coverleyokrenu se od tezge s punim pladnjem u rukama i stade. Pogled mupade na skupine oficira koji su piljili u njega zazivajući ga nijemo upomoć, pa zaurla, obuzet pravednim gnjevom: - Daj svima jesti!- Daj svima jesti! - ponovi Milo kao jeka, radostan, kao da mu je pao

kamen sa srca, i to bijaše kraj »Slavnog križarskog pohoda zakletvina vjernost«.Kapetan Black bio je duboko razočaran što mu je ovako izdajnički

zabio nož u leđa netko na visokom položaju, u čiju se podršku onakoslijepo uzdao. Major de Coverley ostavio ga je na cjedilu.- Ama, to mene nimalo ne zabrinjava - odgovarao je veselo

svakome tko bi mu došao izraziti saučešće. - Mi smo izvršili svojzadatak. Nama je bila svrha da utjeramo strah u kosti svima onimakoji nam nisu po ćudi i da upozorimo ljude na opasnost od majoraMajora, a u tome smo svakako uspjeli. Budući da njemu ionako nebismo dali da potpiše zakletve na vjernost, nije zapravo važnohoćemo li ih i dalje potpisivati ili nećemo.Kad je opet vidio kako je svima onima u eskadrili koji mu nisu bili po

ćudi utjerala strah u kosti stravična i beskrajna »Velika famoznaopsjeda Bologne«, kapetan Black je čeznutljivo dozvao u sjećanjeono lijepo staro doba »Slavnog križarskog pohoda zakletvi navjernost«, kad je on zaista bio netko i nešto i kad su čak i takvezvjerke kao što su Milo Minderbinder, doktor Daneeka i Piltchard iWren strepili od njega i padali ničice pred njim. Da bi dokazaopridošlicama da je nekad zaista bio netko i nešto, čuvao je još onopismo u kojem mu je pukovnik Cathcart izrazio svoju podršku.

12. BOLOGNA

Zapravo nije kapetan Black, nego narednik Knight bio onaj koji jedao povod sumornoj panici zbog Bologne time što je, čim je čuo kojije cilj, tiho sišao s teretnjaka i zatražio još dva zaštitna odijela te takodao znak da krene žalosna povorka natrag u padobranski šator,povorka koja se najposlije izrodila u bjesomučnu jagmu dok nisu bilarazgrabljena sva rezervna zaštitna odijela.- Hej, šta je ovo? - upitao je Kid Sampson nervozno. - Pa Bologna

ipak ne može biti tako gadna?Nately, koji je sjedio kao u transu na podu teretnjaka, zario je svoje

ozbiljno mlado lice u obje ruke i nije mu ništa odgovorio.Povod su dali narednik Knight i okrutan niz zbivanja, jer baš dok su

se toga prvog jutra penjali u avione, došao je džip i donio vijest da uBologni pada kiša i da se let odgađa. Kad su se vratili u eskadrilu,padala je kiša i na Pianosi pa su ostatak dana imali vremena dabulje u liniju fronte na karti ispred obavještajnog šatora i kaoopčinjeni premišljati o činjenici da im nema spasa. Bjelodan je dokaztomu bila uska crvena vrpca što se protezala preko kopna: kopnenesu snage bile prikovane sedamdeset nesavladivih kilometara južnood cilja i nikako nisu mogle na vrijeme zauzeti grad. Ništa nije moglospasiti ljude na Pianosi od leta na Bolognu. Bili su u zamci.Jedina im je nada bila da kiša neće nikad prestati, pa tako nisu

imali nikakve nade jer su znali da će ipak prestati. Kad je kiša ipakprestala na Pianosi, padala je u Bologni. Kad je prestala u Bologni,počela je opet na Pianosi. Ako nije bilo kiše, javljale su se neobične,neobjašnjive pojave kao ona epidemija proljeva ili pomicanje linijefronte. Četiri puta u prvih šest dana okupili su se i dobili upute i ondase vratili. Jednom su već bili poletjeli u formaciji kad su ih skontrolnog tornja pozvali da se vrate. Što je dulje padala kiša, to suviše patili. Što su više patili, to su više molili Boga da kiša i daljepada. Po cijelu su noć ljudi gledali u nebo i žalostili se zbog zvijezda.Po cio su dan gledali u liniju fronte na velikoj karti Italije na klimavustalku, koja se tresla na vjetru i koju su, kad god bi počela kiša,odvlačili pod krov obavještajnog šatora. Linija fronte bila je skerletna

pruga od uske satenske vrpce koja je obilježavala prednje položajesavezničkih kopnenih snaga na svim sektorima talijanskog kopna.Onog jutra nakon šakačke borbe Gladnoga Joea s Hupleovim

mačkom, kiša je prestala u oba mjesta. Uzletište se po čelo sušiti.Trebalo je punih dvadeset i četiri sata da se stvrdne; ali na nebu nijebilo ni oblačka. Kivnost koja je kuhala u svakom čovjeku prevrila je umržnju. Najprije su zamrzili pješadiju na kopnu zato što nije uspjelazauzeti Bolognu. Zatim su zamrzili samu liniju fronte. Sate i sate suneumorno zurili u skerletnu vrpcu na karti i mrzili je zato što se nijehtjela pomaknuti malo više, da obuhvati grad. Kad je pala noć,skupili su se u mraku sa džepnim svjetiljkama i nastavili sablasnobdjenje uz liniju fronte, zamišljenih i umornih pogleda, kao da senadaju da će podići vrpcu zajedničkom težinom svojih turobnihmolitava.- Ja naprosto ne mogu vjerovati svojim očima - uzviknuo je

Clevinger Yossarianu dižući i spuštajući glas u znak prosvjedovanja ičuđenja. - To je potpuni povratak primitivnom praznovjerju. Onibrkaju uzrok i posljedicu. To ima isto toliko smisla koliko i kucanje udrvo ili držanje palaca. Oni zbilja vjeruju da ne bismo morali sutraletjeli kad bi se tko prišuljao usred noći karti i pomakao liniju fronteiznad Bologne. Možeš li ti to zamisliti? Bit će da smo ti i ja još jediniovdje koji smo ostali razboriti.Usred noći je Yossarian kucnuo u drvo, držao palce i išuljao se iz

svog šatora da pomakne liniju fronte iznad Bologne. Kaplar Kolodnyse sutradan rano ujutro ušuljao u šator kapetana Blacka, pružio rukupod mrežu protiv komaraca i polako zadrmusao vlažnu lopaticu svedok kapetan Black nije otvorio oči.- Što me budiš? - procvili kapetan Black.- Pala je Bologna, gospodine kapetane - reče kaplar Kolodny. -

Mislio sam da će vas zanimati. Odgađa li se let?Kapetan Black se uspravi i uze se temeljito češati po dugačkim

mršavim bedrima. Ubrzo se obukao i izišao iz šatora škiljeći, zlevolje i neobrijan. Bilo je vedro i toplo. Zirnuo je ravnodušno na kartu.Doista je pala Bologna. U obavještajnom je šatoru kaplar Kolodnyveć vadio karte Bologne iz navigatorskih torbica. Kapetan Blacksjede zijevajući glasno, metnu noge na stol i nazva potpukovnikaKorna.

- Što me budite? - procvili potpukovnik Korn.- Noćas je pala Bologna, gospodine potpukovniče. Odgađa li se let?- Šta to govorite, Black? - zavrča potpukovnik Korn. – Zašto bi se

odgodio let?- Zato što je pala Bologna, gospodine potpukovniče. Zar se ne

odgađa let?- Naravno da se odgađa let. Mislite li da ćemo sad bombardirati

vlastite trupe?- Što me budite? - procvili pukovnik Cathcart potpukovniku Kornu.- Pala je Bologna - odgovori potpukovnik Korn. - Mislio sam da će

vas to zanimati.- A tko ju je osvojio?- Mi.Pukovnik Cathcart se obradovao preko svake mjere, jer se sad

oslobodio neugodne obaveze da bombardira Bolognu, a da nije bioni najmanje okrnjen glas o njegovoj hrabrosti, koji je stekao kad jedobrovoljno prijavio svoje ljude za taj zadatak. I general Dreedle jebio zadovoljan zauzećem Bologne, iako je bio ljut na pukovnikaMoodusa što ga je probudio da mu to javi. Glavni štab je bio takođerzadovoljan i odlučio je da odlikuje oficira koji je osvojio grad, ali jeumjesto toga odlikovao generala Peckema zato što je generalPeckem bio jedini oficir koji je pokazao dovoljno inicijative da zatražiodlikovanje.Čim je general Peckem primio odlikovanje, počeo je zahtijevati još

veća zaduženja. General Peckem je držao da bi sve borbenejedinice na ratištu trebalo podrediti «Korpusu za specijalne usluge«kojem je na čelu stajao sam general Peckem. Ako bacanje bombana neprijatelja nije specijalna usluga, razmišljao je on često naglassmiješeći se mučeničkim smiješkom koji je odavao slatku razboritosti koji mu je bio vjerni saveznik u svakoj raspri, onda on zbilja ne znašto je uopće specijalna usluga. Odajući ljubazno žaljenje, odbio jeponudu da se stavi pod zapovjedništvo generala Dreedlea.- Izvršavanje borbenih zadataka za generala Dreedlea nije baš ono

što sam ja mislio - protumačio je milostivo, smijući se umiljato. - Jasam više pomišljao na zamjenu generala Dreedlea, ili možda nanešto iznad generala Dreedlea, gdje bih mogao nadzirati mnogedruge generale. Moje su najdragocjenije sposobnosti, znate,

uglavnom administrativne. Ja sam obdaren sretnom sposobnošću dasložim različite ljude.- On je obdaren sretnom sposobnošću da složi različite ljude u

mišljenju kakvo je on dupe - povjerio je pakosno pukovnik Cargillbivšem starijem vojniku Wintergreenu, u nadi da će bivši stariji vojnikWintergreen proširiti ovaj nepovoljan glas po cijelom štabu Dvadesetsedme zračne eskadre. - Ako itko zaslužuje taj položaj, onda sam toja. Čak je i ideja da zatražimo odlikovanje bila moja.- Pa zar vi zbilja želite u borbu? - priupita ga bivši stariji vojnik

Wintergreen.- U borbu? - zgranu se pukovnik Cargill. - Ma ne... krivo ste me

razumjeli. Ja, naravno, ne bih zapravo imao ništa protiv toga da idemu borbu, ali su moje najbolje sposobnosti uglavnom administrativne. Ija sam obdaren sretnom sposobnošću da složim različite ljude.- I on je obdaren sretnom sposobnošću da složi različite ljude u

mišljenju kakvo je on dupe - povjerio je bivši stariji vojnikWintergreen smijući se Yossarianu, pošto je bio došao na Pianosuda čuje je li zbilja istina ono o Milu i egipatskom pamuku. - Ako jeitko zaslužio da bude promaknut, onda sam to ja. - Zapravo se onveć bio vinuo do čina bivšeg kaplara, pošto je brzo napredovao uslužbi nakon prekomande u štab Dvadeset i sedme zračne eskadrekao poštanski službenik, pa se opet srozao na obična vojnika zatošto je glasno iznosio ružne usporedbe o oficirima kod kojih je služioOpojan okus uspjeha učvrstio mu je još više moral i podgrijao težnjuza višim dostignućima. - Hoćeš li kupiti upaljače »Zippo«? - upitaYossariana. - Ukradeni su iz same intendanture.- A zna li Milo da ti prodaješ upaljače?- Šta se to njega tiče? Ne trguje valjda Milo sad i upaljačima?- Jasno da trguje - odgovori mu Yossarian. - A njegovi nisu ni

ukradeni.- To samo ti misliš da nisu - odvrati bivši stariji vojnik Wintergreen

otpuhujući lakonski. - Ja prodajem svoje po dolar. A koliko on cijepa?- Dolar i jedan cent.Bivši stariji vojnik Wintergreen zasmijulji se slavodobitno.- Uvijek sam jeftiniji od njega - uživaše zlurado. -A čuj, šta je s onim

silnim egipatskim pamukom koji je natovario sebi na vrat? Koliko gaje kupio?

- Sve.- Baš sve? Uh, boga mu ljubim! - zakrešti bivši stariji vojnik

Wintergreen od zlobna veselja. - Kakav frajer! Pa ti si bio s njim uKairu. Zašto si mu dao da kupi?- Ja? - odvrati Yossarian sliježući ramenima. - Ja nemam nikakva

utjecaja na njega. Svemu su krivi oni teleprinteri koje imaju ondje posvim boljim restoranima. Milo nije nikad prije vidio burzovniteleprinter, a baš kad je zamolio glavnog konobara da mu razjasništa je to, bila je riječ o egipatskom pamuku. »Egipatski pamuk?«rekao je Milo držeći se onako kako samo on umije. »Pošto jeegipatski pamuk?« Ja se još nisam ni snašao a on je već kupio cijeluprokletu ljetinu. I sad ne može utopiti ništa od svega toga.- On nema mašte. Ja bih mogao utopiti masu toga na crnoj burzi

kad bih se mogao nagoditi s njim.- Milo poznaje crnu burzu. Nema potražnje za pamukom.- Ali je velika potražnja za medicinskim materijalom. Ja bih smotao

pamuk na čačkalice i prodavao ga kao sterilizirane tampone. Bi li mion prodao nešto pamuka uz umjerenu cijenu?- Ne bi on tebi ništa prodao ni uz kakvu cijenu - odgovori Yossarian.

- On se jako ljuti na tebe što mu konkuriraš. Zapravo se na sve jakoljuti zato što su prošle nedjelje svi dobili proljev i iznijeli mu menzu naloš glas. Čuješ, ti bi nam mogao pomoći. - Yossarian ga iznenadaščepa za ruku. – Bi li mogao krivotvoriti nekoliko službenih naloga naonom svom šapirografu da ne letimo na Bolognu?Bivši stariji vojnik Wintergreen mu se polako istrgnu gledajući ga

prezirno.- Jasno da bih mogao - razjasni mu ponosno. - Ali mi nije ni nakraj

pameti da to učinim.- Zašto?- Zato što je to vaš posao. Svaki od nas ima svoj posao. Moj je

posao da utopim ove upaljače »Zippo« uz izvjesnu dobit ako mogu, ida otkupim nešto pamuka od Mila. Vaš je posao da bombardirateskladišta municije u Bologni.- Ali ja ću poginuti u Bologni - pravdao se Yossarian. – Svi ćemo

poginuti.- E pa, onda ćete naprosto morati poginuti - odvrati bivši stariji

vojnik Wintergreen. - Kako ne možeš to shvatiti fatalistički kao ja?

Ako je meni suđeno da utopim ove upaljače uz izvjesnu dobit i dajeftino kupim od Mila nešto egipatskog pamuka, onda ću tako iuraditi. A ako je tebi suđeno da pogineš nad Bolognom, onda ćeš ipoginuti, pa zašto onda ne bi poginuo kao čovjek? Nije mi drago štoti to moram reći, Yossariane, ali postaješ prava baba.Clevinger se složio s bivšim starijim vojnikom Wintergreenom da je

Yossarianov posao da pogine nad Bolognom, i pozelenio je odnegodovanja kad mu je Yossarian priznao da je on pomakao linijufronte na karti i tako skrivio odgađanje leta.- A zašto ne, do vraga? - zarežao je Yossarian prepirući se još

vatrenije zato što je slutio da nema pravo.- Zar da meni raznesu dupe samo zato što bi pukovnik htio da

postane general?- A što je s ljudima na kopnu? - pitao ga je Clevinger isto tako

uzbuđeno. - Zar da njima raznesu dupeta samo zato što ti nećeš daletiš? Ti ljudi imaju pravo na pomoć iz zraka!- Ali ne baš na moju pomoć. Slušaj, njima je svejedno tko će uništiti

ona skladišta municije. Jedini razlog zbog kojeg ćemo mi letjeti jesttaj što nas je onaj gad Cathcart dobrovoljno prijavio.- Ma znam ja sve to - uvjeravaše ga Clevinger komu ispijeno lice

bijaše blijedo, a smeđe oči odavahu potpunu iskrenost. - Ali ostaječinjenica da ta skladišta municije još stoje na svom mjestu. Ti vrlodobro znaš da ja ne držim do pukovnika Cathcarta ništa više nego iti. - Clevingeru su podrhtavale usne kad je ušutio da bi bolje istakaosvoje riječi, a onda je polagano udario šakom po svojoj vreći zaspavanje. - Ali nije na nama da sudimo koje ciljeve treba uništiti, nitko treba da ih uništi, ni...- Ni tko će poginuti? Ni zašto?- Pa da, čak ni to. Mi nemamo prava da sumnjamo...- Ti si lud!- ... Nemamo prava da sumnjamo ...- Hoćeš li zbilja da kažeš da se mene ne tiče kako ni zašto ću

poginuti, i da se to tiče samo pukovnika Cathcarta? Hoćeš li zbilja toda kažeš?- Jest, hoću - ostajao je Clevinger pri svome, ali nekako nesigurno.

- Ima ljudi kojima je povjerena dužnost da dobiju rat i koji su u

mnogo boljem položaju od nas da procijene koje ciljeve trebabombardirati.- Mi govorimo o dvije različite stvari - odvrati Yossarian pokazujući

pretjeranu zamorenost. - Ti govoriš o odnosu avijacije premapješadiji, a ja govorim o mom odnosu prema pukovniku Cathcartu. Tigovoriš o tome kako ćemo dobiti rat, a ja govorim o tome kako ćemodobiti rat i kako ću ja ostati živ.- Upravo tako - odsiječe Clevinger, zadovoljan sam sobom. - A šta

misliš što je od toga važnije?- Kome? - opali Yossarian kao iz topa. - Otvori oči, Clevingeru!

Mrtvima je potpuno svejedno tko će dobiti rat. Clevinger je sjediočasak kao da ga je tko ćušnuo.- Čestitam! - uskliknu ogorčeno, a pretanka, kao mlijeko bijela bora

zatvori mu čvrsto usne u beskrvan krug što se stezaše. - Ne moguzamisliti držanje koje bi moglo više obradovati neprijatelja.- Neprijatelj je svatko - odreza Yossarian važući riječi – tko će te

natjerati u smrt, bez obzira na kojoj je strani, uključujući tu ipukovnika Cathcarta. I nemoj to nikad smetnuti s uma, jer što duljebudeš to imao na umu, to ćeš možda dulje živjeti.Clevinger je to ipak smetnuo s uma i sad je bio mrtav. Tada je

Clevingera bio toliko uzrujao taj razgovor da mu se Yossarian nijeusudio priznati da je on skrivio i epidemiju proljeva zbog kojeg jedošlo do onog drugog nepotrebnog odgađanja. Milo se još višeuzrujao zbog mogućnosti da mu je netko opet potrovao eskadrilu, paje sav užurban i srdit došao Yossarianu da ga zamoli za pomoć.- Molim te da saznaš od kaplara Snarka nije li on opet metnuo

sapuna za pranje rublja u batate - zamolio ga je u povjerenju. -Kaplar Snark ima povjerenje u tebe i reći će ti istinu ako mu dadeščasnu riječ da nećeš nikome reći. Čim ti on kaže, javi mi.- Naravno da sam metnuo sapuna za pranje rublja u batate -

priznade kaplar Snark Yossarianu. - Pa zar me niste vi zamolili datako uradim? Sapun za pranje rublja najbolji je za tu svrhu.- Kune mi se bogom da on nema s tim nikakve veze - izvijesti

Yossarian Mila.Milo sumnjičavo napući usne.- Dunbar kaže da nema Boga.

Nije više bilo nikakve nade. Do sredine idućeg tjedna svi su ueskadrili već pomalo nalikovali na Gladnoga Joea, koji nije moraoletjeti pa je užasno vrištao u snu. On je bio jedini koji je mogaospavati. Po cijelu božju noć ljudi su tumarali u mraku ispred šatorakao nijeme utvare s cigaretom u ustima. Obdan su, u besposlenim,potištenim skupinama, buljili u liniju fronte ili u mirnu priliku doktoraDaneeke koji je sjedio ispred zatvorenih vrata sanitetskog šatora,ispod zlokobnog, rukom ispisanog natpisa. Počeli su izmišljati gorke,mračne šale i zloslutne glasine o propasti koja ih očekuje u Bologni.Yossarian je jedne večeri pijan pristupio potpukovniku Kornu da ga

zavitlava zbog novog Lepageova topa koji su Nijemci bili uveli uborbu.- Kakav Lepageov top? - pitao je potpukovnik Korn radoznalo.- Novi Lepageov topljepak kalibra trista četrdeset i četiri milimetra -

odgovori Yossarian. - Cijelu formaciju aviona slijepi u zraku.Potpukovnik Korn istrgnu lakat iz Yossarianovih šaka iznenađeno i

uvrijeđeno.- Ostavi me na miru, idiote jedan! - uzviknu bijesno gledajući s

osvetničkim zadovoljstvom kako Nately skače Yossarianu na leđa iodvodi ga. - Ama, tko je, uostalom, taj luđak?Pukovnik Cathcart se veselo kesio.- To je onaj čovjek koga sam, na vaš nagovor, odlikovao poslije

Ferrare. Nagovorili ste me i da ga promaknem u čin kapetana,sjećate li se? Tako vam i treba. Nately je bio lakši od Yossariana paje imao muke da odvede krupnog Yossariana, koji je teturao, prekocijele prostorije do slobodnog stola.- Jesi li poludio? - siktao je Nately od uzrujanosti. - Pa to je

potpukovnik Korn. Jesi li poludio?Yossarian je htio još nešto popiti, pa je obećao da će mirno otići ako

mu Nately donese još jednu čašu. Zatim je natjerao Natelyja da mudonese još dvije čaše. Kad ga je Nately napokon doveo nekako dovrata, uljezao je u klub kapetan Black lupajući snažno svojim blatnimcipelama po drvenom podu i lijevajući vodu oko sebe kao sa strehevisokog krova.- E, gadovi jedni, sad ste nadrljali! - javi ushićeno izlazeći iz bare

koju je napravio oko svojih nogu. - Upravo mi je telefonirao

potpukovnik Korn. Znate li što vas čeka u Bologni? Ha-ha! NoviLepageov topljepak koji slijepi cijelu formaciju aviona u zraku.- Bože sveti, pa to je istina! - kriknu Yossarian i sruši se,

prestravljen, na Natelyja.- Nema Boga - odvrati Dunbar mirno i priđe im teturajući pomalo.- Hej, daj mi pomozi da ga odvedem! Moramo ga odvesti natrag u

šator.- Tko kaže?- Ja kažem. Uh, gle kako pada!- Moramo nabaviti neka kola.- Ukradite kola kapetana Blacka - reče Yossarian. - Ja. uvijek tako

radim.- Ne možemo ukrasti ničija kola. Otkako si ti počeo krasti najbliža

kola kad god ti zatrebaju, nitko više ne ostavlja ključ u kolima.- Upadajte - reče poglavica Bijeli Halfoat zaustavljajući pijan pred

njima zatvoreni džip.Čekao je dok se nisu svi potrpali, a onda je jurnuo tako naglo da su

se svi otraga povaljali. Smijao se grohotom na njihove kletve. Kad jeizišao iz parkirališta, potjerao je kola pravo naprijed i zabio ih u nasipna drugoj strani ceste. Svi su se ostali složili u nemoćnu hrpu i počeliga opet kleti.- Zaboravio sam okrenuti - protumači.- Pazi kako voziš, a? - upozori ga Nately. - Bit će pametnije da

upališ farove.Poglavica Bijeli Halfoat potjera džip natrag, okrenu ga i raspali uz

cestu najvećom mogućom brzinom. Kotači su škripali na crnojpovršini ceste.- Nemoj tako brzo - molio je Nately.- Najbolje da i mene najprije odvezete u vašu eskadrilu da vam

pomognem da ga strpate u krevet. Onda me možete odvesti u mojueskadrilu.- Tko si ti, do vraga?- Dunbar.- Hej, upali farove - viknu Nately. - I pazi na cestu!- Upaljeni su. Zar nije Yossarian u kolima? Ja sam samo radi njega

primio sve vas, gadove, u kola.Poglavica Bijeli Halfoat sav se okrenu i zagleda u stražnja sjedala.

- Pazi na cestu!- Yossariane! Je li tu Yossarian?- Ovdje sam, poglavico! Hajdemo kući. Otkud si ti tako siguran? Nisi

mi uopće odgovorio na moje pitanje.- Eto vidiš! Rekao sam ti da je ovdje.- Kakvo pitanje?- O čemu smo već ono razgovarali.- Je li bilo važno?- Ne sjećam se je li bilo važno ili nije. Bogamu, kad bih se bar

mogao sjetiti šta je to bilo.- Nema Boga.- O tome smo baš i razgovarali - uzviknu Yossarian. – Otkud si ti

tako siguran da ga nema?- Hej, jesi li siguran da si upalio farove? - dreknu, Nately.- Upaljeni su, upaljeni. Šta bi taj htio od mene? To se samo zbog

ove silne vode na šajbi vama otraga čini da je mrak.- Lijepa je, lijepa kiša.- Ja se nadam da neće nikad prestati. Kiša pada, tra...- ... Va raste, gora ze...- ... Lena. U toj gori ra...- ... Ste drvo tanko, vi...- ... Soko. Pod njim ...Poglavica Bijeli Halfoat nije skrenuo na idućem zavoju, nego je

ustjerao džip sve do vrha strma nasipa. Vraćajući se dolje, džip seprevrnuo na bok i polako svalio u blato.Nastala je grozna šutnja.- Jesu li svi čitavi? - zapita poglavica Bijeli Halfoat prigušenim

glasom. Nitko nije bio povrijeđen, pa je on glasno odahnuo. - To mije, znate, mana - prostenja. - Nikad nikog ne slušam. Netko mi jeneprestano govorio da upalim farove, ali ga baš nisam htio poslušati.- Ja sam ti neprestano govorio da upališ farove.- Znam, znam. A baš te nisam htio poslušati, je li? Kad bih sada bar

imao šta da popijem. Pa ja imam nešto. Gledajte! Nije se razbila.- Pada kiša i unutra - napomenu Nately. - Ja sam već mokar.Poglavica Bijeli Halfoat otvori bocu viskija, otpi i pruži je dalje.

Ležeći zapleteni jedan na drugome, pili su svi osim Natelyja koji je

uzalud pipao oko sebe tražeći kvaku na vratima. Boca mu tresnu naglavu, a viski mu se izli niz vrat. On se poče grčevito previjati.- Hej, moramo se izvući odavde! - viknu. - Svi ćemo se potopiti.- Ima li koga ovdje? - zapita Clevinger zabrinuto i osvijetli ih odozgo

džepnom svjetiljkom.- Pa, to je Clevinger! - uzviknuše, a kad im on pruži ruku, pokušaše

ga uvući unutra kroz prozor.- Pogledaj ih! - uzviknu Clevinger ogorčeno McWattu koji je sjedio

cereći se za upravljačem štabnog automobila. – Leže tu kao čoporpijanih životinja. I ti, i Nately! Sram te bilo! Hajde - pomozi mi da ihizvučem odavde prije nego što svi pokrepaju od upale pluća.- Pa znaš da to ne zvuči baš loše - razmatraše poglavica Bijeli

Halfoat. - Ja mislim da ću ja umrijeti od upale pluća.- Zašto?- A zašto ne? - odvrati poglavica Bijeli Halfoat, pa se ponovo lijepo

zavali u blato držeći bocu s viskijem u naručju.- Ama, gledaj ga šta sad radi! - uzviknu Clevinger srdito. - Hoćeš li

ustati i ući u kola da se svi vratimo u eskadrilu?- Ne možemo se svi vratiti. Netko mora ostati ovdje s poglavicom

da mu pomogne vratiti ovaj džip koji je posudio od šefa voznogparka.Poglavica Bijeli Halfoat zavali se u štabna kola smijuckajući se

razdragano i ponosno.- To je bio džip kapetana Blacka - saopći im likujući. - Maloprije sam

mu ga ukrao ispred oficirskog kluba s pomoću rezervnog svežnjaključeva, za koje on misli da ih je jutros izgubio.- Ah, sunce mu žarko! To moramo zaliti!- Zar niste dosta pili? - stade ih Clevinger grditi čim McWatt potjera

kola. - Gledajte kakvi ste! Vama je, čini se, svejedno hoćete lipokrepati od alkohola ili se utopiti?- Glavno da ne krepamo u zraku!- Hej, daj gas, daj gas - nagovarao je poglavica Bijeli Halfoat

McWatta. - I ugasi farove! Tako se to radi.- Doktor Daneeka ima pravo - nastavi Clevinger. - Ljudi se znaju

čuvati. Vi mi se zbilja svi gadite.- U redu, lajavče, van iz kola - naloži mu poglavica Bijeli Halfoat. -

Neka svi iziđu iz kola osim Yossariana. Gdje je Yossarian?

- Pusti me k vragu - nasmija se Yossarian odgurujući ga. - Sav siblatan.Clevinger usmjeri pažnju na Natelyja.- Ti si me najviše iznenadio. Znaš li kako smrdiš? Umjesto da paziš

na njega, napio si se baš kao i on. A šta bi bilo da se opet pograbio sApplebyem? - Clevinger razrogači oči od uznemirenosti kad ču kakose Yossarian kesi. - Nije se valjda opet pograbio s Applebyem?- Nije ovaj put - reče Dunbar.- Ne, nisam ovaj put. Ovaj put je bilo još bolje.- Ovaj put se pograbio s potpukovnikom Kornom.- Nije valjda! - zinu Clevinger.- Ma nemojte? - uzviknu poglavica Bijeli Halfoat oduševljeno. - To

moramo zaliti.- Ali, to je grozno! - kaza Clevinger odajući ozbiljno strahovanje. -

Pa kog si vraga dirao u potpukovnika Korna? Čuj, šta je to sasvjetlima? Otkud ovaj mrak?- Ugasio sam ih - odgovori McWatt. - Znaš, poglavica Bijeli Halfoat

ima pravo. Mnogo je bolje bez farova.- Jesi li ti poludio? - vrisnu Clevinger i skoči da upali farove, pa se

okrenu Yossarianu, gotovo obuzet histerijom. - Vidiš li ti šta radiš?Svi se već ponašaju kao ti! A šta bi bilo kad bi kiša prestala pa kadbismo sutra morali letjeti na Bolognu? Bili biste u krasnoj fizičkojkondiciji!- Neće kiša nikad prestati. Jok, gospodine moj, ovakva bi kiša

mogla zbilja vječno padati.- Prestala je! - reče netko i svi u kolima ušutješe.- Jadna žgadijo - promrmlja poglavica Bijeli Halfoat sažaljivo nakon

nekoliko trenutaka.- Je li zbilja prestala? - upita Yossarian krotko.McWatt isključi brisače da se uvjeri. Kiša je prestala. Počelo se

razvedravati. Mjesec se oštro ocrtavao kroz smeđu izmaglicu nalikna gazu.- Ha, bože - zapjevucka McWatt trijezno - šta se može!- Ne brinite, momci - reče poglavica Bijeli Halfoat. – Uzletište je

odviše raskvašeno da bi sutra moglo biti upotrebljivo. A možda ćeopet početi padati prije nego što se aerodrom osuši.

- Ti, prokleti, smrdljivi, šugavi kurvin sine - zavrištao je Gladni Joe izsvog šatora kad su dojurili do eskadrile.- Ti Isusa Boga, pa zar se već vratio? Ja sam mislio da je još u

Rimu s poštanskim avionom.- Uh! Uuuuh! Uuuuuuuuh! - derao se Gladni Joe.Poglavica Bijeli Halfoat uzdrhta.- Ježim se kad čujem tog frajera - priznade zlovoljnim šapatom. -

Hej, a šta je s kapetanom Flumeom?- Ja se opet ježim kad njega vidim. Vidio sam ga u šumi prošli

tjedan kako jede neke bobice. Više uopće ne spava u svojoj prikolici.Strašno izgleda.- Gladni Joe se boji da će morati zamijeniti nekog tko se razboli,

iako se nitko ne može prijaviti da je bolestan. Jeste li ga vidjeli nekunoć kako je htio ubiti Havermeyera i kako je pao u Yossarianov rov?- Uuuuh! - derao se Gladni Joe. - Uh! Uuuuh! Uuuuuuuuh!- Ipak je lijepo otkako više nema Flumea u menzi. Nema više

onoga: »Vol, daj mi sol!«- Ni onoga: »Pera, daj mi bibera!«- Ni onoga: »Buha, daj mi kruha!»- Bježi, bježi - derao se Gladni Joe. - Rekao sam ti da bježiš, bježi,

prokleti, smrdljivi, šugavi kurvin sine!- Sad bar znamo šta sanja - napomenu Dunbar kiselo. - Sanja

proklete, smrdljive, šugave kurvine sinove.Kasno te noći Gladni Joe je sanjao da mu Hupleov mačak spava na

glavi i da ga guši, a kad se probudio, Hupleov mu je mačak zaistaspavao na glavi. Strašno se prepao, a prodoran, nezemaljski vrisakkoji je proparao mrak i mjesečinu odjekivao je potom sekunde isekunde, poput kakve teške tutnjave. Slijedila je grobna tišina, aonda se u njegovu šatoru digla paklena galama.Yossarian je stigao među prvima. Kad je uletio kroz ulaz, Gladni

Joe je već izvadio revolver i upinjao se da izvuče ruku iz Hupleovastiska i da ustrijeli mačka, koji je neprestance pljuckao i tobože gažestoko napadao, da mu odvrati pažnju od Huplea kako ne bi njegaustrijelio. Oba su čovjeka bila u vojničkom donjem rublju. Običnažarulja ludo se njihala na žici i izmiješane se crne sjene zbrkanovrtjele i iskrsavale, tako da se činilo da se cijeli šator ljulja. Yossarianje instinktivno pružio ruke da se održi na nogama, a onda se iz sve

snage zaletio i srušio sva tri borca poda se na zemlju. Izvukao se izgužve držeći svakom rukom po jednoga za potiljak - Gladnoga Joea imačka. Gladni Joe i mačak mjerili su jedan drugoga krvničkimpogledima. Mačak je gnjevno pljuckao na Gladnoga Joea, a GladniJoe se trudio da ga dohvati šakom.- Hoćemo poštenu borbu - objavi Yossarian, a svi ostali koji su

prestravljeni dotrčali kad su čuli galamu, počeše radosno klicati odsilna olakšanja. - Hoćemo poštenu borbu - razjasni on službenoGladnom Joeu i mačku pošto ih je obojicu iznio napolje, držeći ih jošza potiljke. - Šakama, zubima i pandžama. Ali bez revolvera -opomenu Gladnoga Joea. - I bez pljuvanja - opomenu strogo mačka.- Kad vas obojicu pustim, navalite! Kad uđete u klinč, odmah serazdvojite i nastavite borbu! Naprijed!Sjatila se sva sila ljudi kojima se vrtjelo u glavi i koji su bili željni

kakve bilo razonode, ali je mačka, čim ga je Yossarian pustio,uhvatila trta pa je sramno pobjegao pred Gladnim Joeom, kao sinjakukavica. Gladni Joe bijaše proglašen za pobjednika. Otišao ješepureći se i smješkajući se ponosno kao kakav šampion, dignuvšivisoko svoju smežuranu glavu i isturivši mršava prsa. Pobjednički jeopet legao u postelju i ponovo sanjao kako mu Hupleov mačakspava na glavi i guši ga.

13. MAJOR DE COVERLEY

Pomaknuta linija fronte nije zavarala Nijemce, ali je zavarala majorade Coverleyja, koji je spremio svoju torbu obramnicu, naručio avion i,u uvjerenju da su saveznici osvojili Firencu, odletio u taj grad daunajmi jedan stan za oficire i jedan stan za vojnike i podoficireeskadrile, da imaju gdje stanovati kad dođu na odmor. Nije se još biovratio kad je Yossarian iskočio kroz prozor pisarnice majora Majora,pitajući se komu da se sad obrati za pomoć.Major de Coverley bio je veličajan, ozbiljan starac koji je ulijevao

strahopoštovanje, krupne lavlje glave s nepokornim bućem divljebijele kose koja je poput vijavice bjesnjela oko njegove stroge,patrijarhalne glave. Njegova dužnost kao štabnog oficira isključivo sesastojala, kako su i nagađali doktor Daneeka i major Major, odbacanja potkova, otimanja talijanskih težaka i unajmljivanja stanovaza vojnike, podoficire i oficire, da imaju gdje stanovati kad su naodmoru, a u svemu tome nije mu bilo premca.Kad god se činilo da je neminovno da padne neki grad, kao Napulj,

Rim ili Firenca, major de Coverley bi spremio svoju torbu obramnicu,naručio avion i pilota i odletio, obavljajući sve to bez i jedne jedineriječi, pukom silom svoga dostojanstvenog, zapovjedničkog lica ineumoljivih kretnji svojih smežuranih prstiju. Dan-dva nakon padagrada vratio bi se s najamnim ugovorima za dva velika i raskošnastana, jedan za oficire, drugi za vojnike i podoficire, u koji ma su seveć nalazile vješte i zgodne kuharice i služavke. Poslije nekolikodana novine bi po cijelom svijetu objavile fotografije prvih američkihvojnika kako krče sebi put kroz ruševine i dim u razoreni grad. Majorde Coverley bi neizbježno bio među njima, sjedeći us pravno, kao daje progutao metlu, u džipu koji je odnekud sebi pribavio, ne gledajućini lijevo ni desno, dok su topovske granate prskale oko njegoveneranjive glave, a okretni mladi pješaci s karabinkama u rukamatrčali pločnikom zaklanjajući se za zgrade u plamenu ili padali mrtvipo pragovima. Činilo se da je neuništiv i vječan dok tako sjedi usredopasnosti, čvrsto nabranih crta na onom svom nesmiljenom,

kraljevskom, pravedničkom i nepristupačnom licu koje je poznavao ipoštovao svaki čovjek u eskadrili.Njemačkoj je obavještajnoj službi major de Coverley bio mučna

zagonetka; ni jedan od stotina i stotina američkih zarobljenika nijenikad dao nikakvih konkretnih podataka o postarijem, sijedom oficirukvrgava i prijetećeg čela i vatrena, moćna pogleda koji je, onakoneustrašiv i uspješan, bio na čelu svakog važnijeg napredovanja.Američke je vojne vlasti njegov identitet isto tako dovodio unedoumicu; cijela je regimenta vrsnih vojnih istražitelja bila bačena uprednje linije da ustanove tko je on, a bataljon je prekaljenih oficiraza agitaciju i propagandu bio dan i noć u stanju najveće pripravnosti iimao zadatak da objavi sve o njemu čim ga otkriju.U Rimu je major de Coverley nadmašio sama sebe u izboru sta

nova. Oficiri su stizali u skupinama, po četvorica-petorica, a zasvakoga je od njih bila osigurana golema dvokrevetna soba u novoj,bijeloj, kamenoj zgradi u kojoj su se nalazile tri prostrane kupaoniceobložene blistavim akvamarinskim pločicama i jedna mršavaslužavka po imenu Michaela, koja se na sve smijuljila i održavalastan u besprijekornom redu. Na katu ispod njih stanovali su pokornivlasnici, a gore su stanovale lijepa bogata crnokosa grofica i njenalijepa bogata crnokosa snaha, koje bi obje bile dale samo Natelyju,koji je bio odviše stidljiv da ih zatraži, i Aarfyju, koji je bio odvišećudoredan da bi spavao s njima i koji ih je čak odgovarao da ikomedadu osim svojim muževima, a koji su radije ostali na sjeveru gdje subili uložili obiteljski kapital.- To su zbilja dvije dobre ženice - povjerio je Aarfy ozbiljno

Yossarianu, koji je neprestano sanjao o tome kako gola, poputmlijeka bijela ženska tijela obiju lijepih, bogatih, crnokosih, dobrihženica razbludno leže u isto vrijeme s njim u krevetu.Vojnici i podoficiri nadirali su u Rim u čoporima od po dvanaestorica

i više s gargantuanskim apetitima i teškim sanducima punimkonzervi, iz kojih su im žene kuhale hranu i servirale je ublagovaonici njihova stana na petom katu zgrade od crvene opekesa zveketavim liftom. Kod njih je uvijek bilo življe. Ponajprije, njih jebilo više, a tu su bile i žene koje su kuhale i dvorile ih, i mele i ribale,a bilo je uvijek i veselih, luckastih i pohotljivih mladih djevojaka kojeje našao i doveo Yossarian, i onih koje su doveli sami vojnici i

podoficiri i koje su oni, vraćajući se pospani na Pianosu nakonnapornih sedmodnevnih orgija, ostavljali za sobom svima koji su ihjoš htjeli. Djevojke su imale hranu i krov nad glavom dok su godhtjele ostati. Zauzvrat su samo morale raširiti noge svakome tko bi tozatražio od njih, a čini se da je njima sve to bilo baš po volji.Svaki četvrti-peti dan dojurio bi Gladni Joe kao da je opsjednut,

promukao, bjesomučan i sumanut, ako je bio zle sreće te opetizvršio potrebnu normu i letio poštanskim avionom. Ponajčešće jespavao u stanu vojnika i podoficira. Nitko nije bio načisto koliko jesoba major de Coverley bio tu unajmio, čak ni ona krupna žena utijesnoj crnoj bluzi s prvog kata koja je nosila steznik i koja mu ih jeiznajmila. Tu je bio cijeli najviši kat, a Yossarian je znao da su imalisoba čak i na četvrtom katu, jer je baš u Snowdenovoj sobi načetvrtom katu napokon našao onu služavku u gaćicama limunoveboje, s krpom za prašinu u ruci, poslije bombardiranja Bologne,pošto ga je to jutro Gladni Joe bio zatekao u postelji s Lucianom uoficirskom stanu, pa je otrčao kao lud po svoj fotoaparat.Služavka u gaćicama limunove boje bila je vesela, debela, uslužna

žena od svojih trideset i pet godina, mekanih bedara i guzova što sujoj se drmali u gaćicama limunove boje, koje je svlačila svakommuškarcu koji bi je poželio. Lice joj je bilo priprosto i široko, a bila jenajkreposnija žena na svijetu: spavala je sa svima, bez obzira narasu, vjeru, boju kože i podrijetlo, podavala se drugarski, u znakgostoljubivosti, ne dangubeći ni trenutka, čak ni toliko da odložistolnjak ili metlu ili krpu za prašinu, prema tome što je držala u rucikad bi je tko dohvatio. Njen je čar bio u njenoj pristupačnosti; bila jevazda tu, kao Mount Everest, i ljudi su se penjali na nju kad god bizaželjeli. Yossarian je volio služavku u gaćicama limunove boje za tošto se činilo da je ona još jedina žena s kojom može spavati a da sene zaljubi u nju. Čak je i ona ćelava djevojka sa Sicilije još budila unjemu snažne osjećaje sažaljenja, nježnosti i žaljenja.Usprkos brojnim opasnostima kojima se major de Coverley

izvrgavao kad god je unajmljivao stanove, jedinu je svoju povreduzadobio, za divno čudo, dok je predvodio trijumfalnu povorku uotvoreni grad Rim, gdje ga je u oko ranio cvijet koji je u njega ispalioiz neposredne blizine neki dronjavi, kvocavi, pijani starac koji je, kaosam nečastivi, skočio zatim u auto majora de Coverleyja odajući

pakosno veselje, grubo i prezirno ga zgrabio za časnu bijelu glavu ipodrugljivo ga poljubio u oba obraza ustima koja su zaudarala pokiselim vinskim parama, siru i češnjaku, i tek onda skočio natrag uradosnu, razdraganu svjetinu smijući se nekim potmulim, suhim idrečavim smijehom. Major de Coverley, pravi Spartanac u nevolji,nije za svega tog grdnog iskušenja ni okom trepnuo. I nije zatražioliječničku pomoć sve dok se nije vratio na Pianosu, pošto je obaviosvoj posao u Kimu.Zaključio je da se i dalje služi s oba oka, pa je zahtijevao od doktora

Daneeke da mu povez bude proziran kako bi i dalje mogao,neoslabljena vida, bacati potkove, otimati talijanske težake iunajmljivati stanove. Za ljude u eskadrili major de Coverley bio jekolos, iako mu se to nisu nikad usudili reći. Jedini čovjek koji mu seikad usudio obratiti bio je Milo Minderbinder koji se, posto je biotjedan dana u eskadrili, približio bacalištu potkova s tvrdo kuhanimjajetom u ruci, koje je podigao u zrak, da ga major de Coverley vidi.Major de Coverley se na tu drskost u čudu uspravio i usredotočio nanjega svu silinu svog razbjesnjelog lica, s kršnom izbočinomizbrazdanog čela i s golemim grebenom grbavog nosa što se zaletiognjevno na nj, kao branič kakve prvoligaške momčadi. Milo nijeuzmaknuo, samo se zaklonio za tvrdo kuhano jaje koje je digao uobranu preda se, kao kakve čini. Polako je bura počela jenjavati iopasnost minula.- Šta je to? - zapita napokon major de Coverley.- Jaje - odgovori Milo.- Kakvo jaje? - zapita major de Coverley.- Tvrdo kuhano jaje - odgovori Milo.- Kakvo tvrdo kuhano jaje? - zapita major de Coverley.- Svježe tvrdo kuhano jaje - odgovori Milo.- Otkud ti svježe jaje? - zapita major de Coverley.- Od kokoši - odgovori Milo.- Gdje je kokoš? - zapita major de Coverley.- Kokoš je na Malti - odgovori Milo.- Koliko kokoši ima na Malti?- Dovoljno da nesu svježa jaja za sve oficire u eskadrili po pet centa

iz menzina fonda - odgovori Milo.- Meni su svježa jaja slabost - prizna major de Coverley.

- Kad bi mi netko stavio na raspolaganje avion, ja bih mogao jedanput tjedno odletjeti tamo eskadrilskim avionom i dopremiti svježihjaja koliko ih god trebamo - odvrati Milo. - Malta, uostalom, ni je takodaleko.- Malta nije tako daleko - napomene major de Coverley. - Vi biste

vjerojatno mogli jedanput tjedno odletjeti tamo eskadrilskim avionomi dopremiti svježih jaja koliko ih god trebamo.- Da - potvrdi Milo. - Ja mislim da bih mogao kad bi mi netko rekao i

stavio avion na raspolaganje.- Ja najviše volim pržena svježa jaja - sjeti se major de Coverley. -

Na svježem maslacu.- Ja mogu nabaviti svježeg maslaca koliko ga god trebamo na

Siciliji po dvadeset i pet centi funta - odvrati Milo. - Dvadeset i petcenti za funtu svježeg maslaca povoljna je cijena. U menzinu fonduima dovoljno love i za maslac, a vjerojatno bismo ga mogli iprodavati uz dobit drugim eskadrilama, tako da nas ne bi gotovoništa stajao.- Kako se ti, sinko, zoveš? - upita ga major de Coverley.- Ja se zovem Milo Minderbinder, gospodine majore. Dvadeset i

sedam mi je godina.- Ti si dobar šef menze, Milo.- Ja nisam šef menze, gospodine majore.- Ti si dobar šef menze, Milo.- Hvala, gospodine majore. Trudit ću se svim silama da budem

dobar šef menze.- Bog te blagoslovio, momče! Uzmi jednu potkovu!- Hvala vam, gospodine majore. Što ću s njom?- Baci je!- U staro željezo?- Na taj klin tamo. Onda je uzmi i baci na ovaj klin. To je igra,

razumiješ? Potkova će ti ostati.- Razumijem, gospodine majore. A, tako. Pošto se prodaju

potkove?Miris svježeg jajeta, što se egzotično rasprsnulo u mlaci svježeg

maslaca, odnijeli su daleko mediteranski pasatni vjetrovi i primamiligenerala Dreedlea, koji je dojurio s nezajažljivim tekom, u pratnjisvoje njegovateljice, koja gaje posvuda pratila, i svoga zeta,

pukovnika Moodusa. U početku se general Dreedle gušio u jelusamo u Milovoj menzi. Tada su ostale tri eskadrile aviopukapukovnika Cathcarta predale svoje menze u Milove ruke i dale musvaka po jedan avion i po jednog pilota da i njima kupuje svježa jaja isvježi maslac. Kako su se svi oficiri u sve četiri eskadrile počeli gušitiu svježim jajima, u nezasitnoj orgiji jedenja svježih jaja, Milovi suavioni letjeli tamo-amo svaki dan u tjednu. General Dreedle se gušiou svježim jajima za doručkom, ručkom i večerom, između obroka seisto tako gušio u svježim jajima, sve dok Milo nije otkrio bogateizvore svježe teletine, govedine, pačetine, janjećih kotleta, vrganja,prokulica, repova južnoafričkih jastoga, morskih račića, pršuta,pudinga, grožđa, sladoleda, jagoda i artičoka. U borbenoj aviobrigadigenerala Dreedlea bila su još tri aviopuka koji su svi, obuzetiljubomorom, poslali svoje avione na Maltu po svježa jaja, ali suustanovili da se svježa jaja tu prodaju po sedam centa. Budući da suih od Mila mogli kupiti po pet centa, bilo im je pametnije da i svojemenze uključe u Milov sindikat i da mu dadu potrebne avione i piloteza dopremu svih ostalih kvalitetnih namirnica kojima ih je on takođerobećao opskrbljivati.Svi su bili ushićeni ovim obratom, a ponajviše pukovnik Cathcart

koji je bio uvjeren da mu sve to služi na diku. Srdačno je pozdravljaoMila kad god bi ga sreo i, obuzet porivom pretjerane pokajnič kevelikodušnosti, predložio da se major Major unaprijedi. Prijedlog je uštabu Dvadeset i sedme zračne eskadre smjesta odbacio bivširazvodnik Wintergreen, koji je načrčkao osorno, nepotpisanoobrazloženje da vojska ima svega jednog jedinog majora MajoraMajora i da ga ne namjerava izgubiti promaknućem samo zato daugodi pukovniku Cathcartu. Pukovnika Cathcarta je pecnuo taj grubiprijekor pa se, kao krivac, zavukao u svoju sobu pateći zbog togodbijanja. Krivio je majora Majora za tu sramotu i odlučio ga istogdana degradirati na čin poručnika.- Vjerojatno vam neće dopustiti - napomene potpukovnik Korn

smješkajući se milostivo i naslađujući se ovom zgodom. - I to bašzbog onog istog razloga zbog kojeg vam nisu dopustili da gapromaknete. Osim toga, svakako biste glupo ispali kad biste gapokušali degradirati na čin poručnika odmah pošto ste ga pokušalipromaknuti na moj čin.

Pukovnik Cathcart osjećao se prikliješten sa svih strana. Mnogo jeviše uspjeha imao kad je onomad predložio da se Yossarian odlikujenakon neuspjeha u Ferrari, kad je most preko Poa još stajao čitavsedam dana pošto se pukovnik Cathcart bio dobrovoljno prijavio daće ga razoriti. Njegovi su ljudi izvršili devet borbenih letova u šestdana, ali je most bio porušen tek pri desetom letu, na sedmi dan, kadje Yossarian poslao u smrt Krafta i njegovu posadu time što je poveosvoje jato od šest aviona po drugi put na cilj. Yossarian je pažljivonadletio po drugi put cilj zato što je tada još bio hrabar. Nije digaoglavu s nišanskih sprava sve dok nisu pale sve bombe; kad je digaopogled, sve je u avionu bilo obasjano sablasnim narančastim sjajem.U prvi je mah pomislio da njihov avion gori. Tada je spazio upravonad sobom avion kojem je gorio motor, pa je viknuo McWattu prekointerfona da skrene oštro nalijevo. Sekundu kasnije otpalo je krilo sKrahova aviona, goruća se olupina rušila, sprijeda trup a za njimuzvitlano krilo. Pljusak od sićušnih metalnih krhotina počeo je lupkalipo Yossarianovu avionu dok je posvuda oko njega još neprestanođumbaralo iz tlakova kešiung, kešung, kešung.Kad su sletjeli, svi su ga gledali poprijeko dok je on, onako tup i

potišten, prilazio kapetanu Blacku ispred zelene barake da podneseizvještaj, i saznao da ga unutra čekaju pukovnik Cathcart ipotpukovnik Korn. Major Danby stajao je usred grobne tišine imahanjem ruku na vratima tjerao ostale od ulaza. Yossarian jeosjećao olovan umor i jedva čekao da svuče slijepljenu odjeću.Stupio je u baraku obuzet izmiješanim čuvstvima, ne znajući pravošto treba osjećati prema Kraftu i onima drugima, jer su oni svi izginulidaleko odavde, usamljeni u nijemoj agoniji, u trenutku kad je i onsam bio do grla u istoj grdnoj, mučnoj dilemi između dužnosti ipropasti.Pukovnik Cathcart je pak bio potpuno zbunjen onim što se

dogodilo.- Dvaput? - zapitao je.- Prvi put bih bio promašio - odgovori Yossarian skrušeno, pognute

glave.Glasovi su im slabašno odjekivali u dugačkoj, uskoj baraci.- Ali dvaput? - ponovi pukovnik Cathcart u živoj nedoumici.- Prvi put bih bio promašio - ponovi Yossarian.

- Ali Kraft bi ostao živ.- I most bi još stajao čitav.- Iskusan bombarder-strijelac trebao bi u prvom naletu baciti bombe

- podsjeti ga pukovnik Cathcart. - Ostalih je pet bombardera bacilobombe u prvom naletu.- I promašilo cilj - reče Yossarian. - Pa bismo se opet morali vraćati.- A možda biste tada pogodili otprve?- A možda ne bih uopće pogodio?- Ali možda ne bi bilo gubitaka?-A možda bi bilo još više gubitaka da je most ostao čitav. Ja sam

mislio da ste vi htjeli da uništimo most.- Nemojte mi protusloviti - reče pukovnik Cathcart. - Sad ima mo svi

dosta svojih briga.- Ja vam nisam protuslovio, gospodine pukovniče.- Jeste, protuslovili ste. I sad mi protuslovite.- Razumijem, gospodine pukovniče. Oprostite.Pukovnik Cathcart pucne snažno prstima. Potpukovnik Korn,

zdepast, crnomanjast, mlitav čovjek s bezobličnom trbušinom, sjedioje posve opušten na jednoj klupi u prvom redu, ruke je lijepo sklopiona tjemenu svoje ćelave i tamnopute glave. Oči iza blistavih naočalabez ruba odavale su da se dobro zabavlja.- Mi nastojimo biti posve objektivni - natukne on pukovniku

Cathcartu.- Mi nastojimo biti posve objektivni - reče pukovnik Cathcart

Yossarianu gorljivo, kao da ga je obuzelo nenadano nadahnuće. -Nije da sam ja sentimentalan ili takvo što. Meni se fućka za one ljudei za avion. Samo će to jako šugavo zvučati u izvještaju. Kako ću zataškati tako nešto u izvještaju?- A kako bi bilo da me odlikujete? - bojažljivo predloži Yossarian.- Zato što ste dvaput nadlijetali cilj?- Gladnoga Joea ste odlikovali kad je svojom krivicom slupao onaj

avion.Pukovnik Cathcart se pokajnički zasmijulji.- Vi ćete biti sretni ako vas ne izvedemo pred prijeki sud.- Ali sam drugi put pogodio cilj - usprotivi se Yossarian. - Ja sam

mislio da ste vi htjeli da uništimo most!

- Ama, šta ja znam što sam ja htio - uzvikne pukovnik Cathcartrazdražljivo. - Slušajte, naravno da sam htio da uništite most. Taj mije most zadavao glavobolju od onog časa kad sam odlučio da vassve pošaljem na njega. Ali zašto ga niste u prvom naletu pogodili?- Nisam imao vremena. Navigator nije bio siguran da smo nad

pravim gradom.- Nad pravim gradom? - zgrane se pukovnik Cathcart. - Hoćete sad

da sve svalite na Aarfyja?-Neću, gospodine pukovniče. Ja sam pogriješio što sam dopustio

da mi on odvuče pažnju. Samo sam htio reći da nisam nepogrešiv.- Nitko nije nepogrešiv - reče pukovnik Cathcart oštro, a onda se

prisjeti nečega i nastavi neodređeno: -Nitko nije ni nezamjenjiv.Na ove riječi nije bilo pogovora. Potpukovnik Korn se tromo

protegne.- Moramo donijeti neku odluku - neusiljeno napomene pukovniku

Cathcartu.- Moramo donijeti neku odluku - reče pukovnik Cathart Yossarianu.

- A svemu ste krivi vi. Zašto ste se morali vraćati? Zašto niste bacilibombe u prvom naletu, kao i svi ostali?- U prvom naletu bih bio promašio.- Meni se čini da se mi neprestano vraćamo na isto - uplete se

potpukovnik Korn smijuckajući se.- Ali što da radimo?- usklikne pukovnik Calliearl zdvojno. - Ljudi

vani čekaju.- A zašto ga i ne bismo odlikovali? - predloži potpukovnik Korn.- Zato što je dvaput nadletio cilj? Za što ga možemo odlikovati?- Zato što je dvaput nadletio cilj - odgovori potpukovnik Korn

smješkajući se zamišljeno, zadovoljan sam sobom. - Uostalom, jamislim da je zaista trebalo mnogo hrabrosti da se taj cilj nadleti podrugi put, bez drugih aviona oko sebe da privuku protuavionskuvatru na sebe. I on je ipak pogodio most. Znate, možda je to najboljerješenje... da se pohvalimo nečim čega bismo se morali stidjeti. To jetrik koji, čini mi se, uvijek pali.- Mislite da će upaliti?- Siguran sam da hoće. I promaknimo ga još u čin kapetana, za

svaki slučaj.- Ne mislite li da je to više nego što je potrebno?

- Ne, ne mislim. Najbolje će biti da idemo na sigurno. Osim to ga,jedan kapetan manje ili više...- Dobro - zaključi pukovnik Cathcart. - Odlikovat ćemo ga zato što

je bio toliko hrabar da dvaput nadleti cilj. I unaprijediti ga u činkapetana.Potpukovnik Korn posegne za kapom.- Izlaze svi nasmiješeni - našali se i metne ruku Yossarianu oko

ramena izlazeći iz barake.

14. KID SAMPSON

Kad su letjeli na Bolognu, Yossarian je bio toliko hrabar da nijenijedanput nadletio cilj. Kad se napokon našao gore, u nosu avionaKida Sampsona, pritisnuo je dugme svog mikrofona na vratu izapitao: - Pa dobro, što je to s avionom?Kidu Sampsonu se ote krik.- Zar nije nešto u redu s avionom? Što se dogodilo?Yossarian se sledi od vriska Kida Sampsona.- Zar se nešto dogodilo? - zaurla prestravljeno. - Da iskačemo?- Ja ne znam! - odvrati Kid Sampson obuzet tjeskobom, kukajući

uzrujano. -Netko je rekao da iskačemo! Tko je to, uostalom? Tko jeto?- Ovdje Yossarian u nosu! Yossarian u nosu! Čuo sam kad si rekao

da se nešto dogodilo. Zar nisi rekao da se nešto dogodilo?- Ja sam mislio da si ti rekao da nešto nije u redu. Čini se da je sve

u redu. Sve je kako treba.Yossarianu se srce stegnulo. Nešto nije bilo u redu ako je sve bilo

kako treba, pa nisu imali izlike da se vrate. Zamišljeno se dvoumio.- Ne čujem te - reče.- Rekao sam da je sve kako treba.Sunce ga je zasjenjivalo, bijelo, na porculanski modroj vodi i na

blistavim rubovima drugih aviona. Yossarian zgrabi šarene žice kojesu vodile u kontaktnu kutiju interfona i iščupa ih.- Još uvijek te ne čujem - reče.Nije čuo ništa. Polako pokupi torbicu s kartama i svoja tri zaštitna

odijela i uvuče se u glavni odjel. Nately, koji je ukočeno sjedio nasjedalu pomoćnog pilota, opazi ga krajičkom oka kad je ušao upilotsku kabinu i stao iza Kida Sampsona. Turobno se osmjehneYossarianu, nekako krhak i izuzetno mladolik i snebivljiv u onoj svojojglomaznoj tamnici od slušalica, šljema, mikrofona na vratu, zaštitnog odijela i padobrana. Yossarian se sagne do sama uha KidaSampsona.- Još uvijek te ne čujem - vikne mu usred jednolikog brujanja

motora.

Kid Sampson se u čudu osvrne na nj. Kid Sampson je imaoćoškastu, smiješnu glavu s uzvijenim obrvama i tršavim plavimbrcima.- Šta? - drekne preko ramena.- Još uvijek te ne čujem - ponovi Yossarian.- Moraš govoriti glasnije - reče Kid Sampson. - Još uvijek te ne

čujem.- Rekao sam da te još uvijek ne čujem - prodere se Yossarian.- Šta ti ja mogu - prodere se Kid Sampson. - Derem se iz sveg

glasa.- Nisam te čuo preko veze - zaurla Yossarian osjećajući sve veću

nemoć. - Moramo se vratiti.- Radi jedne slušalice? - upita ga Kid Sampson s nevjericom u

glasu.- Okreći avion - reče Yossarian - ili ću ti razbiti njušku!Kid Sampson zatraži pogledom moralnu podršku od Natelyja koji

navlaš pogleda na drugu stranu. Yossarian je bio stariji po činu odnjih obadvojice. Kid Sampson se još časak neodlučno odupirao, aonda je brže-bolje popustio kličući slavodobitno.- Bog bogova, što se mene tiče - objavi radosno pa ispusti niz oštrih

zvižduka sebi u brkove. - Jest, gospodine moj, bog bogova, što setiče staroga Kida Sampsona. - Ponovo zazvižduće i vikne umikrofon: - Čujte sad ovo, male moje kukavičice! Ovdje admiral KidSampson. Ovdje admiral Kid Sampson glavom, dika kraljičinihpomoraca. Jest, bogami! Vraćamo se, momci, vjere mi, vraćamo se!Nately skine šljem i slušalice jednim radosnim zamahom i poče se

blaženo njihati na sjedalu, kao kakvo lijepo dijete na visokoj stolici.Narednik Knight ispade iz trupne mitraljeske kupole i uze ih svelupati po leđima, izbezumljen od radosti. Kid Sampson napustisvojim avionom formaciju u širokom gracioznom luku i okrene premaaerodromu. Kad je Yossarian uključio laringofon u jednu od pričuvnihkutija, začuo je kako obad mitraljesca u stražnjem dijelu avionapjevaju La Cucarachu.Kad su sletjeli, veselje im je naglo splasnulo. Zamijenila ga je

nelagodna šutnja, a Yossarian je bio ozbiljan i smeten kad je silazios aviona i sjedao u džip koji ih je već čekao. Nitko nije izustio ni riječiza cijele vožnje kroz tešku, mističnu tišinu što je obavijala brda, more

i šume. Snuždenost ih nije ostavila ni kad su skrenuli s ceste ueskadrilu. Yossarian je posljednji izišao iz džipa. Začas su Yossariani blag, topao povjetarac bili jedini koji su se micali u avetinjskom mirušto se opojno nadvio nad prazne šatore. Eskadrila je bila mrtva, ni jebilo ni traga ljudima, osim doktora Daneeke koji je patnički sjedio,kao zimogrozna američka orlušina, uz zatvorena vrata sanitetskogšatora, isturajući požudno, ali uzalud svoj začepljeni nos premamagličastom sunčanom svjetlu što se prosipalo oko njega. Yossarianje znao da doktor Daneeka ne bi pošao s njim na kupanje. DoktorDaneeka ne bi više ni s kim pošao na kupanje; čovjek se možeonesvijestiti ili pretrpjeti laganu koronarnu okluziju u pedalj-dva vodei utopiti se, može ga neka podvodna struja odvući na pučinu ili možepostati neotporan na dječju paralizu ili meningokoke zbog prehlade ilipretjeranog naprezanja. Opasnost od Bologne, koja se bila nadvilanad druge, pobudila je u doktora Daneeke još brižniju skrb za vlastitusigurnost. Sad je obnoć čuo provalnike.Kroz ljubičasti sumrak što je zastirao ulaz u operativni šator,

Yossarian je spazio poglavicu Bijelog Halfoata kako revno otuđujezalihe viskija krivotvoreći potpise trezvenjaka i točeći brže-bolje alkohol, kojim se trovao, u različite boce kako bi što više ukrao prijenego što se kapetan Black ne sjeti i prene i lijeno dohrli da ukradešto ostane.Džip ponovo polako krene. Kid Sampson, Nately i ostali razišli su

se u bešumnom vrtlogu kretanja, pa ih je progutala otužna žutatišina. Džip nestane kašljući. Yossarian je ostao sam u teškom,praiskonskom zatišju u kojem se sve što je bilo zeleno činilo crno, asve ostalo bijaše natopljeno bojom gnoja. Ušće je šumilo na vjetru usuhoj i prozračnoj daljini. Bio je nemiran, uplašen i pospan. Očneduplje kao da su mu bile prljave od umora. Umorno je ušao upadobranski šator, u kojem bijaše dugačak poliran drven stol, dokmu se prokleta nametljiva sumnja bezbolno uvlačila u savjest koja jebila posve čista. Ostavio je tu svoje zaštitno odijelo i padobran ivratio se pored cisterne za vodu do obavještajnog šatora da vratitorbicu s kartama kapetanu Blacku, koji je drijemao na svojoj stoliciprebacivši tanke dugačke noge preko stola i koji ga je ravnodušnozapitao zašto se Yossarianov avion vratio. Yossarian se nije niobazro na njega. Odložio je karte na pult i izišao.

Vrativši se u svoj šator, izvukao se iz remenja za padobran, a ondaiz odijela. Orr je bio u Rimu i trebao se vratiti poslijepodne s odmorakoji je dobio zato što se prisilno spustio u more nedaleko od Genove.Nately se već zacijelo sprema da ga zamijeni, ushićen što je još živ inesumnjivo nestrpljiv da nastavi jalovo i dirljivo udvaranje onoj svojojprostitutki u Rimu. Kad se svukao, Yossarian je sjeo na ležaj daotpočine. Čim je ostao gol, osjećao se mnogo bolje. Nikad se nijeugodno osjećao u odijelu. Ubrzo je opet obukao čiste gaće i pošaona plažu u mokasinkama prebacivši preko ramena sivožut ručnik zakupanje.Staza od eskadrile vodila ga je oko neke tajanstvene platforme za

topove u šumi; dvojica od trojice vojnika koji su se tu nalazili, spavalasu na krugu od vreća s pijeskom, a treći je sjedio i jeo purpurnocrvenmogranj odgrizajući krupne zalogaje čeljustima, kojima je brzožvakao, i ispljuvavajući sažvakanu pulpu u grmlje. Kad bi zagrizao,crveni bi mu sok potekao iz usta. Yossarian je opet zašao u šumugladeći se od vremena do vremena nježno po golom, ustreptalomtrbuhu, kao da bi se želio uvjeriti da je još tu. Izvadio je komadićlanena platna iz pupka. Iznenada je na zemlji, s obje strane staze,ugledao na desetke gljiva koje su nikle poslije kiše i koje su guralesvo je kvrgave prste kroz vlažnu zemlju poput beživotnih batrljica odmesa, rastući u takvu odumirućem obilju kud god je pogledao da muse činilo da se naočigled razmnožavaju. Bilo ih je na tisuće iprotezale su se pod šipražjem dokle mu je god sezao pogled, i kaoda su bujale i umnožavale se dok ih je motrio. Pohitao je dalje ježećise od sablasne strave, i nije usporio korak sve dok mu se tlo podnogama nije pretvorilo u suh pijesak, a gljive ostale za njim. Plašljivose obazro gotovo očekujući da ugleda one buhave bijele biljke kakopuze za njim u slijepoj potjeri, ili kako gmižu po krošnjama u lelujavoji neukrotivoj promjenljivoj masi.Plaža je bila pusta. Svi su šumovi bili prigušeni, potmulo žuborenje

potoka, šumorenje visoke travurine i žbunja za njim, koji kao da sudisali, ravnodušno jecanje nemuštih i prozirnih valova. Valovi suovdje uvijek bili mali, voda bistra i hladna. Yossarian ostavi stvari napijesku i zagazi u valove visoke do koljena, pa hodaše sve dok muvoda ne dođe do grla. S onu stranu mora ležala je neravna traka tamna kopna obavijena maglom, jedva se vidjela. Otplivao je polagano

do splavi, držao se za nju neko vrijeme, pa je opet polagano otplivaonatrag, do spruda, gdje je mogao stati na noge. Zaronio je nekolikoputa u zelenu vodu dok nije osjetio da je čist i čio, pa se ispružioničice na pijesak i spavao sve dok avioni koji su se vraćali iz Bologneni su bili takoreći nad njim, a silno, združeno brujanje njihovih brojnihmotora proparalo mu san, kao tutnjava od koje se zemlja trese.Probudio se žmirkajući i osjećajući laganu bol u glavi, i ugledao

kaotično uzavreo svijet u kojem je sve bilo na svom mjestu. Zinuo jeod silna zaprepaštenja pred fantastičnim prizorom koji su sačinjavaladvanaest aviona lijepo poredanih u pravilnu formaciju. Ta je slika bilaodviše neočekivana da bi mogla bili istinita. Nije bilo aviona koji bihitali ispred ostalih s ranjenicima niti je koji zaostao zbog oštećenja.Nijedna signalna raketa nije se dimila na nebu. Nijedan avion nijenedostajao osim njegova. Načas se ukočio od osjećaja da je poludio. Tada je shvatio i malne zaplakao nad ironijom sudbine.Objašnjenje je bilo jednostavno: oblaci su zaklonili cilj prije nego štosu ga bombarderi dospjeli obasuti bombama, pa je let na Bolognuostao još neizvršen.Ali se prevario. Nije bilo oblaka. Bologna je bila bombardirana.

Bombardiranje Bologne bilo je posve bezopasno. Nije uopće bilotlakova.

15. PILTCHARD &WREN

Kapetan Piltchard i kapetan Wren, dobronamjerni operativni oficirieskadrile, bili su obojica blagi, pitomi ljudi, onižeg rasta, koji suuživali u borbenim zadacima i nisu ništa tražili od života ni odpukovnika Cathcarta nego da i dalje lete. Izvršili su bili na stotineborbenih zadataka i htjeli izvršiti još na stotine. Određivali su samisebe za svaki let. Nikad nisu doživjeli ništa tako divno kao rat; i bojalisu se da više nikad neće doživjeti. Obavljali su svoje dužnostineupadljivo i bez riječi, bez pretjerane užurbanosti, i trudili se svimsilama da se nikome ne zamjere. Hitro bi se nasmiješili svakome uprolazu. Nisu govorili nego mrmljali. Bili su snalažljivi, veseli i uslužniljudi koji su bili slobodni jedino kad su bili nasamo i koji nikome nisugledali u oči, čak ni Yossarianu na sastanku pod vedrim nebom, štosu ga bili sazvali da ga javno prekore što je natjerao Kida Sampsonada prekine let na Bolognu.- Dečki - reče kapetan Piltchard, koji je imao rijetku crnu kosu,

smješkajući se usiljeno - kad hoćete prekinuti let, nastojte provjeriti jeli razlog zaista ozbiljan. Da se ne vratite zbog nečega nevažnog...kao što je jedan pokvareni laringofon... ili tako nešto. Razumijete?Kapetan Wren ima više toga što bi vam htio reći.- Kapetan Piltchard ima pravo, dečki - reče kapetan Wren. - I to je

sve što ću vam ja reći. Dakle, mi smo danas napokon stigli doBologne i ustanovili da je to bio posve lagan zadatak. Rekao bih dasmo svi bili pomalo nervozni, pa nismo neprijatelju nanijeli mnogoštete. E pa, čujte sad ovo! Pukovnik Cathcart je ishodio dopuštenjeda još jedanput bombardiramo Bolognu. I sutra ćemo zbilja udesitisva ona skladišta municije. E pa, što kažete na to?A da bi dokazali Yossarianu kako nisu nimalo kivni na njega, čak su

odredili da on leti u čelnom bombarderu s McWattom u prvojformaciji, kad sutra budu opet letjeli na Bolognu. Yossarian jenadletio cilj samouvjereno kao Havermeyer, ne pribjegavajući uopćeni kakvu manevriranju, ali su ga najednom stali tako gađati da umalošto se nije usrao od straha.

Posvuda su bili teški flakovi! Bio je uspavan i namamljen i pao je ustupicu, pa mu nije preostalo ništa drugo nego da sjedi kao kakavidiot i gleda kako ružni crni oblačići dima lete da ga ubiju. Nije mupreostalo ništa drugo, dok ne baci bombe, nego da gleda u nišanskesprave gdje su tanke ukrštene končanice u leći bile magnetskiprikovane za sam cilj onako kako ih je namjestio, savršeno seukrštavajući duboko dolje u dvorištu bloka kamufliranih skladišta,ispred temelja prve zgrade. Dok se avion vukao, on se neprestanotresao. Čuo je potmule bum-bum-bum-bum tlakova kako lupajuposvuda oko nje ga, po četiri za redom, preklapajući se pomalo,oštar, prodoran tres pojedinačne granate koja se iznenadarasprsnula u blizini. Glava mu je pucala od tisuću suprotnih porivadok je molio Boga da bombe već jednom padnu. Najradije bi biozajecao. Motori su i dalje jednolično brujali, kao kakva debela, lijenamuha. Napokon su se igle na nišanskim spravama ukrstile i pustileosam bombi po 250 kilograma jednu za drugom. Oslobodivši setereta, avion je lako jurnuo uvis. Yossarian se okrene od nišanskihsprava nalijevo da pogleda na indikator. A kad se kazaljka spusti naništicu, zatvori vrata spremišta za bombe i vrisne iz sveg glasa ularingofon: - Oštro desno!McWatt je munjevito reagirao. Motori su počeli resko zavijati kad je

hitro obrnuo avion na jedno krilo i nesmiljeno ga zaokrenuo, tako daje zavrištao i odmaknuo se od udvojenih zavojnica iz flakova, koje jeYossarian opazio kako jure prema njima. Tada Yossarian naložiMcWattu neka se penje, i neka se i dalje penje, sve više i više, dokse napokon nisu dokopali mirnog, dijamantnoplavog neba koje jeposvuda bilo obasjano suncem i vedro, samo je u daljini biloobrubljeno dugačkim bijelim koprenama od rijetka paperja. Vjetar gaje umirivao drnkajući po cilindričnim oknima njegovih prozora, pa seon radosno opustio, ali samo dok nisu opet povećali brzinu, a ondaje potjerao McWatta lijevo, pa odmah natrag dolje, i opazio, obuzettrenutnim ushitom, kako se gomile granata od flakova nalik na gljiverastvaraju visoko nad njim i otraga desno, upravo ondje gdje bi bioda ni je skrenuo lijevo i spustio se. Ponovo je oštro viknuo McWattuneka izravna avion, pa neka jurne uvis, pa onda opet neka letinaokolo po nepravilnom plavom djeliću nezagađenog zraka, baš kadsu bombe koje je bacio počele padati na zemlju. Prva je pala u

dvorište, baš tamo gdje je ciljao, a onda su se ostale bombe iznjegova aviona i iz drugih aviona njegova jata stale rasprskavati nazemlji, u nizu hitrih narančastih plamenova po vrhovima zgrada, štosu se začas počele rušili usred golema, zapjenušena vala ružičasta isiva i kao ugljen crna dima, koji se divlje valjao na sve strane i kojemse utroba grčevito tresla, kao od silne grmljavine crvenili, bijelili izlatnih bljeskavica.- Ama, gle, molim te! - divio se Aarfy zvučnim glasom uz

Yossariana, a debeljuškasto, okruglo lice ljeskalo mu se od vedrine iočaranosti. - To mora da je bilo neko skladište municije.Yossarian je bio zaboravio na Aarfyja.- Van! - vikne mu. - Van iz nosa!Aarfy se uljudno nasmiješio i pokazao dolje na cilj velikodušno

pozivajući Yossariana da gleda. Yossarian ga stane uporno lupati ibjesomučno mu pokazivati na izlaz.- Natrag u avion! - vikao je mahnito. - Natrag u avion!Aarfy miroljubivo slegne ramenima.- Ne čujem te - protumači.Yossarian ga ščepa za padobransko remenje i uze ga gurati natrag

prema izlazu baš kad je avion bio pogođen uz takav rezak tresak dasu mu kosti zagrohotale i srce stalo. Odmah je pojmio da su sviizginuli.- Gore! - vrisne u laringofon McWattu kad uvidje da je još živ: -

Gore, gade jedan! Gore, gore, gore, gore!Avion poletje opet brzo gore naprežući se, dok ga on ne izravna još

jednom oštrim povikom McWattu i nanovo nemilosrdno ne natjera daizvede, tutnjeći, zaokret od četrdeset i pet stupnjeva, tako da mu jeutroba izišla na nos, te je ostao lebdjeti bez mesa u zraku, dok nijeopet nagnao McWatta da izravna avion, ali samo toliko da bi gamogao naglo skrenuti desno, pa ga onda strmoglaviti tako da jezacvilio. Jurili su kroz beskrajne grudice avetinjskog crnog dima, azbog gara koji se hvatao za glatki nos od pleksiglasa činilo mu se daosjeća opake, vlažne, čađave pare na obrazima. Srce mu je opetsnažno lupalo od bolne strave dok je vijugao gore i dolje, kroz slijepečopore granata od flakova što su ubitačno jurišale put neba nanjega, a onda se tromo smirivale. Znoj mu je ćurkom curio niz vrat islijevao se niz prsa i struk, kao kakva topla sluz. Načas kao da je

primijetio da više ne vidi avione iz svoje formacije, a onda je još znaosamo za sebe. Grlo ga je boljelo kao svježa posjekotina od silnanapora koji je ulagao vičući svaku pojedinu zapovijed McWattu. Kadgod bi McWatt promijenio smjer, buka motora prerasla bi u zaglušnu,mučnu i strahovitu riku. A daleko sprijeda rojile su se još na nebueksplozije granata iz novih topovskih baterija, koje su tražile pravuvisinu sadistički čekajući da dođe u njihov domet.Avion se ponovo iznenada stresao od još jedne snažne, kreštave

eksplozije koja ga je malne prevrnula na leđa, a nos mu se odmahispunio slatkastim oblačićima modra dima. Nešto gori! Yossarian senaglo obrne da potraži spas, ali se zaletje u Aarfyja koji je kresaošibicu i mirno pripaljivao lulu. Yossarian se, zabezeknut i zbunjen,zapilji u svog nasmiješenog navigatora komu lice bijaše nalik namjesec. Pomisli da je jedan od njih dvojice lud.- Ti Isusa Boga! - vikne on Aarfyju, obuzet mučnim zaprepaštenjem.

- Gubi se bestraga iz nosa! Jesi li poludio? Gubi se!- Što? - pripita ga Aarfy.- Gubi se! - drekne Yossarian histerično i uze udarati Aarfyja

objema nadlanicama ne bi li ga istjerao. - Gubi se!- Još uvijek te ne čujem - vikne mu Aarfy bezazleno, odajući blagu i

prijekornu smetenost. - Moraš govoriti malo glasnije!- Gubi se iz nosa! - zdvojno vrisne Yossarian. - Pobit će nas! Zar ne

razumiješ? Pobit će nas!- Kuda da okrenem, u vražju mater? - dovikne McWatt bijesno

preko interfona patničkim i visokim glasom. - Kuda da okrenem?- Skreni lijevo! Lijevo, Boga ti tvog blesavog! Skreni oštro lijevo!Aarfy se došulja tik do Yossariana i zabije mu kamiš svoje lule u

rebra. Yossarian skoči do stropa njišteći, pa se u skoku okrene i dočeka na koljena, blijed kao krpa i uzdrhtao od bijesa. Aarfy munamigne ohrabrujući ga, pa uperi palcem otraga na McWatta škubećišaljivo usne.- Što to njemu nije pravo? - zapita smijući se.Yossariana obuze čudnovat osjećaj da je sve oko njega iskrivljeno.- Hoćeš li se već jednom izgubiti odavde? - prosikće umorno i

odgurne Aarfyja svom snagom. - Jesi li gluh ili što ti je? Bježi uavion! - A McWattu dovikne: - Dolje! Dolje!

Iznova su se spustili u krckavu, bubotavu, zvučnu baražnu vatruprotuavionskih granata što su se rasprskavale, kadli se Aarfy nanovoprišulja do Yossariana i opet ga bocne u rebra. Yossarian poskočiuvis njišteći opet isto onako.- Još uvijek te ne čujem - reče Aarfy.- Rekao sam li da se gubiš odavde! - vikne Yossarian i brizne u

plač. Poče udarati Aarfyja šakama što je jače mogao. - Bježi odmene! Bježi!Udarati Aarfyja šakama bilo je isto što i zabijati šake u slabo

napuhanu gumenu vreću. Nije bilo nikakva otpora, nikakve reakcijeod te mekane, neosjetljive mase, pa je nakon nekog vremenaYossarian klonuo duhom i, onako iznemogao, nemoćno spustio ruke.Bio je shrvan osjećajem nemoći koji ga je ponižavao, i samo što nijezaplakao od sažaljenja nad samim sobom.- Što kažeš? - upita ga Aarfy.-Bježi od mene - odgovori Yossarian preklinjući ga. - Vrati se u

avion!- Još uvijek te ne čujem.- Nije važno - protuži Yossarian - nije važno. Samo me ostavi na

miru!- Što nije važno?Yossarian se poče lupati po čelu. Zgrabi Aarfyja za prsa i osovljujući

se na noge da bi se mogao oduprijeti, odvuče ga do kraja odjela unosu aviona i baci ga pred izlazom na tlo kao kakvu nabuhlu inezgrapnu vreću. Dok se vukao natrag prema prednjem dijelu, jednase granata rasprsnula tik do njegova uha, osjećao se kao da je dobiostrahovitu ćušku, a jedan mu se još neuništen dio pameti čudio štonisu svi izginuli. Opet su se penjali. Motori su opet zavijali kao odboli, a zrak je u avionu pekao za oči od mirisa strojeva i smrdio odbenzina. Zatim je najednom primijetio da pada snijeg!Na tisuće sićušnih komadića bijela papira padalo je poput pahuljica

u avionu, motalo mu se oko glave, hvatalo mu se za trepavice dok ježmirkao u čudu, i lepršalo na nosnicama i usnama kad god biudahnuo zrak. Obazrevši se u nedoumici, ugledao je Aarfyja kako seponosno nacerio od uha do uha, kao neka neman, i kako mu pokazuje razderanu zemljopisnu kartu. Povelik šrapnel probio je pod i cijelo

brdo Aarfyjevih karata je izletjelo kroz strop na nekoliko centimetaraod njihovih glava. Aarfy se radovao kao malo dijete.- Ama, gledaj ovo, molim te! - mrmljao je pomičući nestašno

Yossarianu pod nosom svoja dva zatubasta prsta koje je proguraokroz rupu na jednoj od karata. - Ama, gledaj, molim te!Yossarian je zanijemio pred njegovim ushićenim zadovoljstvom.

Aarfy je bio kao neki jezivi div-ljudožder iz sna, komu ne možeš ninauditi ni izmaknuti, i Yossarian je strahovao od njega iz nebrojenihrazloga, ali je sad bio odviše ukočen da bi ih mogao razmrsivati.Vjetar koji je hujao kroz nepravilnu rupu u podu nosio je uokolobezbroj komadića papira, što su se vrtjeli kao djelići alabastra upritiskivaču spisa, i pojačavao dojam lakirane, podvodnenestvarnosti. Sve se činilo tako čudno, drečavo i groteskno. U glavimu je damaralo od prodorne vriske koja mu je nesmiljeno parala uši.To je McWatt, obuzet nesuvislom mahnitošću, tražio upute od njega.Yossarian je i dalje, bolno opčinjen, buljio u Aarfyevo okruglo licekoje je sjalo, onako vedro i tupo, pred njim kroz uzvitlane komadićepapira, pa je zaključio da ima posla s opasnim luđakom, baš kad seosam granata od flakova rasprsnulo za redom desno u visininjegovih očiju, pa onda još osam, pa još osam, a posljednja seskupina pomakla lijevo tako da se našla gotovo pred njima.- Oštro lijevo! - prodere se McWattu dok se Aarfy i dalje cerio, i

McWatt je zaista skrenuo oštro lijevo, ali je i flak skrenuo oštro lijevo isustizao ih, pa se Yossarian derao: - Rekao sam oštro, oštro, oštro,oštro, gade jedan, oštro!I McWatt je još oštrije skrenuo avion nalijevo pa su se najednom,

kao nekim čudom, našli izvan dometa neprijateljske paljbe. Flakovisu umuknuli. A oni su bili još živi.Za njima su ljudi pogibali. Nanizani kilometre i kilometre u

poremećenu, vijugavu, zavojitu redu, ostala jata aviona prevaljivalasu onaj isti pogibeljni put iznad cilja probijajući se hitro kroz nabujalemase novih i starih eksplozija od hitaca iz flakova, jureći kao štoštakori jure u čoporu preko vlastitih izmetina. Jedan je gorio i izdvojiose kao da se osakatio, nadimljući se silno poput kakve grdnezvijezde crvene poput krvi. Yossarian je gledao kako taj avion lebdina boku i kako polako pada u širokim, drhtavim, pa onda sve užimkrugovima, i kako mu golemi plameni teret sja narančastim sjajem i

proplamsava otraga poput kakva dugačka, uskovitlana plašta odvatre i dima. Opazio je padobrane, jedan, dva, tri... četiri, a onda seavion zavrtio i počeo padati ravno na zemlju lepršajući neosjetno navlastitoj jarkoj lomači kao komad šarena svilena papira.Yossarian tupo uzdahne pošto je obavio svoj posao toga dana. Bio

je trom i sav slijepljen. Motori su slatko preli pošto McWatt nije višedavao gas da bi ga ostali avioni iz jata mogli sustići. Nenadana tišinačinila se strana i umjetna, pomalo podmukla. Yossarian otkopčazaštitno odijelo i skine šljem. Ponovo uzdahne nemirno, sklopi oči ipokuša se opustiti.- A gdje je Orr? - zapita ga iznenada netko preko interfona.Yossarian poskoči ispuštajući jednosložni usklik koji je prasnuo od

tjeskobe i koji je davao jedino razumno tumačenje cijeloj tojtajanstvenoj pojavi tlakova u Bologni: Orr! Naglo se sagne nadnišansko sprave da potraži dolje, kroz pleksiglas, neki znakohrabrenja od Orra, koji je privlačio flakove kao magnet i koji jenesumnjivo preko noći privukao najbolje baterije cijele divizijeHermanna Goringa, gdje god se one pri vragu nalazile dan prije, dokje Orr još bio u Rimu. Čas kasnije je i Aarfy gurnuo glavu naprijed ioštrim rubom svoga šljema udario Yossariana po hrptu nosa.Yossarian opsuje, a na oči mu navriješe suze.- Eno ga! - prozbori Aarfy pogrebnim glasom pokazujući teatralnom

kretnjom dolje na voz sijena i dva konja što su stajali ispred stajeneke sive kamene seljačke kuće. - Razmrskan na komadiće. Valjdaim je tako bilo suđeno.Yossarian ponovo opsuje nešto Aarfyju i nastavi pomno tražiti,

sledivši se od sažaljenja i straha za malog, skakutavog i neobičnogzubatog druga s kojim je spavao u istom šatoru, koji je razbioApplebyu čelo reketom za stolni tenis i koji je još jednom nasmrtpreplašio Yossariana. Naposljetku je Yossarian spazio dvomotorniavion sa dva kormila kako izlijeće iz zelene pozadine šuma i letipreko žuta polja. Jedan mu je propeler bio oštećen i mirovao je, aliavion nije gubio visinu i držao se ispravnog kursa. Yossarianpromrmlja neku nesvjesnu molitvu u znak zahvalnosti, a onda sedivlje raspali na Orra i obaspe ga grdnjama koje su izražavalesmjesu kivnosti i olakšanja.

- Gle gada! - poče. - Gle onog prokletog, kržljavog, rumenog,bucmastog, kudravog, zubatog, antipatičnog gada i kurvinog sina!- Što? - pripita ga Aarfy.- Gle onog gadnog, prokletog, buljavog, nerazvijenog, zubatog,

nacerenog, šašavog kurvinog sina i gada s patuljastom guzicom iobrazima kao jabukama! - izgovori Yossarian brzorečicom.- Što?- Nije važno!- Još uvijek te ne čujem - odvrati Aarfy.Yossarian se polako okrene i pogleda Aarfyja u oči.- Pizdo jedna - poče.- Ja?- Ti, napuhana, okrugla, druželjubiva, šupljoglava, blažena...Aarfyjeva je mirnoća ostala nepomućena. Bezbrižno je ukresao

drvenu šibicu i počeo glasno sisati lulu, a držanje mu je rječitoizražavalo dobroćudno i velikodušno praštanje. Prijazno seosmjehnuo i zaustio da nešto kaže, ali mu Yossarian začepi ustarukom i umorno ga odgurne od sebe. Sklopi oči i za cijelog leta doaerodroma gradio se da spava, da ne bi morao slušati ni gledaliAarfyja.U učionici je Yossarian podnio izvještaj kapelanu Blacku, a onda je

s ostalima napeto čekao mrmljajući sve dok se najposlije nije pojaviona vidiku Orr, koga je jedan motor još lijepo držao u zraku. Svi sustajali bez daha. Orrov stajni trap nije se htio spustiti. Yossarian jeostao samo dotle dok Orr nije uspješno izvršio prisilno spuštanje, aonda je ukrao prvi džip u kojem je našao ključ, i odjurio u svoj šatorda se počne grozničavo spremati za hitan odmor koji je odlučioprovesti u Rimu, gdje je te iste noći otkrio Lucianu i njenu ne vidljivubrazgotinu.

16. LUCIANA

Otkrio je Lucianu dok je sjedila sama za jednim stolom u barusavezničkih oficira, gdje je neki pijani australski major koji ju je tamodoveo bio toliko glup da je ostavi, radi nekih drugova koji su pjevaliprostačke pjesme u baru.- Dobro, plesat ću s vama - reče ona prije nego što je Yossarian

uopće riječ progovorio. - Ali neću spavati s vama.- A tko vas je uopće molio? - upita je Yossarian.- Ne želite spavati sa mnom? - usklikne ona iznenađeno.- Ja ne želim plesati s vama.Ona uhvati Yossariana za ruku i odvuče ga do prostora za ples.

Plesala je još gore od njega, ali on još nije nikog vidio da takoslobodno uživa bacakajući se u ritmu sintetičnog swinga, dok njemunoge ni su počele trnuti od dosade, pa ju je povukao s prostora zaples prema stolu za kojim je djevojka, kojuje sad već trebao fukati,još sjedila pripita s jednom rukom oko Aarfyjeva vrata, a narančastajoj satenska bluza još neuredno visila ispod punog, bijelog, čipkastoggrudnjaka dok je napadno prostački razgovarala o seksu s Hupleom,Orrom, Kidom Sampsonom i Gladnim Joeom. Baš kad je došao donjih, Luciana ga je snažno i neočekivano gurnula tako da su obojeodletjeli daleko od stola i opet ostali nasamo. Bila je to visoka,sirova, bujne duge kose i ljepuškaste glave, jedra, krasna, vragolastadjevojka.- Dobro - reče ona - možete me pozvati na večeru. Ali neću spavati

s vama.- A tko vas je uopće molio? - upita je Yossarian iznenađeno.- Nećete spavati sa mnom?- Ja vas ne želim pozvati na večeru.Izvukla ga je iz bara na ulicu i odvukla niz stube u crnoburzijanski

restoran pun živahnih cvrkutavih, zamamnih djevojaka, koje su se,čini se, sve poznavale među sobom, i snebivljivih oficira iz razli čitihzemalja koji su došli s njima. Jela su bila birana i skupa, a prolazimaizmeđu stolova tekle su bujice zajapurenih i veselih domaćina, svi

krupni i proćelavi. Uskomešanom dvoranom širili su se golemi,proždrljivi valovi zabave i topline.Yossarian je strahovito uživao u tome kako se Luciana uopće ne

obazire na njega dok u grubu zanosu objema rukama trpa večeru usebe. Jela je kao zvijer dok nije očistila i posljednji tanjur, a onda jeodložila srebrni pribor pokazujući da se najela, te se lijeno zavalilana stolici, sa sanjivim i zažarenim izrazom utažene proždrljivosti nalicu. Udahnula je duboko, nasmiješena i zadovoljna, i bacila na njega pogled koji se topio od zaljubljenosti.- Dobro, Joe - gukne ona, a crne su joj se oči zakrijesile od

pospanosti i zahvalnosti. - Sad možeš spavati sa mnom.- Ja se zovem Yossarian.- Dobro, Yossariane - odvrati ona smijući se blago i pokajnički. -

Sad možeš spavati sa mnom.- A tko te je uopće molio? - priupita je Yossarian.Luciana se zgrane.- Nećeš spavati sa mnom?Yossarian usrdno klimne glavom smijući se, pa joj zavuče ruku pod

haljinu. Djevojka se prestravljeno trgne i pribere. Odmah povučenoge od njega okrenuvši se naglo na stražnjici. Rumeneći se oduznemirenosti i zbunjenosti, navuče iznova suknju preko koljenabacajući iskosa izvještačene poglede po restoranu.- Sad možeš spavati sa mnom - razjasni mu oprezno odajući

bojažljivo popuštanje. - Ali ne odmah.- Znam. Kad dođemo u moju sobu.Djevojka odmahne glavom motreći ga nepovjerljivo i držeći i dalje

koljena stisnuta.- Ne, ja sad moram kući k mami, jer moja mama ne voli da plešem

s vojnicima, ni da me oni izvode na večeru, i ljutit će se ako se sadne vratim kući. Ali ćeš mi ti napisati svoju adresu, pa ću ja sutraujutro doći u tvoju sobu da se izljubimo prije nego što pođem naposao u francuski ured. Capisci?- Drek! - uzvikne Yossarian srdito i razočarano.- Cosa vuol dire drek? - priupita ga Luciana u nedoumici.Yossarian prasne u smijeh. Napokon joj odgovori s primjesom

suosjećajnog i dobroćudnog humora u glasu.

- To znači da te ja sad hoću otpratiti kamo god k vragu trebaš ići, paonda odjuriti natrag u onaj klub prije nego što Aarfy ode s onomsvojom divnom mačkicom, a da mi uopće nije dao prilike da je pitamza kakvu tetkicu ili prijateljicu koju sigurno ima i koja joj je valjdaslična.- Come?- Subito, subito - zadirkivaše je on nježno. - Mama te čeka. Sjećaš

se?- Si, si. Mama.Yossarian je pustio da ga djevojka vuče po divnoj rimskoj proljetnoj

noći gotovo dva kilometra, dok nisu stigli do kaotičnog autobusnogkolodvora na kojem su trubile trube, gorjela crvena i žuta svjetla iodjekivale gunđave grdnje neobrijanih autobusnih šofera, što su obasipali grdnim, jezivim kletvama jedan drugoga, putnike i bezbrižnepješake koji su šalabazali u skupinama i zakrčivali im put i koji senisu obazirali na njih sve dok ih autobusi ne bi gurnuli, a onda biuzvratili psovkama. Luciana se izgubila u nekom minijaturnomzelenom vozilu, a Yossarian je pohitao što ga noge nose natrag ukabare, do plavuše izbijeljene kose i zamagljena pogleda, u dubokoizrezanoj narančastoj bluzi od satena. Činilo se da se zacopala uAarfyja, pa je u trku usrdno molio Boga da ga ona upozna sa svojombajnom tetkicom ili s bajnom prijateljicom, sestrom, sestričnom ilimajkom koja je isto tako pohotljiva i pokvarena kao i ona. Ona binajbolje odgovarala Yossarianu, onako raspuštena, nepristojna,vulgarna, amoralna, primamljiva kurvica za kojom je čeznuo i koju jeobožavao mjesece i mjesece. Bila je pravo otkriće. Plaćala je samasebi piće i imala auto, stan i prsten s kamejom boje lososova mesa,koji je naprosto zaludio Gladnoga Joea svojim izvanredno izdjeljanimlikovima golog mladića i djevojke na hridi. Gladni Joe je frktao i đipaoi strugao nogama po podu, obuzet slinavom pohotom i puzavimnagonom, ali djevojka nije htjela prodati prsten, iako joj je on nudiosav novac koji su svi oni imali u džepovi ma i još, kao priđe, svojkomplicirani crni fotoaparat. Njoj nije bilo stalo do novca ni dofotoaparata. Njoj je bilo stalo do bluda.Kad je Yossarian stigao, nje nije više bilo. Nije više bilo nikoga od

njih, pa je odmah izišao i, onako nujan i potišten, hodao mračnim,sve pustijim ulicama. Nije bio često osamljen kad je bio sam, ali je

sad bio osamljen silno zavideći Aarfyju, za kojeg je znao da je u tomistom času s djevojkom koja je baš kao stvorena za Yossariana, i kojije mogao kad god je htio, ako je uopće htio, okrenuti bilo koju, pa iobadvije one vitke, strašne, aristokratkinje koje su stanovale u stanuiznad njih i koje su oplođivale Yossarianove erotske tlapnje kad godbi ga obuzele erotske tlapnje, onu lijepu, bogatu, crnokosu groficurumenih, vlažnih, nervoznih usana i njenu lijepu, bogatu, crnokosusnahu. Yossarian je bio ludo zaljubljen u sve njih dok se vraćao uoficirski stan, bio je zaljubljen u Lucianu, u požudnu nakresanudjevojku u raskopčanoj bluzi od satena, i u lijepu, bogatu groficu, i unjenu lijepu, bogatu snahu, od kojih mu nijedna nije nikad dala da ihdirne, pa čak ni da im se udvara. One su ludovale kao mačkice zaNatelyjem i pasivno u svemu popuštale Aarfyju, ali su za Yossarianamislile da je lud, pa su pokazivale gadljiv prezir i bježale od njegakad god bi im predložio nešto nepristojno ili ih pokušao pomilovati uprolazu na stubama. Obadvije su bile prekrasna stvorenja sasočnim, sjajnim, šiljastim jezicima i ustima nalik na okrugle, toplešljive, po nešto slatke i ljepljive, ponešto gnjile. Bile su rasne žene!Yossarian nije bio načisto što znači rasne, ali je znao da su onerasne, a da on ni je rasan, i da one to isto tako znaju. Zamišljao je,hodajući, kakvo donje rublje nose na svojim skladnim ženskimdijelovima tijela, prozirnu, glatku, pripijenu odjeću najzagasitije crneboje, ili opalescentna pastelna sjaja, sa cvjetastim čipkastimporubima, mirisnu od opojnih para odnjegovane puti i miomirisnihsoli za kupanje, para što se dižu u oblaku iz njihovih plavobijelihdojki. Ponovo zažali što nije na Aarfyjevu mjestu i što prostački,brutalno, veselo ne obljubljuje sočnu, pijanu drolju kojoj puca prslukza njega i koja nikad više neće ni pomisliti na njega.Ali je Aarfy bio već u stanu kad je Yossarian stigao, pa se Yossarian

zapiljio u njega, obuzet onim istim osjećanjem progonjenosti izaprepaštenja koje ga je mučilo toga istog jutra nad Bolognom zbognjegove pogubne, kabalističke i neuklonjive prisutnosti u nosuaviona.- Pa što ti tu radiš? - zapita ga.- Da, pitaj ga samo! - usklikne Gladni Joe bijesno. - Neka tebi kaže

što ovdje radi.

Uzdahnuvši duboko i teatralno, Kid Sampson napravi pištolj odpalca i kažiprsta i prosvira sebi glavu. Huple je žvakao nabubrelukuglicu mjehuraste gume za žvakanje i upijao sve očima, sbešćutnim i bezizražajnim izrazom na svom petnaestogodišnjemlicu. Aarfy je polagano lupkao lulom po dlanu hodajući gore-dolje inadimajući se od zadovoljstva samim sobom, očito oduševljen što jeprouzrokovao ovakvu zbrku.- Zar nisi otpratio onu djevojku kući? - zapita ga Yossarian.- Da jasno da sam je otpratio kući - odgovori Aarfy. Nisi valjda

mislio da ću je pustiti da se sama vrati kući.- Pa zar ti nije dala da ostaneš kod nje?- Ama, htjela je ona da ja ostanem kod nje, bez brige - smijuckaše

se Aarfy. - Ne brini se ti za dobrog starog Aarfyja! Ali ja nisam htioobrlatiti takvu slatku malu samo zato što je malo previše popila. Što timisliš, kakav sam ja čovjek?- Pa tko je rekao da bije obrlatio? - obrecne se Yossarian na njega

u čudu. - Ona nije željela ništa drugo nego da legne s nekim ukrevet. Cijelu večer nije ni o čemu drugome govorila.- Samo zato što je malo izgubila glavu - protumači Aarfy. - Ali sam

joj ja održao malu govoranciju i zbilja je donekle urazumio.- Đubre jedno! - uzvikne Yossarian i umorno se svali na divan uz

Kida Sampsona. - Pa kog je vraga nisi prepustio nekome od nas,ako tebi nije bilo stalo do nje?- Vidite li? - reče Gladni Joe. - Nešto nije u redu s njim.Yossarian klimne glavom i zagleda se radoznalo u Aarfyja.- Čuješ, Aarfy, zar ti ni jednu od njih nikad ne opališ?Aarfy se nanovo stane uobraženo i veselo smijuckati.- Pa jasno da ih ševim. Ne brini se ti za mene! Ali nikad pristojne

djevojke. Ja znam koje djevojke smijem ševiti, a koje djevojke nesmijem ševiti. Ova je mala bila slatka. Mogao si odmah vidjeti da jeiz imućne obitelji. Čak sam je nagovorio da baci svoj prsten krozprozor automobila.Gladni Joe skoči u zrak vrišteći od nesnosne boli.- Šta si napravio? - vrištao je. - Šta si napravio? - Stao je mlatiti

objema šakama Aarfyja po ramenima i rukama, sa suzama u očima.- Trebao bih te ubiti što si to napravio, gade šugavi! On je grešnik,

eto šta je! On ima pokvarenu maštu, nije li tako? Zar nemapokvarenu maštu?- Najpokvareniju što može biti! - potvrdi Yossarian.- Što to govorite, dečki? - upita ih Aarfy iskreno se čudeći i

zaklanjajući lice za jastučastu izolaciju svojih oblih ramena. - Ama,nemoj, Joe! - molio je smješkajući se pomalo nelagodno. - Prestanime tući, čuješ li?Ali ga Gladni Joe nije prestao tući sve dok ga Yossarian nije zgrabio

i odgurao u njegovu sobu. Yossarian ode zatim bezvoljno u svojusobu, svuče se i legne. Trenutak kasnije bilo je jutro i netko ga jedrmusao.- Zašto me budite? - procvili.Bila je to Michaela, ona mršava služavka vesele naravi i priprosta

žućkasta lica, a budila ga je zato što ga je neka posjetiteljica čekalapred vratima, Luciana. Jedva da je mogao vjerovali svojim očima. Ipošto je Michaela otišla, ona je oslala nasamo s njim u sobi, onakogipka, krepka i kršna, uzavrela i uzburkana od nezatomljive nježnevitalnosti čak i dok je stajala na mjestu i mrštila se gnjevno na njega.Stajala je kao kakav mladenački ženski kolos razmaknuvši svojeveličanstvene stupaste noge u visokim bijelim cipelama sraskoljenim polama, u zgodnoj zelenoj haljini, mašući velikomplosnatom bijelom kožnom torbicom kojom ga je snažno odalamilapo licu kad je iskočio iz postelje da je zgrabi. Yossarian je, onakoošamućen, ustuknuo teturajući izvan njena dometa i držeći se unedoumici za obraz koji mu je bridio.- Svinjo! - pljune ona na njega pakosno, a nosnice joj zatitraše od

divljeg prezira. - Vive com' un animale!Psujući žestoko, grleno, podrugljivo i gadljivo, prođe kroz sobu i

širom otvori visok prozor sa tri uska krila, kroz koji nadre jarko suncei oštar svjež zrak što je u zagušljivoj sobi djelovao kao kakvo snažnosredstvo za okrepu. Odloži torbicu na stolac i uze pospremati sobu iskupljajući mu stvari s poda i pokućstva, bacajući čarape, rupčić idonje rublje u praznu ladicu u komodi i vješajući mu košulju u ormar.Yossarian otrča iz sobe u kupaonicu i opra zube, ruke i lice i

počešlja se. Kad je dotrčao natrag, soba je bila pospremljena, aLuciana gotovo gola. Izraz joj na licu bijaše smiren. Ostavi naušnicena komodi i dotapka bosa do kreveta, samo u ružičastoj košulji od

umjetne pređe, koja joj je sezala do bokova. Obazre se brižno posobi, da se uvjeri da joj ništa nije promaklo oku, pa onda odmaknepokrivač i požudno se opruži s izrazom mačjeg iščekivanja na licu.Čeznutljivo mu namigne i promuklo se nasmije.- Sad - objavi mu šaptom pružajući žudno obje ruke prema njemu -

sad možeš spavati sa mnom.Slagala mu je nešto o jednoj jedinoj nedjelji koju je provela u

postelji sa zaručnikom koji je poginuo u talijanskoj vojsci, ali sepokazalo da je sve to istina, jer tek što je on počeo, ona je uzviknula»finito« i čudila se što on ne prestaje, sve dok nije i on finiširao iprotumačio joj što je posrijedi. Pripalio je cigarete i njoj i sebi. Ona jebila ushićena što je on sav opaljen od sunca. Njega je zanimalozašto ona neće skinuti ružičastu košulju koja je bila nalik na muškupotkošulju, s uskim naramenicama i koja je skrivala nevidljivubrazgotinu na leđima koju mu nije htjela pokazali, pošto mu je reklada je ima. Kad joj je on prstom opipao ružne obrise, od jamice ulopatici pa gotovo sve do kraja kralješnice, napela se kao vrstančelik. On se stresao pri pomisli na brojne mučne noći koje je provelau bolnici, omamljena ili u mukama, usred posvudašnjeg,neuklonjivog vonja etera, izmetina i dezinfekcijskih sredstava,ljudskog mesa što odumire i trune, među bijelim uniformama,cipelama s gumenim potplatima i stravičnim svjetiljkama što do zoreslabašno gore po hodnicima. Bila je ranjena u jednom zračnomnapadu.- Dove? - upita je on i suspregne dah.- Napoli.- Nijemci?- Americani.Srce mu jekne i on se zaljubi. Htio je znati bi li se udala za njega.- Tu sei pazzo (Ti si lud.) - reče mu ona smijući se umiljato.- Zašto bih ja bio lud? - upita je on.- Perche non posso sposare. (Zato što se ja ne mogu udati.) - Zašto

se ne možeš udati?- Zato što nisam djevica - odgovori mu ona.- Kakve to ima veze?- Tko bi me uzeo? Nitko ne želi djevojku koja nije djevica.- Ja želim. Ja ću se oženiti tobom.

- Ma non posso sposarti. (Ali ne mogu se udati za tebe.) - Zašto sene možeš udati za mene?- Perche sei pazzo.(Zato što si lud.)- Zašto bih ja bio lud?- Perche vuoi sposarmi.(Zato što se hoćeš oženiti mnome.)

Yossarian nabra čelo podsmješljivo i razveseljeno.- Ti se nećeš udati za mene zato što sam ja lud, a kažeš da sam lud

zato što bih se htio oženiti tobom. Je li tako?- Si.- Tu sei pazz (Ti si luda!) - reče joj on glasno.- Perche? - uzvikne sad ona ogorčeno, a izazovne, okrugle sise

dizale su joj se i spuštale od prpošna durenja ispod ružičaste košuljedok se ogorčeno uspravljala u krevetu. - Zašto bih ja bila luda?- Zato što se nećeš udati za mene.- Stupido! - uzvikne opet ona i pljesne ga nadlanicom po prsima da

je sve zazvonilo. - Non posso sposarti! Non capisci? Non possosposarti. (Ne mogu se udati za tebe! Ne razumiješ? Ne mogu seudati za tebe.) - Ma jasno, razumijem. A zašto se ne možeš udati zamene?- Perche sei pazzo!- A zašto bih ja bio lud?- Perche vuoi sposarmi.- Zato što bih se ja htio oženiti tobom. Carina, ti amo - protumači joj

on i nježno je opet povuče na jastuk. - Ti amo molto.- Tu sei pazzo - promrmlja ona, polaskana.- Perche?- Zato što kažeš da me voliš. Kako možeš voljeti djevojku koja nije

djevica?- Zato što se ne mogu oženiti tobom.Ona se opet naglo uspravi, obuzeta prijetećim bijesom.- A zašto se ne možeš oženiti mnome? - zapita ga, spremna da ga

opet bubne ako odgovor ne bude laskav. - Samo zato što nisamdjevica?- Ne, ne, srce. Zato što si luda.Ona se načas zagleda u njega tupo i kivno, a onda zabaci glavu i iz

srca se nasmije odajući mu priznanje. Kad se prestala smijati,ponovo se zadivljeno zapilji u njega, a svježe, osjetljivo tkivo njena

tamnoputa lica još jače potamnje i sneno procvate i proljepša se odnabujala priljeva krvi. Oči joj se zamagliše. Ona zgnječi i svoju injegovu cigaretu, pa se bez riječi okrenuše jedno drugome i zanosnopoljubiše, ali baš u taj čas bane u sobu Gladni Joe da pitaYossariana lioće li poći s njim u lov na djevojke. Kad ih ugleda,Gladni Joe stane kao ukopan i izjuri iz sobe. Yossarian još brže skočis kreveta i dovikne Luciani neka se obuče. Djevojka je bilazanijemjela. On je grubo uhvati za ruku, izvuče iz kreveta i gurne donjene odjeće, a onda trkne do vrata i stigne baš na vrijeme da ihzalupi pred nosom Gladnom Joeu, koji je dotrčao natrag sfotoaparatom u ruci. Gladni Joe je ipak uspio gurnuti nogu izmeđuvrata i dovratka i nije ju htio izvući.- Pustite me unutra! - molio je usrdno, vrteći se i previjajući se kao

sumanut. Pustite me unutra! - Prestane načas navaljivati i zagledase kroz pukotinu, a na usnama mu zatitra nešto što je on zacijelosmatrao umiljatim osmijehom.- Ja ne Gladni Joe - razjasni ozbiljno. – Ja jako slavni fotograf iz

časopisa Life. Jako velika slika na jako velika naslovna strana. Janapraviti od tebe, Yossarian, velika hollywoodska zvijezda. Multidinero. Multi rastave. Multi fuki-fuk po cijeli dan. Si, si, si!Kad Gladni Joe malko uzmakne da fotografira Lucianu kako se

oblači, Yossarian zalupi vratima. Gladni Joe mahnito navali na čvrstudrvenu zapreku, odmakne se da prikupi snagu, pa se opet mahnitozaletje. Yossarian je između napada uskočio u svoje odijelo. Lucianaje obukla svoju zelenkastobijelu ljetnu haljinu i držala podsuknjuskupljenu u rukama iznad struka. Njega obuze jad kad vidje kako seona zauvijek gubi u gaćicama. Posegne za njom, uhvati je za listdignute noge i privuče sebi. Ona doskakuta do njega i privije se uzanj. Yossarian je romantično poljubi u uši i sklopljene oči i protrlja jojbedra. Ona poče požudno gukati trenutak prije nego što se GladniJoe zaletje svojim krhkim tijelom u vrata, u još jednom očajničkomnapadu, i malne ih obadvoje sruši. Yossarian je odgurne.- Vite! Vite! - grdio ju je. - Obuj se!- Koga to vraga govoriš? - priupita ga ona.- Brzo! Brzo! Zar ne razumiješ engleski? Brzo se obuj!- Stupido! - okosi se ona na njega. - Vite je francuski, a ne talijanski.

Subito, subito! To si htio reći. Subito!

- Si, si. To sam htio reći. Subito!- Si, si - odazva se ona spremno i potrča po cipele i naušnice.Gladni Joe je načas prekinuo napad da ih fotografira kroz zatvorena

vrata. Yossarian je čuo kad je aparat škljocnuo. Kad su i on i Lucianabili spremni, Yossarian pričeka iduću navalu Gladnoga Joea iiznenada mu otvori vrata. Gladni Joe tresne na pod kao raskrečenažaba. Yossarian ga hitro obiđe i povede Lucianu za sobom kroz stan,pa na stubište. Štrčaše niz stube topćući gromoglasno, smijući sebez daha i sudarajući se razdragano glavama kad god bi stali da seodmore. Gotovo na dnu stuba susretoše Natelyja koji se uspinjao, pase prestadoše smijati. Nately bijaše snužden, prljav i jadan. Kravatamu je bila usukana, košulja zgužvana, a ruke je držao u džepovima.Bio je pokunjen i očajan.- Što je, mali? - upita ga Yossarian sažalno.- Opet sam švorc - odgovori Nately smješkajući se jadno i

izbezumljeno. - Što ću sad?Yossarian nije znao. Nately je posljednja trideset i dva sata proveo

po cijeni od dvadeset dolara na sat s apatičnom kurvom koju jeobožavao, tako da mu nije ostalo ni prebijene pare od plaće ni odobilnog džeparca koji je svaki mjesec dobivao od svoga bogatog ipodašnog oca. To je značilo da više ne može biti s njom. Nije mu dopuštala čak ni da hoda uz nju dok se ona skita pločnikom nudeći sedrugim vojnicima, a raspomamila se kad ga je opazila kako jeizdaleka slijedi. Mogao se slobodno zadržavati u njenu stanu ako muje bilo stalo do toga, ali nije bilo pouzdano da će ona biti kod kuće. Ine bi mu ništa dala ako nema čime platiti. Nju seks nije zanimao.Nately je tražio jamstvo da ona ne spava ni s kakvim tipovima i ni skim koga on poznaje. Kapetan Black bije uvijek potražio kad bidošao u Rim, samo zato da može mučiti Natelyja viješću da mu jeopet pricvrljio draganu, pa da gleda kako se Nately grize dok mu onpriča na kakve ju je sve nedostojne grozote natjerao.Lucianu je dirnulo Natelyjevo zdvojno držanje, ali čim je izišla na

suncem obasjanu ulicu s Yossarianom i čula Gladnog Joea kako ih sprozora preklinje da se vrate i svuku, jer je on zaista fotograf izčasopisa Life, prasnula je opet u zdrav smijeh. Bježala je veselopločnikom u svojim visokim bijelim cipelama s raskoljenim petamavukući Yossariana za sobom isto onako požudno, prostodušno i

revno kao prethodne večeri na plesu, i kako je otada sve činila.Yossarian se poravnao s njom, uhvatio je jednom rukom oko struka itako su hodali dok nisu došli do ugla i ona se odmakla od njega.Zagladila je kosu i namazala crvenilom usne gledajući se u zrcalukoje je izvadila iz torbice.- Zašto me nisi zamolio za moju adresu, da je zapišeš na komadiću

papira kako bi me mogao naći kad opet dođeš u Rim? - napomeneona.- Pa zašto mi nisi kazala da zapišem tvoju adresu na komadiću

papira? - potvrdi on.- Zašto? - pripita ga ona ratoborno, pa najednom napući usne u

pomaman podsmijeh i sijevne očima od srdžbe. - Zato da jerazdereš na komadiće čim ja odem?- Tko će je razderati? - usprotivi se Yossarian zbunjeno. - O čemu ti

to, do vraga, govoriš?- Ti ćeš je razderati navaljivaše ona. - Razderat ćeš je na komadiće

čim ja odem, pa ćeš se osjećati kao kakav strašan dasa zato što sispavao s ovakvom visokom, mladom i lijepom djevojkom kao štosam ja, Luciana, a da nisam uopće tražila novaca od tebe.- A koliko novaca tražiš? zapita je on.- Stupido! - uzvikne ona uzrujano. Ja ne tražim od tebe novaca!Lupne nogom i digne ruku plahovitom kretnjom tako da se

Yossarian uplaši da će ga opet odalamiti po licu onom svojomvelikom torbicom. Međutim, ona mu načrčka svoje ime i prezime iadresu na komadić papira koji mu tutne u šaku. - Evo ti - bocne gazajedljivo grizući usnu ne bi li svladala lagano podrhtavanje - I nemojza boraviti! Nemoj zaboraviti da to razdereš na najsitnije komadićečim ja odem.Tada mu se vedro osmjehne, stisne mu ruku, prošapće sa

žaljenjem Addio, privije se načas uza nj pa se uspravi i odenesvjesno odajući dostojanstvo i ljupkost.Čim ona ode, Yossarian razdere onaj komadić papira i pođe na

drugu stranu osjećajući se uistinu baš kao kakav strašan dasa zatošto je spavao s takvom lijepom i mladom djevojkom kao što jeLuciana, a da ona nije od njega tražila novaca. Bio je priličnozadovoljan sam sobom dok nije zavirio u blagovaonicu u zgradiCrvenog križa i počeo doručkovati s desecima i desecima drugih

vojnika u svim vrstama fantastičnih uniformi, a onda su gaodjedanput opsjele slike kako se Luciana svlači i opet oblači, i kakoga miluje i burno napada u ružičastoj košulji od umjetne svile, koju jenosila i dok je bila u krevetu s njim i koju nije htjela svući. Jedućidvopek i jaja, Yossarian se za grcnuo kad je pomislio kakvu jestrahovitu grešku počinio što je bezočno derući papirić, razderao injene duge, gipke, gole, mlade ustreptale udove, te je jednostavnohitnuo s ruba pločnika u jarak. Već mu je sad strašno nedostajala. Ublagovaonici je s njim bilo mnogo kreštavih bezličnih ljudi uuniformama. Osjeti neodoljivu želju da se opet uskoro nađe nasamos njom, pa brže-bolje skoči od stola, istrča van i potrča opet niz ulicuprema stanu da potraži one sićušne komadiće papira u jarku, ali ih jeveć bila odnijela voda iz šmrka poljevača ulica.Te večeri nije ju više našao u baru savezničkih oficira ni u onoj

zagušljivoj, blistavoj, hedonističkoj ludoj kući od crnoburzijanskogrestorana s golemim uzbibanim drvenim pladnjevima punim biranihjela i cvrkutavim jatom sjajnih i ljupkih djevojaka. Nije našao čak nirestoran. Kad je legao sam u postelju, opet se u snu izmicao vatri izflakova nad Bolognom, a Aarfy mu je odvratno visio na ramenu uavionu i gledao ga oholo i pogano. Ujutro je pohitao da potražiLucianu u svim francuskim uredima koje je mogao naći, ali nitko nijeshvaćao što on govori, a onda ga je obuzela strava, takva nervoza,rastrojenost i zbrkanost da je naprosto morao i dalje nekamoprestravljen trčati, u stan vojnika i podoficira, do one zdepasteslužavke u gaćicama limunove boje, koju je našao kako brišeprašinu u Snowdenovoj sobi na četvrtom katu, u izblijedjelomsmeđem džemperu i debeloj tamnoj suknji. Snowden je tada još bioživ, a Yossarian je razabrao da je to Snowdenova soba po imenukoje je bilo ispisano štampanim slovima i bijelom bojom na plavojsuknenoj torbi, o koju se spotaknuo kad je jurnuo kroz vrata na nju,obuzet bjesomučnim stvaralačkim očajem. Žena ga je uhvatila zazapešća da ne padne kad joj je, tjeran nagonom, prišao posrćući, aonda ga je povukla na sebe svaljujući se na postelju, objeručke gaprimila u svoj mlitav i utješan zagrljaj, držeći krpu za prašinu u zrakukao zastavu i zureći nježno u njega, sa smiješkom koji odavašenajiskrenije prijateljstvo na onome svom širokom, blesavom i milom

licu. Dok je svlačila sa sebe, ne uznemirujući ga, gaćice limunoveboje, gumilastika je resko prasnula.Kad su svršili, tutnuo joj je novac u šaku. Zagrlila ga je od

zahvalnosti. I on je nju zagrlio. Tada je opet ona njega zagrlila ipovukla ga ponovo na sebe na krevet. Kad su po drugi put svršili,tutnuo joj je još novaca u šaku i istrčao iz sobe prije nego što gajedospjela opet zagrliti od zahvalnosti. Vrativši se u svoju sobu,pokupio je sve svoje stvari što je brže mogao, ostavio je Natelyju savpreostali novac i odjurio natrag na Pianosu intendantskim avionomda se ispriča Gladnom Joeu što ga nije pustio u svoju sobu. Isprikaje bila nepotrebna, jer je Gladni Joe bio izvrsno raspoložen kad ga jenašao. Gladni Joe se cerio od uha do uha, a Yossarianu se smučilokad ga je vidio, jer je odmah shvatio što znači njegovo izvrsnoraspoloženje.- Četrdeset borbenih zadataka - obznani mu smjesta Gladni Joe

glasom koji je lirski titrao od olakšanja i zanosa. - Pukovnik je opetpovisio normu.Yossariana kao da je grom ošinuo.- Ali ja ih imam trideset i dva, vrag ih odnio! Još svega tri pa bih bio

gotov.Gladni Joe ravnodušno slegne ramenima.- Pukovnik traži četrdeset borbenih zadataka - ponovi.Yossarian ga gurne u stranu i otrča ravno u bolnicu.

17. VOJNIK U BIJELOM

Yossarian je otrčao ravno u bolnicu jer je tvrdo naumio da radijezauvijek ostane u njoj nego da izvrši i jedan borbeni zadatak više odtrideset i dva koliko ih je već bio izvršio. Kad se nakon deset danapredomislio i izišao iz bolnice, pukovnik je povisio normu načetrdeset i pet letova, pa je Yossarian opet otišao ravno u bolnicu jerje tvrdo naumio da radije zauvijek ostane u njoj nego da izvrši i jedanborbeni zadatak više od onih šest daljnjih letova koje je upravo bioizvršio.Yossarian se mogao skloniti u bolnicu kad god je htio, zbog svoje

jetre i zbog očiju; liječnici nisu nikako mogli odrediti kakav procesima na jetri niti su mu ikad mogli pogledati u oči kad bi im rekao daima proces na jetri. Mogao je uživati u bolnici samo dok u sobi nijebilo uistinu teških bolesnika. Organizam mu je bio dovoljno otporanda gotovo bez ikakvih teškoća podnese tuđu malariju ili gripu. Mogaoje izdržati operaciju krajnika na drugim ljudima bez ikakvihpostoperativnih muka, pa čak i tuđe hernije i hemoroidi izazivali su unjemu samo laganu mučninu i gađenje. Ali to je bilo otprilike sve štoje mogao podnijeti a da se ne razboli. Sve drugo nagnalo bi ga daklisne. Mogao se odmarati u bolnici, jer nitko nije očekivao od njegada išta radi. Od njega se u bolnici samo očekivalo da umre ili daozdravi, a kako je od sama početka bio potpuno zdrav, nije mu biloteško ozdraviti.Bilo je svakako bolje ležati u bolnici nego letjeti nad Bolognom ili

nad Avignonom s Hupleom i Dobbsom za komandnom palicom i saSnowdenom na samrti u repu.U bolnici obično nije bilo ni približno onoliko bolesnih ljudi koliko ih

je Yossarian vidio izvan bolnice, i redovito je u bolnici bilo manje ljudikoji su bili ozbiljno bolesni. U bolnici je postotak smrtnosti bio mnogomanji nego izvan nje, i to je bio mnogo normalniji postotak smrtnosti.Malo je tko umirao bez potrebe. Ljudi su u bolnici znali mnogo više oumiranju, pa se umiralo mnogo čistije i mnogo urednije. Nisu mogliukrotiti Smrt, ali su je svakako natjerali da se pristojno ponaša.Naučili su je lijepim manirama. Nisu je mogli istje rati, ali dok je bila u

bolnici, morala se vladati kao dama. Ljudi su u bolnici ispuštali dušeobzirno i ukusno. Nije bilo ni traga onoj sirovoj, ružnoj napadnosti priumiranju koja je tako uobičajena izvan bolnice. Nisu se razlijetali uzraku kao Kraft ili kao mrtvac u Yossarianovu šatoru, niti su sesmrzavali usred ljeta kao što se Snowden smrzavao pošto jepriopćio Yossarianu svoju tajnu u repu aviona.- Hladno mi je - jadao se Snowden. - Hladno mi je.- No, no - umirivao ga je Yossarian. - No, no.U bolnici nisu onako čudnovato izdimljavali u oblaku kao Clevinger.

Nisu se raspadali na krv i gruševinu. Nisu se utapljali ni pogibali odgroma, nisu ih iskasapljivali strojevi ni zatrpavali odroni zemlje. Nisuih ubijali u razbojničkim prepadima, nisu ih gušili nakon silovanja,nisu ih probadali bodežima po krčmama, nisu ih roditelji ni djecaumlaćivali sjekirama niti su, ukratko, pogibali od nekog drugogbožjeg čina. Nitko se nije ugušio. Ljudi su iskrvavljivali kao pravagospoda u operacionoj dvorani ili su izdisali bez riječi u šatoru zakisik. Nije bilo ni traga onoj škakljivoj igri sad-me-vidiš-sad-me-ne-vidiš koja je bila toliko u modi izvan bolnice, ni onom sad-jesi-sad-nisi. Nije bilo gladi ni poplava. Djeca se nisu gušila u kolijevkama ni ufrižiderima, niti su padala pod teretnjake. Nikoga nisu namrtvoisprebijali. Ljudi nisu gurali glave u pećnice iz kojih navire plin, nisuskakali pod vlakove podzemne željeznice niti se stropoštavali š-š-š-š! kao mrtav teret s hotelskog prozora, s ubrzanjem od pet metarana sekundu, te padali na pločnik proizvodeći ružan pljas! i tuodvratno pred svijetom umirali, nalik na vreću od alpakine vune, punu dlakava sladoleda od jagoda, krvareći, s iskrenutim ružičastimprstima na nogama.Sve u svemu, Yossarian je ponekad više volio bolnicu, iako je i ona

imala svojih mana. Osoblje je često bilo odviše revno, pravila suuvelike ograničavala čovjeku slobodu ako ih se držao, a uprava se usvašta upletala. Kako se tu moralo naći i bolesnih ljudi, nije se uvijekmogao pouzdati da će oko njega u sobi biti sve sami živahni mladiljudi, pa se nije uvijek baš dobro zabavljao. Morao je priznati da ubolnicama biva sve gore i gore što rat dulje traje i što su bliže ratnompoprištu, a pad kvalitete pacijenata najviše se očitovao u samojborbenoj zoni, gdje su posljedice ratnih prilika koje su bile u procvatuodmah udarale u oči. Što su bili bliže fronti, ljudi su bivali sve

bolesniji, dok se napokon nije prošli put u bolnici pojavio onaj vojniku bijelom koji nije mogao biti teže bolestan a da ne umre, što seuskoro i dogodilo.Vojnik u bijelom sastojao se isključivo od gaze, gipsa i jednog

toplomjera, a taj je toplomjer bio tek puki ukras koji su ostavljale upraznoj crnoj rupi usred zavoja na ustima rano ujutro i kasno poslijepodne sestra Cramer i sestra Duckett, sve do onog poslijepodnevakad je sestra Cramer očitala temperaturu i ustanovila da je mrtav.Kad je Yossarian sad razmišljao o tome, činilo mu se da je prijesestra Cramer ubila vojnika u bijelom nego onaj brbljavi Teksašanin;da nije očitala temperaturu i javila što je ustanovila, vojnik u bijelombi možda još ležao isto onako živ kako je ležao sve do tada, obloženod glave do pete gipsom i gazom, s objema čudnim, ukočenimnogama dignutim iz kukova i s objema čudnim rukama obješenimokomito, sa sva četiri glomazna uda u gipsu, sa sva četiri čudna,nepokretna uda dignuta u zrak s pomoću napetih žica i fantastičnodugačkih olovnih utega što su zlokobno visili nad njim. Ležati takonije možda bio bogzna kakav život, ali je to njemu bio sav život kojimu je ostao, pa je Yossarian držao da nije bilo baš na sestri Cramerda odluči da se taj život dokrajči.Vojnik u bijelom bio je nalik na razmotan zavoj s rupom, ili na

odlomljenu kamenu gromadu u luci, iz koje viri kriva pocinčanacjevčica. Ostali pacijenti u sobi, svi osim Teksašanina, zazirali su odnjega, obuzeti milosrdnim zgražanjem, od časa kad su ga ugledalionog jutra poslije noći u kojoj su ga prokrijumčarili u sobu. Okuplja lisu se, držeći se ozbiljno, u najdaljem zakutku sobe i ogovarali ga sazlobnim, uvrijeđenim prizvukom u glasu, buneći se protiv njegovesablasne prisutnosti koja ih je opterećivala, i zamjerajući mu pakosno na mučnoj istini na koju ih živo podsjeća. Svi su strepjeli da nepočne jaukati.- Ja ne znam što ću ako zbilja počne jaukati - kukao je zdvojno

naočiti mladi pilot-lovac zlaćanih brkova. - To znači da će jaukati i ponoći, jer neće znati je li noć ili dan.Ali nikakva se glasa nije čulo od vojnika u bijelom dok je god ležao

s njima u sobi. Nazubljena okrugla rupa iznad njegovih usta bila jeduboka i crna kao ugljen, a nije bilo ni traga usnama, ni zubima, ninepcu, ni jeziku. Jedini koji mu se ikad toliko primaknuo da ga je

mogao dobro pogledati bio je prijazni Teksašanin, koji mu seprimicao nekoliko puta na dan da počavrlja s njim o tome kako bitrebalo dati više glasova pristojnom svijetu, i koji je svaki razgovorzapodijevao uvijek istim pozdravom: - Onda, šta veliš, kolega? Kakosi?Ostali su se, u propisanim kestenjastim kupaćim ogrtačima od

rebrasta baršuna i u raščinjenim flanclskim pidžamama, kloniliobadvojice i mrko se čudili tko li je taj vojnik u bijelom, zašto je tu ikakav je zapravo iznutra.- Dobar je on, kad vam kažem - izvještavao ih je Teksašanin

hrabreći ih nakon svakog svog prijateljskog posjeta. - To je u dušizbilja dobar momak. Samo je malo stidljiv i nesiguran zato što nikoga ovdje ne poznaje i što ne može govoriti. Zašto mu svi vi jednostavno ne pristupite i predstavite se? Neće vam on ništa, ne bojte se!- Šta to, do vraga, govoriš? - upita ga Dunbar. - Zna li on uopće šta

ti govoriš?- Jasno da zna što ja govorim. Nije on glup. S njim je sve u redu.- Čuje li te?- Pa, ovaj, ne znam čuje li me ili ne čuje, ali sam siguran da zna što

govorim.- Pomakne li se ikad ona rupa iznad njegovih usta?- Ama, kakvo je to sad šašavo pitanje? - pripita Teksašanin, obuzet

nelagodom.- Kako znaš da diše ako se ona rupa uopće ne miče?- Kako znaš da je muško?- Ima li jastučiće na očima ispod onog zavoja na licu?- Miče li ikad prstima na nogama ili rukama?Teksašanin je ustuknuo zbunjujući se sve više.- Ama, kakvo je sad to šašavo pitanje? Vi ste svi, momci, čini mi se,

šašavi ili tako nešto. Zašto mu jednostavno ne pristupite i neupoznate se s njim? On je uistinu zgodan momak, kad vam kažem.Vojnik u bijelom bio je više nalik na punjenu i steriliziranu mumiju

nego na uistinu zgodna momka. Sestra Duckett i sestra Cramerdržale su ga u uzornom redu. Često su mu četkale zavoje metlicom iribale sapunicom gips na rukama, nogama, ramenima, prsima izdjelici. S pomoću okrugle limenke laštila za kovine laštile su mumutnu pocinčanu cjevčicu, što se dizala iz betona na njegovim

slabinama, tako da se slabašno sjala. Vlažnim kuhinjskim krpamabrisale su mu po nekoliko puta na dan prašinu s tankih crnihgumenih cijevi koje su vodile u njega i iz njega do dvije velikezačepljene posude; iz jed ne koja je visila na stupu pokraj posteljekapala je neprekidno tekući na u njegovu ruku kroz prorez uzavojima, a u drugu na podu, koja se jedva vidjela, kapala jetekućina kroz pocinčanu cjevčicu što mu se dizala sa slabina. Objemlade bolničarke laštile su neprestano staklene posude. Bile suponosne na svoj kućanski posao. Od njih dvije sestra Cramer bila jebrižnija, dobro građena, ljepuškasta, hladna djevojka, zdrava,neprivlačna lica. Sestra Cramer imala je sladak nosić i sjajnu,procvalu put posutu bujnim i čarobnim pjegama koje Yossarian nijetrpio. Nju je vojnik u bijelom silno ganuo. Na njene kreposne,blijedoplave oči nalik na tanjuriće navrle bi u nenadanim prilikamagrdne suze koje su razbješnjavale Yossariana.- Kako, do vraga, uopće znate da je unutra? - upitao ju je.- Da se niste usudili tako razgovarati sa mnom! - odvrati ona

ogorčeno.- Pa, dobro, ali kako znate? Ne znate čak ni je li zbilja muško.- Tko?- Tko god bio u svim tim zavojima. Možda vi zapravo plačete za

nekim drugim. Kako uopće znate da je živ?- Kako možete reći tako nešto! - usklikne sestra Cramer. - Hajde

sad odmah ležite i prestanite zbijati šale na njegov račun!- Ja ne zbijam šale. Bilo tko može biti unutra. Koliko mi znamo,

mogao bi biti čak i Mudd.- Što to govorite? - preklinjaše ga sestra Cramer drhtavim gla som.- Možda je to onaj mrtvac.- Koji mrtvac?- Ja imam jednog mrtvaca u svom šatoru koga nitko ne može iz

baciti iz njega. Zove se Mudd.Sestra Cramer problijedje i obrati se očajnički Dunbaru za pomoć.- Dajte mu recite neka prestane s tim! - zamoli ga.- Pa možda i nema nikoga unutra - napomene Dunbar udvorno. -

Možda su samo poslali zavoje ovamo da se našale!Ona ustukne u strahu od Dunbara.- Vi ste ludi - uzvikne obazirući se umolno. - Vi ste obadvojica ludi.

Tada se pojavila sestra Duckett i potjerala ih sve u krevet, a sestraCramer je izmijenila vojniku u bijelom začepljene posude.Zamjenjivanje posuda vojniku u bijelom nije zadavalo nikakveteškoće, jer je ista bistra tekućina kapala u njega bezbroj puta a daje uopće nije bivalo ništa manje. Kad bi se posuda iz koje je tekućinacurila u njegov lakat gotovo ispraznila, posuda bi se na podu gotovonapunila, pa bi iz njih naprosto izvadili gumene cijevi i brže-bolje izzamijenili tako da je tekućina iznova mogla kapati u njega.Zamjenjivanje posuda nije nikome zadavalo nikakvih teškoća osimljudima koji su gledali kako se one zamjenjuju otprilike svaki sat, ikoje je ta procedura dovodila u nedoumicu.- Zašto ne spoje obadvije posude i uklone posrednika? - upitao je

artiljerijski kapetan s kojim je Yossarian prestao igrati šah. - Što ćeim on, do vraga?- Da mi je znati što je on skrivio da mu se to dogodilo - jadikovao je

zastavnik koga je ugrizao komarac u stražnjicu, pa je obolio odmalarije, nakon što je sestra Cramer očitala toplomjer i ustanovila daje vojnik u bijelom umro.- Otišao je u rat - nagađao je pilot-lovac zlaćanih brkova.- Svi smo mi otišli u rat - odvrati Dunbar.- To baš i mislim - nastavi zastavnik koji je obolio od malarije. -

Zašto baš on? Naprosto se čini da nema nikakve logike u tomsistemu nagrađivanja i kažnjavanja. Evo što se meni dogodilo. Dasam dobio sifilis ili triper zbog onih pet minuta strasti na plažiumjesto ovog prokletog komarčeva ugriza, mogao bih u tome jošvidjeti neku pravdu. Ali malariju? Malariju? Tko može protumačitimalariju kao posljedicu bluda?Zastavnik zavrtje glavom u nijemu čudu.- A ja? - reče Yossarian. - Ja sam jedne večeri izišao iz svog šatora

u Marrakechu da kupim čokoladu, pa sam dobio tvoj triper kad mi jejedna cura iz ženskog korpusa, koju nisam nikad prije vidio, fućnulaiz grmlja. Ja sam zbilja želio samo čokoladu, ali tko bi mogao takonešto odbiti?- To bi zaista mogao biti moj triper - potvrdi zastavnik. - Ali ja

svejedno imam tuđu malariju. Jedanput bih bar htio vidjeti da se sveto nekako sredi, da svatko dobije upravo ono što je zaslužio. Ondabih možda stekao nekakvo povjerenje u ovaj svijet.

- Ja opet imam tuđih tristo tisuća dolara - prizna naočiti mladi pilot-lovac zlaćanih brkova. - Krao sam bogu dane otkako sam se rodio.Jedva sam se provukao kroz srednju školu i koledž, a od tadagotovo da nisam ništa drugo radio nego se zezao sa zgodnimdjevojkama koje su mislile da bih mogao biti dobar muž. Jedino štoželim raditi poslije rata jest da se oženim nekom djevojkom koja imaviše love od mene, pa da se i dalje zezam s masom drugih zgodnihdjevojaka. Naslijedio sam tristo tisuća dolara prije nego što sam serodio, od djeda koji se obogatio prodavanjem napoja uinternacionalnim razmjerima. Znam da ih nisam zaslužio, ali vrag meodnio ako ih vratim. A htio bih znati čiji su zapravo.- Možda su od mog oca? - nagađao je Dunbar. - On je svega svog

života radio kao konj, a nikako nije mogao steći ni toliko novca dapošalje moju sestru i mene na koledž. Ali on je već umro pa možešslobodno zadržati taj novac.- E, sad, kad bismo još samo mogli ustanoviti čija je moja malarija,

onda bismo sve izveli načistac. Nije da ja imam šta protiv malarije.Isto se tako rado izvlačim na račun malarije kao i na račun bilo čegadrugog. Samo osjećam da je počinjena nepravda. Zašto da ja imamtuđu malariju, a ti moj triper?- Ne samo da ja imam tvoj triper - reče mu Yossarian - nego ću

zbog tog tvog tripera morati letjeti dok god ne poginem.- To je onda još gore. Gdje je tu pravda?- Ja sam do prije dva i pol tjedna imao prijatelja koji se zvao

Clevinger i koji je smatrao da je sve to sasvim u redu.- To je najveća pravda što može biti - govorio je Clevinger zlurado,

plješćući rukama i smijući se veselo. - Ne mogu a da se ne sjetimEuripidova Hipolita, u kojem je Tezejeva mladenačka razuzdanostvjerojatno razlog sinovu asketizmu, zbog kojeg dolazi do tragedijekoja ih sve upropaštava. Ako ništa drugo, ta će te epizoda spripadnicom ženskog korpusa poučiti kakvo zlo prijeti od seksualnognemorala.- To me je samo poučilo kakvo zlo prijeti od slatkiša.- Zar ne uviđaš da si i ti donekle kriv za škripac u koji si zapao? -

nastavio je Clevinger ne prikrivajući užitka. - Da nisi odležao desetdana u bolnici ondje u Africi zbog te spolne bolesti, mogao si izvršitidvadeset i pet borbenih zadataka na vrijeme da te puste kući, prije

nego što je pukovnik Nevers poginuo, a pukovnik Cathcart došao nanjegovo mjesto.- A što je s tobom? - odgovorio mu je Yossarian. - Ti nisi uopće

dobio triper u Marrakechu, a u istom si sosu.- Ne znam - prizna Clevinger s trunkom tobožnje zabrinutosti u

glasu. - Valjda sam nekad počinio neveliko zlo?- Vjeruješ li ti zbilja u to?Clevinger se nasmije.-Ne vjerujem, dakako da ne vjerujem. Samo te volim malo

zafrkavati.Bilo je odviše opasnosti oko Yossariana da bi se mogao čuvati od

svih njih. Tu su, na primjer, bili Hitler, Mussolini i Tojo koji su mu sviradili o glavi. Tu je bio poručnik Scheisskopf sa svojom manijom zaparade, i tu je bio naduti pukovnik s debelim brkovima i manijom zaodmazdom, i svi su ga oni htjeli satrti. Tu su bili Apple by, Ilavermeyer, Black i Korn. Tu su bile sestra Cramer i sestra Duckettza koje je bio gotovo uvjeren da mu žele smrt, i tu su bili Teksašanini vojni istražitelj za koje uopće nije sumnjao. Tu su bili konobari,zidari i autobusni kondukteri po cijelom svijetu koji su mu željeli smrt,stanodavci i stanari, izdajice i rodoljubi, linčovatelji, krvopije i sluganikoji su gledali kako da mu zavrnu vratom. To je bila ona tajna koju jeSnowden istresao pred njim kad su letjeli na Avignon, da mu rade oglavi; a Snowden ju je istresao po cijelom repu aviona.Tu su bile limfne žlijezde koje su mu mogle doći glave. Tu su bili

bubrezi, živčani ovojnici i krvna tjelešca. Tu su bili tumori na mozgu.Tu su bile Hodgkinova bolest, leukemija i amiotrofična lateralnaskleroza. Tu su bili plodonosni crveni tereni epitelnog tkiva koji sumogli primamiti i uzgojiti rakovu ćeliju. Tu su bile bolesti kože, bolesti kostiju, bolesti pluća, bolesti želuca, bolesti srca, krvi i arterija.Tu su bile bolesti glave, bolesti vrata, bolesti prsa, bolesti crijeva ibolesti spolnih organa. Tu su bile čak i bolesti nogu. Bilo je na milijarde i milijarde savjesnih tjelesnih stanica koje su dan i noćoksidirale kao mutave životinje na svom složenom poslu da ga održena ži votu i u dobru zdravlju, a svaka je od njih bila moguća izdajica ine prijatelj. Bilo je toliko bolesti da je trebalo imati uistinu bolestanmozak da se uopće misli na njih onoliko koliko su mislili on i GladniJoe.

Gladni Joe je skupljao popise smrtonosnih bolesti i svrstavao ih poabecednom redu da bi mogao bez odlaganja uprijeti prstom u svakubolest kojom je htio mučiti sama sebe. Veoma se uzrujavao kad godbi zametnuo koji popis ili kad mu nije imao što dodati, pa bi, oblivenhladnim znojem, odjurio do doktora Daneeke zatražiti pomoć.- Daj mu Ewingov tumor - posavjetovao bi Yossarian doktoru

Daneeki, koji bi došao k Yossarianu da zatraži od njega pomoć zaGladnoga Joea - i dodajte mu još melanom. Gladni Joe voli, doduše,duge bolesti, ali još više voli kratke i teške.Doktor Daneeka nije nikad čuo ni za jednu od njih.- Kako uspijevaš pratiti tolike bolesti? - upitao ga je odajući mu

visoko stručno priznanje.- Čitam o njima u bolnici, u Reader 's Digestu.Yossarianje imao toliko bolesti kojih se morao bojati da je katkad

bio u iskušenju da ode zauvijek u bolnicu i provede ostatak životaispružen u šatoru za kisik, da mu baterija specijalista i bolničarki dani noć sjedi sjedne strane kreveta da ne bi pošlo što po zlu, a da barjedan kirurg s nožem u ruci sjedi s druge strane, spreman da skoči ipočne rezali čim bude potrebno. Aneurizme, na primjer; kako će gainače na vrijeme zaštitili od aneurizme aorte? Yossarian se osjećaomnogo sigurniji u bolnici nego izvan nje, iako su mu kirurg i njegovnož bili mrskiji od svega na svijetu. U bolnici se mogao početi derati,pa bi bar ljudi dotrčali da mu pomognu; izvan bolnice bi ga strpali uzatvor čim bi se počeo derati zbog svega onoga zbog čega je mislioda bi se svi morali derati, ili bi ga pak strpali u bolnicu. Nešto zbogčega se htio početi derati bio je kirurški nož, za koji je bio gotovo siguran da čeka njega i svakoga drugog tko poživi toliko da umre.Često se pitao kako će uopće prepoznati prvu prehladu, rumenilo,žiganje, bol, podrigivanje, hunjavicu, pjegu, obamrlost, izdaju glasa,gubljenje ravnoteže ili pamćenja, koji će nagovijestiti neminovanpočetak neminovna kraja.Pošto je iskočio kroz prozor pisarnice majora Majora i pošao k

doktoru Daneeki, bojao se da će ovaj opet odbiti da mu pomogne, inije se prevario.- Ti misliš da se imaš čega bojati? - pripita ga doktor Daneeka

dižući svoju nježnu, besprijekorno čistu tamnoputu glavu s prsa dasrdito načas pogleda Yossariana plačnim očima. - A što da ja

kažem? Moje dragocjene liječničke sposobnosti propadaju ovdje, naovom šugavom otoku, dok drugi liječnici mlate lovu. Misliš li da jauživam što sjedim ovdje dan na dan i odbijam da ti pomognem? Nebi mi bilo toliko krivo kad bih odbijao da ti pomognem u Americi ili umjestu kao što je Rim. Ali nije ni meni lako da ti ovdje kažem »ne«.- Onda mi prestani govoriti »ne«. Oslobodi me letenja.- Ne mogu te osloboditi letenja - progunđa doktor Daneeka. - Koliko

ti to puta moram reći?- Ama, možeš. Major Major mi je rekao da si ti jedini čovjek u

eskadrili koji me može osloboditi letenja.Doktor Daneeka se zgrane.- Major Major ti je to rekao? Kada?- Kad sam ga iz zaleta srušio u usjeku.- Major Major ti je to rekao? U usjeku?- Rekao mi je u svojoj kancelariji kad smo izišli iz usjeka i uskočili u

kancelariju. Rekao mi je da nikome ne kažem da mi je to rekao, panemoj sad o tome pričati svima i svakome.- Pazi ti onog šugavog, lažljivog spletkara! - uzvikne doktor

Daneeka. - On nije to smio nikome reći. A je li ti rekao kako te moguosloboditi letenja?- Jednostavno tako da ispuniš jedan mali formular i napišeš da sam

na rubu živčanog sloma, pa da to pošalješ u aviopuk. Doktor Stubbsoslobađa letenja sve ljude u svojoj eskadrili, pa zašto ne bi mogao iti?- A što biva s ljudima koje Stubbs oslobodi letenja? - odsiječe

doktor Daneeka podsmjehujući mu se. - Odmah ih vrate na dužnost,nije li tako? A on je onda u lijepom sosu. Jasno da te ja mogu osloboditi letenja tako da ispunim formular i napišem da si nesposoban zaletenje. Ali ima tu jedna kvaka.- Kvaka 22?- Jasno. Ako te oslobodim letenja, aviopuk mora odobriti moju

odluku, a aviopuk to neće učiniti. Odmah će te vratiti na dužnost, ašto će onda biti sa mnom? Vjerojatno ću već biti na putu za Pacifik.Ne, hvala lijepa! Neću ja ništa riskirati radi tebe.- Pa zar ne bi ipak vrijedilo pokušati? - navaljivaše Yossarian. - Što

je tu tako gala na Pianosi?

- Pianosa je jeziva. Pa ipak je bolje tu nego na Pacifiku. Ja se nebih bunio da me otpreme u neku civiliziranu zemlju, gdje bih mogao iod vremena do vremena zaraditi koji dolar abortusima. Ali naPacifiku su same džungle i monsuni. Istrunuo bih ondje.- Pa i ovdje truneš.Doktor Daneeka plane.- Ma nemoj? E pa, bar ću iznijeti živu glavu iz ovog rata, a to je

mnogo više nego što ćeš ti iznijeti.- Pa to je baš ono što ja tebi govorim, majku mu Božju! Ja te molim

da mi spasiš život.- Nije moj posao da spašavam živote - odbrusi mu doktor Daneeka

mrzovoljno.- A što je onda tvoj posao?- Ja ne znam što je moj posao. Meni su samo rekli da pazim na

etiku svoje struke i da nikad ne svjedočim ni protiv kojeg liječnika.Slušaj, ti misliš da si ti jedini čovjek čiji je život u opasnosti? A što daja kažem? Ona dva nadriliječnika koji rade umjesto mene usanitetskom šatoru još ne mogu ustanoviti što mi je.- Možda imaš Ewingov tumor? - promrmlja Yossarian sarkastično.- Misliš li zbilja da ga imam? - uzvikne doktor Daneeka uplašeno.- Ama, što ja znam - odvrati Yossarian nestrpljivo. - Ja samo znam

da neću više letjeti. Neće me valjda zbilja streljati? Imam većpedeset i jedan let.- A zašto bar ne navršiš pedeset i pet letova prije nego što se

odupreš? - posavjetova ga doktor Daneeka. - Toliko se buniš, a jošni jedan jedini put nisi izvršio normu.- Ama, do vraga, kako da je izvršim? Pukovnik je uvijek povisi čim

joj se približim.- Ti nikad ne navršiš potreban broj letova zato što neprestano bježiš

u bolnicu ili kidaš u Rim. Bio bi u mnogo boljem položaju kad bi imaopedeset i pet letova, pa kad bi onda odbio dalje letjeti. Onda bih jamožda vidio što bih mogao učiniti.- Obećavaš li?- Obećavam.- Što obećavaš?- Obećavam da ću možda porazmisliti što bih mogao učiniti da ti

pomognem, ako izvršiš pedeset i pet letova, i ako nagovoriš

McWatta da me opet upiše u knjigu leta kako bih mogao podićiletački dodatak a da se ne moram pentrati u avion. Ja se bojimaviona. Jesi li čitao o onoj avionskoj nesreći u Idahu prije tri tjedna?Šest je osoba poginulo. Bilo je strašno. Ja ne znam zašto oni hoćeda ja letim četiri sata svaki mjesec da bih dobio letački dodatak. Kaoda nemam dosta briga nego da se još brinem da ne poginem usudaru aviona.- I ja se bojim sudara aviona - reče mu Yossarian. -Nisi ti jedini koji

se bojiš.- Da, ali mene prilično brine i taj Ewingov tumor - razmetao se

doktor Daneeka. - Ne misliš li ti da mi je zato nos neprestanozačepljen i da mi je zato uvijek tako hladno? Daj mi izmjeri puls!I Yossariana su brinuli Ewingov tumor i melanom. Nesreće su

vrebale na svakom koraku, ni nabrojiti ih čovjek nije mogao. Kad jerazmišljao o tolikim bolestima i svim mogućim nedaćama koje muprijete, Yossarian se čudom čudio kako je uspio toliko vremena ostatiživ i zdrav. To je bilo pravo čudo. Svaki je dan bio pogibeljan borbenizadatak protiv smrti. A on ih je, preživljavao već dvadeset i osmugodinu.

18. VOJNIK KOJI JE SVE VIDIO DVAPUT

Yossarian je svoje dobro zdravlje imao zahvaliti kretanju, svježemzraku, skupnom radu i sportskoj djelatnosti, a bježeći od svega toga,otkrio je bolnicu. Kad je oficir zadužen za tjelovježbu u Lowery Fieldujednog poslijepodneva zapovjedio svima da pođu na gimnastiku,Yossarian, obični vojnik, prijavio se u ambulantu žaleći se na bolovena desnoj strani.- Čisti se! - reče mu dežurni liječnik koji je upravo rješavao križaljku.- Ne možemo mu reći neka se čisti - reče kaplar. - Stigla je nova

direktiva za one koji se tuže na bolove u trbuhu. Moramo ih pet danadržati pod nadzorom, jer su mnogi kojima smo rekli neka se čisteumrli.- Pa, dobro, onda - promrndža liječnik. - Držite ga pet dana pod

nadzorom, pa mu onda recite neka se čisti.Yossarianu su uzeli odjeću i smjestili ga u bolnicu, gdje je bio

veoma zadovoljan dok nitko u blizini nije hrkao. Ujutro je navrationeki ljubazni mladi engleski internist da ga pita za jetru.- Ja mislim da me boli slijepo crijevo - reče mu Yossarian.- Neće vam valjati slijepo crijevo - kaza Englez odajući dobroćudan

autoritet. - Ako obolite na slijepo crijevo, možemo vam ga izvaditi ivratiti vas na dužnost dok bi dlanom o dlan. Nego, kad nam đodete,tužite se na jetru pa nas možete tjedne i tjedne vući za nos. Jetranam je, znate, velika, grdna misterija. Ako vam je ikad itko išao najetru, onda znate što hoću da kažem. Mi smo danas prilično sigurnida jetra postoji, i imamo prilično jasnu predodžbu o tome što ona radikad radi ono što bi trebalo da radi. Ali više od toga zbilja ne znamo.Uostalom, što je jetra? Meni je otac, na primjer, umro od raka na jetria da nije bio nikad u životu bolestan, sve do časa kad je umro. Nikadnije osjetio ni najmanje boli. U neku ruku je šteta što je bilo tako, jersam ja mrzio oca. Požuda za majkom, znate.- A što radi ovdje jedan engleski vojni liječnik? - zanimalo je

Yossariana.Liječnik se nasmije.

- Pričat ću vam o svemu tome sutra ujutro, kad opet dođem. I bacitek vragu tu blesavu vrećicu s ledom pri je nego što umrete od upalepluća.Yossarian ga nikad više nije vidio. To je bila jedna od zgodnih

osobina liječnika u bolnici; ni jednog nije vidio više od jedanput.Dolazili su, odlazili i naprosto nestajali. Umjesto engleskog internista,došla je sutradan skupina liječnika, koje nije nikad prije vidio, da gapitaju za slijepo crijevo.- Sve je u redu s mojim slijepim crijevom - izvijesti ih Yossarian. -

Doktor mi je jučer rekao da sam bolestan na jetru.- Možda je bolestan na jetru? - napomene sijedi glavni liječnik. -

Kakva mu je krvna slika?- Nisu mu je napravili.- Neka mu je odmah naprave! Ne smijemo ništa riskirati kod

pacijenta u ovakvu stanju. Moramo se osigurati za slučaj da umre. -Zapiše nešto u svoj blok i obrati se Yossarianu: - A dotle i dalje držitetu vrećicu s ledom na trbuhu. To je vrlo važno.- Ali ja nemam nikakve vrećice s ledom na trbuhu.- E pa, tražite onda da vam je dadnu! Tu negdje mora biti neka

vrećica s ledom. I javite ako bol postane nesnosna!Nakon deset dana došla je k Yossarianu nova skupina liječnika i

donijela mu zlu vijest: potpuno je zdrav i mora napustiti bolnicu. Uposljednji gaje čas spasio pacijent preko puta koji je najednom svevidio dvaput. Iznenada se pacijent uspravio u krevetu i viknuo: - Javidim sve dvaput.Jedna je bolničarka vrisnula, a jedan je bolničar pao u nesvijest. Sa

svih su se strana sjatili liječnici s iglama, svjetiljkama, gumenimcijevima i batićima i oscilometrima. Dovezli su složene instrumentena kotačićima. Jedan pacijent nije bio dovoljan za sve, pa su sespecijalisti gurali u redu, zle volje, i vikali na kolege ispred sebe dapožure i puste druge da vide. Uskoro je jedan pukovnik visoka čela,s naočalama u rožnom okviru, postavio dijagnozu.- To je meningitis - uzviknuo je značajno, mašući rukama drugima

neka se uklone. - Iako sam Bog zna da nemam ni najmanjeg razlogaza to mišljenje.- Pa zašto bi onda bio meningitis? - pripita ga neki major

smijuckajući se udvorno. - Zašto ne bi, recimo, bio akutni nefritis?

- Zato što je meningitis moja specijalnost, eto zašto, a akutni nefritisnije - odbrusi mu pukovnik. - I nemojte misliti da ću ga ja vama,bubrežnjacima, tako lako dati u ruke. Ja sam bio prvi.Naposljetku su se liječnici složili. Složili su se da nemaju pojma što

je vojniku koji vidi sve dvaput, pa su ga odvezli u sobu preko puta iproglasili za sve druge na odjelu karantenu od četrnaest dana.Dan zahvalnosti je došao i prošao bez mnogo vike dok je Yossarian

još ležao u bolnici. Jedino što nije valjalo toga dana bio je puran zaručak, a čak je i on bio prilično dobar. Taj je Dan zahvalnosti proveonajrazboritije od svih dotadašnjih, pa se zarekao da će ubuduće Danzahvalnosti uvijek provoditi u skrovitu utočištu neke bolnice. Izrekršioje riječ već iduće godine, kad je proveo taj blagdan u hotelskoj sobi udubokoumnu razgovoru sa ženom poručnika Scheisskopla, koja jeza tu priliku nosila značku za raspoznavanje od Dori Duz i koja jeočitala Yossarianu bukvicu što je govorio cinično i bešćutno o Danuzahvalnosti, iako nije vjerovala u Boga kao ni on.- Ja sam vjerojatno isto tako dobar ateist kao i ti - hvalila se ona. Ali

čak i ja osjećam da svi mi imamo mnogo toga na čemu moramo bitizahvalni, i ne moramo se sramiti da to pokažemo.- Reci mi bar nešto na čemu bih ja morao biti zahvalan - izaziva še

je Yossarian ravnodušno.- Pa, ovaj... - Žena poručnika Scheisskopfa se zamisli i pošutje na

trenutak važući nešto sumnjičavo u sebi. - Imaš mene.- Ma, hajde bježi! - naruga joj se on.Ona iznenađeno uzvi obrvama.- Zar nisi zahvalan što imaš mene? - upita ga i mrzovoljno se

namršti, povrijeđena ponosa. - Ja ne moram spavati s tobom, znaš -reče mu hladno i dostojanstveno. - Moj muž ima cijelu eskadriluavijatičkih pitomaca koji bi bili presretni da mogu spavati sa ženomsvoga komandira, baš zato što bi im to povećalo užitak.Yossarian odluči skrenuti razgovor na drugu temu.- Sad si ti skrenula razgovor na drugu temu - istakne diplomatski. -

Kladio bih se da ću za svaku stvar koju navedeš i na kojoj bih moraobiti zahvalan, navesti druge dvije zbog kojih sam nesretan.- Budi zahvalan što imaš mene - navaljivaše ona.- Zahvalan sam, dušo. Ali sam isto tako vraški nesretan što ne

mogu više imati ni Dori Duz. Ni stotine drugih djevojaka i žena koje

ću vidjeti i poželjeti u svom kratkom vijeku, a s kojima neću nijedanjedini put leći u krevet.- Budi zahvalan što si zdrav.- Budi ogorčen što nećeš ostati zdrav.- Budi sretan što si uopće živ.- Budi bijesan što ćeš umrijeti.- Moglo bi biti i mnogo gore - uzvikne ona.- Moglo bi, bogami, biti i kudikamo bolje - odvrati on plahovito.- Ti navodiš samo po jednu stvar - prigovori mu ona. - A rekao si da

možeš navesti po dvije.- I nemoj mi govoriti da su putovi Božji nedokučivi - nastavi

Yossarian prelazeći preko njena prigovora. - Nema tu ničeganedokučivog. Bog ništa ne radi. On se igra. Ili je posve zaboravio nanas. Takav je Bog o kojem vi, ljudi, govorite... seljačina, šeprtlja,nespretan, glupav, umišljen, neotesan grmalj. Bože sveti, koliko semože poštovati Svevišnje Biće koje smatra potrebnim da u Svojbožanski sistem stvaranja uvrsti i takve pojave kao što su sluz ipokvareni zubi? Ama, što se, do vraga, zbivalo u onoj Njegovojizopačenoj, opakoj, skatološkoj glavurdi kad je starim ljudima oduzeosposobnost da gospodare svojom stolicom? Zašto je, do vraga,uopće izmislio bol?- Bol? - uhvati se žena poručnika Scheisskopfa slavodobitno za tu

riječ. - Bol je koristan simptom. Bol nas upozorava na opasnosti kojeprijete našem organizmu.- A tko je stvorio te opasnosti? - priupita je Yossarian i osmjehne se

zajedljivo. - Ah, zbilja nam je iskazao veliku milost kad nam jepodario bol! Zar se nije mogao umjesto toga poslužiti zvoncem ilijednim od svojih nebeskih zborova? Ili sistemom plavih i crvenihneonskih cijevi koje je mogao montirati svakome nasred čela? Svakiiole vještiji proizvođač glazbenih automata mogao bi to napraviti. Pazašto nije mogao On?- Ljudi bi, bome, šašavo izgledali kad bi nasred čela nosili crvene

neonske cijevi.- A sad, bome, lijepo izgledaju kad se previjaju u mukama ili kad su

omamljeni od morfija, je li? Kakav kolosalan, besmrtan petljanac!Kad čovjek samo pomisli kakvu je imao divnu priliku i moć da stvorizbilja nešto dobro, pa kad onda pogleda ovo blesavo, jezivo sranje

koje je napravio, sama njegova nesposobnost vapi takoreći do neba.Očito je da nije nikad zaradio svoju plaću. Ta, nijedan poslovančovjek koji imalo drži do sebe, ne bi primio šeprtlju kakav je On ni damu robu pakira!Žena poručnika Scheisskopfa problijedje kao krpa ne vjerujući

svojim ušima i zureći prestrašeno u njega.- Nemoj radije, srce, tako govoriti o Njemu - opomene ga prijekorno

tihim i odbojnim glasom. - Mogao bi te kazniti.- Pa zar me ne kažnjava dovoljno? - zavrča Yossarian ozlojeđeno.

Mi Ga, znaš, ne smijemo pustiti da se samo tako izvuče. A jok, miGa nikako ne smijemo pustili tla se tako jedino izvuče, nakon svegzla koje nam je nanio. Platit će On to meni jednoga dana. I znamkad. Na sudnji dan.Jest, toga ću dana biti dovoljno blizu da zgrabimtog malog grmalja za šiju i...- Prestani! Prestani! - iznenada vrisne žena poručnika Scheisskopfa

i uze ga nespretno tući objema rukama po glavi. - Prestani!Yossarian se zakloni rukom dok gaje ona, obuzeta ženskim

bijesom, nekoliko trenutaka mlatila, a onda je odlučno uhvati zazapešća i nježno polegne na postelju.- Kog se vraga toliko uzrujavaš? - upita je u nedoumici i skrušeno,

ali i razveseljeno. - Ja sam mislio da ti ne vjeruješ u Boga.- Pa i ne vjerujem - zajeca ona i brizne u gorak plač. - Ali je Bog u

kojeg ja ne vjerujem dobar Bog, pravedan Bog, milostiv Bog. On nijezao i glup kako ga ti prikazuješ.Yossarian se nasmije i pusti joj ruke.- Pokažimo malo više vjerske snošljivosti jedno prema drugome -

predloži joj ljubazno. - Ti ne vjeruješ u Boga u kojeg ti nećešvjerovati, a ja neću vjerovati u Boga u kojeg ja neću vjerovati.Vrijedi?Taj je Dan zahvalnosti proveo najnerazumnije od svih kojih se

mogao sjetiti, pa se u mislima čeznutljivo vratio u onu lanjsku vedručetrnaestodnevnu karantenu u bolnici; ali čak je i ta idila završilatragičnom notom: još je bio potpuno zdrav kad je karanteni došaokraj i kad su mu rekli da mora napustiti bolnicu i poći u rat. Kad ječuo tu zlu vijest, Yossarian se uspravio u postelji i uzviknuo: - Ja svevidim dvaput!

U sobi je opet nastao pravi pakao. Sa svih su se strana sjatilispecijalisti i natiskali se oko njega, tako da je osjećao neugodanvlažan dah iz kojekakvih noseva na različitim dijelovima svoga tijela.Njuškali su mu po očima i ušima tankim snopovima svjetla, navaliligumenim batićima i zvučnim viljuškama na njegove noge i stopala,vadili mu krv iz žila, držali sve što bi im došlo pod ruku na periferijinjegova vidokruga.Na čelu ove skupine liječnika bio je neki dostojanstveni, brižni

gospodin koji je digao prst pod nos Yossarianu i upitao ga: - Kolikoprstiju vidite?- Dva - odgovori Yossarian.- A koliko ih sad vidite? - upita ga liječnik i digne uvis dva prsta.- Dva - odgovori Yossarian.- A koliko sada? - upita ga liječnik a da ne digne nijednog prsta.- Dva - odgovori Yossarian.Liječniku se lice ozari od osmijeha.- Bogami, ima pravo - likovaše on. Zaista vidi sve dvaput.Yossariana odvezoše na kolicima u sobu u kojoj je ležao onaj drugi

vojnik koji je sve vidio dvaput, a za sve ostale u njihovoj bivšoj sobiproglasiše još jednu karantenu od četrnaest dana.- Ja sve vidim dvaput! - vikne vojnik koji je sve vidio dvaput kad

dovezoše Yossariana.- Ja sve vidim dvaput! - vikne Yossarian njemu isto tako glasno i

kradom mu namigne.- Zidovi! Zidovi! - vikne onaj drugi vojnik. - Odmaknite te zidove!- Zidovi! Zidovi! - vikne Yossarian. - Odmaknite te zidove!Jedan liječnik tobože odgura malo zidove.- Je li ovako bolje?Vojnik koji je sve vidio dvaput ovlaš klimne glavom i svali se iz nova

na postelju. I Yossarian ovlaš klimne glavom motreći svog darovitogsobnog druga pogledom koji je odavao poniznost i divljenje. Znao jeda ima posla s majstorom svoga posla. Njegov daroviti sobni drugbio je, očito, čovjek kojeg valja proučavati i s kojim se valjanadmetati. Te je noći njegov daroviti sobni drug umro, a Yossarian jezaključio da ga je dovoljno oponašao.- Ja sve vidim jedanput! - uzviknuo je brže-bolje.

Došla je nova skupina specijalista do njegova uzglavlja, zvekećućiinstrumentima, da ustanove govori li istinu.- Koliko prstiju vidite? - upita ga voda skupine i podigne jedan prst

uvis.- Jedan.Liječnik digne dva prsta uvis.- A koliko ih sada vidite?- Jedan.Liječnik digne deset prstiju uvis.- A koliko sada?- Jedan.Liječnik se u čudu obrati ostalim liječnicima.- On zaista vidi sve jedanput! - usklikne. - Potpuno smo ga izliječili.- Baš na vrijeme - objavi liječnik s kojim se Yossarian zatim našao

nasamo, visok, simpatičan čovjek, po gradi nalik na torpedo,neobrijane smeđe brade, s paketićem cigareta u džepu na košulji,koje je nehajno palio jednu na drugu, naslonjen na zid.- Došli su vam rođaci u posjelo. Ama, ne bojte se - doda smijući se

- nisu to vaši rođaci, nego majka, otac i brat onoga dečka koji jeumro. Doputovali su čak iz New Yorka da vide vojnika na samrti, a viste najprikladniji od svih koje imamo.- Što to govorite? - upita ga Yossarian sumnjičavo. - Ja nisam na

samrti.- Dakako da ste na samrti. Svi smo mi na samrti. Što mislite, do

vraga, kamo inače idete?- Oni nisu došli meni u posjet - prigovori Yossarian. - Oni su došli u

posjet svom sinu.- Morat će se zadovoljiti onim što im damo. Što se nas tiče, jedan je

momak na samrti isto tako dobar kao i svaki drugi, ili isto tako loš.Jednom učenjaku svi su momci na samrti jednaki. Predložit ću vamnešto. Dopustite da oni dođu i da vas gledaju nekoliko minuta, a janeću nikome reći da ste lagali da vas boli jetra.Yossarian se odmakne od njega.- Vi znate za to?- Dakako da znam. Nismo ni mi baš tako glupi. - Liječnik se

ljubazno zasmijulji i pripali još jednu cigaretu. - Kako ste se moglinadati da će vam tko povjerovati da imate proces na jetri kad u

svakoj zgodnoj prilici hvatate bolničarke za sise? Morat ćete seodreći seksa ako želite uvjeriti ljude da ste bolesni na jetru.- To je, bogami, vraški visoka cijena samo zato da čovjek sačuva

glavu. A zašto me niste prijavili kad ste znali da simuliram?- Zašto bih vas, do vraga, prijavio? - pripita ga liječnik pomalo

iznenađeno. - Mi svi sudjelujemo u ovom stvaranju iluzije. Ja samuvijek voljan priteći u pomoć suzavjereniku na putu da preživi, ako jeon voljan i meni pomoći. Ovi su ljudi došli izdaleka i ja ih ne bih htiorazočarati. Sentimentalan sam prema starijim ljudima.- Ali oni su došli u posjet svom sinu.- Zakasnili su. A možda neće ni primijetiti razliku?- A što ako se rasplaču?- Vjerojatno će se rasplakati. To je jedan od razloga zbog kojih su

došli. Ja ću stajati pred vratima i upast ću ako se previšeraspekmeze.- Sve mi se to čini pomalo blesavo - razmišljaše Yossarian na glas.

-Uostalom, zašto oni uopće hoće vidjeti sina na samrti?- Nisam nikad uspio odgonetnuti zašto je to tako - prizna liječnik -

ali je uvijek tako. I , pa, što onda kažete? Trebate samo ležatinekoliko minuta i pomalo umirali. Zar je to tako teško?- Dobro popusti Yossarian. Samo nekoliko minuta, a vi ste obećali

da ćete čekati pred vratima poče se zagrijavati za svoju ulogu. Čujte,kako bi bilo da me omotate zavojem da bude efektnije?- Rekao bih da je to sjajna ideja - pohvali ga liječnik.Yossariana omotaše svom silom zavoja. Ekipa bolničara postavi

zastore protiv sunca na oba prozora i spusti ih tako da u sobizavlada turoban sumrak. Yossarian predloži da donesu cvijeća, paliječnik posla bolničara po dvije kitice uvela cvijeća koje je širilo jak iodvratan miris. Kad je sve bilo na svom mjestu, potjerali suYossariana opet u krevet i pozvali posjetioce.Posjetioci su ušli neodlučno, kao da naslućuju da nisu poželjni,

hodajući na prstima i ispričavajući se krotkim pogledima; najpriježalosna majka i otac, a za njima brat, namrgođen, zbijen mornarbačvastih prsa. Čovjek i žena uđoše u sobu ukočeno jedno poreddrugoga, baš kao da su izišli iz kakve poznate, premda ezoteričnedagerotipije na zidu, snimljene na kakvu godišnjicu. Oboje su biliniski, suhonjavi i ponositi. Kao da su bili sačinjeni od željeza i stare,

tamne odjeće. Ženino je lice bilo duguljasto, zaneseno i ovalno, bojesprže ne umbre, a gruba progrušana crna kosa bila joj je oštrorazdijeljena po sredini i jednostavno začešljana otraga na vratu, bezuvojaka, ondulacije i ikakvih ukrasa. Usta su joj bila mrzovoljno itužno stisnuta. Otac je stajao krut i neobičan, u tijesnom dvorednomodijelu s variranim ramenima. Bio je širok i mišićav u malimrazmjerima i imao je veličanstveno ufitiljene srebrnaste brkove nasmežuranom licu. Oko vodenastih je očiju imao silne bore. Bilo mu jetragično nelagodno dok je neprestano stajao držeći objema snažnim,težačkim rukama obod svoga crnog niskog šešira ispred širokihskuta. Siromaštvo i težak rad ostavili su na oboma nepravedanpečat. Brat je tražio zadjevicu. Drsko je naherio okruglu bijelu kapu,stisnuo šake i od mjerio sve u sobi uvrijeđenim i ratobornimpogledom.Sve troje su se bojažljivo primakli škripeći i držeći se jedno

drugoga, nekako kradom, kao žalobnička skupina. Gotovo su držalikorak dok nisu došli do kreveta i stali buljeći u Yossariana. Nastala jestravična i mučna tišina koja je prijetila da joj neće biti kraja.Napokon je Yossarian nije više mogao podnijeti, pa se nakašlje.Starac najposlije progovori.- Užasno izgleda - reče.- Bolestan je, tata.- Giuseppe - reče majka koja je sjela na stolac i sklopila žilave ruke

na krilu.- Ja se zovem Yossarian - reče Yossarian.- On se zove Yossarian, mama. Poznaješ li me, Yossariane? Ja

sam tvoj brat John. Zar ne znaš tko sam ja?- Jasno da znam. Ti si moj brat John.- On me zbilja poznaje! Tata, on zna tko sam ja. Yossariane, ovo je

tata. Pozdravi tatu!- Zdravo, tata - reče Yossarian.- Zdravo, Giuseppe.- On se zove Yossarian, tata.- Ne mogu se nikako naviknuti na to kako užasno izgleda - reče

otac.- On je teško bolestan, tata. Doktor kaže da će umrijeti.

- Nisam znao da li da vjerujem doktoru ili ne vjerujem - reče otac. -Znaš kakve su to varalice.- Giuseppe - reče opet majka nježnim, slomljenim glasom koji

odavaše zatomljenu tjeskobu.- On se zove Yossarian, mama. On se više ne sjeća svega sasvim

dobro. Kako postupaju ovdje s tobom, mali? Postupaju li dostadobro?- Dosta dobro - odgovori mu Yossarian.- To je dobro. Samo se nedaj ni od koga ovdje zajebavati. Ti nisi

ništa gori ni od koga ovdje, iako si Talijan. Ti imaš ista prava kao ioni.Yossarian protrne i sklopi oči da ne bi morao gledati brata Johna.

Smučilo mu se.- Gle kako sad užasno izgleda - pripomene otac.- Giuseppe - reče majka.- Mama, on se zove Yossarian - upade joj brat nestrpljivo u riječ. -

Zar se ne sjećaš?- Ništa ne smeta - upade mu Yossarian u riječ. - Neka me zove

Giuseppe ako želi.- Giuseppe - reče mu ona.- Ne brini, Yossariane - reče brat. - Sve će biti u redu.- Ne brini, mama - reče Yossarian. - Sve će biti u redu.- Je li bio pop kod tebe? - htjede brat znati.- Jest - slaga Yossarian i ponovo protrne.- To je dobro - zaključi brat. - Glavno da dobiješ sve što ti pri pada.

Mi smo došli čak iz New Yorka. Bojali smo se da nećemo stići navrijeme.- Kako misliš na vrijeme?- Da te vidimo prije nego što umreš.- Pa zar to nije svejedno?- Nismo htjeli da umreš sam.- Pa zar to nije svejedno?- Čini mi se da počinje buncati - reče brat. - Neprestano ponavlja

jedno te isto.- To je zbilja jako čudno - prihvati otac. - Ja sam uvijek mislio da se

on zove Giuseppe, a sad čujem da se zove Yossarian. To je zbiljajako čudno.

- Mama, daj ga malo razgali - nukaše je brat. - Kaži nešto da semalo razvedri.- Giuseppe.- Nije on Giuseppe, mama. On je Yossarian.- Pa zar to nije svejedno? - odvrati majka istim žalobničkim tonom a

da i ne digne pogled. - Na samrti je.Natečene joj se oči napuniše suzama i ona proplače njišući se

polako tamo-amo na stolcu, a ruke joj ležahu na krilu kao mrtvileptiri. Yossarian je strepio da ne počne naricati. I otac i bratzaplakaše. Yossarian se najednom sjeti zašto svi plaču, pa i onzaplače. Liječnik kojeg Yossarian nije nikad prije vidio, uđe u sobu iuljudno reče posjetiocima da moraju ostaviti bolesnika. Otac seukruti da se formalno oprosti s njim.- Giuseppe - reče on.- Yossarian - ispravi ga sin.- Yossariane - reče otac.- Giuseppe - ispravi ga Yossarian.- Ti ćeš uskoro umrijeti.Yossarian iznova zaplače. Liječnik baci iz pozadine na njega pogan

pogled pa se Yossarian obuzda. Otac nastavi pognute glave: - Kadbudeš govorio s onim gore - reče - htio bih da mu kažeš nešto umoje ime. Kaži mu da nije pravo da ljudi umiru mladi. Ozbiljno ti tokažem. Reci mu, ako uopće moraju umrijeti, neka umru kad ostare.Htio bih da mu to kažeš. Mislim da on ne zna da to nije pravo, jer bitrebalo da bude dobar, a ovo već jako, jako dugo traje. Jesi li merazumio?- I ne daj se ni od koga gore zajebavati - posavjetova ga brat. - Ti

nećeš biti ništa gori ni od koga na nebu, iako si Talijan.- I dobro se obuci - reče majka, baš kao da je znala što ga čeka.

19. PUKOVNIK CATHCART

Pukovnik Cathcart je bio umješan, uspješan, neuredan i nesretančovjek od trideset i šest godina, koji se klatio u hodu i želio postatigeneral. Bio je žustar i malodušan, staložen i ogorčen. Bio jezadovoljan sam sobom i nesiguran, smion u administrativnimlukavštinama kojima se služio da privuče pažnju pretpostavljenih, aplašljiv u brizi da ga vlastite smicalice ne pokopaju. Bio je naočit iodbojan, razmetljiva i umišljena ljudeskara koji se debljao i kojeg suvječito mučili dugotrajni napadaji tjeskobe. Pukovnik je Cathcart bioumišljen zato što je bio pukovnik na čelu borbene jedinice u dobi odsve ga trideset i šest godina; a pukovnik Cathcart bio je malodušanzato što je bio samo pukovnik, iako mu je bilo već trideset i šestgodina.Pukovnik Cathcart je bio neosjetljiv na pojam apsolutnoga. Umio je

mjeriti svoje napredovanje samo u odnosu na druge, a njegovopoimanje vrsnoće bilo je da uradi nešto u najmanju ruku isto takodobro kao ostali ljudi u njegovim godinama koji su to isto radili jošbolje. Činjenica da ima na tisuće i tisuće ljudi u njegovim godinama,pa i starijih od njega, koji nisu stekli čak ni čin majora, budila je unjemu pusto oduševljenje vlastitom izvanrednom vrijednošću;činjenica, pak, da ima ljudi u njegovim godinama, pa i mlađih odnjega, koji su već generali, izazivala je u njemu mučan osjećajneuspjeha i tjerala ga da grize nokte od nesavladive tjeskobe kojagaje mučila još više nego Gladnoga Joea.Pukovnik Cathcart bio je krupan, nabusit i plećat čovjek kratko

podšišane kovrčave tamne kose koja je sijedjela pri vrhu, s kićenimcigaršpicom koji je kupio dan prije nego što je došao na Pianosu dapreuzme zapovjedništvo nad aviopukom. Naučio je vješto rukovaticigaršpicom i u svakoj se prilici naveliko razmetao njime. Slučajno jeotkrio duboko u sebi plodonosnu sklonost da puši cigarete nacigaršpic. Koliko je on sam znao, njegov je cigaršpic bio jedinicigaršpic na cijelom mediteranskom ratnom poprištu, a pomisao nato mu je i laskala i uznemirivala ga. Nije uopće sumnjao da netko tkoje to liko prijazan i inteligentan kao general Peckem ne bi odobravao

što on puši cigarete na cigaršpic, iako su se njih dvojica priličnorijetko viđali. To je u neku ruku bila sreća, kao što je pukovnikCathcart priznavao sam sohi osjećajući olakšanje, jer generalPeckem ne bi možda nipošto odobravao što on puši cigarete nacigaršpic. Kad bi pukovnika Cathcarta spopale takve zle slutnje,suspregao bi jecaj i najradije bi bacio tu prokletu stvar k vragu, ali gaje obuzdavalo nepokolebljivo uvjerenje da cigaršpic svagda pridajenjegovoj muškaračkoj, ratničkoj vanjštini poseban sjaj produhovljenajunaštva, ko jim se neobično isticao među svim ostalim pukovnicimau američkoj vojsci koji su mu bili suparnici. Ipak, kako je mogao bitisiguran?Pukovnik Cathcart bio je neumoran u tom pogledu, revan, vrijedan i

požrtvovan vojni taktičar koji je neprestano nešto smišljao u službisama sebe. Bio je svoj vlastiti sarkofag, odvažan i nepogrešivdiplomat koji je neprestano, gadeći se, kudio sama sebe zbog svihprilika što ih je propustio, i koji je gunđao na sama sebe žaleći zbogsvih grešaka koje je počinio. Bio je osjetljiv, razdražljiv, ogorčen iuobražen. Bio je smion oportunist koji bi pohlepno ugrabio svakupriliku na koju bi ga upozorio potpukovnik Korn, ali koji je odmahzatim strepio od ludog očaja zbog svih mogućih posljedica. Lakomoje prikupljao glasine i mnogo držao do ogovaranja. Vjerovao je svemu što bi čuo, ali se ni u što nije pouzdavao. Neprekidno je budnopazio na svaki signal i imao vrlo razvijen osjećaj za odnose i situacije koje nisu postojale. Bio je upućen čovjek koji se uvijek dirljivoupinjao da sazna što se zbiva. Bio je bučan, neustrašiv tiranin koji senikako nije mogao utješiti zbog užasnih neizbrisivih dojmova koje jeznao da ostavlja na uglednike koji jedva da i znaju za njega.Svi su ga progonili. Pukovnik Cathcart se probijao kroz život

dovijanjem u nepouzdanom, aritmetičkom svijetu sramote i dike, tobožnjih velikih pobjeda i tobožnjih katastrofalnih poraza. Svaki je satzapadao iz tjeskobe u zanos, i obratno, grdno precjenjujući svojepobjede i tragično preuveličavajući svoje poraze. Nitko ga nikad ni jeuhvatio na spavanju. Kad bi do njega dopro glas da su se generalDreedle ili general Peckem nasmiješili ili namrštili, ili da se nisu ninasmiješili ni namrštili, ne bi imao mira sve dok ne bi pronašaokakvo prihvatljivo tumačenje, i gunđao bi uporno sve dok ga

potpukovnik Korn ne bi nagovorio da se smiri i da ne uzima svetoliko k srcu.Potpukovnik Korn bio mu je vjeran, prijeko potreban saveznik koji je

pukovniku Cathcartu išao na živce. Pukovnik Cathcart zavjetovao sena vječnu zahvalnost potpukovniku Kornu zbog vješto smišljenihpoteza, a poslije, kad bi shvatio da ti potezi možda neće uspjeli,bjesnio je na njega. Pukovnik Cathcarl je mnogo dugovaopotpukovniku Kornu, ali ga nije trpio. Bili su veoma bliski. PukovnikCathcart bio je zavidan potpukovniku Kornu na njegovoj pameti imorao je često podsjećati sama sebe da je Kom još uvijek samopotpukovnik, iako je gotovo deset godina stariji od njega, i da jepotpukovnik Kom studirao na državnom sveučilištu. PukovnikCathcart žalio je zbog zlosretne sudbine koja mu je dodijelila zaneprocjenjiva pomoćnika tako obična čovjeka kakav je potpukovnikKorn. Ponižavalo gaje što mora toliko ovisiti o osobi koja je studiralana državnom sveučilištu. Ako mu je već tko morao postati prijekopotreban, jadikovao je pukovnik Cathcart, onda je to isto tako mogaobiti kakav bogat i otmjen čovjek, čovjek iz bolje obitelji koji bi biozreliji od potpukovnika Korna i koji ne bi želju pukovnika Cathcartada postane general shvaćao tako lakoumno kako je pukovnikCathcart u potaji mislio da je potpukovnik Korn u potaji shvaća.Pukovnik Cathcart je tako žarko želio postati general da je bio

voljan poslužiti se bilo kakvim sredstvima, čak i vjerom, pa je jednomkasno prijepodne, tjedan dana pošto je bio povisio normu našezdeset letova, pozvao u svoju kancelariju kapelana i naglo uproprstom u Saturday Evening Post na svom stolu. Pukovnik je bioraskopčao ovratnik svoje sivožute košulje tako da su mu se na vratu,bijelom kao bjelanjak, vidjeli tragovi tvrdih, crnih, čekinjastih dlaka.Spužvasta mu se donja usna otromboljila. Nikako nije mogaopocrnjeti pa se klonio sunca što je više mogao, da se ne bi spržio.Pukovnik je bio više nego za glavu viši od kapelana i dvaput širi odnjega, pa se kapelan osjećao prema njemu nježan i slabunjav,napose zbog pukovnikova naduta i zapovjedničkog držanja.- Pogledajte ovo, kapelane - naloži mu pukovnik Cathcart mećući

cigaretu u cigaršpic i zavaljujući se udobno na okretnoj stolici zasvojim stolom. - Da čujem što vi mislite!

Kapelan poslušno pogleda u otvoreni časopis i ugleda krupannaslov uvodnika u kojem bijaše riječ o nekom američkombombarderskom aviopuku u Engleskoj, čiji je kapelan prije svakogborbenog zadatka čitao molitve u učionici. Kapelan je malneproplakao od sreće kad je shvatio da se pukovnik neće izdirati nanjega. Njih dvojica jedva da su razmijenili koju riječ od one burnevečeri kad ga je pukovnik Cathcart, na zapovijed generala Dreedlea,pošto je poglavica Bijeli Halfoat bio udario pukovnika Moodusa unos, izbacio iz oficirskog kluba. Kapelan se isprva bojao da gapukovnik kani izgrditi zato što je prethodne večeri ponovo došao uoficirski klub bez dopuštenja. Došao je s Yossarianom i Dunbaromkoji su ga bili ne nadano posjetili u njegovu šatoru na šumskomproplanku i pozvali da pođe s njima. Ma koliko da je bio u strahu odpukovnika Cathcarta, bilo mu je lakše prkositi njemu nego odbitiljubazan poziv svojih dvaju novopečenih prijatelja, s kojim se bioupoznao prije svega nekoliko tjedana u jednom od svojih posjetabolnici i koji su ga onako uspješno štitili od nebrojenih društvenihnezgoda, u koje ga je uvaljivala njegova službena dužnost da živi unajfamilijarnijim odnosima s više od devet stotina nepoznatih oficira,podoficira i vojnika, koji su mislili da je on neka čudna ptičica.Kapelan je prikovao pogled za stranice časopisa. Po dvaput je

proučio svaku fotografiju i pomno pročitao sve što je ispod njihpisalo, slažući svoj odgovor na pukovnikovo pitanje u gramatičkipotpunu rečenicu, koju je u glavi ponavljao i preinačivao više putaprije nego što je najposlije smogao hrabrost da odgovori.- Ja mislim da je čitanje molitava prije svakog borbenog zadatka

nešto veoma valjano i neobično hvale vrijedno, gospodine pukovniče- reče bojažljivo i ušutje.- Aha - reče pukovnik. – Ali ja bih htio znati što vi mislite, bi li to i

kod nas palilo?- Bi, gospodine pukovniče - odgovori kapelan nakon nekoliko

časaka. - Čini mi se da bi.- Onda bih htio da pokušate s tim. - Pukovnikovi se glomazni,

brašnasti obrazi najednom mjestimice zažariše od ushita. Ustane iuzbuđeno se ushoda po sobi. - Vidite li koliko su molitve koristile timljudima u Engleskoj! Eto vam u Saturday Evening Postu slikepukovnika čiji se kapelan moli s ljudima prije svakog borbenog za

datka. Ako njemu pomažu molitve, moraju i nama. Ako se budemomolili, možda će i meni objaviti sliku u Saturday Evening Postu.Pukovnik ponovo sjede i sanjarski se nasmiješi; utonuo u bogata

razmatranja. Kapelan nije znao što se od njega očekuje da još kaže.Sa zamišljenim izrazom na svom duguljastom, bljedunjavom licu,zaustavio je pogled na nekoliko visokih košara punih crvenihduguljastih rajčica, koje su stajale poredane uza sve zidove. Gradiose da smišlja odgovor. Nakon nekog vremena pojmio je da zapravobulji u redove i redove košara s crvenim duguljastim rajčicama, itoliko ga je zaokupilo pitanje otkud košare krcate crvenimduguljastim rajčicama u kancelariji jednog komandanta aviopuka daje posve smetnuo s uma razgovor o skupnim molitvama, sve dokpukovnik Cathcart nije dobroćudno zastranio upitavši ga: - Hoćete liih kupiti, kapelane? To su vam paradajzi s farme koju potpukovnikKorn i ja imamo g ore u brdima. Mogu vam prepustiti jednu košarupo cijeni trgovine na veliko.- Ah, neću, gospodine pukovniče. Ne trebaju mi, mislim.- U redu, u redu - velikodušno će pukovnik. No morate ih kupiti. Milo

je sretan kad može otkupiti sve što proizvedemo. Ovi su paradajziubrani jučer. Pazite kako su jedri i zreli, kao sise kakve mladedjevojke.Kapelan porumenje, a pukovnik odmah shvati da je pogriješio.

Obori glavu od stida, a nezgrapno mu lice bukne. Prsti mu se nekakostvrdnuli i ukočili. Mrzio je kapelana iz dna duše upravo zato što jekapelan, i zato što je zapažanje za koje je znao da bi u svakoj drugojprilici bilo ocijenjeno kao duhovito i otmjeno pretvorio u grubugrešku. Bijedno je pokušao smisliti neki način na koji bi obojicuizvukao iz strahovite neprilike. Umjesto toga se sjeti da je kapelansamo kapetan, pa se odmah uspravi i zine zgranuto i uvrijeđeno.Napne obraze od bijesa pri pomisli da ga je upravo izigrao i poniziočovjek koji je gotovo njegov vršnjak, a još uvijek samo kapetan, paosvetnički uperi u njega takav ubitačan neprijateljski pogled dakapelan zadrhti. Pukovnik ga sadistički kazni dugotrajnim, prijetećim,zlobnim i nijemim pogledom punim mržnje.- Razgovarali smo o nečemu drugom - zajedljivo podsjeti na

posljetku kapelana. - Nismo razgovarali o jedrim, zrelim sisamalijepih mladih djevojaka, nego o nečemu sasvim drugom.

Razgovarali smo o molitvama u učionici prije svakog borbenogzadatka. Postoji li kakav razlog koji se tome protivi?- Ne postoji, gospodine pukovniče - promrmlja kapelan.- Onda ćemo početi već danas poslijepodne. - Pukovnikovo se

neprijateljstvo pomalo ublaži kad prijeđe na pojedinosti. - E, a sadbih htio da dobro razmislite o tome koje bismo molitve izabrali. Neželim ništa teško ni žalosno. Htio bih da to bude nešto lagano i živo,nešto poslije čega će se momci dobro osjećati. Razumijete li štohoću da kažem? Ne želim ništa od onog kraljevstva Božjeg ni Dolinesmrti. Sve je to previše negativno. Zašto ste napravili takvo kiselolice?- Oprostite, gospodine pukovniče - promuca kapelan. - Baš kad ste

to rekli, slučajno sam pomislio na Dvadeset i treći psalam.- Koji je to?- To je baš onaj na koji ste vi mislili, gospodine pukovniče. »Gospod

je moj pastir, ja...«- To je baš psalam na koji sam ja mislio. Taj ne dolazi u obzir. Što

još imate?- »Spasi me, o Bože; jer mi je voda doprla do...«- Nećemo vodu - odluči pukovnik i, istisnuvši opušak u pepeljaru od

kovane mjedi, puhne svom snagom u cigaršpic. - Kako bi bilo dapokušamo s nečim što je uglazbljeno? Što velite na harfe navrbama?- Tu se spominju rijeke Babilona, gospodine pukovniče - odvrati

kapelan. - »...Tu sjedosmo i čak plakasmo kad se sjetismo Siona.«- Siona? Manimo se radije toga. Da mi je znati kako je tu uopće

upao Sion? Zar nemate ništa šaljiva što nema veze s vodom idolinama i Bogom? Najradije bih da uopće izbjegnemo religiju, akoikako možemo.Kapelan se uze ispričavati.- Oprostite, gospodine pukovniče, ali gotovo sve molitve koje ja

poznajem, prilično su sumorne po tonu i u njima se bar uzgredspominje Bog.- Onda izmislimo neke druge. Ljudi se ionako već dosta bune zbog

zadataka na koje ih šaljem, pa ih ne treba još više razdraživati bilokakvim prodikama o Bogu i smrti i raju. Zašto ne bismo odabrali nekipozitivniji pristup? Zašto se ne bismo svi molili za nešto dobro kao

što je, na primjer, koncentriranije bombardiranje? Zar se ne bismomogli moliti za koncentriranije bombardiranje?- Pa, mogli bismo, gospodine pukovniče, ja mislim da bismo mogli -

neodlučno odgovori kapelan. - Ali, ako samo to želite, onda vam janisam čak ni potreban. To biste mogli i sami obavljati.- Znam da bih mogao - oporo će pukovnik. - Ali što vi mislite, zašto

ste vi tu? Ja bih mogao i hranu nabavljati sam, ali je to Milov posaopa zato on to obavlja za sve aviopukove na našem području. Vaš jeposao da nas vodite u molitvi, i od sada ćete nas voditi u molitvi zakoncentriranije bombardiranje prije svakog borbenog zadatka. Je lijasno? Ja mislim da je koncentriranije bombardiranje nešto za što sezaista vrijedi moliti. To će nam svima služiti na diku kod generalaPeckema. General Peckem smatra da je snimak iz zraka mnogoljepši kad sve bombe eksplodiraju blizu jedna druge.- General Peckem, gospodine pukovniče?- Da, kapelane - odgovori pukovnik smijuljeći se očinski zbog

zbunjenog izraza na kapelanovu licu. - Ne bih htio da se to pročuje,ali čini se da general Dreedle konačno odlazi, a da na njegovomjesto dolazi general Peckem. Iskreno govoreći, meni neće biti žaoako do toga dođe. General Peckem je vrlo dobar čovjek i ja mislimda će nam svima biti mnogo bolje pod njegovom komandom. Sdruge strane, do toga možda neće uopće doći nego ćemo i daljeostati pod komandom generala Dreedlea. Iskreno govoreći, meni nehi bilo žao ni da tako ostane, jer je general Dreedle isto tako vrlodobar čovjek i ja mislim da će nam i pod njegovom komandom bitisvima mnogo bo lje. Nadam se da ćete sve ovo zadržati za sebe,kapelane. Ne bih htio da ijedan od njih dvojice pomisli da podupiremsuprotnu stranu.- Razumijem, gospodine pukovniče.- E pa, dobro - usklikne pukovnik i veselo ustane. - Ali sve ovo

ogovaranje ne otvara nam vrata Saturday Evening Posta, a,kapelane? Hajde da vidimo što bi bilo najbolje poduzeti. Uzgred budirečeno, kapelane, o ovome zasad ni riječi potpukovniku Kornu.Razumijete?- Razumijem, gospodine pukovniče.Pukovnik Cathcart se zamišljeno usprohoda amo-tamo po uskim

prolazima između košara s rajčicama i stola i drvenih stolaca nasred

sobe.- Mislim da ćete vi morati čekati vani dok se bude vršila priprema

leta, jer su svi ti podaci strogo povjerljivi. Mogli bismo vas pustitiunutra dok major Danby sinkronizira satove. Ja mislim da točnovrijeme nije nikakva tajna. Dat ćemo vam minutu i pol vremena.Hoće li to biti dovoljno?- Hoće, gospodine pukovniče, ako tu nije uključeno i vrijeme koje će

biti potrebno da ateisti napuste prostoriju, a da vojnici i podoficiriuđu.Pukovnik Cathcart stane kao ukopan.- Kakvi ateisti? - rikne kao da se brani, a cijelo mu držanje u tren

oka odrazi iskreno i ratoborno poricanje. - U mojoj jedinici nemaateista! Ateizam je protuzakonit, nije li tako?- Nije, gospodine pukovniče.- Nije? - Pukovnik bijaše iznenađen. - Onda je antiamerički, ni je li

tako?- Nisam siguran, gospodine pukovniče - odgovori kapelan.- E pa, ja sam siguran! - obznani pukovnik. - I neću ometati naše

vjerske obrede za volju šačice šugavih ateista. Neće oni imati nikakve posebne povlastice. Oni mogu ostati gdje jesu i moliti se s nama ostalima. A što je opet to s vojnicima i podoficirima? Kog vragaoni imaju tu tražiti?Kapelan osjeti kako ga oblijeva rumenilo.- Oprostite, gospodine pukovniče, ali ja sam samo držao da vi želite

da i vojnici i podoficiri budu prisutni, jer će i oni letjeti.- E, bogme, ne želim. Oni imaju svog Boga i svog kapelana, nije li

tako?- Nije, gospodine pukovniče.- Što vi to govorite? Hoćete li da kažete da se oni mole istom Bogu

kao i mi?- Da, gospodine pukovniče.- I On ih sluša?- Ja mislim da ih sluša, gospodine pukovniče.- Uh, Boga mu ljubim - napomene pukovnik i puhne sebi u bradu

podsmješljivo i uveseljeno. Čas kasnije naglo klone duhom i nervozno prođe rukom po kratkim, crnim i prosijedim uvojcima - Mislite li

da bi zbilja bilo dobro da pustimo vojnike i podoficire unutra? -priupita zabrinuto.- Ja mislim da bi samo tako bilo ispravno, gospodine pukovniče.- Ja ih najradije ne bih pripustio - prizna pukovnik i uze pomamno

puckati zglobovima na prstima hodajući gore-dolje. - Ama, nemojteme krivo shvatiti, kapelane! Ne radi se o tome da ja možda mislim dasu vojnici i podoficiri prljavi, prosti i manje vrijedni, nego, naprosto,nemamo za njih dovoljno mjesta. Ipak, iskreno govoreći, ne bi mi bilobaš po volji da se oficiri bratime s vojnicima i podoficirima u učionici.Čini mi se da su dovoljno zajedno na borbenom zadatku. Neki mojinajbolji prijatelji su vojnici i podoficiri, razumijete, ali se dalje od togane bih htio upuštati. Kažite mi po istini, kapelane, bi li vama bilodrago da vam se sestra uda za vojnika ili podoficira?- Moja je sestra podoficir, gospodine pukovniče - odgovori kapelan.Pukovnik ponovo stane kao ukopan i pogleda oštro kapelana, da se

uvjeri da mu se ne ruga.- Što zapravo hoćete time da kažete, kapelane? Pokušavate li bi ti

duhoviti?- Ama, ni govora, gospodine pukovniče - požuri se kapelan

razjasniti, a pogled mu odavaše mučnu nelagodu: - Ona jepodnarednik u mornaričkoj pješadiji.Pukovnik nije nikad volio kapelana, a sad ga je zamrzio i izgubio

povjerenje u njega. Osjetio je da mu prijeti opasnost, i upitao se nekuje li i kapelan urotu protiv njega, nije li kapelanovo suzdržljivo,neupadljivo držanje zapravo tek zlokobna maska ispod koje se krijeneutaživo častohleplje koje je, negdje duboko u njemu, lukavo ibezobzirno. Bilo je nešto čudno na kapelanu i pukovnik ubrzo otkriješto je to. Kapelan je stajao ukočeno u stavu mirno, jer mu jepukovnik zaboravio reći »na mjestu voljno«. Neka samo ostane takostajati, pomisli pukovnik osvetoljubivo, baš da mu pokaže tko je tugazda, te da ne izgubi ni malo od svog dostojanstva, što bi se moglodogoditi kad bi priznao svoju omašku.Pukovnik Cathcart osjeti kako ga nešto neodoljivo privlači prozoru,

te baci kroza nj težak, mutan pogled pun mrzovoljne zadubljenosti.Vojnici i podoficiri su uvijek nepouzdani, zaključi. Pogleda turobno imrko streljanu s pokretnim metama, koju je podigao za oficire izsvog štaba, pa se sjeti onog groznog poslijepodneva kad ga je

General Dreedle nemilosrdno ispreskakao pred potpukovnikomKornom i majorom Danbyjem, i naredio mu da otvori vrata streljanesvim vojnicima, podoficirima i oficirima. Streljana s pokretnimmetama bila mu je uistinu trn u peti, bijaše pukovnik Cathcartprisiljen zaključiti. Bio je uvjeren da general Dreedle nije to nikadzaboravio, iako je bio uvjeren da se general Dreedle i ne sjeća višesvega toga, što je uistinu bilo nepravedno, jadikovao je pukovnikCathcart, jer mu je sama zamisao o streljani s pokretnim metamamorala zaista služiti na diku, iako mu je zaista bila trn u peti.Pukovnik Cathcart ni je bio kadar točno procijeniti koliko je dobio iliizgubio tom svojom prokletom streljanom s pokretnim metama, pa jepožalio što potpukovnik Korn nije baš sad u njegovoj kancelariji dajoš jednom prosudi o svoj toj zgodi i ohrabri ga.Sve ga je to zbunjivalo i obeshrabrivalo. Pukovnik Cathcart izvadi

cigaršpic iz usta, gurne ga u džep na košulji i uze ojađeno gristinokte na objema rukama. Svi su bili protiv njega, pa mu je bilo teškopri duši što potpukovnik Korn nije u ovom trenutku krize uz njega damu pomogne u donošenju odluke što da radi s tim skupnimmolitvama. Nije više gotovo nimalo vjerovao kapelanu koji je jošuvijek samo kapetan.- Mislite li vi - upita ga - da bi izostavljanje vojnika i podoficira moglo

utjecati na uspjeh cijele naše zamisli?Kapelan je krzmao osjećajući da je opet na nepoznatu terenu.- Da, gospodine pukovniče - napokon odgovori. - Mislim da je

moguće da bi takav potez mogao utjecati na to da molitve zakoncentriranije bombardiranje ne budu uslišane.-Na to nisam ni pomislio! - uzvikne pukovnik, a oči su mu treptale i

prštale kao lokvice. - Mislite li da bi Bog čak mogao odlučiti da mekazni rasturenijim bombardiranjem?- Da, gospodine pukovniče - reče kapelan. Moguće je da On i lako

odluči.- Onda k vragu sve skupa! - klikne pukovnik srdito i posve

samostalno. - Neću, bogami, uvoditi te vražje skupne molitve samozato da bude još gore nego što je sada. - Cerekajući se prezirno,sjede za svoj stol, stavi ponovo prazni cigaršpic u usta i utone uplodonosnu šutnju koja potraja nekoliko časaka. - Uostalom, kadčovjek dobro promisli - prizna isto toliko sebi koliko i kapelanu - bit će

da uopće nije bogzna kakva ideja da se ljudi mole Bogu. Možda namurednici Saturday Evening Posta ne bi ni htjeli pomoći.Pukovnik je teška srca odustao od svoga plana, jer ga je bio skovao

potpuno sam nadajući se da će njime svima bjelodano dokazati damu potpukovnik Korn nije zapravo uopće potreban. Pošto seodrekao tog plana, bilo mu je drago što ga se otarasio, jer ga je odsama početka zabrinjavala opasnost da ga provede u djelo a da ganije najprije provjerio s potpukovnikom Kornom. Duboko je izadovoljno uzdahnuo. Odbacivši svoju zamisao, imao je mnogo boljemišljenje o samom sebi, jer je slutio da je postupio vrlo mudro, i, štoje najvažnije, postupio je tako mudro bez dogovora s potpukovnikomKor nom.- Je li to sve, gospodine pukovniče? - upita ga kapelan.- Aha - reče pukovnik Cathcart. - Osim ako nemate još kakav drugi

prijedlog.-Nemam, gospodine pukovniče. Samo...Pukovnik digne pogled nekako uvrijeđeno, pa promotri kapelana

odbojno i nepovjerljivo.- Što samo, kapelane?- Gospodine pukovniče - reče kapelan - neki su ljudi veoma uzrujani

otkako ste povisili normu na šezdeset zadataka. Zamolili su me daporazgovaram s vama o tome.Pukovnikje šutio. Kapelan pocrvenje sve do korijenja svoje riđe

kose čekajući odgovor. Pukovnik ga je dugo ostavio da se grči podnjegovim ukočenim, ravnodušnim pogledom u kojem nije bilo nitrunka osjećaja.- Recite im samo da smo u ratu - posavjetova ga napokon

jednoličnim glasom.- Hvala, gospodine pukovniče, reći ću im tako - odgovori kapelan,

presretan što je pukovnik napokon i nešto kazao. - Njih zanima zaštone zatražite pričuvne posade koje čekaju u Africi da ih zamijene, anjih ne pustite kućama.- To je pitanje administracije - reče pukovnik. - To se njih ništa ne

tiče. - Mlitavo upre prstom u zid. - Uzmite jedan paradajz, kapelane!Dajte uzmite, poklanjam vam ga!- Hvala vam, gospodine pukovniče. Gospodine pukovniče...

- Molim, molim. Kako vam se sviđa tamo u šumi, kapelane? Je lisve bog bogova?- Da, gospodine pukovniče.- To je dobro. Samo nam javite ako nešto zatrebate.- Razumijem, gospodine pukovniče. Hvala vam, gospodine

pukovniče. Gospodine pukovniče...- Hvala vam što ste navratili, kapelane. Sad imam još neka posla.

Javite mi ako smislite nešto kako da nam objave imena u SaturdayEvening Postu, hoćete li?- Razumijem, gospodine pukovniče, hoću. - Kapelan učini silan

napor volje i junački srne u opasnost. - Osobito me zabrinjava stanjejednog strijelca, gospodine pukovniče. Yossariana.Pukovnik hitro zirne na nj i trgne se kao da se nečega prisjetio.- Koga? - pripita ga uznemireno.- Yossariana, gospodine pukovniče.- Yossariana?- Da, gospodine pukovniče. Yossariana. On je sav izvan sebe,

gospodine pukovniče. Bojim se da neće moći više dugo tako trpjeti ada ne učini nešto iz pukog očaja.- Je li zaista tako, kapelane?- Da, gospodine pukovniče. Bojim se da jest.Pukovnik razmišljaše nekoliko časaka u grobnoj tišini.- Recite mu samo neka se uzda u Boga - posavjetova ga najpos

lije.- Hvala vam, gospodine pukovniče - reče kapelan. - Reći ću mu

tako.

20. KAPLAR WHITCOMB

Sunce toga dana potkraj kolovoza žeglo je i pržilo, a na galeriji nijebilo ni daška vjetra. Kapelan je hodao polako. Kad je nečujno izišaou svojim smeđim cipelama s gumenim potplatima i gumenim petamaiz pukovnikove kancelarije, bio je potišten i korio je sama sebe.Gadio se sam sebi zbog nečega što je smatrao svojim kukavičlukom.Nakanio je bio zauzeti mnogo čvršći stav prema pukovnikuCathcartu u vezi s povišenom normom, progovoriti hrabro, logično irječito o predmetu koji mu je ležao na srcu. Međutim, ponio se jadno,opet se nije usudio ni pisnuti pred snažnijom ličnosti od sebe.Obuzimao ga je poznat, sramotan osjećaj i nije imao o sebi dobromišljenje.Još se manje usudio pisnuti časak kasnije, kad je opazio bačvastu,

jednobojnu priliku potpukovnika Korna kako tromo hita prema njemuuza zavojite, široke, žute kamene stube, iz velikog trošnog predvorjas visokim zidovima od ispucanog tamnog mramora i okruglim podomod ispucanih prljavih pločica. Kapelan se bojao potpukovnika Kornajoš više nego pukovnika Cathcarta. Crnomanjasti, sredovječnipotpukovnik s ledenim naočalama bez ruba i kao izbrušenom,ćelavom, kupolastom glavom koju je vječito pipao osjetljivim vršcimasvojih raširenih prstiju, nije trpio kapelana i često je bio neuljudanprema njemu. Kapelan je uvijek strahovao od njegova oštra i poganajezika i od njegovih pronicavih, ciničnih očiju u koje se nikad nijeusudio gledati dulje od jednog časka. Dok je smjerno drhtao prednjim, kapelan je neizbježno svrnuo pogled na struk potpukovnikaKorna, kome su se krajevi košulje izvukli ispod labava remena inadimali se, zbog čega je ostavljao dojam nemara i debljine i činiose znatno niži nego što je uistinu bio. Potpukovnik Korn bio jeneuredan, ohol čovjek masne kože, s dubokim oštrim borama što sumu se protezale gotovo okomito ispod nosa, između tamnih debelihobraza i četvrtaste, raskoljene brade. Kad su se sreli na stubama,potpukovnik Korn je bio namrgođen i pogledao je kapelana kao daga ne poznaje.- Zdravo, oče - reče bezbojnim glasom ne gledajući ga. - Kako je?

- Dobar dan, gospodine potpukovniče - odvrati kapelan, koji jemudro zaključio da potpukovnik Koru i ne očekuje od njega nikakavdrugi odgovor.Potpukovnik Korn se nastavio uspinjati uza stube ne usporivši

korake, a kapelan je odolio iskušenju da ga ponovo upozori da onnije katolik nego anabaptist, pa da nije potrebno ni ispravno nazivatiga ocem. Sad je bio gotovo uvjeren da potpukovnik Korn to dobrozna, i da je to što gaje tako prijazno i bezazleno nazvao ocem samojoš jedan njegov način da ga zadirkuje što je tek anabaptist.Kad je već gotovo prošao, potpukovnik Korn iznenada stane i naglo

se okrene i vrati do kapelana mjereći ga bijesnim i sumnjičavimpogledom. Kapelan se skameni.- Otkud vam taj paradajz, kapelane? - upita ga potpukovnik Korn

grubo.Kapelan pogleda u čudu rajčicu koju je držao u ruci i koju mu je dao

pukovnik Cathcart.- Iz kancelarije pukovnika Cathcarta, gospodine potpukovniče -

protisne teškom mukom.- Zna li pukovnik da ste ga uzeli?- Zna, gospodine potpukovniče. On mi ga je dao.- E pa, onda je valjda sve u redu - reče potpukovnik Korn koji se

odmah smekšao. Nasmiješi se bez topline gurajući palcima zgužvane krajeve košulje u hlače. Oči mu se zakrijesiše od nekakve potajneobijesti i zadovoljstva. - Zašto vas je zvao pukovnik Cathcart, oče? -upita ga iznenada.Kapelanu se načas ukoči jezik od neodlučnosti.- Mislim da ne bih smio...- Da se molite urednicima Saturday Evening Posta?Kapelan se malne osmjehne.- Da, gospodine potpukovniče.Potpukovnik Korn bio je oduševljen svojom dovitljivošću. Nasmije

se prezirno.- Bojao sam se, znate, da će mu pasti na pamet takva nekakva

glupost čim bude vidio najnoviji Saturday Evening Post. Nadam seda ste mu uspjeli predočiti kakva je to grozna zamisao.- On je sam odustao od toga, gospodine potpukovniče.

- To je dobro. Drago mi je što ste ga uvjerili da urednici SaturdayEvening Posta ne bi, po svoj prilici, ponovili istu priču samo za to danaprave reklamu nekom opskurnom pukovniku. Kako vam je u onojpustinji, oče? Jeste li se već snašli?- Jesam, gospodine potpukovniče. Sve je u redu.- To je dobro. Drago mi je čuti da se nemate ni na šta potužiti.

Javite nam ako trebate išta da vam bude udobnije. Mi svi želimo davam tamo bude lijepo.- Hvala vam, gospodine potpukovniče. Javit ću vam.Iz predvorja dopre buka od nekakva, sve jačeg komešanja. Bilo je

već gotovo vrijeme ručku pa su prve pridošlice navalile u štabnemenze. Vojnici i podoficiri odvajali su se od oficira i ulazili u različiteblagovaonice na suprotnim stranama starinske rotunde. PotpukovnikKorn se prestane smješkati.- Vi ste ručali ovdje s nama prije dan-dva, nije li tako, oče? -

značajno ga zapita.- Jesam, gospodine potpukovniče. Prekjučer.- Tako sam i mislio - reče potpukovnik Korn i ušutje načas da mu

napomena postigne puni učinak. - E pa, strpite se malo, oče! Vidjetćemo se opet kad dođe vrijeme da jedete ovdje s nama.- Hvala vam, gospodine potpukovniče.Kapelan nije bio siguran u kojoj bi od pet oficirskih, podoficirskih i

vojničkih blagovaonica trebao ručati toga dana, jer je rotacioni sistemkoji je za njega izradio potpukovnik Korn bio zamršen, a zaboravio jeu šatoru svoj podsjetnik. Kapelan je bio jedini oficir u štabu aviopukakoji nije stanovao u ruševnoj crvenoj kamenoj zgradi štaba aviopukai ni u jednoj od onih manjih zdanja što bijahu razbacana oko nje.Kapelan je stanovao na šumskom proplanku oko šest kilometaradalje, između oficirskog kluba i prve od četiri eskadrile što su se unizu protezale daleko od štaba aviopuka. Kapelan je stanovao sam uprostranu, četvrtastu šatoru koji mu je služio i kao pisarnica. Noću sudopirali do njega zvukovi pijanki iz oficirskog kluba pa često nijemogao spavati, nego se prevrtao i bacakao na svom ležaju upasivnu, napola dobrovoljnu izgnanstvu. Nikako nije mogaoprocijeniti učinak neškodljivih tableta za spavanje, koje je povremenouzimao, zbog čega se dane i dane poslije toga osjećao kriv.

Jedini čovjek koji je stanovao s kapelanom na proplanku bio jenjegov pomoćnik, kaplar Whitcomb. Kaplar Whitcomb bio je ateist inezadovoljan podčinjeni koji je vjerovao da bi kapelanov posaoobavljao mnogo bolje od kapelana, te se zato smatrao bespravnomžrtvom društvene nejednakosti. Stanovao je u vlastitu šatoru koji jebio isto onako prostran i četvrtast kao i kapelanov. Kad je uvidio damu kapelan u svemu popušta, počeo je postupati s njim grubo idrsko. Šatori na proplanku nisu im bili udaljeni više od metar i poljedan od drugoga.Potpukovnik Korn je izmislio takav način života za kapelana. Prvi

valjan razlog da kapelan stanuje izvan zgrade štaba aviopuka bila jeteorija potpukovnika Korna da će se kapelan bolje upoznati sasvojim vjernicima ako bude živio u šatoru kao i oni. Drugi valjanirazlog bila je činjenica da bi se drugi oficiri osjećali nelagodno kad bise kapelan neprestano motao po štabu. Valjalo je održavati vezu sGospodom i svi su bili za to, ali im opet nije bilo po volji da se Ondan i noć vrti oko njih. Sve u svemu, kao što je potpukovnik Kornrekao majoru Danbyju, nervoznom i buljavom operativnom oficiruaviopuka, kapelan je živio kao mali bog; nije imao gotovo nikakvadrugog posla nego da sluša tuđe nevolje, sahranjuje mrtvace, obilazibolesnike i drži službu Božju. A nije više bilo ni mnogo mrtvaca da ihsahranjuje, kao što je isticao potpukovnik Korn, jer praktički nije višebilo otpora od njemačkih lovačkih aviona i jer je gotovo devedesetposto od onih smrtnih slučajeva kojih je još bilo, po njegovoj procjeni,otpadalo na pogibije iza neprijateljskih linija ili na nestanke uoblacima, pa kapelan nije imao posla oko ukopa njihovih osta taka.Ni službe Božje nisu mu zadavale mnogo teškoća, jer ih je držaosvega jedanput tjedno u zgradi štaba aviopuka, a prisustvovalo im jeveoma malo ljudi.Zapravo se kapelanu sve više sviđalo na proplanku. I on i kaplar

Whitcomb bili su svime dobro opskrbljeni tako da nijedan od njih nebi nikad mogao navesti neudobnost kao razlog da zatražedopuštenje da se vrate u zgradu aviopuka. Kapelan je naizmjencedoručkovao, ručao i večerao s različitim skupinama ljudi ublagovaonicama osam eskadrila; svaki je peti put blagovao u menzivojnika i podoficira u štabu aviopuka, a svaki deseti obrok u oficirskojmenzi u istoj zgradi. Kod kuće, u Wisconsinu, kapelan se rado bavio

vrtlarstvom, i srce mu se nadimalo od divotna dojma plodnosti irodnosti kad god je promatrao nisko, bodljikavo granje patuljastadrveća, travu i guštik koji su mu dopirali do struka i kojima je biogotovo potpuno opkoljen. Proljetos je živo želio posaditi begonije icinije u jednoj uskoj lijehi oko svog šatora, ali ga je odvratio strah odgnjeva kaplara Whitcomba. Kapelan je uživao u skrovitosti iizdvojenosti svoga zelenog okoliša, i u sanjarenju i razmišljanju nakoje ga je poticalo življenje u njemu. Sad mu se dolazilo manje ljudijadati nego prije, i do pustio je sebi da i na tome bude doneklezahvalan. Kapelan nije bio druželjubiv i nije rado razgovarao.Nedostajala mu je žena i troje ne jake djece, a i on je ženinedostajao.Kaplara Whitcomba najviše je ozlojeđivalo kod kapelana, pored

činjenice da kapelan vjeruje u Boga, pomanjkanje inicijative iprodornosti. Kaplar Whitcomb smatrao je da je slaba posjećenostslužbama božjim žalostan odraz njegova vlastita statusa. Glavom sumu grozničavo vrvjele nove smione zamisli kako da pokrene velikduhovni preporod koji je u svojim snovima on vodio, piknici, vjerskisastanci, službena pisma obiteljima poginulih i ranjenih ljudi,cenzura, loto. Ali ga je kapelan kočio u ostvarivanju tih zamisli.Kaplar Whitcomb je od zlovolje grizao uzdu na kojoj ga je držaokapelan, jer je posvuda vidio mogućnosti za poboljšanje prilika.Zaključio je da su baš ljudi kao što je kapelan krivi što je vjera natako zlu glasu i što su obojica izopćeni iz društva. Za razliku odkapelana, kaplaru Whitcombu nije bilo po volji što žive usamljeni naproplanku. Prvo što je namjeravao učiniti kad svrgne kapelana, biloje da se vrati u zgradu štaba aviopuka gdje će biti u samu središtuzbivanja.Kad se kapelan rastao s potpukovnikom Kornom i dovezao se

natrag do proplanka, ugledao je kaplara Whitcomba u toploj izmaglicikako povjerljivo razgovara s nekim nepoznatim bucmastim čovjekomu kestenjastom kupaćem ogrtaču od rebrasta baršuna i sivojflanelskoj pidžami. Kapelan je znao da su takav ogrtač i pidžamaslužbena bolnička odjeća. Nijedan od one dvojice nije ni najmanjimznakom pokazao da ga poznaje. Strancu su desni bile obojenenečim purpurnim; ogrtač od rebrasta baršuna bio mu je na leđimaukrašen slikom »leteće tvrđave« kako se strmoglavljuje kroz

narančaste eksplozije granata iz flakova, a na prsima sa šestpravilnih redova sićušnih bombi koje su označavale šezdesetborbenih zadataka. Kapelana je taj prizor toliko zapanjio da je stao izagledao se u njih. Ona su dvojica prestala razgovarati i čekala uledenoj tišini da on prođe. Kapelan je pohitao u šator. Čuo je, ili muse pričulo, kako se priguše no smiju.Časak kasnije uđe kaplar Whitcomb i upita ga:- E pa, što je?- Nema ništa novo - odgovori kapelan odvraćajući pogled od njega.

- Je li me tko tražio?- Opet samo onaj blesavi Yossarian. To je zbilja pravi gnjavator, je

li?- Ne bih baš rekao da je blesav - pripomene kapelan.- Dobro, dobro, samo ga vi branile - reče kaplar Whitcomb

uvrijeđeno i izjuri iz šalora.Kapelan nije mogao vjerovati da se kaplar Whiteomb opet uvrijedio

i da je zaista izišao. Tek što je to shvatio, kaplar Whitcomb se vratio.- Vi ste uvijek uz druge - optuživaše ga kaplar Whitcomb. - Ne

podupirete svoje ljude. To vam ne valja.- Nisam ga ja kanio braniti - ispričavaše se kapelan. - Samo sam

rekao što mislim.- Što je htio pukovnik Cathcart?- Ništa osobito. Htio je samo porazgovarati sa mnom o tome da li

bismo mogli uvesti skupne molitve u učionici prije svakog leta.- Dobro, ne morate mi reći - obrecne se kaplar Whitcomb na njega i

ponovo iziđe.Kapelanu je bilo strašno. Ma koliko se trudio da bude obziran, činilo

se da ne može a da ne povrijedi osjećaje kaplara Whitcomba.Pokajnički obori pogled i opazi da mu posilni, kojeg mu je nametnuopotpukovnik Korn da mu drži u redu šator, odjeću i obuću, opet nijeočistio cipele.Kaplar Whitcomb se ponovo vrati.- Nikad mi ništa ne povjeravate - jadao se plahovito. - Nemate

povjerenja u svoje ljude. Ni to vam ne valja.- Ama, nemojte tako - razuvjeravaše ga kapelan držeći se kao

krivac. - Ja imam mnogo povjerenja u vas.- Pa što je onda s onim pismima?

- Ama, ne, nemojte sad - preklinjaše ga kapelan ponizno. - Manitese pisama! Nemojte, molim vas, opet načinjati tu temu. Reći ću vamako se predomislim.Kaplar Whitcomb se razbjesni.- A, tako? E pa, lako je vama tu samo sjediti i vrtjeti glavom dok ja

obavljam sav posao. Jeste li vidjeli onoga čovjeka vani koji imaonoliko slika naslikanih na ogrtaču za kupanje?- Je li on došao radi mene?- Nije - reče kaplar Whitcomb i iziđe.U šatoru je bilo vruće i vlažno, pa je kapelan osjetio da je sav

mokar. Osluškivao je kao kakav nehotični prisluškivač prigušeno,nerazumljivo mumljanje i šaptanje što je dopiralo izvana. Kadjetromo sjeo za rasklimani kartaški stol koji mu je služio kao pisaći stol,usne su mu bile stisnute, pogled prazan, a blijedookerasto lice, sastarim, gustim skupinicama sićušnih prištića, bilo je po boji i građinalik na bademovu ljusku. Razbijao je sebi glavu tražeći neki uzrokogorčenju kaplara Whitcomba na njega. Na neki način koji nijemogao dokraja pojmiti, bio je uvjeren da mu je nanio nekoneoprostivo zlo. Činilo mu se nevjerojatno da bi takva dugotrajnasrdžba, kakva je bila srdžba kaplara Whitcomba, mogla potjecatiodatle što je od bio uvesti loto ili slati službena pisma obiteljimapoginulih u boju. Kapelan je bio utučen priznajući sam sebi da jenesposoban. Već je nekoliko tjedana namjeravao povesti otvorenrazgovor s kaplarom Whitcombom ne bi li saznao što ga muči, ali seveć unaprijed sramio onoga što bi mogao saznati.Kaplar Whitcomb se pred šatorom kikotao, a onaj drugi se smi

juckao. Nekoliko neugodnih trenutaka kapelan se ježio odstravičnog, nadnaravnog osjećanja da je već bio u istom ovakvompoložaju u neko drugo doba ili u nekom drugom životu. Pokušao jeuloviti i zadržati taj dojam da bi mogao predvidjeti, ili možda čakpreduhitriti, ono što se ima dogoditi, ali je nadahnuće ishlapjelo beztraga, kao što je unaprijed znao da će se dogoditi. Deja vu. Lagano,opetovano miješanje privida sa stvarnosti koje je značajno zaparamneziju, za nosilo je kapelana koji je znao štošta o tome. Znaoje, na primjer, da se to zove paramnezija, a zanimao se i za takvepopratne optičke pojave kao što su jamais vu, nikad neviđeno, ipresque vu, gotovo viđeno. Bilo je užasnih, nenadanih trenutaka kad

su predmeti, pojmovi, pa čak i ljudi s kojima je kapelan živio tako rećiod rođenja, na neobjašnjiv način poprimali nepoznat i nepravilanizgled koji nije nikad prije vidio i zbog kojeg su mu se činili posvestrani: jamais vu. A bilo je i drugih trenutaka kad je tako reći vidiosuštu istinu u svoj njenoj jasnoći i sjaju: presque vu. Epizoda naSnowdenovu sprovodu, kad je vidio onog golog čovjeka na drvetu,ostavila ga je u dubokoj nedoumici. To nije bilo deja vu, jer u onomtrenutku nije imao osjećaj da je ikad vidio golog čovjeka na drvetu naSnowdenovu sprovodu. Nije bilo ni jamais vu, jer to priviđenje nijebilo priviđenje nekoga ili nečega poznatog što bi mu se javilo unepoznatu ruhu. A nipošto nije bilo ni presque vu, jer ga je kapelandoista vidio.Tik pred šatorom razlegne se buka od ranog paljenja džipa koji

ubrzo odjuri tutnjeći. Je li goli čovjek na drvetu na Snowdenovusprovodu bio puka halucinacija? Ili je bio pravo otkrivenje? Kapelanje zadrhtao pri samoj pomisli na to. Žarko je želio vjerovatiYossarianu, ali kad god bi pomislio na tu zgodu, odlučio bi da nemisli više o tome, iako nije bio načisto, kad je sad doista mislio otome, je li uistinu ikad doista mislio o tome.Kaplar Whitcomb ponovo polako uđe, s novim sjajnim smiješkom

na usnama, i drsko se nalakti na središnji kolac kapelanova šatora.- Znate li vi tko je bio onaj čovo u crvenom ogrtaču za kupanje? -

pripita ga hvalisavo. - To je bio vojni istražitelj koji je slomio nos.Došao je ovamo iz bolnice po službenu poslu. Vodi istragu.Kapelan hitro digne pogled koji odavaše dodvorljivost i samilost.- Niste valjda u kakvoj neprilici? Mogu li vam kako pomoći?- Ne, nisam ja ni u kakvoj neprilici - odgovori kaplar Whitcomb

cereći se. - Nego, ste vi u neprilici. Pozvat će vas na red zato što stepotpisivali Washingtona Irvinga u svim onim pismima u kojima stepotpisivali Washingtona Irvinga. Što velite na to?- Ja nisam potpisivao Washingtona Irvinga ni u kakvim pismima -

reče kapelan.- Meni bar ne morate lagati - odvrati kaplar Whitcomb. - Ne morate

mene uvjeravati u svoju nevinost.- Ama, ne lažem.- Što mene briga lažete li ili ne lažete. Zgrabit će vas za šiju i za to

što ste čitali pisma majora Majora. Masa toga bila je strogo

povjerljiva.- Kakva pisma? - pripita kapelan žalostivo, osjećajući kako ga

obuzima sve veća razdražljivost. - Nisam nikad vidio nikakva pismamajora Majora.- Meni bar ne morate lagati - odvrati kaplar Whitcomb. - Ne morate

mene uvjeravati u svoju nevinost.- Ama, ne lažem! - pravdao se kapelan.- Ja ne znam zašto vičete na mene - odbrusi mu kaplar Whitcomb

držeći se uvrijeđeno. Odmakne se od središnjeg kolca i značajnozamahne prstom kapelanu. - Samo sam vam učinio najveću uslugukoju vam je ikad itko u životu učinio, a vi to čak i ne shvaćate. Kadgod vas on pokuša prijaviti svojim starješinama, netko gore u bolniciprekriži sve te pojedinosti u pismu, pa on hoće izludjeti, jer vas većtjedne i tjedne pokušava otkucati. Ja sam upravo kao cenzor odobrionjegovo pismo a da ga nisam ni pročitao. To će ostaviti vrlo povoljandojam u vašu korist u štabu istražiteljske službe. Tako će oni znati dase mi ni najmanje ne bojimo da cijela istina o vama izbije na javu.Kapelanu se zavrtjelo u glavi od smetenosti.- Ali zar vi imate pravo cenzurirati pisma?- Naravno da nemani - odgovori kaplar Wliitcomb. Samo oficiri

imaju to pravo. Ja sam cenzurirao to pismo u vaše ime.- Ali ni ja nemam prava cenzurirali pisma, nije li tako?- I za to sam se pobrinuo - uvjeravaše ga kaplar Whitcomb. -

Potpisao sam nekoga drugog umjesto vas.- Krivotvorili ste tuđi potpis?- Ama, ne brinite se vi ni za to! Jedina osoba koja se može žaliti u

slučaju krivotvorenja potpisa jest osoba čiji ste potpis krivotvorili, a jasam pazio na vaše interese pa sam potpisao čovjeka koji je većumro. Poslužio sam se imenom Washingtona Irvinga. - KaplarWhitcomb pomno promatraše kapelana ne bi li otkrio na njemukakav znak otpora, a onda samopouzdano proslijedi prikrivajućipodruglji vost: - To sam prilično lukavo smislio, je li?- Šta ja znam - blago protuži kapelan, drhtavim glasom, žmirkajući

od grotesknih grčeva tjeskobe i neshvaćanja. - Bojim se da ni samrazumio sve što ste mi rekli. Kako će to što ste potpisaliWashingtona Irvinga umjesto mene biti u mojem interesu?

- Zato što su oni uvjereni da ste vi Washington Irving. Zar neshvaćate? Sad će znati da ste vi potpisali to pismo.- Ali zar nije baš to ona zabluda koju želimo iskorijeniti? Neće li to

potkrijepiti tu njihovu zabludu?- Da sam znao da ćete toliko zanovijetati zbog toga, ne bih vam

uopće pokušao pomoći - kaza kaplar Whitcomb ogorčeno i iziđe izšatora. Začas se opet vrati. - Upravo sam vam učinio najveću uslugukoju vam je itko ikad u životu učinio, a vi to čak i ne znate. Ne znateiskazati zahvalnost. Ni to vam, bogami, ne valja.- Oprostite - ispričavaše se kapelan skrušeno. - Zbilja mi je žao. Ja

sam samo toliko zaprepašten svim tim što ste mi kazali da čak i neznam što govorim. Zbilja sam vam veoma zahvalan.- Pa, kako bi onda bilo da pošaljemo ona službena pisma? - za pita

ga odmah kaplar Whitcomb. - Da ih počnem sastavljati?Kapelan zine od čuda.- Ne, nemojte - proštenja. - Nemojte sad!Kaplar Whitcomb se ražesti.- Ja sam vam najbolji prijatelj, a vi to čak i ne znate - ratoborno

ustvrdi i izađe iz kapelanova šatora. Zatim se opet vrati. - Ja sam navašoj strani, a vi to uopće ne shvaćate. Zar ne uviđate u kakvoj steozbiljnoj gabuli? Onaj istražitelj je odjurio u bolnicu da napišenajnoviji izvještaj o tom vašem paradajzu.- Kakvom paradajzu? - pripita ga kapelan žmirkajući.- O paradajzu koji ste skrivali u ruci kad ste došli, eto ga! Još ga i

sad držite u ruci!Kapelan u čudu otvori šaku i opazi da još drži onu rajčicu koju je

dobio od pukovnika Cathcarta. Brže-bolje je odloži na kartaški stol.- Taj sam paradajz dobio od pukovnika Cathcarta - reče i začudi se i

sam kako mu to objašnjenje zvuči besmisleno. - Navalio je na meneda ga uzmem.- Meni bar ne morate lagati – odvrati kaplar Whitcomb. - Šta mene

briga jeste li ga ukrali ili niste!- Ukrao? - usklikne kapelan preneraženo. - Zašto bih ukrao jedan

običan paradajz?- To baš ni nama nije nikako išlo u glavu - reče kaplar Whitcomb. -

A onda se istražitelj dosjetio da ste u njega možda sakrili kakvevažne tajne spise.

Kapelan se skljoka pod silnim teretom očaja.- Nisam u njega sakrio nikakve važne tajne spise - kaza

jednostavno. - U prvom redu, nisam ga čak htio ni uzeti. Evo vam ga!Uzmite ga i sami se uvjerite.- Ne treba mi.- Molim vas da ga uzmete - preklinjaše ga kapelan jedva čujnim

glasom. - Ne znam što ću s njim.- Ne treba mi - otrese se kaplar Whitcomb ponovo na njega i iziđe

držeći se dostojanstveno i ljutito i susprežući smiješak od silnalikovanja, što je sklopio nov moćan savez s vojnim istražiteljem i štoje ponovo uspio uvjeriti kapelana da je uistinu ozlojeđen.- Jadni Whitcomb! - uzdahne kapelan kriveći sama sebe zbog

zlovolje svoga pomoćnika.Sjedio je nijem, obuzet teškom, nerazumnom sjetom, čekajući da

se kaplar Whitcomb opet vrati. Razočarao se kad je čuo kako seneumoljiv bat njegovih koraka gubi u tišini. Nije mu bilo ni do čega.Odluči da ne ode na ručak, nego da pojede samo malo čokolade izsvoga vojničkog sanduka i da popije nekoliko gutljaja mlake vode izčuturice. Osjećao je da je okružen gustom, silnom maglom odmogućnosti i nije vidio ni tračka svjetla. Strahovao je što će pukovnikCathcart pomisliti kad dozna da je na njega pala sumnja da jeWashington Irving, zatim se poče jediti zbog onoga što pukovnikCathcart već misli o njemu zato što je uopće načeo razgovor ošezdeset borbenih zadataka. Toliko je jada na svijetu, mislio jeobarajući snuždeno glavu pod tom tragičnom misli, a on ne moženikome pomoći, ponajmanje samom sebi.

21. GENERAL DREEDLE

Pukovnik Cathcart nije uopće mislio na kapelana, jer se bio zapleou sasvim nov, opasan problem koji se zvao: Yossarian!Yossarian! Od sama zvuka toga gnusnog, ružnog imena ledila mu

se krv u žilama i predisao je teškom mukom. Kad je kapelan prvi putspomenuo Yossariana, to je ime odjeknulo duboko u njegovupamćenju kao kakav zlokoban gong. Čim je za kapelanom škljocnulakvaka na vratima, na pukovnika Cathcarta sručilo se kao vodopadcijelo ono jezivo sjećanje na golog čovjeka u stroju preplavljujući gabolnim pojedinostima koje su ga ponižavale i gušile. Preznoji se iuzdrhti. Ukazalo se mračno i nevjerojatno poklapanje koje je biloodviše đavolsko u onom što je podrazumijevalo da bi moglo biti ištadrugo nego najgrozniji znamen. Onaj čovjek koji je stajao onoga dana gol u stroju da primi »Križ za izvanredne letačke zasluge« iz rukugenerala Dreedlea zvao se također - Yossarian! A sad opet jedanYossarian prijeti da će napraviti neprilike zbog šezdeset zadataka,koliko je pukovnik Cathcart upravo naložio da njegovi ljudi uaviopuku moraju izvršiti. Pukovnik Cathcart se, natmuren, pitao da tonije onaj isti Yossarian.Ustao je duboko ojađen i ushodao se po svojoj kancelariji. Slutio je

da je pred nekom velikom tajnom. Goli čovjek u stroju, priznao jeneveselo, bio mu je zaista trn u peti. Isto je tako bilo i ono pomicanjelinije fronte prije leta na Bolognu, i sedmodnevno kašnjenje razaranja mosta u Ferrari, iako mu je konačno razaranje mosta u Ferrari,sjeti se radosno, služilo uistinu na diku, premda mu je gubitak jednogaviona pri drugom nadlijetanju cilja, prisjeti se malodušno, bio jošjedan trn u peti, iako mu je uistinu služilo na diku što je izborioodlikovanje za strijelca, koji mu je ponajprije zaista bio zabio trn upeti time što je dvaput nadletio cilj. Taj strijelac, sjeti se iznenada iponovo se zgrane, zvao se također Yossarian! Sad su već bilatrojica! On razrogači u čudu svoje slijepljene oči i okrene seprestravljeno da vidi što se to zbiva iza njegovih leđa. Časak prijenije bilo nikakvih Yossariana u njegovu životu, a sad su se većmnožili kao vilenjaci. Pokuša se smiriti. Yossarian nije obično ime;

možda i nema tri Yossariana, nego su samo dva, ili je možda čaksamo jedan ali to je zaista sasvim svejedno! Pukovnik je još bio uozbiljnoj opasnosti. Naslućivao je da se približava nekom golemom izagonetnom koz mičkom vrhuncu, pa mu široko, mesnato i divovskotijelo zadrhti od glave do pete pri pomisli da je Yossarianu, ma tko onnajposlije bio, suđeno da bude njegova Nemezis.Pukovnik Cathcart nije bio praznovjeran, ali je vjerovao u znamenje,

pa je odmah ponovo sjeo za svoj pisaći stol i unio u podsjetnikzagonetnu bilješku da odmah treba izvesti načistac svu tu sumnjivuzavrzlamu oko Yossariana. Zapisao je taj podsjetnik nezgrapnim iodlučnim rukopisom i uvelike ga proširio nizom šifriranih zna kovainterpunkcije, te je sve skupa podcrtao dva puta tako da je pisaloovako YOSSARIAN!!!(?)!Kad završi, pukovnik se opet nasloni na naslon stolice, neobično

zadovoljan sam sobom što je odmah nešto poduzeo da sesuprotstavi toj zlokobnoj krizi. Yossarian, protrnuo je od samapogleda na to ime. Koliko samo slova »s« ima u njemu! Naprostomora biti subverzivno. Nalik je na samu riječ subverzivan. Nalik i naustanički i neiskren, i na socijalistički, sumnjivi, fašistički ikomunistički. To je neko mrko, strano, odvratno ime, ime kojenaprosto ne ulijeva povjerenje. Nije nimalo nalik na takva čista,odsječna, čestita američka prezimena kao što su Cathcart, Peckem iDreedle.Pukovnik Cathcart polako ustane i iznova se uspropada po svojoj

kancelariji. Gotovo nesvjesno uze iz jedne košare rajčicu i halapljivozagrize u nju. Odmah napravi kiselo lice i baci ostatak rajčice ukošaru za smeće. Pukovnik nije volio rajčice, čak ni kad su bilenjegove, a ove nisu bile njegove. Ove je potpukovnik Kornpokupovao pod različitim imenima po kojekakvim tržnicama na cijelojPianosi, prevezao ih u gluho doba noći do pukovnikove seoske kućeu brdima, a sutradan ujutro ih prebacio u štab aviopuka da ih prodaMilu, koji je pukovniku Cathcartu i potpukovniku Kornu plaćao za njihnajviše što je mogao. Pukovnik Cathcart se često pitao je lidopušteno to što oni rade s rajčicama, ali je potpukovnik Korn tvrdioda jest, pa se zato trudio da ne razbija time sebi previše glavu.Nikako nije mogao znati ni smije li posjedovati kuću u brdima, jer jesve to pot pukovnik Korn sam uredio. Pukovnik Cathcart nije čak

znao nije li to njegova kuća ili ju je unajmio, ni od koga ju je kupio, nikoliko ga stoji, ako ga išta stoji. Potpukovnik Korn bio je pravnik pa,ako ga je on uvjeravao da su dopušteni prevara, ucjena, trgovanjevalutom, pronevjera, utaja poreza i špekulacije na crnoj burzi, ondapukovnik Cathcart nije bio kadar da mu se odupre.O toj svojoj kući u brdima pukovnik Cathcart je samo znao da je ima

i da je mrzi. Nikad se nije toliko dosađivao koliko onda kad jeprovodio ondje dva-tri dana svakog drugog tjedna, koliko je bilopotrebno da sačuva iluziju da je njegova vlažna seoska kuća ubrdima, u kojoj je vazda propuh, zlatna palača puna putenih užitaka.Posvuda su po oficirskim klubovima kolale mutne, ali glasne priče orazuzdanim i zataškavanim pijankama i orgijama u toj kući i o tajnim,intimnim, zanosnim noćima provedenim s najljepšim, najdražesnijim,najhoćkijim i najlakše zadovoljavanim talijanskim kurtizanama,filmskim glumicama, manekenkama i groficama. Međutim, takvihtajnih zanosnih noći i zataškavanih pijanki i orgija nije uopće bilo.Moglo ih je biti da su general Dreedle ili general Peckem ikadpokazali želju da sudjeluju u njima, ali nijedan od njih nije to nikadučinio, a pu kovniku nije bilo ni nakraj pameti da troši vrijeme i snaguobljubljujući lijepe žene, ako od toga nije imao nikakve koristi.Pukovnik je zazirao od vlažnih i samotničkih noći i jednoličnih,

pustih dana u svojoj seoskoj kući. Mnogo mu je ljepše bilo uaviopuku gdje se mogao otresti na svakoga koga se nije bojao.Međutim, kao što gaje potpukovnik Korn neprestano podsjećao,nema mnogo čari u tome da posjeduje seosku kuću u brdima akonikad ne stanuje u njoj. Kad god se vozio u svoju seosku kuću, žalioje sama sebe. Nosio je sa sobom u džipu lovačku pušku i provodiojednolične sate pucajući u ptice i u rajčice koje su tu doista rasle uzapuštenim redovi ma, ali koje se nije isplatilo brati.Među oficire nižih činova kojima je pukovnik Cathcart još smat rao

uputnim iskazivati poštovanje, ubrajao je i majora de Coverleyja,premda mu se to nije mililo i premda nije bio načisto treba li to činiti.Major de Coverley bio je za nj isto tako velika tajna kao i za majoraMajora i kao za sve druge koji su ga ikad vidjeli. Pukovnik Cathcartnije uopće znao treba li gledati majora de Coverleyja s visoka ili muse ulagivati. Major de Coverley bio je samo major, iako je biokudikamo stariji od pukovnika Cathcarta; u isti mah toliki su drugi

ljudi iskazivali majoru de Coverleyju tako duboko strahopoštovanjeda je pukovnik Cathcart sve mislio da svi oni znaju nešto vi še onjemu. Major de Coverley bio je zlokobna, nepojmljiva ličnost zbogkoje je on neprestano živio u napetosti i s kojom je čak i potpu kovnikKorn bio sklon da bude oprezan. Svi su ga se bojali, iako nitko ni jeznao zašlo. Nilko čak ni je znao ni krsno ime majoru de Coverleyju,jer nitko još nije smogao hrabrosti da ga pita za ime. PukovnikCathearl je znao da je major de Coverley odsutan, pa je uži vao utome dok se nije sjetio da major de Coverley možda negdje kujeurotu protiv njega, te poželio da se major de Coverley vrati u svojueskadrilu, gdje mu je i mjesto, da bi ga mogao držati na oku.Nakon nekog vremena pukovnika Cathcarta zabolješe tabani od

silna hodanja gore-dolje. Ponovo sjede za svoj pisaći stol i odlučipristupiti zreloj i sustavnoj procjeni cjelokupne ratne situacije. Držećise kao poslovan čovjek koji zna svoj posao, potraži veliki bijeli notes,povuče ravnu crtu odozgo do dolje po sredini i prekriži je pri vrhu,tako da je podijelio cijeli list na dva prazna stupca jednake širine.Zastane na trenutak razmišljajući kritički o svemu. Zatim se zguri nadstolom i na vrhu lijevog stupca napiše zbijenim i kićenim ru kopisom:»Trnovi u peti!!!« Na vrhu desnog stupca napiše »Služi mi nadiku!!!!!« Još se jednom zavali na stolici da zadivljeno pregleda tusvoju tablicu iz nepristrane perspektive. Nakon nekoliko časakasvečana premišljanja pomno lizne olovku i napiše pod »Trnovi upeti!!!«, u razmacima ispunjenim napetošću: FerraraBologna (pomaknuta linija fronte na karti)Streljana s pokretnim metamaGoli čovjek u stroju (poslije Avignona)Zatim nadoda:Trovanje hranom (za vrijeme Bologne)iJaukanje (epidemija jaukanja za vrijeme pripreme leta na Avignon)

Zatim nadoda:Kapelan (mota se po oficirskom klubu svake večeri)Odluči da bude milostiv prema kapelanu, iako ga nije trpio, pa ispod

»Služi mi na diku« napiše: Kapelan (mota se po oficirskom klubusvake večeri)

Tako su se te dvije bilješke o kapelanu međusobno poništavale.Zatim napiše sa strane, uz »Ferraru« i »Golog čovjeka u stroju(poslije Avignona)«: Yossarian!Uz »Bolognu (pomaknuta linija fronte na karti)« i »Jaukanje

(epidemija jaukanja za vrijeme pripreme leta na Avignon)« naznačismiono i odrješito: ?Ove bilješke označene upitnikom kanio je hitno istražiti da vidi nije li

i u njima Yossarian imao svoje prste.Iznenada mu se ruka počela tresti pa više nije mogao pisati. Ustao

je prestravljeno, osjećajući se nekako slijepljen i debeo, i jurnuo dootvorenog prozora da udahne malo svježeg zraka. Pogled mu padena streljanu, pa otetura dalje i prodorno vrisne od jada, mjereći sumanuto svojim prezavim i grozničavim očima zidove u kancelariji,kao da sve vrvi od samih Yossariana.Nitko ga ne voli. General Dreedle ga mrzi, a general Peckem mu je,

doduše, naklonjen, ali ne može biti siguran ni u to, jer pukovnikCargill, pobočnik generala Peckema, zacijelo ima osobne ambicije ivjerojatno ga u svakoj prilici ocrnjuje pred generalom Peckemom.Jedini dobar pukovnik, zaključi on, jest mrtav pukovnik, izuzev njegasama. Jedini pukovnik kome vjeruje jest pukovnik Moodus, a čak i onima protekciju kod svoga tasta. Milo mu, naravno, i te kako služi nadiku, iako mu je vjerojatno to što su Milovi avioni bombardiraliaviopuk grozan trn u peti, premda je Milo najposlije ušutkao sveglasove protesta objavivši kakav je golem čist dobitak sindikatostvario pogodbom s neprijateljem, i uvjerivši sve da jebombardiranje vlastitih ljudi i aviona bilo stoga uistinu hvale vrijedan iveoma probitačan udarac privatnoj inicijativi. Pukovnik nije biosiguran ni u Mila, jer su ga drugi pukovnici mamili k sebi, a pukovnikCathcart je još imao u aviopuku onog šugavog velikog poglavicuBijelog Halfoata, za koga je onaj šugavi, lijeni kapetan Black tvrdioda je jedini uistinu kriv za pomicanje linije fronte za »Velike opsadeBologne«. Pukovnik Cathcart bio je naklonjen velikom poglaviciBijelom Halfoatu zato što je veliki poglavica Bijeli Halfoat udaraoonoga šugavog pukovnika Moodusa u nos kad god bi se napio inašao u blizini pukovnika Moodusa. Poželio je da veliki poglavicaBijeli Halfoat počne udarati i potpukovnika Korna u njegovu debelunjušku. Potpukovnik Korn bio je šugava umišljena tikva. Netko u

štabu Dvadeset i sedme zračne eskadre imao je na zubu pukovnikaCathcarta i vraćao mu sve izvještaje popraćene žestokimprijekorima, pa je potpukovnik Korn podmitio ondje nekogprepredenog poštanskog službenika po imenu Wintergreen dapokuša ustanoviti tko to čini. Pukovnik Cathcart morao je priznati damu gubitak onoga aviona nad Ferrarom, pri drugom nadlijetanju cilja,nije ni najmanje pomogao, kao ni nestanak onoga drugog aviona uonom oblaku, to nije čak ni zapisao! Pokuša se prisjetiti, čeznutljivo,nije li Yossarian nestao u tom avionu u oblaku, ali se dosjeti daYossarian nikako nije mogao nestati u tom avionu u oblaku kad je jošsad tu i diže takvu silnu dreku zbog toga što mora izvršiti još pišljivihpet borbenih zadataka.Možda je šezdeset letova ljudima doista previše kad Yossarian

neće letjeti, razmišljaše pukovnik Cathcart, ali se onda sjeti da jenjegovo najopipljivije dostignuće baš to što je nagnao svoje ljude dalete više od svih drugih. Kao što je potpukovnik Korn često govorio, uovom ratu ima napretek zapovjednika aviopukova koji samoizvršavaju svoju dužnost, pa da bi pokazao svoje jedinstvenesposobnosti rukovođenja, bila je potrebna baš neka dramatska gestakao što je naredba da njegov aviopuk mora izvršiti više borbenihzadataka nego ikoji drugi aviopuk. Svakako se činilo da mu ni jedangeneral ne zamjera što to čini, iako se nijednoga, koliko je mogaorazabrati, to nije osobito dojmilo, zbog čega je pomislio da šezdesetborbenih zadataka nije nipošto dovoljno i da bi trebalo odmah povisitinormu na sedamdeset, osamdeset, stotinu, ili čak dvije stotine, tristotine ili šest tisuća zadataka!Dakako da bi mu bilo mnogo bolje pod zapovjedništvom onakva

uglađena čovjeka kakav je general Peckem, nego podzapovjedništvom onakva neotesana i neosjetljiva čovjeka kakav jegeneral Dreedle, jer general Peckem posjeduje oštroumnost,inteligenciju i diplomu privatnog sveučilišta, pa može ocijeniti pravuvrijednost pukovnika Cathcarta i uživati u njegovu društvu, iakogeneral Peckem nije nikad ni najmanjim znakom pokazao da gauopće cijeni ili uživa u njegovu društvu. Pukovnik Cathcart je držaoda ima dovoljno razvijenu moć zapažanja da zna da između takvihsamopouzdanih svjetskih ljudi kao što su on i general Peckem nisupotrebni ni kakvi vidljivi znaci pažnje, jer takvi ljudi mogu i izdaleka

osjetiti naklonost jedan prema drugome zahvaljujući prirođenomuzajamnom razumijevanju. Dovoljno je što su ljudi istog kova, pa jeznao da valja samo strpljivo čekati pravi trenutak da budeunaprijeđen, iako je taština pukovnika Cathcarta bila doneklepovrijeđena što general Peckem nije nikad navlas tražio njegovodruštvo i što se nije nimalo više trudio da ostavi snažan dojam svojimepigramima i načitanošću na pukovnika Cathcarta, nego što setrudio da ostavi snažan dojam na bilo koga drugoga u blizini, čak i navojnike i podoficire. Ili pukovnik Cathcart nije ušao u milost generalaPeckema, ili general Peckem nije ona duhovita, pronicava,inteligentna i susretljiva osoba kakvu izigrava, nego je zapravogeneral Dreedle osjetljiv, šarmantan i sjajan svjetski čovjek pod čijimmu je zapovjedništvom svakako mnogo bolje. Odjednom pukovnikCathcart nije više imao pojma koliko je gdje na cijeni, pa je uzeolupati šakom po dugmetu za zvonce ne bi li što prije dojuriopotpukovnik Korn i uvjerio ga da ga svi vole, da je Yossarian plodnjegove mašte i da on krasno napreduje u svom sjajnom i junačkompohodu na generalski čin.Zapravo pukovnik Cathcart nije imao nikakvih izgleda da postane

general. Prvo, tu je bio bivši razvodnik Wintergreen, koji je isto takoželio postati general pa je uvijek iskrivljavao, uništavao, odbijao ilikrivo upućivao sve pismene poruke od pukovnika Cathcarta, zapukovnika Cathcarta ili o pukovniku Cathcartu, od kojih bi on mogaoimati kakve koristi. Drugo, tu je već bio jedan general, generalDreedle, koji je znao da general Peckem puca na njegov položaj, alinije znao kako da ga spriječi u njegovim namjerama.General Dreedle, komandant aviobrigade, bio je otresita ljudeskara

bačvastih prsa, na pragu pedesetih godina. Nos mu je bio spljošten icrven, a namreškani bijeli ispupčeni kapci okruživali su mu sit nesive oči kao aureola od sala. Imao je jednu njegovateljicu i jednogzeta i, kad ne bi odviše popio, bio je sklon dugo i zamišljeno šutjeti.General Dreedle bio je potratio suviše vremena u vojsci obavljajućidobro svoj posao, a sad je bilo kasno. Došlo je do nove podjele vlastibez njega i on se više nije umio snaći. Kad bi mu popustila pažnja,na njegovu strogu i mrgodnu licu pojavio bi se mračan, zabrinut izrazkoji odavaše utučenost i razočaranje. General Dreedle je mnogo pio.Raspoloženja su mu bila hirovita i nepredvidljiva.

»Rat je pravi pakao«, govorio je često, i pijan i trijezan, i zaista jetako mislio, iako ga to nije priječilo da dobro živi na račun rata, ni daprimi zeta za or taka u tom poslu, premda su se njih dvojicaneprestano gložili.- Gad jedan! -jadao se general Dreedle na zeta, gunđajući prezirno,

svakome tko bi slučajno stajao pokraj njega uz krivinu šanka uoficirskom klubu. - Sve što ima, ima meni zahvaliti. Ja sam od njeganapravio čovjeka, od loga šugavog kučkinog sina! On nema dostasoli u glavi da sam nešto postigne.- On misli da sve zna - odgovarao bi pukovnik Moodus mrzovoljno

svojim slušaocima na drugom kraju tezge. - Ne može podnijeti kritikui neće čuti ni za kakve savjete.- On samo zna dijeliti savjete - napomenuo bi general Dreedle

otpuhujući i krkljajući. - Da nije mene, još bi bio kaplar.Generala Dreedlea su posvuda pratili i pukovnik Moodus i

njegovateljica, koja je bila najbolji štos koji je ikad itko vidio.Njegovateljica generala Dreedlea bila je bucmasta, niska iplavokosa. Imala je jamice u punašnim obrazima, nasmijane plaveoči i uredno začešljanu kovrčavu našušurenu kosu. Svakome sesmješkala i uvijek je šutjela dok je ne bi tko nagovorio. Dojke su jojbile bujne, a put glatka. Bila je neodoljiva pa su je se ljudi klonili. Bilaje sočna, slatka, poslušna i tupa i sve je zaluđivala osim generalaDreedlea.- Da je samo vidite golu - smijao se general Dreedle kašljući i

uživajući, dok mu je njegovateljica stajala uz rame smiješeći seponosno. - U štabu ima, u mojoj sobi, uniformu od grimizne svile kojajoj je tako tijesna da joj bradavice na sisama iskoče ko trešnje. Milomi je nabavio tu svilu. Ispod te uniforme ona ne može obući ni gaćiceni grudnjak. Ja je natjeram da je nosi onih večeri kad je Moodus ublizini, samo da ga izluđuje. - General Dreedle se promuklo nasmije.- Da samo vidite što se zbiva u toj njenoj bluzi kad god se pomakne!On hoće poludjeti. Ali kad ga prvi put ulovim da je dotaknuo nju ilibilo koju drugu ženu, degradirat ću smjesta toga prčevitog gada način razvodnika i poslat ću ga da radi u kuhinji godinu dana.- On je drži u mojoj blizini samo zato da mene izluđuje - optuživao

ga je pukovnik Moodus ojađeno na drugom kraju šanka. - Ona ima uštabu uniformu od grimizne svile koja joj je tako tijesna da joj

bradavice na sisama iskoče ko trešnje. Ispod nje ne može obući nigaćice ni grudnjak. Da samo čujete kako ta svila šušti kad god seona pomakne! Ali kad bih dotaknuo nju ili bilo koju drugu ženu, on bime smjesta degradirao na čin razvodnika i poslao me da radim ukuhinji godinu dana. Ona me izluđuje.- Nije ga umočio otkako smo preletjeli ocean - kazivao je general

Dreedle u povjerenju, a četvrtasta, prosijeda glava tresla mu se odsadističkog smijeha pri toj đavolskoj pomisli. - To je jedan od razlogazbog kojih ga nikad ne puštam s oka, samo da ne bi mogao doći dokakve žene. Možete li zamisliti kroz kakve muke prolazi taj bijednikučkin sin!- Nisam spavao ni s jednom ženom otkako smo preletjeli ocean -

jadikovao je pukovnik Moodus sa suzama u očima. - Možete li zamisliti kroz kakve muke prolazim?General Dreedle umio je biti prema svakome tko bi mu se zamjerio

isto tako neumoljiv kao što je bio prema pukovniku Moodusu. Nijeimao nimalo smisla za prenemaganje, takt i pretvaranje, i njegov jekredo kao profesionalnog vojnika bio jedinstven i jezgrovit: vjerovaoje da mladići koji primaju od njega naređenja moraju biti voljni dadadu živote za ideale, težnje i sklonosti staraca od kojih on primanaređenja. Oficiri, podoficiri i vojnici pod njegovim zapovjedništvompostojali su za nj samo kao vojne stavke. On je od njih tražio samoda obavljaju svoje poslove; izvan službe mogli su raditi što ih je volja.Mogli su, ako su htjeli, kao pukovnik Cathcart, tjerati svoje ljude daizvrše šezdeset borbenih zadataka, i mogli su, ako su htjeli, kaoYossarian, stajati goli u stroju, iako je general Dreedle pred timprizorom zinuo opustivši svoju granitnu vilicu, te pošao zapovjednički pred strojem da se uvjeri da u njemu zaista u stavumirno stoji čovjek bez ičega na sebi, samo u mokasinkama, čekajućida primi odlikovanje od njega. General Dreedle je zanijemio.Pukovnik Cathcart je počeo padati u nesvijest kad je opazioYossariana, pa mu je potpukovnik Korn prišao odostraga i snažnomu stisnuo ruku. Tišina je bila groteskna. Sa žala je neprekidnopirkao topao povjetarac, a na cesti su se pojavila tandrkajući nekastara zaprežna kola puna prljave slame, koja je vukao crni magarac ikojima je upravljao seljak s klapavim šeširom na glavi, u izblijedjelom

smeđem radnom odijelu, koji se nije ni najmanje obazirao naslužbenu vojnu ceremo niju na poljani s desne strane.Napokon general Dreedle progovori:- Vrati se u kola! - otrese se preko ramena na svoju njegovateljicu

koja je išla za njim pred strojem: Njegovateljica se odgega,smješkajući se, prema smeđem štabnom automobilu što bijašeparkiran dvadeset koračaja dalje, uz rub četvrtaste čistine. GeneralDreedle čekaše šuteći strogo dok se vrata na automobilu nezalupiše, a onda zapita: - Koji je ovaj?Pukovnik Moodus pogleda u svoj popis.- To je Yossarian, tata. On treba dobiti »Križ za izvanredne letačke

zasluge«.- Uh, Boga mu ljubim! - promrmlja general Dreedle, a njegovo

rumeno, kao isklesano lice smekša se od uveseljenja. - Pa, zašto senisi obukao, Yossariane?- Neću se obući.- Kako to misliš, nećeš? Zašto, dovraga, nećeš?- Naprosto neću, gospodine generale.- Zašto on nije obučen? - upita general Dreedle preko ramena

pukovnika Cathcarta.- Vas pita - šapne potpukovnik Korn pukovniku Cathcartu odo

straga preko njegova ramena i mune ga svom snagom laktom uleđa.- Zašto nije obučen? - upita pukovnik Cathcart potpukovnika Korna

odajući oštru bol i nježno gladeći mjesto na leđima u koje ga jepotpukovnik Korn upravo munuo.- Zašto nije obučen? - upita potpukovnik Korn kapetana Piltharda i

kapetana Wrena.- Prošlog tjedna jedan je čovjek poginuo u njegovu avionu nad

Avignonom i svega ga zakrvavio - odgovori kapetan Wren. - Poslijetoga se zakleo da nikad više neće nositi uniformu.- Prošlog tjedna jedan je čovjek poginuo u njegovu avionu nad

Avignonom - izvijesti potpukovnik Korn odmah pukovnika Cathcarta.- Uniforma mu je još na pranju.- A gdje su mu druge uniforme?- I one su na pranju.- A donje rublje? - zapita general Dreedle.

- Sve donje rublje također mu je na pranju - odgovori potpukovnikKorn.- Sve mi to zvuči kao teško sranje - izjavi general Dreedle.- To i jest teško sranje, gospodine generale - reče Yossarian.- Ne brinite, gospodine generale - obeća pukovnik Cathcart

generalu Dreedleu gledajući poprijeko Yossariana. - Jamčim vamsvojom čašću da će ovaj čovjek biti strogo kažnjen.- Šta mene, do vraga, briga hoće li biti kažnjen ili neće? - odvra ti

general Dreedle iznenađeno i razdražljivo. - On je upravo odlikovan.Ako hoće primiti odlikovanje bez ičega na sebi, kog se vraga to vastiče?- Upravo sam tako i ja mislio, gospodine generale! - potvrdi

pukovnik Cathcart tako oduševljeno da se sve orilo, pa otare čelovlažnim bijelim rupčićem. - Ali, ostajete li pri tome, gospodinegenerale, i s obzirom na nedavnu okružnicu generala Peckema uvezi s propisanom vojnom odjećom u operativnim zonama?- Peckema? - General Dreedle se natmuri.- Da, gospodine generale, da - dodvorljivo će pukovnik Cathcart. -

General Peckem čak nam preporučuje da šaljemo ljude u borbu uparadnim uniformama da bi ostavili dobar dojam na neprijatelja kadih obori.- Peckem? - ponovi general Dreedle žmirkajući svejednako u

nedoumici. - Ama, kog vraga ima Peckem s tim?Potpukovnik Korn ponovo svom snagom mune pukovnika

Cathcarta laktom u leđa.- Baš ništa, gospodine generale! - ozva se pukovnik Cathcart

izvještačeno, trepćući očima od silne boli i oprezno trljajući mjesto naleđima u koje ga je potpukovnik Korn opet munuo. - Upravo sam zato odlučio da apsolutno ništa ne poduzmem prije nego štoporazgovaram s vama. Nećemo se na to uopće obazirati, jelte,gospodine ge nerale?General Dreedle se nije uopće obazirao na njega, nego se pakosno

i prezirno okrenuo da Yossarianu uruči odlikovanje u kutiji.- Dovedi mi djevojku iz kola - zapovjedi zlovoljno pukovniku

Moodusu i pričeka namrgođen, oborene glave, dok ne dođenjegovateljica.

- Javite odmah u kancelariju da ponište direktivu koju sam upravoizdao da ljudi na borbenim zadacima nose kravate - šapne pukovnikCathcart brže-bolje potpukovniku Kornu krajičkom usana.- Ja sam vam rekao da to ne radite - zasmijulji se potpukovnik Korn.

- Ali me vi baš niste htjeli poslušati.- Pssst! - opomene ga pukovnik Cathcart. - Sunce mu žarko, Korne,

šta ste mi to napravili od leđa?Potpukovnik Korn se ponovo zasmijulji.Njegovateljica generala Dreedlea pratila je generala Dreedlea kud

god je on išao, čak i u učionicu prije leta na Avignon, gdje je stajala,smješkajući se onako budalasto kako je umjela, uz rub podija i cvalakao kakva plodna oaza, u svojoj ružičastozelenoj uniformi, pokrajgenerala Dreedlea. Yossarian ju je gledao i zaljubio se u nju prekoušiju. Klonuo je duhom i osjećao se prazan i tup. Sjedio je, oblivenhladnim znojem od požude, zureći u njene pune crvene usne ijamice na obrazima i slušajući kako major Danby opisujejednoličnim, poučnim i muževnim tonom kakva ih jaka koncentracijatlakova čeka u Avignonu, pa je iznenada, obuzet silnim očajem,jauknuo pri pomisli da možda nikad više neće vidjeti ovu bajnu ženu,s kojom nikad nije progovorio ni riječi i koju je sad tako strastvenozavolio. Srce mu je lupalo i boljelo ga od žalosti, straha i žudnje dokje zurio u nju; toliko je bila lijepa. Obožavao je tlo na kojem je stajala.Oblizao je suhe, žedne usne ljepljivim jezikom i ponovo jauknuo odjada, ovaj put toliko glasno da je privukao iznenađene, ispitljivepoglede ljudi koji su, u svojim kombinezonima čokoladne boje, sprošivenim bijelim padobranskim remenjem, sjedili oko njega ugrubo izblanjanim drvenim klupama.Nately se u strahu hitro okrene njemu.- Što je? - prošapće. - Što se dogodilo?Yossarian ga nije čuo. Bilo mu je zlo od pohote i bio je kao opčinjen

od žaljenja. Njegovateljica generala Dreedlea bila je tek malobucmasta, i njemu su se upalila čula od žutoga sjaja njene kose i odnepoznata dodira njenih mekih kratkih prstiju, od zaobljena,nekušana blaga njenih sazrelih dojki i vojne ružičaste košulje koja jojje bila razdrljena na vratu, i od uzbibanih, zrelih, trokutnih sastavakanjena trbuha i stegana u tijesnim, pripijenim oficirskim hlačama od

gabardena zelenog kao šuma. Gutao ju je nezasitnim očima odglave do obojenih noktiju na nogama. Želio je da je nikad ne izgubi.- Jooooooooooj -jaukne ponovo, a ovaj put se na taj drhtavi,

otegnuti uzvik uskomeša cijela prostorija.Val iznenađenja i nelagode uzdrma oficire na podiju, pa čak i

majoru Danbyju, koji je počeo sinkronizirati satove i brojio sekunde,načas odvrati pažnju tako da je malne morao početi iznova. Nately jeslijedio Yossarianov ukočeni pogled kroz dugačku drvenu dvoranusve do njegovateljice generala Dreedlea. Kad je shvatio što mučiYossariana, protrnuo je i problijedio.- Prestani, čuješ li? - opomene ga Nately srditim šaptom.- Jooooooooooooooj! - jaukne Yossarian po četvrti put, ovaj put

toliko glasno da su ga svi mogli jasno čuti.- Jesi li poludio? - prosikće Nately bijesno. - Nastradat ćeš.- Joooooooooooooooj! - odazva se Dunbar Yossarianu s drugog

kraja dvorane.Nately prepozna Dunbarov glas. Sad više nije mogao gospodariti

situacijom, pa se okrene i slabašno jaukne.- Jooj!- Joooooooooooooooj! - odazva mu se Dunbar.- Joooooooooooooooj! - jaukne Nately od očaja kad je shvatio da je

upravo jauknuo.- Joooooooooooooooj! - odazva mu se Dunbar, opet jaukom.- Joooooooooooooooj! - javi se netko drugi s drugog kraja dvorane,

a Natelyju se digne kosa na glavi.Yossarian i Dimbai odazvaše se obojica, a Nately se zguri traže ći

uzalud pogledom kakvu rupu u koju bi se zavukao s Yossarianom.Ljudi su se ovdje-ondje prigušeno smijali. Nekakav zloduh uđe uNatelyja pa on, kad nastane zatišje, namjerno jaukne. Odazva mu seneki novi glas. U zraku je mirisalo na neposluh pa Nately ponovougrabi priliku da potajice ispusti jauk. Opet se neki novi glas razlegnekao jeka. U dvorani je neodoljivo vrilo kao u ludnici. Rasla jesablasna dreka. Ljudi su strugali nogama, a iz ruku su im počeleispadati stvari, olovke, računala, torbice s kartama, zveketavi čeličnišljemovi. Neki ljudi koji nisu jaukali kikotali su se već otvoreno, i tkozna kako bi se svršila ta neorganizirana pobuna da se nije samgeneral Dreedle prihvatio da je uguši stupivši odlučno na sredinu

podija, upravo pred majora Danbyja, koji je još, ozbiljno i ustrajno,oborene glave, pazio samo na svoj ručni sat i govorio: - Dvadesetpet sekundi... dvadeset... petnaest...Veličajno, rumeno, zapovjedničko lice generala Dreedlea bijaše

nabrano od čuđenja i odrvenjeno od strahovite odlučnosti.- Dostaje bilo, momci! - odsječno zapovjedi šibajući ih prijekornim

pogledom i čvrsto stiskajući vilicu. I zaista je bilo dosta. - Ja stojim načelu borbene jedinice - reče im oštro kad je u dvorani za vladalaposvemašnja tišina i svi se ljudi u klupama umirili kao bubi ce - a dokgod ja zapovijedam ovim aviopukom, u njemu neće biti nikakvajaukanja. Je li jasno?Svima je bilo jasno, osim majoru Danbyju, koji je svejednako pazio

samo na svoj sat, brojio naglas sekunde i izvikivao: -... Četiri... tri...dva... jedan... sad! - te slavodobitno digao pog led, ali je ondashvatio da ga nitko nije slušao i da će opet morati iz nova brojiti. -Joooj - jaukne razočarano.- Što je to bilo? - zaurla general Dreedle kao da ne vjeruje svojim

ušima, pa se, obuzet krvožednim bijesom, hitro okrene majoruDanbyju koji ustukne užasnuto i zbunjeno i poče drhtati i znojiti se. -Tko je taj čovjek?- M-major Danby, gospodine generale - promuca pukovnik

Cathcart. - Moj operativni oficir.- Izvedite ga van i strijeljajte! - naloži general Dreedle.- M-molim, gospodine generale?- Rekao sam da ga izvedete van i strijeljate! Jeste li gluhi?- Razumijem, gospodine generale! - živo se odazva pukovnik

Cathcart i teško gutne, pa se žustro okrene svom šoferu imeteorologu. - Izvedite majora Danbyja van i strijeljajte ga!- M-molim, gospodine pukovniče? - promucaše šofer i meteorolog.- Rekao sam da izvedete majora Danbyja napolje i da ga strijeljate -

obrecne se pukovnik Catheart na njih. - Jeste li gluhi?Dva mlada poručnika klimnuše tupo glavama i zapiljiše se jedan u

drugoga preneraženo, polako i neodlučno, a svaki je od njih čekaoda onaj drugi pođe da izvede majora Danbyja van i strijelja ga. Nijedan od njih nije nikad prije izveo majora Danbyja van i strijeljao ga.Krzmajući, stadoše se približavati majoru Danbyju, svaki s jednestrane. Major Danby je problijedio kao krpa. Najednom mu se

podsjekoše noge i on poče padati, pa mu dva mlada poručnikapriskočiše i uhvatiše ga ispod ruku da se ne skljoka na pod. Pošto suga sad imali u rukama, činilo se da će ostalo biti čas posla, ali nisuimali revolvera. Major Danby proplače. Pukovnik Catheart bi bionajradije po hrlio do njega da ga utješi, ali se bojao da ne ispadnepeder pred generalom Dreedleom. Sjeti se da Appleby i Havermeyeruvijek nose svoje revolvere kalibra 0.45 mm na borbene zadatke, paih uze tražiti pogledom po redovima klupa.Čim je major Danby proplakao, pukovnik Moodus, koji se držao

neodlučno i jadno po strani, nije se više mogao svladati, pa jesnebivljivo pristupio generalu Dreedleu držeći se kao da mu je zlo ikao da prinosi žrtvu.- Pričekaj radije još malo, tata - predloži mu neodlučno. - Čini mi se

da ga ne smiješ strijeljati.General Dreedle se razbjesni zbog ove upadice.- Tko, do vraga, kaže da ne smijem? - zagrmje general Dreedle

rabijatno i toliko glasno da se cijela zgrada potresla. PukovnikMoodus, zajapuren od neugodnosti, sagne se da mu prišapne neštona uho. - Zašto, do vraga, ne bih smio? - drekne general Dreedle.Pukovnik Moodus prišapne mu još nešto. - Ti misliš da ja ne smijemstrijeljati koga hoću? - zapita general Dreedle odajući nepopustljivoogorčenje. Radoznalo nape uši kad pukovnik Moodus nastavišaputati. - Je li to istina? - pripita pošto mu radoznalost nadvladabijes.- Jest, tata. Na žalost, jest.- Čini mi se da ti misliš da si ne znam kako pametan, je li? - otrese

se iznenada general Dreedle na pukovnika Moodusa.Pukovnik Moodus opet porumenje.- Ne mislim, tata, nego samo...- Dobro, pustite k vragu toga nepokornog tipa - zareži general

Dreedle okrećući se ogorčeno od zeta i vrčeći mrzovoljno na šoferapukovnika Cathearta i meteorologa pukovnika Cathearta. - Ali gaistjerajte van i ne puštajte ga više unutra! I nastavite s tom prokletompripremom leta prije nego što rat svrši. Nisam još u životu vidioovakve nesposobnjakoviće.Pukovnik Cathcart bijedno klimne glavom generalu Dreedleu i dade

brže-bolje znak ljudima da izguraju majora Danbyja van. Međutim,

kad su majora Danbyja izgurali van, nije bilo nikoga da nastavi voditipripremu leta. Svi su glupavo i u čudu buljili jedan u drugoga. Poštose nitko nije ni maknuo, general Dreedle porumenje od bijesa.Pukovnik Cathcart nije znao što bi. Baš se spremao glasno jauknutikad mu potpukovnik Korn priskoči u pomoć istupivši naprijed ipreuzevši kormilo. Pukovnik Cathcart uzdahne od golema, plačnaolakšanja, gotovo shrvan zahvalnošću.- A sad ćemo, momci, sinkronizirati satove - poče odmah

potpukovnik Korn oštrim i zapovjedničkim glasom vragolastoprevrćući očima prema generalu Dreedleu. - Sinkronizirat ćemosatove jedanput, samo jedanput, a ako ne uspijete taj jedini put,general Dreedle i ja ćemo htjeti znati zašto niste uspjeli. Je li jasno? -ponovo zatrepće očima prema generalu Dreedleu da se uvjeri jesu limu riječi pogodile cilj. - A sad naravnajte satove na devet iosamnaest!Potpukovnik Korn je obavio sinkronizaciju bez ikakvih teškoća i

samopouzdano nastavio. Saopćio je ljudima lozinku i razmotriometeorološki izvještaj pokazujući živu i razmetljivu svestranost ibacajući svakih nekoliko sekundi iskosa prijetvorne poglede na generala Dreedlea, ne bi li izvukao još veće ohrabrenje iz izvanrednogdojma koji je vidio da čini na njega. Gizdajući se i nadimljući se upunom sjaju i kočopereći se oholo po podiju pošto je dobio nazamahu, ponovo priopći ljudima lozinku i živahno se dade nazanosan i vatren govor o važnosti mosta u Avignonu za tok rata i oobavezi svakog pojedinca na tom borbenom zadatku da ljubav zadomovinu stavi iznad ljubavi za vlastiti život. Kad završi svojupoletnu dizertaciju, još jednom priopći ljudima lozinku, upozori ih napravac izlaska na cilj i ponovo razmotri meteorološki izvještaj.Potpukovnik Korn je osjećao da je u životnoj formi. Bio je u središtupažnje.Malo-pomalo je pukovniku Cathcartu počelo svitati; kad mu je

svanulo, zanijemio je. Lice mu se sve više i više otezalo dok jezavidno promatrao kako ga potpukovnik Korn i dalje iznevjerava, igotovo se već bojao da ga sluša, kadli mu se general Dreedleprimakne i upita ga toliko glasnim šaptom da ga je mogla čuti cijeladvorana: - Tko je taj čovjek?

Pukovnik Cathcart mu odgovori predosjećajući nejasno neko zlo, ageneral Dreedle tada metne ruku pred usta i šapne nešto, na što sepukovnik Cathcart zažari od goleme radosti. Potpukovnik Korn toopazi i protrne od nesavladiva ushita. Da ga nije general Dreedleupravo promaknuo na bojnom polju u čin pukovnika? Nije višemogao podnijeti neizvjesnost. Majstorskom je frazom završiopripremu leta i nadobudno se okrenuo da primi vatrene čestitke odgenerala Dreedlea koji je već izlazio van a da se nije ni osvrnuo nanjega, odvodeći za sobom svoju njegovateljicu i pukovnika Moodusa.Potpukovnik Korn se zaprepasti pred tim žalosnim prizorom, alisamo na trenutak. Potraži pogledom pukovnika Cathcarta koji je joškruto stajao cereći se u zanosu, pa pohrli slavodobitno do njega ipotegne ga za rukav.- Što je rekao za mene? - uzbuđeno ga upita drhteći od ponosa i

blažena očekivanja. - Što je rekao general Dreedle?- Pitao me je tko ste vi.- To znam, to znam. Ali što je rekao za mene? Što je rekao?- Smučilo mu se dok vas je slušao.

22. GRADONAČELNIK MILO

To je bio let na kojem je Yossarian izgubio hrabrost. Yossarian jeizgubio hrabrost na letu na Avignon zato što je Snowden izgubiocrijeva, a Snowden je izgubio crijeva zato što im je toga dana pilotbio Huple, komu je bilo svega petnaest godina, a pomoćnik Dobbs,koji je bio još gori pilot i koji je nagovarao Yossariana da ubijupukovnika Cathcarta. Yossarian je znao da je Huple dobar pilot, alida je još dijete, a ni Dobbs nije imao povjerenja u Huplea, pa jeiznenada, kad su bacili bombe, pomahnitao u zraku, istrgao mu izruku palicu i kobno ih sunovratio tako da su se skamenili, srca imstala i bubnjići počeli pucati, a Yossarianu su odletjeli laringofoni te jeostao nemoćno lebdjeti u zraku dodirujući tjemenom krov u nosuaviona.- O Bože! - vrisnuo je nečujno Yossarian kad je osjetio da padaju. -

O Bože! O Bože! O Bože! O Bože! - vrištao je umolno, ali nije mogaootvoriti usta dok je avion padao, a on lebdio bez težine dodirujućitjemenom krov, sve dok Huple nije uspio preoteti Dobbsu pa licu iizravnati avion usred ispucanog, krševitog, šarolikog kanjona odpraskave protuavionske vatre, iz kojeg su bili umakli gore i iz ko jegsu se sad opet morali izbaviti. Gotovo u isti mah odjeknuo je potmuoudarac i u pleksiglasu nastala rupa velika kao krupna šaka.Yossariana zapekoše obrazi od svjetlomrcavih krhotina. Nije bilo krvi.- Šta je to bilo? Šta je to bilo? - vikne i sav se strese kad ne začuje

svoj glas u ušima. Prepao se zbog mrtve tišine u interfonu i biogotovo suviše prestravljen da se makne, kad se zguriočetveronoške, kao miš ulovljen u zamku, i čekao pritajena daha doknije napokon spazio svjetlucav valjkast utikač svoga laringofonakako mu se pred očima njiše amo-tamo, i gurnuo ga drhtavimprstima natrag u utičnicu. - O Bože! - vrištao je i dalje, jednakoobuzet stravom, jer su po svuda oko njega granate iz flakovapotmulo praskale i raskriljivale se kao gljive. - O Bože!Kad je Yossarian ponovo gurnuo utikač u utičnicu, čuo je kako

Dobbs plače.

- Pomozite mu, pomozite mu - jecao je Dobbs. - Pomozite mu,pomozite mu!- Kome da pomognemo? Kome da pomognemo? - vikne Yossarian.

- Kome da pomognemo?- Bombarderu-strijelcu, bombarderu-strijelcu - vikaše Dobbs. - Ne

odgovara. Pomozite boinbarderu-strijelcu, pomozite bombarderu-strijelcu!- Ja sam bombarder-strijelac - dovikne mu Yossarian. - Ja sam

bombarder-strijelac. Meni nije ništa. Meni nije ništa.- Onda pomozite njemu, pomozite njemu - ridaše Dobbs. -

Pomozite njemu, pomozite njemu!- Kome da pomognemo? Kome da pomognemo?- Strijelcu - moljaše Dobbs. - Pomozite strijelcu.- Hladno mi je - procvili Snowden slabašnim glasom preko

interfona, a onda zableji žalostivo i bolno: - Pomozite mi, molim vas!Hladno mi je.I Yossarian se provukao kroz prolaz, popeo se na spremište za

bombe i spustio se u rep aviona, gdje je Snowden ležao ranjen napodu i smrzavao se na prostoru obasjanom žutim sunčanim svjetlompokraj novog repnog strijelca, koji je ležao izvaljen na podu unesvjestici.Dobbs je bio najgori pilot na svijetu i znao je to. Ta skrhana olupina

muževna mladića neprestano se trudila da uvjeri pretpostavljenekako nije više kadar upravljati avionom. Nitko od pretpostavljenih nijega htio saslušati, pa se Dobbs, onoga dana kad je norma bilapovišena na šezdeset zadataka, dok je Orr tražio negdje kučine,uvukao Yossarianu u šator i otkrio mu plan koji je skovao da ubijupukovnika Cathcarta. Za to mu je bila potrebna Yossarianovapomoć.- Ti bi htio da ga ubijemo iz čista mira? - prigovori mu Yossarian.- Tako je - potvrdi Dobbs smješkajući se optimistički, ohrabren time

što je Yossarian odmah sve shvatio. - Ucmekat ćemo ga lugerom kojisam donio sa Sicilije i za koji nitko ne zna da ga imam.- Mislim da ja to ne bih mogao - zaključi Yossarian pošto je neko

vrijeme šutke vagao u sebi tu zamisao.- Zašto ne bi mogao? - začuđeno će Dobbs.

Slušaj! Ništa mi ne bi bilo draže nego kad bi to đubre slomilo vrat ilipoginulo u sudaru, ili kad bih čuo da ga je tko ustrijelio. Ali mislim daga ja ne bih mogao ubiti.- A on tebe bi - ustvrdi Dobbs. - Zapravo si mi baš ti rekao da nas

ubija šaljući nas neprestano u borbu.- Ali mislim da ja njega ne bih mogao ubili. Valjda i on ima pravo na

život.- Nema, dok god tebi i meni osporava pravo na život. Šta je tebi? -

Dobbs je bio preneražen. - Koliko sam te puta slušao kako se o tomeprepireš s Clevingerom. A vidiš kako je on svršio. U onom oblaku.- Nemoj se derati, čuješ li? - umirivaše ga Yossarian.- Ne derem se! - prodere se Dobbs još jače, zajapuren od

revolucionarnog žara. Iz očiju i nosnica mu je curilo, a drhtavarumena do nja usna bijaše mu poprskana pjenušavom rosom. - Biloje valjda već gotovo stotinu ljudi u aviopuku koji su navršili pedeset ipet letova kad je on povisio normu na šezdeset, a bit će da je bilonajmanje još stotinu ljudi kao ti kojima su nedostajala još svega dva-tri leta. On će nas sve satrti ako ga ostavimo da i dalje tako radi.Zato moramo prije mi njega ubiti.Yossarian ravnodušno klimne glavom, ne opredjeljujući se ni za ni

protiv.- Misliš da nas ne bi ukebali?- Ja sam već sve isplanirao. Ja...- Nemoj se derati, za miloga Boga!- Ne derem se. Ja sam već...- Daj se prestani derati!- Ja sam već sve isplanirao - prošapće Dobbs hvatajući se grčevito

za Orrov ležaj rukama s bijelim zglavcima na prstima da mu ne bidrhtale. - U četvrtak ujutro, kad se treba vratiti iz one svoje prokleteseoske kuće u brdima, ja ću se odšuljati kroz šumu do onog zavojana cesti u obliku slova U i sakriti se u grmlju. On tamo mora usporiti,a ja mogu vidjeti na obadvije strane ima li koga u blizini. Kad budemvidio da dolazi, prepriječit ću cestu jednim velikim trupcem da nemože proći džipom. Onda ću izići iz grmlja sa svojim lugerom i pucatimu u glavu dok ga ne ubijem, pa ću zakopati revolver, vratiti se krozšumu do eskadrile i poći za svojim poslom kao i ostali. Što tu možezapeti?

Yossarian je pomno pratio cijelo izlaganje.- A šta ja trebam raditi? - upita u nedoumici.- Ja to ne bih mogao izvesti bez tebe - protumači mu Dobbs. - Ti mi

trebaš kazati da to učinim.Yossarian nije mogao vjerovati svojim ušima.- Je li to sve što tražiš od mene? Samo da ti kažem da to učiniš?- To je sve što mi je potrebno od tebe odgovori Dobbs. - Samo mi

reci da to učinim, pa ću mu sam, bez ičije pomoći, prekosutra prosutimozak. - Zabrzao je i opet povisio glas od uzbuđenja. - I potpukovniku Kornu bih volio opaliti koji metak u glavu, kad smo već kodtoga, ali bih poštedio majora Danbyja, ako se ti slažeš. Onda bihvolio ubiti i Applebya i Havermeyera, a kad ubijemo Applebya iHavermeyera, htio bih ubiti i McWatta.- McWatta? - uzvikne Yossarian i malne skoči uvis od jeze. - Pa

McWatt je moj prijatelj. Što ti imaš protiv McWatta?- Ne znam - prizna Dobbs zbunjeno i u neprilici: - Samo sam

pomislio, kad već ubijamo Applebya i Havermeyera, da bismo mogliubiti i McWatta. Ti ne bi htio ubiti McWatta?Yossarian zauze čvrst stav.- Slušaj, mene bi još ovo moglo zanimati kad bi se ti prestao derati

da te sav otok čuje, i kad bi se zadovoljio time da ubiješ samopukovnika Cathcarta. Ali ako kaniš to pretvoriti u krvoproliće, ondanemoj računati na mene!- U redu, u redu - nastojaše ga Dobbs umiriti. - Samo pukovnika

Cathcarta. Da ga maknem? Reci mi da ga maknem.Yossarian zavrtje glavom.- Mislim da ti ne mogu reći da ga makneš.Dobbs se raspomami.- Ja sam spreman na ustupke - navaljivaše on žestoko. - Ne moraš

mi reći da ga maknem. Samo mi reci da je to dobra ideja. Vrijedi? Jeli to dobra ideja?Yossarian opet zavrtje glavom.- To bi bila sjajna ideja da si ga ubio, a da meni nisi ništa rekao. Sad

je kasno. Mislim da ti ne mogu ništa reći. Daj mi malo vremena!Možda ću se predomisliti.- Onda će zbilja biti kasno.

Yossarian je i dalje odmahivao glavom. Dobbs je bio razočaran.Sjedio je časak pokunjeno, zatim je iznenada skočio na noge ipojurio da još jednom žestoko navali na doktora Daneeku da gaoslobodi letenja. Kako je naglo skrenuo, prevrnuo je bokomYossarianov umivaonik i spotaknuo se o cijev za dovod goriva pećikoju je Orr još pravio. Doktor Daneeka se othrvao Dobbsovu bučnomi temperamentnom napadu nizom nestrpljivih klimaja glavom, pa gaje uputio u sanitetski šator da opiše svoje simptome Gusu i Wesu,koji su mu, čim je progovorio, namazali desni ljubičastom lincurinomotopinom. Namazali su mu i prste na nogama, a kad je opet otvoriousta da se potuži, ugurali su mu u grlo neko sredstvo za čišćenje iotpravili ga.Dobbs je bio u još gorem stanju nego Gladni Joe, koji je bar mogao

letjeti kad ga nije mučila mora. Dobbsu je bilo gotovo isto tako teškokao i Orru koji je, s onim svojim luckastim i galvanskim smijuljenjem icvokotavim, iskrivljenim i izbočenim zubima, bio naoko sretan, kaokakva nerazvijena, nacerena ševa, i koga su uputili na odmor sMilom i Yossarianom u Kairo, gdje su trebali kupiti jaja, ali je Milokupio pamuk, a u zoru odletio u Carigrad avionom u kojem su čak imitraljeske kupole bile krcate egzotičnim paucima i nezrelim crvenimbananama. Orr je bio jedna od najvećih grdoba koje je Yossarianikad vidio, ali ijedna od najprivlačnijih. Lice mu je bilo sirovo iispupčeno, oči lješnjakove boje htjele su mu iskočiti iz duplja, nalikna jednake smeđe polovice špekula, a gusta, valovita i šarena kosadizala mu se na tjemenu kao kakav mali napomađeni šator. Orr bi segotovo na svakom letu srušio u vodu ili bi mu bio pogođen jedanmotor. Kad su poletjeli u Napulj a sletjeli na Siciliji gdje ih je, ispredhotela u kojem je bila samo jedna slobodna soba, za Mila, dočekaosmutljivi desetogodišnji svodnik, koji je pušio cigaru, sa dvijedvanaestogodišnje sestre djevice, Orr je uzeo vući Yossariana zarukav kao lud. Yossarian mu se neumoljivo oteo gledajući pomalozabrinuto i zbunjeno Etnu umjesto Vezuva i pitajući se što će naSiciliji umjesto u Napulju, dok ga je Orr i dalje preklinjao smijuckajućise i mucajući, mučen pohotom, da pođu za smutljivimdesetogodišnjim svodnikom k dvjema dvanaestogodišnjim sestramadjevicama, koje zapravo nisu bile djevice, pa ni sestre, i kojima jezapravo bilo svega dvadeset i osam godina.

- Idi s njim! - lakonski posavjetova Milo Yossariana. - Sjeti se svogzadatka!- Pa, dobro - popusti Yossarian i uzdahne kad se sjeti svoga za

datka. - Ali me pusti da najprije potražim bar kakvu hotelsku sobu dase poslije mogu dobro naspavati.- I s djevojkama ćeš se dobro naspavati - odvrati Milo isto onako

zavjerenički. - Sjeti se svog zadatka!Ali nisu ni oka sklopili, jer su se Yossarian i Orr našli stisnuti u

jednom bračnom krevetu s one dvije dvanaestogodišnje dvadesetosmogodišnje prostitutke, koje su bile masne i tuste i koje su ih svunoć budile da promijene partnere. Yossarianova je moć zapažanjaubrzo toliko otupjela da nije uopće primijetio sivožuti turban koji jeona debela, koja mu se neprestano naturala, nosila na glavi, sve dokasno prijepodne kad joj je onaj smutljivi desetogodišnji svodnik skubanskom cigarom u zubima, obuzet zvjerskim Ilirom, strgao predsvijetom turban s glave, tako da se na jarkom sicilijanskom suncupokazala grozna, nakazna i gola lubanja. Osvetljivi su joj susjedi biliobrijali glavu zato što je spavala s Nijemcima. Djevojka je,povrijeđena u svom ženskom ponosu, vrisnula i pojurila gegajući sesmiješno za smutljivim desetogodišnjim svodnikom, tako da joj jejezoviti, goletni, oskvrnuti skalp šaljivo poskakivao, kao neštoizbijeljeno i prostačko, oko njena čudnovata potamnjela lica nalik nabradavicu. Yossarian nije nikad vidio ništa toliko golo. Svodnik jevrtio turban na prstu visoko u zraku kao kakav trofej i izmicaoneprestano za koji centimetar njenim prstima, vodeći je u mučnomkrugu oko trga krca ta ljudima koji su urlali od smijeha, i pokazujućipodrugljivo na Yossariana kad se Milo pojavio, smrknut i užurban, iprijekorno naškubio usne pred ovim zazornim prizorom koji odavašepreviše poroka i neozbiljnosti. Milo je zahtijevao da odmah odlete naMaltu.- Ama, pospani smo - cvilio je Orr.- Sami ste tome krivi - kudio je Milo licemjerno obojicu. - Da ste

proveli noć u hotelu umjesto s ovim nemoralnim djevojkama, bilibiste sad isto ovako svježi kao ja.- Pa, ti si nam sam rekao da pođemo s njima - okrivi ga Yossarian. -

A nismo imali ni sobu u hotelu. Ti si jedini dobio sobu.

- Ni tome ja nisam kriv - protumači Milo s visoka. - Otkud sam jamogao znati da će grad biti pun trgovaca radi berbe slanutka?- Ti si znao za to - optuživaše ga Yossarian. - Zato i jesmo na

Siciliji, a ne u Napulju. Vjerojatno si već cijeli onaj prokleti avionnapunio slanutkom.- Psssssst! - opomene ga Milo strogo, bacajući značajan pogled na

Orr a. - Sjeti se svog zadatka!Kad su stigli na aerodrom da odlete na Maltu, spremište za bombe,

trup i rep aviona i veći dio mitraljeskih kupola bijahu puni košaraslanutka.Yossarianov je zadatak na letu bio spriječiti Orra da sazna gdje Milo

kupuje jaja, iako je Orr bio učlanjen u Milov sindikat i, kao i svakidrugi član sindikata, imao u njemu svoj udio. Yossarian je držao daje njegov zadatak besmislen, jer su svi znali da Milo kupuje jaja naMalti po sedam centa, a da ih prodaje menzama u svom sindikatu popet centa.- Naprosto nemam povjerenja u njega - govorio je Milo u avionu

pokazujući glavom na Orra, koji se smotao kao zapleteno uže naniskim košarama punim slanutka i mučio se pokušavajući zaspati. - Inajradije bih kupovao jaja dok njega nema u blizini, da ne saznamoje poslovne tajne. Što ti još nije jasno?Yossarian je sjedio pored njega, na sjedalu pomoćnog pilota.- Nije mi jasno zašto kupuješ jaja na Malti po sedam centa, a

prodaješ ih po pet centa.- Pa, zato da nešto zaradim.- Ali kako možeš zaraditi? Izgubiš po dva centa na svakom jajetu.- Ali zaradim tri i četvrt centa na svakom jajetu kad ga prodam po

četiri i četvrt centa ljudima na Malti, od kojih ga opet kupim po sedamcenta. Ja, naravno, ništa ne zaradim, nego sindikat. A svatko imasvoj udio u njemu.Yossarianu se činilo da pomalo shvaća.- A ljudi kojima prodaješ jaja po četiri i četvrt centa, zarade po dva i

tri četvrt centa na svakom jajetu kad ih opet prodaju tebi po sedamcenta. Je li tako? A zašto ne prodaš jaja odmah sam sebi, bez ljudiod kojih ih kupuješ?- Zato što sam ja ti ljudi od kojih ih kupujem protumači mu Milo. - Ja

zaradim po tri i četvrt centa na svakom jajetu kad ih preprodam sebi,

a po dva i tri četvrt centa kad ih ponovo kupim od sebe. Tako ukupnozaradim po šest centa na svakom jajetu, a izgubim samo po dvacenta kad ih po pet centa prodajem menzama, i eto, tako zarađujemkupujući jaja po sedam centa i prodajući ih po pet. A kad ih kupujemod vlasnika kokoši na Siciliji, plaćam ih svega po jedan cent.- Na Malti - ispravi ga Yossarian. - Ti kupuješ jaja na Malti, a ne na

Siciliji.Milo se ponosno nasmije.- Ja ne kupujem jaja na Malti - prizna on s izrazom jedva primjetnog

i potajnog uveseljenja na licu, što je bilo jedino odstupanje oduobičajenog izraza revne trezvenosti koje je Yossarian ikad na njemu primijetio. - Kupujem ih na Siciliji po jedan cent i potajno ihprebacujem na Maltu, gdje ih prodajem po četiri i pol centa da bihpostigao cijenu od sedam centa kad ljudi dođu da ih kupe.- Pa zašto ljudi dolaze na Maltu kupovati jaja kad su tamo tako

skupa?- Zato što su oduvijek tako radili.- A zašto ih onda ne kupuju na Siciliji?- Zato što nikad nisu tako radili.- E, sad mi zbilja ništa više nije jasno. Pa zašto ne prodaješ svojim

menzama jaja po sedam centa umjesto po pet?- Zato što me menze onda više ne bi trebale. Svatko može kupiti

jaje koje stoji sedam centa za sedam centa.- A zašto te oni ne zaobiđu i ne kupe jaja direktno od tebe na Malti

po četiri i četvrt centa?- Zato što im ih ja ne bih prodao po toj cijeni.- A zašto im ih ne bi prodao?- Zato što onda ne bih toliko zaradio. Ovako bar mogu sam nešto

ušićariti kao prekupac.- Onda ipak i sam nešto zaradiš - ustvrdi Yossarian.- Naravno da zaradim. Ali sve to ide u sindikat. A svatko ima u

njemu svoj udio. Zar još ne razumiješ? To je upravo isto onako kao sonim paradajzom koji prodajem pukovniku Cathcartu.- Koji kupuješ - ispravi ga Yossarian. - Ti ne prodaješ paradajz

pukovniku Cathcartu i potpukovniku Kornu, nego ga kupuješ od njih.- Nije, nego ga prodajem - ispravi Milo Yossariana. - Raspodijelim

svoj paradajz po tržnicama na cijeloj Pianosi pod tuđim imenom,

tako da ga pukovnik Cathcart i potpukovnik Korn mogu pokupovatipod tuđim imenima po četiri centa komad i preprodati ga sutradansindikatu po pet centa. Oni zarade po jedan cent na svakomkomadu, a ja zaradim po tri i pol centa, pa tako svi dobro prolazimo.- Svi osim sindikata - reče Yossarian otpuhujući. - Sindikat plaća po

pet centa paradajz koji tebe stoji samo pola centa. Kakve koristi imaod toga sindikat?- Sindikat ima koristi kad ja imam koristi - protumači mu Milo - jer

svatko ima u njemu svoj udio. A sindikat dobiva tako podršku odpukovnika Cathcarta i potpukovnika Korna koji me onda puštaju naovakva putovanja. Za otprilike petnaest minuta, kad sletimo uPalermo, vidjet ćeš koliko to dobiti može donijeti.- Na Maltu - ispravi ga Yossarian. - Mi sad letimo na Maltu, a ne u

Palermo.- Nije, nego u Palermo - odvrati Milo. - U Palermu je jedan izvoznik

endivije, s kojim moram porazgovarati o pošiljci gljiva u Bern, koje suse upljesnivile.- Pa kako ti to, Milo, uspijevaš? - upita ga Yossarian smijući se

zaprepašteno i zadivljeno. - Ispuniš plan letenja za jedno mjesto, aonda odletiš na drugo. Pa zar ljudi u kontrolnim tornjevima nikad nedignu vatru na tebe?- Sjeti se svog zadatka, Yossariane!- K vragu i moj zadatak! - odvrati Yossarian ravnodušno. - I k vragu i

sindikat, iako imam u njemu svoj udio. Ja neću nikakveosmogodišnje djevice, čak ni ako su napola Španjolke.- Ništa ti ne zamjeram. Ali je ovim osmogodišnjim djevicama

zapravo svega trideset i dvije godine. I zapravo nisu napolaŠpanjolke, nego imaju tek jednu trećinu estonske krvi.- Nije mi stalo ni do kakvih djevica.- Nisu čak ni djevice - uvjerljivo nastavi Milo. - Ona koju sam

odabrao za tebe bila je neko vrijeme udata za jednog postarijegprofesora, koji je spavao s njom samo u nedjelju tako da je zbiljaskoro kao nova.Ali je i Orr bio pospan, pa su Yossarian i Orr obojica sjedili uz Mila

kad su se vozili s aerodroma u Palermo, gdje su doznali da za njihdvojicu nema sobe u hotelu i, što je još važnije, da je Milogradonačelnik.

Neobičan, nevjerojatan doček koji je priređen Milu počeo je već naaerodromu, gdje su radnici koji su ga prepoznali smjerno prekinulisvoj posao i zagledali se u njega susprežući radost i obožavanje.Vijest o njegovu dolasku stigla je prije njega u grad, pa su većpredgrađa bila puna razdraganih građana pored kojih su oni brzoprolazili u svom malom otvorenom teretnjaku. Yossarian i Orr su sesmeli, zanijemjeli i stisnuli uz Mila tražeći zaštitu kod njega.Kad je teretnjak smanjio brzinu približavajući se središtu grada,

doček je bivao sve bučniji. Dječaci i djevojčice, koje su pustili izškole, poredali su se bili u novoj odjeći uz rubove pločnika mašućizastavicama. Yossarian i Orr nisu mogli ni riječi istisnuti iz sebe.Ulice su bile zakrčene radosnom svjetinom i ukrašene golemimtransparentima s Milovim slikama. Milo je pozirao za te slike uobičnoj seljačkoj bluzi s visokim okruglim ovratnikom i, dok jesveznalački zurio u ljudstvo, s onim svojim nepokornim brkovima irazjedinjenim očima, brižno, očinsko lice odavalo mu je blagost,mudrost, kritičnost i snagu. Teški bolesnici slali su mu poljupce sprozora. Prodavači opasani pregačama radosno su klicali na uskimvratima svojih prodavaonica. Bas-trube su treštale. Ovdje-ondje jeneki čovjek bio nasmrt zgažen. Uplakane starice tiskale su sebjesomučno oko teretnjaka, koji se sporo probijao, ne bi li dodirnuleMila za rame ili mu stisnule ruku. Milo je dobroćudno i ljubaznopodnosio taj burni doček. Svima je otmjeno uzvraćao mahanjem ivelikodušno obasipao razdraganu gomilu pregrštima slatkišaumotanih u staniol. Razdragani mladići i djevojke skakutali su zanjim držeći se za ruke, i skandirali promuklim glasovima izražavajućimu divljenje svojim staklenastim očima: - Mi-lo! Mi-lo! Mi-lo!Sad kad je njegova tajna bila otkrivena, Milo se oslobodio pred

Yossarianom i Orrom i sav se nadimao od golema i stidljiva ponosa.Obrazi mu poprimiše svježu boju. Bio je izabran za gradonačelnikaPalerma i obližnjeg Carinija, Monreala, Bagherije, Termini Imeresea,Cefalija, Mistrette i Nicosije, zato što je donio viski na Siciliju.Yossarian se zaprepastio.- Zar ovdašnji ljudi toliko vole viski?- Oni uopće ne piju viski - protumači mu Milo. – Viski je veoma

skup, a ovdašnji su ljudi veoma siromašni.- Pa zašto ga onda uvoziš na Siciliju ako ga nitko ne pije?

- Da mu dignem cijenu. Prebacujem viski s Malte ovamo da bihmogao više zaraditi kad ga preprodam sam sebi za nekoga drugoga.Ovdje sam osnovao cijelu novu industriju. Danas je Sicilija na trećemmjestu u svijetu među izvoznicima viskija, eto zašto su me izabrali zagradonačelnika.- Kako bi bilo da nam nađeš sobu u kakvu hotelu, kad si već takva

strašna zvjerka? - nestrpljivo progunđa Orr brgljajući od umora.Milo mu skrušeno odgovori:- Upravo to i kanim učiniti - obeća im. - Zbilja mi je žao što sam

zaboravio za vas dvojicu rezervirati radio-vezom sobe u hotelu.Hodite sa mnom u moj ured pa ću odmah porazgovarati o tome sasvojim zamjenikom.Milov je ured bio u brijačnici, a zamjenik mu je bio debeljuškast

brijač, na čijim su se poniznim usnama pjenili srdačni pozdravi istoonoliko koliko i sapunica koju je počeo praviti u Milovoj zdjelici zabrijanje.- E pa, Vittorio - reče Milo zavaljujući se lijeno na jedan od

Vittoriovih brijačkih stolaca - kako je ovaj put bilo ovdje, dok menenije bilo?- Vrlo žalosno, signor Milo, vrlo žalosno. Ali sad, kad ste se vratili,

ljudi su opet sretni.- Začudio sam se koliko je ljudi bilo na ulicama. Kako to da su svi

hoteli puni?- Zato što je mnogo ljudi došlo iz drugih gradova da vide vas, signor

Milo. I zato što je u grad došlo mnogo trgovaca na rasprodajuartičoka.Milova se ruka vine okomito kao orao i zaustavi Vittoriovu četkicu

za brijanje.- Što su to artičoke?- Artičoke, signor Milo? Artičoke su vrlo ukusno povrće koje se

svagdje rado jede. Morate ih kušati dok ste ovdje, signor Milo. Našesu artičoke najbolje na svijetu.- Zbilja? - pripita ga Milo. - A pošto su ove godine artičoke?- Čini se da će ova godina biti vrlo povoljna za prodaju artičoka.

Urod je vrlo slab.- Ma nemoj? - reče Milo i ode, pošto je tako brzo spuznuo sa stolice

da je prugasti brijački ubrus zadržao još trenutak-dva njegov oblik

prije nego što je pao. Kad su Yossarian i Orr dotrčali do vrata, Milunije više bilo ni traga.- Sljedeći, molim! - uslužno zakevta Milov zamjenik. - Tko je na

redu?Yossarian i Orr odoše potišteni iz brijačnice. Pošto ih je Milo

napustio, klipsali su kao beskućnici kroz raspojasanu svjetinu uzaludtražeći kakvo prenoćište. Yossarian bijaše iscrpljen. Glava mu jepucala od tupa, ubitačna bola, pa se ljutio na Orra koji je negdjenašao dvije divlje jabuke i nosio ih u ustima dok Yossarian nije toopazio i naterao ga da ih izvadi. Tada je Orr našao negdje dva divljakestena i strpao ih u usta, ali je Yossariani to primijetio, pa se opetotresao na njega zahtijevajući da izvadi divlje jabuke iz usta. Orr senacerio i rekao da to nisu divlje jabuke nego divlji kestenovi, i da munisu u ustima nego u rukama, ali Yossarian nije razumio ni riječi odonoga što mu to Orr govorio zato što je Orr nosio divlje kestenove uustima, pa ga je natjerao da ih izvadi. Orru se oči lukavo zakrijesiše.Otare čelo prstima, kao čovjek omamljen alkoholom, pa seraskalašeno naceri.- Sjećaš li se one djevojke... - zastane načas da se ponovo

raskalašeno naceri. - Sjećaš li se one djevojke koja me udarala poglavi cipelom u onom stanu u Rimu kad smo oboje bili goli? - upitaga, a pogled mu odavaše prefrigano iščekivanje. Pričeka dok muYossarian ne klimne oprezno glavom. - Ako mi dopustiš da ponovometnem kestenove u usta, reći ću ti zašto me je udarala. Vrijedi?Yossarian klimne glavom i Orr mu ispripovjedi cijelu fantastičnu

priču o tome zašto ga je ona gola djevojka u stanu Natelyjeve kurveudarala cipelom po glavi, ali Yossarian nije razumio ni riječi, jer je Orropet držao kestenove u ustima. Yossarian se ozlojeđeno nasmejaotoj podvali. Najposlije, kad je pao mrak, nije im ništa drugo preostalonego da pojedu neku laganu večeru u nekom prljavom restoranu i dase auto-stopom odvezu natrag na aerodrom, gdje su spavali naprohladnom metalnom podu aviona i bacakali se stenjući od muke,dok nisu, nakon manje od dva sata, brekćući stigli teretnjaci sasanducima artičoka i vozači ih istjerali van i počeli ukrcavati teret uavion. Spustila se jaka kiša. Kad su teretnjaci napokon otišli,Yossarian i Orr bili su mokri kao miševi i nisu mogli ništa drugo negoda se opet uvuku u avion i skvrče se kao promrzle sardine među

klimave sanduke s artičokama, koje je Milo u zoni prebacio u Napulj izamijenio za cimetne štapiće, klinčiće, mahune vanilije i papra, kojeje smjesta, istoga dana prebacio opet na jug, na Maltu, gdje je onbio, kako se pokazalo, viceguverner otoka. Ni na Malti nije bilo sobeza Yossariana i Orra. Milo je na Malti bio major Sir Milo Minderbinderi imao je golem ured u guvernerovoj palači. Imao je i ogroman pisaćistol od mahagonija. Na zidu obloženu pločicama od hrastovine visilaje, između ukrštenih britanskih zastava, dramatska, upadljivafotografija majora Sira Mila Minderbindera u paradnoj odori»Kraljevskih velških strijelaca«. Brkovi su mu na fotografiji bilipotkresani i tanki, brada kao isklesana, a oči oštre poput trnja. Miloje postao vitez i major »Kraljevskih velških strijelaca« i viceguvernerMalte zato što je na otoku uveo trgovinu jajima. Velikodušno jedopustio Yossarianu i Orru da provedu noć na debelom sagu unjegovu uredu, ali se ubrzo nakon njegova odlaska pojavio stražar upohodnoj odori i istjerao ih iz zgrade vrškom bajunete, pa su se,onako iscrpljeni, odvezli na aerodrom taksijem nekog mrzovoljnogšofera koji im je skupo naplatio vožnju, te su opet pošli na spavanjeu avion, ko ji je sad bio pun poderanih jutenih vreća kakaoa inedavno samljevene kave, i koji je toliko zaudarao da su obojicamislili da će dušu izbljuvati na avionske kotače, kad je rano ujutrošofer dovezao Mila, koji je bio svjež i čio i koji je odmah poletio uOran, gdje opet u hotelu nije bilo sobe za Yossariana i Orra i gdje jeMilo bio podšah. Milo je imao na raspolaganju raskošne odaje upalači boje lososova mesa, ali ga Yossarian i Orr nisu smjeli pratitizato što su bili kauri. Na ulazu su ih zaustavili divovski berberskistražari s krivošijama i otjerali ih. Orr je unjkao i kihao od strahoviteprehlade. Yossarianova su se široka leđa iskrivila i boljela ga.Najradije bi bio slomio Milu šiju, ali je Milo bio podšah Orana i svetaličnost. Pokazalo se da Milo nije samo podšah Orana, nego ibagdadski kalif, imam Damaska i arapski šeik. Milo je bio bog žita,bog kiše i bog riže u zaostalim krajevima gdje su se neuki ipraznovjerni ljudi još klanjali takvim primitivnim božanstvima, apokazao je doličnu skromnost kad im je priopćio da se duboko uafričkim džunglama može naći njegov velik brkat lik uklesan ustijenu, iznad priprostih kamenih oltara rumenih od ljudske krvi.Kamo su god došli, on je bio dočekivan najvećim počastima i od

grada do grada slijedile su jedna za drugom trijumfalne ovacije, dokse napokon nisu opet vratili preko Bliskog istoka u Kairo, gdje je Milopokupovao sav pamuk koji nitko drugi na svijetu nije htio i tako seubrzo našao na rubu propasti. U Kairu se napokon našla soba uhotelu za Yossariana i Orra. Kreveti su bili mekani, s debelimnašuškanim jastucima i čistim, šuštavim plahtama. Imali su vješaliceza odijela. Imali su vode pa su se mogli oprati. Yossarian i Orr sukvasili svoja užegla, otvrdla tijela dok im nisu porumenjela u vrelimkupkama, a onda su otišli s Milom iz hotela na koktel od morskihračića i file minjon u veoma otmjen restoran, gdje je u predvorju bioburzovni teleprinter koji je upravo otkucavao najnoviji izvještaj oegipatskom pamuku pa je Milo upitao šefa sale kakav je to aparat.Milo nije nikad mislio da postoji tako lijep aparat.- Ma što ne kažete? - uzviknuo je kad mu je šef sale sve

protumačio. - A pošto je egipatski pamuk?Šef sale mu je rekao i Milo je kupio svu godišnju ljetinu.Ali Yossariana nije egipatski pamuk, koji je Milo kupio, ni približno

toliko zabrinuo koliko grozdovi zelenih crvenih banana koje je Milospazio na tržnici dok su se vozili u grad, a njegova se zabrinutostpokazala opravdana, jer ga je odmah iza ponoći Milo probudio izduboka sna i gurnuo mu pod nos djelomično oguljenu bananu.Yossarian je suspregao jecaj.- Kušaj - nutkaše ga Milo progoneći uporno bananom njegovo

zgrčeno lice.- Milo, pasja ti mati - kukaše Yossarian - moram se malo ispavati.- Pojedi ovu bananu pa mi reci je li dobra - navaljivaše dalje Milo. -

Nemoj reći Orru da sam ti je dao. Njemu sam zaračunao dvapjastera za jednu bananu.Yossarian je pokorno pojeo bananu, rekao Milu da je dobra i sklopio

oči, ali ga je Milo ponovo prodrmao i rekao mu neka se što prijeobuče, jer da odmah lete na Pianosu.- Ti i Orr morate odmah ukrcati banane u avion - razjasnio mu je. -

Onaj čovjek mi je rekao da pripazite na pauke kad ih budeteutovarivali.- Pa zar ne možemo pričekati do jutra? - preklinjaše ga Yossarian. -

Moram se malo ispavati.

- Vrlo brzo sazrijevaju - odvrati Milo - pa ne smijemo izgubiti ničaska. Pomisli samo kako će ljudi u eskadrili biti sretni kad dobijubanane.Ali ljudi u eskadrili nisu nikad vidjeli nijednu od tih banana, jer je u

Carigradu bila velika potražnja za bananama, a u Beirutu je bio jeftinkim, koji je Milo, prodavši banane, brže-bolje prebacio u Benghazi, akad su nakon šest dana, pošto je Orru istekao dopust, pohitaliglavom bez obzira natrag na Pianosu, dopremili su tovar najboljihbijelih jaja sa Sicilije, za koja je Milo rekao da su iz Egipta i koja jeprodao svojim menzama za svega četiri centa po komadu, da bi gasvi pretpostavljeni oficiri u sindikatu zamolili da smjesta pohita uKairo po grozdove zelenih crvenih banana, koje će prodati u Turskoj,gdje će kupiti kim, za kojim je u Benghaziju velika potražnja. Asvatko je u sindikatu imao svoj udio.

23. NATELYJEV STARAC

Jedini u eskadrili koji je vidio nešto od Milovih crvenih banana bio jeAarfy, koji je dobio dvije banane u intendanturi od jednog utjecajnogkolege sa sveučilišta, kad su banane sazrele i počele pritjecati uItaliju normalnim crnoburzijanskim kanalima, i koji je bio sYossarianom u oficirskom stanu one večeri kad je Nately, nakononolikih jalovih tjedana žalosnog traganja, napokon ponovo našaosvoju kurvu i namamio je opet u stan s njene dvije prijateljice, poštoje svakoj obećao po trideset dolara.- Svakoj po trideset dolara? - pripitao je polako Aarfy dirkajući i

lapšući sumnjičavo sve tri kršne djevojke i držeći se kao kakavgunđavi znalac. - Trideset dolara je veoma mnoga za ovakvekomade. Osim toga, ja nisam još nikad za to plaćao.- Ja i ne tražim od tebe da ti platiš - požuri se Nately da ga uvjeri. -

Ja ću platiti za sve tri. Hitio bih samo da vi, dečki, uzmete ostaledvije. Zar mi nećete pomoći?Aarfy se umišljeno naceri i zavrtje svojom mesnatom i okruglom

glavom.- Nitko ne treba plaćati za to dobrom starom Aarfyju. Ja uvijek

mogu naći sebi nešto kad zaželim, ali sad naprosto nisamraspoložen za te stvari.- Pa zašto jednostavno ne isplatiš sve tri, a ove dvije pošalješ kući?.

- predloži Yossarian.- Zato što bi se onda ova moja naljutila što je tjeram da zaradi svoj

novac - odgovori Nately i baci tjeskoban pogled na svoju djevojkukoja gaje već gledala poprijeko i počela nešto mrndžati. - Ona kaže,ako je zbilja volim, da pošaljem nju kući, a da spavam s jednom odove dvije.- Ja imam bolju ideju - pohvali se Aarfy. - Kako bi bilo da ih sve tri

zadržimo ovdje do policijskog sata, pa da im onda zaprijetimo daćemo ih izbaciti na ulicu da ih pohapse ako nam ne vrate novac?Možemo im čak zaprijetiti da ćemo ili baciti kroz prozor.- Aarfy! - zgrozi se Nately.

- Ja sam ti samo htio pomoći - snebivljivo će Aarfy. Aarfy je uvijekhtio pomoći Natelyju zato što je Natetyjev otac bio bogat i ugledančovjek, pa je mogao pomoći Aarfyju poslije rata. - Uh, ti Boga -pravdaše se on čangrizavo - mi smo u školi uvijek tako radili. Sjećamse kako smo jednog dana namamili neke dvije tupe srednjoškolke unaš studentski dom i prisilili ih da dadu svakom dečku koji ih je htio,tako što smo im zaprijetili da ćemo im nazvati roditelje i reći im da sunama već dale. Držali smo ih tako u krevetu više od deset sati. Kadsu počele prigovarati, čak smo ih malo i ispljuskali. Onda smo imoduzeli sav sitniš i žvake i izbacili ih. Eh, ala smo se provodili u tomdomu - prisjeti se krotko, a krupni mu se obrazi zažariše od vesele,rumene topline koju je izazvalo u njemu to čeznutljivo sjećanje. -Svakoga smo iznijeli na zao glas, čak i same sebe.Ali sad Aarfy nije bio Natelyju ni od kakve pomoći, jer je djevojka, u

koju se Nately bio tako ludo zaljubio, počela zlovoljno grditi Natelyjaočitujući sve veću i prijeteću kivnost. Na sreću, baš je tada banuo usobu Gladni Joe pa je sve opet bilo u redu, samo što je minutukasnije ušao Dunbar pijan i odmah počeo grliti jednu od one dvijedjevojke što su se kikotale. Sad ih je bilo četiri muškarca i tridjevojke, pa su njih sedmoro ostavili Aarfyja u stanu i potrpali se ufijaker, koji se zaustavio uz rub pločnika kad su djevojke zatražilenovac unaprijed. Nately im je galantnom kretnjom dao devedesetdolara pošto je pozajmio dvadeset dolara od Yossariana, trideset ipet od Dunbara i sedamnaest od Gladnoga Joea. Djevojke su tadapostale ljubaznije i doviknule neku adresu fijakeristu, koji ih jeprevezao, tjerajući konje u laganu kasu, kroz pola grada i dovezao ihu četvrt u kojoj nisu bili nikad prije, i zaustavio kočiju pred nekomstarom visokom zgradom u mračnoj ulici. Djevojke su ih odvele uzstrme, dugačke, škripave drvene stube na četvrti kat, u svoj krasni iblistavi unajmljeni stan, u kojem je čudesno bujalo bezbrojno i sveveće mnoštvo vitkih mladih golih djevojaka i u kojem su stanovali zli ipokvareni ružni starac, koji je neprestano razdraživao Natelyjasvojim jetkim smijehom, i kvocava pristojna baba u pepeljastosivomvunenom džemperu koja je kudila sve nemoralno što se tu događalo,i koja se svim silama trudila da očuva kakav-takav red.U tom stanu, pravom uzavrelom rogu izobilja, sve je vrvjelo od

ženskih bradavica na dojkama i pupkova. U početku su samo one

njihove tri djevojke bile u slabašno osvijetljenom, blijedosmeđemsalonu, u kojem su se stjecala tri mračna hodnika što su vodila narazličite strane do udaljenih zakutaka toga neobičnog i čarobnogbordela. Djevojke su se odmah svukle zastajkujući u pojedinimfazama da ponosno pokažu svoje kićeno donje rublje, i neprestancese šaleći s izmoždenim i razvratnim starcem zapuštene duge bijelekose u nemarno raskopčanoj bijeloj košulji, koji je sjedio gotovotočno u sredini sobe, u pljesnivu modru naslonjaču, prostačkičavrljajući, i poželio Natelyju i njegovim drugovima dobrodošlicuiskazujući veselu i zajedljivu službenost. Onda se ona baba odvuklada dovede djevojku za Gladnoga Joea, klimajući glavom žalosno inezadovoljno. Vratila se sa dvije sisate ljepotice od kojih se jednaveć bila svukla, a druga je imala na sebi samo proziran ružičastkratak kombine iz kojeg se izvukla dok je sjedala. S druge strane seušetaše još tri gole djevojke i ostadoše da poćaskaju, a zatim jošdvije. Onda četiri djevojke prođoše kroz sobu u rastegnutoj skupini,zaokupljene razgovorom; tri su bile bose, a jedna se pogibeljnoklatila u nezakopčanim srebrnim plesnim cipelama koje kao da nisubile njezine. Najposlije dođe još jedna djevojka, samo u gaćicama, isjede tako da se u svega nekoliko minuta okupilo njih jedanaest, odkojih su sve osim jedne bile posve gole.Posvuda je bilo golog ženskog mesa, ponajviše punašnog, pa je

Gladni Joe počeo ginuti. Dok su djevojke polako ulazile i razmještalese, on je stajao zgranuto, kao ukočen i obamro. Zatim je iznenadaispustio prodoran krik i jurnuo do vrata da otrči glavom bez obzira ustan vojnika i podoficira po svoj fotoaparat, ali stane kao ukopan i jošjednom bjesomučno krikne, jer ga obuze jeziva, ledena slutnja da ćese sav taj ljupki, žarki, bogati i šaroliki poganski raj izgubiti unepovrat ako ga i na trenutak ispusti iz vida. Zastane na vratima iprobrglja nešto, a na licu i vratu mu silno nabreknuše zavojite žile itetive. Starac ga gledaše pobjednički i veselo, sjedeći u pljesnivommodrom naslonjaču kao kakvo đavolsko i hedonističko božanstvo naprijestolju, a vretenaste je noge omotao gunjem ukradenim odameričke vojske, da se ne bi prehladio. Tiho se smijao, a upale,lukave oči krijesile mu se bistro od ciničnog i obijesnog uživanja. Bioje pripit. Nately se naježio od neprijateljstva prema tom opakom,

pokvarenom i nerodoljubivom starcu, koji je bio toliko star da ga jepod sjećao na oca i koji se potcjenjivački šalio na račun Amerike.- Amerika će izgubiti rat - rekao je - a Italija će ga dobiti.- Amerika je najjača i najbogatija zemlja na svijetu - pouči ga Nately

ponosito, vatreno i dostojanstveno. - A američki vojnik ne zaostaje niza kojim vojnikom na svijetu.- Tako je - potvrdi starac umiljato, s prizvukom peckava uveseljenja.

- Italija je pak jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu. A talijanskivojnik zaostaje za svim vojnicima na svijetu. Ali baš zato mojadomovina prolazi tako dobro u ratu, a vaša tako loše.Nately zavrišta od smijeha, a onda porumenje ispričavajući se zbog

nepristojnosti.- Oprostite što sam vam se nasmijao - reče iskreno pa nastavi

obzirno i milostivo: - Ali Italiju su najprije okupirali Nijemci, a sad mi.Valjda ne mislite na to kad kažete da dobro prolazite?- Ama, dakako da mislim - usklikne starac veselo. - Nijemce sad

gone, a mi smo još ovdje. Za nekoliko godina ćete i vi otići, a mićemo još biti ovdje. Italija je, vidite, zbilja vrlo siromašna i slabazemlja, ali smo zato baš ovako jaki. Talijanski vojnici više ne ginu. Aamerički i njemački vojnici ginu. To za mene znači izvanredno dobroprolaziti u ratu. Da, ja sam čvrsto uvjeren da će Italija preživjeti ovajrat i da će živjeti još dugo pošto vaša zemlja propadne.Nately je jedva vjerovao svojim ušima. Nikad prije nije čuo ovakvo

grozno bogohuljenje, pa se, slijedeći logiku instinkta, čudio za što nedolaze agenti FBI-a da uhite ovog starog izdajnika.- Amerika neće propasti! - strastveno vikne.- Nikad? - bockaše ga starac blago.- Pa, ovaj... - promuca Nately.Starac se pomirljivo nasmije obuzdavajući snažnije, eksplozivnije

oduševljenje. Njegovo je peckanje bilo i dalje blago.- Rim je propao, Grčka je propala, Perzija je propala, Španjolska je

propala. Sve su velike zemlje propale. Zašto ne bi i vaša? Što vimislite, koliko će još živjeti vaša zemlja? Vječno? Nemojte smetnuti suma da je i samoj zemaljskoj kugli suđeno da je sunce uništi zadvadeset i pet milijuna godina ili tako nekako.Nately se promeškolji.- Pa, ovaj, ja mislim da je vječnost malo preduga.

- Milijun godina? - najavljivaše podrugljivi starac odajući strastveno,sadističko uživanje. - Pola milijuna? Žaba je već gotovo sto milijunagodina na zemlji. Biste li zaista mogli sasvim pouzdano ustvrditi daće Amerika, sa svom svojom snagom i bogatstvom, sa svojimvojnikom koji ne zaostaje ni za kojim vojnikom na svijetu, i sa svojimnajvišim standardom, živjeti tako dugo kao... žaba?Nately bi mu bio najradije razbio onu njegovu podrugljivu njušku.

Potražio je umolnim pogledom oko sebe nekoga tko će mu pomoćida obrani budućnost svoje domovine od sablažnjivih kleveta ovogaprepredenog i grešnog klevetnika. Razočarao se. Yossarian iDunbarsu se daleko u kutu orgijastički mašali za četiri-pet nestašnihdjevojaka i šest boca crnoga vina. Gladni Joe je već odavno otperjaojednim od onih tajanstvenih hodnika goneći pred sobom, kao kakavgrabežljivi despot, mlade prostitutke ponajširih bokova, koliko ih jegod mogao obuhvatiti svojim nježnim rukama nalik na vjetrenjače ipotrpati u bračni krevet.Nately je bio u grdnoj neprilici. Njegova se djevojka bila nezgrapno

izvalila na tapeciranu sofu odajući dokonost i dosadu. Natelyja jeobeshrabrivala njena mlitavost i ravnodušnost prema njemu, ona istapospana i lijena uravnoteženost koje se sjećao tako živo, takonježno i tako tužno još od njihova prvog susreta u krcatoj dnevnojsobi u stanu vojnika i podoficira koji su igrali ajnc, kad se ona nije niobazirala na njega. Mlitava je usta razjapila tako da su bila posve nalik na slovo O, a sam Bog zna kud su joj buljile staklenaste izamagljene oči odajući životinjsku bezvoljnost. Starac je mirno čekaopromatrajući ga i smješkajući se pronicavo, a u isti mah i prezirno isažalno. Okretna, plavokosa i obla djevojka krasnih nogu i medeneputi ispružila se zadovoljno na priručje starčeva naslonjača i uzelamu polagano i koketno šašoljiti uglato, blijedo i razvratničko lice.Nately se ukočio od kivnosti i neprijateljstva pri pogledu na tolikupohotu u takva starca. Okrenuo je glavu osjećajući kako mu se srcesteže i pitajući se zašto jednostavno ne ode sa svojom djevojkom upostelju.Taj nedostojni, vražji, stari lešinar podsjećao je Natelyja na njegova

oca zato što ta dvojica nisu imali baš ništa zajedničko. Natelyjev jeotac bio udvoran sijed gospodin koji se besprijekorno odijevao, aovaj je starac bio neotesana protuha. Natelyjev je otac bio trijezan i

savjestan čovjek sklon filozofiranju, a ovaj je starac bio nepouzdan irazuzdan. Natelyjev je otac bio tankoćutan i naobražen, a ovaj jestarac bio seljačina. Natelyjev je otac vjerovao u čast i umioodgovoriti na sva pitanja, a ovaj starac nije vjerovao ni u što i umio jesamo pitati. Natelyjev je otac imao otmjene bijele brkove, a ovajstarac uopće nije imao brkova. Natelyjev je otac, kao i svi drugi očevikoje je poznavao, bio dostojanstven, mudar i častan, a ovaj je staracbio neobično odbojan, pa se Nately ponovo upusti u prepirku s njim,posto je tvrdo naumio da će pobiti njegovu bijednu logiku i smicalicelako uvjerljivo i slavno da će privući pozornost flegmatične djevojkekojoj je bilo dosadno, a u koju se on tako strastveno zaljubio, te ćemu se ona dovijeka diviti.- Pa, ovaj, pravo da vam kažem, ja ne znam koliko će Amerika još

živjeti - neustrašivo proslijedi. Mislim da neće živjeti vječno, ako isam svijet propadne jednoga dana. Ali znam da ćemo preživjeli i daćemo još dugo, dugo trijumfirati.- Koliko? - zadirkivaše ga bezbožni starac, komu su se oči krijesile

od zlobnog zanosa. - Čak ni koliko žaba?- Mnogo dulje nego vi i ja - jadno lane Nately.- Ah, zar samo toliko? Onda to baš neće biti dugo, s obzirom na to

da ste vi tako lakoumni i hrabri, a ja već jako, jako star.- Koliko vam je godina? - upita ga Nately, radoznao i očaran

starcem i protiv svoje volje.- Sto i sedam. - Starac se srdačno nasmije izrazu ozlojeđenosti na

Natelyjevu licu. - Vidim da mi ni to ne vjerujete.- Ne vjerujem ja nijednoj vašoj riječi - odvrati Nately ublažava jući

svoje riječi sramežljivim smiješkom. - Jedino u što vjerujem jest daće Amerika dobiti rat.- Vama je odviše stalo do toga da dobijete ratove - rugaše se

neuredni, opaki starac. - A prava je vještina izgubiti rat, znati koji seratovi smiju izgubiti. Italija gubi ratove stoljećima, a gledajte samokako sjajno prolazimo. Francuska dobiva ratove, a neprestano je ukrizi. Njemačka gubi i cvjeta. Uzmite samo našu noviju povijest.Italija je dobila rat u Abesiniji i odmah zapala u ozbiljne teškoće.Pobjeda nam je toliko udarila u glavu da smo i mi izazvali svjetski ratkoji ni kako nismo mogli dobiti. Ali sad, kad opet gubimo, sve se

promijenilo nabolje i sigurno ćemo opet izbiti na vrh, samo ako nampođe za rukom da budemo poraženi.Nately je zurio u njega ne prikrivajući preneraženost.- E, sad zbilja više ne razumijem što govorite. Vi govorite kao luđak.- Ali živim kao duševno zdrav čovjek. Kad je Mussolini bio na vlasti,

ja sam bio fašist, a otkako je on svrgnut, ja sam antifašist. Dok suNijemci bili ovdje da nas štite od Amerikanaca, bio sam fanatičnipristaša Nijemaca, a otkako su ovdje Amerikanci da nas štite odNijemaca, fanatični sam pristaša Amerikanaca. Uvjeravam vas,ogorčeni mladi prijatelju - starčeve iskusne, ohole oči krijesile su seto žarče što je Natelyjeva mucava zdvojnost bivala veća - da vi ivaša zemlja nećete imati privrženije pristalice u Italiji od mene... alisamo dotle dok budete u Italiji.- Pa, vi ste onda prevrtljivac! - uzvikne Nately s prizvukom nevjerice

u glasu. - Ulizica! Bestidan, bezobziran oportunist!- Meni je sto i sedam godina - podsjeti ga starac ljubazno.- Pa zar nemate nikakvih principa?- Dakako da nemam.- Ni morala?- Ali, pa ja sam vrlo moralan čovjek - uvjeravaše ga podli starac

tobože ozbiljno, milujući po golom boku jedru crnokosu djevojku sazgodnim jamicama u obrazima, koja se bila zavodnički ispružila nadrugom priručju njegova naslonjača. On se sarkastično naceriNatelyju sjedeći udobno u pohabanu sjaju i vladarski držeći po jednuruku na svakoj od njih.- Ne mogu vam vjerovati - napomene Nately gunđavim glasom

trudeći se uporno da ga ne gleda kako sjedi među djevojkama. -Naprosto vam ne mogu vjerovati.- Ali sve je to živa istina. Kad su Nijemci ulazili u grad, plesao sam

na ulicama kao kakva mlada balerina i klicao »Heil Hitler!« doknisam promukao. Čak sam mahao nacističkom zastavicom koju samistrgao iz ruke nekoj lijepoj djevojčici dok joj je majka gledala nadrugu stranu. Kad su Nijemci napustili grad, pohrlio sam da dočekamAmerikance s bocom izvrsnog konjaka i košaricom cvijeća. Konjak jebio za mene, naravno, a cvijećem sam htio obasuti našeoslobodioce. U prvim je kolima sjedio neki strašno ukočeni i nabusiti

stari major kojeg sam pogodio crvenom ružom ravno u oko. Krasanpogodak! Da ste ga samo vidjeli kako se trgnuo!Nately je zinuo i ustao od iznenađenja, a krv mu se izgubila iz

obraza.- Majora de Coverleyja! - uzvikne.- Poznajete ga? - priupita ga starac ushićeno. - Kakva zgodna

slučajnost!Nately je bio toliko zgranut da ga nije ni čuo.- Vi ste, dakle, taj koji je ranio majora de Coverleyja! - usklikne

užasnuto i ogorčeno. - Kako ste mogli to učiniti?Vražji starac ostane priseban.- Hoćete reći, tko bi mogao odoljeti da to ne učini? Da ste samo

vidjeli toga napuhanog starog gnjavatora kako dostojanstveno sjediu onim kolima kao da je sam Bog, s onom svojom ukočenomglavurdom i blesavom, svečanom facom! Kakva je primamljiva metabio! Pogodio sam ga u oko ružom koja se zove »Američka ljepotica«.Mislio sam da je ona najprikladnija. Ne mislite li i vi tako?- To je strašno! - prijekorno vikne Nately. - To je opako, pravi zločin!

Major de Coverley je zamjenik komandira naše eskadrile!- Je li? - peckaše ga nevaljali starac štipajući se ozbiljno za šiljastu

čeljust i hineći kajanje. - Ako je tako, morate mi priznati da samnepristran. Kad su Nijemci došli, gotovo sam probo jednog krupnogmladog Oherleutnanta grančicom runolista.Nately je bio zaprepašten i zbunjen što taj odvratni starac nikako ne

može shvatiti svu veličinu svoga prijestupa.- Zar ne uviđate što ste učinili? - grdio ga je plahovito. - Major de

Coverley je plemenit i divan čovjek kojem se svi dive.- On je blesavi stari šmokljan koji zaista nema prava da se ponaša

kao kakav blesavi mladi šmokljan. A gdje je sada? Je li poginuo?Nately odgovori blago, odajući sumorno strahopoštovanje.- Ne zna se. Čini se da je nestao.- Eto vidite! Zamislite, čovjek u njegovim godinama stavlja na kocku

ono malo života što mu je još ostalo za nešto tako besmisleno kaošto je domovina.Nately odmah ponovo srne u boj.- Nema ništa besmisleno u tome da se stavlja život na kocku za

svoju domovinu! - ustvrdi.

- Mislite da nema? - pripita ga starac. - A što je domovina?Domovina je komad zemlje okružen sa svih strana granicama,obično neprirodnim. Englezi ginu za Englesku, Amerikanci ginu zaAmeriku, Nijemci ginu za Njemačku, Rusi ginu za Rusiju. U ovom seratu sad bori pedeset-šezdeset zemalja. Zacijelo ne mogu biti bašsve te zemlje vrijedne da se za njih gine.- Za sve ono što je vrijedno živjeti, vrijedno je i poginuti - reče

Nately.- A za sve ono za što je vrijedno poginuti, vrijedno je svakako i

živjeti - odvrati bogohulni starac. - Znate, vi ste tako nedužan ibezazlen mladić da mi vas je gotovo žao. Koliko vam je godina?Dvadeset i pet? Dvadeset i šest?- Devetnaest - reče Nately. - U siječnju će mi biti dvadeset.- Ako poživite. - Starac zavrtje glavom i načas se namršti isto onako

razdražljivo i zamišljeno kao ona mrzovoljna i gunđava baba. -Poginut ćete ako se ne budete čuvali, a ja već vidim da se nećetečuvati. Zašto se malo ne opametite i pokušate živjeti kao ja? Moždabiste i vi doživjeli sto i sedam godina.- Zato što je bolje poginuti na nogama nego živjeti na koljenima -

odbrusi mu Nately odajući slavodobitno i ponosito uvjerenje. - Valjdaste već čuli za tu uzrečicu.- Jesam, kako ne bih čuo - kaza stari izdajica i ponovo se

osmjehne. - Ali se bojim da ste je okrenuli naopako. Bolje je živjetina nogama nego poginuti na koljenima. Tako glasi ta uzrečica.- Jeste li sigurni? - pripita ga Nately trijeznu i smeteno. - Čini mi se

da ima više smisla onako kako sam ja rekao.- Nema, nego onako kako sam ja rekao. Pitajte svoje prijatelje!Nately se okrene da upita svoje prijatelje, i opazi da ih nema. I

Yossarian i Dunbar su nestali. Starac se prezirno i veselo nadušismijati Natelyjevoj zbunjenosti i iznenađenju. Nately se smrkne odsrama. Nekoliko se trenutaka nemoćno dvoumio, a onda se obrnuo iodjurio u najbliži hodnik da potraži Yossariana i Dunbara nadajući seda će ih još stići i nagovoriti ih da se vrate i da mu pomognu, poštoim ispriča ono o izvanrednom sukobu između starca i majora deCoverleyja. Sva su vrata u hodnicima bila zatvorena. Nigdje nije bilosvjetla. Bilo je već vrlo kasno. Nately zdvojno odustane od daljnjepotrage. Napokon shvati da mu ništa drugo ne preostaje nego da

ode po djevojku koju voli i da legne nekamo s njom, pa da je nježno iobzirno ljubi i kuje planove o njihovoj zajedničkoj budućnosti, ali kadse vratio u salon po nju, i ona je već bila legla, pa mu nije ništa drugopreostalo nego da nastavi svoju jalovu raspru s onim ogavnimstarcem, koji, međutim, ustane iz naslonjača izigravajući uljudnost iispriča se što mora na spavanje, ostavivši Natelyja sa dvije djevojkezamagljenih očiju koje mu nisu znale reći u koju je sobu otišlanjegova kurva, i koje su, pošto su ga uzalud pokušale pridobiti za se,otapkale na spavanje i ostavile ga da spava sam u salonu na maloj,grbavoj sofi.Nately je bio osjetljiv, bogat i pristao momak tamne kose, otvorena

pogleda i s bolovima u vratu kad se sutradan rano ujutro probudio nasofi bunovno se čudeći gdje je. Po naravi je uvijek bio blag i uljudan.Gotovo je dvadeset godina proživio bez ikakve traume, napetosti,mržnje ili neuroze, što je sve bilo Yossarianu dokaz koliko je zapravolud. Djetinjstvo je proveo lijepo, premda pod stegom. Dobro seslagao s braćom i sestrama i nije mrzio ni majku ni oca, iako su muoboje bili dobri.Nately je bio odgojen da mrzi ljude kao Aarfy koje je njegova majka

nazivala karijeristima, i ljude kao Milo koje je njegov otac nazivaolaktašima, ali nikad nije naučio kako da ih mrzi, jer nije nikad bio snjima. Otkako je znao za sebe, njihove su kuće u Philadelphiji, NewYorku, Maineu, Palm Beachu, Southamptonu, Londonu, Deauvilleu,Parizu i na Francuskoj rivijeri bile uvijek pune samih gospoda igospode koji nisu bili ni karijeristi ni laktaši. Natelyjeva je majka,rođena Thornton, iz Nove Engleske, bila »kći Američke revolucije«.Otac mu je bio »kučkin sin«.- Nemoj nikad zaboraviti da si Nately podsjećala ga je često majka.

-Nisi ti Vanderbilt kojima je bogatstvo stekao neki prosti kapetanremorkera, ni Rockefeller koji su zgrnuli pare bezobzirnimšpekulacijama sirovom naftom, ni Reynolds ili Duke koji su seobogatili tako što su nedužnim ljudima prodavali proizvode u kojimaje bilo smole i katrana što izazivaju rak; nisi nipošto ni Astor, čijaobitelj, vjerujem, još i sad iznajmljuje sobe. Ti si Nately, a Natelyjevinisu nikad ništa radili da bi stekli novac koji imaju.- Tvoja majka hoće reći, sine - umetnuo je jednom ljubazno otac,

koji je imao smisla za ljupko i ekonomično izražavanje, čemu se

Nately itekako divio - da je stari novac bolji od novoga i da novopečene bogataše ne treba nipošto toliko cijeniti koliko novopečenesiromahe. Nije li tako, draga moja?Natelyjev je otac bio vječito pun ovakvih pametnih i otmjenih

savjeta. Bio je iskričav i rumen kao kuhano vino, i Nately ga jeveoma volio, iako nije volio kuhano vino. Kad je izbio rat, Natelyjevaje obitelj odlučila da on stupi u vojsku, jer je bio premlad da ga ubaceu diplomatsku službu i jer mu je otac doznao iz pouzdanih izvora daće Rusija propasti za nekoliko tjedana ili mjeseci, a da će tada Hitler,Churchill, Roosevelt, Mussolini, Gandhi, Franco, Peron i japanski carsvi potpisati mirovni ugovor i dovijeka živjeti u slozi i zadovoljstvu.Isto tako je bila ideja Natelyjeva oca da Nately stupi u avijaciju, gdjeće se na miru obučavati za pilota dok Rusi ne kapituliraju i dok se nerazrade detalji o primirju, i gdje će se on, kao oficir, družiti samo sgospodom.Umjesto toga se našao s Yossarianom, Dunbarom i Gladnim Joeom

u javnoj kući u Rimu, strastveno zaljubljen u ravnodušnu djevojku, skojom je ipak napokon ujutro, pošto je proveo noć sam u salonu,legao u postelju, ali ga je gotovo u isti čas omela njena nepopravljivamala sestra koja je banula u sobu i ljubomorno skočila na postelju daNately i nju zagrli. Natelyjeva je kurva skočila frkćući iz postelje,zgrabila je za kosu, podigla je i srdito izmlatila. Dvanaestogodišnjadjevojčica podsjećala je Natelyja na očerupano pile ili na oguljenugrančicu, njeno tek propupalo tijelo dovodilo je svakoga u neprilikuzbog preuranjenih pokušaja da oponaša starije, pa su je vazda tjeralida se obuče, i izbacivali na ulicu da se igra na svježem zraku sdrugom djecom. Obje su sestre sad divlje psovale i pljuvale jedna nadrugu dižući složnu, zaglušnu galamu, koja je privukla ruljurazdraganih gledalaca što su se sjatili u sobu. Nately je zdvojnodigao ruke od svega. Zamolio je svoju djevojku da se obuče, pa ju jeodveo dolje na doručak. Njena mala sestra im se prikrpala, pa seNately osjećao kao ponosna glava obitelji dok su sve troje pristojnojeli na terasi obližnje kavane. Ali kad su krenuli natrag, Natelyjevoj jekurvi već bilo dosadilo pa je odlučila da radije pođe s one dvijedjevojke u potragu za mušterijama, nego da ostane i dalje s njim.Nately i njezina mala sestra išli su krotko za njom na pristojnojudaljenosti, ambiciozno derište zato da štogod korisno nauči, a

Nately da se živ izjede od razočaranja tumarajući kao mjesečar.Oboje su se ražalostili kad su djevojke zaustavili vojnici u štabnimkolima i odvezli ih.Nately se vratio u kavanu i častio kurvinu malu sestru sladoledom

od čokolade dok se mala nije udobrovoljila, a onda se vratio u stangdje su Yossarian i Dunbar ležali izvaljeni u salonu s iscrpljenimGladnim Joeom, na čijem je izmučenom licu još titrao blažen,ukočen i slavodobitan osmijeh, koji je ponio toga jutra iz svogapozamašnog harema hramljući kao da su mu polomili sve kosti.Pohotljivi i pokvareni starac bio je oduševljen rasječenim usnama ikolobarima oko očiju Gladnoga Joea. U onom istom zgužvanomodijelu koje je nosio prethodne večeri, pozdravio je srdačno Natelyja.Natelyja je strašno smetala njegova odrpana i neugledna vanjština, ikad god bi došao u taj stan, poželio bi da taj izopačeni, nemoralnistarac obuče kakvu čistu otmjenu košulju, da se obrije, počešlja iobuče ka put od tvida i pusti gizdave bijele brkove, kako Nately ne biviše morao crvenjeti od sramote kad god bi ga pogledao i sjetio seoca.

24. MILO

Travanj je za Mila bio najbolji mjesec. Jorgovan je cvjetao u travnju ivoće zrilo na vinjagama. Srca su brže kucala i stari se apetiti budili.U travnju su življe dugine boje odsijevale na prosjalim golubicama.Travanj je bio proljeće, a u proljeće se u Milu Minderbinderu javilasama od sebe želja za mandarinama.- Mandarine?- Da, gospodine pukovniče.- Moji bi ljudi rado jeli mandarine - prizna pukovnik na Sardiniji koji

je bio na čelu četiri eskadrile bombardera tipa B-26.- Imat će mandarina koliko im srce želi i koliko budete mogli platiti

od novca iz vašeg fonda za prehranu - uvjeravaše ga Milo.- A dinje cerovače?- Ima ih u Damasku na bacanje.- Meni su dinje cerovače slabost. Oduvijek su mi dinje cerovače bile

slabost.- Samo mi posudite po jedan avion iz svake eskadrile, samo po

jedan, pa ćete imati dinja cerovača koliko vam srce želi i koliko godmožete platiti.- Kupujemo li ih od sindikata?- A svatko ima u njemu svoj udio.- To je fantastično, apsolutno fantastično. Kako vi to uspijevate?- Velika je razlika u cijeni kad se kupuje na veliko. Pohane teleće

odreske, na primjer.- Ja baš ne ludujem za pohanim telećim odrescima - progunđao je

sumnjičavi komandant aviopuka bombardera tipa B-25 na sjeveruKorzike.- Pohani teleći odresci veoma su hranjivi - upozori ga Milo pobožno.

- Sadrže žumanjak i mrvice kruha. Isto tako i janjeći kotleti.- Eh, janjeći kotleti - ponovi komandant aviopuka bombardera tipa

B-25 kao jeka. - Dobri janjeći kotleti?- Najbolji koji se mogu dobiti na crnoj burzi - reče Milo.- Kotleti mladih janjaca?

- U najslađim ružičastim papirnatim gaćicama koje ste ikad vidjeli. UPortugalu ih ima na bacanje.- Ne mogli poslati avion u Portugal. Nemam ovlaštenja.- Ja ga mogu poslati, samo ako mi ga posudite. I pilota u njemu. I

nemojte zaboraviti... time ćete pridobiti za sebe generala Dreedlea.- Hoće li general Dreedle opet jesti u mojoj menzi?- Kao svinjče, samo kad ga jednom počnete hraniti mojim najboljim

bijelim svježim jajima prženim na mom pravom mljekarskommaslacu. Bit će i mandarina, dinja cerovača, i meda, i filea od lista, islastica, i čančica, i mušula.- I svatko ima svoj udio?- To je najbolje od svega - reče Milo.- Meni se to ne sviđa - promrndžao je zasukani komandant

eskadrile lovačkih aviona, komu se ni Milo nije sviđao.- Ima jedan zasukani komandant eskadrile lovačkih aviona gore na

sjeveru, koji me ne trpi - potužio se Milo generalu Dreedleu. - Jedanjedini čovjek može pokvariti sve, pa više nećete jesti svježa jajaspržena na mom pravom mljekarskom maslacu.General Dreedle je naložio da zasukanog komandanta eskadrile

lovačkih aviona prebace na Solomonske otoke da ondje kopagrobove, a da na njegovo mjesto dođe neki ishlapjeli pukovnik koji jeimao upalu burse i bolesnu želju za liči orasima i koji je upoznao Milas generalom, zapovjednikom aviobrigade bombardera tipa B-17 nakopnu, koji je čeznuo za poljskim kobasicama.- Poljske se kobasice mogu dobiti u Krakovu za kikiriki - obavijesti

ga Milo.- Poljske kobasice - čeznutljivo uzdahne general. - Znate da bih dao

gotovo sve na svijetu za jedan dobar komad poljske kobasice.Gotovo sve na svijetu.- Ne morate dati sve. Dajte mi samo po jedan avion za svaku

menzu, i pilota koji će učiniti što mu se kaže. I nešto malo gotovineza prvu narudžbu, kao znak povjerenja.- Ali Krakov je na stotine kilometara iza neprijateljskih linija. Kako

ćete doći do kobasica?- U Ženevi je međunarodni centar za razmjenu poljskih kobasica. Ja

ću samo prebaciti kikiriki u Švicarsku i zamijeniti ga za poljskekobasice po tržnoj cijeni. Oni će prebaciti kikiriki u Krakov, a ja ću

vama dopremiti poljske kobasice. Vi ćete preko sindikata kupiti samoonoliko poljskih kobasica koliko budete trebali. Bit će i mandarinakoje će biti samo malo umjetno obojene. I jaja s Malte i viskija saSicilije. Kad budete kupovali od sindikata, plaćat ćele sami sebi, jer ivi imate svoj udio lako da ćete sve što budete kupili zapravo dobitibadava. Nije li to lukavo?- Vi ste pravi genij. Kako vam je to uopće palo na pamet?- Ja se zovem Milo Minderbinder. Dvadeset i sedam mi je godina.Avioni Mila Minderbindera dolijetali su sa svih strana, lovci,

bombarderi i transportni aeroplani, kojima su upravljali piloti koji sučinili sve što im se reklo, jatili su se na aerodromu pukovnikaCathcarta. Avioni su prije bili ukrašeni kićenim eskadrilskimamblemima koji su prikazivali takve hvale vrijedne uzore kao što suHrabrost, Moć, Pravda, Istina, Sloboda, Ljubav, Čast i Rodoljublje,koje bi Milovi mehaničari odmah premazali dvostrukim glatkimnamazom bijele boje, na koju bi prošaricom ispisivali drečavompurpurnom bojom natpis KOMPANIJA M&M, VRSNO VOĆE IPLODINE. »M&M« u KOMPANIJI »M&M« označavalo je Milo&Minderbinder, a ono &bilo je umetnuto, kao što je Milo otvorenopriznavao, da nitko ne pomisli da je sindikat u rukama jednogčovjeka. Avioni su stizali Milu s aerodroma u Italiji, Sjevernoj Africi iEngleskoj i sa stanica »Zapovjedništva zračnog transporta« uLiberiji, na otoku Ascension, u Kairu i Karachiju. Lovačke je avionetrampio za teretne ili zadržavao za hitne slučajeve i za transportmanjih pošiljaka; teretnjake i tenkove je nabavljao od kopnenihsnaga i upotrebljavao za prijevoz na kraćim udaljenostima. Svatko jeimao svoj udio i ljudi su se debljali i kretali se pitomo, sa čačkalicamameđu masnim usnama. Milo je sam nadzirao svu djelatnost koja sesve više granala: Duboke bore, smeđe kao vidrino krzno, usjekle sumu se zauvijek u lice izjedeno brigom tako da se doimao izmučeno,trijezno i nepovjerljivo. Svi su, osim Yossariana, mislili da je Milozvekan, ponajprije zato što se dobrovoljno prijavio da vodi menzu, aonda zato što je taj posao tako ozbiljno shvaćao. I Yossarian jemislio da je Milo zvekan; ali je isto tako znao da je Milo genij.Jednog je dana Milo odletio u Englesku po tovar turske halve, a

vratio se s Madagaskara vodeći za sobom četiri njemačkabombardera krcata batatom, keljom, gorušičinim zrnjem i suhim

graškom. Milo se zgranuo kad je stupio na tlo i našao se predodredom naoružanih vojnih policajaca, koji su došli da zarobenjemačke pilote i da im konfisciraju avione. Konfisciraju! Sama tariječ bila mu je strahovito mrska, pa se uspropadao gore-doljesipajući oštre prigovore i prijekorno mašući prstom pod nosompukovniku Cathcartu, potpukovniku Kornu i jadnom kapetanu sožiljcima na licu i s automatom u ruci, koji je zapovijedao odredomvojne policije.- Pa zar smo možda u Rusiji? - napadao ih je Milo iz sveg glasa

odajući nevjericu. - Konfiscirati. - vrisne kao da ne može vjerovatisvojim ušima. - Otkad je politika američke vlade da konfisciragrađanima njihovu osobnu imovinu? Sram vas bilo! Sramite se svido jednoga što ste uopće došli na takvu užasnu pomisao!- Ali, Milo - upade mu major Danby bojažljivo u riječ - mi smo u ratu

s Njemačkom, a ovo su njemački avioni.- Nije istina! - bijesno odbrusi Milo. - Ovi avioni pripadaju našem

sindikatu, a svatko ima u njemu svoj udio. Konfiscirati? Kako uopćemožete konfiscirati svoju vlastitu imovinu? Konfiscirati, pazi da ne bi!Još nikad u životu nisam čuo ovako nešto pokvareno!I, bogme, Milo je imao pravo, jer dok su oni gledali, njegovi su

mehaničari premazali njemačke svastike na krilima, repovima itrupovima dvostrukim glatkim namazima bijele boje i ispisaliprošaricom natpis KOMPANIJA M&M, VRSNO VOĆE I PLODINE.Na njihove je oči pretvorio svoj sindikat u međunarodni kartel.Zrak je bio pun Milovih korablja s bogatim tovarima. Pristizali su

avioni iz Norveške, Danske, Francuske, Njemačke, Austrije, Itali je,Jugoslavije, Rumunjske, Bugarske, Švedske, Finske, Poljske,zapravo odasvud iz Europe, osim iz Rusije s kojom Milo nije htioimati posla. Kad su svi koji su htjeli pristupili »Kompaniji M&M, vrsnovoće i plodine«, Milo je osnovao podružnicu »Kompanija M&M,birane poslastice« i dobio još aviona i novaca iz fondova za prehranuda nabavlja ječmene kolače i čajne kolačiće s Britanskih otoka, suhešljive i danski sir iz Kopenhagena, punjene roščiće, po gačice stučenim vrhnjem, napoleone ipetits fours iz Pariza, Reimsa iGrenoblea, kugelhof vestfalski crni kruh i pfefferkuchen iz Berlina,linzer torten i dobošice iz Beča, strudel iz Mađarske, a baklave izAnkare. Svako jutro Milo je slao avione koji su preko cijele Europe i

Sjeverne Afrike vukli dugačke crvene trake na kojima su velikimčetvrtastim slovima preporučivali pojedine specijalitete: »PRŽOLICA79 CENTA«... »MERLAN 21 CENT«. Povećao je prihode sin dikataiznajmljujući reklamne trake »Mlijeku za domaće životinje«,»Gainesovoj psećoj hrani« i »Noxzemi«. Kao dobar građanin,redovito je besplatno ustupao izvjestan dio reklamnog prostorageneralu Peckemu za širenje poruka koje su bile u javnom interesu,kao na primjer: UREDNOST PRIJE SVEGA, TKO SE ŽURI NIKAMONE STIGNE i KAD SE BRATSKA SRCA SLOŽE I OLOVO PLIVATMOŽE. Radi boljeg poslovanja. Milo je zakupio poslovne obavijesti usvakodnevnim propagandnim emisijama Axis Sally i Lorda HawaHawa iz Berlina. Posao je cvjetao na svim frontama.Milovi su se avioni mogli svugdje vidjeti. Svuda su imali slobodan

prolaz, a jednog je dana Milo sklopio ugovor s američkim vojnimvlastima da bombardira most na glavnoj cesti u Orvietu, koji suNijemci držali u svojim rukama, a s njemačkim vojnim vlastima dabrani taj isti most u Orvietu protuavionskom vatrom od vlastitognapada. Za napad na most tražio je od Amerike da mu plati svetroško ve operacije plus šest posto, a za obranu mosta sklopio je sNjemačkom isti takav sporazum, ali je još za svaki srušeni američkiavion trebao dobiti premiju od tisuću dolara. Sklapanje ovihpogodaba bila je važna pobjeda privatne inicijative, isticao je on, jersu vojske obiju zemalja bile podruštvljene ustanove. Kad su jednomugovori bili potpisani, činilo se da nema smisla trošiti sredstvasindikata da se bombardira i brani most, jer su obje države imaledovoljno ljudi i materijala na licu mjesta i jer su ih obje bile voljneupotrijebiti, pa je Milo naposljetku ostvario bajoslovnu dobit na objestrane a da nije učinio ništa više nego se dvaput potpisao.Dogovor je bio povoljan za obje strane. Budući da je Milo imao

svuda slobodan prolaz, avioni su mu mogli izvršiti iznenadan napada da ne bude obaviještena njemačka protuavionska artiljerija; abudući da je Milo znao za napad, mogao je pravovremenoobavijestiti njemačku protuavionsku artiljeriju da bude spremna i daotvori paljbu čim avioni dospiju u njezin domet. To je bio idealansporazum za sve osim za mrtvaca u Yossarianovu šatoru, koji jepoginuo nad ciljem istoga dana kad je stigao.

- Pa nisam ga ja ubio! - odgovorio je Milo usrdnim glasom naYossarianove ljutite prigovore. - Ja nisam ni bio tamo toga dana, kadti kažem. Zar misliš da sam ja bio tamo dolje i gađao izprotuavionskog topa kad su doletjeli avioni?- Ali si ti sve to organizirao, nije li tako? - viknuo je Yossarian na

njega u baršunastoj tami koja je obavijala stazu, što je vodila porednepomičnih vozila u spremištu do kina pod vedrim nebom.- Nisam ja ništa ni organizirao - odgovori Milo ogorčeno, udišući

snažno i uzrujano zrak na svoj blijedi, drhtavi nos. - Nijemci drže tajmost i mi bismo ga bili svakako bombardirali, bez obzira na mene. Jasam samo vidio da je to krasna prilika da nešto zaradim, pa sam jeiskoristio. Što ima u tomu tako strašno?- Što ima u tome tako strašno? Ama, Milo, jedan je čovjek iz mog

šatora poginuo pri tom napadu prije nego šio je uopće dospio izvaditistvari iz torbe.- Pa nisam ga ja ubio!- Ali si za to dobio još tisuću dolara.- Ali nisam ga ja ubio! Nisam ni bio tamo, kad ti kažem. Bio sam u

Barceloni, gdje sam kupovao maslinovo ulje i sardine bez kože ikostiju. Mogu to i dokazati narudžbenicom. A nisam dobio ni tisućudolara. Tih je tisuću dolara pripalo sindikatu, a svatko ima u njemusvoj udio, čak i ti. - Milo je uvjeravao Yossariana svim srcem. -Slušaj, Yossariane, ja nisam počeo ovaj rat, ma što govorio onajšugavi Wintergreen. Ja se samo trudim da ga postavim na poslovnubazu. Ima li u tome kakvo zlo? Znaš, tisuću dolara nije baš slabacijena za jedan srednji bombarder i njegovu posadu. Ako uspijemnagovoriti Nijemce da mi isplate po tisuću dolara za svaki avion kojioni obore, zašto ih ne bih primio?- Zato što trguješ s neprijateljem, eto zašto! Zar ne shvaćaš da smo

u ratu? Ljudi ginu. Pogledaj malo oko sebe, za Boga miloga!Milo zavrtje glavom, umorno ali još popustljivo.- Nijemci nam uopće nisu neprijatelji - kaza. - Ama znam ja što ćeš

reći. Jasno da ratujemo s njima. Ali su Nijemci isto tako ugledničlanovi sindikata, a moja je dužnost da branim njihova dioničarskaprava. Možda oni i jesu počeli rat, možda i ubijaju na milijune ljudi, aliisplaćuju račune mnogo urednije nego neki naši saveznici koje bili ti

mogao imenovati. Zar ne shvaćaš da moram poštivati svetost svogaugovora s Njemačkom? Zar se ne možeš uživjeti u moj polo žaj?- Ne mogu - odsiječe Yossarian.Mila to bocne pa se i ne potrudi prikriti povrijeđene osjećaje. Noć

bijaše sparna, obasjana mjesečinom i puna mušica, noćnih leptirića ikomaraca. Milo iznenada digne ruku i pokaže na kino pod vedrimnebom, gdje je mliječna zraka puna prašine izbijala vodoravno izprojektora, isjecala čunjast otkos u mraku i obavijala fluorescentnomsvjetlosnom opnom gledaoce koji su kao hipnotizirani sjedili zavaljenina sjedalima, okrenuti licem gore, prema filmskom platnupremazanom glinicom. Milu su oči bile vlažne od poštenja, abezazleno i nepokvareno lice sjalo mu se od mješavine znoja isredstva protiv gamadi.- Pogledaj ih! - usklikne grcajući od zanosa. - To su moji prijatelji,

moji sunarodnjaci, moji drugovi po oružju. Nikad nitko nije imao boljihprijatelja. Zar misliš da bih im ja učinio što nažao kad ne bih morao?Zar nemam dovoljno svojih briga? Zar ne vidiš kako sam većzabrinut zbog sveg onog pamuka što se gomila na pristaništima uEgiptu? - Milu se glas raspade na komadiće, i on ščepa Yossarianaza košulju kao da se utaplja. Oči su mu podrhtavale kao smeđegusjenice. - Yossariane, što ću s onolikim pamukom? Ti si svemukriv za to što me nisi spriječio da ga kupim.Pamuk se gomilao na pristaništima u Egiptu, a nitko ga nije htio.

Milo nije ni sanjao da bi Nilska dolina mogla biti tako plodna i da neće uopće biti tržišta za ljetinu koju je kupio. Menze u njegovusindikatu nisu mu htjele pomoći; ljudi su se pobunili i neumoljivoodbacili njegov prijedlog da ih pojedinačno oporezuje kako bi svakičovjek imao svoj udio u ljetini egipatskog pamuka. Čak su ga injegovi pouzdani prijatelji, Nijemci, ostavili na cjedilu u ovoj nevolji:oni su više voljeli ersatz26. Milove menze mu nisu htjele pomoći nioko uskladištenja pamuka, pa su se troškovi uskladištenja vrtoglavopenjali i strahovito iscrpljivali njegove novčane pričuve. Rasplinula sebila dobit od napada na Orvieto. Počeo je pisati kući da mu vratenovac koji je slao za boljih vremena; ubrzo je i to gotovo presahnulo,a nove bale pamuka pristizale su svaki dan na aleksandrijskegatove. Kad god bi mu pošlo za rukom da proda nešto pamuka nasvjetskom tržištu ispod cijene, tog bi se pamuka dočepali spretni

egipatski prekupci i preprodavali mu ga uz prvobitnu ugovorenucijenu, pa bi se našao u još gorem položaju.»Kompanija M&M« bila je na rubu propasti. Milo je svaki sat

proklinjao svoju silnu gramzljivost i glupost koje su ga navele da kupisvu ljetinu egipatskog pamuka, ali je ugovor bio ugovor i valjalo ga jepoštivati, pa su jedne večeri, nakon bogate gozbe, svi Milovi lovci ibombarderi uzletjeli, poredali se u formaciju nad samim aerodromomi počeli bacati bombe na aviopuk. On je bio sklopio još jedan ugovors Nijemcima, ovaj put da bombardira vlastite jedinice. Milovi su seavioni podijelili po dobro smišljenu planu i bombardirali skladištegoriva i arsenal, radionice i bombardere tipa B-25 koji su mirovali naodređenim prostorima nalik na lopatice. Poštedjeli su uzletište imenze da bi mogli, nakon obavljena posla, bez opasnosti sletjeti i dabi ljudi mogli pojesti nešto toplo prije nego što pođu na počinak.Ostavili su bili svjetla za slijetanje da gore, jer nitko nije uzvraćaopaljbom na njih. Bombardirali su sve četiri eskadrile, oficirski klub ištab aviopuka. Ljudi su prestravljeni izlijetali iz šatora i nisu znalikamo da se sklone. Posvuda su uokolo ležali i jaukali ranjenici.Svežanj rasprskavajućih bomba eksplodirao je u dvorištu oficirskogkluba i napravio nazubljene rupe u drvenoj zgradi i po trbusima ileđima jednog reda poručnika i kapetana koji su stajali za šankom.Oni su se presamitili od muka i popadali. Ostali su oficiri, obuzetipanikom, potrčali na ona dva izlaza i zakrčili prolaz kao zbijen,vrištav nasip ljudskog mesa, jer se nitko nije usudio izići van.Pukovnik Cathcart je prokrčio sebi put šakama i laktovima kroz

neobuzdanu i unezvijerenu rulju i našao se sam vani. Zagledao se unebo, ukočen od zaprepaštenja i užasa. Milovi avioni što subezbrižno letjeli preko procvalih krošanja, s otvorenim spremištimaza bombe i spuštenim zakrilcima i upaljenim čudovišnim izbuljenim,zasljepljujućim, strahovito treperavim, avetinjskim svjetlima zaslijetanje, bijahu najapokaliptičniji prizor koji je on ikad vidio.Pukovnik Cathcart je zgranuto prostenjao od zdvojnosti i uskočionaglavce u svoj džip. Samo što nije jecao. Potražio je pedalu za gasi ključ za paljenje i pojurio na aerodrom najbrže što ga je drmavi džipmogao nositi, a goleme mlitave šake ležale su mu stisnute i bez krvina upravljaču ili su pak bjesomučno pritiskale trubu. U jedan se mahmalne ubio kad je naglo skrenuo, a gume zacviljele kao ljuta guja, da

ne pogazi skupinu ljudi što su u donjem rublju kao ludi bježali premabrdima, pognutih glava i osupnutih lica, pritiskajući svoje tanke rukena sljepoočnice kao kakve majušne štitove. S obje strane cestegorjele su žute, narančaste i crvene vatre. Šatori i drveće bili su uplamenu, a Milovi su avioni neprestano nadolazili s upaljenimžmirkavim bijelim svjetlima za slijetanje i otvorenim spremištima zabombe. Kad je pred kontrolnim tornjem naglo pritisnuo kočnice,pukovnik Cathcart se gotovo prevrnuo u džipu. Dok se još džippogibeljno zanosio, iskočio je iz njega i pojurio uza stube u prostorijuu kojoj su tri čovjeka bila zaposlena oko instrumenata i kontrolnihuređaja. Dvojicu je odbacio u stranu i okomio se na poniklanimikrofon sijevajući divlje očima, zgrčena mesnata lica od napetosti.Stisnuo je mikrofon kao zvijer i počeo se histerično derati iz svesnage: - Milo, pasja ti mati! Jesi li poludio? Kog vraga radiš? Sleti!Sleti!- Prestanite se toliko derati, čujete li? - odazva mu se Milo koji je

stajao tik do njega u kontrolnom tornju, s drugim mikrofonom u ruci. -Da ja sam ovdje. - Milo ga prijekorno pogleda i nastavi svoj posao. -Vrlo dobro, momci, - vrlo dobro govorio je jednoličnim glasom umikrofon. - Ali vidim da još jedan magazin stoji čitav. E, nećemotako. Purvise, već sam te opominjao zbog takva nesolidna posla. Asad se odmah vrati tamo i pokušaj još jednom! Ali ovaj put nadleti ciljpolako... polako. Tko se žuri, Purvise, nikamo ne stigne. Tko se žurinikamo ne stigne. Nisam ti to rekao jedanput, nego najmanje stoputa. Tko se žuri nikamo ne stigne.Iz zvučnika odozgo zakrešta nečiji glas:- Milo, ovdje Alvin Brown. Ja sam bacio sve svoje bombe. Što da

sad radim?- Mitraljiraj! - reče mu Milo.- Da mitraljiram? - zgrozi se Alvin Brown.- Nema druge - izvijesti ga Milo, pomiren sa sudbinom. - Tako stoji u

ugovoru.- E pa, dobro, onda - pristane Alvin Brown. - Kad je tako, mit-raljirat

ću.Ovaj put je Milo pretjerao. Bombardiranje vlastitih ljudi i aviona bilo

je više nego što je i najhladnokrvniji promatrač mogao progutati, pase činilo da je Milu odzvonilo. Visoki Vladini funkcionari sjatili su se

da istraže taj slučaj. Novine su se oborile na Mila najkrupnijimnaslovima, a članovi Kongresa osuđivali su gromoglasno i gnjevno tustrahotu zahtijevajući da se krivac kazni. Majke čija su djeca bila uvojsci stvarale su borbene odrede i vapile za osvetom. Nijedan seglas nije digao u njegovu obranu. Posvuda su pošteni ljudi biliozlojeđeni i svi su digli ruke od Mila, dok on nije otvorio javnostisvoje poslovne knjige i objavio kakvu je golemu dobit ostvario. Nesamo što je mogao nadoknaditi državi troškove za sve one ljude iimovinu koje je uništio, nego mu je još ostalo toliko novca da jemogao i dalje kupovati egipatski pamuk. Svatko je, naravno, imaosvoj udio. A najbolje je od svega bilo to što zapravo uopće nijetrebalo nadoknaditi državi troškove.- U demokraciji je narod država - tumačio je Milo. - A mi smo narod,

nije li tako? Pa zašto onda ne bismo zadržali novac i ukloniliposrednike? Da vam pravo kažem, najradije bih da se država posveokani rata i da ga prepusti privatnoj inicijativi. Ako budemo plaćalidržavi sve što joj dugujemo, samo ćemo ohrabrivati državnukontrolu, a obeshrabrivati pojedince u bombardiranju vlastitih ljudi iaviona. Uskratit ćemo im stimulans.Milo je, naravno, imao pravo, u čemu su se uskoro svi složili osim

nekoliko ogorčenih nesposobnjakovića kao što je bio doktorDaneeka, koji se čangrizavo durio i širio uvredljive klevete onemoralnosti cijelog pothvata, dok ga Milo nije smekšao poklonivšimu, u ime sindikata, laganu aluminijsku vrtnu stolicu, koju je doktorDaneeka mogao po volji složiti i iznijeti iz šatora kad god bi poglavicaBijeli Halfoat ušao, i odnijeti natrag u šator kad god bi poglavica BijeliHalfoat izišao. Doktor Daneeka se bio posve smeo za Milovabombardiranja; umjesto da potraži kakav zaklon, ostao je bio vani iobavljao svoju dužnost puzeći po zemlji usred šrapnela, mitraljiranjai zapaljivih bombi, kao kakav oprezan lukav gušter, od ranjenika doranjenika, podvezujući žile, dajući morfij, stavljajući udlage iposipajući rane sulfanilamidom, s mračnim i ojađenim izrazom nalicu, ne kazujući ni riječi više nego što je morao, i čitajući u svačijojpomodrjeloj rani užasan znamen vlastita propadanja. Radio je svedok nije pao od umora, još mnogo prije nego što je prošla ta duganoć, a sutradan je dobio hunjavicu, pa je cmizdreći pohitao u

sanitetski šator da mu Gus i Wes izmjere temperaturu i da uzmegorušični oblog i sprej.Te je noći doktor Daneeka njegovao svakog čovjeka koji je jaukao,

pokazujući istu onu sumornu, duboku i u sebe usredotočenu žalostkoju je pokazao na aerodromu onoga dana kad je Yossarian, nakonleta na Avignon, sišao niz ono nekoliko stuba iz aviona nag, krajnjepotresen, poprskan Snowdenovom krvlju po golim petama i prstimana nogama, po koljenima, rukama i prstima na rukama, i bez riječiupro prstom unutra, gdje je mladi strijelac ležao na podu smrzavajućise pored još mlađeg repnog strijelca, koji je padao u nesvijest kadgod bi otvorio oči i ugledao Snowdena kako umire.Pošto su Snowdena prenijeli nosilima iz aviona u kola za hitnu

pomoć, doktor Daneeka je gotovo nježno prebacio Yossarianu gunjpreko ramena i odveo ga do džipa. McWatt mu je pomogao, pa su sesva trojica šutke odvezla u sanitetski šator eskadrile, gdje su McWatti doktor Daneeka posjeli Yossariana na stolicu i sprali s njegaSnowdenovu krv hladnim i vlažnim kuglicama vate. Doktor Daneekamu je dao neku pilulu i injekciju od kojih je spavao dvanaest sati.Kad se Yossarian probudio i otišao k njemu, doktor Daneeka mu jedao još jednu pilulu i injekciju od kojih je spavao još dvanaest sati.Kad se Yossarian opet probudio i došao k njemu, doktor Daneeka sespre mao dati mu još jednu pilulu i injekciju.- Koliko ćete mi još davati tih pilula i injekcija? - upita ga Yossarian.- Dok se ne budeš malo bolje osjećao.- Već se sasvim dobro osjećam.Nježno preplanulo čelo doktora Daneeke nabora se od

iznenađenja.- Pa zašto se onda ne obučeš? Zašto hodaš gol?- Ne želim više nositi uniformu.Doktor Daneeka prihvati to tumačenje i odloži špricu.- Jesi li siguran da se sasvim dobro osjećaš?- Osjećam se izvrsno. Samo sam malo tup od svih tih pilula i

injekcija koje ste mi dali.Yossarian je pošao za svojim poslom toga dana bez ičega na sebi, i

bio je još gol sutradan ujutro, kad ga je Milo, koji ga je već posvudatražio, napokon našao kako sjedi na drvetu, nedaleko od neobičnogmalog vojnog groblja gdje su sahranjivali Snowdena. Milo je nosio

svoju uobičajenu poslovnu odjeću, sivomaslinaste hlače, čistusivomaslinastu košulju i kravatu, s jednom srebrnom poručničkomprugom što mu se sjajila na ovratniku, i s propisnom kapom s krutimkožnim štitnikom.- Tražio sam te posvuda - dovikne Milo Yossarianu prijekorno sa

zemlje.- Trebao si me potražiti na ovom drvetu - odgovori mu Yossarian. -

Ovdje sam cijelo dopodne.- Hajde siđi da probaš ovo, pa da mi kažeš je li dobro. To je jako

važno.Yossarian odmahne glavom. Sjedio je gol na najnižoj grani i dizao

se objema rukama za granu iznad sebe. Odbio je da se makne, paMilu nije preostalo ništa drugo nego da preko volje zagrli objemarukama deblo i da se popne. Nespretno se penjao stenjući i hripljućiglasno, a kad je napokon prebacio nogu preko grane da predahne,odjeća mu je bila zgužvana i zgnječena. Kapa mu se nakrivila i samošto nije pala. Milo ju je uhvatio baš kad je počela padati. Kapi znojablistale su mu oko bokova kao prozirno biserje i bujale mu ispodočiju kao mutni mjehurići. Yossarian ga je ravnodušno promatrao.Milo se oprezno u polukrugu uspravi i nađe se pred Yossarianom.Odmota svileni papir s nečega mekanog, okruglog i smeđeg i pružito Yossarianu.- Molim te, kušaj ovo pa mi reci što misliš. Htio bih to dati ljudima da

jedu.- Što je to? - upita ga Yossarian i odgrize povelik komad.- Pamuk obložen čokoladom.Yossarian se zagrcne i ispljune krupan zalogaj pamuka obloženog

čokoladom ravno Milu u lice.- Evo ti ga! - pljuvao je ljutilo. - Ti Isusa Boga! Jesi li li poludio? Nisi

čak izvadio ui one proklete sjemenke!- Strpi se malo, čuješ li? moljaše ga Milo. - Ne može biti baš tako

loše. Je li zbilja tako loše?- Još gore.- Ali moram natjerati menze da time hrane ljude.- To ljudi neće nikad progutati.- Morat će progutati - obznani Milo s veličanstvenom diktatorskom

gestom i umalo što ne skrha vrat kad pravednički zamaše prstom u

zraku.- Dođi bliže - pozva ga Yossarian. - Tu ćeš biti na sigurnijem i moći

ćeš sve vidjeti.Uhvativši se objema rukama za granu iznad sebe, Milo se poče

porebarke pomicati po grani neobično oprezno i bojažljivo. Lice muse ukrutilo od napetosti, a kad se napokon lijepo namjestio doYossariana, odahnuo je. Nježno je pogladio drvo.- Ovo je prilično lijepo drvo - napomene zadivljeno i zahvalno, kao

da je njegovo.- To je drvo života - odvrati Yossarian mičući prstima na nogama - i

drvo poznanja dobra i zla.Milo zirne izbliza na koru i granje.- Ne, nije - reče. - To je kesten. Valjda ja znam. Ja prodajem

kestenje.- Neka bude kako ti kažeš.Sjedili su na drvetu šutke nekoliko trenutaka, noge su im visile, a

ruke su držali gotovo okomito na gornjoj grani, jedan je bio posve golosim što je imao sandale s gumenim potplatima na nogama, a drugije bio posve obučen u grubu sivomaslinastu vunenu uniformu sačvrsto svezanom kravatom. Milo je snebivljivo promatrao Yossarianakrajičkom oka krzmajući iz obzirnosti da progovori.- Htio bih te nešto pitati - naposljetku reče. - Nemaš ništa na sebi.

Ne bih se htio petljati u nešto što me se ne tiče, ali bih htio samoznati zašto ne nosiš uniformu?- Zato što neću.Milo hitro zaklima glavom, kao vrabac kad zoblje.- Aha, aha - izusti brže-bolje u krajnjoj nedoumici. - Potpuno te

razumijem. Appleby su mi rekli da si poludio, pa sam se samo htiouvjeriti. - Opet uljudno krzmaše važući iduće pitanje. - Zar nećeš višenikad obući uniformu?- Mislim da neću.Milo klimne tobože odrješito glavom da pokaže da ga svejednako

razumije, a onda ušutje premišljajući ozbiljno, obuzet mračnimslutnjama. Ptica sa skerletnom krestom prohuja ispod grane i očešasigurnim tamnim krilima grm koji se strese. Yossarian i Milo bili suzaklonjeni u svojoj sjenici kosim redovima zelenila, tankog kaosvileni papir, i gotovo opkoljeni drugim sivim kestenovima i jednom

srebrnastom smrčom. Sunce je bilo visoko odskočilo na golemunebu plavom kao safir i obasutom niskim, odvojenim, nadutimoblacima suhe i čiste bijele boje. Nije bilo ni daška vjetra pa je lišćeoko njih nepomično visilo. Hlad je bio pahuljast. Sve je mirovalo,osim Mila, koji se iznenada uspravi, prigušeno krikne i počeuzbuđeno nešto pokazivati.- Gledaj! - uzrujano usklikne. - Gledaj! Ono je dolje sprovod. A ovo

kao da je groblje, je li?Yossarian mu odgovori polagano, jednoličnim glasom:- Sahranjuju onoga maloga koji je neki dan poginuo u mom avionu

nad Avignonom. Snowdena.- Što mu je bilo? - priupita ga Milo glasom umrtvljenim od

strahopoštovanja.- Poginuo je.- To je strašno - protuži Milo, a krupne smeđe oči napuniše mu se

suzama. - Jadni mali! To je zbilja strašno. - Jako se ugrize za svojudrhtavu usnu i povisi glas od uzbuđenja kad nastavi. - A bit će jošgore ako menze ne pristanu da kupe moj pamuk. Što je to njima,Yossariane? Zar ne shvaćaju da je to njihov sindikat? Zar ne znajuda svatko ima u njemu svoj udio?- Je li i mrtvac u mom šatoru imao svoj udio? - upita ga Yossarian

jetko.- Naravno da je imao - uvjeravaše ga Milo velikodušno. - Svatko u

eskadrili ima svoj udio.- Ali on je poginuo još prije nego što je stigao u eskadrilu.Milo se hitro nakrevelji od muke i okrene glavu.- Kad ćeš već jednom prestati da me bockaš tim svojim mrtvacem u

šatoru! - reče zlovoljno. - Rekao sam ti već da ja nemam ni kakveveze s njegovom pogibijom. Zar sam ja kriv što mi se ukazala onakrasna prilika da osvojim tržište egipatskim pamukom i što sam nassve doveo u ovaj škripac? Kako sam mogao znati da će doći doprezasićenosti tržišta? Tada nisam čak ni znao što je toprezasićenost tržišta. Čovjeku se baš ne ukazuje često prilika daosvoji tržište, i bio sam, prilično lukav kad sam ugrabio priliku koja mise pružila. - Milo priguši jauk kad ugleda šest uniformiranih nosilacalijesa kako dižu običan lijes od jelovine iz, kola za spasavanje ipolako ga polažu na zemlju, do razjapljene, netom iskopane jame. -

A sad ne mogu prodati ama baš ništa od svega toga - kukaše ondalje.Yossariana nije nimalo ganula visokoparna šarada pogrebnog

obreda ni Milova skrušena ucviljenost. Kapelanov je nerazumljivi,gotovo nečujni jednolični glas jedva dopirao do njega iz daljine, kaožuborenje plina u vodi. Yossarian je prepoznao majora Majora povisini, koštunjavosti i suzdržljivosti, i činilo mu se da vidi majoraDanbyja kako briše rupčićem čelo. Major Danby se nije prestao trestiod onog svog sukoba s generalom Dreedleom. Vojnici i podoficirirasuli su se kao pramenje oko tri oficira, koji su stajali kao lipovisveci, a četiri dokona grobara u prugastim radnim uniformamanaslonili su se bili ravnodušno na lopate pokraj jezive, nesklapnehrpe razbacane bakrenocrvene zemlje. Dok je Yossarian gledao,kapelan je digao blaženi pogled prema njemu, nekako patničkipritisnuo prstima oči, ponovo zirnuo ispitljivo gore na Yossariana ipognuo glavu, a Yossarian je zaključio da je to vrhunac pogrebnogobreda. Ona četvorica u radnim uniformama digoše lijes na užetima ispustiše ga u grob. Milo se sav strese.- Ne mogu to gledati - tjeskobno uzvikne, okrećući glavu. - Naprosto

ne mogu sjediti ovdje i gledati kako menze puštaju da moj sindikatpropada. - Škrine zubima i zavrtje glavom, obuzet gorkim jadom ikivnošću. - Da su mi imalo privrženi, kupovali bi pamuk od mene dobesvijesti, pa bi ga onda opet kupovali do besvijesti. Naložili bi vatre ispalili svoje rublje i ljetne uniforme, samo da bude veća potražnja zapamukom. Ali ne, oni neće ni prstom maknuti. Yossariane, daj pojediostatak ovoga pamuka obloženog čokoladom meni za ljubav. Moždaće ti sad bolje prijati?Yossarian mu odgurne ruku.- Prestani, Milo! Ljudi ne mogu jesti pamuk.Milu se lice lukavo otegne.- Ma to zapravo i nije pamuk - umiljavaše se. - Samo sam se šalio.

To je zapravo vlaknasti šećer, izvrstan vlaknasti šećer. Kušaj i uvjerise!- E, sad lažeš.- Ja nikad ne lažem! - odsiječe Milo ponosno i dostojanstveno.- E, ali sad lažeš.

- Ja lažem samo onda kad je potrebno protumači Milo kao da sebrani, načas odvraćajući pogled i žmirkajući umiljato. Ovo je još boljeod vlaknastog šećera, zbilja je još bolje. Ovo je pravi pamuk.Yossariane, moraš mi pomoći da prisilim ljude da to jedu. Egipatskije pamuk najbolji pamuk na svijetu.- Ali je neprobavljiv - upozori ga Yossarian. - Ljudi bi se razboljeli od

njega, zar ne razumiješ? Zašto ne pokušaš sam živjeti od njega akomi ne vjeruješ?- Ama, pokušao sam - neveselo prizna Milo. - Pa sam se razbolio.Groblje je bilo žuto kao sijeno i zeleno kao kuhani kupus. Uskoro

kapelan uzmakne, a sivožuti polumjesec od ljudskih prilika poče setromo raspadati, kao splavine. Ljudi su odlazili bez žurbe i šumaprema vozilima parkiranim uz rub neravne i blatne ceste. Neutješnopognutih glava, kapelan, major Major i major Danby išli su premasvojim džipovima kao da su izopćeni iz društva, a svaki se od njihdržao samotnički po metar-dva daleko od ostale dvojice.- Gotovo je - pripomene Yossarian.- Svršeno je - složi se Milo utučeno. - Nema više nade. A sve samo

zato što sam im ostavio slobodu da sami odlučuju. To će me naučitida budem stroži drugi put kad opet pokušam ovako nešto.- A zašto ne prodaš pamuk državi? - predloži mu Yossarian onako

uzgred, gledajući onu četvoricu u prugastim radnim uniformamakako bacaju pune lopate bakrenocrvene zemlje u grob.Milo oštro odbaci taj prijedlog.- To je stvar principa - odlučno protumači. - Država nema nikakva

posla s biznisom, a ja bih bio posljednji čovjek na svijetu koji bi ikadpokušao uplesti državu u svoj posao. Ali posao države jest posao -sjeti se živo i nastavi poletno. - Tako je rekao Calvin Coolidge, aCalvin Coolidge je bio predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, paće biti da je to istina. I država je zaista dužna kupiti sav moj egipatskipamuk, koji nitko drugi neće, da bih ja mogao nešto zaraditi, nije litako? - Ali se Milu lice gotovo isto tako naglo natmuri, a raspoloženjemu se sroza na tužnu tjeskobu. - Ali, kako ću navesti državu da toučini?- Podmiti je - reče Yossarian.- Podmiti je! - zgrane se Milo i opet umalo što ne izgubi ravnotežu i

ne skrha vrat. - Sram te bilo! - pokudi ga oštro sipajući iz namrštenih

nosnica i uspijenih usta vrlu vatru niz riđe brkove i uz njih. -Podmićivanje je protuzakonito, i ti to dobro znaš. Ali ostvariti dobitnije protuzakonito, je li? Prema tome, ne može biti protuzakonito akonekoga podmitim da bih ostvario poštenu dobit, je li? Ama, da kakoda ne može! - Ponovo utone u svoje misli odajući tako krotak jad dabi mu se čovjeku malne smilio. - Ali kako ću znati koga trebampodmititi?- Ama, ne brini ti zbog toga - utješi ga Yossarian smijuckajući se

bezglasno kad motori džipova i kola za spasavanje proparaše snenutišinu, a vozila koja bijahu otraga krenuše natraške. - Samo nekamito bude dovoljno veliko pa će te oni sami naći. Pazi samo da sveradiš otvoreno. Neka svi točno znaju što želiš i koliko si voljan platiti,čim bi se ponašao kao da si kriv, ili kao da se sramiš, mogao bi zapasti u neprilike.- Ja bih najradije da ti pođeš sa mnom - napomene Milo. - Neću se

osjećati siguran među ljudima koji primaju mito. Oni nisu ništa drugonego banda varalica.- Neće oni tebi ništa - uvjeravaše ga Yossarian samopouzdano. -

Ako zapadneš u neprilike, samo svima reci da sigurnost domovinezahtijeva jaku domaću industriju koja špekulira egipatskimpamukom.- Pa i zahtijeva - svečano ga pouči Milo. - Jačanje domaće

industrije koja špekulira egipatskim pamukom znači jačanje Amerike.- Dakako da znači. A ako to ne upali, istakni da prihod velikog broja

američkih obitelji ovisi o tome.- Pa prihod velikog broja američkih obitelji i ovisi o tome.- Eto vidiš - reče Yossarian. - Ti to znaš mnogo bolje nego ja. Kad ti

to kažeš, to gotovo zvuči kao istina.- Pa to i jest istina - usklikne Milo s jakom primjesom nekadašnje

oholosti u glasu.- To baš i mislim. Ti to kažeš baš s onoliko uvjerenja u glasu koliko

je potrebno.- Zar zbilja nećeš poći sa mnom?Yossarian odmahne glavom.Milo je bio nestrpljiv da prione na posao. Strpa ostatak pamuka

obloženog čokoladom u džep na košulji i vrati se polagano po granido glatkog sivog debla. Raširi ruke oko debla u velikodušan i

nespretan zagrljaj i uze se spuštati. Rubovi njegovih cipela s kožnimpotplatima neprestano su se sklizali te se više puta činilo da će sesrušiti i povrijediti. Kad je bio na pola puta, predomisli se i ponovopope gore. Komadići kore visili su mu na brkovima, a zgrčeno mu jelice bilo zažareno od napora.- Bit će bolje da obučeš uniformu i da ne hodaš tako gol -

zamišljeno povjeri Yossarianu prije nego što se opet spusti i žurnoode. - Mogao bi još dobiti sljedbenike, a onda se ja ne bih nikakomogao otarasiti toga prokletog pamuka.

25. KAPELAN

Prošlo je bilo poprilično vremena otkako se kapelan prvi put zapitaoza smisao svega. Ima li Boga? Kako čovjek može biti siguran? Bitianabaptistički svećenik u američkoj vojsci bilo bi i u najboljimprilikama prilično teško, a bez dogme je bilo gotovo nepodnosivo.Plašili su ga ljudi koji su glasno govorili. Pred hrabrim, nasrtljivim

ljudima od djela kakav je bio pukovnik Cathcart osjećao se nemoćani osamljen. Kud god se u vojsci okrenuo, bio je stranac. Vojnici,podoficiri i oficiri nisu se vladali pred njim onako kako su se vladalipred ostalim vojnicima, podoficirima i oficirima, pa čak ni drugikapelani nisu bili prema njemu onako srdačni kakvi su bili je danprema drugome. U svijetu u kojem je uspjeh bio jedina vrlina, on sepomirio s činjenicom da je propao. Bio je bolno svjestan da munedostaju duhovničko samopouzdanje i savoir-faire s pomoću kojihsu mnoge njegove kolege drugih vjera i sekta napredovale u službi.On naprosto nije bio stvoren da se ističe. Mislio je da je ružan, i svakidan se želio vratiti kući, k ženi.Zapravo je kapelan bio gotovo pristao čovjek, a milo i osjetljivo lice

bijaše mu blijedo i lomno kao pješčenjak. Duh mu je bio otvoren zasva pitanja.Možda je on doista Washington Irving, i možda je doista potpisivao

Washingtona Irvinga u onim pismima o kojima ništa nije znao? Znaoje da takvi gubici pamćenja nisu ništa neobično u medicinskimanalima Znao je da se ništa ne može doista znati, čak ni to da se nemože ništa doista znati. Sjećao se vrlo dobro, ili je imao dojam da sesjeća vrlo dobro, kako mu se činilo da je vidio negdje Yossarianaprije nego što ga je prvi put uistinu vidio kako leži u bolnici. Sjećaose da ga je ta ista neugodna slutnja obuzela gotovo nakon dvatjedna, kad mu je Yossarian došao u šator da ga zamoli da gaoslobodi letenja. Prije toga je, naravno, kapelan već bio negdje vidioYossariana, u onoj čudnovatoj, neortodoksnoj bolničkoj sobi, u kojojse činilo da su svi pacijenti simulanti, osim onog nesretnikaobavijenog od glave do pete bijelim zavojima i obloženog gipsom,koga su jednog dana našli mrtva s toplomjerom u ustima. Ali je

kapelan imao dojam da je vidio Yossariana u nekoj kudikamoozbiljnijoj i tajnovitijoj prigodi, da se taj značajni susret odigrao uneko davno, zapretano i gotovo isključivo duhovno doba, u kojemmu je upravo isto tako priznao, osuđujući ga na propast, da mu nemože nikako, ama baš nikako pomoći.Takve su sumnje nezasitno izjedale kapelanovo suhonjavo i

patničko tijelo. Postoji li jedna jedina prava vjera ili život poslijesmrti? Koliko anđela može plesati na vršku pribadače, i čime se Boguistinu bavio za svih onih beskrajnih eona prije stvaranja svijeta?Zašto je bilo potrebno udariti zaštitni žig u čelo Kainu kad nije biloljudi od kojih ga je trebalo štititi? Jesu li Adam i Eva imali kćeri? Tosu bila velika, složena pitanja iz ontologije koja su ga mučila. Pa ipakmu se nikad nisu činila toliko bitna koliko pitanja dobrote i lijepogponašanja. Znojio se stiješnjen u epistemološkom procijepu skeptikai nije mogao prihvatiti rješenja problema, kojih se pak nije bio voljanoka niti kao nerješivih. Vazda je patio i vazda se nadao.- Jeste li se vi ikad - upitao je krzmajući Yossariana onoga dana u

njegovu šatoru, dok je Yossarian sjedio držeći objema rukama toplubocu Coca Cole kojom ga je kapelan ipak uspio utješiti - našli u priliciu kojoj ste osjećali da ste već bili, iako ste znali da ste prvi put unjoj? - Yossarian je klimnuo glavom reda radi, a kapelan se zadihaood iščekivanja, spremajući se da sjedini svoju snagu volje sYossarianovom u nadljudskom naporu da napokon odgrnu debelecrne koprene koje obavijaju vječne tajne bitka. - Imate li i sad tajosjećaj?Yossarian odmahne glavom i razjasni mu da je deja vu tek trenutan,

sićušan raskorak u djelovanju dvaju koaktivnih senzornih živčanihcentara koji obično funkcioniraju istodobno. Kapelan jedva da ga ječuo. Bio je razočaran, ali nije bio sklon povjerovati Yossarianu, jer jenjemu bio dan znak, tajna, zagonetna vizija koju još nije imaohrabrosti objaviti svijetu. Nije moglo biti sumnje o tome kakve svestrahote sadržava kapelanovo otkrivenje: bijaše to, ili spoznajabožanskog podrijetla, ili halucinacija; ili se na njega spustila Božjamilost, ili je gubio razum. Obje su ga mogućnosti podjednako plašile iobeshrabrivale. To nije bilo ni deja vu, ni presque vu ni jamais vu.Bilo je moguće da još ima drugih vua za koje on nikad nije čuo, i dabi se jednim od tih drugih vua mogla ukratko protumačiti ta začudna

pojava, kojoj je on i pripadao i bio svjedok; bilo je čak moguće da seništa od onoga što je on mislio da se dogodilo, nije zapravo nidogodilo, da je prije riječ o greški u pamćenju nego o greški uzapažanju, da nije nikad zapravo mislio da je vidio ono što sad mislida je nekad uistinu mislio da je vidio, da je njegov sadašnji dojam daje nekad tako mislio tek iluzija jedne iluzije, i da tek sad zamišlja daje nekad zamišljao da vidi gola čovjeka kako sjedi na drvetu izagroblja.Kapelanu je sad bilo jasno da on baš nije bogzna kako pogodna

ličnost za svoj posao, pa je često razmišljao ne bi li bio zadovoljniji unekoj drugoj službi u vojsci, možda kao razvodnik u pješadiji ilipoljskoj artiljeriji, ili čak kao padobranac. Nije imao pravih prijatelja.Prije nego što se upoznao s Yossarianom, nije bilo nikoga uaviopuku s kojim bi se osjećao ugodno, a nije se baš ni sYossarianom osjećao najugodnije, jer su ga njegovi česti inepromišljeni izljevi gotovo neprestano držali u napetosti i u nekomneodređenom stanju ugodne strepnje. Kapelan se osjećao sigurankad je bio u oficirskom klubu s Yossarianom i Dunbarom, pa i samo sNatelyjem i McWattom. Kad je sjedio s njima, nije osjećao potrebeda sjedi bilo s kim drugim; problem gdje treba sjediti bio je riješen, ibio je zaštićen od neželjena društva svih onih drugih oficira koji suga redovito, kad bi im se približio, pozdravljali pretjerano ljubazno ičekali, obuzeti nelagodom, da on ode. Mnogim je ljudima bilonelagodno s njim. Svi su uvijek bili veoma prijazni prema njemu, alinitko nikad nije bio uistinu dobar prema njemu; svi su razgovarali snjim, ali nikad mu nitko nije ništa rekao. Yossarian i Dunbar bili sumnogo slobodniji, pa kapelan jedva da se osjećao neugodno s njima.Oni su ga čak branili one večeri kad ga je pukovnik Cathcartpokušao ponovo izbaciti iz oficirskog kluba i Yossarian ratobornoustao da se uplete, a Nately uzviknuo »Yossariane!« ne bi li gazadržao. Kad je začuo Yossarianovo ime, pukovnik Cathcart jeproblijedio kao krpa i, na opće zaprepaštenje, ustuknuo užasnuto ismeteno, te naletio na generala Dreedlea, koji ga je zlovoljnoodgurnuo laktom i odmah mu naložio da naredi kapelanu da opetdolazi svaku večer u oficirski klub.Kapelan je imao gotovo isto toliko muke da utvrdi svoj položaj u

oficirskom klubu koliko je imao muke da se prisjeti u kojoj od deset

menza treba jesti idući put. Njemu bi bilo gotovo po volji da ne smijeviše zalaziti u oficirski klub, da nije uživao da se tu nađe sa svojimnovim drugovima. Ako nije mogao navečer u oficirski klub, nije imaokamo otići. Provodio je večeri za Yossarianovim i Dunbarovim stolomsmješkajući se stidljivo i suzdržljivo, i malo je kad govorio ako ga nebi tko nagovorio, a čaša gustog slatkog vina stajala je pred njimgotovo netaknuta dok se nespretno poigravao lulicom od kukuruznog klipa, u kojoj je snebivljivo uživao i koju je povremeno pu nioduhanom i pušio. Rado je slušao Natelyja, čije su plačljive isladunjave jadikovke umnogome odražavale njegovu vlastituromantičnu ojađenost i redovito u njemu budile živu čežnju za ženomi djecom. Kapelana hi razgaljivala njegova iskrenost i nezrelost, pa biga hrabrio klimajući glavom, odobravajući mu i pokazujući da garazumije. Nately se nije baš dičio time što mu je djevojka prostitutka,a kapelan je to najbolje znao po tome što kapetan Black nije nikadprošao pored njihova stola, a da ne namigne napadno kapelanu i dane dobaci Natelyju kakvu neukusnu, otrovnu i podrugljivu napomenuna njen račun. Kapelan nije odobravao kapetanu Blacku, i bilo mu jeteško suzdržati se da mu ne poželi zla.Činilo se da nitko, pa čak ni Nately, zapravo ne shvaća da on,

kapelan Albert Taylor Tappman, nije samo kapelan nego i ljudskistvor, da bi mogao imati dražesnu, strastvenu i zgodnu ženu kojugotovo ludo voli, i troje nejake plavooke djece čudnih, zaboravljenihlica, koja će ga jednom, kad odrastu, smatrati čudakom i koja mumožda nikad neće oprostiti neugodnosti koje će imati u društvu zbognjegova zanimanja. Kako nitko ne može shvatiti da on zapravo niječudak, nego normalan, osamljen odrastao čovjek koji se trudi živjetinormalnim, osamljeničkim životom odrasla čovjeka? Kad bi ga uboli,zar ne bi možda krvario? Kad bi ga poškakljali, zar se ne binasmijao? Činilo se da oni nikad nisu ni pomislili da on ima, baš kaoi oni, oči, ruke, organe, dimenzije, osjetila i sklonosti, da ga možeraniti isto oružje kao i njih, da ga griju i hlade isti povjetarci i da sehrani is tom hranom, iako je morao priznati da se svaki put hrani udrugoj menzi. Činilo se da je jedina osoba koja ipak shvaća da onima osjećaja bio kaplar Whitcomb, komu je upravo bilo pošlo zarukom da ih povrijedi time što je bez njegova znanja otišao ravno k

pukovniku Cathcartu i predložio mu da šalju službene izraze sućutiobiteljima poginulih i ranjenih u boju.Jedino u što je kapelan mogao biti siguran bila je njegova žena, i to

bi bilo dovoljno, samo da su ga ostavili da proživi svoj vijek s njom idjecom. Kapelanova je supruga bila suzdržljiva i simpatična ženicana pragu tridesetih godina, veoma crnomanjasta i veoma privlačna,tanka struka, mirnih pametnih očiju i blistavih šiljastih zubića, dječjeglica koje je bilo živahno i sitno; neprestano je zabo ravljao kakva sumu djeca, i kad god bi ponovo pogledao njihove slike, bilo mu je kaoda ih prvi put vidi. Kapelan je volio svoju ženu i djecu tolikoneobuzdano i žarko da ga je često obuzimala želja da se nemoćnosruši na zemlju, kao kakav odbačeni bogalj. Nesmiljeno su ga mučilebolesne tlapnje o njima, užasno i jezivo znamenje bolesti i nesreće.Razmišljanja su mu bila pomućena prijetnjama od takvih groznihbolesti kao što su Kwingov tumor i leukemija; dva-tri puta na tjedanvidio je u duhu svoga sina kako umire zato što on nikad ni je naučioženu kako se zaustavlja krvarenje iz arterije; gledao je nijemo,uplakan i ukočen, kako mu cijelu obitelj, jedno za drugim, ubija strujana utičnici pri dnu zida zato što joj nikad nije rekao da je ljudsko tijelovodič elektriciteta; sve je četvero gotovo svake noći izgaralo uplamenu pošto je bojler eksplodirao i zapalio njihovu drvenujednokatnicu; vidio je kako je neki maloumni pijani šofer prignječioautomobilom ljupko i krhko tijelo njegove sirote drage žene uza zidtržnice i pretvorio je u ljepljivu pulpu, vidio je sve jezovite, okrutne imučne pojedinosti, gledao kako njegovu petogodišnju histeričnukćerkicu odvodi od toga grozomornog prizora neki ljubaznisredovječni gospodin snježnobijele kose, koji je zatim, čim ju jeodvezao do neke napuštene pješčare, više puta siluje i ubija, doknjegovo dvoje mlađe djece umire polako od gladi u kući pošto jenjegova punica, koja je čuvala djecu, pala mrtva od kapi kad su jojtelefonski priopćili da joj je kćerka poginula u nesreći. Kapelanova jesupruga bila slatka, obzirna žena koja ga je umirivala, i on je žudioda joj ponovo dotakne toplu nježnu ruku i da je pogladi po glatkojcrnoj kosi, da joj čuje prisni, utješni glas. Ona je bila mnogo snažnijaličnost od njega. On joj je pisao kratka, bezbrižna pisma jedanput natjedan, kadikad po dva puta. Htio joj je povazdan pisati nestrpljivaljubavna pisma i ispunjavati beskrajne stranice očajnim, slobodnim

priznanji ma o tome kako je ponizno obožava i koliko mu jepotrebna, i brižljivo uputiti kako se daje umjetno disanje. Htio je izlitipred njom, u bujici žaljenja sama sebe, svu svoju nesnosnuosamljenost i očaj, i upozoriti je da nikad ne ostavlja bornu kiselinu niaspirine nadohvat ruke djeci, i da ne prelazi ulicu kad gori crvenosvjetlo. Bojao se da je ne uznemiri. Kapelanova je žena biladovitljiva, nježna, sažaljiva i osjetljiva. Njegova su snatrenja oponovnom sastanku s njom gotovo neminovno završavala jasnomslikom spolnog snošaja.Kapelan je najviše upravo na sprovodima osjećao da obmanjuje

ljude, pa se ne bi začudio da je ona prikaza na drvetu onoga danabilo očitovanje Svemogućega da ne odobrava svetogrđe i oholostkoje sadržava njegova služba. Činilo mu se da je najgori zločin što utakvoj strašnoj i tajanstvenoj prilici kao što je smrt hinidostojanstvenost i žalost, i što se pretvara da posjeduje nekakvovrhunaravno znanje o budućem životu. Sjećao se veoma dobro, ili jebio gotovo uvjeren da se sjeća, prizora s groblja. Još je vidio majoraMajora i ma jora Danbyja kako sumorno stoje kao slomljeni kamenistupovi pored njega, svaki s jedne sirane, vidio je gotovo sve vojnikei podoficire, gotovo točno gdje je tko stajao, vidio je onu nepomičnučetvoricu s lopatama, mrski lijes i veliku, razbacanu, slavodobitnuhrpu crvenkastosmeđe zemlje i masivno, mirno, bezdano nebo kojeje prigušivalo zvukove i koje je toga dana bilo toliko sablasno praznoi plavo da je bilo gotovo ogavno. Nikad ih neće zaboraviti, jer je sveto bilo nedjeljiv dio najneobičnijeg događaja koji je ikad doživio,događaja koji je možda bio krasan, a možda i abnormalan, vizijegolog čovjeka na drvetu. Kako je to mogao sebi protumačiti? To nijebilo nešto već viđeno, ni nikad neviđeno, a svakako ni gotovoviđeno; ni deja vu, ni jamais vu, ni presque vu nije bilo dovoljnorastezljivo da to obuhvati. Da nije onda bio duh? Pokojnikova duša?Anđeo s nebesa ili paklenjak? Ili je cijela ta fantastična zgoda bila tekpuki plod bolesne mašte, duha koji propada, mozga koji trune?Kapelanu nije ni kad palo na pamet da je na drvetu doista mogao bitigol čovjek, dva čovjeka zapravo, jer se onom prvom ubrzo pridružiodrugi čovjek smeđih brkova, obučen od glave do pete u zlokobnutamnu odjeću, koji se kao u kakvu obredu sagnuo na grani da dadeonome prvome da popije nešto iz nekog smeđeg kaleža.

Kapelan je uistinu bio uslužan čovjek koji nije nikad mogao ni komepomoći, čak ni Yossarianu, kad je napokon naumio uhvatiti bika zarogove i potajno posjetiti majora Majora da čuje moraju li ljudi uaviopuku pukovnika Cathcarta doista izvršiti više borbenih zadatakaod svih ostalih, kao što je tvrdio Yossarian. Bio je to smion potez nakoji se kapelan naglo odlučio, pošto se ponovo bio porječkao skaplarom Whitcombom i zalio mlakom vodom iz čuturice svojneveseli ručak koji se sastojao od dvije vrste čokolade. Otišao je kmajoru Majoru pješice da ga kaplar Whitcomb ne vidi kako odlazi,odšuljao se nečujno u šumu dok nisu oba šatora na proplanku ostalaza njim, zatim se spustio u napušteni željeznički usjek gdje je tlo biločvršće. Hitao je po okamenjenim drvenim pragovima, a u njemu sesve više dizala buntovnička srdžba. Toga su ga prijepodneva vrijeđalii ponižavali zaredom pukovnik Cathcart, potpukovnik Korn i kaplarWhitcomb. On naprosto mora izboriti sebi neko poštovanje. Ubrzo sezadihao jer su mu prsa bila slabašna. Hodao je najbrže što je mogaoa da ipak nije trčao, bojeći se da ga odlučnost ne izda ako usporikorak. Uskoro je opazio neku uniformiranu spodobu kako mu dolaziu susret između zarđalih tračnica. Odmah se popeo uz padinuusjeka, smugnuo u guštik i pohitao dalje uskom stazom obraslommahovinom, koja je krivudala duboko u hladu šume. Ovuda je biloteže hodati, ali je nastavio ići isto onako žustro i odlučno spotičući sei posrćući često i povređujući nezaštićene ruke na tvrdokornomgranju koje mu se isprečavalo, dok se grmlje i visoka paprat nisu sobje strane rastvorili i on naglo skrenuo pored sivomaslinaste vojneprikolice na naslaganim daščicama, koju je jasno vidio kroz sve rjeđešipražje. Proslijedio je pored šatora pred kojim se sunčala sjajnasedefnosiva mačka, i pored još jedne prikolice na naslaganimdaščicama, a onda je izbio na čistinu gdje se nalazila Yossarianovaeskadrila. Na usta mu je bila izbila slana rosa. Nije zastao nego jepošao ravno preko čistine u pisarnicu, gdje ga je dočekao koštunjav,pogrbljen narednik istršalih jagodičnih kostiju i dugačke, neobičnosvijetle kose, koji mu je ljubazno rekao da može slobodno ući, jer jemajor Major upravo otišao.Kapelan mu se zahvalio klimnuvši odsječno glavom i pošao sam

između stolova i pisaćih strojeva prema platnenoj pregradi u dnuprostorije. Provukao se kroz trokutasti prolaz i obreo se u praznoj

sobi. Zastor pođe za njim. Teško je disao i jako se znojio. Nitko nijedolazio. Učinilo mu se da čuje nekakvo šaputanje. Prođe desetminuta. Gledao je oko sebe strogo i nevoljko, čvrsto stegnutih vilica,a onda ga iznenada svega probije znoj pošto se točno sjetinarednikovih riječi da može slobodno ući, jer je major Major otišao.Podoficiri su se grubo našalili na njegov račun! Kapelanprestravljeno ustukne od pregrade, a na oči mu navriješe gorkesuze. S drhtavih mu se usana ote umolan cvilež. Majora Majora nijebilo, a podoficiri iz one druge sobe uzeli su njega za predmet svojeneslane šale. Gotovo da ih je vidio kako ga čekaju s druge straneplatnene pregrade, kako su se načetili kao čopor pohlepnih, zluradih,proždrljivih zvijeri koje napeto vrebaju plijen, spremni da se brutalnookome na njega svojim bar barskim veseljem i podrugljivošću čim seponovo pojavi pred njima. Proklinjao je sam sebe što je bio tolikolakovjeran, i poželio, obuzet panikom, kakvu masku ili tamnenaočale i umjetne brkove da se preruši, ili snažan, dubok glas kaoglas pukovnika Cathcarta, i široka, mišićava pleća i mišice da bimogao bez straha izići i pokoriti svoje zlobne mučiteljezapovjedničkim držanjem i samopouzdanjem, pred kojima bi sviustuknuli i podvili kukavički i pokunjeno repove. Nije imao hrabrostida stupi pred njih. Jedini je drugi izlaz bio prozor. Zrak je bio čist, ikapelan je iskočio kroz prozor pisarnice majora Majora, strelimicepojurio oko ugla šatora i skočio u željeznički usjek da se sakrije.Pohitao je dalje presamićen, a lice je navlaš razvukao u nehajan,

prijazan osmijeh, za slučaj da koga sretne. Čim je opazio da munetko dolazi u susret, popeo se iz usjeka u šumu i potrčao mahnitokroz gustu šumu, kao da ga tko progoni, a obrazi mu se zažarili odsramote. Čuo je kako se posvuda oko njega glasno razliježe divalj ipodrugljiv smijeh, i nejasno primjećivao zla, pijana lica kako se keseduboko u grmlju i visoko gore, u krošnjama. Osjetio je vrelo žiganje uplućima i usporio korak. Srljao je i glavinjao dok više nije mogao dalje, pa se iznenada nasloni na neku kvrgavu jabuku, udari se glavomjako u deblo i uhvati se objema rukama za nj da ne padne. Disanjemu je odjekivalo u ušima kao kakva hripava, žalosna dreka. Minutesu tekle sporo kao sati dok se nije napokon sabrao i pojmio da je onsam izvor te snažne buke koja ga je omamila. Bolovi su mu u prsimauminuli. Uskoro se osjetio dovoljno jak da stoji bez oslonca. Napeo

je oprezno uši. U šumi je vladao muk. Nitko se nije demonski smijao,nitko ga nije progonio. Bio je odviše umoran i tužan i prljav da biosjetio olakšanje. Poravnao je zgužvano odijelo ukočenim i drhta vimprstima i prošao ostatak puta do proplanka vladajući strogo sa mimsobom. Kapelan je često razmišljao o opasnosti od srčanog napadaja.Džip kaplara Whitcomba bio je još parkiran na proplanku. Kapelan

je radije kradom zaobišao šator kaplara Whitcomba nego da prođeispred ulaza i izvrgne se opasnosti da ga on vidi i počne vrijeđati.Uzdahnuvši zadovoljno, hitro se uvuče u svoj šator i ugleda kaplaraWhitcomba kako lijepo leži, uzdignutih koljena, na njegovu ležaju.Kaplar Whitcomb je držao blatne cipele na kapelanovu pokrivaču ijeo kapelanovu čokoladu listajući podrugljivo jednu od kapelanovihBiblija.- A gdje ste sad vi bili? - upita ga osorno i ravnodušno a da i ne

digne pogled.Kapelan pocrvenje i okrene se na drugu stranu.- Prošetao sam se šumom.- U redu - obrecne se kaplar Whitcomb na nj. - Nemojte mi se

povjeravati, ali samo čekajte da vidite što će biti s mojim moralom! - Ihalapljivo zagrize u kapelanovu čokoladu i nastavi govoriti punimustima: - Imali ste posjet dok vas nije bilo. Major Major vas je tražio.Kapelan se iznenađeno obrne i uzvikne:- Major Major? Major Major je došao ovamo?- Pa o njemu govorimo, nije li tako?- A kamo je otišao?- Skočio je u onaj željeznički usjek i pobjegao kao zec. - Kaplar

Whitcomb se nakesi. - Kakav mamlaz!- Je li rekao što hoće?- Rekao je da mu je potrebna vaša pomoć u nečemu veoma

važnom.Kapelan se osupne.- Major Major je to rekao?- On nije to rekao - ispravi ga kaplar Whitcomb izražavajući se

ubitačno točno. - On je to napisao u privatnom pismu koje jezapečatio i ostavio na vašem stolu.

Kapelan zirne na kartaški stol, koji mu je služio kao pisaći stol, iugleda samo onu odvratnu narančastocrvenu rajčicu u obliku kruške,koju je toga jutra bio dobio od pukovnika Cathcarta i koja je ležalaondje gdje ju je ostavio, kao neuništiv i krvavorumen simbol njegovevlastite nesposobnosti.- A gdje je pismo?- Bacio sam ga čim sam ga otvorio i pročitao. - Kaplar Whitcomb

zalupi Biblijom i skoči na noge. - Pa što je? Zar mi ne vjerujete? -Iziđe, ali se odmah vrati i gotovo se sudari s kapelanom, koji jepohitao za njim da opet pođe k majoru Majoru. - Vi ne znate prenijetiodgovornost na podčinjene - pouči ga kaplar Whitcomb mrzovoljno. -Ni to vam ne valja.Kapelan je pokajnički klimnuo glavom, ali nije imao vremena da mu

se ispriča, nego je prošao žurno pored njega. Osjećao je vještu rukusudbine kako neodoljivo upravlja njime. Sad je shvatio da je već dvaputa toga dana major Major jurio prema njemu po usjeku; i oba putakapelan je glupo odgodio njihov suđeni sastanak utekavši u šumu. Unjemu je kipjelo dok je okrivljavao sama sebe i hitao što je bržemogao po raspuknutim željezničkim pragovima postavljenim unejednakim razmacima. Vršci prstiju na nogama naribali su mu se odpijeska i šljunka koji su mu se uvukli u cipele i čarape. Nesvjesno jezgrčio svoje blijedo, izmučeno lice u grimasu koja je odavala velikunelagodu. To poslijepodne na početku kolovoza bivalo je sve toplije ivlažnije. Od njegova šatora do Yossarianove eskadrile bilo je goto vodva kilometra. Ljetna žućkastosmeđa košulja bila mu je natopljenaznojem kad je stigao do eskadrile i bez daha ponovo uletio u šatorpisarnice, gdje gaje odlučno zaustavio onaj isti podmukli,slatkorječivi narednik s okruglim naočalama i upalim obrazima, irekao mu da pričeka vani, jer je major Major u svojoj sobi, i da nesmije ući dok major Major ne ode. Kapelan ga pogleda odajućipreneraženost i nerazumijevanje. Zašto ga narednik mrzi, upita se.Usne mu pobijelješe i zadrhtaše. Morila ga je žeđ. Pa što je timljudima? Zar nema već dovoljno tragedije? Narednik ispruži ruku ipridrži kapelana.- Oprostite, gospodine kapetane - reče kao da žali, tihim, udvornim i

sjetnim glasom - ali major Major je tako sam naredio. On ne želinikoga vidjeti.

- Ali mene želi vidjeti - umolno će kapelan. - Tražio me je u momšatoru dok sam ja bio ovdje.- Major Major vas je tražio? - pripita narednik.- Da, tražio me je. Pitajte ga, molim vas!-Ne smijem, na žalost, gospodine kapetane. On ne želi ni mene

vidjeti. Možda biste mu mogli ostaviti poruku?- Ne želim ostavljati poruke. Zar on nikad ne učini iznimku?- Samo u izuzetnim prilikama. Posljednji put je napustio šator kad je

otišao na sprovod jednog podoficira, a posljednji put je primionekoga u svojoj sobi kad je bio prisiljen na to. Neki bombarder-strijelac Yossarian prisilio...- Yossarian? - Kapelanu se ozari lice od uzbuđenja zbog ove nove

slučajnosti. Da nije na pomolu još jedno čudo? - Ama, baš o njemubih i ja htio razgovarati s njim! Da nisu možda razgovarali o tomekoliko još zadataka mora Yossarian izvršiti?- Da, gospodine kapetane, baš su o tome razgovarali. Kapetan

Yossarian je izvršio pedeset i jedan borbeni zadatak, pa je zamoliomajora Majora da ga oslobodi dužnosti da izvrši još četiri zadatka.Tada je pukovnik Cathcart tražio još samo pedeset i pet zadataka.- I što mu je major Major odgovorio?- Major Major mu je odgovorio da mu ne može pomoći.Kapelanu se otrombolji lice.- Tako mu je odgovorio?- Da, gospodine kapetane. Zapravo mu je savjetovao da se obrati

vama za pomoć. Zar zbilja nećete ostaviti nikakvu poruku, gospodinekapetane? Evo vam papira i olovke.Kapelan zavrtje glavom i iziđe grizući potišteno nabubrelu suhu

donju usnu. Još je daleko bio kraj dana, a već se toliko togadogodilo. U šumi je zrak bio svježiji. Grlo mu se bilo osušilo i boljeloga. Polako je hodao i tužno se pitao kakva bi ga još nezgoda moglasnaći, kadli najednom pred njega iz. grma kupina iskoči neki ludišumski pustinjak. Kapelan vrisne iz svega glasa. Visoki, mrtvačkiblijedi neznanac uzmakne prestrašeno na kapelanov vrisak i krikne: -Nemojte me dirati!- Tko ste vi? - vikne kapelan.- Nemojte me dirati, molim vas! - vikne onaj.- Ja sam kapelan!

- Pa zašto me onda hoćete dirati?- Ja vas neću dirati! - tvrdio je kapelan sa sve većom primjesom

razdražljivosti u glasu, iako je još stajao kao ukopan. - Samo mirecite tko ste i što želite od mene.- Želim samo saznati je li poglavica Bijeli Halfoat već umro od upale

pluća - vikne opet onaj. - Samo to želim. Ja ovdje živim. Zovem seFlume. Ja sam iz ove eskadrile, ali živim ovdje u šumi. Možete pitatikoga god hoćete.Kapelan se poče malo-pomalo pribirati motreći napeto tu

čudnovatu, zaplašenu spodobu. Kapetanski znakovi izjedeni hrđomvisili su na čovjekovu pohabanu ovratniku košulje. Imao je dlakav ikao katran crni madež na donjoj strani jedne nosnice i guste, grubebrkove boje topoline kore.- Zašto živite u šumi kad ste iz ove eskadrile? - upita ga kapelan

radoznalo.- Zato što moram živjeti u šumi - odgovori kapetan srdito, kao da bi

kapelan to morao znati. Polako se uspravi motreći svejednakooprezno kapelana, iako je bio više nego za glavu viši od njega. - Zarniste čuli ništa o meni? Poglavica Bijeli Halfoat se zakleo da će mijedne noći, dok budem tvrdo spavao, prefikariti vrat, pa se neusuđujem više spavati u eskadrili dok je on još na životu.Kapelan je nepovjerljivo slušao ovo neuvjerljivo objašnjenje.- Ama, to je nevjerojatno! - odvrati. - To bi bilo umorstvo s

predumišljajem. Zašto ga niste prijavili majoru Majoru?- Pa i jesam ga prijavio majoru Majoru - tužno će kapetan - ali mi je

major Major rekao da će mi on prefikariti vrat ako mu se još ikadobratim. - Čovjek je u strahu promatrao kapelana. - Da mi ne ćete i viprefikariti vrat?- Ama, neću, neću - uvjeravaše ga kapelan. - Dakako da neću. Zar

zbilja živite u šumi?Kapetan klimne glavom, a kapelan, obuzet mješavinom sažaljenja i

poštovanja, gledaše njegovo porozno i sivoblijedo lice koje odavašeumor i neishranjenost. Tijelo je toga čovjeka bilo nalik na koštunjavuljusku u zgužvanu odijelu koje je visilo na njemu kao neuredna zbirkavreća. Sav je bio načičkan rukovetima suhe trave; bilo je krajnjevrijeme da se podšiša. Oko očiju je imao velike, tamne kolobare.Kapelan je bio toliko ganut da samo što nije proplakao gledajući

kapetanovu napaćenu, zamazanu priliku, a kad je pomislio kolikoozbiljnih nedaća taj jadnik podnosi svaki dan, obuzeše ga smjernost isažaljenje. Zapita ga glasom prigušenim od poniznosti: - Tko vampere rublje?Kapetan napući usne kao kakav poslovan čovjek.- Dajem ga na pranje nekoj pralji u jednoj seljačkoj kući malo dalje

niz cestu, a svoje stvari držim u prikolici u koju se ušuljam jedanput-dvaput na dan da uzmem čist rupčić ili presvučem rublje.- A što ćete kad zima dođe?- Ah, pa valjda ću se dotle već vratiti u eskadrilu - odgovori kapetan

odajući nekakvo mučeničko samopouzdanje. - Poglavica BijeliHalfoat neprestano je svima obećavao da će umrijeti od upale pluća,pa mislim da se samo moram strpjeti dok ne postane malo hladnije ivlažnije. - Promotri kapelana u nedoumici. - Pa zar vi ne znate zasve ovo? Zar niste čuli kako svi govore o meni?- Mislim da vas nikad nitko nije spomenuo preda mnom.- E pa, to, bogami, ne razumijem. - Kapetan je bio malo uvrijeđen,

ali je nastavio, hineći optimizam. - E, skoro će rujan, pa mislim daneću više morati dugo čekati. Kad vas opet bude tko pitao za mene,recite im samo da ću opet marno izdavati ona moja priopćenja zaštampu čim poglavica Bijeli Halfoat umre od upale pluća. Hoćete liim reći? Recite da ću se vratiti u eskadrilu čim dođe zima i poglavicaBijeli Halfoat umre od upale pluća. Vrijedi?Kapelan se svečano potrudi da zapamti te proročanske riječi,

zanesen njihovim ezoteričnim smislom.- Živite li od bobica, trava i korijenja? - upita ga.- Ne, ni govora - iznenađeno će kapetan. - Ušuljam se u menzu na

stražnji ulaz i jedem u kuhinji. Milo mi daje sendviče i mlijeko.- A što radite kad pada kiša?Kapetan iskreno odgovori:- Kisnem.- A gdje spavate?Kapetan hitro čučne i poče uzmicati.- Zar i vi? - uzvikne sumanuto.- Ama, ne - uzvikne kapelan. - Kunem vam se.- Vi biste mi zbilja htjeli prefikariti vrat! - tvrdio je kapetan.

- Ne hih, poštenja mi - razuvjeravaše ga kapelan, ali je bilo kasnojer je ružni rutavi duh već iščeznuo, tako vješto ispario u rascvjetanu,šarenu, izlomljenu zbrku od lišća, svjetla i sjene da je kapelan većposumnjao da ga je uopće vidio. Toliko se već apsurdnih događajabilo zbilo da više nije bio siguran koji su događaji apsurdni, a koji suse zaista zbili. Htio se što prije propitati za luđaka u šumi, provjeriti jeli uopće postojao neki kapetan Flume, ali se nevoljko sjeti da prvotreba umiriti kaplara Whitcomba na koga ne prenosi dovoljnoodgovornosti. Vukao se tromo kroz šumu stazom koja je išla uševuljici, mučen žeđi i osjećajući se gotovo odviše iscrpljen da idedalje. Pokajao se kad se sjetio kaplara Whitcomba. Molio je Boga daga ne zatekne na proplanku, kako bi se mogao slobodno svući,temeljito oprati ruke i prsa i vrat, napiti se vode, pa tako osvježen lećii možda čak odrijemati nekoliko minuta; ali ga je čekalo još jednorazočaranje i još jedan udarac, jer kad je stigao na proplanak, kaplarWhitcomb je bio narednik Whitcomb i sjedio je na kapelanovoj stolicigol do pasa prišivajući nove naredničke pruge na rukav košuljekapelanovom iglom i koncem. Kaplara Whitcomba je promaknuopukovnik Cathcart koji je želio odmah porazgovarati s kapelanom opismima.- Ama, nije valjda! - prostenje kapelan svaljujući se ošamućen na

svoj ležaj. Topla čuturica bila mu je prazna, a bio je odviše smućenda bi se sjetio mješine koja je visila vani u hladu, između dva šatora.- Ne mogu vjerovati. Naprosto ne mogu vjerovati da bi itko mogaoozbiljno povjerovati da sam ja krivotvorio potpis WashingtonaIrvinga.- Nije riječ o onim pismima - ispravi ga kaplar Whitcomb očito

uživajući u kapelanovoj ozlojeđenosti. - On želi razgovarati s vama opismima koja ćemo slati obiteljima poginulih i ranjenih.- O tim pismima? - pripita kapelan iznenađeno.- Tako je - zlurado će kaplar Whitcomb. - On će vam zapravo oprati

glavu zato što mi niste dopustili da ih šaljem. Da ste ga samo vidjelikako se zagrijao za tu ideju kad sam mu spomenuo da bi ta pismamogla nositi i njegov potpis! Zato me je i promaknuo. On čvrstovjeruje da će tako dospjeti u Saturday Evening Post.Kapelan je bivao sve ošamućeniji.- Ali kako je znao da smo mi uopće pomišljali na to?

- Ja sam otišao k njemu u pisarnicu i sve mu rekao.- Što? - izusti kapelan prodornim glasom i skoči na noge, obuzet

bijesom kao nikad u životu. - Hoćete li reći da ste se stvarno bezmog znanja i dopuštenja obratili izravno pukovniku?Kaplar Whitcomb se naceri drsko, prezirno i zadovoljno,- Tako je, kapelane - odgovori. - A ako ste pametni, nećete ništa

poduzeti protiv toga. - On se nasmije tiho, zlobno i prkosno. -Pukovniku Cathcartu se ne bi svidjelo kad bi čuo da mi seosvećujete zato što sam mu izložio svoju ideju. Znate što, kapelane?- nastavi kaplar Whitcomb odgrizajući prezirno i glasno kapelanovcrni konac i zakopčavajući košulju. - Taj tupan zbilja misli da je tojedna od najvećih ideja za koje je ikad čuo.- Možda ću čak dospjeti u Saturday Evening Post - hvalio se

pukovnik Cathcart smješkajući se i šepireći se veselo po svojojkancelariji pred kapelanom koga je bio obasuo prijekorima. - A viniste imali ni toliko soli u glavi da to shvatite! Imate vrijedna čovjekau kaplaru Whitcombu, kapelane. Valjda imate toliko soli u glavi dabar to shvaćate.- U naredniku Whitcombu - ispravi ga kapelan prije nego što se

uspio svladati.Pukovnik Cathcart odmjeri ga krvničkim pogledom.- Ja sam i rekao u naredniku Whitcombu - odbrusi mu. - Bilo bi vam

bolje kad biste se od vremena do vremena potrudili da malo pažljivijeslušate, umjesto da uvijek nešto prigovarate. Ne želite valjdadovijeka ostati kapetan?- Molim, gospodine pukovniče?- E pa, ja, bogami, ne znam kako ćete vi ikad postići nešto više ako

ovako nastavite. Kaplar Whitcomb smatra da vi i vaši ljudi nistegodinama imali ni jedne jedine svježe ideje, i ja sam sklon složiti se snjim. Bistar momak taj kaplar Whitcomb, kapelane! E pa, sad će sesve to promijeniti. - Pukovnik Cathcart sjede odrješito za svoj pisaćistol i uze praviti veliku pravilnu rupu u bugačici. Kad je napravi,gurne prst kroz nju. Zatim reče: - Od sutra ćete vi i kaplar Whitcombizražavati pismenu sućut u moje ime najbližem rođaku svakogčovjeka iz aviopuka koji pogine ili bude ranjen ili bude zarobljen.Želim da ta pisma budu iskrena. Želim da ih ispunite masom ličnih

detalja, da ne bude sumnje da ja zaista mislim sve ono što vi budetenapisali. Je li jasno?Kapelan plahovito zakorači da prosvjeduje.- Ali to je nemoguće, gospodine pukovniče - lane. - Mi čak i ne

poznajemo sve ljude tako dobro.- Pa što onda? - priupita ga pukovnik Cathcart smješkajući se

ljubazno. - Kaplar Whitcomb mi je donio ovaj uzorak službenogpisma koji pristaje gotovo za svaku priliku. Slušajte: »Dragagospođo, gospođice, dragi gospodine ili gospođo i gospodine! Nemogu vam riječima izraziti duboku osobnu bol koju sam osjetio kadje vaš muž, sin, otac ili brat poginuo, bio ranjen ili nestao u borbi.«I tako dalje. Čini mi se da ova prva rečenica točno iskazuje moje

osjećaje. Čujte, možda bi bilo bolje da sav taj posao prepustitekaplaru Whitcombu, ako smatrate da mu niste dorasli? - PukovnikCathcart naglo izvadi cigaršpic od oniksa i bjelokosti i savije gaobjema rukama, kao korbač za jahanje. - To vam ne valja, kapelane.Kaplar Whitcomb mi kaže da ne znate prenijeti odgovornost na svojepodčinjene. Kaže da isto tako ne pokazujete ni inicijative. Nećete mivaljda opet proturječiti, a?- Neću, gospodine pukovniče.Kapelan zavrtje glavom osjećajući se jadan i kriv što ne zna

prenijeti odgovornost na podčinjene i što ne pokazuje inicijative, i štoje doista bio u iskušenju da proturječi pukovniku. U glavi mu je bilaprava zbrka. Vani su gađali u glinene golubove, i svaki bi mu pucanjuzdrmao živce. Nije se nikako mogao naviknuti na pucnjavu. Bio jeokružen košarama rajčica i gotovo uvjeren da je negdje daleko uprošlosti stajao u nekoj sličnoj prilici u kancelariji pukovnikaCathcarta i bio okružen ovim istim košarama s ovim istim rajčicama.Opet deja vu. Sve mu se oko njega činilo vrlo poznato, pa ipak vrlodaleko. Odjeća mu je bila prljava i stara i smrtno se bojao da nesmrdi.- Vi, kapelane, uzimate sve previše k srcu - reče mu pukovnik

Cathcart bez uvijanja, držeći se nepristrano, kao odrastao čovjek kojirazgovara s djetetom. - Ni to vam nikako ne valja. To vaše izduženolice svakoga obeshrabruje. Dajte se nasmijte od vremena dovremena! Hajde, kapelane! Nasmijte se sad od sveg srca, pa ću vamdati punu košaru paradajza. - Pričeka trenutak-dva promatrajući ga,

a onda se pobjednički nakesi. - Eto vidite, kapelane, da imam pravo.Vi se sad ne možete nasmijati od srca, je li da ne možete?-Ne mogu, gospodine pukovniče - prizna kapelan krotko, gutajući

pljuvačku polako i, očito, teško. - Ne mogu baš sada. Jako samžedan.- Onda popijte nešto! Potpukovnik Korn drži viski u svom stolu.

Trebalo bi da svratite koju večer u oficirski klub, tek toliko da se malorazonodite. Pokušajte se nakresati od vremena do vremena! Valjdane mislite da ste bolji od nas samo zato što ste profesionalac?- Ama, ni govora, gospodine pukovniče - uvjeravaše ga kapelan

zbunjeno. - Zapravo, u posljednje vrijeme svraćam svaku večer uoficirski klub.- Vi ste samo kapetan, znate - nastavi pukovnik Cathcart ne

obazirući se na kapetanovu napomenu. - Možda ste profesionalac,ali ste još uvijek samo kapetan.- Da, gospodine pukovniče. Znam.- E, onda, lijepo. Dobro je, uostalom, što se niste maloprije

nasmijali.Ionako vam ne bih dao košaru paradajza. Kaplar Whitcomb mi je

rekao da ste mi uzeli jedan paradajz kad ste jutros bili ovdje.- Jutros? Ali, gospodine pukovniče, pa vi ste mi ga sami dali!Pukovnik Cathcart sumnjičavo nakrivi glavu.- Ja nisam ni rekao da vam ga nisam dao, nije li tako? Samo sam

rekao da ste ga vi uzeli. Ne razumijem zašto se osjećate krivi ako gazaista niste ukrali? Jesam li vam ga zbilja dao?- Jeste, gospodine pukovniče. Kunem vam se da jeste.- E pa, onda vam moram vjerovati na riječ, premda mi nije jasno

zašto bih vam dao paradajz. - Pukovnik Cathcart premjesti okruglistakleni pritiskivač za spise s desnog ruba stola na lijevi rub i dohvatizašiljenu olovku. - U redu, kapelane. Ako mi nemate više što reći,htio bih sad još posvršavati neke važne poslove. Obavijestite me kadkaplar Whitcomb pošalje desetak takvih pisama, pa ćemo ondastupiti u vezu s urednicima Saturday Evening Posta. - Iznenada muse lice ozari od nadahnuća. - Hej, pa mogao bih opet dobrovoljnoprijaviti aviopuk za napad na Avignon. To bi moglo pospješiti stvar.- Na Avignon? - Kapelanu zastane srce i on se sav naježi i protrne.

- Tako je - radosno potvrdi pukovnik. - Što prije budemo imaligubitaka, to ćemo prije imati uspjeha u ovom poslu. Volio bih upastiu božićni broj, ako je moguće. Vjerujem da će tada tiraž biti veći.Na kapelanov užas, pukovnik digne telefonsku slušalicu da

dobrovoljno prijavi svoju aviopuk za napad na Avignon, a iste jevečeri opet pokušao izbaciti ga iz oficirskog kluba, ali je Yossarianpijan ustao, prevrnuvši stolac, i zamahnuo šakom da mu se osveti,zbog čega je Nately izviknuo njegovo ime, a pukovnik Cathcartproblijedio i plašljivo ustuknuo udarivši generala Dreedlea, koji ga jegadljivo odgurnuo s nagažene noge i zapovjedio mu da odmah vratikapelana u oficirski klub. Sve je to veoma uzrujalo pukovnikaCathcarta, najprije ono užasno ime Yossarian, koje je opet jasnoodjeknulo, kao znak propasti, a onda je nagazio generala Dreedlea,što je bila još jedna greška koju je pukovnik Cathcart pripisivaokapelanu, to jest da se nikad nije moglo predvidjeti kako će generalDreedle reagirati kad ugleda kapelana. Pukovnik Cathcart nikakonije mogao zaboraviti onu prvu večer kad je general Dreedle spaziokapelana u oficirskom klubu i digao glavu, onako rumen, uznojen ipijan, i upro težak pogled kroz žutu koprenu od duhanskog dima ukapelana koji se bio sam skutrio uza zid.- Uh, Boga mu ljubim - uskliknuo je general Dreedle promuklim

glasom i uzvio svojim čupavim, sivim prijetećim obrvama kad jeprepoznao kapelana. - Vidim li ja to kapelana? No, to je zbiljakrasno, kad se Božji službenik počne smucati po ovakvu mjestu udruštvu s prljavim pijancima i kockarima!Pukovnik Cathcart stisnuo je usne i počeo ustajati.- Potpuno se slažem s vama, gospodine generale - potvrdi brže-

bolje, napadno pokazujući neodobravanje. - Ja naprosto ne znamšto je tim našim popovima u posljednje vrijeme.- Popravljaju se, eto što je -progunđa general Dreedle značajno.Pukovnik Cathcart nespretno proguta pljuvačku ali se brzo sna đe: -

Da, gospodine generale. Popravljaju se. Baš sam to htio reći,gospodine generale.- Ovo je baš mjesto gdje treba da bude kapelan, da se druži s

ljudima dok se kockaju i piju, da ih bolje razumije i stekne njihovopovjerenje. Kako bi inače, do vraga, uopće ulio u njih vjeru u Boga?

- Baš sam to imao na umu, gospodine generale, kad sam munaredio da dolazi ovamo - reče pukovnik Cathcart brižno i familijarnoprebaci ruku kapelanu preko ramena, odvodeći ga u kut da muhladnim šaptom naloži da se svake večeri javlja na dužnost uoficirskom klubu, i da se druži s ljudima dok se kockaju i piju kako biih bolje razumio i stekao njihovo povjerenje.Kapelan ga je poslušao, i zaista se svake večeri javljao na dužnost

u oficirski klub da se druži s ljudima koji su zazirali od njega, sve doone večeri kad je izbila ona grdna makljaža oko stola za stolni tenis ikad se poglavica Bijeli Halfoat, iz čista mira, naglo okrenuo i udariopukovnika Moodusa u nos tako da je pukovnik Moodus pao na tur, ageneral Dreedle se od užitka neočekivano grohotom nasmijao, ali jetada opazio kapelana kako stoji u blizini i groteskno bulji u njegaodajući mučnu nedoumicu. General Dreedle se sledio od pogleda nanj. Oneraspoložio se i odmjerio ga bijesnim pogledom, pa senezadovoljno vratio do šanka gegajući se kao mornar na svojimkratkim krivim nogama. Pukovnik Cathcart je preplašeno otkaskaoza njim obazirući se tjeskobno, ali uzalud, za kakvim znakom odpotpukovnika Korna.- Bogami krasno! - gunđao je general Dreedle za tezgom stišćući

praznu čašicu u svojoj krupnoj šaci. - Zbilja je krasno kad se Božjislužbenik počne smucati po ovakvim mjestima u društvu s prljavimpijancima i kockarima!Pukovnik Cathcart odahne.- Da, gospodine generale - usklikne ponosno. - To je zbilja krasno.- Pa zašto onda ne poduzmete nekog vraga?- Molim, gospodine generale? - pripita ga pukovnik Cathcart

žmirkajući.- Mislite li da vam služi na čast što imate kapelana koji se svake

večeri smuca ovuda? Pa on je, bogamu, ovdje kad god ja dođem.- Imate pravo, gospodine generale, imate potpuno pravo - odazva

se pukovnik Cathcart. - To mi uopće ne služi na čast. I ja ću, bogami,poduzeti nešto, evo sad odmah.- A niste li mu vi naredili da dolazi ovamo?- Nisam, gospodine generale, to je naredio potpukovnik Korn. I

njega ću strogo kazniti.

- Da nije kapelan, dao bih ga izvesti van i strijeljati - promrsi generalDreedle.- On nije kapelan, gospodine generale - izvijesti ga uslužno

pukovnik Cathcart.- Nije? Pa kog vraga onda nosi onaj križić na ovratniku ako nije

kapelan?- On ne nosi križić na ovratniku, gospodine generale. On nosi

srebrni list. On je potpukovnik.- Zar vi imate kapelana potpukovnika? - pripita ga general Dreedle

u čudu.- Ma nemam, gospodine generale. Moj je kapelan samo kapetan.- Pa kog vraga onda nosi srebrni list na ovratniku ako je samo

kapetan?- On ne nosi srebrni list na ovratniku, gospodine generale. On nosi

križić.- Gubite se odavde, pasja vam mati - reče general Dreedle - ili ću

vas dati izvesti van i strijeljati!- Razumijem, gospodine generale.Pukovnik Cathcart je otišao od generala Dreedlea gutajući

pljuvačku i izbacio kapelana iz oficirskog kluba, a gotovo je isto takobilo i poslije dva mjeseca, pošto je kapelan pokušao nagovoritipukovnika Cathcarta da povuče svoju naredbu o povišenju norme našezdeset letova i pretrpio i u tom pokušaju potpuni neuspjeh, te jeveć bio spreman da se posve prepusti očaju, ali ga je u tomespriječila po misao na ženu, koju je onako dirljivo, požudno i žarkovolio i koja mu je mnogo nedostajala, i povjerenje koje je oduvijekimao u mudrost i pravednost besmrtnog, svemoćnog, sveznajućeg,čovječnog, svestranog, antropomorfološkog, anglosaksonskog iproameričkog Boga koji govori engleski, povjerenje koje se počelokolebati. Mnogo je toga stavljalo njegovu vjeru na kušnju. Tu je,doduše, bila Biblija, ali je Biblija bila samo knjiga, isto kao i Sumornakuća, Otok s blagom, Ethan Frome i Posljednji Mohikanac. Je lizaista moguće da će, kao što je jednom čuo od Dunbara, odgovorena zagonetke o stvaranju svijeta dati ljudi koji će biti odviše neuki dashvate mehaniku padanja kiše? Zar se svemogući Bog, u svoj svojojneizmjernoj mudrosti, doista bojao da će ljudi prije šest tisuća godinauspjeti sagraditi kulu koja će dosezati do neba? Gdje je, do vraga,

nebo? Je li gore? Dolje? U beskrajnom prostoru nema ni gore nidolje, nego se samo prostire svemir u kojem čak i golemo, žarko,zasljepljujuće, veličanstveno sunce neprestano propada, zbog čegaće naposljetku propasti i Zemlja. Nije bilo nikakvih čudesa; molitvesu ostajale neuslišane, a nevolja je podjednako bezdušno gazila ikreposne i nevaljale; i kapelan, koji je bio savjestan i karakterančovjek, bio bi poslušao razum i odrekao se vjere u Boga svojihpredaka, uistinu bi napustio i svoje zvanje i službu i okušao srećukao razvodnik u pješadiji ili poljskoj artiljeriji, ili čak kao kaplar upadobranstvu, da nije bilo takvih uzastopnih tajanstvenih pojava kaošto su bili onaj goli čovjek na drvetu na sprovodu onoga jadnognarednika prije više tjedana, i ono zagonetno obećanje koje ga jeprogonilo i hrabrilo, a koje je izrekao prorok Flume toga istogpopodneva: Recite im da ću se vratiti čim dođe zima!

26. AARFY

Yossarian je, u neku ruku, bio svemu kriv, jer da on nije biopomaknuo liniju fronte za »Velike opsade Bologne«, možda bi majorde Coverley bio još tu da ga spasi, a da nije napunio stan vojnika ipodoficira djevojkama koje nisu imale krova nad glavom, možda seNately ne bi bio uopće zaljubio u svoju kurvu dok je sjedila, onakogola od struka nadolje, u sobi punoj zagrižljivih igrača ajnca koji senisu obazirali na nju: Nately je kradom zurio u nju iz svoga žutogtapeciranog naslonjača diveći se dosadi, ravnodušnosti i snazi kojeje pokazivala dok su je svi redom odbijali. Kad je zijevnula, bio jeduboko ganut. Nikad prije nije vidio takvo junačko držanje.Ta se djevojka bila popela na peti kat da se ponudi skupini

prezasićenih vojnika i podoficira oko kojih su se tiskale djevojke, anitko je nije želio ni po koju cijenu, čak ni kad se svukla, bez pravogžara, da ih primami svojim visokim tijelom koje je bilo jedro i punašnoi uistinu zamamno. Činilo se da je više umorna nego razočarana.Sad je sjedila i odmarala se dokono i nehajno, promatrajućiradoznalo ali tupo kako se ljudi kartaju dok je ona tvrdokornoprikupljala snagu da se preko volje obuče i vrati na posao. Nakonnekog vremena se promeškoljila. Malo poslije je ustala, nesvjesnouzdahnula i tromo navukla svoje tijesne pamučne gaćice i tamnusuknju, a zatim zakopčala cipele i izišla. Nately je šmugnuo za njom,a kad su Yossarian i Aarfy gotovo nakon dva sata ušli u oficirski stan,ona je opet navlačila gaćice i suknju, što je bilo gotovo nalik nakapelanov opetovani osjećaj da je već bio u istoj situaciji, samo štoje Nately neutješno tugovao, s rukama u džepovima.- Već hoće otići - reče on slabašnim, čudnim glasom. - Ne želi

ostati.- Pa zašto joj jednostavno ne daš još nešto novaca da ostane s

tobom cijeli dan? - posavjetova ga Yossarian.- Vratila mi je novac - prizna mu Nately. - Dosadio sam joj i hoće

potražiti nekoga drugog.Kad je obula cipele, djevojka je zastala i pogledala mrzovoljno i

zavodnički Yossariana i Aarfyja. U tankom bijelom puloveru bez

rukava, koji joj se pripijao uz svaku oblinu i bio napet na zamamnimbokovima, isticalo su joj se veliko i šiljaste dojke. Yossarian joj uzvrati pogledom i osjeti kako ga snažno privlači, ali odmahne glavom.- Dobro si se otarasio loše robe - odazva se Aarfy odajući

nepomućeni mir.- Nemoj tako o njoj! - prigovori mu Nately strastveno, kao da ga

moli i kori. - Ja bih htio da ona ostane ovdje.- Pa što ima na njoj tako posebno? - naruga mu se Aarfy tobože u

čudu. - Pa to je obična kurva.- I nemoj je zvati kurva!Nakon još nekoliko trenutaka djevojka ravnodušno slegne

ramenima i polagano pođe prema vratima. Nately, onako jadan,skoči da joj ih otvori. Vrati se ošamućen i skršen, a osjetljivo mu licerječito izražavaše bol.- Ne brini se ti zbog toga - utješi ga Yossarian najprijaznije što je

mogao. - Vjerojatno ćeš je opet naći. Znamo mi gdje se zadržavajusve kurve.- Molim te da je ne zoveš tako - zamoli ga Nately držeći se kao da

će zaplakati.- Oprosti - promrmlja Yossarian.Aarfy progovori veselo i gromoglasno:- Pa na ulicama sve vrvi od istih takvih kurvi! Ova čak nije ni

zgodna. - Zasmijulji se milozvučno, prezirno i znalački. - A ti sipotrčao da joj otvoriš vrata kao da si zaljubljen u nju!- Mislim da i jesam - prizna Nately posramljeno i rasijano.Aarfy nabora svoje punašno okruglo ružičasto čelo izražavajući

smiješnu nevjericu.- Ho-ho-ho-ho! - nasmije se tapšući se blaženo po bokovima svoje

široke oficirske bluze zelene kao šuma. - To je sjajno! Ti da sizaljubljen u nju! To je zbilja sjajno! - Aarfy je toga poslijepodnevaimao sastanak s nekom pripadnicom Crvenoga križa koja je studiralana čuvenom koledžu i čiji je otac bio vlasnik velike tvornicemagnezijeva mlijeka. - Eto, to je djevojka s kojom bi se ti trebaodružiti, a ne s ovakvim običnim drocama. Čini mi se da nije čak ničista.- Vrlo važno! - očajno vikne Nately. - I molim te da zavežeš! Neću

uopće razgovarati s tobom o njoj.

- Zaveži, Aarfy! - reče Yossarian.- Ho-ho-ho-ho - smijao se dalje Aarfy. - Mogu zamisliti što bi ti otac i

majka rekli kad bi čuli da se smucaš s takvim prljavim droljama. Tvojje otac vrlo ugledan čovjek, znaš.- Neću mu ništa reći - odlučno će Nately. - Neću reći ni riječi o njoj,

ni njemu ni majci, dok se ne vjenčamo.- Vjenčate? - Aarfyjevo je milostivo veselje strahovito poraslo. - Ho-

ho-ho-ho! E, sad zbilja govoriš gluposti. Pa ti si još premlad da bimogao znati što je prava ljubav.Aarfy je bio stručnjak za pravu ljubav, jer se već bio istinski zaljubio

u Natelyjeva oca i u mogućnost da se zaposli kod njega poslije ratana nekom istaknutom položaju, za nagradu što čini usluge Natelyju.Aarfy je bio čelni navigator koji se nikako nije mogao snaći otkako jediplomirao na koledžu. Bio je dobroćudan, velikodušan navigator kojije uvijek opraštao ljudima u eskadrili što ga bijesno napadaju kadgod bi se izgubio na borbenom zadatku i doveo ih do usredotočenevatre iz protuavionskih topova. Toga se prijepodneva izgubio naulicama Rima pa se nije uopće našao s udavačom iz Crvenog križa,koja je bila vlasnica velike tvornice magnezijeva mlijeka. Izgubio sebio i u letu na Ferraru kad se Krafit srušio i poginuo, a izgubio se bioi na tjednom letu po mlijeko u Parmu i pokušao odvesti avione domora preko grada Livorna, pošto je Yossarian bacio bombe nanebranjeni cilj na kopnu i zavalio se na debelu oklopljenu pregradu isklopio oči držeći mirisavu cigaretu među prstima. Najednom serazlegla pucnjava iz flakova, a McWatt iznenada zavikao prekolaringofona: - Flakovi! Flakovi! Gdje smo to, do vraga? Što je to,majku mu božju?Yossarian je prestravljeno razrogačio oči i ugledao posve

neočekivane nabujale crne oblačiće od granata koje su padaleodozgo na njih, i Aarfyjevo zadovoljno lice okruglo kao lubenica,sitnih očiju koje su prijazno i uveseljeno gledale kako se približavajugranatama što se rasprskavaju. Yossarian bijaše osupnut. Iznenadamu je utrnula noga. McWatt je poletio uvis i proderao se prekolaringofona tražeći upute. Yossarian htjede skočiti naprijed da vidigdje su, ali ostane na mjestu. Nije se mogao maknuti. Tada opazi daje sav mokar. Pogleda dolje među noge i obuze ga mučnina, kao dapada. Nezadrživa grimizna mrlja penjala mu se brzo po košulji, kao

kakva morska neman što se diže da ga proguta. Ranjen je! Kroznatopljenu nogavicu kapala mu je krv, kao nebrojeni nezadrživigrozdovi crvenih crvi što se previjaju, na pod gdje je već nastalamlaka. Srce mu se steglo. Još jedan snažan udarac strese avion.Yossarian se naježi od odvratnosti pri pogledu na svoju čudnu ranu ipozva Aarfyja u pomoć.- Odoše mi jaja! Aarfy, odoše mi jaja! - Aarty ga nije čuo pa se

Yossarian sagne i povuče ga za ruku. - Pomozi mi, Aarfy -preklinjaše ga gotovo plačući. - Ranjen sam! Ranjen sam!Aarfy se polako okrene cereći se kao da ništa ne vidi i kao da se

nečemu podsmjehuje.- Što?- Ranjen sam, Aarfy? Pomozi mi!Aarfy se ponovo naceri i prijazno slegne ramenima.- Ne čujem te - reče mu.- Pa zar me ni ne vidiš? - vikne Yossarian kao da mu ne vjeruje, te

upre prstom u sve veću mlaku krvi koju je osjećao kako curi s njega ikako se širi posvuda uokolo. - Ranjen sam! Pomozi mi, za Bogamiloga! Pomozi mi, Aarfy!- Još uvijek te ne čujem - potuži se Aarfy blago i savije svoju tustu

ruku iza poblijedjela uha. - Što si rekao?Yossarian odgovori slomljenim glasom, jer mu je iznenada do

zlogrdilo da toliko viče, jer mu je dozlogrdila cijela ta porazna,mučna, glupa situacija. On je umirao, a nitko to nije vidio.- Nije važno.- Što? - vikne Aarfy.- Rekao sam da mi odoše jaja! Zar me ne čuješ? Ranjen sam u

prepone!- Još uvijek te ne čujem - prekori ga Aarfy.- Rekao sam da nije važno! - vrisne Yossarian, koga obuze

stravičan osjećaj da je u zamci, pa zadrhti i iznenada osjeti da mu jeveoma hladno i da je veoma slab.Aarfy ponovo zavrtje glavom kao da žali, i spusti svoje prostačko,

mlječno uho tik do Yossarianova lica.- Moraš ipak malo glasnije govoriti, dragi moj! Moraš ipak malo

glasnije govoriti!- Ostavi me na miru, huljo! Tupa, bešćutna huljo, ostavi me na miru!

Yossarian zajeca. Najradije bi bio opalio Aarfyja po nosu, ali nijeimao snage da digne ruku. Umjesto toga odluči zadrijemati, pa senagne na stranu i onesvijesti.Bio je ranjen u stegno, a kad se osvijestio, ugledao je McWatta

kako kleči i pruža mu pomoć. Odlanulo mu je, iako je iznadMcWattova ramena još vidio Aarfyjevo podbuhlo anđeosko lice kojeodražavaše mirnu znatiželju. Osjećajući mučninu, Yossarian seslabašno nasmiješi McWattu i upita ga: - A tko je za kormilom?McWatt nije ničim pokazao da ga je čuo. Osjećajući sve veći užas,

Yossarian duboko udahne i ponovi svoje riječi što je glasnije mogao.McWatt digne pogled.- Uh, bogati, baš mi je drago što si živ! - usklikne i duboko uz

dahne. Dobroćudne, prijazne bore oko očiju bile su mu bijele odnapregnutosti i masne od prljavštine dok je omotavao beskrajanzavoj oko glomaznog obloga od vate, koji je Yossarian osjećao kakomu pritišće unutarnju stranu stegna. - Nately je za palicom. Jadnimalac je skoro počeo zavijati kad je čuo da si pogođen. On još mislida si mrtav. Otvorila ti se jedna žila, ali mislim da sam je začepio.Dao sam ti malo morfija.- Daj mi ga još malo!- Možda bi bilo još prerano. Dat ću ti ga kad te počne opet boljeti.- Već me boli.- Hja, Bože, što se može! - reče McWatt i uštrca Yossarianu još

jednu injekciju morfija u ruku.- Kad budeš rekao Natelyju da mi je dobro... - poče Yossarian i

ponovo izgubi svijest. Sve se rasplinulo iza nekakve opne odželatine s mrljama boje jagode, a zatim ga je progutalo nekakvoveliko baritonsko mumljanje. Povratio se u kolima za spasavanje, aohrabrio ga je smiješak doktora Daneeke, čije je mračno i natmurenolice nalik na žiška gledao dvije-tri sekunde, a onda je opet svepostalo ružičasto kao ružina latica, pa posve crno i neizrecivo tiho.Yossarian se probudio u bolnici i opet usnuo. Kad se ponovo

probudio, nije više osjećao miris etera, a preko puta je u pidžamiležao Dunbar i tvrdio da on nije Dunbar, nego neki Fortiori. Yossarianje pomislio da je pobenavio. Na Dunbarove je riječi sumnjičavoiskrivio usnu, a onda je dan-dva samo na mahove spavao i probudiose dok bolničarki nije bilo u blizini, te se izvukao iz kreveta da se

sam uvjeri. Pod se ljuljao kao splav na plaži, a šavovi u stegnuujedali su ga kao riblji zubići dok je, hramljući, prolazio kroz prolazizmeđu postelja da pročita ime i prezime na temperaturnoj listi nadnu Dunbarova kreveta i, bogami, Dunbar je imao pravo: on nije višebio Dunbar, nego poručnik Anthony F. Fortiori.- Što je to, do vraga?A. Fortiori ustane iz kreveta i mahne Yossarianu neka pođe za njim.

Hvatajući se grčevito za sve što je mogao dosegnuti rukama,Yossarian je, hramljući, izišao za njim u hodnik i prišao krevetu ususjednoj sobi na kojem je ležao neki izmoždeni bubuljičavi mladićuvučene brade. Kad mu se približiše, izmoždeni mladić se hitronalakti. A Fortiori mu pokaže palcem preko ramena i reče: - Odjebi!Izmoždeni mladić iskoči iz kreveta i pobjegne. A. Fortiori legne u

krevet i postane opet Dunbar.- To je bio A. Fortiori - protumači Dunbar. - U tvojoj sobi nije bilo

slobodnog kreveta, pa sam se poslužio svojim činom i potjerao gaovamo u moj krevet. Znaš da je to prilično ugodan osjećaj, kad seposlužiš svojim činom da postigneš nešto. Trebao bi pokušatijednom. Zapravo bi trebao sad odmah pokušati, jer mi se čini da ćešse inače srušiti.Yossarian je osjećao da će se srušiti. Okrenuo se sredovječnu

čovjeku upalih obraza koji kao da su bili od učinjene kože, pokazaomu palcem preko ramena i rekao: - Odjebi!Sredovječni čovjek se smrknuo, ukočio i poprijeko ga pogledao.- Taj je major - razjasni Dunbar. - Zašto ne pucaš malo niže i ne

pretvoriš se na neko vrijeme u zastavnika Homera Lumleyja? Ondaćeš imati oca koji radi u zakonodavnoj skupštini, i sestru koja jezaručena za nekog skijaškog prvaka. Samo mu kaži da si kapetan.Yossarian se obrati iznenađenom pacijentu kojeg mu je pokazao

Dunbar.- Ja sam kapetan - reče i pokaže mu palcem preko ramena. -

Odjebi!Na Yossarianovu zapovijed iznenađeni pacijent skoči iz kreveta i

pobjegne. Yossarian legne u njegov krevet i pretvori se u zastavnikaHomera Lumleyja, kojem se povraćalo i kojeg je iznenada oblioljepljiv znoj. Spavao je oko sat vremena i poželio da opet budeYossarian. Nije bilo baš bogzna što imati oca koji radi u

zakonodavnoj skupštini i sestru koja je zaručena za skijaškogprvaka. Dunbar je odveo Yossariana natrag u njegovu sobu, gdje jepalcem zapovjedio A. Fortioriju da ustane iz kreveta, pa se opet naneko vrijeme pretvorio u Dunbara. Zastavniku Homeru Lumleyju nijebilo ni traga. Međutim, tu je bila sestra Cramer koja je šištala kaovlažna prskalica, hineći gnjev. Naložila je Yossarianu da odmahlegne u postelju i ispriječila se pred njim tako da je nije mogaoposlušati. Ljepuškasto joj je lice bilo odbojnije nego ikad. SestraCramer bila je samilosno i sentimentalno stvorenje koje senesebično veselilo svim vjenčanjima, za rukama, rođenjima igodišnjicama, iako nije poznavala nikoga od sudionika.- Jeste li poludjeli? - grdila ga je čedno, prijeteći mu ogorčeno

prstom pred nosom, - čini mi se da vama uopće nije stalo do života,je li?- Pa, to je moj život - podsjeti je on.- Čini mi se da vama uopće nije stalo hoćete li ostati bez noge ili

nećete?- Pa, to je moja noga.- To nipošto nije vaša noga! - odbrusi mu sestra Cramer. - Ta noga

pripada američkoj državi. Ona je isto što i kakav zupčanik ilibolesnička posuda. Vojska je uložila mnogo novca da od vas napravipilota, i vi sad nemate prava kršiti liječničke odredbe.Yossarianu nije bilo baš po volji da se u njega išta ulaže. Sestra

Cramer stajala je još pred njim, pa nije mogao proći. Boljela ga jeglava. Sestra Cramer ga je glasno upitala nešto što nije razumio. Onpokaže palcem preko ramena i reče joj: - Odjebi!Sestra Cramer ga tako snažno ćušne da on malne pade. Yossarian

zamahne da je udari u bradu, ali ga baš u taj čas izda noga pa počepadati. Sestra Duckett je došla upravo na vrijeme da ga poduhvati.Ona se otresito obrati oboma: - Što je to bilo?- Neće leći - izvijesti je sestra Cramer usrdno i uvrijeđeno. - Rekao

mi je nešto upravo strašno, Sue Ann. Ama, ne mogu čak ni ponoviti.- Ona je meni rekla da sam zupčanik - promumlja Yossarian.Sestra Duckett nije pokazala razumijevanje za njega.- Hoćete li leći sami ili vas moram uhvatiti za uho i strpati u krevet?

- upita ga.

- Hajde, uhvatite me za uho i strpajte u krevet - izazivaše jeYossarian.Sestra Duckett ga uhvati za uho i strpa u krevet.

27. SESTRA DUCKETT

Sestra Sue Ann Duckett bila je visoka, suhonjava, zrela i pravažena izbočene, zaobljene guze, sitnih sisa i uglastih, asketskih crtalica iz Nove Engleske, za koje bi se moglo s jednakim pravom rećida je veoma ljupko i veoma obično. Put joj je bila bijela i rumena, očisitne, nos i brada uski i šiljasti. Bila je sposobna, točna, stroga i pametna. Rado je preuzimala odgovornost na sebe i nikad nije gubilaglavu. Bila je odrasla i pouzdana osoba i nije ni od koga ništatrebala. Yossarianu se smilila, pa je odlučio da joj pomogne.Sutradan ujutro, dok je stajala nagnuta nad dnom njegove postelje i

poravnavala plahte, on je krišom zavukao ruku u uzak prostorizmeđu njenih koljena i strelovito je gurnuo što je dalje mogao.Sestra Duckett je vrisnula i skočila kilometar visoko u zrak, ali to jošni je bilo dovoljno visoko, pa se uvijala i poskakivala i klatila se amo-tamo na svom božanskom stožeru gotovo punih petnaest sekunda,dok se nije napokon iščupala i izbezumljeno ustuknula, pepeljasta,drhtava lica, do prolaza između postelja. Uzmaknula je predaleko, paje Dunbar, koji je od početka sve to promatrao, skočio iznenada sasvog kreveta i uhvatio je odostraga objema rukama za sise. SestraDuckett je ispustila još jedan vrisak, otela se Dunbaru i pobjeglatoliko daleko od njega da je Yossarian poletio i ponovo je zgrabio.Sestra Duckett je još jednom odskočila preko prolaza kaostolnoteniska loptica na nogama. Dunbar je budno vrebao, spremanda se okomi na nju. Ona se u posljednji čas sjetila njega i skočila ustranu. Dunbar ju je promašio i preletio preko kreveta pored nje i paoglavačke na pod, tako da je odjeknuo pljeskav, hrskav udarac, a onse onesvijestio.Osvijestio se na podu krvava nosa i upravo s istim onim nesretnim

simptomima u glavi koje je do tada neprestano simulirao. U sobi jevladao metež i zbrka. Sestra Duckett je bila uplakana, a Yossarian jesjedio na krevetu pored nje, ispričavao joj se i tješio je. Pukovnik,upravitelj bolnice, bio je ljut kao ris i vikao na Yossariana da on nećedopustiti bolesnicima da se bezobzirno ponašaju prema sestrama.

- Pa što hoćete od njega? - pripita ga Dunbar žalostivo s poda,trzajući se od treperenja i bolova u sljepoočicama dok je govorio. -On nije ništa učinio.- Ja vama govorim - rikne mršavi, dostojanstveni pukovnik iz sveg

glasa. - Vi ćete biti kažnjeni zbog onoga što ste učinili.- Pa što hoćete od njega? - vikne Yossarian. - On je samo pao na

glavu.- I vama govorim! - kaza pukovnik okrećući se naglo i bijesno

Yossarianu. - Vi ćete se još pokajati i zažaliti što ste uhvatili sestruDuckett za grudi.- Ja nisam uhvatio sestru Duckett za grudi - reče Yossarian.- Ja sam je uhvatio za grudi - reče Dunbar.- Jeste li vi obojica poludjeli? - vikne liječnik prodornim glasom

blijedeći i zbunjeno uzmičući.- Da, on je zbilja lud, doktore - uvjeravaše ga Dunbar. - Svake noći

sanja da drži živu ribu u rukama.Liječnik stane kao ukopan, otmjeno se čudeći i gadeći, a u sobi

zavlada muk.- Što kažete da radi? - zapita.- Sanja da drži živu ribu u rukama.- Kakvu ribu? - strogo upita liječnik Yossariana.- Ne znam - odgovori Yossarian. - Ja se ne razumijem u ribe.- U kojoj je ruci držite?- Kako kada - odgovori Yossarian.- Prema tome kakvu ribu drži - doda Dunbar uslužno.Pukovnik se okrene, prižmiri i sumnjičavo se zapilji u Dunbara.- Je li? A kako to da vi toliko znate o tome?- Pa i ja sam u tom snu - odgovori Dunbar sasvim ozbiljno.Pukovnik se zajapuri od zbunjenosti. Obadvojicu odmjeri hladnim,

neumoljivim i kivnim pogledom.- Ustanite s poda i lezite u krevet - naloži Dunbaru kroza zube. - I

neću više da čujem ni riječi o tom snu ni od koga od vas. Ja imam usvom personalu čovjeka koji sluša takva gnjusna naklapanja.- Što mislite - zapitao je Yossariana oprezno major Sanderson,

budalasti, zdepasti i nasmiješeni psihijatar komu ga je pukovnik biouputio - zašto je pukovniku Ferredgeu vaš san odvratan?Yossarian smjerno odgovori:

- Valjda je uzrok tome neka osobina moga sna ili neka osobinapukovnika Ferredgea.- To ste lijepo rekli - povladi mu major Sanderson, koji je nosio

škripave vojničke cokule i kojem je kosa, crna kao ugljen, stajalagotovo uspravno. - Ne znam zašto - povjeri se on - ali menepukovnik Ferredge oduvijek podsjeća na galeba. On nema, znate,mnogo povjerenja u psihijatriju.- Vi ne volite galebove? - pripita ga Yossarian.-Ne, baš ih ne volim - prizna major Sanderson i nasmije se kratko i

nervozno, pa se čupne za otromboljeni podvoljak kao za kozjubradicu. - Ja mislim da je vaš san dražestan, i nadam se da će sečesto ponavljati kako bismo mogli i ubuduće razgovarati o njemu.Hoćete li zapaliti? - Nasmiješi se kad Yossarian odbije cigaretu. - Štomislite - upita ga važno - zašto vam je toliko mrsko da primitecigaretu od mene?- Maloprije sam ugasio jednu. Još se dimi u vašoj pepeljari.Major Sanderson se zasmijulji.- To je vrlo duhovito objašnjenje. Ali valjda ćemo ubrzo otkriti pravi

razlog. - Nemarno dva puta zaveže vrpcu na cokuli, koja mu se bilarazvezala, a zatim uze sa stola žuti notes sa crtama i metne ga sebina krilo. - Ta riba o kojoj sanjate, hajde da o njoj porazgovaramo! Jeli to uvijek ista riba?- Ne znam - odgovori Yossarian. - Ja se baš ne razumijem u ribe.- Na što vas podsjeća ta riba?- Na druge ribe.Major Sanderson se razočarano zavali na naslon stolice.- Volite li ribe?- Ne volim baš osobito.- A što mislite, zašto osjećate takvu bolesnu odvratnost prema

ribama? - upita ga major Sanderson slavodobitno.- Zato što su bez ukusa - odgovori Yossarian. - I zato što imaju

previše kostiju.Major Sanderson potvrdi glavom da ga razumije, i osmjehne se

umiljato i neiskreno.- To je vrlo zanimljivo objašnjenje. Ali vjerojatno ćemo ubrzo otkriti

pravi razlog. Volite li tu dotičnu ribu? Tu koju držite u ruci?- Ne osjećam ništa prema njoj.

- Ne volite je? Imate li kakve neprijateljske ili agresivne osjećajeprema njoj?- Nemam, ni govora. Zapravo, prilično volim tu ribu.- Onda je ipak volite?- Ama, ne volim. Ne osjećam baš ništa prema njoj.- Ali upravo ste rekli da je volite. A sad kažete da ne osjećate ništa

prema njoj. Upravo sam vas ulovio u proturječnosti. Nije li tako?- Razumijem, gospodine majore, čini mi se da ste me ulovili u

proturječnosti.Major Sanderson ponosno, debelom crnom olovkom, u notes

napiše: »Proturječnost«.- A što mislite - nastavi i digne pogled - zašto ste iznijeli te dvije

tvrdnje koje izražavaju proturječne emocionalne reakcije na tu ribu?- Valjda imam ambivalentan stav prema njoj?Major Sanderson skoči u zrak od radosti kad začuje izraz

»ambivalentan stav«.- Pa vi se zaista razumijete u te stvari! - usklikne trljajući zanosno

rukama. - Ah, ne možete ni zamisliti kako sam bio osamljenrazgovarajući iz dana u dan s pacijentima koji nemaju pojma opsihijatriji, trudeći se da izliječim ljude koji ne pokazuju pravogzanimanja ni za mene ni za moj posao! Zbog toga se u meni razviostrašan osjećaj da sam nesposoban. - Licem mu preletje tračaktjeskobe. - Čini mi se da se ne mogu otresti tog osjećaja.- Ma nemojte? - pripita ga Yossarian ne znajući što bi drugo rekao. -

Pa zašto okrivljujete sami sebe zbog praznina u naobrazbi drugihljudi?- Znam da je to šašavo - odgovori major Sanderson odajući

nelagodu i smijući se lakomisleno i protiv svoje volje. - Ali oduvijeksam vrlo mnogo držao do mišljenja drugih ljudi. Ja sam, znate,doživio pubertet nešto kasnije od mojih vršnjaka, zbog čega samimao, kako da kažem, kojekakvih problema. Siguran sam da ćuuživati da razgovaram s vama o njima. Jedva čekam da počnemo, igotovo se nerado vraćam na vaš problem, ali, na žalost, moram.Pukovniku Ferredgeu ne bi bilo po volji kad bi čuo da razgovaramosamo o meni. Htio bih vam sad pokazati nekoliko mrlja od tinte, davidim na što će vas podsjetiti izvjesni oblici i boje.- Nemojte se truditi, doktore! Sve me podsjeća na seks.

- Je li? - vikne major Sanderson ushićeno, kao da ne može vjerovatisvojim ušima. - E, sad smo zbilja učinili velik korak naprijed! Sanjateli kakve dobre erotske snove?- Pa moj san o ribi je erotski san.- Ama, mislim na prave erotske snove - kao, na primjer, kad

zgrabite kakvu golu kučku za vrat, pa je štipate i mlatite po licu dokje svu ne oblije krv, pa onda skočite na nju da je silujete i briznete uplač zato što je toliko volite i mrzite da ne znate što biste počeli. Eto,o takvim erotskim snovima ja najradije razgovaram: Zar nikad nesanjate tako nešto?Yossarian razmišljaše časak držeći se mudro.- Pa, to je san o ribi - zaključi.Major Sanderson se odmakne kao da ga je Yossarian ćušnuo.- Pa jest, naravno - potvrdi hladno i poprimi razdražljivo, obrambeno

i odbojno držanje. – Ali ja bih htio da vi pošto-poto sanjate takonešto, samo da vidim kako ćete reagirati. To će biti sve za da nas.Htio bih isto tako da do idući put sanjate o odgovorima na neka odpitanja koja sam vam postavio. Ovi naši razgovori, znate, nisu meninimalo ugodniji nego što su vama.- Reći ću to Dunbaru - odvrati Yossarian.- Dunbaru?- To je onaj koji je sve ovo zakuhao. To je njegov san.- Ah, Dunbar! - Major Sanderson se podsmjehne pošto mu se vrati

samopouzdanje. - Kladio bih se da je Dunbar onaj nevaljalac kojizapravo čini sve one nepodopštine za koje uvijek vas okrivljuju, nije litako?- Nije on baš tako nevaljao.- Ipak biste ga branili do posljednjeg daha, je li?- Ne bih baš dotle.Major Sanderson se jetko osmjehne i u notes zapiše: »Dunbar«.- A zašto šepate? - upita oštro Yossariana koji je pošao prema

vratima. - I kog vraga nosite taj zavoj na nozi? Jeste li ludi, ili štovam je?- Ranjen sam u nogu. Zato i jesam u bolnici.- Ama, ne, nije istina - likovaše zlobno major Sanderson. - Vi ste u

bolnici zato što imate kamenac u pljuvačnoj žlijezdi. Dakle, ipak nistebaš tako pametni? Ne znate čak ni zbog čega ste u bolnici.

- Ja sam u bolnici zato što sam ranjen u nogu - ostajaše Yossarianpri svome.Ne obazirući se na njegove riječi, major Sanderson se sarkastično

nasmije.- E pa, pozdravite vašeg prijatelja Dunbara! I kažite mu neka usnije

onaj san meni za ljubav, hoćete li?Ali je Dunbaru bilo mučno i vrtjelo mu se u glavi od neprestane

glavobolje, pa nije bio sklon surađivati s majorom Sandersonom.Gladnoga Joea je opet mučila mora, jer je navršio šezdeset borbenihzadataka i čekao da ga puste kući, ali kad je posjetio Yossariana ubolnici, nije bio voljan išta kazati o svojim snovima.- Ima li tko kakav san za majora Sanđersona? - zapita Yossarian. -

Ne bih ga htio razočarati. Već se ionako osjeća napušten od sviju.- Ja neprestano sanjam vrlo neobičan san otkako ste vi ranjeni -

prizna kapelan. - Prije sam svake noći sanjao da mi žena umire, ilida je netko ubija, ili da mi se djeca guše od komadića zdrave hrane,a sad sanjam da plivam u vodi koja mi je preko glave i da mi morskipas grize lijevu nogu upravo na onom mjestu gdje vi nosite zavoj.- To je divan san - kaže Dunbar. - Kladim se da će major Sanderson

biti oduševljen njime.- To je užasan san! - uzviknuo je major Sanderson. - Pun je boli i

sakaćenja i smrti. Uvjeren sam da ste ga usnili samo zato da meninapakostite. Znate li da ja čak nisam siguran spadate li vi u vojsku stakvim odvratnim snom.Yossarianu se učini da je ugledao tračak nade.- Možda imate pravo, gospodine majore - lukavo natukne. - Možda

bi me trebalo osloboditi letenja i poslati natrag u Sjedinjene Države?- Zar vama nikad nije palo na pamet da vi, dok trčite za različitim

ženama, zapravo samo pokušavate raspršiti svoje podsvjesnebojazni da ste seksualno impotentni?- Jest, gospodine majore, palo mi je to na pamet.- Pa zašto to onda činite?- Zato da raspršim svoje bojazni da sam impotentan.- A zašto se umjesto toga ne bavite kakvim zgodnijim hobijem? -

upita ga major Sanderson pokazujući prijateljsko zanimanje. - Naprimjer, ribolovom? Čini li vam se sestra Duckett zaista toliko

privlačna? Ja bih rekao da je ona prilično koštunjava. Prilično bezukusa i koštunjava, znate. Kao riba.- Ja jedva da poznajem sestru Duckett.- A zašto ste je onda uhvatili za dojke? Samo zato što ih ima?- Dunbar ju je uhvatio za dojke.- Ama, nemojte sad opet počinjati s tim - usklikne major Sanderson

pokazujući otrovan prezir i bacajući gadljivo olovku. - Zar vi zaistamislite da se možete osloboditi krivnje prebacujući je na nekogadrugoga? Ne sviđate mi se vi, Fortiori. Znate li to? Nimalo mi se nesviđate.Yossarian osjeti na sebi hladan, vlažan dah strepnje.- Ja nisam Fortiori, gospodine majore - bojažljivo će on. Ja sam

Yossarian.- Tko ste vi?- Ja se zovem Yossarian, gospodine majore. A u bolnici sam za to

što sam ranjen u nogu.- Vi se zovete Fortiori - pobije ga major Sanderson ratoborno. - A u

bolnici ste zato što imate kamenac u pljuvačnoj žlijezdi.- Ama, hajte bježite, majore! - plane Yossarian. - Pa, valjda ja znam

tko sam!- A ja ovdje imam službeni spis kojim mogu dokazati svoje riječi -

odsiječe major Sanderson. - Bolje će vam biti da se saberete prijenego što bude kasno. Najprije ste bili Dunbar, a sad ste Yossarian.Za koji čas ćete još tvrditi da ste Washington Irving. Znate li što jevama? Vi patite od podvojene ličnosti, eto što je vama.- Možda imate pravo, gospodine majore - potvrdi Yossarian

diplomatski.- Ja znam da imam pravo. Vi patite od manije progonjenosti. Vi

mislite da vam ljudi žele zlo.- Pa ljudi mi i žele zlo.- Vidite li? Vi se bunite protiv zloupotreba vlasti i preživjelih tradicija.

Vi ste opasni i izopačeni i trebalo bi vas izvesti van i strijeljati!- Mislite li to ozbiljno?- Vi ste narodni neprijatelj!- Jesi li ti šašav?- Ne, ja nisam šašav - zaurla Dobbs u Yossarianovoj sobi vjerujući

da krišom šapće. - Gladni Joe ih je vidio, kad ti kažem. Vidio ih je

jučer, kad je letio u Napulj da kupi na crnoj burzi klimatske uređajeza ladanjsku kuću pukovnika Cathcarta. Tamo je veliki pričuvnicentar u kojem ima na stotine pilota, bombardera-strijelaca imitraljezaca koji se vraćaju kući. Izvršili su četrdeset i pet letova i toje sve. Nekolicina njih koji su ranjeni i odlikovani nisu ni toliko.Pričuvne posade pristižu iz Sjedinjenih Država u drugebombarderske aviopukove. Svi moraju služiti neko vrijeme na fronti,čak i administrativno osoblje. Zar ti ne čitaš novine? Sad ga moramoubiti!- Ti imaš pred sobom još svega dva leta - nastojaše ga Yossarian

urazumiti tihim glasom. - Zašto da riskiraš?- Mogu i na njima poginuti - odvrati Dobbs svadljivo, hrapavim,

drhtavim i prenapregnutim glasom. - A mogli bismo ga ubiti sutrarano ujutro, kad se vraća s farme. Evo, ja imam ovdje revolver.Yossarian izvali oči u čudu kad Dobbs izvadi revolver iz džepa i

digne ga visoko u zrak.- Jesi li poludio? - prosikće mahnito. - Spremi ga! I nemoj se derati

ko idiot!Što se bojiš? upita ga Dobbs uvrijeđeno i bezazleno. - Nitko nas ne

čuje.- Hej, umuknite već jednom vi tamo! - razlegne se glas iz drugog

kraja sobe. - Zar ne vidite da bismo htjeli malo spavati?- Što si ti, neki pametnjaković? - izdere se Dobbs i naglo se okrene

sa stisnutim šakama, spreman za tuču. Zatim se opet okreneYossarianu, ali, prije nego što je dospio progovoriti, gromoglasnokihne šest puta glavinjajući u stranu na svojim telećim nogama idižući svaki put uzalud laktove ne bi li se obranio od napada. Kapcinjegovih vodenastih očiju bijahu natečeni i upaljeni. Njuškajućigrčevito i otirući nos gornjim dijelom krupnog zapešća, pripita: - Štoon misli, što je on, cajkan ili koji vrag?- Vojni istražitelj - izvijesti ga Yossarian mirno. - Imamo ih sad trojicu

ovdje, a još ih dolazi. Ama, ne boj se! Traže nekog krivotvoritelja kojise zove Washington Irving. Njih ne zanimaju ubojice.- Ubojice? - uvrijedi se Dobbs. - Zašto nas ti nazivaš ubojicama?

Samo zato što ćemo ubiti pukovnika Cathcarta?- Šuti, Boga ti tvoga! - zapovjedi mu Yossarian. - Zar ne možeš

šaptati?

- Pa ja šapćem. Ja...- Ama, još se dereš!- Ne, ne derem se. Ja...- Hej, zavežite vi tamo, čujete li? - zagrajaše pacijenti sa svih strana

na Dobbsa.- Hajde da vas vidim! - izdere se Dobbs na njih i pope se na

klimavu drvenu stolicu vitlajući sumanuto revolverom. Yossarian gaščepa za ruku i potegne dolje. Dobbs ponovo poče kihati. - Imamneku alergiju - ispriča se poslije, dok mu je curilo iz nosnica a suzenavirale na oči.- Šteta. Da nije toga, još bi postao veliki vođa.- Pukovnik Cathcart je ubojica - jadao se Dobbs promuklim glasom,

pošto je spremio zamazani i zgužvani sivožuti rupčić u džep. -Pukovnik Cathcart će nas sve satrti ako ne učinimo nešto da gaspriječimo u tome.- Možda i neće više povisivati normu? Možda neće ići dalje od

šezdeset?- Ama, svaki put povisi normu. Pa ti to znaš bolje od mene. - Dobbs

proguta pljuvačku i primakne svoje napregnuto lice tik doYossarianova. Mišići su na njegovoj brončanoj, kao isklesanojčeljusti bili nabrekli i podrhtavali. - Samo reci da slažeš, i sutra ćuujutro sve sam obaviti. Razumiješ li što ti govorim? Sad bar šapćem,je li?Yossarian odvoji pogled od Dobbsova žarkog i umolnog pogleda.- Ama, kog ga vraga jednostavno ne ubiješ? - pobuni se on. – Zašto

ne prestaneš govoriti o tome, i zašto ga ne ubiješ sam?- Bojim se ubiti ga sam. Bojim se išta sam učiniti.- E pa, onda pusti mene na miru! Ja bih bio lud kad bih se sad

upleo u tako nešto. Imam ranu koja vrijedi milijun dolara. Pustit ćeme kući.- Jesi li ti poludio? - usklikne Dobbs kao da ne vjeruje svojim ušima.

- Imaš samo ogrebotinu i ništa više. On će te poslati na zadatak istidan kad iziđeš iz bolnice, bez obzira na odlikovanje koje ćeš dobitizato što si ranjen.- E, onda ću ga zbilja ubiti - zavjetova se Yossarian. - Potražit ću

tebe pa ćemo ga zajedno ubiti.

- Ubijmo ga onda radije sutra, dok još imamo priliku - preklinjaše gaDobbs. - Kapelan kaže da je opet prijavio puk za Avignon. Ja ćumožda poginuti još prije nego što ti iziđeš iz bolnice. Gledaj kako mise tresu ruke. Ne mogu više upravljati avionom. Slab sam.Yossarian se bojao pristati.- Htio bih pričekati da vidimo što će još biti.- Kod tebe ne valja to što naprosto nećeš ništa učiniti - protužio je

Dobbs potmulim i bijesnim glasom.- Činim sve što je u mojoj moći - kaza kapelan blago Yossarianu

pošto je Dobbs otišao. - Otišao sam čak u sanitetski šator daporazgovaram s doktorom Daneekom kako da vam pomognemo.- Da, mogu zamisliti kako vam je bilo. - Yossarian suspregne

smiješak. - Što se dogodilo?- Namazali su mi desni nečim purpurnim - prezavo odgovori

kapelan.- Namazali su mu i prste na nogama - doda Nately ogorčeno. - A

onda su mu dali neki purgativ.- Ali jutros sam ponovo otišao tamo.- I opet su mu namazali desni - reče Nately.- Ali sam uspio razgovarati s njim - reče kapelan žalostivo, kao da

se opravdava. - Čini se da je doktor Daneeka vrlo nesretan čovjek.On misli da je netko naumio da ga prekomandira na Tihi ocean.Neprestano je pomišljao da se meni obrati za pomoć. Kad sam mu

rekao da je meni potrebna njihovu pomoć, pitao me je nemam li jakapelana s kojim bih mogao porazgovarali. Kad Yossarian i Dunbarprasnuše u smijeh, kapelan strpljivo i potišteno pričeka da seprestanu smijati.- Ja sam nekad mislio da je nemoralno biti nesretan - nastavi kao

da se naglas jada sam sebi. - Sad više ne znam što da mislim. Htiobih da osnovna tema moje propovijedi u nedjelju bude nemoral, alimi se sve čini da uopće ne bi trebalo držati propovijed s ovakopurpurnim desnima. Potpukovniku Kornu nisu se nimalo svidjele.- Kapelane, zašto ne dođete na neko vrijeme k nama u bolnicu da

se odmorite? - pozva ga Yossarian. - Ovdje bi vam bilo lijepo.Taj bezočni i nečasni prijedlog privlačio je i zabavljao trenutak-dva

kapelana.

- Ne, mislim da ne mogu - neodlučno zaključi. - Htio bih odletjeti nakopno da potražim nekog poštanskog činovnika koji se zoveWintergreen. Doktor Daneeka mi je rekao da bi nam on mogao pomoći.- Wintergreen je vjerojatno najutjecajniji čovjek na cijelom ratištu.

On nije samo poštanski činovnik nego ima i pristup do mimeografa.Ali taj neće nikome pomoći. To je jedan od razloga zbog kojih ćedaleko dogurati.- Ipak bih rado porazgovarao s njim. Mora da postoji netko tko će

vam pomoći.- Pomozite Dunbaru, kapelane - uputi ga Yossarian s visoka. - Ja

imam ranu koja vrijedi milijun dolara i kojom ću se izvući iz borbe.Ako to ne upali, ima ovdje jedan psihijatar koji drži da nisamsposoban za vojsku.- Ja nisam sposoban za vojsku - procvili Dunbar ljubomorno. - To je

bio moj san.- Nije važan san, Dunbare - protumači mu Yossarian. - Njemu se

sviđa tvoj san. Važna je moja ličnost. On misli da je podvojena.- Podvojena je baš po sredini - rekao je major Sanderson, koji je za

ovu priliku zavezao vezice na svojim kvrgavim vojničkim cokulama izalizao kosu, crnu i mutnu kao ugljen, nekim mirisnim sredstvom zaukrućivanje. Napadno se osmjehnuo ne bi li se pokazao razuman imio. - To vam ne kažem zato da vas mučim i vrijeđam - nastavi onuživajući što ga muči i vrijeđa. - To ne kažem zato što vas moždamrzim ni zato što bih vam se htio osvetiti. To vam ne kažem zato štoste me ostavili na cjedilu i strahovito mi povrijedili osjećaje.- Ta ja sam medicinar, i sad sam hladan i objektivan. Imam jednu

vrlo lošu vijest za vas. Jeste li dovoljno muževni da je podnesete?- Nisam, zaboga! - vrisne Yossarian. - Odmah ću otići k vragu.Majora Sandersona u tren oka obuze bijes.- Zar ne možete baš ništa učiniti kako treba? - reče, crven kao rak,

lupajući objema šakama u isto vrijeme po stolu. - Kod vas ne valja tošto mislite da ste iznad svih društvenih konvencija. Vjerojatno misliteda ste isto tako iznad mene, samo zato što sam ja kasno doživiopubertet. E pa, znate li što ste vi? Vi ste jedan propali, nesretni,razočarani, nedisciplinirani i izgubljeni mladić!

Pošto mu je nabrojio te nelaskave atribute, major Sanderson senaoko smekšao.- Tako je, gospodine majore - potvrdi Yossarian oprezno. - Mislim

da imate pravo.- Dakako da imam pravo. Vi ste nezreli. Vi se niste uspjeli na viknuti

na rat.- Tako je, gospodine majore.- Vi osjećate bolesnu odvratnost prema smrti. Vjerojatno vam se ne

sviđa činjenica što ste u ratu i što vam svaki čas može odletjeti glavas ramena.-Ne samo što mi se ne sviđa, gospodine majore, nego me upravo

izbezumljuje.- Vi patite od duboko usađene strepnje da nećete preživjeti rat. I ne

trpite fanatike, tirane, snobove i licemjere. Ima mnogo ljudi kojepodsvjesno mrzite.- Svjesno, gospodine majore, svjesno - ispravi ga Yossarian, u želji

da mu pomogne. - Svjesno ih mrzim.- Ne trpite pomisao da vas tko pljačka, iskorištava, podcjenjuje,

ponižava ili vara. Tišti vas bijeda. Tišti vas neznanje. Tišti vasprogonjenost. Tišti vas sila. Tište vas siromašne četvrti. Tišti vasgram zljivost. Tišti vas zločin. Tišti vas pokvarenost. Znate li da se nebih iznenadio da patite od manijakalne potištenosti!- Tako je, gospodine majore. Možda i patim.- Nemojte sad poricati!- Ne poričem, gospodine majore - reče Yossarian, sretan što je

među njima konačno uspostavljeno međusobno povjerenje. - Slažemse sa svime što ste rekli.- Onda priznajete da ste ludi, je li?- Lud? - zgrane se Yossarian. - Što vi to govorite? Zašto bih ja bio

lud? Vi ste ludi, a ne ja!Major Sanderson opet pocrvenje od ogorčenja i lupi se objema

rukama po bedrima. Pijuckajući od bijesa, poviče: - To je tipičnasadistička i osvetoljubiva paranoidna reakcija, to što vi meni kažeteda sam ja lud! Vi ste zbilja ludi.- Pa zašto me onda ne pošaljete kući?- Pa i poslat ću vas!

- Poslat će me kući! - objavi Yossarian radosno kad se vratihramljući u svoju sobu.- I mene! - likovaše A. Fortiori. - Upravo su mi javili.- A što je sa mnom? - upita Dunbar liječnike dureći se.- S vama? - odazvaše se oporo oni. - Vi se vraćate s Yossarianom.

Ravno u borbene redove!I oni se, bogme, obojica vratiše ravno u borbene redove. Yossarian

je bio razjaren kad su ga kola za spasavanje dopremila natrag ueskadrilu, pa je pošao hramljući tražiti pravdu kod doktora Daneeke,koji ga je pogledao mrko, jadno i prezirno.- Ti! - usklikne doktor Daneeka žalobno, gadljivo i kao da ga

optužuje, a jajolike kesice ispod očiju odavahu mu odrješitost istrogost. - Ti uvijek misliš samo na sebe. Idi pogledaj liniju fronte akohoćeš vidjeti što se dogodilo otkako si otišao u bolnicu.Yossarian se trgne od iznenađenja.- Gubimo li?- Gubimo li? - uzvikne doktor Daneeka. - Cijela je vojna situacija

otišla k vragu otkako smo zauzeli Pariz. Znao sam ja da će tako biti.- Ušutje. Mrzovoljni mu se gnjev pretvori u sjetu, pa se srdito namrštikao da je Yossarian svemu kriv. - Američke su jedinice stupile nanjemačko tlo. Rusi su već osvojili cijelu Rumunjsku. Baš jučer suGrci iz Osme armije zauzeli Rimini. Nijemci se posvuda povlače! -Doktor Daneeka ponovo ušutje i okrijepi se uzdahnuvši duboko iispustivši žalostan i prodoran usklik. -Nema više Luftwaffe! -Jadikovao je, samo što nije briznuo u plač. - Cijela Gotska linijamogla bi se odjednom raspasti!- Pa? - pripita ga Yossarian. - Pa što onda?- Pa što onda? - uzvikne doktor Daneeka. - Ako se ubrzo nešto ne

dogodi, Njemačka bi mogla kapitulirati. A onda će nas sve poslati naPacilik!Yossarian izbeči oči na doktora Daneeku groteskno se zgražajući.- Pa jesi li li poludio? Znaš li ti što govoriš?- Eh, lako je tebi smijati se! - podsmjehne se doktor Daneeka.- Tko se, do vraga, smije?- Ti bar imaš neku šansu. U borbi si i možeš poginuti. A što ću ja?

Ja se nemam čemu nadati.

- Ti si sasvim pošašavio, Boga ti tvoga! - obrecne se Yossarian nanj i zgrabi ga za košulju. - Znaš li ti to? A sad drži taj svoj blesavijezik za zubima i slušaj me!Doktor Daneeka mu se ote.- Da se nisi usudio tako razgovarati sa mnom! Ja sam diplomirani

liječnik.- E pa, onda drži taj svoj blesavi jezik diplomiranog liječnika za

zubima i slušaj što su mi rekli u bolnici. Ja sam lud. Jesi li to znao?- Pa?- Zbilja sam lud.-Pa?- Ja sam ćaknut. Šašav. Zar ne razumiješ? Nisu mi svi kod kuće.

Poslali su zabunom nekoga drugoga kući umjesto mene. Oni ubolnici imaju diplomiranog psihijatra koji me je pregledao i toustanovio. Stvarno sam duševno bolestan.- Pa?- Što pa? - Yossarian je bio zbunjen neshvaćanjem doktora

Daneeke. - Zar ne uviđaš što to znači? Sad me možeš osloboditiletenja i poslati me kući. Neće valjda slati luđaka u borbu da pogine?- A tko bi im inače išao?

28. DOBBS

McWatt je išao, a McWatt nije bio lud. Išao je i Yossarian koji je joššepesao, ali pošto je letio dva puta i čuo kako se priča da će jošjednom letjeti na Bolognu, ušao je odlučno, hramljući, rano poslijepodne, u Dobbsov šator, stavio prst na usta i rekao: - Psst!- Zašto ga ušutkavaš? - upita ga Kid Sampson koji je gulio

mandarinu zubima i čitao strip knjižicu s magarećim ušima. - Pa nijeništa ni rekao.- Odjebi! - reče Yossarian Kidu Sampsonu pokazujući mu palcem

preko ramena na ulaz u šator.Kid Sampson pronicavo uzvije svojim plavim obrvama i ustane da

ga posluša. Fućne četiri puta u svoje opuštene žute brkove, sjede naistučeni stari zeleni motor-kotač koji je kupio kao rabljen prije nekoliko mjeseci i odjuri u brda. Yossarian je pričekao dok se posljednjislabašni prasak nije izgubio u daljini. U šatoru nije bilo kao obično.Vladao je prevelik red. Dobbs ga je radoznalo gledao pušeći debelucigaru. Sad, pošto je Yossarian skupio hrabrost, smrtno se uplašio.- Pa, dobro - reče Yossarian - hajde da ubijemo pukovnika

Cathcarta! Ubit ćemo ga zajedno.Dobbs skoči sa svog ležaja, unezvijeren i prestravljen.- Psst! - izdere se na nj. - Da ubijemo pukovnika Cathcarta? Što ti

pada na pamet?- Šuti, Boga ti tvoga - zareži Yossarian. - Čut će nas cijeli otok. Imaš

li još onaj revolver?- Jesi li ti poludio, što ti je? - vikne Dobbs. - Zašto da ja ubijem

pukovnika Cathcarta?- Zašto? - Yossarian se zagleda u Dobbsa mrko i u nevjerici. -

Zašto? Pa zar to nije bila tvoja ideja? Zar nisi došao k meni u bolnicui predložio mi da ga ubijemo?Dobbs se polako nasmije.- Ali tada sam imao svega pedeset i osam letova - protumači mu

odbijajući s užitkom dimove. - A sad sam spremio sve svoje stvari ičekam da pođem kući. Navršio sam šezdeset letova.

- Pa što onda? - odvrati Yossarian. - On će i opet jednostavnopovisiti normu.- Možda ovaj put neće.- Ama, svaki put je povisi. Koji je vrag tebi, Dobbse? Pitaj Gladnoga

Joea koliko je već puta spremio svoje stvari!- Ipak, moram pričekati da vidim što će biti - ustvrdi Dobbs

tvrdoglavo. - Bio bih lud kad bih se upleo u tako nešto sad kad višene moram letjeti. - Strese pepeo s cigare i pripomene: - Nego, ja tisavjetujem da navršiš šezdeset letova kao i mi ostali, pa da ondavidiš što će biti.Yossarian se svlada da mu ne pljune ravno u oko.- Ja možda neću preživjeti šezdeset letova - protuži jednoličnim,

pesimističkim glasom. - Priča se da je opet prijavio aviopuk zaBolognu.- To se samo tako priča - ustvrdi Dobbs držeći se važno. - Ne

smiješ vjerovati svemu što se priča.- Hoćeš li mi prestati davati savjete?- A zašto ne porazgovaraš s Orrom? - posavjetova ga Dobbs. - On

je opet prošlog tjedna, na onom drugom napadu na Avignon, pao umore. Možda je sad toliko očajan da bi ga htio ubiti.- Orr nije dovoljno pametan da bi mogao biti očajan.Orr je opet pao u more dok je Yossarian bio još u bolnici. Spustio je

svoj oštećeni avion na staklaste plave valove nedaleko odMarseillesa tako besprijekorno vješto da nijedan član posade od šestljudi nije zadobio ni najmanje ogrebotine. Izlazi za spasavanje naprednjem i stražnjem dijelu aviona otvorili su se dok se more, bijelo izeleno, još pjenilo oko aviona, pa su se ljudi iskobeljali van što subrže mogli, u svojim mlohavim narančastim jaknama za spasavanjekoje se nikako nisu nadimale, nego su im visile labavo i beskorisnooko vrata i struka. Jakne za spasavanje nisu se nadimale zato što jeMilo iz komorica za nadimanje izvadio dva valjčića ugljičnog dioksidada napravi sladoled u sodi, od jagoda i zgnječena ananasa, koji jeservirao u oficirskoj menzi, a umjesto njih stavio u jaknešapirografirane poruke: »Što je dobro za 'Kompaniju M&M', dobro je iza domovinu.« Orr se posljednji izvukao iz aviona koji je tonuo.- Da ste ga samo vidjeli! - Narednik Knight smijao se grohotom dok

je pričao tu zgodu Yossarianu. - Bogami, ništa smješnije nisam vidio

u životu. Nijedna od onih jakni za spasavanje nije se htjela nadutizato što je Milo pokrao ugljični dioksid da napravi sladoled u sodi,koji ste vi, hulje, dobivali u oficirskoj menzi. Ali pokazalo se da to nije lako strašno. Samo jedan od nas nije znao plivati, pa smo togmomka metnuli na splav koju je Orr izvukao užetom i držao uz samtrup aviona dok smo još svi stajali na njemu. Taj mali tikvan zbiljaima smisla za takve stvari. Onda se druga splav odvezala i otplutalatako da smo se napokon sva šestorica našli na jednoj splavi, alaktovi i noge bili su nam tako stisnuti da se čovjek gotovo nijemogao pomaknuti a da ne gurne druga do sebe u vodu. Avion jepotonuo oko tri sekunde pošto smo ga ostavili, i tako smo se našliposve sami, a odmah nakon toga počeli smo odvijati kapice s jakniza spašavanje da vidimo koji vrag ne valja, pa smo našli oneproklete cedulje od Mila, u kojima nam kaže da je ono što je dobroza njega dobro i za sve nas. Hulja jedna! Ti Boga, što smo gaproklinjali, svi osim toga vašeg pajdaša Orra koji se neprestanosamo cerio, kao da bi zbilja, što se njega tiče, ono što je dobro zaMila moglo biti dobro i za sve nas.E, sunce mu žarko, da ste ga vidjeli kako sjedi na rubu splavi kao

kapetan broda, a mi ga svi samo gledamo i čekamo da nam kaže štoda radimo. Neprestance se pljeskao dlanovima po nogama, svakihdeset sekunda, kao da ima drmavicu, i govorio: »E pa, lijepo, lijepo«i kesio se kao kakva mala šašava nakaza, pa bi onda opet rekao: »Epa, lijepo, lijepo« i opet se kesio. Kao kakva mala šašava nakaza. Ponašao se kao kreten. I samo zato što smo buljili u njega nismo sviskupa otišli k vragu u onih prvih nekoliko minuta, jer nas je svaki valpreplavljivao ili nas po nekolicinu bacao u more, tako da smo semorali penjati opet na splav prije nego što naiđe drugi val i ponovonas ne odnese. Bogme je bilo smiješno. Neprestance smo ispadali iponovo se pentrali. Onoga koji nije znao plivati položili smo nasredinu splavi, ali se čak i tu malne utopio, jer mu je vodaneprestano zapljuskivala lice. Uh, ti Boga!Onda je Orr počeo otvarati pretince na splavi, pa je nastalo pravo

veselje. Najprije je našao kutiju čokolade i ponudio nas njome, pasmo tako sjedili jedući slanu i mokru čokoladu dok su nas valovi idalje bacali sa splavi u more. Zatim je našao nekoliko kockica bujonai aluminijske šalice i spravio nam juhu. Onda je našao nešto čaja.

Bogami ga je spravio! Možete li ga zamisliti kako nam servira čaj dokmi sjedimo mokri kao miševi, s guzicama u vodi? Sad sam ja padaosa splavi, jer sam se previše smijao. Svi smo se smijali. A on je biomrtvački ozbiljan, samo što se onako blesasto smijuckao i šašavocerio kao i obično. Kakav tip! Upotrijebio je sve što je našao. Našaoje neko sredstvo za zastrašivanje morskih pasa, pa ga je odmahrazasuo po vodi. Našao je i neku boju za markaciju i bacio je u more.A kad je našao pribor za pecanje i sasušen mamac, procvao je baškao da nam se naglo primiče čamac »Službe za spasavanje namoru« da nas spasi prije nego što pomremo od iscrpljenosti, ili prijenego što Nijemci pošalju čamac iz La Spezije da nas zarobe ili pobijumitraljezom. Dok bi dlanom o dlan, Orr je bacio udicu u more ipecao, veseo kao ptica na grani. »Gospodine poručnice, što misliteda ćete uloviti?« pitam ga ja. »Bakalara«, odgovori mi on. I ozbiljnoje to rekao. I sva sreća što nije ulovio ni jednog, jer da je ulovio,pojeo bi bakalara prijesnog i natjerao bi i nas da ga jedemo, jer jenašao neku knjižicu u kojoj je pisalo da se bakalar može jestiprijesan.Zatim je našao ono malo plavo veslo koje je otprilike isto toliko

veliko koliko čajna žličica i, Boga mi moga, počeo je veslati njimepokušavajući pokrenuti naših četiristo pedeset kila tim štapićem.Možete li to zamisliti? Onda je našao mali kompas i velikunepromočivu zemljopisnu kartu, pa je raširio kartu na koljenima imetnuo kompas na nju. Kad je nakon pola sata stigao motorničamac on je još uvijek tako sjedio, s uzicom i mamcem u moru izasebe, s kompasom u krilu i s kartom raširenom na koljenima,veslajući iz petnih žila onim sićušnim plavim veslom kao da juri naMallorcu, Boga mu njegova!Narednik Knight znao je sve o Mallorci, kao i Orr, jer im je Yossarian

često pričao o takvim svetištima kao što su Španjolska, Švicarska iŠvedska gdje američki piloti mogu biti zatočeni do kraja rata unajvećoj udobnosti i lagodi, samo ako naprosto odlete u te zemlje.Yossarian je bio najbolji stručnjak u eskadrili za pitanja zatočenja, iveć je smišljao, kad god su letjeli u sjevernu Italiju, kako da tobožeprisilno sleti u Švicarsku. On bi bio svakako radije sletio u Švedsku,gdje je prosjek inteligencije visok i gdje bi se mogao kupati gol slijepim djevojkama, koje govore tiho i otegnuto, i začeti čitava sretna,

neobuzdana plemena nezakonitih Yossariana kojima bi državapomogla pri rađanju i uvela ih u život bez žiga na čelu; ali je Švedskabila izvan dohvata, predaleko, pa je Yossarian čekao da im granataiz flaka onesposobi jedan motor nad talijanskim Alpama kako bi imaoizgovor da skrene u Švicarsku. Ne bi ni rekao pilotu da ga tamo vodi.Yossarian je često pomišljao da se dogovori s nekim pilotom, u kojeg ima povjerenje, da se napravi da mu je oštećen motor, pa da uništi dokaz o prevari slijetanjem na trbuh, ali jedini pilot u koga je dois taimao povjerenja bio je McWatt, koji je opet bio sasvim zadovoljansvojom sudbinom i koji je još uvijek strašno cvao u tome da prohujinad Yossarianovim šatorom, ili da preleti toliko nisko nad kupačimana plaži da snažni vjetar od njegovih propelera stvara tamne brazdeu moru i da voda još sekunde i sekunde nakon toga prska za njim.Dobbs i Gladni Joe nisu dolazili u obzir, pa ni Orr, koji je opet nešto

petljao oko ventila na peći kad je Yossarian potišten ušao hramljući ušator, pošto gaje Dobbs ostavio na cjedilu. Peć koju je Orr pravio odizokrenute metalne bačve stajala je na ravnom beton skom podu,koji je on isto tako napravio. Marljivo je radio klečeći na oba koljena.Yossarian se trudio da se ne obazire na njega, pa je umorno prišaohramljući svom ležaju i sjeo stenjući neprirodno i otegnuto. Kapiznoja hladile su mu čelo. Dobbs ga je obeshrabrio. Doktor Daneekaga je obeshrabrio. Obeshrabrila ga je zlokobna vizija propasti dok jegledao Orra. Počeo se trzati od mnoštva treptaja u tijelu. Živci su mupodrhtavali, a bilo mu počelo lupati.Orr je gledao preko ramena Yossariana. Vlažne je usne uvukao i

savio oko ispupčenih redova velikih izbočenih zuba. Posegnuvši nastranu, iskopa bocu topla piva iz sanduka, odčepi je i pružiYossarianu. Nijedan ni drugi nije rekao ni riječi. Yossarian posrčepjenu s vrha i zavrati glavu. Orr ga lukavo gledaše cereći sebezglasno. Yossarian je oprezno motrio Orra. Orr se zasmijuljiolagano, piskavo i slinavo, i iznova prionuo na posao čučeći.Yossarian se sav upne.- Nemoj opet počinjati - zamoli ga prijetećim glasom stiskajući

objema šakama pivsku bocu. - Nemoj opet počinjati s tom svojompeći.Orr uzdrhti od radosti.- Samo što nisam gotov.

- Nije istina. Tek se spremaš početi.- Evo ventila, vidiš li? Samo što ga nisam sastavio.- A onda ćeš ga opet rastaviti. Znam ja što ti radiš, huljo jedna!

Gledao sam te tristo puta kako to radiš.Orr uzdrhti od radosti.- Htio bih popraviti ovu cijev za dovod benzina da više ne curi -

razjasni mu. - Zasad još samo kaplje.- Ali ja to ne mogu gledati - prizna Yossarian bezbojnim gla som. -

Ako hoćeš raditi oko nečega velikog, samo izvoli! Ali taj ti se ventilsastoji od samih sićušnih komadića, a ja sad naprosto nemamstrpljenja da te gledam kako se toliko trudiš oko stvari koje su,bogamu, sasvim sitne i nevažne.- Ne znači da su nevažne ako su sitne.- Svejedno.- Samo još danas?- Samo dok mene nema. Ti si sretan slaboumnik i ne znaš što znači

osjećati se kako se ja sad osjećam. Dok se ti baviš sitnicama, menipadaju na um misli koje ne mogu čak ni razjasniti. Shvaćam da te nemogu podnijeti. Počinjem te mrziti i ubrzo ozbiljno pomišljam da tetresnem ovom bocom po glavi ili da ti zabodem onaj lovački nož ušiju. Razumiješ li me?Orr pametno klimne glavom.-Neću sad rastavljati ventil - reče i uze ga rastavljati polagano,

neumorno i beskrajno precizno. Spustivši svoju grubu, nezgrapnuglavu nad sam pod, pipao je brižljivo po majušnom mehanizmupokazujući takvu neograničenu, posvemašnju usredotočenost da sečinilo da i ne misli na posao.Yossarian ga prokune u sebi i nakani se ne obazirati na njega.- Uostalom, kog se vraga žuriš s tom peći? - otrese se časak

kasnije na nj i protiv svoje volje. - Još je toplo. Poslije ćemovjerojatno na kupanje. Zašto se već sad brineš za zimu?- Dani kraćaju - filozofski napomene Orr. - Htio bih ovo dovršiti dok

još imam vremena. Kad bude gotovo, imat ćeš najbolju peć ueskadrili. Gorjet će cijelu noć zahvaljujući ovom regulatoru za dovodbenzina koji popravljam, a ove će metalne ploče isijavati toplinu pocijelom šatoru. Ako ostaviš ovdje šljem pun vode prije nego štolegneš, imat ćeš tople vode da se opereš ujutro kad se probudiš. Zar

to neće biti zgodno? Ako budeš htio skuhati jaja ili juhu, samo ćešpristaviti lonac ovdje dolje i pojačati plamen.- Kako to misliš... ja? - priupita ga Yossarian. - A gdje ćeš ti bi ti?Orrov se zakržljali torzo iznenada strese od prigušena grčevita

veselja.- Ne znam - usklikne, a onda mu iznenada neobično, drhtavo

smijuljenje šikne između cvokotavih izbočenih zuba kao mlazosjećaja. Još se smijao kad je nastavio, a glas mu bio zasićenslinom. - Ako me budu i dalje ovako rušili, ne znam gdje ću biti.Yossarian bijaše ganut.- Zašto se ne pokušaš osloboditi letenja, Orre? Ti bar imaš dobar

izbor.- Ja imam svega osamnaest letova.- Ali gotovo si se na svakom srušio. Kad god poletiš, ili se moraš

prisilno spustiti na vodu, ili se razbiješ.- Ama, nemam ja ništa protiv letenja. Mislim da je to jako zabavno.

Trebao bi letjeti koji put sa mnom kad nisi u čelnom avionu. Naprostoradi smijurije. Hi-hi.Orr pogleda krajičkom oka Yossariana značajno i razdragano.

Yossarian se ukloni njegovu pogledu.- Opet moram letjeti u čelnom avionu.- Ali kad ne letiš u čelnom avionu. Znaš što bi ti uradio kad bi imao

bar malo soli u glavi? Otišao bi ravno k Piltchardu i Wrenu i rekao imda bi htio letjeti sa mnom.- Pa da se srušim kad god poletim? Kakvo je to uživanje?- Baš bi zato i morao to učiniti - navaljivaše Orr. - Meni se čini da

sam ja sad ponajbolji pilot kad se treba prisilno spustiti na vodu ili nakopno. To bi ti bila dobra vježba.- Dobra vježba za što?- Dobra vježba za slučaj da se ikad moraš prisilno spustiti na vodu

ili na kopno. Hi-hi-hi.- Imaš li još koju bocu piva? - pripita ga Yossarian zlovoljno.- Da me tresneš njome po glavi?Ovaj put se Yossarian ipak nasmije.- Kao ona kurva u Rimu?Orr se raskalašeno zasmijulji, a ispupčeni obrazi nalik na jabuke

naduše mu se od užitka.

- Hoćeš li zbilja da ti kažem zašto me je udarala cipelom po glavi? -bockaše ga dalje.- Znam zašto - bockaše sad Yossarian njega. - Rekla mi je

Natelyjeva kurva.Orr se naceri kao vodorig.- Ne, nije.Yossarianu je bilo žao Orra. Orr je bio tako sitan i ružan. Tko će ga

štititi ako poživi? Tko će braniti prostodušna gnoma topla srca kaošto je Orr od ukoljica i klika i od vrsnih atleta kao što su Appleby, kojiimaju muhe u očima i koji će ga, kad god im se ukaže prilika,naprosto gaziti razmetljivo i uobraženo, zadovoljni sami sobom?Yossarian se često brinuo za Orra. Tko će ga štititi od neprijateljstva ipodmuklosti, od častohlepnih ljudi i ogorčene snobovštine ženevelikoga kaponje, od prljave, pogubne nedostojnosti, materijalnogstimulansa i prijaznog mesara u susjedstvu koji prodaje loše meso?Orr je bio zadovoljna i lakovjerna naivčina s gustom masom valovitešarene kose razdijeljene po sredini. On će im biti lak plijen, otimat ćemu novac, fukati mu ženu i loše postupati s njegovom djecom.Yossarian je osjećao kako ga obuzima sažaljenje.Orr je bio nastran kepec, nakazan, mio patuljak pokvarene mašte,

koji je znao tisuću vrijednih vještina zbog kojih mu je bilo suđeno dauvijek pripada ljudima s malim prihodima. Umio je rukovati lemilom iskucati dvije daske da se ne raskole i da se čavli ne savinu. Umio jesvrdlati. Napravio je štošta drugo u šatoru dok je Yossarian bio ubolnici. Iskopao je ili izdubao savršen žlijeb u betonu tako da je tankabenzinska cijev, koja je do peći vodila od rezervoara koji je biopostavio vani na postolje, bila potpuno ravna s podom. Napravio jeprijeklade za kamin od odbačenih dijelova bombi i napunio ih debelim srebrnastim cjepanicama, i obojenim letvicama uokviriofotografije sisatih djevojaka, koje je istrgao iz časopisa za muškarce ikoje je objesio ponad kamina. Orr je umio otvoriti limenku boje. Umioje miješati boje, razrjeđivati boju, odstranjivati boju. Umio je sjećidrva i mjeriti predmete ravnalom. Umio je naložiti vatru. Umio jekopati jame i bio uistinu obdaren da donosi vodu za njih dvojicu ulimenkama i čuturicama iz rezervoara blizu blagovaonice. Umio sezadupsti u kakav beznačajan posao i raditi sate i sate a da ne izgubistrpljenje ni zanimanje, neosjetljiv na umor kao panj i gotovo isto ta

ko nijem. Posjedovao je tajanstveno znanje o prirodi i nije se bojao nipasa, ni mačaka, ni kukaca, ni noćnih leptirića, ni takvih jela kao štosu plućica i tripice.Yossarian turobno uzdahne i poče razmišljati o glasu koji se pronio

da će opet letjeti na Bolognu. Ventil koji je Orr rastavljao bio je velikkao palac, a sastojao se od trideset i sedam djelića, ne računajućikućište. Mnogi su od tih djelića bili toliko sićušni da ih je Orr moraočvrsto stisnuti između vrškova noktiju dok ih je pomno slagao upravilne, katalogizirane redove na podu, ne ubrzavajući i neusporavajući nikad svoje kretnje, ne umarajući se i ne zastajući nikadu svom upornom, metodičnom i jednoličnom radu, osim dasumanuto i obijesno pogleda Yossariana. Yossarian se trudio da gane gleda. Brojio je djeliće i mislio da će dokraja poludjeti. Okrenuo sena drugu stranu i sklopio oči, ali mu je tako bilo još gore, jer je sadsamo čuo šumove, slabašno, ubitačno, neprestano i jasno kuckanjelaganih djelića i pucketanje prstima. Orr je disao pravilno i takoglasno i gadno kao da hrče. Yossarian stisne šake i pogleda dugačkilovački nož s drškom od kosti, koji je visio u toku iznad mrtvačevaležaja u šatoru. Čim je pomislio da probode Orra, smiri se. Pomisaoda ubije Orra bila je toliko smiješna da je poče ozbiljno razmatrati,zanesen tim čudnovatim Ilirom. Potraži pogledom Orrov potiljak davidi gdje mu je najvjerojatnije smještena pomoždina. Posve laganubod u to mjesto njega bi usmrtio, a obadvojicu oslobodio mnogihozbiljnih i mučnih problema.- Boli te? - upita ga Orr baš u tom trenutku, kao da se u njemu

probudio nagon za samoodržanjem.Yossarian ga pomno promotri.- Što bi me boljelo?- Noga - reče Orr i nasmije se čudno i tajnovito. - Još uvijek malo

šepaš.- Bit će da šepam samo iz navike - reče Yossarian i odahne. -

Vjerojatno ću se uskoro i toga odviknuti.Orr se prevali na stranu i klekne na jedno koljeno pred Yossariana.- Sjećaš li se - poče otegnuto i zamišljeno, kao da se tobože

nečega prisjeća - sjećaš li se one djevojke koja me je onda udaralapo glavi u Rimu? - Prigušeno se nasmije Yossarianovu nehotičnuuskliku koji pokazivaše da se Yossarian ljuti što mu je opet nasjeo. -

Hajde da se pogodimo! Reći ću ti zašto me je ta djevojka tadaudarala cipelom po glavi ako mi odgovoriš na jedno pitanje.- Koje pitanje?- Jesi li kad pofukao Natelyjevu djevojku?Yossarian se nasmije od iznenađenja.- Ja? Nisam. A sad mi reci zašto te je ona djevojka udarala cipelom.- Nisam mislio na to pitanje - kaza mu Orr odajući pobjednički

zanos. - Ovo je samo razgovor. Ona se drži kao da si je pofukao.- Ama, nisam. Kako se drži?- Drži se kao da te ne voli.- Ona nikoga ne voli.- Ipak voli kapetana Blacka - podsjeti ga Orr.- Ali samo zato što on s njom postupa kao sa smećem. Svatko

može tako predobiti djevojku.- Ona nosi na nozi okov na kojem je urezano njegovo ime.- On je sili da to nosi, da bi naljutio Natelyja.- Ona mu čak daje ponešto od novca koji dobije od Natelyja.- Čuješ, što ti hoćeš od mene?- Jesi li kad pofukao moju djevojku?- Tvoju djevojku? Pa koja je tvoja djevojka, do vraga?- Ona koja me je udarala cipelom po glavi- Pa bio sam s njom nekoliko puta - prizna Yossarian. - Ali otkad je

ona tvoja djevojka? Kud to smjeraš?- Ni ona te ne voli.- Što me briga, do vraga, voli li me ili ne voli. Voli me isto toliko

koliko i tebe.- Je li te ikad udarila cipelom po glavi?- E, sad mi je dosta, Orre! Zašto me ne ostaviš na miru?- Hi-hi-hi. A što je s onom mršavom groficom u Rimu i njezinom

mršavom snahom? - navaljivaše Orr vragolasto i sve usrdnije iusrdnije. - Jesi li kad njih pofukao?- Eh, kamo sreće da jesam - uzdahne Yossarian iskreno i, na sam

taj spomen, zamisli svrbljivi, stari, natruli osjećaj koji bi mu u rukamaizazvao dodir njihovih majušnih, mesnatih guzica i sisa dok bi ihmilovao.- Ni one te ne vole - napomene Orr. - One vole Aarfyja i Natelyja, ali

tebe, ne vole. Čini se da tebe žene naprosto ne vole. Čini mi se da

one misle da bi mogao loše utjecati na njih.- Žene su šašave - odvrati Yossarian čekajući mrko ono što je znao

da će uslijediti.- A ona tvoja druga djevojka? - upita ga Orr pretvarajući se da je

zamišljen i radoznao. - Ona debela? Ona ćelava? Znaš, ona debela ićelava sa Sicilije, koja je nosila turban i koja se cijelu noć znojila nanama? Je li i ona šašava?- Pa zar me ni ona nije voljela?- Kako si mogao imati posla s ošišanom djevojkom?- Otkud sam mogao znati da je ošišana?- Ja sam znao - hvalio se Orr. - Znao sam od samog početka.- Znao si da je ćelava? - usklikne Yossarian u čudu.-Ne, nego sam znao da ovaj ventil neće vrijediti ako zaboravim koji

dio - odgovori Orr, crven kao brusnica od ushita što je opetnasamario Yossariana. - Hoćeš li mi, molim te, dodati ono malobrtvilo koje se tamo otkotrljalo? Leži ti do same noge.-Ne, ne leži.- Evo ovdje - reče Orr i uhvati vršcima noktiju nešto nevidljivo i

digne u zrak da Yossarian vidi. - Sad ću opet morati sve iznova.- Ubit ću te ako počneš. Ostat ćeš na mjestu mrtav.- A zašto ti nikad ne letiš sa mnom? - upita iznenada Orr

Yossariana i prvi put ga pogleda ravno u oči. - Eto, to je ono pitanjekoje sam ti htio postaviti. Zašto nikad ne letiš sa mnom?Yossarian se okrene od njega, neobično posramljen i zbunjen.- Rekao sam ti zašto. Uvijek me odrede da letim u čelnom avionu.- To nije pravi razlog - reče Orr vrteći glavom. - Nakon prvog leta na

Avignon rekao si Piltchardu i Wrenu da više nikad ne želiš letjeti samnom. To je pravi razlog, je li?Yossarian osjeti kako mu koža plamti.- Ne, nisam to rekao - slaže.- Jesi, rekao si - mirno ustvrdi Orr. - Zamolio si ih da te ne određuju

da letiš u avionu kojim upravljamo ja, Dobbs ili Huple zato što nemašpovjerenja u nas kao pilote. A Filtchard i Wren su rekli da ne možešbiti nikakva iznimka, jer to ne bi bilo pošteno prema ljudima koji ipakmoraju letjeti s nama.- Pa? - reče Yossarian. - Onda je svejedno, nije li tako?

- Ali nisu te nikad više odredili da letiš sa mnom. - Orr je opet radioklečeći i govorio Yossarianu bez gorčine i prijekora u glasu, nouvrijeđeno i ponizno, što je bilo još kudikamo mučnije, iako se svejednako cerekao i smijuljio, kao da je situacija šaljiva. - Zbilja bi,znaš, morao letjeti sa mnom. Ja sam prilično dobar pilot i pazio bihna tebe. Možda se često rušim, ali tome nisam ja kriv, i nitko još nikad nije bio ozlijeđen u mom avionu. Da, dragoviću moj... znaš što biti učinio kad bi imao malo soli u glavi? Otišao bi ravno k Piltchardu iWrenu i rekao im da želiš uvijek letjeti samo sa mnom.Yossarian se sagne i zagleda u Orrovu neprobojnu masku od

proturječnih osjećaja.- Što bi mi zapravo htio reći?- Hi-hi-hi-hi - odazva se Orr. - Htio bih ti reći zašto me je ona krupna

djevojka udarala onda cipelom po glavi, ali mi naprosto ne daš.- Hajde, reci mi!- A hoćeš li letjeti sa mnom?Yossarian se nasmije i zavrtje glavom.- Opet ćeš se srušiti u vodu.Kad se letjelo na Bolognu, Orr se zaista opet srušio u vodu

spustivši svoj jednomotorac uz tresak na nemirne, vjetrom tjeranevalove što su se dizali i padali ispod ratobornih crnih olujnih oblakakoji su se gore skupljali. Kasno se izvukao iz aviona, pa je ostao samna splavi koja se počela udaljavati od druge splavi na kojoj su biliostali ljudi, a kad se čamac »Službe za spasavanje na moru« probiokroz vjetar i kišu do njih da ih pokupi, njega nije više bilo na vidiku.Kad su se vratili u eskadrilu, padao je već mrak. Nije bilo ni glasa odOrra.- Budi bez brige! - uvjeravaše Yossariana Kid Sampson, još umotan

u debele gunjeve i kišnu kabanicu kojima su ga bili obavili spasioci učamcu. - Vjerojatno su već i njega pokupili ako se nije utopio u onojoluji koja nije dugo trajala. Kladio bili se da će se pojaviti za koji čas.Yossarian se vrati u svoj šator nadajući se da će Orr doći za koji

čas, pa upali peć da mu ugrije sve što treba. Peć je bila izvrsna,plamen je bio jak i velik i mogao se pojačati i smanjiti s pomoćuventila koji je Orr bio napokon popravio. Padala je kišica i nježnobubnjala po krovu, drveću i zemlji: Yossarian skuha limenku juhe danjome dočeka Orra, ali kako je vrijeme prolazilo, posrče je sam.

Priredi ne koliko tvrdo kuhanih jaja za Orra i također ih pojede. Ondapojede čitavu limenku cheddarskog sira iz paketa posebnogsljedovanja.Kad god bi shvatio da je zabrinut, sjetio bi se da Orr umije svašta,

te bi se tiho nasmijao zamišljajući ga na splavi onako kako ga jeopisao narednik Knight, sagnutog nad kartom i kompasom na krilu,zaneseno i brižno nasmiješena. Zamišljao ga je kako trpa mokručokoladu jednu za drugom u svoja nacerena, nasmijuljena usta irevno vesla blistavoplavim bezvrijednim veslom-igračkom dok sijeva,grmi i pada kiša, a za njim se vuče uzica s osušenim mamcem.Yossarian zaista nije sumnjao u Orrovu sposobnost da preživi. Akose mogla uloviti riba onom smiješnom uzicom, Orr ju je ulovio, a akoje lovio bakalara, onda je i ulovio bakalara, iako još nikad nitko nije utim vodama ulovio nijednog bakalara. Yossarian zagrije još jednulimenku juhe i posrče i nju, onako vruću. Kad god bi se zalupila vratana kojem automobilu, lice bi mu se razvuklo u osmijeh pun nade, pabi se okrenuo napeto prema ulazu osluškujući korake. Znao je da ćeOrr za koji čas ući polagano u šator, krupnih, sjajnih i mokrih očiju,obraza i izbočenih zuba, smiješan kao kakav veseli uzgajateljkamenica iz Nove Engleske, u žutoj kišnoj kabanici i šeširu, koji ćemu bi ti za nekoliko brojeva prevelik, držeći ponosno, da nasmijeYossariana, velikog mrtvog bakalara kojeg je ulovio. Ali Orra nije bilo.

29. PECKEM

Ni sutradan nije bilo glasa od Orra. Narednik Whitcomb je pokazaozamjernu ekspeditivnost i mnogo nade zapisavši u svoj podsjetnik danakon devet dana treba uputiti izraze sućuti s potpisom pukovnikaCathcarta Orrovu najbližem rođaku. Ali stigao je glas iz štabagenerala Peckema. Yossariana je privukla skupina oficira, podoficirai vojnika u kratkim hlačama i kupaćim gaćicama, koji su čan grizavo izbunjeno žagorili oko oglasne ploče ispred same pisarnice eskadrile.- Ja bih htio znati po čemu se ova nedjelja razlikuje od drugih? -

pitao je bučno Gladni Joe poglavicu Bijelog Halfoata. - Zašto nećebiti parade ove nedjelje kad je nema nijedne nedjelje? A?Yossarian se probio do ploče i ispustio dug i bolan uzdah pošto je

pročitao ovu jezgrovitu obavijest: Zbog nepredviđenih razloga nećese ove nedjelje poslijepodne održati velika parada.PUKOVNIK SCHEISSKOPFDobbs je imao pravo. Zaista su sve ljude slali na ratište, čak i

potporučnika Scheisskopfa koji se odupirao tome svim silama i svomsvojom mudrošću, i koji se držao ozbiljno i nezadovoljno kad seprijavio na dužnost u štabu generala Peckema.General Peckem pozdravio je pukovnika Scheisskopfa neobično

otmjeno i rekao mu da mu je drago što je došao. Pošto je dobio jošjednog pukovnika u svoj štab, mogao je zatražiti još dva majora,četiri kapetana, šesnaest poručnika i nebrojeno mnoštvo podoficira ivojnika, pisaćih strojeva i stolova, uredskih ormarića, automobila iostale vrijedne opreme i zaliha, koji će pridonijeti ugledu njegovapoložaja i povećati njegovu ubojitu moć u ratu što ga je navijestiogeneralu Dreedleu. Sad je imao dva pukovnika: general Dreedle ih jeimao svega pet, a četvorica su od njih bili zapovjednici borbenih jedinica. Gotovo bez ikakvih smicalica, general Peckem je izvršiomanevar kojim je trebao naposljetku udvostručiti svoju moć. Ageneral Dreedle se sve češće opijao. Budućnost se činila krasna, paje general Peckem očarano promatrao svoga novog vrijednogpukovnika smiješeći se vedro.

General Peckem je u svim važnim poslovima bio realist, kao što jeuvijek rado isticao kad se spremao javno kritizirati rad nekog svogbliskog suradnika. Bijaše on naočit pedeset trogodišnjak rumeneputi. Vladao se uvijek neusiljeno i slobodno, a uniforme su mu bilesašivene po mjeri. Kosa mu je bila srebrnastosiva, oči poneštokratko vidne, a usne tanke, otromboljene i čulne. Bio je pronicav,otmjen i profinjen čovjek koji je zapažao svačije slabosti osimvlastitih, i ko mu su svi bili smiješni osim njega sama. GeneralPeckem je jako pazio na sitnice u ukusu i stilu. Uvijek je sveuvećavao. Događaji se nisu nikad događali, nego su se uvijekzbivali. Nije istina da je pisao memorandume u kojima je hvalio sebei predlagao da mu se prošire ovlasti na sve borbene operacije, negoje pisao memoranda. A tekst u memorandi ostalih oficira bio je uvijekvisokoparan, kićen ili zamućen. Greške drugih ljudi bile suneizbježno za žaljenje. Propisi su mu bili kruti, a vijesti nije nikadčuo, nego doznavao iz pouzdanih izvora. General Peckem je čestobio dužan nešto učiniti. Obično se osjećao obavezan i često je činionešto veoma nevoljko. Nikad nije za boravljao da crno i bijelo nisuboje, i nikad ništa nije rekao izričito, nego samo izrijekom. Umio jevješto citirati Platona, Nietzschea, Montaignea, TheodoreaRoosevelta, markiza de Sadea i Warrena G. Hardinga. Bezazlenslušalac kao što je bio pukovnik Scheisskopf bio je voda na mlingeneralu Peckemu, krasna prilika da pokaže svu svoju sjajnueruditsku riznicu, koja se sastojala od igara riječi, dosjetki, kleveta,prodika, anegdota, poslovica, epigrama, aforizama, šala i dru gihpeckavih izreka. Smješkajući se udvorno, poče upoznavati pukovnika Scheisskopfa s novom okolinom.- Moja je jedina mana - napomene služeći se svojim prokušanim

humorom i pazeći na učinak vlastitih riječi - što nemam nikakvihmana.Pukovnik Scheisskopf se nije nasmijao, pa se general Peckem

osupnuo. Teška mu sumnja skreše polet. Upravo je počeo razgovorjednim od svojih najpouzdanijih paradoksa, pa se ozbiljno zabrinuošto ni najmanji tračak divljenja nije preletio preko onognepristupačnog lica, koje ga je iznenada podsjetilo, bojom i građom,na novo mekano brisalo. Možda je pukovnik Scheisskopf umoran,utješi general Peckem milostivo sama sebe; doputovao je izdaleka i

sve mu je ovdje nepoznato. Držanje generala Peckema prema svimpodčinjenima, oficirima, podoficirima i vojnicima, obilježavao je taj istislobudni duh snošljivosti i popustljivosti. Često je napominjao da ćeon, ako mu njegovi podređeni iziđu u susret na pola puta, izići njimau susret na više od pola puta, a posljedica je toga bila, kao što jeuvijek sam dodavao smijuckajući se oštroumno, da se nikad nisusretali. General Peckem je držao za sebe da je esteta i intelektualac.Kad se ljudi ne bi s njim slagali, pozivao ih je da budu nepristrani.I doista je sad Peckem nepristrano gledao pukovnika Scheisskopfa

hrabreći ga, i nastavio ga poučavati pokazujući svojim držanjem damu velikodušno oprašta.- Vi ste nam došli baš u pravi čas, Scheisskopfe. Ljetna je ofenziva

jenjala zahvaljujući nesposobnom zapovjednom kadru kojidodjeljujemo našim jedinicama, pa sam upravo vapio za takvimodrješitim, iskusnim i sposobnim oficirom kao što ste vi, koji će mipomoći pri sastavljanju memorandi, koje će, čvrsto se uzdamo,pokazati ljudima koliko vrijedimo i koliko posla obavljamo. Nadam seda ste plodni u pisanju.- Ja se nimalo ne razumijem u pisanje - odbrusi mu pukovnik

Scheisskopf zlovoljno.- Ama, budite bez brige! - nastavi general Peckem odmahnuvši

nehajno rukom. - Posao koji vam budem odredio proslijedite samonekome drugom i uzdajte se u sreću! Mi to nazivamo prenošenjemodgovornosti na podčinjene. Negdje dolje, blizu osnovice ovekoordinirane organizacije koju ja vodim, ima ljudi koji zaista obaveposao koji dobiju, pa sve nekako glatko teče a da se ja ne moramodviše naprezati. Valjda je to zato što sam dobar rukovoditelj? Ništaod onoga što mi u ovoj našoj velikoj službi radimo nije zapravoosobito važno, i nikad se ne treba žuriti. S druge strane, važno je daljudi misle da radimo veoma mnogo. Javite mi ako vam bude trebaloljudi. Već sam uputio zahtjev za dva majora, četiri kapetana išesnaest poručnika koji će vam pomagati. Premda ništa od našegposla nije osobito važno, važno je da ga što revnije obavljamo.Slažete li se?- A što je s paradama? - upade mu pukovnik Scheisskopf u riječ.- Kakvim paradama? - pripita ga general Peckem naslućujući da

niegova profinjenost nema nikakva učinka.

- Pa zar neću moći održavati parade svake nedjelje poslijepod ne? -zapita pukovnik Scheisskopf dureći se.- Nećete, dakako da nećete. Otkud vam to pada na pamet?- Pa, rekli su mi da ću moći.- Tko vam je to rekao?- Oficiri koji su me ovamo poslali. Rekli su mi da ću moći tjerati ljude

da stupaju u paradama koliko god budem htio.- Slagali su vam.- Ali to nije pošteno, gospodine generale.- Oprostite, Scheisskopfe, ja sam voljan učiniti sve kako biste ovdje

bili zadovoljni, ali parade ne dolaze u obzir. Nemamo dovoljno ljudičak ni u svojoj organizaciji da priredimo bogzna kakvu paradu, aborbene bi se jedinice otvoreno pobunile kad bismo ih pokušalinatjerati da marširaju. Bojim se da ćete se naprosto morati strpjetidok ne preuzmemo svu vlast, a onda ćete moći raditi s ljudima štogod budete htjeli.- A što je s mojom ženom? - zapita pukovnik Scheisskopf

nezadovoljno i sumnjičavo. - Ona će valjda moći doći za mnom?- Vaša žena? Pa što će vam tu ona, zaboga?- Muž i žena treba da budu zajedno.- Ni to ne dolazi u obzir.- Ali meni su rekli da će ona moći doći za mnom!- I to su vam slagali.- Ali kako su mi smjeli lagati? - bunio se pukovnik Scheisskopf, sa

suzama u očima od ogorčenja.- Zašto ne bi smjeli? - obrecne se general Peckem na njega odajući

hladnu i promišljenu strogost, pošto je u tren oka odlučio da iskušahrabrost svoga novog pukovnika. - Nemojte budaliti, Scheisskopfe!Ljudi smiju činiti sve što nije zakonom zabranjeno, a nema zakonapo kojem se vama ne bi smjelo lagati. Molim vas da mi ubuduće višenikad ne oduzimate vrijeme takvim sentimentalnim naklapanjima.Jeste li me razumjeli?- Jesam, gospodine generale - promrsi pukovnik Scheisskopf.Pukovnik Scheisskopf se pokunjio da ga je bilo žalosno i pogledati,

a general Peckem je blagoslovio sudbinu koja mu je poslala slabićaza podčinjenoga. S kakvom prznicom bilo bi teško izaći na kraj.

Pošto je pobijedio, general Peckem se smekša. On nije uživao uponižavanju svojih ljudi.- Kad bi vam žena bila u ženskom korpusu, možda bih mogao

ishoditi da je prebace ovamo. Ali to je najviše što mogu učiniti.- Ona ima prijateljicu u ženskom korpusu - napomene pukovnik

Scheisskopf pun nade.- Bojim se da to ne vrijedi mnogo. Recite gospođi neka stupi u

ženski korpus ako želi, pa ću je ja prebaciti ovamo. Ali dotle, dragimoj pukovniče, hajde da se vratimo našem malom ratu; ako nemateništa protiv. Kao kakva je, ukratko, ratna situacija.General Peckem ustane i priđe rotacionom stalku s golemim

šarenim kartama. Pukovnik Scheisskopf problijedje.- Nećemo valjda u borbu? - lane prestravljeno.- Ama, nećemo, dakako da nećemo - uvjeravaše ga general

Peckem milostivo, smijući se drugarski. Molim vas da mi bar malovjerujete! Zato i jesmo još ovdje u Rimu. Ja bih, svakako, vrlo radobio i u Firenci, gdje bih mogao biti u tješnjoj vezi s bivšimrazvodnikom Wintergreenom. Ali Firenca je za moj ukus još malopreblizu ratištu. - General Peckem digne palicu i prijeđe njenimgumenim vrhom žustro preko Italije, od jedne obale do druge. -Ovdje su, Scheisskopfe, Nijemci. Ukopali su se vrlo solidno u ovimplaninama, u Gotskoj liniji, odakle se neće dati istjerati sve do ukasno proljeće, iako će ovi naši klipani koji vode operacijepokušavati da ih prije istjeraju. Stoga će naša »Služba za specijalneusluge« imati devet mjeseci vremena da postigne svoj cilj. A taj je ciljda osvoji sve bombarderske aviopukove Zračnih snaga SjedinjenihDržava. Uostalom - reče general Peckem smijuckajući se potiho imilozvučno - ako bacanje bombi na neprijatelja nije specijalnausluga, onda zbilja ne znam što je uopće specijalna usluga. Nemislite li i vi tako? - Pukovnik Scheisskopf ne dade nikakva znaka damisli tako, ali je general Peckem bio već odviše zanesen svojomrječitošću da bi to primijetio. - Naš je položaj trenutačno izvanrednodobar. Pojačanja kao što ste vi neprestano nam pristižu, a imamovremena napretek da brižljivo pripre mimo cijeli strateški plan. Naš jeprvi cilj - reče - evo ovdje.I general Peckem hitro spusti palicu na jug, na otok Pianosu, i

značajno lupi njome po velikoj riječi koja je bila tu ispisana crnom

masnom olovkom. Ta je riječ bila DREEDLE.Pukovnik Scheisskopf primakne se škiljeći do same karte, i, prvi put

otkako je ušao u sobu, tupo mu lice slabašno obasja tračakrazumijevanja.- Čini mi se da vas razumijem - usklikne. - Da, razumijem vas. Prvi

nam je zadatak da preotmemo Dreedlea neprijatelju. Je li tako?General Peckem se dobroćudno nasmije.- Nije, Scheisskopfe. Dreedle je na našoj strani, ali nam je on

neprijatelj. General Dreedle ima pod sobom četiri bombarderskaaviopuka, koje naprosto moramo osvojiti da bismo mogli nastavitofenzivu. Kad svladamo generala Dreedlea, dobit ćemo aeroplane inajvažnije baze koje su nam potrebne da prenesemo svoje operacijei na druga područja. A tu bitku smo, uzgred budi rečeno, već takorećidobili. - General Peckem priđe polagano prozoru smijući se ponovotiho, nasloni se na prozorsku dasku i prekrsti ruke, zadovoljansvojom duhovitošću i mudrom, blaziranom bestidnošću. Uživao jekako vješto bira riječi. General Peckem je rado slušao sama sebe, anajra dije je slušao sama sebe kad je govorio o samome sebi. -General Dreedle naprosto ne zna kako da mi doskoči - likovao je. -Ja se neprestano uplećem u njegovu nadležnost komentarima ikritikama, iako me se to zapravo uopće ne tiče, a on ne zna kako dame spriječi u tome. Kad me optuži da ga nastojim potkopati, ja mujednostavno odgovorim da upozoravam na njegove greške jedinozato da uvećam našu ubojitu moć uklanjajući naše nedostatke. Zatimga bezazleno pitam je li on možda protiv uvećanja naše ubojitemoći? E, ala se on da roguši, gunđa i galami, ali mi ne može ništa,ama baš ništa! On je naprosto staromodan. A sve više loče, znate.Taj jadni zvekan ne bi uopće smio biti general. Neotesan je, posveneotesan. Hvala Bogu što mu je odzvonilo. - General Peckem seveselo i slatko zasmijulji i vješto prijeđe na svoju omiljenu učenualuziju. - Katkad pomislim da sam kao Fortinbras... ha-ha... iztragedije Hamlet Williama Shakespearea, koji se neprestano samovrti i vrti oko radnje dok se sve ne raspadne, a onda lijepo na krajudođe da sve pokupi. Shakespeare je...- Ja se ne razumijem u kazalište - presiječe ga pukovnik

Scheisskopf grubo u riječi.

General Peckem se zaprepašteno zagleda u njega. Nikad nitko nijeovako osorno i ravnodušno obescjenio i popljuvao njegovunapomenu o Shakespeareovu presvetom Hamletu. Počeo se pitati,ozbiljno zabrinut, kakvog mu je to zapravo seriglavu Pentagonutrapio.- A u što se onda razumijete? - upita ga kiselo.- U parade - živo odgovori pukovnik Scheisskopf. - Hoću li moći

razašiljati obavijesti o paradama?- Hoćete, samo ako ih ne budete zakazivali. - General Peckem se

vrati do svog stolca još uvijek namršten. - I samo ako to ne budesmetalo vašem glavnom zadatku da zagovarate da se nadležnost»Službe za specijalne usluge« proširi i na borbene operacije.- Mogu li zakazivati parade, pa ih onda odgađati?General Peckem se začas razvedri.- Pa, to je sjajna ideja! Ali samo šaljite tjedne obavijesti da

odgađate parade. Nemojte se ni truditi da ih zakazujete. To bi moglobiti mnogo nezgodnije. - General Peckem ponovno živne i procvate isrdačno reče: - Da, Scheisskopfe, čini mi se da će to zaista upaliti.Uostalom, koji se zapovjednik borbene jedinice može potužiti na nasako mu obavještavamo ljude da u nedjelju neće biti parade? Samoćemo iznijeti poznatu činjenicu. Ali zgodno je ono što sepodrazumijeva. Da, uistinu zgodno. Podrazumijeva se da bismomogli zakazati paradu kad bismo baš htjeli. Sve mi se više sviđate,Scheisskopfe. Navratite k pukovniku Cargillu da se upoznate s njim ida mu kažete što smjerate. Vjerujem da ćete se vas dvojica dobroslagati.Minutu kasnije pukovnik Cargill uletje u sobu generala Peckema,

obuzet pritajenim bijesom i kivnošću.- Ja sam ovdje malo dulje od Scheisskopfa - žalio se on - pa zašto

ja ne bih mogao odgađati parade?- Zato što Scheisskopf ima iskustva s paradama, a vi nemate: Vi

možete otkazivati kulturno-umjetničke priredbe ako želite. Pa zbilja,zašto ih ne biste otkazivali? Pomislite samo na koliko mjesta nećebiti kulturno-umjetničkih priredaba ni u jedan određeni dan! Pomislitekoliko mjesta neće obići čuveni umjetnici! Da, Cargille, čini mi se daće to upaliti: čini mi se da ste upravo otkrili cijelo novo područje zanašu djelatnost. Kažite pukovniku Scheisskopfu neka radi na tom

poslu pod vašim nadzorom. A kad mu dadete sve potrebne upute,pošaljite ga k meni!- Pukovnik Cargill kaže da ste mu rekli neka ja radim na kulturno-

umjetničkim priredbama pod njegovim nadzorom - potuži sepukovnik Scheisskopf.- To mu uopće nisam rekao - odvrati general Peekem. - Da vam

kažem po istini, Scheisskopfe, baš nisam zadovoljan pukovnikomCargillom. Nabusit je i spor. Najradije bih da dobro pripazite što radi,i da vidite ne biste li ga mogli kako natjerati da malo više radi.- On se neprestano petlja u moj posao - prosvjedovao je pukovnik

Cargill. - Ne da mi ništa da sam obavim.- Nekako je čudan taj Scheisskopf - potvrdi general Peckem za

mišljeno. - Pripazite dobro na njega i pokušajte otkriti što smjera.- Sad se on petlja u moj posao! - vikao je pukovnik Scheisskopf.- Ne uznemirujte se zbog toga, Scheisskopfe - reče general

Peckem čestitajući sam sebi na tome kako je vješto uklopiopukovnika Scheisskopfa u svoj uobičajeni način rada. Njegova sudva pukovnika već jedva razgovarala medu sobom. - PukovnikCargill vam zavidi što tako sjajno obavljate svoj posao oko parada, iboji se da vama ne povjerim brigu oko slika pogodaka.Pukovnik Scheisskopf se pretvori sav u uho.- Što su to slike pogodaka?- Slike pogodaka? - ponovi general Peckem žmirkajući zadovoljno i

razdragano. - Slika pogodaka je izraz koji sam ja izmislio prijenekoliko tjedana. Ne znači ništa, ali nemate pojma kako se brzouvriježio. Mnogi su ljudi uvjereni da ja mislim da je važno da bombeeksplodiraju nablizu kako bi bio što ljepši snimak iz zraka. Ima jedanpukovnik na Pianosi koji jedva da se još brine je li pogodio cilj ili nije.Mogli bismo danas odletjeti tamo i zabaviti se malo s njim. PukovnikCargill će zbog toga biti ljubomoran, a jutros sam čuo odWintergreena da je general Dreedle na Sardiniji. General Dreedlehoće da poludi kad god sazna da sam bio u inspekciji neke njegovebaze dok je on bio u inspekciji negdje drugdje. Mogli bismo čak stićina vrijeme da prisustvujemo pripremi leta. Bombardirat će neko malonezaštićeno selo, sravnit će cijelo naselje sa zemljom. Doznao samod Wintergreena... Wintergreen je sad; uzgred budi rečeno,narednik... da je to bombardiranje posve nepotrebno. Jedina mu je

svrha da oteža Nijemcima dovođenje pojačanja u vrijeme kad mi i nepomišljamo na ofenzivu. Ali tako je to kad postavite mediokritete naistaknute položaje. - Mahne mlitavo rukom prema golemoj kartiItalije. - To je planinsko seoce toliko nevažno da ga uopće nema naovoj karti.Ipak su prekasno stigli u aviopuk pukovnika Cathcarta da

prisustvuju početku pripreme leta i da čuju majora Danbyja kakotvrdi: - Ama, tu je, kad vam kažem. Tu je, tu je.- Ma gdje je? -upita ga Dunbar prkošljivo, gradeći se da ne vidi.- Ma eto, baš tu na karti gdje ova cesta malko zavija. Zar ne vidi te

ovaj blagi zavoj na svojoj karti?- Ne, ne vidim.- Ja vidim - javi se Havermeyer i obilježi to mjesto na Dunbarovoj

karti. - A evo, ovdje se na fotografijama vidi to isto selo. Ja sam sverazumio. Svrha je našeg zadatka da se cijelo selo odroni niz brdo izakrči cestu tako da će je Nijemci morati raskrčivati, nije li tako?- Tako je - reče major Danby otirući rupčićem znoj sa čela. - Drago

mi je što bar netko ovdje počinje shvaćati o čemu je riječ. Te dvijeoklopne divizije stići će iz Austrije u Italiju ovom cestom. Selo jesagrađeno na takvoj strmini da će se sve krhotine od kuća i ostalihzgrada koje razorite sigurno sasuti dolje i naslagati se na cesti.- Pa kakva će, do vraga, biti korist od svega toga? - pripita ga

Dunbar koga Yossarian uzbuđeno gledaše, obuzet mješavinomstrahopošlovanja i dodvorljivosli. Nijemcima će trebati svega dvadana da raskrče cestu.Major Danby se klonio raspre.- Pa, očito da glavni štab misli da će biti neke koristi - pomirljivo

odgovori. - Zato su nam valjda i dali taj zadatak.- A jesu li ljudi u selu upozoreni? - zapita McWatt.Major Danby se prenerazi što se i McWatt buni.- Ne, mislim da nisu.- Zar nismo bacili nikakve letke da ih obavijestimo da ćemo

bombardirati njihovo selo? - upita Yossarian. - Zar im ne možemočak ni mig dati da se maknu?- Ne, mislim da ne možemo. - Major Danby se još jače preznoji

vjetreći očima kojekuda. - Nijemci bi to mogli saznati i izabrati nekudrugu cestu. Ne znam ništa pouzdano, samo iznosim pretpostavke.

- Pa, ti se ljudi neće čak ni skloniti - pravdao se Dunbar ogorčeno. -Kad budu vidjeli naše avione, izići će iz kuća da nam mašu, svadjeca i psi i starci. Za Boga miloga, zar ih ne možemo ostaviti namiru?- Zar ne možemo zakrčiti cestu nigdje drugdje? - pripita Mc Watt. -

Zašto mora to biti baš tu?-Ne znam - odgovori major Danby neveselo. - Ne znam. Čujte,

momci, moramo imati povjerenje u ljude iznad sebe koji nam izdajunaredbe. Oni znaju što rade.- Vraga znaju - reče Dunbar.- Što se dogodilo? - zapita potpukovnik Korn prolazeći polako kroz

učionicu, s nabušenom sivožutom košuljom na trbuhu i s rukama udžepovima.- Ah, ništa, gospodine potpukovniče - reče major Danby nastojeći

nervozno zataškati upadicu. - Upravo raspravljamo o dobivenomzadatku.- Ovi ovdje neće bombardirati selo - zasmijulji se Havermeyer

odajući majora Danbyja.- Pizdo jedna! - reče Yossarian Havermeyeru.- Ostavite vi Havermeyera na miru - zapovjedi potpukovnik Korn

odsječno Yossarianu. Prepoznao je u Yossarianu onoga pijanca kojiga je jedne večeri, prije prvog napada na Bolognu, grubo napao, paoprezno iskaže svoje nezadovoljstvo Dunbaru. - Zašto odbijatebombardirati selo?- Zato što bi to bilo okrutno, eto zašto.- Okrutno? - pripita ga potpukovnik Korn hladno i zadovoljno, pošto

se samo na trenutak uplašio neobuzdane žestine Dunbarovaneprijateljstva. - Zar bi bilo manje okrutno da pustimo te dvijenjemačke divizije da se bore s našim jedinicama? I životi suAmerikanaca na kocki, znate. Zar biste radije gledali kako seprolijeva američka krv?- Američka se krv ionako prolijeva. Ali ti ljudi gore žive na miru.

Zašto ih, do vraga, ne bismo ostavili na miru?- Da, lako je vama govoriti - podsmjehne se potpukovnik Korn. - Vi

ste izvan opasnosti ovdje na Pianosi. Vama neće biti ništa kad stignuta njemačka pojačanja, je li?

Dunbar se zajapuri od zbunjenosti i odgovori najednom kao da sebrani.- Pa zašto ne zakrčimo cestu negdje drugdje? Zar ne bismo mogli

bombardirati koji obronak ili samu cestu?- Da ne biste možda radije opet letjeli na Bolognu? - Ovo tiho

izgovoreno pitanje odjeknulo je kao pucanj i u sobi je zavladaoneugodan i prijeteći muk. Yossarian je usrdno i posramljeno molioBoga da Dunbar drži jezik za zubima. Dunbar obori pogled, apotpukovnik Korn shvati da je pobijedio. - Ne biste, i mislio sam ja dane biste - nastavi ne prikrivajući prezir. - Pukovnik Cathcart i jaimamo, znate, mnogo muke da dobijemo ovakve lagane zadatke zavas. Ako biste radije letjeli na Bolognu, La Speziju ili Ferraru,možemo vam to lako priuštiti. - Oči mu se opasno zakrijesiše ispodnaočala bez okvira, a nečiste mu čeljusti bijahu čvrsto stisnute. -Samo kažite!- Ja bih - ozva se Havermeyer živo i opet se hvalisavo nakesi. - Ja

najradije letim ravno na Bolognu, nagnut nad nišanske sprave, islušam kako svi oni flakovi tuku posvuda oko mene. Strašno cvatemkad me ljudi poslije leta napadaju i nazivaju pogrdnim imenima. Čakse i podoficiri i vojnici toliko raspale da me proklinju i da bi menajradije izlemali.Potpukovnik Korn srdačno pogladi Havermeyera po bradi ne

gledajući ga, pa se obrati Dunbaru i Yossarianu oporim i jednoličnimglasom: - Dajem vam svoju časnu riječ da nitko ne žali više onešugave digiće u brdima od pukovnika Cathcarta i mene. Mais c 'estla guerre (Ali takav je rat.). Nemojte zaboraviti da nismo mi počelirat, a da Italija jest. Da nismo mi bili agresori, a da je Italija bila. I dami ne bismo nikako mogli nanijeti toliko zla Talijanima, Nijemcima,Rusima i Kinezima koliko ga oni sami sebi nanose. - PotpukovnikKorn prijazno uhvati majora Danbyja za rame ne mijenjajući svojeneprijazno držanje. - Nastavite pripremu leta, Danby! I pazite da svishvate važnost kon centrirane slike pogodaka!- Ma ne, gospodine potpukovniče - lane major Danby i zažmirka

dižući pogled. - Ne valjda kod ovog cilja? Ja sam im rekao da bacajubombe u razmaku od dvadeset metara tako da cesta bude zakrčenapo svoj dužini sela, a ne samo najednom mjestu. Cesta će bitimnogo uspješnije zakrčena rastresitom slikom pogodaka.

- Nama nije stalo do toga da cesta bude zakrčena - uputi gapotpukovnik Korn. - Pukovnik Cathcart želi da nakon ovog leta dobijelijep čist snimak iz zraka, kojeg se neće sramiti proslijediti dalje. Nemojte zaboraviti da će general Peckem doći ovamo na kraj pripremeleta, a vi znate koliko je njemu stalo do slika pogodaka. Da, zbilja,majore, najbolje da se požurite s tim pojedinostima, pa da seizgubite prije nego što on dođe. General Peckem vas ne trpi.- Ama, ne, gospodine potpukovniče - ispravi ga major Danby

ljubazno. - General Dreedle me ne trpi.- Ni general Peckem vas ne trpi. Zapravo vas nitko ne trpi. Završite

sad, Danby, i bježite! Ja ću voditi dalje pripremu leta.- A gdje je major Danby? - zapita pukovnik Cathcart kad dođe na

pripremu leta s generalom Peckemom i pukovnikom Scheisskopfom.- Zamolio je za dopuštenje da ode čim je čuo da vi dolazite -

odgovori potpukovnik Korn. - On se boji da ga general Peckem nevoli, a ionako ću ja voditi pripremu leta. Ja to mnogo bolje radim.- Sjajno! - reče pukovnik Cathcart. - Ne! - ispravi se časak kasnije,

kad se sjeti kako je potpukovnik Korn obavio taj posao predgeneralom Dreedleom, uoči prvog napada na Avignon. - Ja ću sam.Pukovnik Cathcart se naoruža spoznajom da je on jedan od

ljubimaca generala Peckema, pa se obrati pažljivim podređenimoficirima onako odsječno, otresito, hladnokrvno i neumoljivo kako jegovorio general Dreedle. Znao je da ostavlja snažan dojam stojećina podiju s cigaršpicom, raskopčana ovratnika na košulji i kratke,kovrčave crne kose što bijaše sijeda pri vrhu. Lijepo je napredovao,čak je oponašao i neke karakteristične pogreške u izgovoru generalaDreedlea, i nije se nimalo bojao novoga pukovnika generalaPeckema, sve dok se nije iznenada sjetio da general Peckem nepodnosi generala Dreedlea. Tada ga izda glas i ostavisamopouzdanje. Srljao je instinktivno dalje, zajapuren od poniženja.Iznenada se prepade pukovnika Scheisskopfa. Još jedan pukovnik ublizini značio je još jedan rival, još jedan neprijatelj, još jedan čovjekkoji ga mrzi. A ovaj je bio opasan! Pukovniku Cathcartu pade na umgrozna pomisao: a što ako je pukovnik Scheisskopf već potkupio sveljude u dvorani da počnu jaukati onako kao što su jaukali uoči prvognapada na Avignon? Kako će ih ušutkati? Kakav bi to bio užasan trnu peti! Pukovnika Cathcarta obuze takav strah da umalo što ne dade

mig potpukovniku Kornu da ga zamijeni. Ipak se nekako sabra isinkronizira satove. Sad je već znao da je na konju, jer je mogaozavršiti kad god je htio. Prebrodio je krizu. Najradije bi se bioslavodobitno i prkosno nasmijao u brk pukovniku Scheisskopfu.Izvanredno se ponio u nevolji i završio pripremu leta nadahnutimriječima, za koje je svim svojim bićem osjećao da su uzoran primjerrječitosti, taktičnosti i profinjenosti.- Dakle, momci - obrati se oficirima sokoleći ih - danas imamo ovdje

jednog vrlo uglednog gosta, generala Peckema iz »Službe zaspecijalne usluge«, čovjeka koji nam daje sve one palice za bejzbol,stripove i kulturno-umjetničke priredbe. Ja želim posvetiti ovaj letnjemu. Idite i bombardirajte neprijatelja... za mene, za svojudomovinu, za Boga i za ovog velikog Amerikanca, generala P. P.Peckema. I gledajte da sve bombe padnu na isto mjesto!

30. DUNBAR

Yossariana nije više bilo briga gdje mu padaju bombe, iako nije išaotako daleko kao Dunbar koji je bacio bombe na stotine metaradaleko od sela, i koji bi bio izveden pred prijeki sud da se mogloikako dokazati da je to učinio namjerno. Dunbar je oprao ruke odtoga bombardiranja a da nije rekao ni riječi čak ni Yossarianu. Onajpad u bolnici, ili mu je otvorio oči, ili pomutio mozak; teško je bilo rećišto se zapravo dogodilo.Dunbar se još malokad smijao i činilo se da propada. Vrcao je

ratoborno na pretpostavljene oficire, čak i na majora Danbyja, i bio jeneuljudan, osoran i prost čak i pred kapelanom, koji se sad bojaoDunbara i koji kao da je također propadao. Kapelanovohodočašćenje Wintergreenu pokazalo se uzaludno; još je jednaškrinja s moćima bila prazna. Wintergreen je bio previše zaposlen daprimi kapelana. Otresit pomoćnik donio je kapelanu ukraden upaljačZippo na poklon i izvijestio ga s visoka da je Wintergreen odvišezaokupljen ratnim poslovima da bi se mogao baviti tako beznačajnimpitanjima kao što je broj letova koje ljudi moraju izvršiti. Kapelan jebio zabrinut zbog Dunbara, a otkako je Orr nestao, razmišljao je višeo Yossarianu. Kapelanu, koji je stanovao sam u velikom šatoru čiji sešiljasti vrh svake večeri spuštao na njegovu sumornu osamljenostkao poklopac na grobnicu, činilo se nemoguće da Yossarian zaistaradije stanuje sam i da ne želi drugova u šatoru.Kako je Yossarian opet bio bombarder-strijelac u čelnom avionu,

pilot mu je bio McWatt, što ga je donekle tješilo, iako je još biopotpuno nezaštićen. Nije mogao uzvraćati udarce. Sa svoga mjestau nosu aviona nije mogao vidjeti ni McWatta ni pomoćnog pilota.Jedino je vidio Aarfyja, s čijom nadutosti, glavom nalik na mjesec inesposobnosti nije više imao strpljenja, pa je u zraku proživljavaomučne časove bijesa i nemoći i žudio da ga opet kazne i odrede daleti u bočnom avionu, gdje bi u svom odjelu imao nabijenu strojnicuumjesto preciznih nišanskih sprava koje mu zapravo nisu bilepotrebne, ubojitu tešku strojnicu kalibra pedeset milimetara, koju bimogao osvetnički zgrabiti objema rukama i divlje se okomiti na sve

one zloduhe koji su ga mučili: crne oblačiće dima od granata;njemačke protuavionce koje nije mogao ni vidjeti i kojima nije mogaonikako nauditi svojom strojnicom, čak i kad bi našao vremena daotvori vatru; Havermeyera i Applebya u čelnom avionu zato što suneustrašivo, ravno i ravno nadletjeli cilj pri drugom napadu naBolognu, gdje su granate iz dvjesto dvadeset i četiri flaka posljednjiput oštetile Orru jedan motor tako da se morao spustiti na moreizmeđu Genove i La Spezije upravo prije nego što je izbila onakratkotrajna oluja.Zapravo nije mogao bogzna što učiniti s tom ubojitom strojnicom

osim da je napuni i ispali nekoliko metaka. Nije mu vrijedila višenego nišanske sprave. Mogao bi, doduše, raspaliti njome ponjemačkim lovcima kad bi ih napali, ali njemačkih lovaca nije višebilo, a nije mogao ni okrenuti strojnicu i uperiti je u glave nemoćnihpilota kao što su Huple i Dobbs i zapovjediti im da se brižljivo vrate islete, kao što je bio jednom zapovjedio Kidu Sampsonu, i kao što jehtio zapovjediti Dobbsu i Hupleu pri onom jezovitom prvom napaduna Avignon, kad je shvatio u kakvom je strašnom škripcu, kad senašao u zraku u bočnom avionu s Dobbsom i Hupleom, u formacijikoju su predvodili Havermeyer i Appleby. Dobbs i Huple? Huple iDobbs? Tko su uopće oni? Kakve li strahovite ludosti lebdjeti na pet-šest centimetara debelu metalu, u rijetku zraku, na visini od tri i polkilometra, zaštićen od smrti samo bijednom vještinom dvajunezanimljivih neznanaca, golobrada derana po imenu Huple inervozna blesana kao što je Dobbs, koji je doista poblesavio baš uavionu, uhvatio ga amok nad samim ciljem, pa je, sjedeći i dalje nasjedalu pomoćnoga pilota, oteo Hupleu palicu i sunovratio ih sve udubinu tako da im se sledila krv u žilama, a Yossarianu je ispaolaringofon, te su se vratili u gustu vatru iz flakova iz koje samo štonisu bili umakli. Odmah za tim je saznao da jedan drugi neznanac,radist po imenu Snowden, umire u repu aviona. Nikako se nije mogloustanoviti je li ga Dobbs ubio, jer, kad je Yossarian ponovo uključiolaringofone, Dobbs je već molio da netko ode u nos aviona ipomogne bombarderu-strijelcu. A gotovo se u isti čas javio Snowdencvileći: »Pomozite mi! Pomozite mi, molim vas! Hladno mi je, hladnomi je.« I Yossarian se polako izvukao iz nosa aviona i popeo naspremište za bombe i uvukao u rep aviona prošavši pored torbice za

hitnu pomoć po koju se morao vratiti da previje Snowdenu vijugavuranu na bedru, razjapljenu, živu ranu nalik na dinju i veliku kao loptaza ragbi, u kojoj su mišićna vlakna natopljena krvlju sablasnopodrhtavala, kao slijepa bića što žive svojim životom, ovalnu, goluranu koja je bila tridesetak centimetara dugačka i pri pogledu na kojuje Yossarian zgranuto i samilosno jauknuo i malne počeo povraćati.A na podu do Snowdena ležao je u nesvijesti mali, slabašni repnistrijelac, blijed kao krpa, pa je Yossarian, gadeći se, skočio da njemunajprije pomogne.Da, u krajnjoj liniji bilo je mnogo sigurnije letjeti s McWattom ali nije

bilo čak ni s njim sigurno, jer je on previše volio letjeti, pa je, kad suvježbali novoga bombardera-strijelca iz pričuvne posade koju jepukovnik Cathcart dobio pošto je Orr bio nestao, smiono letio sveganekoliko pedalja iznad zemlje, s Yossarianom u nosu aviona. Poligonje bio na drugom kraju Pianose, i na povratku McWatt samo što nijedodirnuo trbuhom aviona, kojim je lijeno i polako krstario, vrh brda usredini otoka, a onda je, umjesto da zadrži istu visinu, dao gas obimmotorima, nagnuo se na jednu stranu i, na Yossarianovozaprepaštenje, poletio što je najbrže mogao tik iznad obronkamašući veselo krilima i prelijećući, uz snažno i ubitačno damaranje,svaku stjenovitu izbočinu i uleknuće valovitog zemljišta, kao štoošamućeni galeb leti preko smeđih valova. Yossarian se skamenio.Novi bombarder-strijelac snebivljivo je sjedio pored njega cereći sekao da je opčinjen i neprestano zviždukao: »Fiii!« Yossarian bi mubio najradije smrskao rukom idiotsku njušku dok se uklanjao i prezaood velika kamenja i brežuljaka i krošanja, što su šibali i iskrsavalipred njima i gubili se munjevito tik ispod njih u šarenoj magli. Nitkonije imao prava izvrgavati se ovakvim strahovitim opasnostima.- Gore, gore, gore! - vikao je bjesomučno McWattu mrzeći ga iz dna

duše, ali je McWatt bezbrižno pjevao u laringofon i vjerojatno ga nijeni čuo. Zajapuren od bijesa i gotovo jecajući od žudnje za osvetom,Yossarian je jurnuo do prolaza boreći se za silom teže i tromosti kojisu ga vukli, dok se nije probio do glavnog odjela i uzvukao se upilotsku kabinu i stao drhteći za leđa McWattu koji je sjedio napilotskom sjedalu. Očajnički je tražio pogledom kakav revolver,kakav sivocrni automat kalibra 45, koji bi otkočio i prislonio Mc Wattuna sam potiljak. Nije bilo nikakva revolvera. Nije bilo ni lovačkog

noža ni kakvog drugog oružja kojim bi ga mogao zatući ili zaklati, paga je zgrabio i potegao svom snagom za ovratnik kombinezona iviknuo mu neka leti gore, gore! Dolje je zemljište još letjelo ipromicalo s obje strane. McWatt se obazre na Yossariana i radosnose nasmije, kao da i Yossarian uživa. Yossarian ga obuhvati objemarukama za goli vrat i stisne. McWatt se ukoči.- Gore! - naloži mu razgovijetno Yossarian kroz zube tihim i

prijetećim glasom. - Ili ću te udaviti!Ukrutivši se od opreza, McWalt uspori i poče se polako uspinjati.

Yossarianov stisak na MeWattovu vratu popusti i ruke mu spuznušeniz njegova ramena i mlitavo se objesiše. Nije se više ljutio. Stidiose. Kad se McWatt okrenuo, Yossarianu su bile mrske vlastite ruke inije znao kud bi s njima. Kao da su bile mrtve.McWatt se zagleda u njega. U pogledu mu nije bilo ni traga

prijaznosti. Hladno mu reče: - Tebi, bogami, mora da je voda došlado grla. Trebalo bi da se vratiš kući.- Kad me neće pustiti - odvrati Yossarian gledajući na drugu stranu,

pa se odvuče.Yossarian iziđe iz pilotske kabine, sjede na pod i obori glavu kajući

se i osjećajući se kriv. Bio je obliven znojem.McWatt se vrati ravno na aerodrom. Yossarian se pitao hoće li

McWatt otići u operativni šator k Piltchardu i Wrenu i zamoliti ih daviše nikad ne odrede Yossariana da leti s njim, baš kao što jeYossarian potajno razgovarao s njima o Dobbsu, Hupleu, Orru i, bezuspjeha, o Aarfyju. Nikad prije nije vidio McWatta nezadovoljna,uvijek ga je vidio samo izvrsno raspoložena, pa se sad pitao nije liizgubio još jednog prijatelja.Ali kad je izišao iz aviona, McWatt mu je prijateljski namignuo i

domaćinski se našalio s lakovjernim novim pilotom i bombarderom -strijelcem dok su se vraćali džipom u eskadrilu, premda nije uputio nijedne jedine riječi Yossarianu dok nisu sva četvorica vratili padobrane i rastali se, i njih dvojica pošli zajedno prema njihovu redušatora. Tada se McWattovo suncem preplanulo škotsko-irsko liceposuto rijetkim pjegama iznenada razvuče u osmijeh i on nestašnomu ne Yossariana pod rebra, kao da se boksa.- Huljo jedna! - nasmije se. - Jesi me zbilja htio udaviti?Yossarian se pokajnički naceri i zavrtje glavom.

- Nisam, mislim da nisam.- Nisam znao da je tebi tako gadno. Pa zašto, bogati, ne

porazgovaraš s nekim o tome?- Pa sa svakim razgovaram samo o tome. Šta je tebi, do vraga? Zar

me nikad ne slušaš?- Valjda ti nisam nikad posve povjerovao.- Zar se ti nikad ne bojiš?- Možda bi bilo bolje da se bojim.- Čak ni na borbenim letovima?- Valjda naprosto nemam dosta pameti u glavi - nasmije se McWatt

snebivljivo.- Ima sva sila načina na koje mogu poginuti, a ti si morao izmisliti

još jedan - napomene Yossarian.McWatt se ponovo osmjehne.- Čuješ, pa ja onda tebe zbilja uplašim kad ti preletim iznad šatora,

a?- Uplašiš me nasmrt, rekao sam ti već.- A ja sam mislio da se ti tužiš samo na buku. - McWatt slegne

ramenima kao da se miri sa sudbinom. - Hja, Bože, što se može -sroči. - Čini mi se da ću se morati i toga okaniti.Ali McWatt je bio nepopravljiv i, premda nije više nikad preletio

preko Yossarianova šatora, nikad nije propustio priliku da prohuji nadplažom i protutnji nisko, kao snažan grom, nad splavi i skrovitomjamom u pijesku, gdje je Yossarian ležao i pipao sestru Duckett, iliigrao vist, poker ili darde s Natelyjem, Gladnim Joeom i Dunbarom.Yossarian se sastajao sa sestrom Duckett gotovo svako poslijepodne kad su oboje bili slobodni, i odlazio s njom na plažu, s onustranu uskog izbreška dina, koje su mu dopirale do ramena i koje suih odvajale od mjesta gdje su se drugi oficiri, podoficiri i vojnici kupaligoli. Nately, Dunbar i Gladni Joe također su dolazili tamo. Kat kad biim se pridružio McWatt, a često i Aarfy, koji je uvijek dolazio, onakozdepast, u uniformi, i koji nikad ništa nije skidao sa sebe osim cipelai kape; nikad se nije ni kupao. Ostali su nosili kupaće gaćice, izobzira prema sestri Duckett, a isto tako i iz obzira prema sestriCramer, koja je pratila sestru Duckett i Yossariana svaki put na plažui sjedila oholo sama desetak koračaja dalje. Nitko nije nikad, osimAarfyja, spominjao gole muškarce koji se sunčaju na vidiku malo

dalje niz plažu ili rone i skaču s goleme obijeljene splavi, kojapoigrava na praznim benzinskim bačvama iza muljevitog spruda.Sestra Cramer sjedila je sama zato što je bila ljuta na Yossariana irazočarana u sestri Duckett.Sestra Sue Ann Duckett prezirala je Aarfyja, što je bila jedna od

njenih brojnih čari u kojima je Yossarian uživao. On je uživao i udugačkim bijelim nogama i u podatnoj, obloj guzi sestre Sue AnnDuckett; često je smetao s uma da je ona vrlo tanka i krhka od pasanagore, pa joj je nehotice, u časovima strasti, nanosio bol grleći jesuviše grubo. Sviđalo mu se kako mu se pospano podavala usumrak na plaži. Crpao je utjehu i umirenje iz njene blizine, žudio jeda je uvijek dotiče, da ostane zauvijek u tjelesnom dodiru s njom.Kad se kartao s Natelyjem, Dumbarom i Gladnim Joeom, rado ju jedržau ovlaš prstima za gležanj, lagano i nježno joj noktima milovaomaljavu put na svijetlom i glatkom bedru ili, sneno i pohotljivo,gotovo nesvjesno, zavlačio vlasnički i obzirno ruku uz njenuškoljkastu hrptenjaču, ispod elastične uzice gornjeg dijela kupaćegkostima, koji je uvijek nosila da sakrije svoje sićušne dojke sdugačkim bradavicama. Volio je vedro, polaskano držanje kojim, jesestra Duckett odgovarala na njegovo milovanje, naklonost koju muje ponosno iskazivala. I Gladni Joe je žudio da popipa sestruDuckett, i ne jednom ga je odvratio od toga Yossarianov mrki izloslutni pogled. Sestra Duckett je očijukala s Gladnim Joeom samozato da ga nadraži. Okrugle, svijetlosmeđe oči krijesile su joj se odobijesti kad god bi je Yossarian oštro munuo laktom ili šakom daprestane očijukati.Muškarci su se kartali na ručniku, potkošulji ili gunju, a sestra

Duckett je sjedila naslonjena na pješčanu dinu i miješala drugisvežanj karata. Kad nije miješala, škiljila je u džepno ogledalce ilibojila svoje kovrčaste crvenkaste trepavice, glupo se nadajući da ćeih time zauvijek produžiti. Katkad bi im uspjela tako spakirati karte, iliih krivo izmiješati, da bi oni to primijetili tek usred partije, a kad bipobacali karte gadeći se i počeli je oštro bubetati po rukama inogama nazivajući je pogrdnim imenima i opominjući je neka se višene šali, smijala se i sjala od blažena zadovoljstva. Kad su se trudilida računaju u sebi, lupetala bi koješta, a kad bi je opet oštroizudarali šakama po rukama i nogama i rekli joj neka zaveže, obrazi

bi joj se zažarili od ushita. Sestra Duckett uživala je u takvoj pažnji i,kad bi se Yossarian i ostali okrenuli njoj, zatresla bi svojim kratkimkestenjastim šiškama od radosti. Spoznaja da toliki goli momci imuškarci besposličare u blizini, s onu stranu dina, ispunjavala ju ječudnim, toplim i ugodnim osjećanjem punim iščekivanja. Trebao jesamo istegnuti vrat ili, pod bilo kakvim izgovorom, ustati, pa daugleda tridesetoricu-četrdesetoricu nagih muškaraca kako plandujuili se loptaju na suncu. Vlastito tijelo bilo joj je toliko poznato i običnoda se čudila grčevitom zanosu koje je budilo u muškaraca, snažnoj ismiješnoj potrebi koju su osjećali da ga samo dotaknu, da posegnuhitro za njim i pritisnu ga, stegnu, uštinu i protrljaju. Nije razumjelaYossarianovu požudu, ali je bila spremna vjerovati mu na riječ.Onih večeri kad je Yossarian bio raspoložen za one stvari, odveo bi

sestru Duckett na plažu noseći dva gunja sa sobom, pa bi jeobljubljivao gotovo sasvim odjevenu uživajući više nego što je nekaduživao obljubljujući sve one krepke, gole amoralne djevojke u Rimu.Često bi otišli noću na žal pa bi samo ležali stisnuti jedno uz drugoizmeđu gunjeva ne bi li se zaštitili od svježe i vlažne studeni. Noćicrne kao crnilo bivale su sve hladnije, a zvijezde sve mrazovitije irjeđe. Splav se ljuljala na sablasnom tragu mjesečine i kao da seotiskivala na pučinu. Zrak je bio prožet jasnim nagovještajemhladnog vremena. Ostali su muškarci tek počinjali praviti peći, pa sudolazili obdan u Yossarianov šator da se dive Orrovu remek-djelu.Sestra Duckett bila je oduševljena što Yossarian ne može skinutiruku s nje dok je s njom, iako mu nije dopuštala da joj ih obdanzavlači ispod kupaćeg kostima kad je tko bio u blizini, čak ni ako jejedini svjedok bila sestra Cramer, koja je sjedila s druge strane dineprijekorno držeći nos visoko u zraku i gradeći se da ništa ne vidi.Sestra Cramer prestala je razgovarati sa sestrom Duckett, svojom

najboljom prijateljicom, zato što se ova spetljala s Yossarianom, ali jei dalje išla svuda za sestrom Duckett, jer joj je sestra Duckett bilanajbolja prijateljica. Nisu joj se sviđali ni Yossarian ni njegovi prijatelji.Kad bi ustali i pošli u vodu sa sestrom Duckett, sestra Cramertakođer bi ustala i pošla u vodu zadržavajući i dalje udaljenost oddesetak koračaja između sebe i njih, šuteći i držeći se prezirnoprema njima čak i u vodi. Kad bi se oni smijali i bućkali, i ona bi sesmijala i bućkala; kad bi oni ronili, ronila bi i ona; kad bi oni otplivali

do spruda i odmarali se, i sestra Cramer bi otplivala do spruda i odmarala se. Kad bi oni izišli iz vode, izišla bi i ona, obrisala ručnikomramena i sjela na svoje mjesto po strani, ukrućenih leđa i skolobarom sunčeva odsjaja na svijetloplavoj kosi kao s aureolom naglavi. Sestra Cramer bila je spremna opet progovoriti sa sestromDuckett ako se ova pokaje i ispriča. Sestri Duckett se, međutim, višesviđalo ovako. Odavno je željela začepiti usta sestri Cramer.Sestra Duckett je držala da je Yossarian divan, i već ga je nastojala

popraviti. Rado ga je gledala kako drijema ležeći na trbuhu, s rukomprebačenom preko nje, ili kako mrko gleda beskrajne, pitome, mirnevalove koji, nalik na štenad, zapljuskuju obalu, poskakuju čilo popijesku korak-dva i zatim se, kaskajući, povlače. Kad je on šutio, onaje mirovala. Znala je da mu ne dosađuje i, dok je dremuckao ilimozgao, a nestalan se, topao poslijepodnevni povjetarac lagano poigravao po plaži, ona je pomno laštila i bojila nokte. Rado je gledalaopaljenu i čistu kožu na njegovim širokim, dugačkim i mišićavimleđima. Rado je naglo raspaljivala u njemu strast trpajući iznenadačitavo njegovo uho u svoja usta i gladeći ga rukom po cijelom tijeluodozgo nadolje. Rado ga je dražila i mučila do mraka, a ondazadovoljavala. Zatim ga je ljubila obožavajući ga zato što ga je tolikousrećila.Yossarian se nije nikad osjećao osamljen sa sestrom Duckett, koja

je doista umjela držati jezik za zubima i koja je bila hirovita baš kolikotreba. Progonilo ga je i mučilo golemo, beskrajno more. Dok jesestra Duckett laštila nokte, žalosno je razmišljao o svim ljudima kojisu pomrli pod vodom. Bilo ih je svakako već više od milijun. Gdje lisu sada? Kakve su im životinjice izjele meso? Zamišljao je strašnunemoć koja čovjeka obuzima dok guta litre i litre vode. Pratio jepogledom male ribarske barke i vojne motorne čamce koji su krstariliu daljini i koji su mu se činili nestvarni; nije mogao vjerovati da su unjima pravi ljudi koji neprestano nekamo plove. Gledao je premastjenovitoj Elbi i automatski tražio pogledom pahuljasti, bijeli oblak,nalik na repu, u kojem je nestao Clevinger. Zurio je u maglovitotalijansku kopno i mislio na Orra. Clevinger i Orr. Kamo su otišli?Jednom je u zoru stajao na gatu i gledao kako se resasta okruglaklada, koju je more nosilo prema njemu, neočekivano pretvara upodbuhlo lice utopljenika; bio je to prvi mrtvac kojeg je ikad vidio.

Žudio je za životom i pohlepno posegnuo za mesom sestre Duckett.Motrio je sa zebnjom u srcu sve što je plutalo u moru neće li ugledatikakav jezivi znak od Clevingera ili Orra, spreman na svako užasnoiznenađenje, osim na iznenađenje koje mu je jednog dana priredioMcWatt svojim avionom, što je iznenada dotutnjao iz tihe daljine i,kloparajući i zavijajući nemilosrdno, poletio uz obalu preko drmavesplavi, na kojoj je plavokosi, blijedi Kid Sampson, komu su se čak izdaljine vidjele gole upale slabine, obješenjački poskočio da gadotakne u trenutku kad je neki ćudljivi udarac vjetra ili sitna greškaMcWattovih osjetila spustila jureći avion baš toliko da ga propelerpresiječe nadvoje.Čak i ljudi koji nisu bili prisutni sjećali su se živo i točno što se zatim

dogodilo. Usred gromoglasne, zaglušne tutnjave avionskih motorajasno se razleglo posve kratko i nježno ssst, a onda nije više biloničega osim dviju blijedih, mršavih nogu Kida Sampsona, koje su sejoš nekako držale tetivama za krvave i presječene kukove i koje su,čini se, minutu-dvije stajale nepomično na splavi, pa onda napokonpale unazad u vodu bućnuvši slabašno i potpuno se prevrnuvši, takoda su im se još vidjeli samo groteskni prsti i sadrenobijeli tabani.Na plaži je nastao pravi pakao. Sestra Cramer se iznenada

odnekud stvorila i histerično zaplakala na Yossarianovim prsima, aYossarian ju je zagrlio i počeo umirivati. Drugom je rukom držaosestru Duckett, koja je također drhtala i jecala na njegovim prsima ikojoj je dugačko, uglasto lice bilo mrtvački blijedo. Svi su na plaživrištali i bježali, a muškarci su kreštali kao žene. Obuzeti panikom,trčali su po svoje stvari, brže-bolje se saginjali i iskosa motrili svakimali, nježni zapjenjeni val kao da će baš na njih izbaciti kakav ružni,crveni, grozni organ kao, na primjer, jetru ili pluća. Oni koji su bili uvodi koprcali su se ne bi li izišli van, zaboravljajući u onoj žurbiplivati, cvileći i hodajući, a u bijegu ih je zadržavalo ljepljivo, prionljivomore kao ljut vjetar. Kid Sampson je sve nadaleko poškropio krvlju.Oni koji su spazili kapi njegove krvi na svojim udovima ili trupovi mauzmicali su prestravljeno i gadljivo, kao da zaziru od vlastite mrskekože. Svi su bježali tromo, kao krdo, osvrćući se bolno i užasnuto iispunjavajući hladovitu i šuštavu dubinu šume svojim slabašnimdrhtanjem i vikom. Yossarian je bjesomučno tjerao pred sobom obježene koje su se spoticale i posrtale, gurao ih je i udarao ne bi li se

požurile, a kad se Gladni Joe sapleo o gunj ili futrolu fotoaparata ipao naglavce u mulj potoka, pojurio je psujući natrag da mupomogne.U eskadrili su već sve znali. I tu su ljudi u uniformama vrištali i trčali

ili stajali nepomično, skamenjeni od užasa, kao narednik Knight idoktor Daneeka koji su ozbiljno istezali vratove i gledali nesretniavion, koji je bio svemu kriv, kako polako kruži i kruži i penje se.- Tko je gore? - upita Yossarian napeto doktora Daneeku

pritrčavajući im bez daha i hramljući. Nevesele oči bijahu muužagrene i zamagljene od silne tjeskobe. - Tko je u avionu?- McWatt - reče narednik Knight. - S njim su dva nova pilota na

vježbi. I doktor Daneeka.- Ja sam ovdje - opovrgne ga doktor Daneeka čudnim i zabrinutim

glasom bacajući tjeskoban pogled na narednika Knighta.- Zašto ne sleti? - očajno uzvikne Yossarian. - Zašto se još penje?- Vjerojatno se boji sletjeti - odgovori narednik Knight ne odvajajući

ozbiljni pogled od McWattova usamljena aviona što se penjao. - Znakakvu je kašu skuhao.I McWatt se penjao sve više i više leteći postupno i polagano u

ovalnoj spirali, koja ga je odvela na jug daleko nad more, i na sjeverdaleko nad crvenkastosmeđe pobrđe, pošto je ponovo obletiouzletište. Ubrzo je bio više od dvije tisuće metara nad zemljom. Šummotora dopirao je na zemlju nježno kao šapat. Iznenada se pojavi inadme jedan bijeli padobran. Nakon nekoliko trenutaka pojavi se jošjedan padobran i poče se spuštati, kao i prvi, ravno na čistinuuzletišta.Na zemlji se nitko nije micao. Avion je letio dalje na jug još

tridesetak sekundi u onom istom smjeru, koji je sad već bio poznat imogao se predvidjeti, a onda se McWatt nagnuo na jedno krilo igraciozno opet zaokrenuo.- Još dvojica trebaju iskočiti - reče narednik Knight. - McWatt i

doktor Daneeka.- Ma ja sam ovdje, naredniče! - reče mu doktor Daneeka kao da se

žali. - Ja nisam u avionu.- Zašto ne iskaču? - pitao je narednik Knight kao da govori sam sa

sobom. - Zašto ne iskaču?

- To nema smisla - jadikovao je doktor Daneeka grizući se za usnu.- To naprosto nema smisla.Ali Yossarian najednom shvati zašto McWatt neće iskočiti, pa poče

neobuzdano trčati niz cijelu eskadrilu za McWattovim avionommašući rukama i dovikujući mu umolno neka sleti, neka sleti; aličinilo se da ga nitko ne čuje, a ponajmanje McWatt pa se Yossarianuote silan jauk kao da grca kad se McWatt ponovo okrene, mahnekrilima u znak pozdrava, pomisli »Hja, Bože, što se može«, i zaletise u brdo.Pukovnika Cathcarta je toliko potresla smrt Kida Sampsona i

McWatta da je povisio normu na šezdeset i pet letova.

31. GOSPOĐA DANEEKA

Kad je pukovnik Cathcart čuo da je i doktor Daneeka poginuo uMcWattovu avionu, povisio je normu na sedamdeset letova.Prvi koji je u eskadrili ustanovio da je doktor Daneeka poginuo bio

je narednik Towser, koga je još ranije obavijestio čovjek izkontrolnoga tornja da se ime doktora Daneeke nalazi na listi posade,koju je McWatt predao prije nego što je poletio. Narednik Towser jeobrisao suzu i precrtao ime doktora Daneeke s popisa ljudstva ueskadrili. Usne su mu još podrhtavale kad je ustao i pošao tromo inevoljko saopćiti tu zlu vijest Gusu i Wesu, kloneći se obzirno darazgovara sa samim doktorom Daneekom dok je prolazio pored sitnei sablasne prilike liječnika eskadrile, koji je potišten sjedio na stolicibez naslona između pisarnice i sanitetskog šatora grijući se nasuncu kasnog poslijepodneva. Naredniku Towseru bilo je teško priduši; sad je imao dva mrtvaca na vratu, Mudda, mrtvaca izYossarianova šatora, koga nije ni bilo, i doktora Daneeku, novogamrtvaca u eskadrili, koji je nedvojbeno bio tu i koji se, po svemusudeći, mogao lako pretvoriti u još grdniji administrativni problem.Gus i Wes saslušali su narednika Towsera u čudu, ali stoički, i nisu

nikome rekli ni riječi o svojoj ucviljenosti dok im nije otprilike nakonsat vremena došao sam doktor Daneeka da mu po treći put togadana izmjere temperaturu i krvni tlak. Toplomjer je pokazivao polastupnja manje od njegove uobičajene temperature 35,9. DoktorDaneeka se uzrujao. Uporni, tupi i ukočeni pogledi njegovih dvajuvojnika razdraživali su ga još više nego inače.- Majku vam Božju - prosvjedovaše on pristojno, ozlojeđen kao

malokad - što je to s vama dvojicom? Nikako ne može biti u redu dačovjek neprestano ima nisku temperaturu i začepljen nos. - DoktorDaneeka šmrkne turobno, kao da žali sama sebe, pa snuždenoprođe kroz šator da uzme aspirina i sulfatnih pilula i da namaže samsebi grlo »argyrolom«. Potišteno lice bijaše mu krhko i neutješno kaou lastavice. Ritmički je trljao nadlaktice. - Gledajte samo kako mi jehladno. Ne tajite li vi meni što?

- Vi ste mrtvi, gospodine doktore - protumači mu jedan od njihdvojice.Doktor Daneeka hitro digne glavu odajući kivnost i nepovjerenje.- Što kažete?- Vi ste mrtvi, gospodine doktore - ponovi onaj drugi. - Vjerojatno

vam je zato uvijek tako hladno.- Tako je, gospodine doktore. Vjerojatno ste sve ovo vrijeme bili

mrtvi, a mi to naprosto nismo sve dosad ustanovili.- Kog vraga vi to obojica govorite? - vrisne doktor Daneeka

prodornim glasom, skamenivši se od slutnje da ga snalazi nekaneminovna nesreća.- Istinu vam govorimo, gospodine doktore - reče jedan od njih

dvojice. - U dokumentima stoji da ste letjeli s McWattom radiletačkog dodatka. Budući da se niste spustili padobranom, bit će daste poginuli.- Tako je, gospodine doktore - reče onaj drugi. - Morali biste biti

sretni što uopće još imate temperaturu.Doktoru Daneeki se zavrtje u glavi od te zbrke.- Jeste li vi obadvojica poludjeli? - pripita ih. - Prijavit ću vas zbog

neposluha naredniku Towseru.- Pa narednik Towser nam je to i rekao - reče Gus ili Wes. -

Ministarstvo rata će čak obavijestiti o tome vašu suprugu.Doktor Daneeka podvrisne i istrči iz sanitetskog šatora da se prituži

naredniku Towseru, koji se gadljivo odmakne od njega i posavjetovaga da što manje izlazi na oči ljudima, dok se ne donese odluka otome što da se učini s njegovim zemnim ostacima.- Jao, pa čini se da je on zbilja mrtav - protuži jedan od njegova dva

vojnika tiho i smjerno. -Nedostajat će nam. Bio je prilično zgodančovjek, je li?- Eh, bogami je bio - oplakivaše ga drugi. - Ipak mi je drago što

nema više tog pizdeka. Dozlogrdilo mi je već bilo da mu neprestanomjerim tlak.Gospođi Daneeka, supruzi doktora Daneeke, nije bilo drago što

nema više doktora Daneeke pa, kad je od Ministarstva rata dobilabrzojav da joj je muž pao u boju, proparala je mirnu noć na StatenIslandu bolnim jaucima i kuknjavom. Žene su je dolazile tješiti, anjihovi muževi izraziti joj sućut, nadajući se da će se ona uskoro

preseliti iz njihove četvrti kako je ne bi morali neprestano sažalijevati.Sirota je žena bila gotovo cijeli tjedan potpuno slomljena. Polako je ijunački prikupila snagu da pogleda u oči budućnosti, u kojoj nju injenu djecu očekuju užasni problemi. Baš kad se počela miriti sasvojim gubitkom, pozvonio je kao grom iz vedra neba pismonoša idonio joj pismo iz inozemstva, koje je nosilo potpis njena muža i ukojem ju je on mahnito preklinjao neka se ne obazire ni na kakve zlevijesti o njemu. Gospođu Daneeka kao da je grom ošinuo. Datum jena pismu bio nečitljiv. Rukopis je od početka do kraja bio drhtav inemaran, ali je stil nalikovao na stil njena muža, a ton koji je odavaosjetu i žaljenje sama sebe bio joj je poznat, premda je bio sumornijinego obično. Gospođa Daneeka bila je presretna, i nije mogla da nezaplače od olakšanja, i tisuću puta je poljubila zgužvani i prljavi vojnipoštanski papir. Nadrljala je zahvalno pisamce mužu tražeći odnjega pojedinosti, i brzojavno upozorila Ministarstvo rata napogrešku koju je počinilo. Ministarstvo rata je uvrijeđeno odgovoriloda nije počinilo pogrešku i da je ona nesumnjivo žrtva nekogsadističkog i psihopatskog krivotvoritelja iz eskadrile njena muža.Njeno pismo mužu bilo je vraćeno neraspečaćeno, sa žigom PAO UBOJU.Gospođa Daneeka je ponovo obudovjela, ali joj je ovaj put bol bila

donekle ublažena obaviješću iz Washingtona da je ona jedinakorisnica vojne police životnog osiguranja njena muža od 10.000dolara, što će joj biti isplaćeno na njen zahtjev. Spoznaja da nju injenu djecu ne čeka neposredno gladovanje; izmamila joj je hrabarsmiješak na licu i označila prekretnicu u njenoj nevolji. Već sutradanobavijestilo ju je »Društvo ratnih veterana« da ima pravo nadoživotnu mirovinu zbog muževe smrti i na pogrebne troškove od250 dolara. U pismu je bio priložen državni ček na 250 dolara.Postepeno i nezadrživo razvedravala joj se budućnost. Istog jetjedna stiglo pismo od Socijalnog osiguranja, koje joj je javljalo da će,prema Zakonu o osiguranju staraca i siročadi iz 1935. godine,primati mjesečnu potporu za sebe i za djecu do njihove osamnaestegodine, i da će do biti 250 dolara za pogrebne troškove. S ovimdržavnim pismima kao dokazima o muževoj smrti, zatražila je da jojse isplate premije od po 50.000 dolara na tri police životnogosiguranja, koje je bio uplatio doktor Daneeka; zahtjevi su joj bili

usvojeni i ubrzo udovoljeni. Svaki joj je dan donosio novaneočekivana blaga. S pomoću ključa od jednog bankovnog sefadomogla se četvrte police životnog osiguranja u vrijednosti od50.000 dolara i gotovine od 18.000 dolara, na koju nikad nije bioplaćen porez niti ga je trebalo platiti. Loža bratovštine čiji je on biočlan poklonila joj je mjesto na groblju. Neka druga bratovština u kojuje on bio učlanjen poslala joj je 250 dolara za pogrebne troškove.Općinsko liječničko društvo isplatilo joj je također 250 dolara zapogrebne troškove.Muževi njenih najboljih prijateljica počeli su joj se udvarati.

Gospođa Daneeka bila je naprosto oduševljena tim obratomdogađaja, pa je obojila kosu. Njeno bajoslovno bogatstvo neprestanose gomilalo, i svaki se dan morala podsjećati da sve te stotine tisućedolara koje dobiva ne vrijede ni prebite pare kad joj nema muža skojim bi mogla podijeliti taj imutak. Nije se mogla načuditi koliko jerazličitih organizacija bilo spremno pokopati doktora Daneeku, koji jena Pianosi bio na sto muka kako da se izvuče iz škripca i koji se,obuzet mračnom strepnjom, čudio što mu žena ne odgovara napismo.On je bio izopćen iz eskadrile od ljudi koji su prostački proklinjali

uspomenu na njega zato što je potaknuo pukovnika Cathcarta dapovisi normu. Dokumenti koji su svjedočili o njegovoj smrti razmnožilisu se kao jajašca i potvrđivali vjerodostojnost jedan drugoga, tako danije više moglo biti nikakve dvojbe. Nije više dobivao plaću nisljedovanje i ovisio je o milosrđu narednika Towsera i Mila koji suobojica znali da je mrtav. Pukovnik Cathcart ga je odbio primiti, apotpukovnik Korn je poručio po majoru Danbyju da će ga, ako se jošikad pojavi u štabu, smjesta dati spaliti. Major Danby mu je upovjerenju rekao da su u štabu aviopuka bijesni na sve eskadrilskeliječnike zbog dr. Stubbsa, neurednog liječnika iz Dunbaroveeskadrile, bujne kose i s podvoljkom, koji je navlaš, iz prkosa,stvarao zlu krv proglašavajući sve ljude koji su navršili šezdesetletova nesposobnima za letenje i ispunjavajući određene formulare,koje je štab aviopuka ogorčeno odbacivao i izdavao naloge da sezbunjeni piloti, navigatori, bombarderi-strijelci i mitraljesci vrate nadužnost. Moral je u toj eskadrili naglo opadao, a Dunbar je bio pod

nadzorom. U štabu aviopuka bili su zadovoljni što je doktor Daneekapoginuo, i nisu kanili tražiti zamjenu za njega.U takvim prilikama nije čak ni kapelan mogao oživiti doktora

Daneeku. Strahovanje je ustupilo mjesto pomirenosti sa sudbinom, idoktor Daneeka je sve više i više nalikovao na nezdrava glodavca.Kesice ispod očiju bile su mu upale i pocrnjele, i on je uzaludtumarao u sjeni kao kakva sveprisutna prikaza. Čak je i kapetanFlume pobjegao pred njim kad ga je doktor Daneeka potražio u šumida ga zamoli za pomoć. Gus i Wes su ga bezdušno izbacili izsanitetskog šatora a da mu nisu dali čak ni toplomjer za utjehu, itada, tek tada je konačno shvatio da je faktički i uistinu mrtav i damora vraški brzo učiniti nešto ako se još uopće želi spasiti.Nije se imao komu obratiti nego ženi, pa je načrčkao strastveno

pismo u kojem ju je zamolio da upozori Ministarstvo rata na njegovunevolju i da odmah stupi u vezu sa zapovjednikom njegovaaviopuka, pukovnikom Cathcartom, da se uvjeri da joj se, bez obzirana ono što je možda čula o njemu obraća uistinu on, njen muž,doktor Daneeka, a ne mrtvac ni varalica. Gospođu Daneeka jezapanjila dubina osjećaja izražena u tom gotovo nečitljivom apelu.Pekla ju je savjest i bila je već u iskušenju da se odazove na tumolbu, ali je iduće pismo koje je otvorila bilo od toga istog pukovnikaCathcarta, zapovjednika aviopuka njena muža, i počinjalo je ovako:Draga gospođo, gospođice, dragi gospodine, ili gospođo i gospodineDaneeka! Ne mogu vam riječima izraziti duboku osobnu bol kojusam osjetio kad je vaš muž, sin, otac ili brat poginuo, bio ranjen ilinestao u borbi.Gospođa Daneeka preselila se s djecom u Lansing, u Michiganu a

da nije ostavila za sobom svoju novu adresu.

32. YO-YOVI ŠLAFKAMKRADI

Kad je zahladjelo i kad su oblaci nalik na kitove počeli ploviti niskopo mutnom, plavosivom nebu u gotovo beskrajnoj povorci, kaozvrjava tamna, čelična jata bombardera tipova B-17 i B-24 koji suprije dva mjeseca, na dan invazije južne Francuske, letjeli iz zračnihbaza u Italiji, Yossarianu je bilo toplo u njegovu šatoru. Svi su ueskadrili znali da je more izbacilo mršave noge Kida Sampsona navlažni pijesak i da tu leže i gnjiju kao rumeni svinuti jadac. Nitko ihnije htio maknuti odatle, ni Gus ni Wes, pa čak ni ljudi iz bolničkemrtvačnice; svi su se gradili da noge Kida Sampsona nisu tu, da ih jemore zauvijek odnijelo na jug, kao leševe Clevingera i Orra. Otkakoje zahladjelo, gotovo nitko više nije kradom odlazio gledati iz grmlja,kao kakav nastran tip, natrule batrljke.Nije više bilo lijepih dana. Nije više bilo lakih borbenih zadataka.

Bila je tmurna, hladna magla i padala je bockava kiša i ljudi su letjeliu razmacima od po tjedan dana, kad god bi se razvedrilo. Noću jezavijao vjetar. Kvrgava i kržljava stabla pucketala su i krčkala iusmjeravala svako jutro Yossarianove misli, još prije nego što bi sepravo probudio, na mršave noge Kida Sampsona što su senapuhavale i gnjile na ledenoj kiši i vlažnom pijesku, pravilno kaosat, za svih tih mrklih, hladnih i vjetrovitih listopadskih noći. Zatim bipomislio na jadnog Snowdena, koji je cvilio i smrzavao se u repuaviona i držao svoju vječnu, nepromjenljivu tajnu skrivenu upodstavljenom, oklopljenom zaštitnom odijelu dok mu Yossarian nijesterilizirao i previo krivu ranu na nozi, a onda je iznenada istresao tusvoju tajnu svuda naokolo po podu. Noću, dok se trudio zaspati,Yossarian je dozivao u sjećanje sve muškarce, žene i djecu koje jepoznavao, a koji su već bili mrtvi. Pokušavao se prisjetiti svih vojnikai uskrsavao likove svih starijih ljudi koje je poznavao iz djetinjstva,sve tetke; ujake, stričeve, susjede, roditelje i praroditelje, svoje ituđe, i sve one dirljive, razočarane trgovčiće koji su otvarali svojeprasne trgovinice u zoru i radili u njima kao budale do ponoći. I onisu bili mrtvi. Činilo se da se broj mrtvih ljudi neprestano povećava. A

Nijemci su se još borili. Pomišljao je da je smrt neizbježiva i da će onizgubiti bitku.Kad je zahladjelo, Vossarianu je bilo toplo zahvaljujući Orrovoj

čudesnoj peći, i možda bi bio sasvim lijepo poživio u tom svomtoplom šatoru da nije bilo sjećanja na Orra, i da nije jednoga dana ušator pomamno nahrupila banda živahnih oficira iz dvije potpuneavionske posade koje je pukovnik Cathcart zatražio i dobio za manjeod četrdeset i osam sati umjesto Kida Sampsona i McWatta. Kad senakon jednog leta umoran dovukao do svog šatora i tu ih zatekao,Yossarian je ispustio dug, glasan i kreštav uzdah u znak prosvjeda.Bila su četvorica i strašno su se dobro zabavljali pomažući jedan

drugome namjestiti ležajeve. Zbijali su šale. Čim ih je ugledao,Yossarian je znao da su nemogući. Bili su nestašni, revni i puniživota i prijateljevali su još u Sjedinjenim Državama. Bili su naprostonevjerojatni. Bili su bučni, nadobudni, praznoglavi klinci od dvadeseti jedne godine. Pohađali su koledž i bili zaručeni sa zgodnim, čistimdjevojkama, čije su slike već stajale na grubo izrađenom betonskomokviru Orrova kamina. Vozili su se dotad u brzim motornim čamcimai igrali tenis i jahali. Jedan je od njih spavao jednom s nekomstarijom ženom. Poznavali su iste ljude iz različitih dijelova zemlje iišli u školu s bratićima jedan drugoga. Slušali su prijenose utakmicabejzbolske savezne lige i nipošto im nije bilo svejedno koji sunogometni klubovi pobijedili. Bili su tupi; borbeni im je duh bio navisini. Bilo im je drago što je rat toliko potrajao da se mogu samiuvjeriti kako je zapravo u borbi. Bili su već napola raspremili svojestvari kad ih je Yossarian izbacio iz šatora.Yossarian je odlučno objasnio naredniku Towseru da oni nikako ne

dolaze u obzir. Blijedo konjsko lice narednika Towsera odražavalo jepotištenost dok je izvještavao Yossariana da će morati primiti noveoficire u šator. Narednik Towser nije smio tražiti od štaba aviopukajoš jedan šator za šestoricu dok Yossarian stanuje sam u jednom.- Ja ne stanujem sam u tom šatoru - reče Yossarian dureći se. - Sa

mnom je još jedan mrtvac koji se zove Mudd.- Ama, molim vas, gospodine kapetane - preklinjaše ga narednik

Towser uzdišući umorno i zirkajući na ona četiri zaprepaštena novaoficira koji su stajali pred samim ulazom i šutjeli u nedoumici. - Mudd

je poginuo pri napadu na Orvieto. Vi to dobro znate. Letio je baš uzvas.- Pa zašto onda ne maknete njegove stvari iz mog šatora?- Zato što nikad nije ni došao ovamo. Molim vas, gospodine

kapetane, nemojte sad opet načinjati tu temu. Možete se preseliti ušator poručnika Natelyja ako želite. Čak ću vam poslati ljude izpisarnice da vam prenesu stvari.Ali, kad bi napustio Orrov šator, napustio bi Orra, koga bi zajednički

vrijeđala i ponižavala ova četiri priprosta oficira koji jedva čekaju dase usele. Činilo se da nije pravo što su se ova četiri bučna, nezrelamladića pojavila pošto je sav posao obavljen, i što su prisvojilinajbolji šator na otoku. Ali takvi su bili propisi, kao što je objasnionarednik Towser, pa Yossarianu nije preostalo ništa drugo nego daim napravi mjesta, strijeljajući ih očima i zlobno se ispričavajući, i daim uslužno i pokajnički dade nekoliko savjeta dok su mu provaljivali uintimu i vladali se kao da su kod kuće.Yossariana nije nikad nijedno društvo toliko tištalo koliko ovo. Uvijek

su bili dobre volje. Svemu su se smijali. Prozvali su ga u šali Yo-Yo ivraćali se noću pripiti nastojeći da ga na probude, ali su bili nespretnii udarali se u predmete i smijuckali se, a kad bi se on uspravio napostelji i počeo psovati, obasuli bi ga blesavim i veselim drugarskimpovicima. Tada bi ih najradije bio sve pobio. Podsjećali su ga nanećake Paje Patka. Bojali su ga se i neprestano mu dosađivali i išlina živce svojom velikodušnošću i ubitačnim nastojanjem da mu činesitne usluge. Bili su nepromišljeni, djetinjasti, simpatični, naivni,umišljeni, smjerni i plahoviti. Bili su glupi; ni na što se nisu tužili. Divilisu se pukovniku Cathcartu i mislili da je potpukovnik Korn duhovit.Bojali su se Yossariana, ali se nisu ni najmanje bojali sedamdesetborbenih zadataka pukovnika Cathcarta. Bila su to četiri čednadječaka koji su se izvrsno zabavljali i tjerali Yossariana u ludilo.Nikako im nije mogao utuviti u glavu da je on ćudljiv starkelja oddvadeset i osam godina, da pripada drugom naraštaju, drugomdobu, drugom svijetu, da je njemu zezanje dosadno i da nije vrijednotruda, i da su oni isto tako dosadni. Nije im mogao začepiti usta; bilisu gori od žena. Nisu imali dovoljno pameti u glavi da budu povučenii suzdržljivi.

Njihovi pajdaši iz drugih eskadrila počeli su bezočno navraćati islužiti se njihovim šatorom kao sastajalištem. Često nije bilo mjestani za Yossariana. Što je najgore, nije više mogao dovoditi sestruDuckett u šator i spavati s njom. A otkako se vrijeme pogoršalo, nijeju imao kamo drugdje odvesti! Tu nezgodu nije bio ni predvidio, pa bibio najradije šakama porazbijao glave svojim sobnim drugovima ili ihščepao, jednog po jednog, za tur i šiju i izbacio jednom zavazda uvlažni, gumasti višegodišnji korov, koji je rastao između njegovazahrđalog pisoara od limenke za juhu, izbodene na dnu čavlima, ieskadrilskog nužnika od kvrgavo borovine, koji je stajao u blizini, nalik na kupališnu kabinu.Ali nije im porazbijao glave nego je nazuo kaljače, obukao crnu

kišnu kabanicu i pošao u mrak i kišu da pozove poglavicu BijelogHalfoata da se i on preseli k njemu i istjera te gadljive prokletečistunce iz šatora svojim prijetnjama i svinjskim navikama. Alipoglavici Bijelom Halfoatu bilo je hladno i već se spremao da ode ubolnicu i umre od upale pluća. Instinkt mu je govorio da mu jeodzvonilo. Boljelo ga je u prsima i vječito je kašljao. Viski ga više nijemogao ugrijati. Ali najgore je bilo što se kapetan Flume opet doseliou prikolicu. To je bio znamen čiji mu je smisao bio posve jasan.- Pa, morao se vratiti - ustvrdi Yossarian, uzalud nastojeći

raspoložiti mračnog Indijanca bačvastih prsa, čije je snažnocrvenkastosmeđe lice bilo naglo oronulo i postalo vapnenastosivo. -Smrznuo bi se kad bi po ovom vremenu i dalje živio u šumi.- Ne, ne bi se ta kukavica samo zbog toga vratila - ostajaše

poglavica Bijeli Halfoat tvrdokorno pri svome i lupi se po čelu odajućineku zagonetnu pronicavost. - A jok! Nego, on zna nešto. On zna daje došlo vrijeme da ja umrem od upale pluća, eto što on zna, i eto, potome znam da je došlo vrijeme.- A što kaže doktor Daneeka?- Ja ne smijem ništa kazati - tužno reče doktor Daneeka sjedeći na

stolici bez naslona u mračnom kutu. Njegovo glatko, šiljasto i sitnolice bijaše žućkastozeleno pri titravom svjetlu svijeće. Sve jezaudaralo po plijesni. Žarulja u šatoru bila je izgorjela prije nekolikodana, a nijedan od njih dvojice nije smogao snage da je zamijeni. -Ne smijem se više baviti medicinom - nadoda.

- On je mrtav - reče poglavica Bijeli Halfoat zlurado i nasmije sepromuklo i sipljivo. - To je zbilja smiješno.- Ne primam više ni plaću.- To je zbilja smiješno - ponovi poglavica Bijeli Halfoat. - Ne

prestano je govorio nešto o mojoj jetri, a gle što se sad njemudogodilo. Mrtav je. Došla ga glave vlastita gramzljivost.- Nije me to došlo glave - pripomene doktor Daneeka mirnim i

jednoličnim glasom. - U gramzljivosti nema ništa loše. Svemu je krivonaj šugavi doktor Stubbs koji je podbunio pukovnika Cathcarta ipotpukovnika Korna protiv eskadrilskih liječnika. Još će medicinskaprofesija izići na zao glas zbog njegove principijelne borbe. Nekaradije pripazi da ga liječničko društvo njegove države ne isključi izsvojih redova i da mu no zabrani rad u bolnicama!Yossarian je gledao kako poglavica Bijeli Halfoat pomno toči viski u

tri prazne bočice od šampona i sprema ih u torbicu.- Ne bi li bar mogao svratiti u moj šator kad ideš u bolnicu, i maznuti

jednoga od njih po nosu? - razmišljaše Yossarian naglas. - Ima ihčetvorica, potpuno će me istisnuti iz šatora.- Nešto se slično, znaš, dogodilo cijelom mom plemenu - napomene

poglavica Bijeli Halfoat pokazujući veselo razumijevanje, pa se zavalina svom ležaju smijuckajući se. - A zašto ne kažeš kapetanu Blackuneka ti izbaci te klince iz šatora? Kapetan Black rado izbacuje ljude.Yossarian se kiselo nakrevelji na sam spomen kapetana Blacka,

koji se već izdirao na pridošlice kad god bi svratili u obavještajnišator da zatraže karte ili informacije. Čim se sjetio kapetana Blacka,Yossarian osjeti sažaljenje prema svojim sobnim drugovima i željuda ih zaštiti. Nisu oni krivi što su mladi i veseli, pomisli noseći natragkroz mrak snop svjetla iz džepne svjetiljke što se njihala. Zažali što ion nije mlad i veseo. A nisu oni krivi ni što su hrabri, samopouzdani ibezbrižni. Morat će naprosto biti strpljiv s njima dok jedan ili dvojicaod njih ne poginu, a ostali ne budu ranjeni, pa će sve biti u redu.Zarekao se sam sebi da će biti snošljiviji i dobrohotniji prema njima,ali kad se uvukao u šator, prožet najboljim namjerama, zinuo je odzapanjenosti i užasa ugledavši u kaminu velik žut plamen. Orrovelijepe brezove oblice nestajale su u dimu! Njegovi sobni drugovi su ihzapalili! Zapilji se u četiri bešćutna zažarena lica i htjede ih obasutigrdnjama. Htjede ih udarati glavom o glavu, ali ga oni pozdraviše

glasnim srdačnim uzvicima i velikodušno pozvaše da privuče stolac ijede s njima pečene krumpire i kestenje. Što je mogao?A već sutradan ujutro otresli su se mrtvaca iz šatora! Naprosto su

ga izbacili! Odnijeli su mu ležaj i sve stvari ravno u grmlje ijednostavno ih tamo ostavili, a onda se lijepo vratili trljajući žustrorukama, kao da su uspješno obavili neki posao. Yossariana jeprenerazila njihova drskost, snaga i revnost, njihova praktična ineposredna djelotvornost. Začas su energično riješili problem skojim su se Yossarian i narednik Towser uzalud nosili mjesece imjesece. Yossarian se uznemiri, uplaši se da se i njega isto takobrzo ne otresu, pa otrča do Gladnog Joea i pobjegne s njim u Rim,dan prije nego što se Natelyjeva kurva konačno dobro naspavala iprobudila zaljubljena.

33. NATELYJEVA KURVA

U Rimu mu je nedostajala sestra Duckett. Kad je Gladni Joe odletiopoštanskim avionom, Yossarian nije više znao što bi. Sestra Duckettmu je toliko nedostajala da je nestrpljivo krenuo u potragu zaLucianom, čiji smijeh i nevidljivu brazgotinu nikad nije zaboravio, i zaonom nakresanom, neurednom kurvicom zamagljena pogleda, snabijenim bijelim grudnjakom i raskopčanom narančastom bluzomod satena, čiji je neprilični prsten s kamejom boje lososova mesaAarfy onako bezdušno bacio kroz prozor automobila. Kako je čeznuoza objema djevojkama! Uzalud ih je tražio. Bio je ludo zaljubljen unjih, a znao je da ni jednu od njih neće nikad više vidjeti. Očaj ga jenagrizao. Priviđenja ga salijetala. Poželio je sestru Duckett sazadignutom haljinom i golim tankim bedrima. Opalio je neku mršavuuličarku koja je sipljivo kašljala i koja ga je bila upecala u nekoj uličiciizmeđu hotela, ali to nije bio nikakav užitak, pa je pohitao u stanpodoficira i vojnika, k onoj debeloj, susretljivoj služavci s gaćicamalimunove boje, koja je bila presretna što ga vidi, ali koja ga nijemogla nadražiti. Tu je rano legao na počinak i spavao sam. Probudiose razočaran i opalio neku kočopernu, nisku, bucmastu djevojku kojuje našao u stanu poslije doručka, ali je to bilo tek malko bolje, pa juje otjerao čim je svršio, i opet legao. Drijemao je do ručka, a ondapošao kupovati darove za sestru Duckett i šal za služavku sgaćicama limunove boje, koja ga je zagrlila upravo gargantuanskizahvalno tako da se ubrzo uspalio za sestrom Duckett i potrčao daopet žudno potraži Lucianu. Ali je umjesto nje našao Aarfyja, koji jedoletio u Rim s Gladnim Joeom, Dunbarom, Natelyjem i Dobbsom ikoji nije htio navečer poći s njima, onako pijanima, da otmuNatelyjevu kurvu sredovječnim vojnim glavešinama, koji su je držalizarobljenu u hotelu zato što nije htjela reći »stric«.- Zašto da se izvrgavam opasnosti samo zato da bih njoj pomogao?

- rekao je Aarfy s visoka. - Ali nemoj kazati Natelyju da sam to rekao.Kaži mu da sam morao otići na sastanak s nekim vrlo uglednimčlanovima moga studentskog kluba.

Sredovječne glavešine nisu htjele pustiti Nalelyjevu kurvu dok nekaže »stric«.- Reci »stric« govorili su joj.- »Stric« - reče ona-Ne, ne valja. Reci »stric«!- »Stric« - reče ona- Još ne razumije.- Još ne razumiješ, je li? Mi te zbilja ne možemo prisiliti da kažeš

»stric« ako sama nećeš da kažeš »stric«. Zar ne shvaćaš? Nemojreći »stric« kad ti kažem da kažeš »stric«. Vrijedi? Reci »stric«!- »Stric« - reče ona-Ne, nemoj reći »stric«! Reci »stric«!Ona ne reče »stric«.- Tako valja!- Odlično!- Za početak je dobro. A sad reci »stric«!- »Stric« - reče ona.-Ne valja.- Ne, ni tako ne valja. Mi naprosto ne ostavljamo na nju nikakav

dojam. Naprosto nije zanimljivo prisiljavati je da kaže »stric«, kad jenjoj svejedno prisiljavamo li je da kaže »stric« ili ne prisiljavamo.- Ama, zar je njoj zbilja svejedno? Reci »noga«!- »Noga.«- Vidite li? Njoj je svejedno što mi radimo. Nije joj stalo do nas. Mi

tebi ništa ne značimo, je li?- »Stric« - reče ona.Njoj nije bilo nimalo stalo do njih i to ih je strašno uzrujavalo. Kad

god bi zijevnula, grubo bi je prodrmali. Činilo se da njoj nije bilo ni dočega stalo, čak ni kad su joj zaprijetili da će je izbaciti kroz prozor. Tosu bili potpuno demoralizirani odličnici. Njoj je bilo dosadno isvejedno i strašno joj se spavalo. Bila je na poslu već dvadeset i dvasata, i zažalila je što je ti ljudi nisu pustili da ode s ostale dvijedjevojke s kojima je bila počela orgija. Nije bila sasvim načisto zaštosu htjeli da ona uživa dok je oni obljubljuju. Sve joj je to bilo vrlozagonetno i vrlo nezanimljivo.Nije točno znala što hoće od nje. Kad god bi se svalila sklopljenih

očiju, prodrmali bi je i prisilili da ponovo kaže »stric«. Kad god bi

rekla »stric«, razočarali bi se. Pitala se što znači »stric«. Sjedila je nasofi pasivna, ravnodušna, tupa i razjapljenih usta, a sva joj je odjećaležala zgužvana u kutu. Pitala se koliko će oni još, onako goli, sjeditioko nje i siliti je da kaže »stric« u otmjenim hotelskim odajama, ukoje je Orrova bivša djevojka dovela Natelyja i ostale članove šarenespasilačke ekipe kikoćući se neobuzdano Yossarianovim iDunbarovim vragolijama.Dunbar s užitkom uštine Orrovu bivšu djevojku za starku i doda je

opet Yossarianu, koji je pritisne uz dovratak, uhvati je objemarukama za kukove i pohotljivo se pripije uz nju, ali ga Nately zgrabiza ruku i odvuče od nje u plavi salon, gdje je Dunbar već bacao svešto bi mu dopalo šaka kroz prozor u dvorište. Dobbs je razbijaopokućstvo pepeljarom na stalku. Iznenada se na vratima pojavi nekinagi, smiješni čovjek s rumenom brazgotinom od operacije slijepogcrijeva i prodere se: - Što je to tu?- Prljavi su ti prsti na nogama - reče Dunbar.Čovjek pokrije spolovilo objema rukama i izgubi se. Dunbar, Dobbs

i Gladni Joe bacali su i dalje kroz prozor sve što su mogli dići,izražavajući zadovoljstvo i raspojasanost snažnim klicanjem izavijanjem. Ubrzo su pobacali odjeću s kaučeva i prtljagu s poda, ibaš su počeli prazniti ormar od cedrovine kad se ponovo otvoriševrata od susjedne sobe i ukaže se bos, nadut čovjek koji se činio vrlougledan od vrata nagore.- Hej, vi, prestanite s tim - zaurla on. - Što to radite, ljudi Božji?- Prljavi su ti prsti na nogama - reče mu Dunbar.Čovjek pokrije rukama spolovilo kao i onaj prvi i nestane. Nately

pojuri za njim, ali mu prepriječi put onaj prvi oficir, koji se polakovraćao držeći pred sobom jastuk kao što gole plesačice drže balone.- Hej, ljudi! - zagrmje srdito. - Prestanite s tim!- Prestanite s tim! - odvrati Dunbar.- To sam ja rekao.- To sam ja rekao - reče Dunbar.Oficir lupi nogom dureći se, klonuo od nemoći.- Ponavljate li vi namjerno sve što ja kažem?- Ponavljate li vi namjerno sve što ja kažem?- Ja ću vas izmlatiti.Čovjek zamahne šakom.

- Ja ću vas izmlatiti - opomene ga Dunbar hladno. - Vi ste njemačkišpijun i dat ću vas strijeljati.- Njemački špijun? Ja sam američki pukovnik.- Baš mi ne izgledate kao američki pukovnik. Više mi izgledate kao

debeljko koji drži jasluk pred sobom. Gdje vam je uniforma ako steamerički pukovnik?- Upravo ste je bacili kroz prozor.- U redu, momci - reče Dunbar. - Zatvorite toga blesavog gada!

Odvedite ga u policijsku stanicu, zaključajte i bacite ključ!Pukovnik problijedje od straha.- Jeste li vi svi ludi? Gdje vam je značka? Hej, vi! Natrag!Ali kasno se okrenuo da zadrži Natelyja, koji je spazio svoju

djevojku kako sjedi na sofi u drugoj sobi, i projurio kroz vrata izanjegovih leđa. Ostali nahrupiše za njim i začas se nađoše usredostalih golih glavešina. Kad ih je ugledao, Gladni Joe se nadušihisterično smijati upirući u nevjerici prstom u sve njih redom ihvatajući se rukama za glavu i slabine. Dvojica ponajkrupnijihistupiše ratoborno, ali se povukoše kad opaziše izraz zloćudnemržnje i neprijateljstva na Dobbsovu i Dunbarovu licu i kad opazišeda Dobbs još vitla, kao batinom sa dva drška, pepeljarom na stalkuod kovana željeza kojom je razbijao stvari u salonu. Nately je već biouz svoju djevojku. Ona je zurila u njega nekoliko trenutaka a da ganije prepoznala. Tada se slabašno nasmiješila, sklopila oči i spustilamu glavu na rame. Nately je bio ushićen; nikad mu se još prije nijebila nasmiješila.- Filpo - reče miran, vitak i iznuren čovjek koji se nije ni pomaknuo

iz svog naslonjača. - Ne izvršavate naređenja. Rekao sam vam da ihizbacite van, a vi ste ih doveli ovamo. Zar ne shvaćate da to nijeisto?- Oni su nam pobacali stvari kroz prozor, gospodine generale.- Dobro su učinili. I naše uniforme? To je zbilja bilo pametno. Bez

uniforma ih nećemo moći uvjeriti da smo viši od njih po činu.- Zapišite im imena, Lou, i...- Ama, smiri se, Nede! - reče vitki čovjek vješto hineći umor. - Ti

možda prilično dobro vodiš oklopne divizije u borbi, ali u društvenimneprilikama ne vrijediš mnogo. Mi ćemo prije ili kasnije dobiti svoje

uniforme i onda ćemo opet biti viši od njih po činu. Jesu li nam zbiljabacili uniforme kroz prozor? To je bio sjajan taktički potez.- Sve su nam bacili kroz prozor.- I uniforme iz ormara?- I ormar su bacili van, gospodine generale. Odatle ona lomljava

koju smo čuli kad smo mislili da dolaze da nas pobiju.- A sad si ti na redu da te bacimo kroz prozor - zaprijeti Dunbar.General jedva primjetno problijedje.- Zašto se on toliko ljuti? - upita on Yossariana.- I, pazite, ne šali se - reče Yossarian. - Bolje će vam biti da pustite

djevojku.- Ma uzmite je, zaboga! - usklikne general i odahne. - Ionako nam

je samo pokolebala samopouzdanje. Mogla nas je bar zamrziti ili seuvrijedili na nas za onih sto dolara koje smo joj dali. Ali nije htjela čakni to. Čini se da joj je ovaj vaš pristali mladi prijatelj veomanaklonjen. Pazite samo kako joj drži prste među nogama, a pretvarase da joj navlači čarape.Zatečen na djelu, Nately porumenje kao krivac i požuri se da je

odjene. Ona je spavala kao zaklana i disala tako pravilno da se činiloda tiho hrče.- Hajde da je sad preotmemo, Lou! - predloži jedan drugi oficir. -

Brojčano smo jači i možemo ih opkoliti...- Ama, hajde bježi, Bille! - javi se general i uzdahne. - Ti si možda

pravi čarobnjak kad treba po lijepom vremenu i na ravnom terenuuhvatiti u kliješta neprijatelja koji je već bacio u borbu i svoje pričuve,ali inače ne prosuđuješ tako dobro. Zašto bismo je zadržavali?- Gospodine generale, mi smo u vrlo slabom strateškom položaju.

Nemamo ni krpice na sebi, i bit će vrlo mučno i nezgodno onome tkobude morao proći dolje kroz predvorje da nam donese odjeću.- Da, Filpo, imate pravo - reče general. - I baš zato ćete to vi učiniti.

Idite!- Gol, gospodine generale?- Uzmite jastuk sa sobom ako želite, i kupite mi cigareta kad mi

budete dolje skupljali rublje i hlače!- Ja ću vam sve poslati gore - ponudi se Yossarian.- Eto vidite, gospodine generale - reče Filpo i odahne. - Onda ne

moram ja ići.

- Filpo, budalo jedna, zar ne vidite da ovaj laže?- Lažete li?Yossarian klimne glavom, a Filpovo se povjerenje pokoleba.

Yossarian se nasmije i pomogne Natelyju da odvede djevojkunajprije u hodnik, pa u lift. Ona je bila naslonila glavu Natelyju narame i spavala osmjehujući se kao da nešto divno sanja. Dobbs iDunbar istrčaše na ulicu da zaustave taksi.Kad su izišli iz automobila, Natelyjeva je kurva otvorila oči. Za

mučnog uspinjanja uza stube do njena stana, gutnula je nekolikoputa, ali kad ju je Nately svukao i strpao u postelju, opet je zaspalakao zaklana. Spavala je osamnaest sati, a Nately je sutradan cijeloprijepodne trčkarao po stanu i ušutkivao svakoga koga bi sreo. Kadse probudila, bila je ludo zaljubljena u njega. Da se osvoji njeno srce,trebalo je u krajnjoj liniji samo da se ona - dobro ispava.Kad je djevojka otvorila oči i ugledala ga, nasmiješila se zadovoljno,

a onda polagano ispružila svoje dugačke noge ispod šuštavih plahtai dala mu mig neka legne pored nje, držeći se onako nasmješljivo ibudalasto kako se drže žene kad se uspale. Nately joj se primaknuo, toliko opijen od sreće i ushita da mu gotovo i nije bilo krivokad ga je opet omela njena sestra, koja je uletjela u sobu i skočilameđu njih na postelju. Natelyjeva ju je kurva ćušnula i proklela, ali sezatim nasmijala i pokazala velikodušnu nježnost prema njoj a Natelyse lijepo zavalio i obje ih zagrlio osjećajući se kao moćan zaštitnik.Zaključio je da će njih troje biti krasna obitelj. Djevojčica će se, kadodraste, upisati na koledž, Smithov ili Radcliffeov ili Bryn Mawrov, onće se već pobrinuti za to. Nakon nekoliko minuta Nately iskoči izpostelje da iz sveg glasa objavi prijateljima sretnu vijest. Razdraganoih je pozvao u sobu, ali im je zalupio vratima pred nosom, jer se uposljednji čas sjetio da mu djevojka nije odjevena.- Obuci se! - naloži joj čestitajući sam sebi na svojoj budnosti.- Perche? - upita ga ona radoznalo.- Perche? - ponovi on smijuckajući se dobroćudno. - Zato što neću

da te vide golu.- Perche no? - pripita ona.- Perche no? - On je pogleda zaprepašteno. - Zato što nije lijepo da

te drugi muškarci vide golu, eto zašto.- Perche no?

- Zato što ja to neću! - prasne Nately od nemoći. - Nemoj se sadsvađati sa mnom! Ja sam muško i moraš raditi onako kako ti jakažem. Zabranjujem ti da ubuduće izlaziš iz ove sobe ako nisipotpuno obučena. Je li ti jasno?Natelyjeva ga kurva pogleda kao da je poludio.- Jesi li ti poludio? Che succede? (Što se dogodilo?) - Govorim ti

sasvim ozbiljno.- Tu sei pazzo! - izdere se ona na njega odajući nevjericu i

ogorčenje, pa iskoči iz postelje. Gunđajući nešto nerazumljivo,navuče na brzinu gaćice i pođe prema vratima.Nately se isprsi prikupljajući svu svoju mušku snagu.- Zabranjujem ti da takva izlaziš iz ove sobe - reče joj.- Tu sei pazzo! dobaci mu ona kad iziđe vrteći glavom u nevjerici!

Idiota! Tu sei un pazzo inbecille.- Tu sei pazzo! reče mu njena mršava mala sestra idući za njom

isto onako oholo.- Da si se odmah vratila! -naloži joj Nately. - I tebi zabranjujem da

takva izlaziš!- Idiota! - dovikne mu dostojanstveno njena mala sestra pošto je

promakla pored njega. - Tu sei un pazzo imbecille.Nately je nekoliko trenutaka mahnito i nemoćno hodao ukrug, a

onda je pojurio u salon da zabrani prijateljima da mu gledajudjevojku. Ona se, bez ičega na sebi osim gaćica, potužila na njega.- Zašto ne? - zapita Dunbar.- Zašto ne? - usklikne Nately. - Zato što je to moja djevojka, pa nije

u redu da je vi gledate ako nije potpuno obučena.- Zašto ne? - zapita Dunbar.- Vidite li? - reče djevojka i slegne ramenima. Lui e pazzo.- Si, e molto pazzo - ponovi joj sestra kao jeka.- Onda je natjeraj da se obuče, ako ne želiš da je gledamo -

prigovori Gladni Joe. - Kog vraga hoćeš od nas?- Neće me slušati - stidljivo prizna Nately. - I zato ćete vi ubuduće

svi morati zažmiriti, ili gledati na drugu stranu, kad je ona gola.Vrijedi?- Madonn - uzvikne djevojka srdito i otaba iz sobe.- Madonn'! - uzvikne njena mala sestra i otaba za njom.

- Lui e pazzo - napomene Yossarian dobroćudno. - To zbilja morampriznati.- Hej, jesi li ti lud ili što ti je? - upita Gladni Joe Natelyja. - Još malo

pa nećeš više trpjeti ni da ona traži mušterije.- Zabranjujem ti da ubuduće tražiš na ulici mušterije - reče Nately

svojoj djevojci.- Perche? - upita ga ona radoznalo.- Perche? - vrisne on zaprepašteno. - Zato što to nije lijepo, eto

zašto!- Perche no?- Zato što naprosto nije lijepo! - ostajaše Nately pri svome. -

Naprosto nije u redu da takva zgodna djevojka kao ti traži drugemuškarce da spava s njima. Ja ću ti dati koliko god budeš trebalanovaca, pa se više nećeš morati baviti tim poslom.- A što ću onda raditi po cijeli dan?- Raditi? - reče Nately. - Radit ćeš ono što rade sve tvoje prijateljice.- Pa sve moje prijateljice traže muškarce da spavaju s njima!- Onda nađi druge prijateljice! Uostalom, ja i neću da se družiš s

takvim djevojkama. Prostitucija ne valja! To svi znaju, čak i taj tu! -Okrene se iskusnom starcu iskazujući mu povjerenje. - Zar nemampravo?- Nemate - odgovori mu starac. - Njoj prostitucija omogućuje da se

upoznaje s ljudima, da se kreće na svježem zraku i da se klonineprilika.- Zabranjujem ti da ubuduće imaš bilo kakva posla s ovim opakim

starcem - strogo reče Nately svojoj djevojci.- Va fongul - odvrati mu djevojka prevrćući patnički očima. - Što bi

on htio od mene? - pitala je tresući šakama. -Lasciami! - reče muprijeteći i umolno. - Stupido! Ako misliš da su moje prijateljice takonevaljale, kaži svojim prijateljima neka ih prestanu fukati!- Mislim da biste se ubuduće, momci, morali prestati vucarati s

njezinim prijateljicama i smiriti se.- Madonn! - uzviknuše njegovi prijatelji prevrćući patnički očima.Nately je posve šenuo pameću. Htio je da se svi oni odmah zaljube

i požene. Dunbar se mogao oženiti Orrovom kurvom; a Yossarian semogao zaljubiti u sestru Duckett ili bilo koju drugu koja mu sesviđala. Poslije rata bi svi mogli raditi kod Natelyjeva oca i podizati

djecu u istoj četvrti. Nately je već sve to lijepo vidio u duhu. Ljubav jenapravila od njega romantična idiota, pa su ga otjerali natrag u so buda se kavži sa svojom djevojkom oko kapetana Blacka. Ona jepristala da više nikad ne spava s kapetanom Blackom i da mu nedaje Natelyjeve novce, ali nije htjela ni čuti da razvrgne svojeprijateljstvo s ružnim, neurednim i razuzdanim starcem pokvarenemašte, koji je podrugljivo i prezirno pratio kako Natelyjeva ljubavcvjeta, i koji nije htio priznati da je američki Kongres najvećesavjetodavno tijelo na svijetu.- Zabranjujem ti da ubuduće uopće govoriš s tim odvratnim starcem

- odlučno zapovjedi Nately svojoj djevojci.- Opet ti o starcu? zbunjeno zakuka djevojka. - Perche no?- Zato što ne voli Donji dom Kongresa.- Mamma mia! Pa što je tebi?- Epazzo - pripomene joj sestra filozofski. - Eto što je.- Si - prihvati spremno starija sestra čupajući objema rukama svoju

smeđu kosu. - Lui e pazzo.Ali kad je Nately otišao, nedostajao joj je i razbjesnjela se na

Yossariana kad je svom snagom udario Natelyja u lice i otpremio gau bolnicu s razbijenim nosom.

34. DAN ZAHVALNOSTI

Zapravo je samo narednik Knight bio kriv što je Yossarian maznuoNatelyja po nosu na Dan zahvalnosti, pošto su se svi u eskadrili biliponizno zahvalili Milu na bajoslovnom ručku, koji su oficiri, podoficiri ivojnici pohlepno krkali cijelo popodne, i na zatvorenim bocamajeftinog viskija koje je dijelio šakom i kapom. Još prije nego što jepao mrak, mladi vojnici mrtvački blijedih lica posvuda su povraćali irušili se mrtvi pijani na zemlju. Zrak bijaše zagađen. Drugi su bivalisve bolje volje kako je vrijeme odmicalo, pa se besmisleno,razuzdano slavlje nastavilo. Bijaše to grubo i divlje pirovanje ilokanje, što se bučno širilo šumom do oficirskog kluba irasprostranjivalo brdima prema bolnici i protuavionskim baterijama.Nekolicina se njih u eskadrili potukla šakama, a jednog su ubolinožem. Kaplar Kolodny prostrijelio je sam sebi nogu uobavještajnom šatoru igraju ći se punim pištoljem, pa su mu, dok jeležao na leđima u kolima za spasavanje i krv mu šikljala iz rane,namazali desni i prste na nogama purpurnom otopinom. Ljudiporezanih prstiju, krvavih glava, slomljenih zglavaka i s grčevima uželucu dolazili su, hramljući pokajnički, u sanitetski šator da im Gus iWes namažu desni i prste na nogama purpurnom otopinom i da imdadu purgativ da ga bace u grmlje. Veselo je slavlje potrajalo dokasno u noć, a tišinu su često prekidali divljačko, radosno klicanje ivika ljudi kojima je bilo lijepo ili mučno. Svaki čas je netko povraćaoili jaukao, smijao se, nazdravljao, prijetio, psovao ili razbijao boce okamenje. Iz daljine je dopiralo prostačko pjevanje. Bilo je gore negona Novu godinu.Yossarian je iz opreza rano legao i uskoro usnio da bježi

strmoglavce niz nekakve beskrajne drvene stube kloparajući glasno iodsječno petama. Zatim se načas probudio i shvatio da netko puca unjega iz strojnice. Bolan, prestravljen jecaj pope mu se uz grlo.Najprije pomisli da Milo ponovo napada eskadrilu, pa se skotrlja sležaja na pod i tu se sklupča dršćući i moleći se Bogu. Kupao se uhladnom znoju a srce mu lupalo kao mehanički bat. Nije čuo avione.U daljini se razlegne pijan i zadovoljan smijeh.

- Sretna Nova godina! Sretna Nova godina! - razdragano kliknenečiji slavodobitni i poznati glas visoko gore, između kratkih, oštrihmitraljeskih rafala, i Yossarian pojmi da su neki obješenjaci otišli dojednog od onih mitraljeskih gnijezda zaštićenih vrećama pijeska, kojeje Milo, nakon svog napada na eskadrilu, postavio u brdima ipopunio svojim ljudima.Kad je uvidio da je žrtva neslane šale, koja mu je pokvarila san i

svela ga na šaku jada, Yossarian plane mržnjom. Obuze ga želja danekoga ubije, da nekoga umori. Razjario se više nego ikad, još višenego onda kad je ščepao McWatta za vrat da ga udavi. Mitraljez jeponovo zaštektao. Ljudi su vikali »Sretna Nova godina!« i zluradsmijeh razlijegao se s brda mrakom kao da se vještice vesele.Yossarian istrča iz šatora u mokasinkama i kombinezonu da se svetisvojim koltom kalibra 0,45. U trku strpa magazin s mecima u kundaki zalupi zatvaračem. Otkoči revolver, spreman da puca. Ču kakoNately trči za njim i zove ga natrag.Mitraljez je još jednom zaštektao sa crne uzvišice više spremišta

automobila, a narančasti svijetleći meci poletjeli su, kao crtice, iznadvrhova šatora obavijenih mrakom i malne im podsjekli vrhove.Između kratkih rafala ponovo se razlegao grub i grohotan smijeh.Yossarian je osjećao kako kivnost kuha u njemu poput kiseline; ti mugadovi ugrožavaju život! Obuzet slijepim, divljim bijesom iodlučnošću, pojuri kroz eskadrilu pored spremišta automobila trčećišto ga noge nose, i već se penjao topćući uz brdo uskom, vijugavomstazom kad ga Nately napokon sustigne zivkajući ga još »Yo-Yo! Yo-Yo!« umolno i zabrinuto i preklinjući ga da stane. On uhvatiYossariana za ramena i pokuša ga zadržati. Yossarian se okrene iistrgne mu se. Nately opet posegne za njim, a Yossarian svomsnagom pogodi Natelyja u nježno mlado lice i opsuje mu nešto, paonda zamahne da ga ponovo udari, ali se Nately skljoka stenjući iskvrči na zemlji. Zario je glavu u ruke, a između prstiju mu je curilakrv. Yossarian se obrne i jurne dalje uz stazu ne osvrćući se više zasobom.Uskoro ugleda strojnicu. Dvije prilike skočiše ocrtavajući se na

obzorju, i utekoše u noć smijući se podrugljivo prije nego što je onstigao. Zakasnio je. Koraci su im se gubili, a krug od vreća spijeskom bijaše pust i nijem na prohladnoj mjesečini bez vjetra.

Pogleda potišteno oko sebe. Iz daljine ponovo dopre do njegapreziran smijeh. U blizini pucne grančica. Yossarian pade na koljenai nacilja osjećajući kako ga podilaze žmarci od uzbuđenja. Začujekako lišće lagano šušti s druge strane vreća s pijeskom, pa opali dvaputa zaredom. Netko opali jedanput na njega i on prepozna strijelca.- Dunbar? - vikne.- Yossarian?Obojica napustiše svoja skrovišta i pođoše na čistinu u susret jedan

drugome umorno i razočarano, spuštenih revolvera. Obadvojica supodrhtavala od studena zraka i predisala od trčanja uzbrdo.- Pobjegli su gadovi - reče Yossarian.- Oduzeli su mi deset godina života - uzvikne Dunbar. - Mislio sam

da nas opet bombardira onaj Milo, pasja mu mati! Kad bih bar znaotko su bili ti gadovi.- Jedan je od njih bio narednik Knight.- Hajde da ga ubijemo! - Dunbar je cvokotao zubima. - Pa on nema

prava da nas ovako plaši.Yossarianu nije više bilo do ubijanja.- Hajde da najprije pomognemo Natelyju! Čini mi se da sam ga

ozlijedio na podnožju brda.Ali Natelyja nije bilo nigdje na stazi, iako je Yossarian našao po krvi

na kamenju ono mjesto na kojem ga je bio udario. Nately nije bio ni usvom šatoru, i nisu ga našli sve do sutradan ujutro kad su stigli ubolnicu kao bolesnici, pošto su doznali da je on po noći biootpremljen u bolnicu s razbijenim nosom. Kad su dotapkali u njegovusobu u kupaćim ogrtačima i papučama za sestrom Duckett, koja imje pokazala koji su im kreveti, Natelyju se lice ozarilo od prepasti iiznenađenja. Nos mu je bio sav u gipsu i imao je dvije šljive okoočiju. Kad mu je Yossarian prišao da mu se ispriča što ga je udario,on se snebivljivo i zbunjeno zacrvenio. Yossarianu je bilo strašno;jedva je mogao gledati Natelyjevo istučeno lice, premda mu jepogled na njega bio toliko smiješan da umalo što nije prasnuo usmijeh. Dunbaru se zgadila njihova sentimentalnost, a sva su trojicaodahnula kad je banuo Gladni Joe sa svojim kompliciranim crnimfotoapa-ratom, simulirajući simptome upale slijepog crijeva da bimogao ostati blizu Yossariana i fotografirati ga dok pipa sestruDuckett. Ubrzo se razočarao, kao i Yossarian: Sestra Duckett je bila

nakanila udati se za liječnika, bilo kojeg liječnika jer im je svimadobro išlo, pa se nije htjela izvrgavati opasnosti u blizini čovjeka kojibi joj danas-sutra mogao biti muž. Gladni Joe je bio ljut i neutješansve dok nisu u sobu doveli nikoga drugog nego kapelana ukestenjastom kupaćem ogrtaču od rebrasta baršuna, koji je sjao kaokakav mršavi svjetionik i čiji je vedri smiješak odavao zadovoljstvosamim sobom, koje je bilo preveliko da bi ga mogao prikriti. Kapelanje bio primljen u bolnicu zbog srčanih bolova, za koje su liječnicidržali da potječu od plinova u želucu, i zbog teškog slučajaviskonsinitisa.- Ama, što je to, zaboga, viskonsinitis? upita ga Yossarian.- To su se baš i liječnici pitali! - lane kapelan ponosno i prasne u

smijeh. Nitko ga još nikad nije vidio tako nestašna i sretna. -Viskonsinitis uopće ne postoji. Zar ne razumijete? Ja sam im slagao.Nagodio sam se s liječnicima. Obećao sam im da ću im kazati kadbudem ozdravio od viskonsinitisa, ako mi oni obećaju da me nećeuopće liječiti od njega. Nikad prije nisam slagao. Zar to nije divno?Kapelan je sagriješio i to je bilo dobro. Zdrav razum mu je govorio

da je grijeh lagati i zanemarivati dužnost. S druge strane, svak znada je grijeh zlo i da od zla ne može biti nikakva dobra. Ali on seosjećao dobro; osjećao se upravo izvrsno. Odatle je logički slijediloda laganje i zanemarivanje dužnosti ne mogu biti grijesi. Kapelan je,u trenutku božanskog nadahnuća, savladao praktičnu tehnikuobrane s pomoću razumnog tumačenja i bio ushićen svojimotkrićem. To je bilo pravo čudo. Uvidio je da nije gotovo nikakvamajstorija pretvoriti porok u vrlinu, klevetu u istinu, nemoć usuzdržljivost, drskost u skromnost, pljačku u čovjekoljubivost,razbojstvo u čast, bogohuljenje u mudrost, brutalnost u rodoljublje isadizam u pravednost. Svak to može; za to uopće ne treba pameti.Treba samo biti bez karaktera. Zahuktali je kapelan hitro prešaocijelu skalu ortodoksnih opačina dok je Nately sjedio u krevetuzažaren i zanesen, zapanjen tom ludom družinom u čijem sesredištu našao. Bio je polaskan i zaplašen, vjerujući da će se ubrzopojaviti neka stroga službena osoba i izbaciti ih sve skupa van, kaošačicu probisvijeta. Ali nitko ih nije ometao. Navečer su svi radosnonagrnuli da gledaju neku jezivu holivudsku lakrdiju u boji, a kad su

poslije te jezive holivudske lakrdije nagrnuli radosno natrag u sobu,ugledali su vojnika u bijelom, pa je Dunbar vrisnuo i izbezumio se.- Vratio se! - vrištao je Dunbar. - Vratio se! Vratio se!Yossarian je stao kao gromom ošinut, ukočen isto toliko od

Dunbarova stravičnog prodornog vriska koliko i od pogleda napoznatu, bijelu, užasnu priliku vojnika u bijelom obloženu od glavedo pete gipsom i gazom. Yossarianu se ote neki čudni, drhtavi ižuboravi glas.- Vratio se! - ponovo vrisne Dunbar.- Vratio se! - ponovi automatski i prestravljeno bolesnik koji je

buncao u groznici.Odjednom u sobi nastane pravi pakao. Mnoštvo bolesnih i ranjenih

ljudi poče se nesuvislo derati i trčati i skakali po prolazu izmeđukreveta kao da je izbio požar. Pacijent s jednom nogom i s jednomštakom skakutao je hitro amo-tamo vičući panično: - Što je? Što je!Je l' vatra? Je l' vatra?- Vratio se! - vikne mu netko. - Zar nisi čuo? Vratio se! Vratio se!- Tko se vratio? - vikne netko drugi.- Tko to?- Što to znači? Što da radimo?- Gori li bolnica?- Ustani i bježi, Boga ti tvoga! Ustanite svi i bježite!Svi ustadoše iz postelja i počeše trčati iz jednog kraja sobe u drugi.

Jedan je vojni istražitelj tražio revolver da ustrijeli drugog vojnogistražitelja koji ga je udario laktom u oko. U sobi je zavladao kaos.Bolesnik koji je buncao u groznici skočio je u prolaz između postelja imalne oborio bolesnika s jednom nogom, koji mu je nehotice spustiocrni gumeni vršak svoje štake na bosu nogu i prignječio mu nekolikoprstiju. Čovjek koji je buncao u groznici i kojem su bili prignječeniprsti na nogama, složio se na pod i zaplakao od boli, a drugi su seljudi spoticali o njega i još ga jače ozljeđivali u onom slijepomkomešanju i mučnom bježanju.- Vratio se! - mumljali su i drečali i izvikivali histerično svi jureći

tamo-amo. - Vratio se! Vratio se! - Na jednom se sestra Cramerobrela među njima kao prometnik na motor-kotaču i očajničkipokušavala uspostaviti red, a kad nije uspjela, briznula je nemoćno uplač.

- Umirite se, molim vas, umirite se! - uzalud ih je preklinjala jecajućipotmulo. Kapelan, sablasno blijed, nije imao pojma što se zbiva. Nijeimao ni Nately koji se prilijepio uz Yossariana držeći ga za lakat, niGladni Joe koji je neodlučno išao za njima stiskajući svoje mršavešake i gledajući uplašeno oko sebe.- Hej, što vam je? - raspitivaše se Gladni Joe. - Koji vam je vrag?- Isti je! - dovikne mu Dunbar značajno, a glas mu se jasno

razabiraše usred promukle dreke. - Zar ne razumiješ? Isti je.- Isti je! - ponovi Yossarian za njim kao jeka drhteći od snažna i

zlokobna uzbuđenja koje nije mogao svladati, pa se progura zaDunbarom do kreveta vojnika u bijelom.- Budite s mirom, ljudi! - ljubazno ih savjetovaše niski rodoljubivi

Teksašanin cereći se nesigurno. - Nemate se zašto uzrujavati.Budimo lijepo svi s mirom!- Isti je! - počeše drugi mrmonjiti, drečati i vikati.Iznenada se pojavi i sestra Duckett.- Što je to? upita ih ona.- Vratio se! - vrisne sestra Cramer padajući joj u zagrljaj. - Vratio se,

vratio se!Zaista je to bio onaj isti bolesnik. Bio je kraći za desetak

centimetara i malo deblji, ali ga je Yossarian odmah prepoznao poukočenim rukama i ukočenim, debelim i nepokretnim nogama kojesu mu bile dignute gotovo okomito u zrak, po napetim užetima idugačkim olovnim utezima što su visili s kolotura nad njim i ponazubljenoj crnoj rupi u zavojima nad ustima. Zapravo se nije gotovoni promijenio. Iz tvrde kamene mase na preponama dizala se onaista pocinčana cjevčica i vodila do staklene posude s bistromtekućinom na podu. Na stupu je isto onako visila staklena posuda sbistrom tekućinom koja mu je kapala u pregib lakta. Yossarian bi gabio prepoznao među tisućama ljudi. Pitao se tko li je on.- Nema unutra nikoga! - dovikne mu iznenada Dunbar.Yossarian osjeti kako mu srce preskoči jedan otkucaj i kako mu

noge otkazuju poslušnost.- Što kažeš? - vikne užasnuto, preneražen Dunbarovim

unezvijerenim, užagrenim i tjeskobnim očima i mahnitim izrazomusplahirenosti i strave na licu. - Jesi li pošašavio ili što ti je? Kako to,do vraga, misliš da nema unutra nikoga?

- Ukrali su ga! - vikne mu Dunbar. - Šupalj je kao vojnik odčokolade. Jednostavno su ga izvadili i ostavili samo ove zavoje.- Zašto bi to učinili?- A zašto bilo što čine?- Ukrali su ga! - vrisne netko drugi, pa svi u sobi počeše vriskati: -

Ukrali su ga! Ukrali su ga!- Dajte lezite - preklinjaše sestra Duckett Dunbara i Yossariana

gurajući Yossariana ovlaš u prsa. - Dajte, molim vas, lezite!- Ti si lud! - vikne Yossarian ljutito Dunbaru. - Kako ti to, do vraga,

uopće, pada na pamet?- Je li ga tko vidio? - upita ga Dunbar podsmješljivo i žustro.- Pa, ti si ga valjda vidjela? - obrati se Yossarian sestri Duckett. -

Reci Dunbaru da je netko unutra!- Poručnik Schmulker je unutra - reče sestra Duckett. - Opečen je

po cijelom tijelu.- Je li ga vidjela?- Vidjela si ga, je li?- Vidio ga je liječnik koji ga je previo.- Hajde skoči po njega, hoćeš li? Koji je to liječnik?Na to pitanje sestra Duekett iznenađeno zine.- Pa taj liječnik i nije ovdje! - usklikne ona. - Ovoga su nam

pacijenta dopremili iz poljske bolnice.- Vidite li? - vikne sestra Cramer. - Nema unutra nikoga!- Nema unutra nikoga! - prodere se Gladni Joe i zatopće.Dunbar se progura i bijesno skoči na postelju vojnika u bijelom da

se sam uvjeri. Požudno prisloni užagreno oko na poderanu crnurupu u ljušturi od bijelih zavoja. Još je bio sagnut i virio jednim okomu tamnu, nepomičnu usnu šupljinu vojnika u bijelom kad su dotrčaliliječnici i policajci i pomogli Yossarianu da ga odvuku. Liječnici sunosili revolvere o pojasu, a policajci karabine i puške koji ma suodgurivali i udarali gomilu pacijenata što je rogoborila. Pojaviše sekolica na koja vješto položiše vojnika u bijelom i u tren oka gaodvezoše. Liječnici i policajci hodali su po sobi i svakoga uvjeravalida je sve u redu.Sestra Duekett povuče Yossariana za ruku i krišom mu šapne da ga

čeka u spremištu za metle na kraju hodnika. Yossarian se razdragakad to ču. Pomislio je da je sestra Duekett konačno poželjela da se

poševi, pa joj je, čim su se našli nasamo u spremištu za metle,zadigao suknju, ali ga je ona odgurnula. Htjela je da mu kaže neštovažno o Dunbaru.- Oni će ga nestati - reče mu. Yossarian zaškilji ne shvaćajući je.- Što će oni? - upita je iznenađeno i nasmije se usiljeno. - Što to

znači?- Ne znam, samo sam ih čula kako govore u drugoj sobi.-Tko?- Ne znam. Nisam ih vidjela. Samo sam čula kad su rekli da će

nestati Dunbara.- Zašto će ga nestati?- Ne znam.- Pa, to je besmislica! Nije čak ni gramatički ispravno. Kog vraga

znači da će oni nekoga nestati?- Ne znam.- Od tebe, bogami, nema mnogo koristi!- Zašto sad mene zafrkavaš? - protuži sestra Duekett uvrijeđeno i

poče šmrcati. - Ja sam vam samo htjela pomoći. Zar sam ja kriva štoće ga nestati? Nisam ti smjela ni reći.Yossarian je zagrli i privije uza se skrušeno i nježno.- Oprosti - ispriča se i poljubi je smjerno u obraz, pa pohita da

upozori Dunbara, koga nije mogao nigdje naći.

35. RATNIK MILO

Prvi put u životu Yossarian se molio. Pošto je poglavica BijeliHalfoat zaista umro u bolnici od upale pluća i Nately se prijavio nanjegovo mjesto, Yossarian je kleknuo pred Natelyja i zamolio ganeka se ne javlja dobrovoljno da izvrši više od sedamdeset borbenihzadataka. Ali Nately ga naprosto nije htio slušati.- Moram još letjeti - tvrdio je Nately neuvjerljivo, kriveći usne u

osmijeh. - Inače bi me poslali kući.-Pa?- A ja ne želim ići kući dok god ne mogu povesti i nju sa sobom.- Zar ti ona toliko znači?Nately klimne potišteno glavom.- Možda je nikad više ne bih vidio.- Pa onda traži da te oslobode letenja! - nagovaraše ga Yossarian. -

Izvršio si normu i ne treba ti letački dodatak. Zašto ne tražiš da tidaju mjesto poglavice Bijelog Halfoata, ako možeš podnijeti da tikapetan Black bude pretpostavljeni?Nately zavrtje glavom, a obrazi mu potamnješe od stida, žaljenja i

poniženja.- Ne daju mi ga. Razgovarao sam s potpukovnikom Kornom i on mi

je rekao da moram i dalje letjeti ili se vratiti kući.Yossarian divlje opsuje.- To je puka zloba.- Mene to baš ne smeta. Izvršio sam šezdeset letova a da nisam

uopće bio ranjen. Zašto ih ne bih mogao izvršiti još nekoliko?- Nemoj ništa poduzimati dok ja ne porazgovaram s nekim - zaključi

Yossarian i ode da se obrati za pomoć Milu, koji odmah za tim odeda se obrati za pomoć pukovniku Cathcartu moleći ga da uputinjega, Mila, na borbene letove.Milo je bio stekao mnoga priznanja. Neustrašivo je srljao u

opasnost i kritiku prodajući Nijemcima naftu i kuglične ležajeve podobroj cijeni, da bi stekao pozamašnu dobit i da bi pripomogao da seodrži ravnoteža između zaraćenih sila. U okršajima se držao viteški ibeskrajno hrabro. Privržen svom cilju više i jače nego što mu je bila

dužnost, povisio je zatim cijenu hrani u svojim menzama tako da sumu svi oficiri, podoficiri i vojnici morali dati svu svoju plaću za hra nu.Alternativa je bila dakako da su imali alternativu, jer Milo nijepodnosio prisilu i jer je on bio glasni pobornik slobode izbora daskapaju od gladi. Kad je taj njegov napad naišao na val otpora, ostaoje pri svome ne mareći za vlastitu sigurnost ni ugled, i viteški sepozvao na zakon ponude i potražnje. A kad je netko negdje rekao»ne«, Milo je popustio ropćući i junački braneći, čak i dok je uzmicao,historijsko pravo slobodnih ljudi da plaćaju koliko god moraju za onošto im je potrebno da prežive.Milo je bio uhvaćen na djelu pljačke svojih sunarodnjaka, a

posljedica je toga bila da mu je ugled još više porastao. Kad je nekikoščati major iz Minnesote napućio usne izražavajući buntovničkoneodobravanje i zatražio svoj udio iz sindikata, za koji je Miloneprestano govorio da ga svak ima, pokazalo se da je Milo čovjek odriječi. Prihvatio je izazov i na komadiću papira napisao »Jednadionica« i pružio mu ga očitujući vrlinu i prezir, koje su pobudilezavist i divljenje gotovo svakoga tko ga je poznavao. Bio je navrhuncu slave, pa se pukovnik Cathcart, koji je znao za njegoveratne uspjehe i divio im se, čudom čudio kako je Milo smjerno iponizno došao u štab aviopuka i iznio svoju fantastičnu molbu da mupovjere kakve pogibeljnije zadatke.- Vi biste htjeli još ići na borbene zadatke? - zine pukovnik Cathcart.

- Ama, zašto Milo, za miloga Boga?Milo krotko obori glavu i skromno odgovori: - Hoću izvršavati svoju

dužnost, gospodine pukovniče. Naša je domovina u ratu i ja se hoćuboriti za nju kao i drugi.- Ali, Milo, pa vi izvršavate svoju dužnost - usklikne pukovnik

Cathcart i nasmije se veselo i gromoglasno. - Ne znam tko je učinioviše za naše ljude nego vi. Tko im je, nego vi, dao pamuk obloženčokoladom?Milo zavrtje glavom polako i tužno.- Ali u ratu nije dovoljno biti samo dobar intendantski oficir,

gospodine pukovniče Cathcarte.- Ama, kako nije, Milo. Ja ne znam što je vama.- Nije dovoljno, gospodine pukovniče - usprotivi se Milo prilično

odrješito, značajno dižući pokorni pogled upravo koliko je bilo

potrebno da privuče pogled pukovnika Cathcarta. - Neki ljudi većkoješta pričaju.- A, tako, dakle? Recite mi koji su to ljudi, Milo! Recite mi koji su, pa

ću se ja pobrinuti da budu određeni za najopasnije zadatke.- Ali, gospodine pukovnile, ja se bojim da oni imaju pravo - reče

Milo i ponovo pogne glavu. - Mene su poslali na frontu kao pilota, patrebam izvršavati borbene zadatke i manje vremena trošiti na svojedužnosti intendantskog oficira.Pukovnik Cathcart bijaše iznenađen, ali spreman da mu pomogne.- Pa, dobro, Milo, ako baš tako hoćete; ja sam uvjeren da možemo

udovoljiti svim vašim željama. Koliko ste već dugo na fronti?- Jedanaest mjeseci, gospodine pukovniče.- A koliko ste borbenih letova izvršili?- Pet.- Pet? - pripita ga pukovnik Cathcart.- Pet, gospodine pukovniče.- Pet, a? - Pukovnik Cathcart zamišljeno protrlja obraz. - To baš nije

mnogo, je li?- Nije? - priupita ga Milo otržito i ponovo digne pogled.Pukovnik Cathcart se lecne.- Naprotiv, to je vrlo mnogo, Milo - ispravi se brže-bolje. - To nipošto

nije malo.- Ne, gospodine pukovniče - reče Milo ispuštajući dug, čeznutljiv i

sjetan uzdah - to baš nije mnogo. Iako je lijepo od vas što tvrditesuprotno.- Ama, to zbilja nije malo, Milo. Nije uopće malo kad se uzmu u

obzir sve vaše ostale zasluge. Pet letova, kažete? Svega pet?- Svega pet, gospodine pukovniče.- Svega pet. - Pukovnik Cathcart se načas strašno obeshrabri

pitajući se što Milo zapravo smjera i nije li mu već zabio trn u petu. -Pet je vrlo mnogo, Milo - oduševljeno pripomene pošto je ugledaotračak nade. - To iznosi u prosjeku gotovo jedan let na svaka dvamjeseca. A kladio bih se da tu niste uračunali ono kad ste nasbombardirali.- Jesam, gospodine pukovniče. Uračunao sam.- Uračunali ste? - pripita ga pukovnik Cathcart pomalo začuđeno. -

Pa vi zapravo niste tada letjeli, nije li tako? Vi ste tada bili sa mnom u

kontrolnom tornju, ako se ne varam?- Ali to je bio moj let - usprotivi se Milo. - Ja sam ga organizirao i

upotrijebio vlastite avione i opremu. Ja sam sve isplanirao i nadzirao.- Ama, svakako, Milo, svakako, ja to i ne poričem. Samo

provjeravam broj da ne biste ništa zaboravili. Jeste li uračunali tu ionaj napad na most u Orvietu, koji ste izvršili umjesto mene?- Ali, nisam, gospodine pukovniče. Mislio sam da ne bi bio red, jer

sam ja tada bio u Orvietu i zapovijedao protuavionskom obranom.- Ja ne vidim tu nikakve razlike, Milo. To je svejedno bio vaš let. I to,

bogami, moram reći, vrlo uspješan. Nismo srušili most, ali smo imalilijepu sliku pogodaka. Sjećam se što je general Peckem rekao. Ne,Milo, ja zahtijevam da uračunate i Orvieto među svoje letove.- Pa, dobro, ako baš inzistirate, gospodine pukovniče.- Inzistiram, Milo. E pa, da vidimo... sad imamo ukupno šest letova,

što je, bogami, mnogo, Milo, zbilja mnogo. To je povećanje oddvadeset posto u roku od svega dvije-tri minute, što nipošto nijemalo, Milo, nipošto nije malo.- Mnogi imaju već i po sedamdeset letova - istakne Milo.- Ali oni nikad nisu proizveli pamuk obložen čokoladom, nije li tako?

Vi ste, Milo, učinili i više nego što ste bili dužni.- Ali oni imaju priliku da se proslave, i oni ubiru svu slavu - ostajaše

Milo pri svome dureći se i malne cmizdreći. - Gospodine pukovniče,ja želim u borbu, da se borim kao i ostali moji drugovi. Zato sam idošao. I ja želim odlikovanja.- Pa, naravno, Milo. Svi mi želimo provoditi više vremena u borbi.

Ali ljudi kao vi i ja služimo domovini na drugi način. Uzmite mojslučaj. - Pukovnik Cathcart nasmije se kao da se ispričava. - Kladiobih se da nije općepoznato, Milo, da sam ja izvršio svega četiri leta,je li da nije?-Nije, gospodine pukovniče - odgovori Milo. - Opće je poznato da

ste vi izvršili svega dva leta. I da je jedan od tih letova onaj kad vasje Aarfy zabunom odveo nad neprijateljski teritorij, a zapravo steletjeli u Napulj da na crnoj burzi kupite hladnjak za vodu.Pukovnik Cathcart se zajapuri od zbunjenosti i odustane od dalje

raspre.- Dobro, Milo. Ja mislim da su vaše namjere hvale vrijedne. Ako

vam je zaista toliko stalo do toga, zapovjedit ću majoru Majoru da

vas odredi da idete na iduća šezdeset i četiri zadatka tako da i vimožete navršiti sedamdeset zadataka.- Hvala vam, gospodine pukovniče, hvala vam. Vi i ne znate što za

mene to znači.- Nema na čemu, Milo, ja dobro znam što za vas to znači.- Ne, gospodine pukovniče, ja mislim da vi ipak ne znate što za

mene to znači - pobije ga Milo zajedljivo. Netko će morati odmahpreuzeti vođenje sindikata. To je vrlo složen posao, a ja mogu svakičas poginuti.Pukovnik Cathcart se začas razvedri na te riječi i uze škrtački

strastveno trljati ruke.- Znate, Milo, ja mislim da bismo potpukovnik Korn i ja možda bili

voljni preuzeti sindikat iz vaših ruku - neusiljeno nabaci i gotovo seobliže od slatke slutnje. - Naše iskustvo s paradajzom na crnoj burzimoglo bi nam dobro doći. Odakle da počnemo?Milo se zagleda u pukovnika Cathcarta prijazno i bezazleno.-Hvala vam, gospodine pukovniče, to je vrlo lijepo od vas. Počnite

dijetom bez soli za generala Peckema i dijetom bez masti zagenerala Dreedlea.- Čekajte da uzmem olovku. Dobro, a onda?- Cedrovi.- Cedrovi?- Iz Libanona.- Iz Libanona?- Imamo cedrove u Libanonu koje treba prebaciti do pilane u Oslu,

gdje će od njih napraviti šindru za graditelje u Cape Codu.Pouzećem. Zatim grašak.- Grašak?- Koji je na debelom moru. Imamo nekoliko brodova graška koji

plove iz Atlante u Nizozemsku, a kojima će se platiti tulipani, koji suprevezeni u Ženevu u zamjenu za sir, koji se mora otpremiti u Beč.P.U.- P.U.?- Pare unaprijed. Habsburgovcima se tresu gaće.- Milo!- I nemojte zaboraviti na cinkove pločice koje su uskladištene u

Flintu. Četiri vagona cinkovih pločica treba prebaciti avionima iz

Flinta do ljevaonica u Damasku do podne osamnaestoga, frankobrod Calcutta dva posto za deset dana do kraja mjeseca. JedanMesserschmitt pun kudjelje leti u Beograd po jedan C-47 i pola onihdatulja s polovicom koštica koje smo im podvalili u Kartumu. Novcemod portugalskih inćuna, koje preprodajemo u Lisabonu, platit ćeteegipatski pamuk koji nam se vraća iz Mamaronecka, a za ostatakćete kupiti naranče u Španjolskoj. Naranjas se uvijek plaćaju ugotovu.- Nuranjas?- Tako se naranče zovu u Španjolskoj, a to su španjolski naranče.

I... da, zbilja! Nemojte zaboraviti na Piltdaunskog čovjeka.- Piltdaunskog čovjeka?- Da, Piltdaunskog čovjeka. Antropološki muzej u Washingtonu ne

može nam trenutačno platiti koliko tražimo za drugog Piltdaunskogčovjeka, ali se nadaju da će uskoro umrijeti neki njihov bogati ivoljeni darovatelj, pa...-Milo!- Francuska će preuzeti sav peršin koji joj možemo isporučiti, a ja

mislim da treba prihvatiti tu ponudu, jer će nam trebati franaka za lireza pfenige za datulje kad nam ih vrate. Također sam naručio golemekoličine peruanske balze da se podijeli svim menzama u sindikatu napro rata bazi.- Balze? Što će menzama balza?- Dobru balzu nije baš lako dobiti u današnje vrijeme, gospodine

pukovniče. Naprosto sam pomislio da bi bilo šteta propustiti takvupriliku.- Pa, vjerojatno imate pravo - napomene pukovnik Cathcart

neodređeno, držeći se kao da ima morsku bolest. - A valjda je icijena bila povoljna?- Cijena je neumjerena, upravo bajoslovna! Ali budući da smo tu

balzu kupili od jedne naše podružnice, rado smo je platili po tojcijeni. I pazite na kože!- Lože?- Kože.- Kože?- Da, kože. U Buenos Airesu. Treba ih uštaviti.- Uštaviti?

- U Newfoundlands I otpremiti ih u Helsinki B.P.U. prije nego štopočne proljetna jugovina. Sve za Finsku ide B.P.U. prije nego štopočne proljetna jugovina.- Bez para unaprijed? - dosjeti se pukovnik Cathcart.- Bravo, gospodine pukovniče! Vi imate talenta, gospodine

pukovniče. Pa, onda je tu još i pluto.- Pluto?- Koje treba otpremiti u New York, a kreč u Beč, lan u Cannes,

angoru u Andoru i rakiju u Latakiju.- Milo!- Imamo i cvijeća u Nizozemskoj, gospodine pukovniče.Pukovnik Cathcart digne ruke uvis.-Prestanite, Milo! - uzvikne gotovo uplakan. - To nema smisla. Vi ste

upravo kao i ja... nezamjenjivi. - Odgurne olovku i ustane razdraženpreko svake mjere. - Vi, Milo, ne možete izvršiti još šezdeset i četirileta. Ne možete izvršiti više nijedan let. Cijeli bi se sistem raspao kadbi se vama što dogodilo.Milo klimne glavom mirno, vedro i zadovoljno.- Zabranjujete li mi, gospodine pukovniče, da idem na borbene

zadatke?- Zabranjujem vam, Milo, da idete na borbene zadatke - kaza

pukovnik Cathcart kao strog i neumoljiv zapovjednik.- Ali to nije pošteno, gospodine pukovniče - reče Milo. - Što će biti s

mojom vojnom karijerom? Ostali stječu slavu, odlikovanja i priznanja.Zar da ja trpim samo zato što tako dobro obavljam svoju dužnostintendantskog oficira?- Ne, Milo, to nije pošteno. Ali ja ne znam što bismo tu mogli učiniti.- Možda bi tko drugi mogao letjeti umjesto mene?- Pa, možda bi tko drugi mogao letjeti umjesto vas - predloži

pukovnik Cathcart. - Što mislite o rudarima koji štrajkaju uugljenokopima Pennsylvanije i Zapadne Virginije?Milo odmahne glavom.- Njihovo bi obučavanje predugo trajalo. A zašto nebi letjeli ljudi iz

moje eskadrile, gospodine pukovniče? Uostalom, ja sve ovo radimza njih. Oni bi morali biti voljni da zauzvrat učine nešto za mene.- Ama, zašto ne bi letjeli ljudi iz vaše eskadrile, Milo? - usklikne

pukovnik Cathcart. - Uostalom, vi sve to radite za njih. Oni bi morali

biti voljni da zauzvrat učine nešto za vas. Što je pošteno, pošteno je.- Mogli bi se mijenjati, gospodine pukovniče.- Čak bi mogli naizmjence izvršavati borbene zadatke umjesto vas,

Milo.- A kome će se računati?- Vama će se računati, Milo. A ako neki čovjek na tim zadacima

bude odlikovan, vi ćete dobiti odlikovanje.- A tko će umrijeti ako on pogine?- Pa on, naravno. Uostalom, Milo, što je pošteno, pošteno je. Samo,

ima tu još nešto.- Morat ćete povisiti normu.- Možda ću morali opet povisiti normu, a ne znam hoće li ljudi

pristati na to. Još su i sad prilično ogorčeni šio sam je podigao nasedamdeset. Kad bili mogao nagovoriti samo jednog olicira da jošleti, ostali bi vjerojatno slijedili njegov primjer.- Nately bi htio još letjeti, gospodine pukovniče - reče Milo. - Baš mi

je maloprije netko rekao u najstrožem povjerenju da će on učiniti svešto mu se naredi, samo da bi mogao ostati ovdje s djevojkom u kojuse zaljubio.- Pa Nately bi htio još letjeti! - kaza pukovnik Cathcart i pobjednički

pljesne rukama da je sve zazvonilo. - Da, Nately bi htio još letjeti. Aovaj put ću podići normu odmah na osamdeset letova tako da ćegeneralu Dreedleu zbilja ispasti oči. A to je i dobar način da se onajšugavi skot Yossarian vrati u borbu i možda pogine.- Yossarian?Milovo priprosto i pitomo lice zadrhti od duboke zabrinutosti, i on

zamišljeno čupne svoj crvenkastosmeđi brk.- Da, Yossarian. Čuo sam da okolo priča da je izvršio normu i da je

za njega rat svršio. E pa, možda je i izvršio svoju normu, ali nijeizvršio vašu, nije li tako? Ha-ha! Al' će se taj iznenaditi!- Yossarian mi je prijatelj, gospodine pukovniče - prigovori mu Milo.

- Ne bih nikako htio da ja budem kriv što će on morati opet u borbu.Ja mu mnogo dugujem. Ne bismo li mogli u njegovu slučaju učinitiiznimku?- Ama, ne možemo, Milo - zakvoca pukovnik Cathcart značajno,

iznenađen tim prijedlogom. - Ne smijemo nikoga protežirati. Moramoprema svima biti jednaki.

- Ja bih dao Yossarianu sve što imam - nastavi Milo smionozagovarati Yossariana. - Ali kako nemam ničega, ne mogu mu datisve, nije li tako? I zato će se on naprosto morati izvrgavati opasnostima kao i ostali, nije li tako?- Što je pošteno, pošteno je, Milo.- Da, gospodine pukovniče, što je pošteno, pošteno je - potvrdi

Milo. - Yossarian nije ništa bolji od ostalih, pa se ne smije nadati nikakvim posebnim povlasticama, nije li tako?- Tako je, Milo. Što je pošteno, pošteno je.Pošto je pukovnik Cathcart kasno poslijepodne objavio da je povisio

normu na osamdeset letova, Yossarian nije više imao vremena da seizvuče iz borbe, ni da odgovori Natelyja od leta, pa čak ni da seponovo uroti s Dobbsom da umore pukovnika Cathcarta, jer jesutradan u zoru iznenada zasvirala uzbuna i ljudi su se potrpali uteretnjake prije nego što se mogao pripremiti pristojan doručak, iodvezli se brže-bolje do učionice pa onda do aerodroma, gdje sukamioni-cisterne još punile, klepećući i kloparajući, avionskerezervoare, a oružari užurbano radili skakućući i dižući razornebombe od po petsto kilograma do spremišta za bombe. Svi sutrčkarali, a čim su rezervoari bili puni, upališe motore da se zagriju.Obavještajna je služba javila da će toga jutra Nijemci odvući

oštećenu talijansku krstaricu iz suhog doka u La Speziji do kanala naulazu u luku i tu je potopiti, kako se Saveznici ne bi mogli, kad osvojegrad, koristiti lukom za velike brodove. Ovaj je put bar obavještajnaslužba imala pravo. Kad su avioni doletjeli sa zapada, dugački jebrod bio napola preplovio luku, pa su ga uništili izravnim pogocimasvih jata, zbog čega ih je sve obuzeo neobično ugodan osjećajkolektivnog ponosa, ali su se tada obreli u jakoj baražnoj vatri iztopova koji su bili postavljeni na svim krivinama goleme potkovegorskog zemljišta. Čak je i Havermeyer pribjegao jednom od najluđihmanevara koje je mogao izvesti kad je vidio koliko još mora letjeti dase spasi, a Dobbs, koji je upravljao avionom u njegovoj formaciji,poletio je na suprotnu stranu nego što je trebalo, te se zanio i zaletiou susjedni avion i prerezao mu rep. Njegovu je avionu otpalo krilo,pa je počeo padati kao kamen i gotovo u hipu nestao. Nije bilo nivatre ni dima ni bilo kakvog nenormalnog šuma. Preostalo se krilookretalo nezgrapno kao betonska mješalica, a avion se okomito

rušio na nos sve brže i brže, dok nije pao u vodu koja se rastvorila izapjenušila kao bijeli vodeni ljiljan na modrom moru, pa se, kad jeavion potonuo, digla kao gejzir od mjehura zelenih poput jabuka. Sveje bilo gotovo za nekoliko sekunda. Padobrani se nisu pojavili.Poginuo je i Nately, u onom drugom avionu.

36. PODRUM

Natelyjeva je smrt malne satrla kapelana. Kapelan Tappman sjedioje u svom šatoru i radio oko svojih spisa, s naočalama za čitanje nanosu, kad je zazvonio telefon i s aerodroma mu javili vijest o sudaruu zraku. Utroba kao da mu se najednom pretvorila u suhu glinu.Ruka mu se tresla dok je odlagao slušalicu. I druga mu se rukapočela tresti. Nesreća je bila pregolema da bi mogao razmišljati onjoj. Dvanaestorica su poginula kakve li grozote, kakva li užasa! Sveje više strepio. Instinktivno se počeo moliti da Yossariana, Nately,Gladni Joe i drugi njegovi prijatelji ne budu na popisu žrtava, a ondapokajnički uze koriti sama sebe, jer moliti se za njihov spas značilo jemoliti se za smrt drugih mladih ljudi koje nije ni poznavao. Bilo jekasno da se moli, ali je to bilo jedino što je znao. Srce mu je lupalotoliko snažno te mu se činilo da to lupanje dopire odnekud izvana.Znao je da više nikad neće moći sjesti na zubarsku stolicu, ni vidjetibilo kakav kirurški instrument, ni biti svjedok kakvoj godautomobilskoj nesreći, ni čuti krik u noći, a da ne osjeti to žestokodamaranje u prsima i strah da će umrijeti. Nikad više neće moćigledati nijednu tučnjavu a da ne strepi da će se onesvijestiti irazmrskati glavu o pločnik, ili dobiti koban srčani napadaj, ili izljevkrvi u mozak. Pitao se hoće li ikad više vidjeti svoju ženu i trojenejake djece. Pitao se treba li on ikad više vidjeti svoju ženu poštomu je kapetan Black posijao u dušu tešku sumnju u vjernost ikarakter žena uopće. Držao je da ima toliko drugih muškaraca koji bije mogli seksualno bolje zadovoljiti. Kad god bi pomislio na smrt,pomislio bi na svoju ženu, a kad god bi pomislio na svoju ženu,pomislio bi da će je izgubiti.Nakon još jedne minute kapelan se osjetio dovoljno jak da ustane i

pođe, sumorno i nevoljko, u susjedni šator po narednika Whitcomba.Sjedoše u džip narednika Whitcomba. Kapelan stisne šake da mu sene bi tresle u krilu. Stegnuo je zube i trudio se da ne sluša narednikaWhitcomba koji je radosno naklapao o tragičnom događaju.Dvanaestorica poginulih značilo je dvanaest službenih pisama sizrazima sućuti i potpisima pukovnika Cathcarta, koja su se mogla u

isti mah poslati najbližim rođacima i koja su ulijevala nadu da ćeSaturday Evening Post objaviti članak o pukovniku Catlieartu uuskršnjem broju.Na aerodromu je vladao težak muk koji je priječio svako kretanje

opčinjavajući, kao kakve nesmiljene, bešćutne čari, jedina stvorenjakoja su ga mogla poremetiti. Kapelana je obuzelo strahopoštovanje.Nikad prije nije bio u takvoj velikoj, strahovitoj tišini. Bezmalo dvijestotine umornih, suhonjavih i utučenih ljudi stajalo je u žalosnoj inepomičnoj skupini ispred učionice držeći u rukama padobrane igledajući tupo, preneraženo i potišteno svaki na svoju stranu. Činilose da se ne misle razići, da se ne mogu maknuti. Kapelan je jasnočuo slabašan bat svojih koraka dok im se primicao. Žurno i mahnitopretraživao je pogledom nepokretnu masu pokunjenih prilika.Napokon osjeti golemu radost ugledavši Yossariana, ali zatim polakozine od nepodnosiva užasa jer zapazi na Yossarianovu prljavu licuživ i izmučen izraz duboka očaja i ošamućenosti. Odmah shvati da jeNately mrtav, i ustukne od te spoznaje osjećajući bol i tresući glavomi kreveljeći se umolno, kao da prosvjeduje. Ta ga je spoznaja tolikopotresla da je obamro. Oteo mu se jecaj. Krv mu se povukla iz nogu,pa je pomislio da će se srušiti. Nately je bio mrtav. Svu nadu da seprevario raspršilo je Natelyjevo ime, koje je sve jasnije razabiraousred gotovo nečujnog žamorenja kojeg je sad iznenada prvi putpostao svjestan. Nately je bio mrtav: mladić je poginuo. Nekocviljenje pope se kapelanu uz grlo i vilica mu zadrhti. Oči mu senapuniše suzama i on proplače. Pođe na prstima prema Yossarianuda tuguje uz njega i da bez riječi podijeli s njim bol, ali ga u tom časunetko grubo ščepa za ruku i oštro zapita: - Jeste li vi kapelanTappman?On se iznenađeno okrene i nađe pred krupnim, brkatim i otresitim

pukovnikom velike glave i glatke, rumene kože. Nikad dotad ni jevidio toga čovjeka.- Jesam. Što želite?Boljela ga je ruka od stiska čovjekovih prstiju kojima se uzalud

otimao.- Pođite sa mnom.Kapelan uzmakne prestrašeno i zbunjeno.- Kamo? Zašto? Tko ste vi, uostalom?

- Bolje će vam biti, oče, da pođete s nama - protisne smjerno itužno suhonjav major jastrebinjeg nosa, koji se pojavio s drugestrane. Mi smo iz službe državne sigurnosti. Htjeli bismo vampostaviti nekoliko pitanja.- Kakvih pitanja? O čemu se radi?- Zar niste vi kapelan Tappman? - upita ga gojazni pukovnik.- Da, on je taj - odgovori narednik Whitcomb.- Idite samo s njima - dovikne kapetan Black kapelanu

podsmjehujući mu se neprijateljski i prezirno. - Uđite radije u njihovakola, ako ste pametni.Tuđe su ruke neumoljivo odvlačile kapelana. Htio je pozvati u

pomoć Yossariana, ali mu se činilo da je predaleko i da ga ne bi čuo.Neki su ga ljudi u blizini počeli gledati pomalo radoznalo. Kapelanobori glavu osjećajući kako gori od stida, pa pusti da ga strpajuotraga u štabna kola i posjednu između debelog pukovnika široka,rumena lica i mršavog, slatkorječivog i nujnog majora. Automatski jepružio svakome od njih po jednu ruku pitajući se časak neće li mustaviti lisice na ruke. Još je jedan oficir sjedio na prednjem sjedalu.Visoki vojni policajac s pištaljkom i s bijelim šljemom na glavi sjeo jeza upravljač. Kapelan se nije usudio dići pogled dok zatvoreniautomobil nije skrenuo, a kotači zacviljeli na neravnoj cestipokrivenoj slo jem asfalta.- Kamo me vodite? - zapita ih blago i bojažljivo, kao da je kriv, ne

gledajući ih još u oči. Pomisli da ga neće još okriviti zbog sudaraaviona u zraku i Natelyjeve smrti. - Što sam skrivio?- Zašto ne držite jezik za zubima i prepustite nama da postavljamo

pitanja? - reče mu pukovnik.- Nemojte tako s njim - reče major. - Nije potrebno da budete tako

bezobzirni.- Onda mu vi recite neka drži jezik za zubima i neka prepusti nama

da postavljamo pitanja.- Molim vas, oče, da držite jezik za zubima i da prepustite nama da

postavljamo pitanja - zamoli ga major suosjećajno. - Bit će vam boljetako.- Nije potrebno da me zovete »oče« - reče kapelan. - Ja nisam

katolik.

- Nisam ni ja, oče - reče major. - Ja sam samo veoma pobožan izovem sve sluge Božje očevima.- On uopće ne vjeruje da ima ateista u rovovima - naruga se

pukovnik i gurne kapelana familijarno laktom pod rebra. - Hajde,kapelane, recite mu ima li ateista u rovovima?- Ne znam, gospodine pukovniče - odgovori kapelan. - Ja ni sam

nikad bio u rovu.Oficir koji je sjedio sprijeda naglo okrene glavu držeći se svadljivo.- Pa niste nikad bili ni na nebu, nije li tako, ali znate da postoji nebo,

je li?- Ili ne znate? - reče pukovnik.- Vi ste počinili vrlo težak zločin, oče - reče major.- Kakav zločin?- To još ne znamo - reče pukovnik. - Ali ćemo uskoro saznati. Samo

sigurno znamo da je vrlo težak.Pred štabom aviopuka automobil skrene naglo s ceste tako da

kotači zacvilješe, pa tek malko smanji brzinu i produži poredparkirališta do iza zgrade. Tri oficira i kapelan iziđoše iz auta. Idućijedan za drugim, odvedoše ga niz klimave drvene stube u podrum, uvlažnu mračnu sobu s niskim betonskim stropom i neožbukanimkamenim zidovima. Po svim je zakucima bilo paučine. Velikastonoga projuri po podu i skloni se za vodovodnu cijev. Kapelanaposjedoše na tvrdu stolicu s uspravnim naslonom koja je stajala zagolim stolićem.- Raskomotite se, kapelane, molim vas - reče mu pukovnik srdačno,

pa upali snažan reflektor i uperi ga kapelanu ravno u oči. Zatim stavina stol dva boksera i kutiju šibica. - Odmorite se!Kapelan iskolači oči od čuda. Shvatio je da mogu raditi od njega što

ih je volja; ti bezdušni ljudi mogli bi ga tu, u ovom podrumu, izbitinamrtvo a da mu nitko ne bi pritekao u pomoć, nitko, možda, osimpobožnog i suosjećajnog majora šiljasta lica, koji je otvorio slavinutako da je voda glasno kapala u slivnik, te se vratio do stola i staviopokraj boksera dugačku i tešku gumenu cijev.- Sve će biti u redu, kapelane - reče mu major kao da ga hrabri. -

Nemate se što bojati ako niste krivi. Čega se toliko bojite? Nistevaljda krivi?- Jasno da je kriv - reče pukovnik. - I te kako je kriv.

- Što sam skrivio? - zapita ih kapelan umolno, zbunjujući se sveviše i više i ne znajući koga da moli za milost. Onaj treći oficir nijenosio nikakve oznake i držao se šutke po strani. - Što sam učinio?- To je baš ono što ćemo uskoro saznati - odgovori pukovnik i gurne

mu preko stola notes i olovku. - Napišite nam tu svoje ime i prezime,vlastitim rukopisom.- Vlastitim rukopisom?- Tako je. Bilo gdje na ovoj stranici. - Kad se kapelan potpisa,

pukovnik ponovo uze notes i postavi ga uz list papira koji je izvadioiz jednog fascikla. - Vidite li? - reče majoru koji je došao do njega izagledao mu se ozbiljno preko ramena.- Nije isti - prizna major.- Ma rekao sam vam ja da je to njegovo maslo.- Što to? - zapita kapelan.- Grdno ste me iznenadili, kapelane - reče mu major kao da se

gorko jada.- Kako?- Nemate pojma koliko ste me razočarali.- Zašto? -navaljivaše kapelan sve mahnitije. - Što sam učinio?- Evo zašto - odgovori major, pa razočarano i gadljivo hitne na stol

notes u kojem se kapelan potpisao. - Ovo nije vaš rukopis.Kapelan žmirne hitro i zaprepašteno.- Ama, kako nije moj rukopis?- Ne, nije, kapelane. Opet lažete.- Pa upravo sam se sad potpisao! - vikne kapelan razdražljivo. -

Vidjeli ste kad sam se potpisivao.- To je baš ono - ogorčeno odvrati major. - Vidio sam kad ste se

potpisivali. Ne možete zanijekati da ste to zaista napisali. Čovjek kojilaže kad je riječ o njegovu rukopisu, lagat će i u svakoj drugoj prilici.- Ama, tko laže? - priupita ga kapelan koji se iznenada ražesti,

ogorči i zaboravi na strah. - Jeste li vi ludi ili što vam je? O čemu vi toobojica govorite?- Mi smo vas zamolili da napišete svoje ime i prezime vlastitim

rukopisom. A vi to niste učinili.- Ama, kako nisam? Pa čijim sam rukopisom napisao ako nisam

svojim?- Nečijim tuđim.

- Čijim?- To je baš ono što ćemo uskoro saznati - zaprijeti mu pukovnik.- Govorite, kapelane!Kapelan pogleda najprije jednoga, pa drugoga, osjećajući kako ga

sve više obuzimaju sumnja i histerija.- Pa to je moj rukopis - gorljivo ustvrdi. - Koji je onda moj rukopis

ako nije ovo?- Evo ga - odgovori pukovnik. I, držeći se naduto, baci na stol

fotokopiju vojničkog pisma u kojem je bilo prekriženo sve osimnaslova »Draga Mary« i u kojem je oficir-cenzor pripisao: »Tragičnočeznem za tobom. A. T. Tappman, kapelan Armije SjedinjenihDržava«. Pukovnik se prezirno nasmiješi gledajući kako se kapelancrveni. - E pa, što je sad, kapelane? Znate li tko je to napisao?Kapelan nije dugo odgovarao; prepoznao je Yossarianov rukopis.- Ne znam.- Valjda ipak možete pročitati? - nastavi pukovnik sarkastično. -

Autor se potpisao.- Tu stoji moje ime.- Vi ste se, dakle, potpisali. Što je valjalo i dokazati.- Ama, nisam se ja potpisao. Niti je to moj rukopis.- Onda ste opet krivotvorili nečiji tuđi rukopis - odbrusi mu pukovnik

i slegne ramenima. - Ništa drugo ne može biti posrijedi.- Ma to je smiješno! - vikne kapelan, koji iznenada izgubi strpljenje

pa skoči, zažaren od bijesa i stisnutih pesti. - Ja ovo više neću trpjeti.Čujete li? Upravo je poginulo dvanaest ljudi i ja nemam vremena zaovakva šašava pitanja. Vi nemate prava da me ovdje držite, i janaprosto neću više ovo trpjeti.Pukovnik gurne bez riječi kapelana u prsa. Kapelan se svali na

stolicu i iznenada opet osjeti da je slab i veoma zaplašen. Majorzgrabi gumenu cijev i poče se njome prijeteći udarati po dlanu.Pukovnik dohvati kutiju šibica, izvadi jednu šibicu i prisloni je nahrapavu površinu kutije, vrebajući mrkim pogledom kakav novi znakprkosa na kapelanu. Kapelan je problijedio i toliko se ukočio da segotovo nije mogao maknuti. Napokon je odvratio pogled od sjajnogreflektora koji ga je zasjenjivao; voda je kapala sve glasnije, štogotovo nije više mogao podnijeti. Kad bi mu bar rekli što hoće odnjega, pa da zna što mora priznati. Napeto je čekao pošto je onaj

treći oficir, na pukovnikov mig, prišao i sjeo na stol, svega desetakcenti metara od kapelana. Lice mu bijaše bezizražajno, a pogledprodoran i hladan.- Ugasite svjetlo - reče oficir preko ramena tiho i mirno. - Strašno

me smeta.Kapelan mu se zahvalno i jedva primjetno osmjehne.- Hvala vam, gospodine! I molim vas neka zatvore vodu!- Ostavite vodu neka kaplje - reče oficir. - To me ne smeta. -

Zadigne malko nogavice, da ih ne zgužva. - Kapelane - pripita ganeusiljeno - koje ste vi vjeroispovijesti?- Ja sam anabaptist, gospodine.- To je prilično sumnjiva vjera, nije li tako?- Sumnjiva? - pripita ga kapelan bezazleno i zgranuto. - Zašto,

gospodine?- Pa, ja ne znam baš ništa o njoj. To ćete valjda priznati? Nije li

zbog toga prilično sumnjiva?- Ne znam, gospodine - promuca kapelan diplomatski i snebivljivo.

Zbunjivalo gaje što taj čovjek nema nikakvih oznaka, pa nije čak bionačisto treba li da mu govori »gospodine«. Tko je on? I otkud mupravo da ga ispituje?- Ja sam, kapelane, nekad učio latinski. Mislim da je jednostvno

pošteno da vas upozorim na to prije nego što vam postavim idućepitanje. Ne znači li riječ anabaptist samo to da niste baptist?- Ah, ne znači, gospodine. Razlika je mnogo veća.- Jeste li baptist?- Nisam, gospodine.- Dakle, niste baptist?- Molim?- Ne razumijem zašto se prepirete sa mnom oko toga, a već ste

priznali ono glavno. E pa, kapelane, kad kažete da niste baptist,niste nam kazali ništa o tome što ste, nije li tako? Možete vi bitisvašta i svatko. - Malko se nagne naprijed držeći se lukavo iznačajno. - Mogli biste čak biti i Washington Irving, nije li tako? -nadoda.- Washington Irving? - ponovi kapelan iznenađeno.- Hajde, Washingtone - uplete se krupni pukovnik srdito - priznajte

lijepo sve što znate. Znamo da ste ukrali onaj paradajz.

Pošto se načas zapanjio, kapelan odahne i zasmijulji se nervozno.- Ah, o tome je, dakle, riječ! - usklikne. - Sad počinjem pomalo

shvaćati. Ja nisam ukrao taj paradajz, gospodine, nego mi ga je daopukovnik Cathcart. Možete njega pitati ako mi ne vjerujete.Na drugom kraju prostorije otvoriše se vrata i pojavi se pukovnik

Cathcart kao da izlazi iz ormara.- Dobar dan, pukovniče! Pukovniče, on tvrdi da ste mu vi dali onaj

paradajz. Je li to istina?- Zašto bih mu ja dao paradajz?- Hvala vam, pukovniče! To je sve.- Molim lijepo, pukovniče - odgovori pukovnik Cathcart, iziđe i

zatvori vrata za sobom.- E pa, što je sad, kapelane? Što sad kažete?- Ama, on mi ga je dao! - prosikće kapelan šaptom koji bijaše i ljutit i

zaplašen. - On mi ga je dao!- Ne mislite valjda reći, kapelane, da jedan viši oficir laže?- Zašto bi vam jedan viši oficir dao paradajz, kapelane?- Jeste li ga zato htjeli dati naredniku Whitcombu, kapelane? Zato

što je taj paradajz bio ukraden?- Ma ne, ne - poricaše kapelan, čudom se čudeći što ga ne

razumiju. - Ja sam ga ponudio naredniku Whitcombu zato što nisamznao što bih s njim.- Pa, zašto ste ga onda ukrali pukovniku Cathcartu ako niste znali

što biste s njim?- Ama, nisam ga ja ukrao pukovniku Cathcartu.- A zašto se onda držite kao krivac ako ga niste ukrali?- Pa ja ništa nisam skrivio!- A zašto vas mi sad ispitujemo ako niste ništa skrivili?- Ma ne znam - proštenje kapelan kršeći prste u krilu i tresući

glavom pognutom pod teretom tjeskobe. - Ne znam.- On misli da mi imamo vremena napretek - progunđa major.- Kapelane - proslijedi malo polakše oficir bez oznaka vadeći iz

otvorenog fascikla list žutog papira ispisan pisaćim strojem - ja imamovdje potpisanu izjavu pukovnika Cathcarta da ste mu vi ukrali onajparadajz. - Odloži list naopačke na jednu stranu fascikla i uze sdruge strane drugi list. - A ovdje imam ovjerovljen iskaz narednika

Whitcomba koji tvrdi da je znao da je paradajz ukraden baš po tomekako ste mu ga vi htjeli utrapiti.- Kunem se Bogom da ga nisam ukrao, gospodine - ustvrdi kapelan

ojađeno i samo što ne zaplače. - Dajem vam svoju časnu riječ da tajparadajz nije bio ukraden.- Vjerujete li vi u Boga, kapelane?- Vjerujem, gospodine. Dakako da vjerujem.- To je čudno, kapelane - reče oficir vadeći iz fascikla još jedan žuti

list ispisan pisaćim strojem - jer ovdje je u mojim rukama još jednaizjava pukovnika Cathcarta, u kojoj on tvrdi da ste odbili voditiskupne molitve u učionici prije svakog leta.Pošto je časak tupo gledao, kapelan se prisjeti svega i hitro klimne

glavom.- E pa, nije bilo baš tako, gospodine - živo reče. - Pukovnik Cathcart

je sam odustao od te zamisli kad je shvatio da se vojnici i podoficirimole istom Bogu kao i oficiri.- Kako? - usklikne oficir kao da ne vjeruje svojim ušima.- Kakve li besmislice! - kaza rumeni pukovnik i okrene se

dostojanstveno i srdito od kapelana.- Pa, zar on misli da ćemo mu povjerovati? - uzvikne major odajući

nevjericu.Oficir bez oznaka zasmijulji se kiselo.- Niste li sad ipak malko pretjerali, kapelane? - priupita ga

smješkajući se milostivo i neprijazno.- Ali, gospodine, to je istina! Kunem vam se da je istina.- Ne znam zašto bi to uopće bilo važno - odvrati oficir nehajno i

ponovo posegne za otvorenim fasciklom punim spisa. - Kapelane,jeste li odgovorili na moje pitanje vjerujete li u Boga? Ne sjećam seviše vašeg odgovora.- Jesam, gospodine. Rekao sam da vjerujem, gospodine. Ja

vjerujem u Boga.- Onda je to zbilja vrlo čudno, kapelane, jer ja ovdje imam još jedan

iskaz pukovnika Cathcarta u kojem on tvrdi da ste mu vi jednom reklida ateizam nije protuzakonit. Sjećate li se da ste ikad izjavili ta konešto?Kapelan klimne glavom bez oklijevanja osjećajući da je sad na

čvrstom tlu.

- Jesam, gospodine, rekao sam tako nešto, i to zato što je to istina.Ateizam nije protuzakonit.- Ali to nije razlog da se to kaže, kapelane, nije li tako? - prekori ga

oficir oporo, mršteći se, pa uze iz fascikla još jedan ovjerovljen listispisan pisaćim strojem. - A ovdje imam još jednu izjavu narednikaWhitcomba, u kojoj on kaže da ste se protivili njegovu prijedlogu dase šalju izrazi sućuti s potpisom pukovnika Cathcarta najbližimrođacima poginulih i ranjenih u boju. Je li to istina?- Da, gospodine, protivio sam se - odgovori kapelan. - I ponosim se

time. Ta su pisma licemjerna i nečasna. Jedina im je svrha da seproslavi pukovnik Cathcart.- Ali zar to nije svejedno? - odvrati oficir. - Ona ipak donose utjehu i

ohrabrenje obiteljima koje ih primaju, nije li tako? Ja, kapelane,naprosto ne shvaćam vaš način razmišljanja.Kapelan zanijemje ne znajući što da odgovori. Obori glavu

osjećajući da mu je jezik sputan i da je naivan.Rumeni krepki pukovnik pristupi im odrješito i iznese misao koja mu

je iznenada pala na um.- Zašto mu, do vraga, jednostavno ne prospemo mozak? -

oduševljeno predloži ostaloj dvojici.- Pa, mogli bismo mu, do vraga, prosuti mozak, nije li tako? -

potvrdi major jastrebinjeg nosa. - Pa on je samo običan anabaptist.- Ne, najprije ga moramo proglasiti krivini - opomene ili oficir bez

oznaka umirujući ili polako rukom. Okretno spuzne sa stola, stane sdruge strane, sučelice kapelanu, i podupre se objema rukama o stol.Izraz mu je na licu bio mračan i vrlo strog, odlučan i odbojan. -Kapelane - poče sudački kruto - mi vas službeno optužujemo da steWashington Irving i da ste svojevoljno i nedopušteno, kao cenzor,mijenjali tekstove u pismima oficira, podoficira i vojnika. Jeste li kriviili niste?- Nisam, gospodine.Kapelan obliže suhe usne suhim jezikom i nagne se napeto

naprijed na rubu stolice.- Kriv je - reče pukovnik.- Kriv je - reče major.- Dakle, kriv je - napomene oficir bez oznaka i zapiše nešto na

jedan list u fasciklu. - Kapelane - nastavi dižući pogled - optužujemo

vas također da ste počinili zločine i prekršaje za koje još ne znamo.Jeste li krivi ili niste?- Ne znam, gospodine. Kako mogu znati ako mi ne kažete što sam

počinio?- A kako vam možemo kazati kad ne znamo?- Kriv je - zaključi pukovnik.- Jasno da je kriv - potvrdi major. - Ako već govorimo o njegovim

zločinima i prekršajima, znači da ih je počinio.- Dakle, kriv je - objavi oficir bez oznaka i skloni se u stranu. -

Predajem ga vama, pukovniče!- Hvala vam - reče pukovnik. - Veoma ste dobro obavili svoj posao.

- On se okrene kapelanu. - Dakle, kapelane, dolijali ste. A sad segubite!Kapelan ga nije shvaćao.- Što da radim?- Odlazite, bježite, rekao sam vam - rikne pukovnik i pokaže mu

ljutito palcem preko ramena. - Gubite se dovraga!Kapelana su prenerazile njegove ratoborne riječi i ton, a veoma ga

je ozlojedilo i nije se mogao načuditi što ga puštaju na slobodu.- Pa zar me uopće nećete kazniti? - priupita ih svadljivo i

iznenađeno.- Kako vas ne bismo kaznili, dovraga! Ali vas nećemo sad ostaviti

da se ovuda motate dok mi odlučujemo kako i gdje ćemo vas kazniti.I zato se tornjajte! Gubite se bestraga!Kapelan ustane krzmajući i prijeđe nekoliko koraka- Mogu li otići?- Možete, za sada. Ali ne pokušavajte pobjeći s otoka! Sad znamo

kakva ste ptičica, kapelane! Nemojte zaboraviti da vas nadziremodan i noć.Bilo je nepojmljivo da ga puštaju da ode. Kapelan je polagano išao

prema izlazu očekujući svaki čas da ga netko zovne neumoljivimglasom natrag, ili da ga snažno udari u rame ili u glavu. Ali nisu gazadržavali. Prošao je neprovjetrenim, mračnim i vlažnim hodnicima idošao do stuba. Kad je izišao na svjež zrak, počeo je posrtati ipredisati. Čim se spasio, obuzelo ga je snažno moralno ogorčenje.Bio je bijesan zbog strahota koje je proživio toga dana, bjesniji negoikad prije. Hitao je kroz prostrano, akustično predvorje zgrade,

obuzet gorljivom i osvetničkom kivnošću. To više neće trpjeti, reče usebi, to naprosto više neće trpjeti. Kad je došao do izlaza, ugledapotpukovnika Korna kako se penje uza stube, te pomisli da je todobar znak. Okrijepivši se dubokim uzdahom, kapelan hrabro pođeda ga zaustavi.- Gospodine potpukovniče, ja ovo više neću trpjeti - reče žestoko i

odrješito, gledajući zdvojno kako potpukovnik Korn prolazi porednjega a da ga nije ni primijetio. - Potpukovniče Korne!Bačvasta, neuredna prilika njegova pretpostavljenog oficira stane,

okrene se i polako se vrati niza stube.- Što je, kapelane?- Gospodine potpukovniče, htio bih razgovarati s vama o jutrošnjem

sudaru. To je strašno, zbilja strašno!Potpukovnik Korn pošutje trenutak, a oči mu se zakrijesiše od

ciničnog uveseljenja.- Da, kapetane, to je zaista strašno - reče napokon. - Ne znam kako

ćemo sastaviti izvještaj da ne naudimo sami sebi.- Nisam to mislio - okosi se kapelan odlučno na njega, nimalo ga se

ne bojeći. - Neki su od one dvanaestorice već bili navršilisedamdeset letova.Potpukovnik Korn se nasmije.- Pa zar ne bi bilo isto toliko strašno da su svi bili novajlije? - zapita

ga zajedljivo.Kapelan ponovo zanijemje. Činilo se da ga amoralna logika na

svakom koraku dovodi u nepriliku. Kad je nastavio, nije više biotoliko siguran u sebe i glas mu je podrhtavao.- Gospodine potpukovniče, nije pravo da ljudi iz našeg aviopuka

moraju izvršiti po osamdeset borbenih zadataka, a da ljude iz drugihaviopukova šalju kući čim navrše pedeset i pet.- Razmotrit ćemo to pitanje - reče potpukovnik Korn odajući dosadu

i ravnodušnost, pa pođe dalje. - Adios, padre!- Što to znači, gospodine potpukovniče? - navaljivaše dalje kapelan

prodornim glasom.Potpukovnik Korn zastane držeći se odbojno, pa ponovo siđe do

njega.- To znači da ćemo razmisliti o tome, padre - odgovori mu

sarkastično i prezirno. - Ne biste valjda htjeli da išta poduzmemo

prije nego što razmislimo?- Ne, gospodine potpukovniče, to ne bih htio. Ali valjda ste već

razmišljali o tome?- Jesmo,padre, razmišljali smo već o tome. Ali, da vam bude srce

na, mjestu, razmislit ćemo još malo, a vama ćemo prvom javiti akodonesemo kakvu odluku. A sada, adios!Potpukovnik Korn se ponovo okrene i pohita uza stube.- Gospodine potpukovniče! - Potpukovnik Korn još jednom zastane i

polako okrene glavu prema kapelanu odajući mrzovolju inestrpljivost. Kapelanu potekoše riječi u nervoznoj bujici. -Gospodine potpukovniče, molim vas za dopuštenje da iznesem topitanje pred generala Dreedlea. Htio bih protestirati u štabuaviobrigade.Potpukovniku Kornu se neočekivano naduše debeli, tamnoputi

podvoljci od suspregnuta smijeha, pa mu ne mogaše odmahodgovoriti.- Samo izvolite, padre - odgovori nestašno i radosno, trudeći se

svim silama da ne prasne u smijeh. - Dajem vam dopuštenje daporazgovarate s generalom Dreedleom.- Hvala vam, gospodine potpukovniče. Ja držim da je samo pošteno

da vas upozorim da imam izvjestan utjecaj na generala Dreedlea.- Lijepo je od vas, padre, što me upozoravate na to. A držim da će

biti samo pošteno da i ja vas upozorim da u štabu aviobrigade nećete više naći generala Dreedlea. - Potpukovnik Korn se zlobnonaceri i prasne u slavodobitan smijeh. - Gotovo je s generalomDreedleom, padre! Sad je na njegovu mjestu general Peckem. Dobilismo novog komandanta aviobrigade.Kapelan se zgrane.- General Peckem?- Tako je, kapelane. Imate li kakva utjecaja i na njega?- Pa ja čak i ne poznajem generala Peckema - jadno odvrati

kapelan.Potpukovnik Korn se ponovo nasmije.- Šteta, kapelane, jer ga pukovnik Cathcart vrlo dobro poznaje. -

Potpukovnik Korn se smijuckaše još trenutak-dva likujući i uživajući,a onda se naglo uozbilji. - I da, zbilja,padre - opomene ga hladno igurne prstom u prsa - vi i doktor Stubbs ste otpjevali svoje. Mi

veoma dobro znamo da vas je on poslao danas ovamo da sepritužite na nas.- Doktor Stubbs? - Kapelan zavrtje glavom prosvjedujući smeteno. -

Ja nisam ni bio s doktorom Stubbsom, gospodine potpukovniče.Mene su ovamo dovela tri nepoznata oficira i neovlašteno meodvukli u podrum, ispitivali i vrijeđali.Potpukovnik Korn još jednom gurne kapelana prstom u prsa.- Vi vraški dobro znate da je doktor Stubbs govorio ljudima u svojoj

eskadrili da ne moraju izvršiti više od sedamdeset letova. - On sejetko nasmije. - E pa,padre, oni će ipak morati izvršiti više odsedamdeset letova, jer smo prekomandirali doktora Stubbsa naPacifik. Dakle, adios, padre. Adios!

37. GENERAL SCHEISSKOPF

S Dreedleom je bilo gotovo, a general Peckem je bio na njegovumjestu, ali tek što je general Peckem došao u ured generalaDreedlea, da ga zamijeni, njegova se sjajna vojna pobjeda počelarušiti kao kula od karata.- General Scheisskopf? - upitao je bezazleno u svom uredu

narednika, koji gaje izvijestio o naredbi koja je stigla jutros. - Mislitevaljda pukovnik Scheisskopf?- Ne, gospodine generale, nego general Scheisskopf. On je

promaknut u čin generala, gospodine generale.- E pa, to je zbilja čudno! Scheisskopf? General? Kakav general.- General-pukovnik, gospodine generale, i...- General-pukovnik?- Da, gospodine generale, i poručio vam je da ne izdajete naređenja

dok ne porazgovarate s njim.- Uh, Boga mu ljubim - reče general Peckem začuđeno i prvi put u

životu opsuje naglas. - Jeste li čuli, Cargille? Scheisskopf jeodjednom promaknut u čin general-pukovnika! Kladio bih sse da jetrebalo da ja budem promaknut, a da su njega promaknuli zabunom.Pukovnik Cargill je zamišljeno trljao svoju jaku bradu.- Pa, kako to da nam on izdaje naređenja?Glatko, odnjegovano i otmjeno lice generala Peckema ukruti se.- Pa da, naredniče - reče polako, mršteći se kao da nešto ne

razumije -kako to da nam on izdaje naređenja, ako je on još u»Službi specijalne usluge« a mi zapovijedamo borbenim jedinicama?-To je još jedna promjena koja je izvršena jutros, gospodine

generale. Sve su borbene jedinice sad podređene »Službi zaspecijalne usluge«, a general Scheisskopf nam je novi zapovjednik.Generalu Peckemu se ote oštar krik.- Ah, Bože moj! -protuži i sve njegovo sabrano držanje pade, pod

navalom histerije. - Scheisskopf nam je pretpostavljeni?Scheisskopf? - Pritisne šake na oči od užasa. - Cargille, dajte miWintergreena! Schcisskopf! Neću Schcisskopfa!Svi telefoni odjednom zazvoniše. Utrča kaplar i salutira.

- Gospodine generale, došao je jedan kapelan da se prituži na nekunepravdu u eskadrili pukovnika Cathcarta.- Neću da ga vidim, neću da ga vidim! Imamo dosta svojih nepravdi.Gdje je Wintergreen?- Gospodine generale, general Scheisskopf je na telefonu. Htio bi

odmah govoriti s vama.- Recite mu da još nisam došao. Bože sveti! - vrisne general

Peckem kao da je prvi put pojmio svu veličinu nesreće. -Scheisskopf? Pa on je umno zaostao! Ja sam radio od te budale štosam htio, a sad mi je on pretpostavljeni. Oh, Bože moj! Cargille!Nemojte me napustiti, Cargille! Što je s Wintergreenom?- Gospodine generale, ja sam vas spojio s nekim razvodnikom

Wintergreenom. Naziva vas već cijelo jutro.- Generale, nikako ne mogu dobiti Wintergreena - vikne pukovnik

Cargill. - Zauzeta je linija.General Peckem bijaše obliven znojem kad zgrabi drugi telefon.- Wintergreene!- Peckeme, pasja vam mati...- Jeste li čuli, Wintergreene, što su uradili?-... Što ste vi uradili, blesane jedan?- Scheisskopfa su postavili na čelo svima nama!Wintergreen je vrištao od bijesa i panike.- Vi i one vaše proklete memorande! One su zaista podredile

borbene jedinice »Službi za specijalne usluge«.- Ma nisu valjda - zakuka general Peckem. - Je li to razlog? Moja

memoranda? Jesu li zato postavili Scheisskopfa na čelo svimanama? A zašto nisu mene?- Zato što niste više u »Službi za specijalne usluge«, a njemu ste

prepustili komandu. I znate li što on hoće? Znate li što taj gad sadtraži od svih nas?- Gospodine generale, ja mislim da će biti bolje da govorite s

generalom Scheisskopfom - preklinjaše ga narednik nervozno. - Ontraži da govori s nekim.- Cargille, govorite sa Scheisskopfom umjesto mene! Ja ne mogu.

Vidite što hoće.Pukovnik Cargill slušao je časak generala Scheisskopfa, a onda je

problijedio kao krpa.

- Ah, Bože moj! - uzvikne, a slušalica mu ispade iz ruke. - Znate lišto hoće? Hoće da marširamo. Hoće da svi skupa marširamo!

38. SESTRICA

Yossarian je hodao natraške s revolverom o boku i nije htio višeletjeti. Hodao je natraške zato što se neprestance okretao da vidi neprikrada li mu se tko s leđa. Svaki šum za njim bio mu je opomena,svaki čovjek pored kojeg bi prošao bio je potencijalan ubojica.Neprekidno je držao ruke na dršku revolvera i nikom se nijesmješkao osim Gladnom Joeu. Rekao je kapetanu Piltchardu ikapetanu Wrenu da više neće letjeti. Kapetan Piltchard i kapetanWren izostavili su ga s liste za idući let i izvijestili o svemu štabaviopuka.Potpukovnik Korn se mirno nasmijao.- Kako to, dovraga, mislite da više neće letjeti? - zapitao je

smješkajući se, a pukovnik Cathcart se zavukao u kut da razmišlja ozlokobnom smislu imena Yossarian, koje se ponovo javilo da gamuči. - A zašto neće?- Prijatelj mu je, Nately, poginuo u sudaru nad La Spezijom. Možda

zato neće?- Pa što on misli, tko je on... Ahil? - Potpukovnik Korn bio je za

dovoljan ovom usporedbom i pomislio da je mora ponoviti u prvojprilici pred generalom Peckemom. - Ma mora još letjeti. Ne možebirati. Vratite se i recite mu da ćete nas izvijestiti o svemu ako se nepredomisli.- Već smo mu rekli, gospodine potpukovniče, ali badava.- A što kaže major Major?- Pa mi nikad i ne vidimo majora Majora. Čini se da je nestao.- Kad bismo bar mogli njega nestati! - lane pukovnik Cathcart

mrzovoljno iz svoga kuta. - Kao što su onoga Dunbara.- Ah, pa ima mnogo drugih načina na koje možemo izići s njim na

kraj - uvjeravaše ga potpukovnik Korn samopouzdano, pa se ponovoobrati Piltchardu i Wrenu. - Počnimo najblažom mjerom. Po šaljite gana nekoliko dana u Rim da se odmori. Možda ga je zaista malkopotresla prijateljeva smrt?Zapravo, Natelyjeva smrt umalo što nije došla Yossariana glave, jer

kad je donio tu vijest Natelyjevoj kurvi u Kimu, ona je prodorno i

žalostivo vrisnula i pokušala ga zaklati nožem za guljenje krumpira -Bruto - zatulila je histerično i bijesno. On joj je postupno savijao rukuiza leđa dok nije ispustila nož. - Bruto! Bruto! - Zatim ga je hitronapala dugačkim noktima slobodne ruke i ogrebla ga po licu. Ondamu je pakosno pljunula u lice.- Što ti je? - prodere se on u nedoumici, osjećajući oštru bol, i

odbaci je od sebe sve do suprotnog zida. - Što sam ti ja kriv?Ona ponovo nasrne na njega mlatarajući objema šakama, i svojski

ga odalami i raskrvari mu usta prije nego što ju je dospio uhvatiti zazapešća i svladati. Kosa joj je letjela na sve strane. Suze su joj tekleiz užagrenih očiju punih mržnje dok se žestoko borila s njim,nerazumno bijesna i mahnito snažna. Režala je i divlje psovala ivrištala: - Bruto! Bruto! - kad god bi joj pokušao razjasniti što sedogodilo.Njena ga je velika snaga iznenadila, pa je izgubio ravnotežu. Bila je

gotovo njegove visine, i nekoliko fantastičnih, stravičnih trenutaka bioje uvjeren da će ga ona, onako ludo odrješita, nadjačati, srušiti napod i nemilosrdno raskomadati, udo po udo, zbog nekog groznogzločina koji nikad nije počinio. Dok su se pomamno i ravnopravnohrvali, ruka uz ruku, stenjući i dašćući, htio je već zvati u pomoć.Napokon je ona klonula, pa ju je uspio otisnuti preklinjući je neka gasasluša, i kunući se da nije on kriv što je Nately poginuo. Ona muponovo pljune u lice, pa je odgurne od sebe gadeći se, srdito irazočarano. Čim ju je pustio, ona opet posegne za nožem zaguljenje krumpira. On skoči na nju, pa se nekoliko puta prevrnuše napodu prije nego što mu pođe za rukom da joj otme nož. Dok sepridizao, pokušala ga je oboriti uhvativši ga za nogu i otkinuvši mukomadić mesa s gležnja. Počeo je skakutati po sobi od boli i bacionož za guljenje krumpira kroz prozor. Pomislio je da je opasnostprošla, pa je odahnuo.- A sad mi dopusti, molim te, da ti nešto objasnim - obrati joj se

glasom zrela, razborita i ozbiljna čovjeka.Ona ga udari nogom u prepone. Fijuu! Njemu ponestane zraka i on

klone na pod vrišteći i lelečući, i presamiti se preko koljenaosjećajući neku izmiješanu bol i hvatajući dah. Natelyjeva kurvaistrča iz sobe. Yossarian se nekako osovi na noge, u posljednji čas,jer se brzo vratila iz kuhinje s dugačkim nožem za kruh. On ispusti

iznenađen i zdvojan jauk i, držeći se svejednako objema rukama zasvoj uzdrhtali, nježni i upaljeni trbuh, okomi se svom svojom težinomna njene goljenice i sruši je. Ona se opruži koliko je duga i široka iudari laktovima o pod da je sve zazvonilo. Nož joj ispade iz ruke izazveča, a on ga brže-bolje gurne pod krevet. Ona posegne za njim,ali je on zgrabi za ruku i pridigne. Ona ga pokuša ponovo udaritinogom u prepone, ali je on zavrije i odgurne psujući divljački. Onaodletje do zida i odbaci usput stolac do toaletnog stolića, s kojegpopadaše češljevi, četke za kosu i kozmetički preparati. Na drugomkraju sobe pade sa zida uokvirena slika i razbije se staklo.- Što sam ti ja kriv? - vikne joj plačno, srdito i zbunjeno. - Pa ni sam

ga ja ubio!Ona mu baci tešku staklenu pepeljaru u glavu. Kad je ponovo

navalila na njega, on stisne šaku i htjede je udariti u trbuh, ali sebojao da je ne povrijedi. Zatim joj htjede zadati vrlo lagan udarac uvrh brade i pobjeći iz sobe, ali nije dobro vidio cilj, pa se u posljednjitrenutak izmakne i još je snažno gurne, tako da se ona zaletje udrugi zid i prepriječi mu put do vrata. Pošto je bacila na njega nekuveliku vazu, napade ga punom bocom vina i pogodi u sljepoočicutako da on, napol omamljen, pade na jedno koljeno. U ušima mu ješumilo, a cijelo mu je lice bilo obamrlo. Ponajviše je bio zbunjen. Nijemu bilo jasno zašto ga hoće ubiti. Naprosto nije shvaćao što sedogađa. Nije znao što da radi. Ali je znao da se mora spasiti, i kad jevidio kako ona diže vinsku bocu da ga opet odalami, skoči s podakao iz praćke izbačen i zabuba joj se u ošit prije nego što ga jedospjela udariti. Onako iz zaleta, guraše je svom snagom predsobom dok nije noga ma udarila u stranicu kreveta i izvalila se namadrac, a on joj se ispružio među noge. Ona mu zarije nokte u vratsa strane, a on se penjaše uz gipke i oble brežuljke i grebene njenapunašnog tijela dok je čitavu ne poklopi i ne pritisne poda se.Prstima je pak jedne ruke uporno klizio po njenoj ruci, kojom jemlatarala, dok nije napokon dosegnuo bocu i iščupao joj je. Još sebacakala i psovala i grebla ga iz sve snage. Pokušala ga je snažnougristi razvukavši svoje grube, pohotljive usne preko zuba poputkakve razbješnjele zvijeri. Držeći je sad svladanu pod sobom, pitaose kako će joj uopće umaknuti čitav. Osjećao je kako joj senapregnuta, raširena stegna i koljena stežu i tresu oko njegove

noge. Posrami se grešnih misli koje mu padoše na pamet. Ćutio jepožudnu put njena jedra, mlada tijela kako buja i zapljusku je ga kaoslasna i nepopustljiva plima, njen trbuh i tople, žive, plastične dojkekako snažno upiru u njega kao slatka i prijeteća kušnja. Palio ga jenjen dah. Odjednom shvati, iako neobuzdano grčenje pod njim nijenimalo popuštalo da se ona više ne hrve s njim, pa protrne odspoznaje da se ona više ne bori, nego da bestidno diže svojuzdjelicu u iskonskom, moćnom, rapsodičnom i naponskom ritmuerotskog žara i podavanja. On zine ushićeno i iznenađeno Njenolice, koje mu je sad bilo lijepo kao procvao cvijet, bilo je iskrivljeno oddrukčije muke, tkivo se na njemu mirno nadimalo, a napolasklopljene oči bijahu joj zamagljene i nisu ništa vidjele od pomamne ičežnjive žudnje.- Caro - promrmlja ona promuklim glasom, kao iz dubine spokojna i

blažena zanosa. - Ooooh, caro mio!On je pogladi po kosi. Ona mu zarije usta u lice divlje i strastveno.

On je lizne po vratu. Ona ga obujmi i zagrli. Osjećao je kako sezaljubljuje, strastveno zaljubljuje u nju dok ga je ona cjelivala icjelivala usnama, žarkim i vlažnim, mekim i tvrdim, dok mu je gukalaobožavajući ga, izbezumljena od ushita, i jednu ruku kojom gajemilovala vješto zavlačila pod njegov remen, a drugom potajno ipodmuklo tražila po podu nož za kruh, koji je najposlije i našla.Spasio se opet u posljednji čas. Još ga je htjela ubiti! Zgranut izaprepašten njenom nedostojnom lukavštinom, istrgne joj nož izruke i baci ga. Skoči s kreveta, uzrujan, smućen i razočaran. Nijeznao bi li jurnuo kroz vrata na slobodu ili se svalio na krevet i predaojoj se, onako kukavan i zaljubljen, na milost i nemilost. Nije moraoučiniti nijedno ni drugo, jer je ona iznenada briznula u plač. Ponovose zabezeknuo.Ovaj put je plakala iz puke žalosti, iz duboke, ubitačne i ponizne

žalosti, i posve je zaboravila na njega. Njen je jad bio dirljiv dok jesjedila oborivši svoju nemirnu, ponositu i krasnu glavu, opustivširamena i klonuvši duhom, Ovaj put nije moglo biti dvojbe o njenojboli. Tresla se i grcala od silna, mučna jecanja. Njega nije više niprimjećivala, nije marila za njega. Tada je mogao lijepo izići iz sobe,ali je radije ostao da je tješi i da joj bude pri ruci.

- Molim te - obrati joj se nesuvislo i zagrli je jednom rukom,sjećajući se bolno i žalosno kako je nesuvislo govorio i kako je bioslab kad su se vraćali s napada na Avignon, kad je Snowdenneprestano cvilio da mu je hladno, da mu je hladno, a Yossarian munije umio ništa drugo reći do: »No, no, no, no.« - Molim te -ponavljao je sad sažalno. - Molim te, molim te!Ona se nasloni na njega i plakaše sve dok nije bila, čini se, toliko

iznemogla da nije mogla više plakati, i nije ga nijednom pogledaladok joj nije naposljetku pružio rupčić. Obrisala je obraze smješkaju ćise ovlaš i uljudno i promrmljala: - Grazie, grazie - krotko i djevojačkičedno, a onda mu je iznenada, bez ikakva znaka da joj se promijenilo raspoloženje, skočila objema rukama u oči, dohvatila ga ipobjednički zavrištala.- Ha! Assassino! proderala se i radosno pojurila po nož za kruh da

ga zakolje.Onako obnevidio, on ustane i pođe posrćući za njom, ali začu neki

šum za sobom pa se okrene. Zavrtje mu se u glavi od užasa kadopazi kako nitko drugi nego mala sestra Natelyjeve kurve trči za njims još jednim dugačkim nožem za kruh u ruci.- Ajoj! - vrisne on dršćući, pa joj izbije nož iz ruke oštrim udarcem

po zapešću.Sad mu je već doista dozlogrdila sva ta groteskna i nepojmljiva

zbrka. Sam Bog zna tko još može banuti na vrata s još jednimdugačkim nožem za kruh! On digne sestricu Natelyjeve kurve i bacije u Natelyjevu kurvu, pa pobjegne iz sobe i iz stana i potrča nizastube. Njih su dvije istrčale za njim u predsoblje. Dok je bježao, čuoje kako im koraci sve više i više zaostaju za njim. Napokon su posveutihnuli. Tada je upravo iznad sebe čuo kako netko jeca. Pogledavšigore, spazi Natelyjevu kurvu kako se zgurila sjedeći na jednojstepenici, zarila glavu u ruke i plače, a njena se pogana,neobuzdana sestrica opasno nagnula nad ogradu i radosno viče nanjega: - Bruto! Bruto! - vitlajući nožem za kruh, kao da je to nekanova uzbudljiva igračka kojom jedva čeka da se poigra.Yossarian im je umaknuo, ali se i dalje tjeskobno obazirao bježeći

ulicom. Ljudi su ga čudno gledali pa je još više strepio. Hodao jenervozno i užurbano čudeći se što to na njemu privlači svačijupažnju. Kad je dodirnuo rukom mjesto na čelu koje ga je boljelo, prsti

mu se slijepiše od krvi i tada shvati. Pritiskivao je rupčićem lice i vrat.Kud god bi ih pritisnuo, na rupčiću bi ostala crvena mrlja. Posvuda jekrvario. Pohitao je u zgradu Crvenog križa i sišao niz strme stube odbijela mramora u umivaonicu za muškarce, gdje se očistio i viđaosvoje nebrojene rane vodom i sapunom, popravio ovratnik na košuljii počešljao se. Nikad još nije vidio tako izubijana i izgrebena licakakvo je bilo lice koje ga je, još onako ošamućeno, osupnuto isnebivljivo, gledalo žmirkajući iz ogledala. Što joj je on, zaboga,skrivio?Kad je izišao iz umivaonice, Natelyjeva ga je kurva dočekala iz

zasjede. Šćućurila se bila uza zid pri dnu stuba i okomila se na njegakao jastreb, s blistavim srebrnim nožem u ruci. Odbio je njen napadpodignutim laktom i udario je šakom točno u bradu. Ona jezakolutala očima, a on ju je uhvatio prije nego što je pala, te jenježno posjeo. Zatim je otrčao uza stube i istrčao van, a iduća je trisata proveo tražeći po gradu Gladnoga Joea i želeći da pobjegne izRima prije negoli ga ona opet nađe.Nije se osjećao posve siguran sve dok avion nije poletio. Kad su

sletjeli na Pianosu, Nalelyjeva ga je kurva, prerušena, u zelenommehaničarskom kombinezonu, dočekala sa svojim srebrnim nožembaš ondje gdje se avion zaustavio, a kad je zamahnula nožem damu ga zarije u prsa, spasilo ga je samo to što se ona, u svojimcipelama s kožnim potplatima i visokim petama, poskliznula našljunku i pala. Zgranuti Yossarian odvukao ju je u avion, gdje ju jedržao objema rukama dok je Gladni Joe zatražio radio-vezomdopuštenje od kontrolnog tornja da se vrati u Rim. Na aerodromu uRimu Yossarian ju je izbacio iz aviona na sporednoj stazi, a GladniJoe je odmah ponovo poletio na Pianosu a da nije ni ugasio motore.Kad su prolazili kroz eskadrilu u svoje šatore, Yossarian je jedvadisao i pomno je promatrao svakog prolaznika. Gladni Joe ga jenetremice gledao držeći se nekako čudno.- Jesi li ti siguran da nisi sve to sebi uobrazio? - upita ga Gladni Joe

neodlučno nakon nekog vremena.- Uobrazio? Pa zar nisi bio sa mnom? Pa ti si je sad upravo

prebacio avionom natrag u Rim.- Možda sam i ja sve to sebi uobrazio? Zašto bi te ona htjela ubiti?

- Nikad me nije trpjela. Možda zato što sam razbio nos Natelyju, ilimožda zato što nije bilo nikoga drugoga u blizini koga bi moglazamrziti kad je saznala tu vijest. Misliš da će se vratiti?Yossarian je te večeri otišao u oficirski klub i dugo ostao u njemu.

Kad se približio svom šatoru, dobro je pazio da ga ne iznenadiNatelyjeva kurva. Stao je kad ju je opazio skrivenu u grmlju s drugestrane šatora, prerušenu u seljaka s Pianose, s golemim mesarskimnožem u ruci. Nečujno joj se prikrao s leđa i iznenada je zgrabio.- Caramba! - uzviknula je bijesno i borila se kao divlja mačka dok ju

je vukao u svoj šator, gdje ju je bacio na pod.- Hej, što je to? - zapita pospano jedan od njegovih sobnih drugova.- Drži je dok se ja ne vratim - naloži mu Yossarian pa ga izvuče iz

kreveta, baci na nju i istrča. - Drži je!- Pustite me da ga ubijem, pa ćete me svi fukati - ponudi im ona.Kad ostali vidješe da je to djevojka, poskakaše iz kreveta i

pokušaše je najprije pofukati. Yossarian je dotle otrčao do GladnogJoea, koji je spavao snom pravednika, skinuo mu s glave Hupleovamačka i prodrmao ga. Gladni Joe se brzo obukao. Ovaj put suodletjeli na sjever Italije, daleko iza neprijateljskih linija. Kad su bilinad ravnicom, privezali su padobran na Natclyjcvu kurvu i gurnuli jekroz izlaz za spasavanjc. Sad je Yossarian bio siguran da je senapokon otresao, pa mu je odlanulo. Ali kad se opet približavaosvom šatoru na Pianosi, neka je prilika izronila iz tame pored samestaze i on je pao u nesvijest. Osvijestio se na zemlji i čekao da gaprobode nož, gotovo se radujući smrtonosnom udarcu koji će mudonijeti mir. Ali mu je umjesto toga nečija prijateljska ruka pomoglada ustane. Bila je to ruka nekog pilota iz Dunbarove eskadrile.- Kako si? - upita ga pilot šaptom.- Prilično dobro - odgovori Yossarian.- Vidio sam kako si pao, pa sam mislio da ti se nešto dogodilo.- Čini mi se da sam pao u nesvijest.- U našoj se eskadrili priča da si izjavio da nećeš više letjeti.- Tako je.- A onda su nam došli iz štaba aviopuka i rekli da to nije istina, da

se ti samo zezaš.- To je laž.- Misliš da ćeš se izvući?

- Ne znam.- Pa što će oni s tobom?- Ne znam.- Što misliš, hoće li te izvesti pred prijeki sud zbog bježanja pred

neprijateljem?- Ne znam.- Ja se nadam da ćeš se izvući - reče pilot iz Dunbarove eskadrile i

izgubi se u tami. - Javi mi kako si.Yossarian je gledao neko vrijeme za njim, a onda je proslijedio put

svog šatora.- Pssst! -javi se netko nekoliko koraka dalje. Bijaše to Appleby,

skriven iza jednog drveta. - Kako si?- Prilično dobro - odgovori Yossarian.- Čuo sam da će ti zaprijetiti da će te izvesti pred prijeki sud zbog

bježanja pred neprijateljem, ali da neće to pokušati provesti u djelo,jer nisu uopće sigurni imaju li pravo da tako postupe, i jer se boje dase ne zamjere novim pretpostavljenima. Osim toga, ti još sloviš kaoneki heroj zato što si dva puta nadletio onaj most u Ferrari. Čini mise da si sad glavni heroj u našem aviopuku. Mislio sam da će ti bitidrago da čuješ da oni samo blefiraju.- Hvala ti, Appleby.- Sad opet govorim s tobom samo zato, da te upozorim.- E pa, lijepo.Appleby snebivljivo zastruže vrhovima cipela po zemlji.- Žao mi je, Yossariane, što smo se onda potukli u oficirskom klubu.- Bilo pa prošlo.- Ali nisam ja počeo. Mislim da je svemu bio kriv Orr, zato što me je

udario reketom po glavi. Zašto me je uopće udario?- Zato što si ga ti tukao u stolnom tenisu.- Pa zar ga nisam smio tući? Zar nije to svrha igre? Sad, kad je on

mrtav, mislim da je svejedno jesam li igrao stolni tenis bolje od njegaili nisam, nije li tako?- Valjda je tako.- I žao mi je što sam na putu ovamo digao onoliku dreku zbog

tableta atabrina. Ako tko hoće da dobije malariju, to je njegova stvar,nije li tako?- Sve je u redu, Appleby.

- Ali ja sam samo htio obaviti svoju dužnost. Izvršavao samnaređenje. Mene su oduvijek učili da moram izvršavati naređenja.- Sve je u redu.- Znaš, rekao sam potpukovniku Kornu i pukovniku Cathcartu da

mislim kako te ne bi smjeli prisiljavati da još letiš, ako ti nećeš daletiš, pa su mi oni rekli da su se veoma razočarali u meni.Yossarian se neveselo osmjehne.-Nije ni čudo.- Ama, baš me briga! Pa, bogamu, ti si izvršio sedamdeset i jedan

let. To bi moralo biti dosta. Misliš da te neće više dirati?- Ne mislim.- Čuj, a ako te ipak puste, morat će pustiti i sve nas ostale, zar ne?- Zato me neće pustiti.- Što misliš, što će poduzeti?- Ne znam.- Misliš li da će te pokušati izvesti pred prijeki sud?- Ne znam.- Bojiš li se?- Bojim.- Hoćeš li još letjeti?- Neću.- Nadam se da ćeš se ipak izvući - šapne Appleby uvjereno. -

Iskreno se nadam.- Hvala ti, Appleby.- Ni ja baš više ne uživam letjeti otkako smo već takoreći dobili rat.

Javit ću ti ako još što saznam.- Hvala ti, Appleby.- Hej! - zovne netko Yossariana potiho i zapovjednički iz golog

žbunja što je raslo pokraj šatora. Tu se bio skutrio Havermeyer. Jeoje karamele od kikirikija, a prištevi i velike, masne pore na njegovulicu bile su nalik na tamnu krljušt. - Kako si? - upita Yossariana kadmu ovaj priđe.- Prilično dobro.- Hoćeš li još letjeti?- Neću.- A ako te pokušaju prisiliti?- Neću se dati.

- Je li te trta?- Jest.- Hoće li te izvesti pred prijeki sud?- Vjerojatno će pokušati.- Što ti je rekao major Major?- Nema ga više.- Jesu li ga nestali?- Ne znam.- Što ćeš ako odluče da te nestanu?- Oduprijet ću se.- Nisu li ti ponudili neku nagodbu ili bilo što da dalje letiš?- Piltchard i Wren su mi ponudili da idem samo na bezopasne

letove.Havermeyer živne.- Pa čuješ, to ne zvuči loše. Ja ne bih odbio takvu ponudu. Ti si je

sigurno objeručke prihvatio?- Nisam.- To je bilo glupo od tebe. - Havermeyerovo se priglupo lice nabra

od zaprepaštenja. - Pa čuješ, takva ponuda nije bila baš poštenaprema nama ostalima, nije li tako? Kad bi ti išao samo na bezopasneletove, onda bi neki od nas morali ići umjesto tebe na opasne letove,nije li tako?- Tako je.- E, čuješ, to mi se ne sviđa - uzvikne Havermeyer ustajući kivno,

sa stisnutim šakama na bokovima. - To mi se nimalo ne sviđa. Zbiljabi me krvavo zajebali samo zato što si ti takav jeziv trtaroš pa nećešviše da letiš, je li?- Raščisti ti to radije s njima - reče Yossarian i stavi oprezno ruku na

revolver.- Ama, ne krivim ja tebe - reče Havermeyer - iako te ne volim. Znaš,

ni ja više baš ne uživam letjeti. Ne bih li se i ja mogao kako izvući?Yossarian se podrugljivo zasmijulji i našali:- Uzmi revac i stani uza me!Havermeyer se zamisli i zavrtje glavom.- A-a, to ne bih mogao. Kad bih se ponio kao kukavica, nanio bih

možda sramotu ženi i klincu. Nitko ne voli kukavice. Osim toga, htio

bih ostati u rezervi kad rat završi. Ako ostaneš u rezervi, dobivat ćešpo petsto dolara na godinu.- Pa onda i dalje leti!- Pa da, čini se da ću morati, čuješ, misliš li da imaš kakvih izgleda

da će te osloboditi letenja i poslati kući?- Mislim da nemam.- Ali, ako te puste, i ako budeš smio povesti jednog čovjeka sa

sobom, hoćeš li uzeti mene? Nemoj uzeti nikoga od takvih tipovakao što je Appleby. Uzmi mene!- Zašto bi mi oni, zaboga, tako nešto ponudili?- Ne znam. Ali ako budu, samo se sjeti da sam te ja prvi zamolio,

hoćeš li? I javi mi kako si. Ja ću te svake večeri čekati u ovomgrmlju. Ako ti ne budu učinili ništa nažao, možda ni ja više nećuletjeti. Vrijedi?Cijele iduće večeri ljudi su neprestance izranjali iz tame, pitali ga

kako je i, iznurenih i zabrinutih lica, tražili od njega da im se povjeri uime neke njihove čudnovate i potajne bliskosti, za koju on nije nislutio da postoji. Ljudi iz njegove eskadrile koje jedva da je poznavaoiznicali su niotkuda i pitali ga u prolazu kako je. Čak su i ljudi izdrugih eskadrila dolazili jedan za drugim, skrivali se u tami iiskrsavali iz nje. Kud god bi pošao nakon zalaska sunca, netko bi gado čekao iz zasjede i pitao kako je. Ljudi su mu se javljali iza drveća igrmlja, iz jama i visoke travurine, iza uglova šatora i branikaparkiranih automobila. Čak mu se i jedan njegov sobni drug javio iupitao ga kako je, i zamolio ga da ne kaže ostalim sobnim drugovimada mu se javio. Kad god bi ga neka pretjerano oprezna spodobazovnula rukom, Yossarian bi joj se primaknuo s rukom na revolveru,jer nikad nije znao koja bi se šištava sjena mogla najposlijepodmuklo iščahuriti u Natelyjevu kurvu ili, što je još gore, uovlaštenog zastupnika vlasti poslanog da ga nemilosrdno zatuče.Sve se nekako činilo da će vlast i morati tako nešto učiniti. Nisu gahtjeli izvesti pred prijeki sud zbog bježanja pred neprijateljem, jer jeneprijatelj bio oko dvjesto kilometara daleko i jer je Yossarian bioonaj koji je napokon srušio most u Ferrari nadletjevši po drugi put cilji skrivivši Kraftovu smrt, gotovo je uvijek zaboravljao na Krafta kad jebrojio mrtvace koje je poznavao. Ali morali su učiniti nešto s njim i svisu zlovoljno čekali da vide tu strahotu.

Obdan su ga se klonili, čak i Aarfy, i Yossarian je shvatio da su onidrukčiji kad su zajedno po danu, nego kad su sami u mraku. Nije nimario za njih dok je hodao natraške s rukom na revolveru, a kad godbi se kapetani Piltchard i Wren vratili s još jednog hitnog vijećanja spukovnikom Cathcartom i potpukovnikom Kornom, očekivao je novaumiljavanja, prijetnje i vabljenja. Jedva da je još viđao Gladnog Joea,a jedini drugi čovjek s kojim je uopće govorio bio je kapelan Black,koji ga je, kad god bi ga ugledao, veselo i zajedljivo zvao »Starajunačino«, i koji se potkraj toga tjedna vratio iz Rima i rekao mu da jeNatelyjeva kurva nestala. Yossariana obuzeše čežnja, kajanje ižalost. Nedostajala mu je.- Nestala? - ponovio je potmulim glasom kao jeka.- Aha, nestala. - Kapetan Black se nasmije škiljeći od umora svojim

mutnim očima. Ušiljeno, usukano lice bijaše mu, kao i obično,obraslo rijetkim crvenkastoplavim dlakama. Protrlja šakama kesiceispod očiju. - Mislio sam, kad sam već u Rimu, da još jednomprievrljim tu glupaču, bar radi starih dobrih vremena. Znaš, ako nizbog čega drugoga a ono zbog toga da se onaj klinac Nately okreneu grobu, ha-ha! Sjećaš li se kako sam ga nekad bockao? Ali stan jebio prazan.- Je li ostavila kakvu poruku? - raspitivaše se Yossarian, komu je ta

djevojka bila neprekidno na umu. Pitao se koliko li ona pati, i osjećaose tako reći osamljen i napušten bez njenih žestokih i neumornihnapada.- Nema više tamo nikoga - uzvikne kapetan Black veselo,

razjašnjavajući Yossarianu što je posrijedi. - Zar ne razumi ješ? Svisu se razišli. Sve su ih razjurili.- Razišli?- Pa da, razišli. Izbacili ih na ulicu, - kapetan Black ponovo se

nasmije od srca, a šiljasta mu Adamova jabučica poskakivaše odveselja na žilavu vratu. - Kupleraj je ispražnjen. Vojna je policijaupala u stan i rastjerala kurve. Zar to nije smiješno, a?Yossarian se uplaši i uzdrhti.- Zašto su to napravili?- Pa zar nije svejedno? - odvrati kapetan Black mlatarajući rukama.

- Izbacili su ih naprosto na ulicu. Što veliš na to? Svu onu bagru.- A što je s onom malom?

- Izbacili je - nasmije se kapetan Black. - Izbacili je s ostalimdroljama. Na ulicu.- Ali ona je još dijete! - usprotivi se Yossarian plahovito. - Ona ne

poznaje nikoga u cijelom gradu. Što će biti od nje?- Ma šta to mene briga? - odvrati kapetan Black i ravnodušno

slegne ramenima. Zatim se iznenada zapilji začuđeno u Yossariana,a oči mu se lukavo zakrijesiše od radoznalosti i ushita. - Hej, čuješ,što ti je? Da sam znao da će te to toliko pogoditi, došao bih bioodmah k tebi i sve ti ispričao, samo zato da se živ izjedeš. Hej, kamoćeš? Vrati se! Vrati se amo da se živ izjedeš!

39. VJEČNI GRAD

Yossarian je bez službenog odobrenja otputovao s Milom, koji je,dok je avion letio u Rim, vrtio prijekorno glavom i, napućivši pobožnousne, kazivao Yossarianu duhovničkim tonom da se stidi zbog njega.Yossarian je kimao glavom. Yossarian se izvrgava ruglu hodajućinatraške s revolverom o boku i odbijajući dalje letjeti, govorio je Milo.Yossarian je klimao glavom. Iznevjerava svoju eskadrilu i dovodi unepriliku svoje pretpostavljene. I Mila je doveo u vrlo nezgodanpoložaj. Yossarian je i dalje klimao glavom. Ljudi počinju rogoboriti.Nije pošteno od Yossariana da misli samo na sebe, dok su ljudi kaoMilo, pukovnik Cathcart, potpukovnik Korn i bivši razvodnikWintergreen spremni učiniti sve što je u njihovoj moći kako biizvojevali pobjedu. Ljudi sa sedamdeset letova počinju rogoboritizato što moraju izvršiti osamdeset letova, a postoji opasnost da nekiod njih također uzmu revolvere i počnu hodati natraške. Moralopada, a tome je kriv samo Yossarian. Domovina je u opasnosti; onugrožava svoja tradicionalna prava na slobodu i nezavisnost, jer sedrznuo da se koristi njima.Yossarian je i dalje klimao glavom sjedeći na sjedalu pomoćnog

pilota i trudeći se da ne sluša Milovo naklapanje. Mislio je naNatelyjevu kurvu i na Krafta, Orra, Natelyja i Dunbara, na KidaSampsona i McWatta, i na sve one jadne i glupe i bolesne ljude kojeje vidio u Italiji, Egiptu i Sjevernoj Africi, i na druge za koje je znao dažive u ostalim krajevima svijeta. Snowden i sestrica Natelyjeve kurvemučili su mu također savjest. Yossarian pomisli da zna zašto jeNatelyjeva kurva držala da je on kriv za Natelyjevu smrt i zašto ga jehtjela ubiti. Zašto ga, do vraga, i ne bi ubila? Ovo je muški svijet, paona i svi mlađi od nje imaju puno pravo kriviti njega i sve starije odnjega, zbog svih neprirodnih tragedija koje su ih snašle; baš kao štonju, čak i u njenoj žalosti, valja kriviti zbog svih jada koje su ljudinanijeli njenoj sestrici i svoj ostaloj djeci. Netko mora jednom nešloučiniti! Svaka je žrtva krivac i svaki je krivac žrtva, i netko se morajednom oduprijeti i pokušali razbili gnusni lanac naslijeđenih običajakoji ih sve ugrožava. U nekim dijelovima Afrike odrasli trgovci

robljem još kradu male dječake i prodaju ih ljudima koji im vadeutrobu i jedu ih. Yossarian se čudio kako djeca podnose lakvebarbarske žrtve bez najmanjeg znaka straha ili boli. Držao je, naime,da se oni tome stoički podvrgavaju. Da nije tako, umovao je, taj biobičaj bio svakako izumro, jer je mislio da nikakva žudnja zabogatstvom i besmrtnosti ne može biti tolika da se hrani patnjamadjece.On ugrožava opću sigurnost, reče Milo, a Yossarian još jednom

zaklima glavom. Nije dobar član kolektiva, reče Milo. Yossarianklimne glavom slušajući kako mu Milo govori da bi od njega bilonajpristojnije, ako mu se ne sviđa kako pukovnik Cathcart ipotpukovnik Korn vode aviopuk, da ode u Rusiju, a ne da tu stvaraprobleme. Yossarian se suzdrža da ne kaže Milu da pukovnikCathcart, potpukovnik Korn i Milo mogu otići u Rusiju, ako im se nesviđa kako on tu stvara probleme. Pukovnik Cathcart i potpukovnikKorn bili su obojica vrlo dobri prema Yossarianu, reče Milo; zar ganisu odlikovali nakon posljednjeg napada na Ferraru i promaknuli učin kapetana? Yossarian klimne glavom. Zar ga ne hrane i ne dajumu svaki mjesec plaću? Yossarian ponovo klimne glavom. Milo je biouvjeren da će mu se oni smilovati, ako im se ispriča i odrekne svojihzabluda i obeća da će izvršiti osamdeset letova. Yossarian reče daće razmisliti o tome, a kad Milo spusti kotače i upravi avion premapisti, on suspregne dah moleći se Bogu da sretno slete. Čudno kakoje Yossarianu bilo zapravo omrznulo i samo letenje.Kad su sletjeli, vidio je da je Rim razoren. Aerodrom je bio

bombardiran prije osam mjeseci, i kvrgave bijele kamene rbine bilesu buldožerima naslagane na gomile s ravnim vrhovima, s objestrane ulaza, uz žičanu ogradu koja je opasivala uzletište. Koloseumje bio trošna ljuštura, a Konstantinov se slavoluk srušio. StanNatelyjeve kurve bio je pravo razbojište. Djevojaka nije više bilo ijedina je ostala ona starica. Prozori su bili razlupani. Ona se bilaumotala u džempere i suknje i zavila glavu nekim tamnim šalom.Sjedila je na drvenoj stolici pokraj električnog kuhala, prekrižila ruke igrijala vodu u istučenom aluminijskom loncu. Yossarian ju je zatekaokako razgovara sama sa sobom. Čim ga je ugledala, zakukala je.- Otišle su - zakukala je još prije nego što ju je dospio zapitati.

Držeći se za laktove, njihala se ucviljena tamo-amo na škripavoj

stolici. - Otišle.- Tko?- Sve. Sve one sirote djevojke.- Kamo?- Bogzna kamo. Istjerali ili na ulicu. Sve su otišle. Sve one sirote

djevojke.- Tko ih je istjerao? Tko je to učinio?- Oni opaki visoki vojnici s bijelim šljemovima i pendrecima. I naši

carabinieri. Došli su s pendrecima i istjerali ih. Nisu im dali čak ni daponesu kapute. Sirotice! Jednostavno su ih istjerali na ovu studen.- Jesu li ih pohapsili?- Istjerali su ih. Samo su ih istjerali.- Pa zašto su ih istjerali ako ih nisu pohapsili?- Ne znam - zajeca starica. - Ne znam. A tko će se o meni brinuti?

Tko će se o meni brinuti sad kad više nema onih sirotih djevojaka?Tko će se o meni brinuti?- Ama, morao je biti neki razlog - navaljivaše Yossarian lupajući se

šakom po dlanu. - Nisu mogli samo tako upasti ovamo i istjerati ihsve na ulicu.- Nije bilo nikakva razloga - jadala se starica. - Nije bilo nikakva

razloga.- Kojim su pravom to učinili?- Kvaka 22.- Šta? - Yossarian se sledi od straha i užasa i sav protrne. - Šta ste

to rekli?- Kvaka 22 - ponovi starica klimajući glavom. - Kvaka 22. Kvaka 22

kaže da oni imaju pravo učiniti bilo šta, u čemu ih mi ne možemospriječiti.- O čemu vi to, do vraga, govorite? - izdere se Yossarian na nju

smeteno i bijesno. - Kako vi znate za Kvaku 22? Tko vam je, dovraga, rekao za Kvaku 22?- Vojnici s bijelim šljemovima i pendrecima. Djevojke su plakale.

»Jesmo li što skrivile?« pitaju ih, a oni im kažu da nisu, pa ih gurajupendrecima van. »Pa zašto nas onda tjerate van?« pitaju ih djevojke.»Kvaka 22«, kažu oni. »Kojim pravom?« pitaju djevojke. »Kvaka22«, kažu oni. Neprestano su samo govorili »Kvaka 22, Kvaka 22«.Šta to znači »Kvaka 22«? Šta je to »Kvaka 22«?

- Pa zar vam je nisu pokazali? - zapita Yossarian lupajući nogamapo podu od srdžbe i jada. - Zar niste tražili ni da vam je pročitaju?- Ne moraju oni nama pokazivati Kvaku 22 - reče starica. - Zakon

kaže da ne moraju.- Koji to zakon kaže da ne moraju?- Kvaka 22.- Uh, Boga mu ljubim! - uzvikne Yossarian ogorčeno. - Kladio bih se

da to i ne postoji. - Stane i nujno pogleda oko sebe. - A gdje je stari?- Nema ga - protuži starica.- Nema ga?- Umro je - reče starica glasno jadikujući i pokazujući dlanom na

svoju glavu. - Tu mu je nešto puklo. Jedan je čas bio još živ, a drugije čas bio mrtav.- Ama, ne može biti da je mrtav! - vikne Yossarian, spreman da se

ogorčeno prepire. Ali dakako da je znao da je to istina, znao je da jeto posve logično: starac se još jednom pridružio većini.Yossarian se okrene i pođe teškim korakom, mrka pogleda, kroz

stan zavirujući u sve sobe pesimistički i radoznalo. Sve što je bilo odstakla porazbijali su pendrecima. Na podu su ležali poderani zastori iposteljina Stolice, stolovi i komode bijahu prevrnuti. Sve što se,moglo razlupati bilo je razlupano. Sve je bilo potpuno uništeno. Ninajgori vandali ne bi bili počinili veću štetu. Svi su prozori bilirazbijeni, a kroz polupana okna nadirala je u svaku sobu tama kaocrni oblaci. Yossarianu se činilo da čuje teške praskave korakevisokih vojnih policajaca u bijelim šljemovima. Mogao je zamislitikako zdušno, zlobno i radosno čine pustoš i kako pobožno ibezdušno vjeruju da su u pravu i da vrše svoju dužnost. Sve susirote djevojke otišle. Svi su otišli osim uplakane starice unezgrapnim džemperima i suk njama, s tamnim šalom na glavi, auskoro će i ona otići.- Nema ih - jadikovala je kad se on vratio, još prije nego što je

dospio progovoriti. - A tko će se sad o meni brinuti?Yossarian preču njeno pitanje.- A Natelyjeva djevojka? Je li tko čuo što o njoj? - upita je.- Nema je.- Znam da je nema, ali je li tko što čuo o njoj? Zna li tko gdje je?- Nema je.

- A njena mala sestra? Što je s njom?- Nema je.Starica je neprestano govorila istim tonom.- Znate li vi o čemu ja govorim? - upita je oštro Yossarian gledajući

je netremice u oči da vidi ne bulazni li stara. Zatim progovori glasnije:- Što je bilo s njezinom malom sestrom, s onom curicom?- Nema je, nema - odgovori starica i zlovoljno slegne ramenima, jer

ju je razdraživalo njegovo navaljivanje. Njena tiha kuknjava bivala jesve glasnija. - Istjerali je s ostalima, istjerali je na ulicu. Nisu joj dalini da kaput ponese sa sobom.- Kamo je otišla?- Ne znam, ne znam.- Tko će se brinuti o njoj?- A tko će se brinuti o meni?- Pa ona nikog tu ne poznaje, nije li tako?- A tko će se brinuti o meni?Yossarian ostavi nešto novca starici u krilo, bilo je čudno koliko

nepravdi novac, čini se, može ispraviti, i ode. Silazeći niza stube,ljutito je proklinjao Kvaku 22, iako je znao da nje uopće nema. Kvaka22 ne postoji, bio je čvrsto uvjeren da ne postoji, ali to je sve jedno.Važno je da svi misle da postoji, a to je mnogo gore, jer nemanikakva predmeta ni teksta koji bi se mogao ismijati ili pobiti, okriviti,kritizirati, napasti, preinačiti, zamrziti, ocrniti, popljuvati, razderati nakomadiće, zgaziti ili spaliti.Bilo je hladno i mračno, i u zraku se nadimala mokra, otužna magla,

i curila niz goleme, potamnjele kamene blokove kuća i postoljaspomenika. Yossarian se žurno vratio do Mila i odrekao se svihsvojih zabluda. Rekao je da mu je žao i, znajući da laže, obećao daće letjeti koliko god bude htio pukovnik Cathcart, samo ako se Miloposluži svim svojim utjecajem u Rimu da mu pomogne pronaći malusestru Natelyjeve kurve.- To ti je, Milo, djevica od svega dvanaest godina - tumačio mu je

tjeskobno - pa bih je htio naći prije nego što bude kasno.Milo odgovori na te riječi dobroćudnim smiješkom.- Ja imam baš takvu dvanaestogodišnju djevicu kakvu tražiš - reče

mu slavodobitno. - Toj je dvanaestogodišnjoj djevici zapravo svegatrideset i četiri godine, ali je imala vrlo stroge roditelje koji su je

othranili na dijeti uz minimum proteina, i nije spavala s muškarci masve do...- Ama, ja ti govorim o jednoj pravoj djevojčici, Milo! - upade mu

Yossarian u riječ očajnički nestrpljivo. - Zar ne shvaćaš? Ne želimspavati s njom. Želim joj pomoći. Pa i ti imaš kćeri. Ona je tek malaklinka, a potpuno je sama u ovom gradu i nema nikoga tko bi sebrinuo o njoj. Htio bih je spasiti od zla. Zar ne shvaćaš što mislim?Milo ga shvati i bijaše duboko ganut.- Ponosim se tobom, Yossariane - usklikne potresenim glasom. -

Zbilja se ponosim. Nemaš pojma koliko mi je drago šio vidim da tebinije uvijek samo do seksa. Ti imaš svoje principe. Ja zaista imamkćeri i dobro znam što misliš. Naći ćemo tu djevojčicu. Budi bezbrige! Hodi sa mnom, naći ćemo tu djevojčicu, pa makar moraliprevrnuti cijeli ovaj sveti grad. Hajdemo!Yossarian se odvezao s Milom u njegovoj brzoj »M&M« limuzini u

policijsku upravu, gdje ih je dočekao crnomanjast, neuredan policijskikomesar tankih crnih brčića, u raskopčanoj bluzi, koji je upravoobigravao oko neke krupne žene s podvoljkom i bradavicama i koji jepozdravio Mila srdačno i iznenađeno, čak mu se poklonio i zastrugaonogama odajući bestidnu dodvorljivost, kao da je Milo kakav otmjenimarkiz.- Oh, marchese Milo - reče pretjerano razdragano i gurne onu

debelu, razočaranu ženu kroz vrata a da je više i ne pogleda. - Zaštomi niste javili da ćete doći? Priredio bih vam veličanstven doček.Izvolite, izvolite, marchese! Više nas gotovo i ne posjećujete.Milo je znao da ne smiju časiti ni časka.- Zdravo, Luigi - reče i klimne mu glavom gotovo neuljudno brzo. -

Luigi, potrebna mi je vaša pomoć. Ovaj moj prijatelj traži jednucuricu.- Curicu, marchese? - reče Luigi češući se zamišljeno po licu. - U

Rimu ima puno curica. Jednom američkom oficiru ne bi smjelo bi titeško naći curicu.- Ne, Luigi, niste me razumjeli. On mora što prije naći jednu

dvanaestogodišnju djevicu.- A, tako, sad razumijem - reče Luigi držeći se pronicavo. - Za

djevicu treba malo više vremena. Ali, ako ode na autobusni kolodvor,kamo dolaze mlade seljanke koje traže posao, ja...

- Još me ne razumijete, Luigi - obrecne se Milo toliko bezobzirno inestrpljivo na policijskog komesara da se ovaj zajapuri, zauze stavmirno i poče zbunjeno zakopčavati uniformu. - Ta je curica njegovaprijateljica, stara prijateljica njegove obitelji, i mi joj želimo pomoći.Ona je tek dijete i negdje je sama u ovom gradu, pa je mora mo naćiprije nego što joj tko učini što nažao. Razumijete li sada? Ovo jeveoma važno, Luigi. Ja imam kćerkicu njezinih godina, i meni uovom trenutku nije ni do čega na svijetu toliko stalo koliko da spasimto jadno dijete prije nego što bude kasno. Hoćete li nam po moći?- Si, marchese, sad vas razumijem - reče Luigi. - I učinit ću sve što

je u mojoj moći da je pronađemo. Ali večeras gotovo uopće nemamslobodnih ljudi. Večeras su mi svi ljudi zauzeti akcijom protivkrijumčara duhanom.- Krijumčara duhanom? - pripita ga Milo.- Milo - zamekeće Yossarian, komu se steglo srce, jer je odmah

naslutio da je sve propalo.- Si, marchese - reče Luigi. - Dobit je od krijumčarenja duhanom

tolika da se krijumčarenju gotovo i ne može stati na kraj.- Zar je zbilja tolika dobit od krijumčarenja duhanom? - zapita ga

Milo pokazujući živo zanimanje i uzvijajući pohlepno obrvama bojehrđe i šireći nosnice.- Milo - uzvikne Yossarian. - Pomisli malo i na mene, čuješ li?- Si, marchese - odgovori Luigi. - Dobit je od krijumčarenja

duhanom veoma velika. To je krijumčarenje nacionalni skandal,marchese, prava nacionalna sramota.- Ma što ne kažete? - pripomene Milo smješkajući se zaneseno, pa

pođe prema vratima kao da je opčinjen.- Milo! - prodere se Yossarian i bez razmišljanja skoči da ga zadrži.

- Milo, moraš mi pomoći.- Krijumčarenje duhanom - razjasni mu Milo otimajući mu se

tvrdokorno, a pogled mu odražavaše padavičarsku požudu. - Pustime! Moram se početi baviti krijumčarenjem duhanom.- Ostani ovdje da mi pomogneš pronaći tu djevojčicu - preklinjaše

ga Yossarian. - Sutra se možeš početi baviti krijumčarenjemduhanom.Ali je Milo ostao gluh i otimao se, ne suviše snažno ali nesuzdrživo,

sav uznojen. Oči su mu grozničavo plamtjele, kao da ga je obuzela

neka fiksna ideja, a s drhtavih mu je usana curila slina. Tiho jejaukao, kao da ga muči predosjećaj neke nevolje, i neprekidno jeponavljao: - Krijumčarenje duhanom, krijumčarenje duhanom... -Yossarian mu se napokon skloni s puta i pomiri sa sudbinom, jer jeuvi dio da se s njim uopće ne može razgovarati. Milo odjuri kaostrijela. Policijski komesar ponovo raskopča bluzu i prezirno pogledaYossariana.- A što vi hoćete? - upita ga hladno. - Hoćete li da vas dam

uhapsiti?Yossarian iziđe iz ureda i u predvorju prođe pored one krupne žene

s podvoljkom i bradavicama, koja se već vraćala komesaru.Yossarian siđe niza stube na mračnu ulicu nalik na grobnicu. Nigdjenije bilo ni traga Milu. Nigdje ni jedan prozor nije bio osvijetljen. Pustipločnik dizao se strmo nekoliko uličnih blokova. Na vrhu dugačkeuzbrdice popločene oblim kamenjem vidio je sjajna svjetla nekogširokog bulevara. Policijska je stanica bila gotovo na dnu ulice; žutežarulje nad ulazom pištale su na vlazi kao mokre baklje. Padala jehladna, sitna kiša. Počeo se polako uspinjati. Uskoro je došao donekog tihog, zgodnog i privlačnog restorana sa crvenim baršunskimzastorima na prozorima i s plavim neonskim natpisom pokraj vrata,na kojem je pisalo: RESTORAN KOD TONYJA. BIRANA JELA IPIĆA. ULAZ ZABRANJEN.Taj ga je plavi neonski natpis samo načas malko iznenadio. Nikakva

mu se izopačenost nije više činila čudna u ovoj neobičnoj,rogobatnoj okolini. Vrhovi visokih zgrada bili su nakrivljeni zbogsablasne, nadrealističke perspektive, a i ulica kao da se nagnula.Zadigao je ovratnik svoga toplog vunenog kaputa i omotao njimelice. Noć je bila hladna i vlažna. Iz tame izroni bos dječak u tankojkošulji i u tankima, poderanim hlačama. Imao je crnu kosu, a bili sumu potrebni šišanje, cipele i čarape. Ispijeno mu lice bijaše blijedo itužno. Gacao je po lokvama na mokrom pločniku proizvodećijezovite, nježne šumove kao da siše, i Yossariana je obuzelo takvosilno sažaljenje nad njegovom bijedom da bi mu bio najradijesmrskao šakom blijedo, tužno i ispijeno lice i otpremio ga na drugisvijet, jer ga je podsjetio na svu onu blijedu, tužnu i ispijenu djecu uItaliji kojima su te večeri bili potrebni šišanje, cipele i čarape.Yossarian se sjetio bogalja i promrzlih i gladnih muškaraca i žena, i

svih onih tupih, bezvoljnih i predanih majki katatoničnih očiju, koje sute iste večeri dojile vani svoju dojenčad obnažujući hladna životinjskavimena, neosjetljive na tu istu studenu kišu. Krave! Kao na mig,jedna majka-dojilja prođe pored njega noseći dojenče u crnimtraljama. Yossarian bi bio najradije i nju zatukao, jer ga je podsjetilana bosoga dječaka u tankoj košulji i u tankim, poderanim hlačama ina svu onu drhtavu, groznu bijedu u svijetu, koji još nikad nije svimadao dovoljno topline i hrane i pravde, nego samo šačici dovitljivih ibezobzirnih ljudi. Kakve li šugave Zemlje! Pitao se koli ko li ljudi čak iu njegovoj bogatoj domovini te iste večeri pati od nestašice, koliko liih stanuje po šupama, koliko li je muževa pijano i žena premlaćeno ikoliko li djece zastrašuju, zlostavljaju ili napuštaju. Koliko li obiteljižudi za hranom koju ne mogu kupiti? Koliko li srca puca? Koliko li ćeljudi izvršiti samoubojstvo ove iste noći, koliko li će ih poludjeti?Koliko li će žohara i stanodavaca slaviti pobjedu? Koliko lipobjednika gubi, koliko li uspjeha propada, koliko li bogatašaosiromašuje? Koliko li se pametnjakovića glupo ponaša? Koliko li sesretnih svršetaka pretvara u nesretne? Koliko li poštenih ljudi laže,koliko li se hrabrih ljudi drži kukavički, vjernih ljudi iznevjeruje, kolikoli se svetih ljudi kvari, koliko li je ljudi na povjerljivim položajimaprodalo duše huljama za sitnu paru, koliko ih ni kad nije ni imaloduše? Koliki li su pravi putovi krivi putovi? Kolike li su najbolje obiteljinajgore obitelji i koliki li su dobri ljudi zli lju di? Kad biste ih svesabrali, pa onda odbili, ostala bi vam možda samo djeca, i moždaAlbert Einstein i koji stari violinist ili kipar. Yossarian je hodaoosamljen i utučen, osjećajući se otuđen, i nikako nije mogaoodagnati iz sjećanja bolnu sliku bosoga dječaka ispijenih obraza doknije napokon došao do ugla bulevara i ugledao jednog savezničkogvojnika, mlada poručnika sitna, blijeda, dječačkog lica, kako se grčina tlu. Šest drugih vojnika iz različitih zemalja držali su ga svaki zajedan dio tijela trudeći se da mu pomognu i da ga umire. On je siktaoi stenjao kroz stisnute zube i kolutao očima - Pazite da si ne pregrizejezik - posavjetova ih mudro neki niski narednik koji je stajao pokrajYossariana, pa sedmi čovjek srne u gužvu da uhvati poručnika zaglavu. Napokon ga posve svladaše i neodlučno se zgledaše, jer sadkad se mladi poručnik nije više mogao micati, nisu znali što da rade.

Drhtaj koji odavaše idiotsku paniku prenosio se s jednog napetogzvjerskog lica na drugo.- Zašto ga ne dignete i ne metnete na haubu onih kola? - reče

otegnutim glasom kaplar koji je stajao iza Yossariana. Činilo se da jeto pametno, pa ona sedmorica podigoše mladog poručnika i pomnoga položiše na poklopac parkiranog automobila, pritiskujući mu svedijelove tijela kojima se opirao. Kad su ga položili na poklopacparkiranog automobila, opet su se nevoljko zgledali, jer nisu znali štoda sad rade.- Zašto ga ne skinete s tog automobila i ne metnete na zemlju? -

opet će onaj isti kaplar iza Yossariana otegnutim glasom. Činilo seda je i to dobra ideja, pa ga uzeše nositi natrag na pločnik, ali u tajčas dojuri džip sa crvenim bljeskavim svjetlom sa strane, a u njemudva vojna policajca.- Što je to? - izdere se vozač.- Ovaj ovdje ima grčeve - odgovori jedan od one sedmorice boreći

se s jednim udom mladog poručnika. - Pa ga držimo.- E pa, dobro, uhapšen je.- Što da radimo s njim?- Držite ga i dalje u hapsu! - dovikne im policajac i presamiti se

smijući se promuklo vlastitoj šali, te odjuri dalje.Yossarian se sjeti da nema propusnice, pa polako prođe pored te

čudne skupine i uputi se prema graji od prigušenih glasova koja jedopirala odozgo iz daljine, iz mrkla mraka. Široki, mokri bulevar bioje na određenim razmacima osvijetljen stravičnim, žmirkavimsvjetiljkama na niskim, vijugavim stupovima okruženim smeđomizmaglicom nalik na dim. Kroz jedan prozor iznad sebe začuje kakoneka nesretnica preklinje: - Nemojte, molim vas! Nemojte, molimvas! - Neka potištena mlada žena s mnogo crne kose na licu, u crnojkišnoj kabanici, prođe oborenih očiju. Pred Ministarstvom javnihradova malo dalje pijan mlad vojnik pridržavao je pijanu damu uzjedan od ižljebljenih korintskih stupova, dok su ga tri pijana druga pooružju gledala sjedeći u blizini na stubama i držeći boce vina međunogama. - Nemojte, mooolim vas - molila je pijana dama. - Ja bikući. Nemojte, mooolim vas. - Jedan od one trojice što su sjediliopsuje nešto ratoborno, a kad se Yossarian okrene i digne pogled,onaj baci bocu na njega. Boca se rasprsne daleko od Yossariana i

prigušeno prasne. On proslijedi dalje istim onim tromim, sporimkorakom, s ru kama u džepovima.- Hodi, mala! - čuo je onog pijanog vojnika kako odrješito govori. -

Sad je na meni red.- Nemojte, mooolim vas - molila je pijana dama. - Nemojte, mooolim

vas!Odmah na idućem uglu začuje odnekud iz guste, neprobojne tmice

u uskoj, vijugavoj pokrajnjoj ulici tajanstven, ali jasan zvuk, kao datko razgrće snijeg. Kad zakorači da prijeđe tu zlokobnu uličicu, naježise od užasa osluškujući odmjereno, mučno i uspomenama nabijenostruganje željeznom lopatom po betonu, pa pohita dalje sve dok nijeostavio za sobom tu avetinjsku i neskladnu buku. Sad je znao gdjeje; ako bude i dalje išao ravno, ubrzo će doći do presahle fontaneusred bulevara, pa onda, sedam ulica dalje, do oficirskog stana.Iznenada začuje neko režanje, neke neljudske glasove iz sablasnepomrčine pred sobom. Žarulja ulične svjetiljke na uglu bila jeizgorjela, pa je pola ulice bilo obavijeno tamom, a ono što se vidjelobilo je sve izobličeno. Na drugoj strani raskršća neki je čovjek tukaopsa, kao što je u Raskoljnikovljevu snu čovjek tukao bičem konja.Yossarian se uzalud trudio da ništa ne vidi i ne čuje. Pas je,ošamućen i obuzet životinjskom histerijom, gmizao i puzio na trbuhu,i nije se uopće opirao, ali ga je čovjek tukao i tukao teškim, plosnatimštapom. Oko njih se bila okupila skupinica ljudi. Jedna je zdepastažena iskoračila i zamolila čovjeka da prestane tući psa.- Gledajte vi svoja posla - izderao se čovjek grubo na nju i digao

štap kao da će i nju udariti, pa je žena us tuknula, pokunjena iponižena.Yossarian je ubrzao korak da što prije odmakne od tog prizora,

samo što nije trčao. Noć je bila puna grozota. Pomislio je da znakako je bilo Kristu kad je hodao po svijetu, kao psihijatar u sobi punojluđaka, kao žrtva u zatvoru punom razbojnika. Kako se moraoobradovati kad bi ugledao gubavce! Na drugom je uglu neki čovjekzvjerski tukao jednog mališana usred nepomične skupine odraslihljudi koji se uopće nisu upletali. Yossarian uzmakne i smuči mu sekao da je nešto prepoznao. Bio je uvjeren da je već bio svjedokovom istom užasnom prizoru. Deja vu? Ta ga zloslutna podudarnostpotrese i ispuni sumnjom i stravom. To je bio onaj isti prizor kojem je

bio svjedok maloprije, iako se činilo da je sve drukčije. Što se to,zaboga, događa? Hoće li sad jedna zdepasta žena iskoračiti izamoliti čovjeka da prestane? Hoće li čovjek zamahnuti rukom da jeudari, i hoće li ona uzmaknuti? Nitko se nije micao. Dijete jeneprestano plakalo, kao da je omamljeno u svom jadu. Čovjek ga je idalje obarao na tlo snažnim udarcima dlanovima u glavu da je svezvonilo, a onda ga je naglo dizao na noge da ga opet sruši. Činilo seda nitko u toj sumornoj i zaplašenoj svjetini ne mari toliko zaošamućenog i pretučenog dječaka da bi ustao u njegovu obranu.Dječaku nije bilo više od devet godina. Jedna je neuredno obučenažena tiho plakala otirući suze prljavom krpom za pranje suda. Dječakje bio neishranjen i trebalo ga je podšišati. Sjajna crvena krv curilamu je iz ušiju. Yossarian je brže-bolje pobjegao od toga mučnogprizora na drugu stranu golemog bulevara, gdje je nagazio naljudske zube što su ležali na mokrom, svjetlucavom pločniku pokrajkrvavih mrlja, koje su se još lijepile zbog kišnih kapljica što su sezarivale u njih kao oštri nokti. Posvuda su ležali kutnjaci i slomljenisjekutići. Obišao je na prstima te groteskne ostatke i obreo se predvežom, u kojoj je jedan uplakani vojnik držao na ustima rupčić natopljen krvlju, a druga su ga dva vojnika pridržavala da ne padne ičekala ozbiljno i nestrpljivo vojna kola za hitnu pomoć, koja sunajposlije dokloparala s upaljenim, jantarskižutim svjetlima za maglu,ali su projurila pored njih zbog sukoba koji je, jednu ulicu dalje, iz bioizmeđu jednog jedinog civila Talijana s knjigama u rukama i masecivilnih policajaca s lisičinama i pendrecima. Civil koji je vrištao iotimao se bio je crnomanjast i blijed od straha kao krpa. Kolutao jeod silna očaja očima i lepetao kapcima kao šišmiš krilima, dok su gavisoki policajci hvatali za ruke i noge i dizali u zrak. Knjige su mu sebile rasule po tlu.- U pomoć! - vrištao je prodornim glasom zagrcavajući se od

uzrujanosti, dok su ga policajci nosili do otvorenih stražnjih vrata kolaza hitnu pomoć i ubacivali unutra. - Policija! U pomoć! Policija! -Zatvorili su i zakračunali vrata i kola su odjurila dalje. Bilo je ironijebez tračka humora u besmislenoj panici čovjeka koji doziva u pomoćpoliciju dok su oko njega sve sami policajci. Yossarian se kiselonasmiješio tom uzaludnom i smiješnom zazivanju u pomoć, a ondase trgnuo jer je uvidio da su te riječi dvosmislene, shvatio je,

premirući od straha, da taj čovjek, možda, uopće nije zvao policiju,nego je, kao prijatelj osuđen na propast, junački opominjao iz grobasvakoga tko nije policajac s pendrekom i revolverom i koga ne štitibanda drugih policajaca s pendrecima i revolveri ma.- U pomoć! Policija! - vikao je taj čovjek upozoravajući, možda, na

opasnost.Na tu pomisao Yossarian šmugne pored policajaca i malne se

spotakne o noge kršne žene četrdesetih godina koja je žurnoprelazila raskršće, kao da je nešto skrivila, i obazirala se kradom iosvetnički na ženu osamdesetih godina, debelih, povezanihgležnjeva, koja je glavinjala u jalovoj potjeri za njom. Starica jemetala nogu pred nogu predišući i mrmljajući nešto uzrujano iizbezumljeno. Smisao toga prizora bio je jasan: bilo je to gonjenje.Prva je žena bila slavodobitno napola prešla široki bulevar prije negošto je druga žena stigla do ruba pločnika. Ružan, zlurad i laganosmijeh koji joj je zatitrao na usnama kad se osvrnula na staricu kojase jedva vukla, bio je u isti mah i opak i uplašen. Yossarian je znaoda bi mogao po moći starici u nevolji kad bi ona samo povikala, znaoje da bi mogao potrčati i uhvatiti onu stamenu prvu ženu i zadržati jedok ne dođe skupina policajaca iz blizine, kad bi mu samo ona drugažena dala odobrenje nevoljničkim krikom. Ali starica je prošla mimonjega a da ga nije ni primijetila, mumljajući nešto, strašno i tragičnoozlojeđena. Ubrzo se ona prva žena izgubila u sve dubljim slojevimatame, a starica je ostala nemoćno stajati nasred glavne ceste,preneražena, sama, ne znajući kuda da pođe. Yossarian odvoji očiod nje i pohita dalje srameći se što nije ništa učinio da joj pomogne.Dok je pokunjen bježao, obazirao se kradom, kao krivac, bojeći seda starica ne počne sad progoniti njega, te se obradovao skrovitomutočištu sve gušće, gotovo neprobojne tame bez tračka svjetla.Bande... bande policajaca, sve su zemlje osim Engleske u rukamabandi, bandi, bandi. Bande s pendrecima vladaju posvuda.Yossarianov kaput bijaše promočen na ramenima i ovratniku.

Čarape mu bijahu mokre i hladne. Ni iduća ulična svjetiljka nijegorjela jer je bila razbijena. Zgrade i bezlične spodobe promicale sunečujno pored njega, kao da ih jednako nosi neka snažna i vječnastruja. Prođe neki visoki fratar, lice je zario duboko u grubu sivukukuljicu, čak mu se ni oči nisu vidjele. Netko mu je dolazio u susret

gacajući neprestano po lokvama, pa se pobojao da nije opet nekoboso dijete, ali se umjesto toga očeše o nekog suhonjavog, mrtvačkiblijedog, nujnog čovjeka u crnoj kišnoj kabanici; sa zvjezdolikombrazgotinom na obrazu i sa sjajnom nakaznom udubinom, velikomkao jaje, u sljepoočici. Zalim se pojavi mlada žena koja je šljapkalaslamnatim sandalama i kojoj je cijelo lice bilo nagrđenogrozomornom ružičastom i šarenom opeklinom, što joj je počinjalana vratu i protezala se, kao sirova, nabrana masa, uz oba obraza,pored očiju! Yossarian je protrnuo i odvratio pogled. Nitko nikad nećevoljeti tu ženu. Smučilo mu se; žudio je da legne u postelju sdjevojkom koju bi mogao voljeti, koja bi ga umirila i nadražila iuljuljala u san. Na Pianosi ga je čekala banda s pendrecima.Djevojaka više nema. Do grofice i njene snahe nije mu više bilostalo; suviše je ostario da bi se zabavljao, a nije više imao nivremena. Luciana je nestala, vjerojatno je umrla; ako još nije, ondaće uskoro. Aarfyjeva bujna drolja izgubila se sa svojim nepriličnimprstenom ukrašenim kamejom, a sestra Duckett ga se sramila zatošto nije više htio letjeti, pa je izazivao sablazan. Jedina djevojka ublizini koju je poznavao bila je ona ružna služavka u oficirskom stanus kojom nijedan od njih nije još nikad spavao. Zvala se Michaela, alisu je oficiri nježno i umiljato nazivali nepristojnim imenima, a ona sekikotala radosno kao dijete, jer nije razumjela engleski, pa je mislilada joj laskaju i da se nedužno šale. Svaka njihova ludost budila je unjoj zanos i oduševljenje. Bila je to sretna, priprosta i vrijednadjevojka koja nije znala čitati i koja se jedva znala potpisati. Ravnakosa bila joj je boje natrule slame. Bila je žućkaste puti i kratkovidna.Nijedan od njih nije nikad spavao s njom zato što je nitko nije htio,osim Aarfyja, koji ju je te iste večeri silovao, a zatim joj začepio ustarukom i držao je gotovo dva sata u ormaru za odijela, sve dok sirenenisu oglasile policijski sat za civile, pa ona nije više smjela izići naulicu.Tada ju je bacio kroz prozor. Njen je leš još ležao na pločniku kad je

Yossarian stigao i uljudno se progurao kroz krug ozbiljnih susjeda smutnim fenjerima u rukama, koji su ga poprijeko gledali uzmičućipred njim, ogorčeno pokazivali na prozore na prvom katu i bijesnorazgovarali, kao da nekoga optužuju. Yossarianu je zalupalo srce odprepasti i užasa pred žalosnom, zloslutnom i krvavom slikom

razmrskana leša. Smugnuo je u vežu i odjurio uza stube u stan, gdjeje zatekao Aarfyja kako snebivljivo hoda gore-dolje smješkajući seneprirodno i ponešto nelagodno. Činilo se da je Aarfy malkouznemiren, jer je nervozno vrtio lulu u ruci i uvjeravao Yossariana daće sve biti u redu. Ne treba se ništa brinuti.- Samo sam je jedanput silovao - razjasni mu.Yossarian se osupne.- Ali, ubio si je, Aarfy! Ubio si je!- Ali, pa morao sam je ubiti kad sam je silovao - odvrati Aarfy

najmilostivije što je mogao. - Nisam je valjda mogao pustiti da okolopriča svašta o nama?- Ama, zašto si je uopće dirao, blesane jedan? - vikne Yossarian. -

Ako si baš htio neku djevojku, zašto nisi doveo koju s ulice? Pa gradje pun prostitutki!- A ne, to ne - hvastao se Aarfy. - Ja nisam još nikad u životu za to

ništa platio.-Pa jesi li ti lud, Aarfy? - Yossarianje malne zanijemio. - Ama, ti si

ubio djevojku. Strpat će te u zatvor.- Ama, kakvi! - odvrati Aarfy smješkajući se usiljeno. - Neće. Neće

oni strpati u zatvor staroga dobrog Aarfyja. Neće valjda samo zatošto sam nju ubio?- Ali bacio si je kroz prozor i sad leži mrtva na ulici.- Pa ona ne smije biti na ulici - odvrati Aarfy. - Prošao je policijski

sat.- Budalo! Zar ne shvaćaš što si učinio? - Yossarian htjede zgrabiti

Aarfyja za njegova tusta ramena, mekana kao gusjenice, ne bi li gaurazumio. - Usmrtio si nekoga. Strpat će te u zatvor. Možda će tečak i objesiti!- Ah, to ipak ne bih rekao - odvrati Aarfy i veselo se zasmijulji, iako

mu se znakovi nervoze pojačaše. Nije ni primijetio kako prosipamrvice duhana dok petlja nešto kratkim prstima oko glave lule. - Ajok, gospodine moj! Neće oni tako s dobrim starim Aarfyjem. -Ponovo se nasmije. - Pa, to je bila obična služavka! Ne bih ipakrekao da će dići veliku dreku zbog jedne siromašne talijanskeslužavke kad svaki dan ginu na tisuće ljudi.- Slušaj! - vikne Yossarian gotovo radosno, napinjući uši i gledajući

kako se Aarfyju gubi krv iz lica dok su u daljini zavijale sirene,

policijske sirene, koje su zatim gotovo u tren oka stvorile piskavu,kreštavu, nametljivu i zaglušnu kakofoniju koja kao da je sa svihstrana nadirala u sobu. - To dolaze po tebe, Aarfy - reče, prožetsamilošću. Morao je vikati da bi ga Aarfy čuo u toj buci. - Dolaze date uhapse, Aarfy, razumiješ li? Pa ne možeš samo tako oduzeti životnekome, čak ni jednoj siromašnoj služavci. Razumiješ li? Shvaćaš li?- Ma hajde bježi! - ostajaše Aarfy pri svome smijući se na silu i

smješkajući se ovlaš. - Ne dolaze oni da mene uhapse. Neće valjdauhapsiti dobroga starog Aarfyja.Odjednom kao da mu je pozlilo. Svalio se dršćući na stolicu i kao

da je obamro, a trupčaste, mlitave ruke tresle mu se u krilu. Vani sezaustaviše automobili škripeći kotačima. Reflektori odmah obasjašenjihove prozore. Vrata se na automobilima zalupiše, a policijskepištaljke zapištaše. Razlegoše se oštri glasovi. Aarfy je pozelenio.Neprestano je automatski, vrtio glavom smješkajući se nekakočudnovato i ukočeno i ponavljajući slabašnim, potmulim i jednoličnimglasom da ne dolaze valjda po njega, da ne dolaze po starog dobrogAarfyja, jok, gospodine moj. Pokušavao je uvjeriti sama sebe u točak i kad su se teški i žurni koraci razlegli na stubama i odmorištu,čak i kad je netko neumoljivo i iz sve snage udario četiri puta šakomu vrata. Tada se vrata stana razdrljiše i dva sjenita, krepka, mišićavavojna policajca ledenih očiju i čvrstih, žilavih i strogih čeljusti hitrouđoše, prođoše kroz cijelu sobu i uhapsiše Yossariana.Uhapsili su Yossariana zato što je bio u Rimu bez propusnice.Ispričali su se Aarfyju zbog smetnje i odveli Yossariana držeći ga

svaki ispod jedne ruke čvrstu kao okovima. Nisu mu rekli ni riječi doksu ga vodili dolje. Vani su ih, pred zatvorenim kolima, čekala još dvavisoka vojna policajca s pendrecima i bijelim šljemovima. Yossarianaposjedoše na stražnje sjedalo, pa odjuriše krivudajući po kiši iprljavoj magli do policijske stanice. Zatvoriše ga preko noći u ćeliju,među četiri kamena zida. U zoru mu dadoše kabao da izvrši nuždu,pa ga odvezoše na aerodrom, gdje su ih još dva divovska vojnapolicajca s pendrecima i bijelim šljemovima čekala ispredtransportnog zrakoplova čiji su se motori već zagrijavali. S valjkastihzelenih kućišta motora curile su drhtave kapi kondenzirane pare.Vojni policajci nisu rekli ni riječi jedni drugima. Nisu čak ni klimnuliglavom. Yossarian nije nikad vidio takva granitna lica. Zrakoplov je

letio na Pianosu. Na uzletištu su ih dočekala još dva šutljiva vojnapolicajca. Sad ih je bilo osam, i svi su se redom, lijepo i bez riječi,potrpali u dvoja kola i projurili pored sve četiri eskadrile tako da sukotači neprestano škripali. Ispred štaba aviopuka, na parkiralištu,dočekala su ih još dva vojna policajca. Kad su se okrenuli premaulazu, svih ga je deset visokih snažnih, odrješitih i šutljivih ljudiopkolilo nadvisujući ga. Cipele su im glasno i ujednačeno škripaledok su gazili po zemlji posutoj troskom. Yossarian je imao dojam dase tempo žurbe pojačava. Bio je užasnut. Činilo se da je svaki od tedesetorice toliko snažan da bi ga mogao usmrtiti jednim jedinimudarcem. Trebalo je samo da ga pritisnu svojim krupnim, otvrdlimkamenim ramenima pa da ispusti dušu. Nikako se nije mogaospasiti. Nije čak vidio ni koja ga dvojica drže ispod ruku i brzo vodeizmeđu dva gusta reda ostalih policajaca. Ubrzali su korak, pa mu seučinilo da leti i da ne dodiruje nogama tlo, dok su kaskali odlučnim iodmjerenim korakom uz široke mramorne stube do gornjegodmorišta, gdje su ih dočekala još dva zagonetna vojna policajcakrutih lica da ih povedu još bržim korakom niz dugačku galerijupoduprtu stupovima nad go lemim predvorjem. Njihovi paradni koracipo mutnim pločicama odjekivali su praznom sredinom zgrade kaokakvo jezovito, sve brže bubnjanje, dok su se sve brže i sve točnijeprimicali pisarnici pukovnika Cathcarta. Yossarianu je zujalo u ušimaod silne panike kad su ga okrenuli licem prema njegovoj propasti upisarnici, gdje je potpukovnik Korn udobno sjedio na uglu pisaćegstola pukovnika Cathcarta i čekao da ga pozdravi smiješeći seprijazno: - Poslat ćemo vas kući.

40. KVAKA 22

Ali bila je tu, naravno, jedna kvaka.- Kvaka 22? - zapita Yossarian- Naravno - odgovori potpukovnik Korn umilno, pošto je otpustio

moćnu stražu stamenih vojnih policajaca nemarnim pokretom ruke iponešto prezirnim naklonom, posve prirodno, kao i uvijek kad jeimao priliku biti ciničan. Četvrtaste naočale bez obruba svjetlucale sumu dok je prefrigano i uveseljeno promatrao Yossariana. - Uostalom,ne možemo vas samo tako poslati kući zato što nećete više da letite,a ostale zadržati ovdje, nije li tako? To ne bi bilo baš pošteno premanjima.- Bogami, imate pravo! - dobaci pukovnik Cathcart, koji je teško i

nezgrapno hodao gore-dolje, kao kakav zadahtani bik, othukujući ipućeći srdito usne. - Ja bih mu najradije prije svakog leta svezaoruke i noge i ubacio ga u avion. Eto tako.Potpukovnik Korn dade mig pukovniku Cathcartu neka šuti, pa se

osmjehne Yossarianu.- Vi ste, znate, zbilja zadali mnogo muke pukovniku Cathcartu -

napomene prpošno i vedro, kao da mu nije ni najmanje krivo zbogtoga. - Ljudi su nezadovoljni i moral im je počeo opadati, a svemutome ste vi krivi.- Vi ste krivi što ste povisili normu - pravdaše se Yossarian.- Ne, nego ste vi krivi što nećete da letite - odsiječe potpukovnik

Korn. - Ljudi nisu imali ništa protiv toga da lete koliko smo god tražiliod njih dok su god mislili da nemaju drugog izbora, a sad ste im vidali neku nadu pa su nezadovoljni. I zato na vama leži sva krivnja.- Pa zar on ne zna da je rat? - pripita mrzovoljno pukovnik Cathcart

trapajući svejednako gore-dolje i ne gledajući uopće Yossariana.- Ja sam čvrsto uvjeren da zna - odgovori potpukovnik Korn. - Zato

vjerojatno i neće da leti.- Pa zar je to njemu svejedno?- Može li spoznaja da je rat utjecati na vašu odluku da ne želite

sudjelovati u njemu? - zapita potpukovnik Korn sarkastički ozbiljno,podrugujući se pukovniku Cathcartu.

- No može, gospodine potpukovniče - odgovori Yossarian i gotovose i sam osmjehne potpukovniku Kornu.- Toga sam se i bojao - pripomene potpukovnik Korn i polagano

uzdahne sklapajući lijepo ruke na svojoj glatkoj, širokoj blistavoj itamnoputoj ćeli. - Znate, onako, po istini, nismo baš loše postupali svama, nije li tako? Hranili smo vas i plaćali na vrijeme. Odlikovalismo vas i čak smo vas promaknuli u čin kapetana.- Nisam ga smio promaknuti u čin kapetana - uzvikne pukovnik

Cathcart ogorčeno. - Kad je ono zabrljavio pri onom napadu naFerraru i dvaput nadletio cilj, trebalo je da ga izvedem pred prijekisud.- Ja sam vam rekao da ga ne promičete - reče potpukovnik Korn -

ali me niste htjeli poslušati.- Ne, nije istina. Zar mi niste baš vi rekli da ga promaknem?- Ja sam vam rekao da ga ne promaknete. Ali ne, vi me baš niste

htjeli poslušati.- Trebalo je da vas poslušam.- Ali me vi nikad ne slušate - tvrdio je potpukovnik Korn s užitkom. -

Zato smo i zapali u ovaj škripac.- Ma dobro, k vragu! Što mi sad to mećete pod nos! - Pukovnik

Cathcart zarije šake duboko u džepove i okrene se pokunjeno. - Bilobi vam bolje da razmislite malo što ćemo sad s njim, umjesto da mene bockate!- Bojim se da ćemo ga morati poslati kući. - Potpukovnik Korn se

slavodobitno smješkao kad se okrenuo od pukovnika Cathcartaprema Yossarianu. - Za vas je rat gotov, Yossariane! Poslat ćemovas kući. Vi zapravo, znate, niste to zaslužili, što je jedan od razlogazbog kojih ja nemam ništa protiv toga. Budući da trenutačno nesmijemo riskirati da vam išta drugo učinimo, odlučili smo vas poslatinatrag, u Sjedinjene Države. Izmislili smo jednu malu pogodbu...- Kakvu pogodbu? - pripita ga Yossarian prkosno i nepovjerljivo.Potpukovnik Korn zabaci glavu i nasmije se.- Hja, vrlo nepoštenu pogodbu, to neka vam bude jasno! Upravo

gnusnu. Ali ćete je vi objeručke prihvatiti.- Nemojte biti previše sigurni u to.- Nimalo ne sumnjam da je nećete prihvatiti, iako je dozlaboga

prljava. Ah, da, zbilja, valjda niste nikome rekli da nećete više letjeti?

- Nisam, gospodine potpukovniče - odgovori Yossarian kao iz topa.Potpukovnik Kom klimne glavom u znak odobravanja.- To je dobro. Sviđa mi se kako umijete lagali. Još ćete daleko

dotjerali na ovom svijetu ako razvijete u sebi kakvu poštenu ambiciju.- Pa zar on ne zna da je rat? - izdere se iznenada pukovnik

Cathcart i puhne snažno u cigaršpic odajući nevjericu.- Uvjeren sam da zna - odgovori potpukovnik Korn kiselo - jer ste

mu baš maloprije skrenuli pažnju na tu činjenicu.Potpukovnik Korn se umorno namršti, okrenut Yossarianu, a crne

mu se oči zakrijesiše od potajnog i drskog prezira. Uhvativši serukama za rub pisaćeg stola pukovnika Cathcarta, uzvuče svojamlohava bedra daleko na stol tako da su mu kratke noge slobodnovisile. Lupkao je cipelama po žutoj hrastovim, a nepričvršćenečarape, smeđe kao blato, padale su mu labavo u krugovima nizgležnjeve koji su mu bili neobično sitni i bijeli.- Znate li vi, Yossariane, da vam se ja uistinu pomalo divim - reče

ljubazno, kao da u isti mah i podrugljivo i iskreno izlaže misao kojamu je upravo pala na pamet. - Vi ste inteligentan i neobičnokarakteran čovjek koji vrlo hrabro brani svoj stav. Ja saminteligentan, ali posve beskarakteran čovjek pa sam u idealnompoložaju da to ocijenim.- Ovo su vrlo kritični časovi - ustvrdi pukovnik Cathcart dureći se

daleko u kutu i ne obazirući se na potpukovnika Korna.- Zaista vrlo kritični časovi - potvrdi potpukovnik Korn i mirno klimne

glavom. - Upravo je došlo do smjene u višoj komandi, i ne smijemoriskirati da se zamjerimo ni generalu Scheisskopfu ni generaluPeckemu. Jeste li to mislili, gospodine pukovniče?- Pa zar u njega nema ni trunka rodoljublja?- Zar vi nećete da se borite za svoju domovinu? - zapita

potpukovnik Korn oponašajući otresiti i licemjerni ton pukovnikaCathcarta. - Zar nećete da dadete život za pukovnika Cathcarta i zamene?Yossarian se ukruti od zaprepaštenja i opreza kad začuje

posljednje riječi potpukovnika Korna.- Što je sad to? - usklikne - Kakve veze imate vi i pukovnik Cathcart

s mojom domovinom? To nije isto.

- A kako nas možete dijeliti? - priupita ga potpukovnik Kornpodrugljivo i mirno.- Tako je - vikne pukovnik Cathcart iz sveg glasa. - Ili ste za nas, ili

ste protiv nas. Tu nema sredine.- Bojim se da vas je sad ulovio - nadoda potpukovnik Korn. - Ili ste

za nas, ili ste protiv domovine. To je bar jednostavno.- A ne, gospodine potpukovniče! To vam ne pali kod mene.Potpukovnik Korn ostane priseban.- Ne pali ni kod mene, da vam pravo kažem, ali će kod svih drugih

upaliti. Što možete!- Vi sramotite uniformu koju nosite! - prasne pukovnik Cathcart

gnjevno i prvi put se okrene Yossarianu. - Uostalom, kako ste uopćepostali kapetan?- Vi ste ga promaknuli - podsjeti ga potpukovnik Korn slatkim

glasom smijuckajući se prigušeno. - Zar se ne sjećate?- E, to nisam nikako smio učiniti.- Ja sam vam rekao da ga ne promičete - reče potpukovnik Korn -

ali me vi baš niste htjeli poslušati.- Uh, bogamu, što mi to neprestano mećete pod nos? - vikne

pukovnik Cathcart. Nabra čelo i pogleda poprijeko potpukovnikaKorna nepovjerljivo priškiljivši i stisnuvši šake na kukovima. - Čujte,uostalom, na čijoj ste vi strani?- Na vašoj strani, pukovniče! Na čijoj bih inače strani bio?- E pa, prestanite me onda bockati! Sjašite!- Ta ja sam na vašoj strani, pukovniče. Ja sam naprosto nabijen

rodoljubljem.- E pa, pazite samo da to ne zaboravite! - Pukovnik Cathcart se

zatim okrene gunđajući. Nije se posve smirio. Ponovo se uspropadagnječeći u rukama svoj dugački cigaršpic, i pokaže palcem naYossariana. - Hajde da s njim svršimo! Ja znam što bih najradijeučinio s njim. Ja bih ga najradije izveo van i strijeljao. Eto što bih janajradije učinio s njim. A tako bi učinio i general Dreedle.- Ali s generalom Dreedleom je gotovo - reče potpukovnik Korn - i

zato ga ne možemo izvesti van i strijeljati. - Pošto je popustilatrenutna napetost između njega i pukovnika Cathcarta, potpukovnikKorn se ponovo opusti i poče lupkati cipelama po pisaćem stolupukovnika Cathcarta, a zatim se obrati Yossarianu. - Mjesto toga

ćemo vas, dakle, poslati kući. Morali smo dobro razmisliti prije negošto smo skovali taj jezivi mali plan kako da vas pošaljemo kući, a dane izazovemo preveliko nezadovoljstvo među vašim prijateljima kojeovdje ostavljate. Zar niste zadovoljni zbog toga?- Kakav plan? Ne znam hoće li se meni svidjeti taj vaš plan.- Ja znam da vam se neće svidjeti. - Potpukovnik Korn se nasmije i

opet blaženo sklopi ruke na glavi. - Zgadit će vam se. Zaista jeodvratan i zacijelo će se protivili vašoj savjesti. Ali ćete prilično brzopristati na njega. Pristat ćete zato što ćete se za dva tjedna vratitikući živi i zdravi i zato što nemate drugog izbora. Ili to, ili pred prijekisud. Ili - ili.Yossarian puhne na nos.- Prestanite me blefirati, gospodine potpukovniče! Ne možete me

izvesti pred prijeki sud zbog bježanja pred neprijateljem. Samo bistese obrukali, a vjerojatno me ne biste mogli ni osuditi.- Ali vas možemo izvesti pred prijeki sud zbog dezerterstva, jer ste

otišli u Rim bez propusnice. I to bismo mogli progurati. Ako malobolje razmislite, uvidjet ćete da nam ne bi preostalo ništa drugo. Nemožemo vas samo tako pustiti da se šetate okolo i da se otvorenobunite, moramo vas kazniti. Inače bi i svi ostali odbili letjeti. Evo,dajem vam časnu riječ da ćemo vas izvesti pred prijeki sud akoodbijete našu ponudu, iako bi nam to zadalo mnogo teškoća i bilostrašan trn u peti pukovnika Cathcarta.Pukovnik Cathcart se lecne na riječi »trn u peti« i, čini se, bez

razmišljanja, baci srdito svoj tanki cigaršpic od oniksa i bjelokosti nadrvenu ploču pisaćeg stola.- Majku mu Božju! - vikne nenadano. - Mrzim ovaj prokleti cigaršpic!

- Cigaršpic odskoči od stola do zida, odbije se od prozorske daske ipade na pod, pred noge pukovniku Cathcartu, koji se zagleda unjega mrko i razjareno. - Pitam se imam li uopće kakve koristi odnjega?- On vam služi na diku kod generala Peckema, ali vam je trn u peti

kod generala Scheisskopfa - pouči ga potpukovnik Korn obješenjačkibezazleno.- A komu od njih trebam ugoditi?- Obadvojici.

- Pa, kako ću obadvojici ugoditi? Oni se mrze. Kako ću ikad učinitinešto što će mi služiti na diku kod generala Scheisskopfa, a da mikod generala Peckema ne bude trn u peti?- Marširajte!- Eh, marširajte! Tako jedino mogu onome ugoditi. Marširajte!

Marširajte! - Pukovnik Cathcart se mrzovoljno nakrevelji. - Krasnih ligenerala! Samo sramote uniformu koju nose. Kad su ta dvojica moglipostati generali, ja ne znam kako ne bih i ja mogao postati.- Vi ćete još daleko dogurati - uvjeravaše ga potpukovnik Korn bez

imalo uvjerenja u glasu, pa se okrene Yossarianu smijuckajući se.Njegovo se prezirno veselje pojača kad opazi izraz nepopustljivaneprijateljstva i nepovjerenja na Yossarianovu licu.- Eto, to vam je srž problema. Pukovnik Cathcarl želi postati

general, a ja želim postati pukovnik, i zato vas moramo poslati kući.- A zašto on želi postati general?- Zašto? Zbog istog razloga zbog kojeg ja želim postati pukovnik.

Što drugo da radimo? Svi nas uče da pucamo naviše. General je višipo činu od pukovnika, a pukovnik je viši od potpukovnika. I za toobadvojica pucamo naviše. I, znate, Yossariane, da je vaša srećašto je tako. Zaista ste izabrali najpogodniji trenutak, ali valjda steuzeli u obzir taj faktor u svojim proračunima.- Ja nisam tu ništa računao - odbrusi mu Yossarian.- Ama, ja zbilja uživam u tome kako lažete - odvrati potpukovnik

Korn. - Zar nećete biti ponosni kad vam zapovjednik bude promaknutu čin generala - kad budete znali da ste služili u jedinici koja je uprosjeku izvršila više borbenih zadataka od svake druge jedinice?Zar ne želite da vam jedinica bude još koji put pohvaljena i daosvojite još više hrastovih grančica za svoju »Avijatičarskumedalju«? Gdje vam je esprit de corps? Zar ne želite i daljepridonositi tom velikom uspjehu izvršavajući borbene zadatke? Ovovam je po sljednja prilika da odgovorite potvrdno.- Ne želim.- E, onda nas držite u šahu... - reče potpukovnik Korn bez traga

kivnosti u glasu.- Trebalo bi da ga bude stid.-... I morat ćemo vas poslati kući. Samo ćete nam učiniti nekoliko

sitnih usluga, pa...

- Kakvih usluga? - presiječe ga Yossarian u riječi ratoborno inepovjerljivo.- Ama, sitnih, beznačajnih usluga. Zapravo je naša ponuda veoma

velikodušna. Mi ćemo izdati nalog da vas vrate u SjedinjeneDržave... ozbiljno vam kažem... a vi nas zauzvrat morate samo...- Što? Što moram?Potpukovnik Korn se oporo nasmije.-Voljeti.Yossarian zažmirka.- Vas voljeti?- Nas voljeti.- Vas voljeti?- Tako je - reče potpukovnik Korn klimajući glavom, vrlo zadovoljan

Yossarianovim naivnim iznenađenjem i nedoumicom. - Nas voljeti.Pridružiti nam se. Biti nam drug. Govoriti lijepo o nama ovdje i uSjedinjenim Državama. Uhvatiti se u kolo s nama. Je li da ne tražimomnogo od vas?- Samo želite da vas volim? I to je sve?- To je sve.- To je sve?- Samo nas primite u svoje srce.Yossarianu dođe da se samosvjesno nasmije kad u čudu opazi da

se potpukovnik Korn ne šali.- To neće biti baš lako - podsmjehne se.- Ah, bit će mnogo lakše nego što mislite - pecne ga zauzvrat

potpukovnik Korn, nimalo obeshrabren Yossarianovom žaokom. -Iznenadit ćete se kako nas je lako voljeti kad nas jednom zavolite. -Potpukovnik Korn digne u pasu svoje labavo pričvršćene, širokehlače. Duboki, crni urezi koji su mu od podvoljka dijelili četvrtastubradu ponovo su se izvili odražavajući neko podsmješljivo i zazornoveselje. - Vidite, Yossariane, omogućit ćemo vam da živite kaobubreg u loju. Promaknut ćemo vas u čin majora i još vas jedanputodlikovati. Kapetan Flume već sastavlja kićeno priopćenje za javnostu kojem veliča vašu hrabrost nad Ferrarom, vašu duboku i trajnuprivrženost svojoj jedinici i vašu potpunu predanost dužnosti.Uostalom, svi su ovi izrazi citati iz toga priopćenja. Ovjenčat ćemovas slavom i poslati kući kao heroja, na poziv Pentagona kojem ćete

poslužiti u agitacione i propagandne svrhe. Živjet ćete kao mali bog.Svugdje ćete biti glavni. U vašu čast priredivat će se parade i držatćete govore u korist ratnog zajma. Čim se udružite s nama, predvama će se otvoriti cijeli novi svijet raskoši. Nije li to divno?Yossarian je napeto slušao izlaganje svih tih čarobnih pojedinosti.- Ne bih baš rado držao govore.- Onda ostavimo govore! Najvažnije je ono što ćete reći ovdje

ljudima. - Potpukovnik Korn se ozbiljno nagne naprijed ne smješkajući se više. - Mi nećemo da itko u aviopuku sazna da vas šaljemokući zato što niste više htjeli letjeti. Isto tako nećemo da generalPeckem ili general Scheisskopf načuju išta o tome da je među namabilo nesuglasica. Zato ćemo i postati tako dobri drugovi.- A što da kažem ljudima koji su me pitali zašto neću više letjeti?- Kažite im da vam je u povjerenju rečeno da će vas vratiti u

Sjedinjene Države, pa da niste htjeli stavljati život na kocku radi dva-tri leta. Samo jedna sitna razmirica među drugovima i ništa više.- Mislite da će mi povjerovati?- Dakako da će vam povjerovati kad budu vidjeli kako smo se

sprijateljili, i kad budu vidjeli priopćenje za javnost i pročitali vašekomplimente upućene meni i pukovniku Cathcartu. Ne brinite vi zaljude! Njih neće biti teško disciplinirati i kontrolirati kad vi jednomodete. Oni bi nam mogli zadati glavobolje samo još dok ste vi ovdje.Znate, jedna zdrava jabuka može pokvariti ostale - završipotpukovnik Korn, svjestan ironije svojih riječi. - Znate li da biste ihvi, to bi zaista bilo divno, mogli nadahnuti da još više lete?- A što ako vas raskrinkam kad se vratim u Sjedinjene Države?- Pošto primite odlikovanje od nas i promaknuće i sve te

slavopojke? Nitko vam ne bi vjerovao, niti bi vam vojska to dopustila,a i zašto biste to, zaboga, učinili? Bit ćete jedan od naših, znate?Uživat ćete u bogatstvu, nagradama, raskoši i povlasticama. Bilibiste prava budala kad biste se svega toga odrekli samo radi nekogmoralnog načela, a vi niste budala. Jesmo li se pogodili?- Ne znam.- Ili to, ili pred prijeki sud!- To bi bila prilično prljava podvala, je li?- Odvratna - potvrdi potpukovnik Korn ljubazno i pričeka strpljivo

motreći Yossariana. Oči su mu se krijesile od užitka.

- Ma k vragu! - usklikne Yossarian. - Ako oni u eskadrili neće višeletjeti, neka dignu glas i neka učine nešto kao što sam ja učinio, nijeli tako?- Naravno - reče potpukovnik Korn.- Zašto bih ja stavljao život na kocku radi njih, nije li tako?- Tako je.Yossarian se odluči i brzo nasmiješi.- Pristajem! - kaza slavodobitno.- Sjajno! - reče potpukovnik Korn, ali ne baš onako srdačno kako je

Yossarian očekivao, te spuzne s pisaćeg stola pukovnika Cathcarta,osovi se na noge, povuče nadolje hlače i gaće između nogu i mlitavostisne Yossarianu ruku. - Dobro došli u naše kolo!- Hvala, gospodine potpukovniče. Ja...- Zovite me Blackie, John! Pa mi smo sad prijatelji?- Dobro, Blackie. Mene prijatelji zovu Yo-Yo. Ja, Blackie...- Njega prijatelji zovu Yo-Yo - dovikne potpukovnik Korn pukovniku

Cathcartu. - Zašto ne čestitate Yo-You na pametnom potezu koji jeučinio?- To je zbilja pametan potez, Yo-Yo - reče pukovnik Cathcart

nespretno i usrdno tresući Yossai lanu ruku.- Hvala vam, gospodine pukovniče, ja...- Zovite ga Chuck reče potpukovnik Korn.- Jasno, zovite me Chuck - reče pukovnik Cathcart smijući se od

srca, iako u neprilici. - Sad smo svi prijatelji.- Jasno, Chuck.- Izlaze nasmiješeni - reče potpukovnik Korn i stavi obadvojici ruku

na rame, pa sva trojica pođoše prema vratima.- Dođite jedanput k nama na večeru, Yo-Yo - pozva pukovnik

Cathcart Yossariana gostoljubivo. - Kako bi bilo da dođete večeras?U blagovaonicu štaba aviopuka?- Vrlo rado, gospodine pukovniče.- Chuck - ispravi ga potpukovnik Korn prijekorno.- Oprostite, Blackie! Chuck. Moram se najprije naviknuti.- Ništa zato, prijatelju!- Jasno, prijatelju!- Hvala, prijatelju!- Nema na čemu, prijatelju!

- Do viđenja, prijatelju!Yossarian nježno mahne rukom na rastanku svojim novim prija

teljima, iziđe na galeriju laganim korakom, a kad se nađe nasamo,umalo što ne zapjeva. Bio je na konju: upalilo mu je; njegova jepobuna uspjela; spasio se a da se ne mora ni pred kim stidjeti.Pošao je prema stubama živahno i razdragano. Pozdravi ga nekivojnik u zelenoj radnoj uniformi. Yossarian mu radosno odzdravi izagleda se radoznalo u njega. Bio mu je nekako poznat. Kad jeYossarian odzdravio, vojnik u zelenoj radnoj uniformi pretvori seiznenada u Natelyjevu kurvu, koja krvoločno nasrne na njega skuhinjskim nožem u ruci i ubode ga ispod podignute ruke. Yossariankrikne i skljoka se na pod, a kad vidje kako je djevojka zamahnula daga ponovo ubode, sklopi oči od prevelike strave. Bio se većonesvijestio kad su potpukovnik Korn i pukovnik Cathcart izletjeli izsobe i poplašili Natelyjevu kurvu, te mu tako spasili život.

41. SNOWDEN

- Reži ga - reče jedan liječnik.- Reži ga ti - reče drugi.- Nema ništa od rezanja - reče Yossarian natečenim i ukočenim

jezikom.- Pazi sad ti ovoga! - potuži se jedan liječnik. - Još jedan glas.

Hoćemo li ga operirati ili nećemo?- Ne treba ga uopće operirati - jadaše se drugi. - To je mala rana.

Moramo mu samo zaustaviti krvarenje, očistiti ranu i zašiti je.- Ali ja još nikad nisam imao prilike nikog operirati. Koje je skalpel?

Je li ovo skalpel?- Nije, ono je skalpel. Pa, dobro, hajde reži ga već jednom ako baš

hoćeš! Raspori ga!- Ovako?- Ne tu, tupane jedan!- Nema ništa od rasparanja - reče Yossarian opažajući kroz

omaglicu koja se dizala kako se dva neznanca spremaju da ga režu.- Oho, još jedan glas! - potuži se prvi liječnik sarkastično. - Ho će li

on ovako pričati i dok ga budemo operirali?- Ne smijete ga operirati dok ga ja ne upišem - reče jedan

službenik.- Ne smijete ga upisivati dok ga ja ne ispitam - reče debeo, nabusit i

brkat pukovnik goleme rumene glave, koju sagne nad samaYossariana isijavajući toplinu kao dno ogromne tave. - Gdje sterođeni?Debeli, nabusiti pukovnik podsjećao je Yossariana na debeloga,

nabusitog pukovnika koji je saslušavao kapelana i proglasio gakrivim. Yossarian je zurio u njega kroz staklastu opnu. Zrak je bio zaslađen bljutavim mirisom formaldehida i alkohola.- Na bojnom polju - odgovori on.- Ne, ne! U kojoj ste zemlji rođeni?- U majčici zemlji.- Ne, ne, niste me razumjeli.

- Dajte da ga ja uzmem u svoje ruke - javi se čovjek šiljasta liea,upalili, zlobnih očiju i tankih, zloćudnih usana. - Vi ste nekipametnjaković, je li? - upita on Yossariana.- On bunca - reče jedan liječnik. - Zašto nas ne pustite da ga

odnesemo unutra i pružimo mu pomoć?- Ostavite ga samo ovdje ako bunca. Možda će se odati.- Ali još jako krvari. Zar ne vidite? Mogao bi i iskrvariti.- To bi mu bilo i najpametnije!- Ništa bolje nije ni zavrijedio taj odurni izdajica - reče debeli,

nabusiti pukovnik. - Hajde, Johne, zini! Istinu na sunce!- Mene svi zovu Yo-Yo.- Mi bismo, Yo-Yo, htjeli da nam vi pomognete. Mi smo vam prijatelji

i htjeli bismo da nam vjerujete. Došli smo da vam pomognemo.Nećemo vam učiniti ništa nažao.- Hajde da mu zarijemo palce u ranu pa da mu je malo proširimo -

predloži čovjek šiljasta lica.Yossarian sklopi oči nadajući se da će oni pomisliti da je pao u

nesvijest.- Onesvijestio se - čuo je jednog liječnika. - Zar mu nećemo sad

pružiti pomoć, prije nego što bude kasno? Zbilja bi mogao umrijeti.- Dobro, nosite ga! Ja se nadam da će taj gad odapeti.- Ne smijete mu pružiti pomoć dok ga ja ne upišem - reče službenik.Yossarian se, sklopljenih očiju, pravio da je mrtav dok ga je

službenik upisivao šuškajući papirima. Zatim su Yossariana polakoodvezli u zagušljivu, mračnu sobu, u kojoj su sa stropa visili snažnireflektori i u kojoj je bljutavi miris formaldehida i slatkastog alkoholabio još jači. Taj je prodorni vonj omamljivao čovjeka. Yossarian osjetii miris etera i začuje zveckanje stakla. Potajno se egotistički radovaoosluškujući sipljivo disanje dvaju liječnika. Uživao je što oni misle daje on u nesvijesti, i što ne znaju da ih sluša. Sve mu se to činilosasvim blesavo dok jedan liječnik ne reče: - Šta misliš, treba li da muspasimo život? Možda im neće biti po volji ako ga spasimo?- Hajde da ga operiramo - reče drugi liječnik. - Otvorimo ga da

jednom zauvijek izvedemo sve načistac. Uvijek se tužio na jetru, ana ovom mu je snimku jetra nekako mala.- Ma to mu je pankreas, tupane jedan! Ovo mu je jetra.

- Ne, nije. To mu je srce. Kladim se pošto hoćeš da mu je ovo jetra.Ja ću ga operirali pa ćemo vidjeli. Da operem ruke?- Nema ništa od operacije - reče Yossarian otvarajući oči i pridižući

se.- Oho, još jedan glas! -podsmjehne se ogorčeno jedan liječnik. - Zar

mu zbilja ne možemo začepiti usta?- Mogli bismo mu dati narkozu. Eter je ovdje.- Nema ništa od narkoze - reče Yossarian.- Oho, još jedan glas! - reče onaj liječnik.- Hajde da mu damo narkozu i da ga uspavamo, a onda ćemo moći

raditi što budemo htjeli.Yossarianu dadoše narkozu i uspavaše ga. Probudio se žedan u

jednokrevetnoj sobi gušeći se od eterskih para. Potpukovnik Kornsjedio mu je uz uzglavlje, u svojoj ispupčenoj, vunenoj, maslinasto-žućkastoj košulji i hlačama, i mirno čekao. Blag, flegmatičan osmijehlebdio mu je na preplanulom, odavno neobrijanom licu dok jedlanovima nježno gladio fasete svoje ćelave glave. Kad se Yossarianprobudio, potpukovnik Korn se sagnuo smijuljeći se i počeo gauvjeravati najumiljatije što je mogao da još vrijedi pogodba koju susklopili, ako Yossarian ne umre. Yossarian poče povraćati; čim je onzakašljao, potpukovnik Korn skoči na noge i pobjegne gadeći se, aYossarian, zapadajući opet u omamu od koje se gušio, pomisli kakoje doista svako zlo za svoje dobro. Najednom ga grubo prodrmanečija ruka s tankim prstima: on se okrene, otvori oči i ugleda nekogčudnog čovjeka opaka lica koji iskrivi usne i pohvali se gledajući gakivno: - Ukebali smo ti pajdaša, prijane! Ukebali smo ti pajdaša.Yossarian se sledi, preznoji i onesvijesti.- Tko je taj moj pajdaš? - zapita kad ugleda kapelana kako sjedi

ondje gdje je prije sjedio potpukovnik Korn.- Možda sam ja vaš pajdaš? - odgovori kapelan.Ali Yossarian ga nije čuo i ponovo je sklopio oči. Netko mu je dao

vode i udaljio se na prstima. Zaspao je, a kad se probudio, osjećaose izvrsno dok nije okrenuo glavu da se osmjehne kapelanu, aumjesto njega ugledao Aarfyja. Kad se Aarfy zakikotao i upitao gakako mu je, Yossarian je instinktivno jauknuo i namrštio se od bolnerazdraženosti. Aarfy se kanda začudio kad ga je Yossarian upitaokako to da nije u zatvoru. Yossarian sklopi oči ne bi li ga otjerao. Kad

ih je ponovo otvorio, Aarfyja nije više bilo, ali je kapelan bio tu. Kadje opazio kako se veselo smješka, Yossarian ga upita čemu se,dovraga, toliko raduje.- Radujem se zbog vas odgovori kapelan uzbuđeno, iskreno i

radosno. Čuo sam u štabu aviopuka da ste teško ranjeni i da će vasmorati poslati kući, ako ostanete na životu. Potpukovnik Korn jerekao da ste u kritičnom stanju, ali sam upravo odjednog liječnikasaznao da vam je rana zapravo vrlo laka i da ćete vjerojatno za dan-dva moći napustiti bolnicu. Nema nikakve opasnosti. Nije vamtakoreći ništa.Yossarianu odlane kad ču te riječi.- To je dobro.- Da - reče kapelan, a obrazi mu se zažariše od vragolasta

zadovoljstva. - Da, to je dobro.Yossarian se sjeti svoga prvog razgovora s kapelanom pa se

nasmije.- Znate li da sam vas prvi put vidio u bolnici, a sad sam opet u

bolnici. U posljednje vas vrijeme viđam gotovo samo u bolnici. Kudste nestali?Kapelan slegne ramenima.- Mnogo sam se molio - prizna. - Ne izlazim iz šatora ako ne

moram, i molim se kad god narednik Whitcomb kamo ode, tako dame ne može uhvatiti pri molitvi.- Pomaže li vam to išta?- Odvraća mi misli od briga - odgovori kapelan sliježući ponovo

ramenima. - I onda bar imam nekog posla.- Pa, to je onda dobro, je li?- Da - potvrdi kapelan oduševljeno, kao da mu to nikad prije nije

palo na pamet. - Da, rekao bih da je dobro. - Iznenada se nespretnoi brižno sagne. - Yossariane, mogu li vam kako pomoći? Da vam štodonesem?Yossarian ga dobroćudno pecne:- Kao, na primjer, igračke ili bombone ili žvake?Kapelan ponovo porumenje smješkajući se snebivljivo, a onda mu

se obrati veoma smjerno: - Možda knjigu ili što drugo? Volio bih kadbih vas mogao bilo čime obradovati. Znate, Yossariane, mi se sviponosimo vama.

- Ponosite?- Pa da, naravno. Zato što ste stavili život na kocku da spriječite

onoga nacističkog atentatora u njegovu naumu. To je bilo vrloplemenito od vas.- Kojeg nacističkog atentatora?- Onoga koji je htio ubiti pukovnika Cathcarta i potpukovnika Korna.

Vi ste im spasili živote. Mogao vas je zaklati dok ste se borili s njimna galeriji. Sreća je što ste ostali živi.Yossarian se jetko zasmijulji kad shvati.- To nije bio nikakav nacistički atentator.- Ama, kako nije bio! Potpukovnik Korn kaže da je bio.- To je bila Natelyjeva djevojka. I nije ona htjela ubiti pukovnika

Cathcarta i potpukovnika Korna, nego mene. Neprestano mi je radilao glavi otkako sam joj rekao da je Nately poginuo.- Ama, kako to može biti? -usprotivi se kapelan bijesno, ozlojeđeno

i zbunjeno. - Pukovnik Cathcart i potpukovnik Korn vidjeli su gaobojica kako je pobjegao. U službenom izvještaju piše da stespriječili nacističkog atentatora da ih pobije.- Nemojte vjerovati tom službenom izvještaju - posavjetova ga

Yossarian oporo. - To spada u našu pogodbu.- Kakvu pogodbu?- Pogodbu koju sam sklopio s pukovnikom Cathcartom i

potpukovnikom Kornom. Oni će me pustiti kući kao ne znam kakvogheroja ako budem svima lijepo pričao o njima i ako ih ne budemnikad kritizirao zbog toga što ostale sile da još lete.Kapelan se osupne i pridigne sa stolice. Narogušio se od

ratobornosti i užasa.- Ali, to je strašno! Pa to je sramna, sablažnjiva pogodba!- Odvratna - pripomene Yossarian buljeći ukočeno u strop i

počivajući samo potiljkom na jastuku. - Čini mi se da smo zaključilida je »odvratna« prava riječ.- Pa, kako ste onda mogli pristati na nju?- Bilo je, ili to, ili pred prijeki sud, kapelane!- Ah - usklikne kapelan kajući se od sveg srca, pa metne nadlanicu

na usta i sjede smeteno na stolicu. - Trebao sam šutjeti.- Strpali bi me u zatvor među kriminalce.- Naravno. I zato morate učiniti ono što smatrate da je pravo.

Kapelan klimne glavom sam sebi kao da je okončao spor, tezbunjeno ušutje.- Ne bojte se - reče Yossarian nakon nekoliko trenutaka i nasmije

se neveselo. - Neću ja na to pristati.- Ama, morate - navali kapelan saginjući se zabrinuto. - Zbilja

morate. Ja nisam smio utjecati na vas. Zapravo vam nisam smioništa reći.- Pa i niste utjecali na mene. - Yossarian se okrene na stranu i

zavrtje glavom svečano i podrugljivo, - za Boga miloga, kapelane,možete li zamisliti takav grijeh? Da sam spasio život pukovnikuCathcartu! To bi bio zločin koji ne bih htio uzeti na svoju dušu.Kapelan oprezno nastavi o istoj temi.- A što ćete inače? Nećete valjda u zatvor?- Letjet ću dalje. Ili ću možda uistinu dezertirati, pa neka me onda

uhvate. Vjerojatno će me i uhvatiti.- I strpat će vas u zatvor. A vi nećete ići u zatvor.- Pa onda ću, mislim, jednostavno i dalje letjeti do kraja rata. Neki

od nas moraju i preživjeti.- Ali mogli biste i poginuti.- Pa onda radije neću više letjeti.- Nego što ćete?- Ne znam.- Hoćete li pristati da vas pošalju kući?- Ne znam. Je li vruće vani? Ovdje je vrlo toplo.- Vani je vrlo hladno - reče kapelan.- Znate - sjeti se Yossarian - dogodilo mi se nešto vrlo čudno...

možda sam to i sanjao? Mislim da mi je došao neki čudni čovjek irekao mi da je ukebao mog pajdaša. A možda sam to i izmislio?- Mislim da niste - reče mu kapelan. - Već ste mi govorili o njemu

kad sam prvi put došao k vama.- Onda je zbilja to rekao. »Ukebali smo ti pajdaša, prijane«, rekao

je. »Ukebali smo ti pajdaša!« Nisam vidio zlobnijeg čovjeka od njega.Ne znam tko je taj moj pajdaš.- Volio bih da sam ja taj vaš pajdaš, Yossariane - reče kapelan

skromno i iskreno. - A mene su svakako ukebali. Pronjuškali su sveo meni i drže me na oku i ne mogu im izmaknuti iz šaka. Tako su mirekli na saslušanju.

- Ne, ne bih rekao da je na vas mislio - zaključi Yossarian. - Bit ćeda je mislio na Natelyja ili Dunbara ili na tako nekoga. Na nekoga,znate, tko je poginuo u ratu, kao Clevinger, Orr, Dobbs, KidSampson ili McWatt. - Yossarian iznenađeno zine, zatrese glavom iuz vikne: - Tek sam sad shvatio da su mi ukebali sve pajdaše, nije litako? Jedino smo još ostali ja i Gladni Joe. - Protrne od užasa kadopazi kako kapelan blijedi. – Što je, kapelane?- Gladni Joe je mrtav.- O, Bože! Je li oboren?- Umro je u krevetu u snu. Na glavi su mu našli mačku.- Jadnik! - izusti Yossarian i zaplače krijući ramenom suze. Kapelan

ode bez pozdrava, a Yossarian pojede nešto i usne. Usred noći gaprodrma nečija ruka. Otvori oči i ugleda mršava, neugledna čovjekau bolničkoj pidžami i kupaćem kaputu, koji ga gledaše cereći seružno i podrugljivo.-Ukebali smo ti pajdaša, prijane. Ukebali smo ti pajdaša.Yossarian klone duhom.- O čemu to, do vraga, govorite? - zapita ga umornim glasom

osjećajući kako ga hvata panika.- Vidjet ćeš već, prijane. Vidjet ćeš.Yossarian pokuša ščepati svog mučitelja za gušu, ali mu se ovaj

lako izmakne i iščezne u hodniku smijući se pakosno. Yossarian jeležao, a bilo mu je snažno tuklo. Kupao se u ledenu znoju. Pitao setko li je taj njegov pajdaš? U bolnici je bio mrak i posvemašnji muk.Nije imao sata uza se. Bio se posve razbudio i znao je da je zatočeni prikovan za postelju, u jednoj od onih noći bez sna koje traju cijeluvječnost prije nego što se rasplinu u zori. Trnci mu prođoše uz noge.Bilo mu je hladno, pa se sjeti Snowdena koji nikad nije bio njegov

pajdaš, nego momčić koji je bio teško ranjen i koji se smrzavao umlaci jarkožutog sunčanog svjetla, što mu je padalo na lice krozbočni mitraljeski otvor kad je Yossarian dopuzio preko spremišta zabombe do repa aviona, pošto ga je Dobbs bio preklinjao prekolaringofona da pomogne strijelcu, molim vas, pomozite strijelcu!Yossarianu se okrenuo želudac kad je ugledao taj stravični prizor,zgadio mu se život i uplašeno je zastao na nekoliko trenutaka prijenego što je sišao. Čučao je u uskom prolazu iznad spremišta zabombe, pokraj zapečaćene kutije od valovite ljepenke, u kojoj je bila

torbica za hitnu pomoć. Snowden je ležao na leđima, ispruženihnogu, svejednako sputan i opterećen zaštitnim odijelom i šljemom,padobranom i jaknom za plivanje. Nedaleko od njega, na podu,ležao je u nesvijesti mali repni strijelac. Yossarian je vidio ranu naSnowdenovu bedru koja je naoko bila velika kao lopta za ragbi. Nijese moglo pravo razabrati gdje svršavaju komadići kombinezonanatopljeni krvlju, a gdje počinje raskomadano meso.U torbici za hitnu pomoć nije bilo morfija, nije bilo uopće ničega što

bi Snowdenu ublažilo boli osim opojnog pogleda na razjapljenu ranu.Svih je dvanaest ampula morfija iz torbice bilo ukradeno i nadomješteno čitljivo ispisanom porukom: »Što je dobro za KompanijuM&M, dobro je i za domovinu.Milo Minderbinder.«Yossarian je prokleo Mila i prinio dva aspirina pepeljastim usnama

koje ih nisu mogle primiti. Ali je najprije brže-bolje podvezao žile naSnowdenovu stegnu, jer ni je znao što bi drugo učinio u tim prvimburnim trenucima kad mu je um bio pomućen, kad je znao da moraodmah stručno postupiti, a bojao se da ne šene pameću. Snowdenga je netremice i šutke gledao. Ni iz koje arterije nije šikljala krv, alise Yossarian gradio da je potpuno zaokupljen podvezivanjem žile,jer je to bio posao koji je znao. Radio je tobože vješto i sabranoosjećajući Snowdenov mutni pogled na sebi. Pribrao se prije negošto je podvezao žilu i odmah olabavio povoj, da smanji opasnost odgangrene. Sad mu je glava bila bistra i znao je što treba učiniti.Počeo je kopati po torbici za hitnu pomoć tražeći škare.- Hladno mi je - polagano će Snowden. - Hladno mi je.- Bit će sve u redu, mali moj - uvjeravaše ga Yossarian smješkajući

se. - Bit će sve u redu.- Hladno mi je - reče opet Snowden slabašnim dječjim glasom. -

Hladno mi je.- No, no - reče Yossarian jer nije znao što bi drugo rekao. - No, no!- Hladno mi je - cvilio je Snovvden. - Hladno mi je.- No, no! No, no!Yossarian se uplašio i užurbao. Našao je napokon škare i počeo

pažljivo rezati Snowdenov kombinezon visoko iznad rane, ispodsamih prepona. Odrezao mu je teški gabarden oko cijelog bedra.Dok je on rezao, mali se repni strijelac osvijestio, pogledao ga i

ponovo se onesvijestio. Snowden je okrenuo glavu da bi bolje vidioYossariana. U slabim i bezvoljnim očima gorjelo mu je mutno i blijedosvjetlo. Smućeni Yossarian klonio se njegova pogleda. Počeo jerazrezivati kombinezon uz unutarnji šav. Iz razjapljene rane, je li tokomad ljigave kosti što se proteže duboko usred krvave skerletnestruje, is pod trzavih neobičnih vlakana jezovita mišićja?, kapala jekrv na nekoliko mjesta, kao kad se snijeg topi na nadstrešnicama,samo što je krv bila ljepljiva i crvena i što se već u padu zgrušavala.Yossarian je odrezao nogavicu kombinezona i svukao mu je s noge.Nogavica je pljesnula kad je pala na pod, a ispod nje se ukazao rubžutosmeđih gaća koje su na jednoj strani upijale krv kao da sužedne. Yossarian se zgrane kako je Snowdenova gola noga voštanai sablasna, kako su mu gadne, beživotne i neobične one paperjasle,sitne i kovrčave plave dlake na čudnovatoj, bijeloj goljenici i listu.Sad je vidio da rana nije nipošto velika kao lopta za ragbi, nego da jedugačka i široka kao njegova šaka i odviše svježa i duboka da bi jemogao dobro vidjeti. Goli mišići u njoj previjali su se kao netomisjeckano meso. Yossarianu se polagano ote dug uzdah odolakšanja kad uvidje da Snowdenu nije život u opasnosti. Krv se većgrušala u rani i trebalo ju je samo previti, a njega umirivati dok neslete. Izvadi nekoliko paketića sulfanilamida iz torbice za hitnupomoć. Snowden zadrhti kad se Yossarian ovlaš prisloni na njega daga malo okrene na stranu.- Jesam li te povrijedio?- Hladno mi je - procvili Snowden. - Hladno mi je.- No, no - reče Yossarian. - No, no!- Hladno mi je. Hladno mi je.- No, no! No, no!- Počinje me boljeti - iznenada uzvikne Snowden trzajući se

žalostivo i žestoko.Yossarian bjesomučno prekopa torbicu tražeći ponovo morfij, ali

nađe samo Milovu poruku i bočicu aspirina. Prokune Mila i pružiSnowdenu dvije tablete. Nije imao vode da mu dade. Snowden je odbio aspirine jedva primjetnim trzajem glave. Lice mu bijaše blijedo ibrašnasto. Yossarian skine Snowdenu šljem i položi mu glavu napod.- Hladno mi je - ječao je Snowden žmirkajući. - Hladno mi je.

Kutovi usana počeli su mu modrjeti. Yossarian se skamenio.Dvoumio se ne bi li potegao konopac Snowdenova padobrana ipokrio ga najlonskim naborima. U avionu je bilo vruće. Snowdennenadano digne pogled, nasmiješi se slabašno i uslužno i pomaknemalo kukove da bi Yossarian mogao posuti ranu sulfanilamidom.Yossarianu se vratiše samopouzdanje i optimizam. Avion zapade uzrakoprazan prostor pa se sav strese, a Yossarian se sjeti da je svojpa dobran ostavio u nosu aviona. Sad je bilo kasno da ode po njega.Sipao je paketić za paketićem bijelog kristalnog praška u krvavuovalnu ranu sve dok nije više vidio ništa crveno, a onda je duboko ibojažljivo uzdahnuo, stegnuo zube i prisilio se da golom rukompotrpa u ranu komadiće mesa što su visili i sušili se. Hitro je pokriosvu ranu velikim oblogom i naglo povukao ruku. Na kraju tekratkotrajne kušnje nervozno se nasmijao. Sam dodir mrtvog mesanije bio nipošto onoliko odvratan koliko je očekivao, pa je nalazioizlike da nebrojeno puta pomiluje ranu ne bi li iskušao svoju hrabrost.Zatim je uzeo povezivati oblog zavojem gaze. Kad je po drugi put

obavio Snowdenu bedro, opazio je rupicu na unutarnjoj stranistegna, gdje je ušla krhotina od granate, okruglu, izrezuckanu ranu,veliku kao novčić, modra ruba, crnu u sredini gdje se krv zgrušala.Yossarian je i tu ranu posuo sulfanilamidom i nastavio omotavatigazu oko Snowdenove noge sve dok nije čvrsto povezao oblog.Tada je prerezao gazu škarama i rasparao joj kraj po sredini. Sveskupa je lijepo i uredno svezao u čvor. Znao je da je povez dobar, paje ponosno sjeo na pete, obrisao znoj sa čela i osmjehnuo seSnowdenu iskreno i prijazno.- Hladno mi je - jecaše Snowden. - Hladno mi je.- Bit će sve u redu, mali moj - uvjeravaše ga Yossarian tapšući ga

po ruci ne bi li ga utješio. - Učinio sam sve što treba.Snowden ovlaš zavrtje glavom.- Hladno mi je - ponovi, a oči mu bijahu mutne i slijepe kao kamen. -

Hladno mi je.- No, no - reče Yossarian, u kome su sumnja i strepnja rasle. - No,

no! Za koji čas ćemo sletjeti pa će doktor Daneeka preuzeti brigu otebi.Ali Snowden je i dalje vrtio glavom i napokon pokazao, jedva

primjetnim trzajem brade, na svoje pazuho. Yossarian se sagne i

opazi mrlju neobične boje kako se širi na kombinezonu, baš povrhproreza za rukav na Snowdenovu zaštitnom odijelu. Yossarianuzastane srce, a onda mu poče toliko snažno lupati da je jedva disao.Snowden je imao ranu i ispod zaštitnog odijela. Yossarian povučezatvarač na Snowdenovu zaštitnom odijelu i divlje vrisne kad seSnowdenova utroba sasu na pod, na gnjecavu hrpu koja je sve višerasla. Krhotina od granate, dugačka desetak centimetara, pogodilaga je s druge strane, ispod same ruke, i probila mu trup odnosećisobom čitave komade Snowdena kroz rupetinu u rebrima, koju jenapravila pri izlasku. Yossarian vrisne po drugi put i stisne šake predočima. Cvokotao je zubima od užasa. Prisilio se da ponovo pogleda.Tu zaista ima svega u izobilju, pomisli ogorčeno gledajući jetru,pluća, bubrege, rebra, želudac i komadiće pirjanih rajčica koje jeSnowden pojeo toga dana za ručak. Yossarian nije volio pirjanerajčice pa mu se zavrtje u glavi. Okrene se i poče povraćati hvatajućise za grlo koje ga je peklo. Dok je on povraćao, repni se strijelacosvijestio, ugledao ga i ponovo se onesvijestio. Kad je povratio,Yossarian je bio trom od iscrpljenosti, muke i očaja. Jedva se nekakookrenuo Snowdenu koji je sad disao tiše i brže i koji je bio još jačeproblijedio. Pitao se kako bi ga uopće mogao spasiti.- Hladno mi je - cvilio je Snowden. - Hladno mi je.- No, no - mrmljao je Yossarian mehanički i toliko tiho da ga

Snowden nije mogao čuti. - No, no!I Yossarianu je bilo hladno i nije se mogao svladali da ne dršće.

Osjećao je kako se ježi dok je malodušno gledao groznu tajnu kojuje Snowden istresao pred njega po nečistom podu. Nije bilo teškopročitati poruku njegove ponutrice. Čovjek je materija, to je bilaSnowdenova tajna. Baciš li ga kroz prozor, past će. Zapališ li ga,izgorjet će. Zakopaš li ga, istrunut će kao i sve drugo smeće. Bezduha, čovjek je smeće. To je bila Snowdenova tajna. Sve je uzrelosti.- Hladno mi je - reče Snowden. - Hladno mi je.- No, no - reče Yossarian. - No, no.Povuče za konopac Snowdenova padobrana i pokrije ga bijelim

najlonskim plahtama.- Hladno mije.- No, no!

42. Y0SSARIAN

- Potpukovnik Korn kaže da pogodba još uvijek vrijedi - reče majorDanby Yossarianu smješkajući se izvještačeno i zadovoljno. - Sveide kao po loju.- Ne, ne ide.- Ama, ide, kad vam kažem! - tvrdio je major Danby dobrohotno. -

Zapravo je sad još mnogo bolje nego što je bilo. Prava je sreća štovas je ona djevojka gotovo zaklala. Sad se pogodba može lakoprovesti u djelo.- Ja se ne upuštam ni u kakve pogodbe s potpukovnikom Kornom.Bujni optimizam majora Danbyja naglo splasne, a na licu mu

odjednom izbiše grašci znoja.- Ali sklopili ste pogodbu s njim, nije li tako? - zapita ga u tjeskobnoj

nedoumici. - Zar niste sklopili sporazum?- Kršim taj sporazum.- Ali rukovali ste se u znak pristanka, nije li tako? Dali ste svoju

časnu riječ.- Kršim svoju riječ.- O, Bože - uzdahne Danby i poče nespretno brisati složenim

bijelim rupčićem svoje čelo izbrazdano borama. - Ali zašto,Yossariane? Pa oni vam nude veoma povoljnu pogodbu.- Ta je pogodba šugava, Danby. Ta je pogodba odvratna.- O, Bože! - uzrujavaše se major Danby gladeći rukom svoju tamnu,

kratku i čekinjastu kosu, koja je već i pri vrhu gustih uvojaka bilamokra od znoja. - O, Bože.- Zar vi, Danby, ne mislite da je odvratna?Major Danby porazmisli časak.- Pa jest, bit će da je odvratna - priznade krzmajući. Njegove

okrugle, izbuljene oči odavahu potpunu zbunjenost. - Ali zašto steonda pristali na nju ako vam nije po volji?-Pristao sam u trenutku slabosti - našali se Yossarian sumorno i

podrugljivo. - Htio sam spasiti svoju kožu.- A sad ne želite spasiti svoju kožu?- Pa zato i neću više letjeti.

- Onda pustite da vas pošalju kući, pa nećete više biti u opasnosti.- Neka me radije pošalju kući zato što sam izvršio više od pedeset

letova - reče Yossarian - a ne zato što me je ubola ona djevojka, nizato što sam postao ovako vraški tvrdoglav.Major Danby odrješito zavrtje glavom s naočalama, iskreno ojađen.- Onda bi morali gotovo sve odreda poslati kući, jer ih je većina

izvršila više od pedeset letova. Pukovnik Cathcart ne može zatražitiodjednom toliko novih pričuvnih posada a da se ne pokrene istragaprotiv njega. Pao je u vlastitu klopku.- To je njegova briga.- Ne, nije, Yossariane - usprotivi se major Danby brižno. - To je vaša

briga. Jer, ako se ne budete držali pogodbe, izvest će vas predprijeki sud čim budete otpušteni iz bolnice.Yossarian pokaže dugi nos majoru Danbyju i nasmije se oholo i

živahno.- Vraga će me izvesti! Nemojte mi lagati, Danby! Neće ni pokušati.- Ama, zašto ne bi? - pripita ga major Danby žmirkajući

zaprepašteno.- Zato što ih sad zbilja držim u šahu. Postoji službeni izvještaj u

kojem piše da me je ubo nacistički atentator koji je htio njih pobiti.Svakako bi blesavo ispali kad bi me nakon toga htjeli izvesti predprijeki sud.- Ali, Yossariane! - usklikne major Danby. - Postoji još jedan drugi

službeni izvještaj u kojem piše da vas je ubola nedužna djevojka utoku vaših razgranatih švercerskih operacija, koje su uključivale isabotažu i prodaju vojnih tajni neprijatelju.Yossarian se lecne od iznenađenja i razočaranja.- Još jedan službeni izvještaj?- Pa, oni mogu, Yossariane, sastaviti koliko god hoće službenih

izvještaja, i izabrati koji im god ustreba u bilo kojoj prilici. Zar niste toznali?- O, Bože! - promrsi Yossarian utučeno, bez kapi krvi u licu. - O,

Bože!Major Danby navaljivaše pohlepno dalje, kao kakva dobronamjerna

ptica grabljivica.- Yossariane, učinite što vam kažu i pustite da vas pošalju kući.

Tako će biti najbolje za sve.

- Tako bi bilo najbolje za Cathcarta, Korna i mene, ali ne za sve.- Za sve - ostajaše major Danby pri svome, - tako će se riješiti cijeli

problem.-Bi li tako bilo najbolje i za ljude u aviopuku koji bi morali i dalje

letjeti?Major Danby se trgne i okrene načas smeteno glavu na stranu.- Yossariane - reče - nikome neće ništa koristiti ako natjerate

pukovnika Cathcarta da vas izvede pred prijeki sud i proglasi krivimza sve zločine zbog kojih će vas optužiti. Bit ćete osuđeni na višegodina zatvora i upropastit ćete sebi život.Yossarian ga je slušao sve zabrinutije.- Za koje će me zločine optužiti?- Za nesposobnost nad Ferrarom, za neposluh, zato što ste odbili

da se borite s neprijateljem kad vam je bilo naređeno, i zadezerterstvo.Yossarian uvuče obraze držeći se ozbiljno.- Mislite li da bi me mogli za sve to optužiti? Pa sami su me

odlikovali za Ferraru! Kako bi me sad mogli optužiti zanesposobnost?- Aarfy će se zakleti da ste vi i McWatt lagali u službenom

izvještaju.- Ne bih se začudio kad bi se taj gad i zakleo.- Proglasit će vas krivim i za silovanje, za razgranatu švercersku

aktivnost, sabotažu i prodaju vojnih tajni neprijatelju - izdeklamiramajor Danby.- Kako će dokazati išta od svega toga? Ja nisam nikad ništa slično

počinio.- Ali oni imaju svjedoke koji će se zakleti da jeste. Oni mogu naći

svjedoka koliko ih god trebaju. Treba ih samo uvjeriti da će vašapropast biti na dobro domovine. A u neku ruku bi zaista i bila nadobro domovine.- U koju ruku? - zapita Yossarian pridižući se polako na lakat i

neprijateljski zabacujući glavu.Major Danby malko ustukne i uze ponovo brisati čelo.- Pa, ovaj, Yossariane - promuca kao da se ispričava - ne bi se

moglo reći da bi pomoglo pobjedi nad neprijateljem kad bi sadpukovnik Cathcart i potpukovnik Korn izišli na zao glas. Pogledajte

istini u oči, Yossariane... aviopuk je dosad, usprkos svemu, postigaolijepe uspjehe. Kad bi vas izveli pred prijeki sud i oslobodili krivnje,vjerojatno nebi više ni drugi htjeli letjeti. Pukovnik Cathcart bi pao unemilost, a ubojna bi moć jedinice možda spala na nulu. Da bi u tomsmislu zaista bilo na dobro domovine da vas proglase krivim i strpajuu zatvor, iako ste nevini.- Kako vi lijepo umijete pričati! - obrecne se Yossarian na njega

jetko i kivno.Major Danby pocrvenje i promeškolji se žmirkajući u neprilici.- Nemojte, molim vas, kriviti sad mene - reče odajući tjeskobu i

poštenje. - Vi znate da nisam ja tome kriv. Ja samo nastojim bitinepristran i pronaći izlaz iz ove teške situacije.- Nisam ja stvorio tu situaciju.- Ali možete je dokrajčiti. A što drugo i možete kad ne želite više

letjeti?- Mogu pobjeći.- Pobjeći?- Dezertirati. Kidnuti. Mogu okrenuti leđa svoj toj prokletoj gužvi i

klisnuti.Major Danby se zgrane.- Kamo? Kamo možete otići?- Mogu lako otići u Rim i tamo se sakriti.- I živjeti do kraja života u strahu da vas ne uhvate? Nemojte,

nemojte, Yossariane! To bi bilo kobno i sramotno. Problemi se nikadne rješavaju bježanjem od njih, vjerujte mi, molim vas! Ja bih vamhtio pomoći.- Tako je rekao i onaj ljubazni detektiv prije nego što mi je htio zariti

palac u ranu - odbrusi mu Yossarian sarkastično.- Ja nisam detektiv - odvrati major Danby ogorčeno, a obrazi mu se

iznova zažariše. - Ja sam sveučilišni profesor i znam vrlo dobro lučitišto je dobro, a što zlo, i ne bih vas nipošto htio obmanuti. Ja nikadnikom ne lažem.- A što biste učinili kad bi vas sad tko iz aviopuka zapitao o čemu

ste razgovarali sa mnom?- Slagao bih nešto.Yossarian se podrugljivo nasmije, a major Danby se, premda

porumenje od neugodnosti, zavali na stolici i odahne, kao da je jedva

dočekao predah koji je navijestila Yossarianova promjenaraspoloženja. Yossarian ga gledaše, obuzet mješavinom suzdržljivasažaljenja i prezira. Pridigne se naslonivši se leđima na čelopostelje, pripali cigaretu, iskrivi usne u lagan osmijeh i zagleda se,osjećajući trenutnu samilost, u živi, buljooki izraz užasa, što se biozauvijek utisnuo u lice majora Danbyja uoči napada na Avignon, kadje general Dreedle zapovjedio da ga izvedu van i strijeljaju.Zapanjene crte lica ostat će mu do kraja života, kao duboki crniožiljci, pa se Yossarianu smili taj blagi, vrli, sredovječni idealist, kaošto su mu se smilili mnogi drugi čiji su nedostaci bili silni i brigeneznatne.Polako i ljubazno ga priupita:- Danby, kako možete raditi s ljudima poput Cathcarta i Korna? Zar

vam se ne smuči pored njih?Činilo se da je majora Danbyja iznenadilo Yossarianovo pitanje.- Ja to činim za dobro svoje domovine - reče kao da je taj odgovor

razumljiv sam po sebi. - Pukovnik Cathcart i potpukovnik Korn su mistarješine i ja mogu pripomoći pobjedi nad neprijateljem samo takoda izvršavam njihova naređenja. Radim s njima zato što mi je todužnost. A i zato - nadoda mnogo tiše i obori oči - što nisam bašagresivan čovjek.- Domovini nije više potrebna vaša pomoć - ustvrdi Yossarian ne

osjećajući neprijateljstva prema njemu. - Prema tome, samo njimapomažete.- Ja se trudim da ne mislim o tome - otvoreno će major Danby. -

Trudim se da mislim samo na cjelinu i da zaboravim da i oninapreduju. Pravim se da oni nisu važni.- U tome je, vidite, moja nevolja - reče Yossarian suosjećajno i

prekriži ruke na prsima. - Ja uvijek između sebe i ideala nađemnekakve Scheisskopfe, Peckeme, Komove i Cathcarte. I zbog togami se nekako promijeni ideal.- Morate se potruditi da ne mislite na njih - posavjetova ga major

Danby žustro. - I ne smijete nikad dopustiti da oni utječu na vašemišljenje. Ideali su dobri, ali ljudi ponekad nisu baš dobri. Uvijekmorate imati pred očima sliku cjeline.Yossarian odbaci taj savjet skeptički vrteći glavom.

- Ja nikad ne vidim sliku cjeline zbog ljudi koji se koriste svojimpoložajem. Ne vidim nebo ni svece ni anđele, nego samo ljude kojise koriste svakom plemenitom pobudom i svakom ljudskom tragedijom.- Ama, ne smijete misliti na to - navaljivaše major Danby. - I ne

smijete dopustiti da vas to ozlojeđuje.- Ma, to me zapravo ne ozlojeđuje. Ipak, ozlojeđuje me što oni

misle da sam ja budala. Oni misle da su pametni, a da smo svi miostali blesavi. I, znate, Danby, baš sam sad prvi put pomislio damožda imaju i pravo.- Ama, ne smijete misliti ni na to - tvrdio je major Danby. - Morate

misliti samo na dobro domovine i na ljudsko dostojanstvo - Aha -reče Yossarian.- Ozbiljno vam kažem, Yossariane. Ovo nije Prvi svjetski rat. Ne

smijete nikad smetnuti s uma da ratujemo protiv agresora, koji ne bini vas ni mene ostavili na životu kad bi pobijedili.- Znam - odsiječe Yossarian, pa se iznenada smrkne i ozlovolji. - Pa

ja sam, bogamu, Danby, zaslužio ovo odlikovanje, bez obzira zbogčega sam ga dobio. Izvršio sam sedamdeset borbenih zadataka,vrag ih odnio! Nemojte mi samo govoriti o borbi za domovinu. Jasam se neprestano borio za domovinu, a sad ću se malo boriti za sebe. Domovina više nije u opasnosti, a ja jesam.- Rat još nije svršio. Nijemci nadiru prema Antwerpenu.- Nijemci će biti poraženi za nekoliko mjeseci. A Japan će biti

poražen nekoliko mjeseci kasnije. Kad bih sad dao svoj život, ne bihga dao za domovinu nego za Cathcarta i Korna, i zato im vraćamsvoje nišanske sprave. Odsad ću misliti samo na sebe.Major Danby se nadmoćno osmjehne i reče popustljivo:- Ali, Yossariane, što bi bilo kad bi svi tako mislili?- Onda bih ja svakako bio vraška budala kad bih mislio drukčije, nije

li tako? - Yossarian se uspravi na postelji držeći se nekako posebno.- Imam, znate, čudan osjećaj kao da sam već vodio isti ovakavrazgovor s nekim drugim. Baš kao što kapelan osjeća da je sve većjednom prije doživio.- I kapelanu bi bilo drago kad biste pustili da vas pošalju kući -

napomene major Danby.- Baš me briga za kapelana!

- O, Bože - uzdahne major Danby vrteći glavom žalosno irazočarano. - On se boji da nije možda utjecao na vas.- Nije on utjecao na mene. Znate li što ću možda učiniti? Možda ću

ostati ovdje, u ovom bolničkom krevetu i vegetirati. Mogu sasvimlijepo ovdje vegetirati i prepustiti drugima da donose odluke.- Vi morate sami donositi odluke - usprotivi se major Danby. -

Čovjek ne može živjeti kao biljka.- A zašto ne bi mogao?Pogled majora Danbyja postane zanesen i topao.- Mora da je lijepo živjeti kao biljka - prizna čeznutljivo.- Šugavo je - reče Yossarian.- Pa mora da je veoma ugodno živjeti bez svih ovih sumnji i

pritisaka - ostajaše major Danby pri svome. - Ja mislim da bih volioživjeti kao biljka, i da ne moram donositi nikakve važne odluke.- Koja biljka, Danby?- Krastavac ili mrkva.- Kakav krastavac? Zelen ili žut?- Ah, pa, naravno, zelen.- Onda bi vas obrali u cvijetu mladosti i izrezali za salatu.Lice majora Danbyja se otegne.- Onda radije žut.- Pa bi vas ostavili da istrunete i upotrijebili kao gnojivo za zelene

krastavce.- E, onda ipak ne bih htio živjeti kao biljka - reče major Danby

smješkajući se tužno i rezignirano.- Danby, moram li zbilja pristati da me pošalju kući? - upita ga

Yossarian ozbiljno.Major Danby slegne ramenima.- Na taj biste se način spasili.- Na taj bih se način upropastio, Danby. To biste bar morali znati.- Mogli biste imati sve što želite.- Ja ne želim imati sve što želim - odvrati Yossarian, pa udari šakom

u madrac bijesno i nemoćno. - Majku mu božju, Danby, moji suprijatelji izginuli u ovom ratu. Ja sad ne mogu sklapati nikakvepogodbe. Ništa mi se bolje nije nikad dogodilo nego kad me je onakučka ubola nožem.- Biste li radije u zatvor?

- A biste li vi pristali da vas pošalju kući?- Naravno da bih! - reče major Danby uvjereno. - Dakako da bih -

nadoda nakon nekoliko časaka malo nesigurnije. - Da, mislim da bihpristao da me pošalju kući, da sam na vašem mjestu - zaključisnebivljivo, pošto je neko vrijeme zabrinuto razmišljao. Zatim gadljivookrene glavu na stranu odajući ljut jad, pa lane: - Ama, naravno,pristao bih da me pošalju kući, ali ja sam takva grozna kukavica dane bih nikako mogao biti na vašem mjestu.- Ali recimo da niste kukavica? - zapita Yossarian promatrajući ga

pomno. - Recimo da imate hrabrosti da se oduprete nekome?- Onda ne bih pristao da me pošalju kući - zareče se major Danby

odlučno, odajući živu radost i oduševljenje. - Ali dakako da ne bihdao ni da me izvedu pred prijeki sud.- Biste li i dalje letjeli?- Ne bih, naravno da ne bih. To bi bila bezuvjetna kapitulacija. A

mogao bili i poginuti.- Onda biste pobjegli?Major Danby zausti da mu ponosito odgovori, ali odjednom zape, a

napol otvorena usta zatvoriše mu se kao da su nijema. Napući usnedureći se umorno.- Ali, onda ne bi naprosto bilo nikakve nade da se spasim, nije li

tako?Čelo i izvaljene bijele očne jabučice ubrzo mu opet nervozno

zasjaše. Prekrižio je svoja mlitava zapešća na krilu i jedva disaosjedeći i zureći u pod, kao da je poražen i pomiren sa sudbinom.Kroz prozor su padale tamne, kose sjene. Yossarian ga gledašeozbiljno i nijedan se od njih dvojice ne pomakne kad se razlegnebrujanje vozila koje je dojurilo i, naglo se klizeći, zaustavilo ispredbolnice, ni kad do njih dopre bat hitrih koraka koji se žurnopribližavahu zgradi.- Ipak ima nade da se spasite - sjeti se Yossarian, komu je

nadahnuće polako nadolazilo. - Milo bi vam mogao pomoći. On jeutjecajniji od pukovnika Cathcarta, a duguje mi nekoliko usluga.Major Danby zavrtje glavom i odgovori bezbojnim glasom:- Milo je kuhan i pečen s pukovnikom Cathcartom. Postavio ga je za

potpredsjednika Kompanije i obećao da će mu dati dobronamještenje poslije rata.

- Onda će vam pomoći bivši razvodnik Wintergreen - uzvikneYossarian. - On ih obadvojicu mrzi i razbjesnit će se kad to čuje.Major Danby opet turobno zavrtje glavom.- Milo i bivši razvodnik Wintergreen uortačili su se prošlog tjedna.

Sad su svi oni ortaci u »Kompaniji M&M«.- Onda nema nikakve nade, je li?- Nema.- Uopće nema nade, je li?- Ne, uopće nema nade - prizna major Danby. Nakon nekog

vremena digne pogled koji odražavaše neku napol oblikovanumisao. - Zar ne bi bilo lijepo kad bi nas nestali, kao što su nestali onedruge, i oslobodili nas svega ovog teškog tereta?Yossarian reče da ne bi bilo lijepo, a major Danby sjetno klimne

glavom i ponovo obori oči. Nije više bilo nikakve nade dok iznenadanisu u hodniku odjeknuli nečiji koraci i u sobu uletio kapelan vičući izsvega glasa. Donio im je uzbudljivu vijest o Orru, ali je bio tolikouzrujan i razdragan da je minutu-dvije govorio gotovo nesuvislo. Uočima su mu blistale suze od silna ushita.Kad Yossarian napokon shvati, skoči iz postelje derući se kao da

mu ne vjeruje.- U Švedskoj? - vikne.- Orr! - vikne kapelan.- Orr? - vikne Yossarian.- U Švedskoj! - vikne kapelan klimajući glavom u radosnu zanosu,

pocupkujući neobuzdano i osmjehujući se blaženo i mahnito. - To jepravo čudo, kad vam kažem! Pravo čudo! Ja opet vjerujem u Boga.Zaista vjerujem. Nakon toliko tjedana more ga je izbacilo na obalu uŠvedskoj! Pravo čudo!- Vraga ga je more izbacilo na obalu! - reče Yossarian, koji je

također đipao uokolo i smijao se grohotom zidovima, stropu,kapelanu i majoru Danbyju. - Nije njega more izbacilo na obalu uŠvedskoj. On je veslao donde! On je veslao donde, kapelane, on jeveslao donde.- Veslao donde?- On je sve to isplanirao! On je pobjegao u Švedsku!- Ma, dobro, nije važno! - odvrati kapelan s nesmanjenim žarom. -

Svejedno je to pravo čudo, čudo od ljudskog razuma i ljudske

izdržljivosti. Pomislite što je izveo! - Kapelan se uhvati rukama zaglavu, previjajući se od smijeha. - Možete li ga zamisliti? - uskliknezapanjeno. - Možete li ga zamisliti na onoj žutoj splavi kako vesla ponoći kroz Gibraltarski tjesnac onim majušnim plavim veslom...- I kako za sobom vuče onu uzicu za pecanje, i kako jede prijesne

bakalare na cijelom putu do Švedske, i kako svako poslijepodne piječaj...- Ja ga mogu lijepo zamisliti! - vikne kapelan zastajući na trenutak u

svom likovanju da predahne. - To je pravo čudo od ljudskeustrajnosti, kad vam kažem! I to je baš ono što ću ja od sada raditi!Ustrajat ću. Da, ustrajat ću.- On je znao što radi za sve vrijeme putovanja! - radovaše se

Yossarian držeći šake slavodobitno u zraku, kao da se nada da će iznjih istisnuti neka otkrića. Najednom se okrene majoru Danbyju. -Danby, tupane jedan! Ipak ima nade. Zar ne shvaćate? Možda je čaki Clevinger živ negdje u onom svom oblaku, u kojem će se kriti svedok ne bude mogao bez opasnosti izići iz njega.- Što to govorite? - zbunjeno zapita major Danby. - Što to obojica

govorite?- Donesite mi jabuka, Danby, i kestenova! Potrčite, Danby, potrčite!

Donesite mi divljih jabuka i divljih kestenova prije nego što budekasno, i uzmite ih i sebi.- Divljih kestenova? Divljih jabuka? Zašto, zaboga?- Pa zato, naravno, da ih metnemo u usta. - Yossarian digne ruke

uvis pokazujući tom kretnjom da žestoko i očajno okrivljuje samasebe. - Eh, zašto ga nisam poslušao? Zašto mu nisam povjerovao?- Jeste li poludjeli? - pripita ga major Danby uznemireno i smeteno.

- Molim vas, Yossariane, da mi kažete o čemu tu govorite!- Danby, Orr je sve to isplanirao. Zar ne razumijete... on je sve to od

sama početka isplanirao. Čak se vježbao u prisilnom slijetanju.Isprobavao je to na svakom letu. A ja nisam htio letjeti s njim! Ah,zašto ga nisam poslušao? On me je zvao, a ja nisam htio letjeti snjim! Danby, donesite mi i izbočene zube, i ventil koji treba popraviti,i onaj izraz glupe bezazlenosti iza kojeg nikad nitko neće posumnjatida se krije dovitljivost. Sve će mi to trebati. Ah, zašto ga nisamposlušao? Sad razumijem što mi je htio reći. Razumijem čak i zašto

ga je ona, djevojka udarala cipelom po glavi: - Zašto? - oštro zapitakapelan.Yossarian se naglo obrne, zgrabi kapelana za košulju i uze ga

preklinjati: - Pomozite mi, kapelane! Pomozite mi, molim vas!Donesite mi moje odijelo! Požurite se, hoćete li? Trebam ga sadodmah.Kapelan spremno pođe.- Hoću, Yossariane, hoću. Ali gdje je? Kako da dođem do njega?- Zaprijetite i utjerajte strah u kosti svakome tko vam stane na put!

Donesite mi uniformu, kapelane! Tu je negdje u bolnici. Jedan put uživotu učinite nešto kako treba!Kapelan se odlučno isprsi i stegne zube.- Budite bez brige, Yossariane! Donijet ću vam uniformu. Ali recite

mi, molim vas, zašto je ona djevojka udarala Orra po glavi?- Zato što joj je platio, eto zašto! Ipak ga nije htjela udariti dovoljno

jako pa je morao veslati sve do Švedske. Nađite mi uniformu,kapelane, da iziđem odavde. Zamolite sestru Duckett da vam pomogne. Ona će učiniti sve što može da me se otrese.- Kamo ćete? - zapita major Danby bojažljivo kad kapelan izjuri iz

sobe. - Što kanite?- Pobjeći ću - reče Yossarian zanosnim i jasnim glasom

raskopčavajući već bluzu od pidžame.- Ama, nećete valjda? - proštenje major Danby i poče brzo

dlanovima brisati uznojeno lice. - Ne možete pobjeći. Kamo možetepobjeći? Kamo možete otići?- U Švedsku.- U Švedsku? - uskliknu - major Danby zaprepašteno. - Pobjeći ćete

u Švedsku? Jeste li poludjeli?- Orr je već pobjegao.- Ama, nemojte, nemojte, nemojte! - preklinjaše ga major Danby. -

Ama, nikad nećete stići donde, Yossariane. Vi ne možete pobjeći uŠvedsku. Vi ne znate čak ni veslati.Ali mogu se dočepati Rima ako vi budete držali jezik za zubima kad

odete odavde, i ako mi dadete priliku da odletim s nekim. Hoćete libiti tako dobri?- Ali, uhvatit će vas - tvrdio je major Danby zdvojno - i dovesti vas

natrag i još strože kazniti.

- Morat će se vraški potruditi da me ovaj put ulove.- Pa i potrudit će se. A sve da vas i ne uhvate, kakav će vam to bi ti

život? Uvijek ćete biti sami. Nitko nikad neće biti uz vas, i uvijek ćeteživjeti u strahu od izdaje.- I sad tako živim.- Ama ne možete samo tako okrenuti leđa svojoj dužnosti i pobjeći

od nje - navaljivaše major Danby. - To bi bilo posve negativno. To bibio eskapizam.Yossarian se nasmije živahno i prezirno i zavrtje glavom.- Ja ne bježim od svoje dužnosti. Ja bježim na dužnost. Nema ništa

negativno u bježanju da se spasi život. Pa vi bar, Danby, valjdaznate tko su eskapisti? Ja i Orr nismo eskapisti.- Molim vas, kapelane, porazgovarajte malo s njim, hoćete li? On bi

htio dezertirati. Htio bi pobjeći u Švedsku.- Divota! - klikne kapelan bacajući ponosno na krevet jastučnicu s

Yossarianovom odjećom. - Samo vi, Yossariane, bježite u Švedsku,a ja ću ostati ovdje i ustrajati. Hoću, ustrajat ću. Gnjavit ću i sekiratipukovnika Cathcarta i potpukovnika Korna kad god ih budem vidio.Nimalo ih se ne bojim. Čak ću i generala Dreedlea bockati.- Nema više generala Dreedlea - podsjeti ga Yossarian oblačeći

hlače i žurno trpajući krajeve košulje u hlače. - Sad je generalPeckem na kormilu.Kapelanovo se brbljavo samopouzdanje nije ni na trenutak po

kolebalo.- Onda ću bockati generala Peckema, pa čak i generala

Scheisskopfa. I znate li što ću još učiniti? Udarit ću kapetana Blackau nos kad ga prvi put vidim. Da, udarit ću ga u nos. Udarit ću ga kadbude mnogo ljudi oko nas tako da mi neće moći uzvratiti udarac.- Jeste li vi obadvojica poludjeli? - jadikovaše major Dauby, a

ispupčene oči samo što mu nisu ispale iz duplji od muke, užasa iuzrujanosti. - Jeste li se obadvojica posvadili s pameću? Čujte,Yossariane...- To je pravo čudo, kad vam kažem - obznani kapelan, pa uhvati

majora Danbyja oko struka i zapleše s njim ispruživši laktove kao uvalceru. - Pravo čudo! Kad je Orr mogao veslati do Švedske, onda javaljda mogu stati na kraj pukovniku Cathcartu i potpukovniku Kornu,samo ako ustrajem.

- Molim vas, kapelane, da zavežete! - preklinjaše ga major Danby,uljudno, otimajući se i brišući uznojeno čelo lepršavim pokretima.Sagne se nad Yossariana koji je posezao za cipelama. - Apukovnik...- Baš me briga!- Ali time ćete im mož...- Nek idu obadvojica k vragu!- Time ćete im možda zapravo učiniti uslugu - navaljivaše major

Danby tvrdokorno. - Jeste li pomislili na to?- Neka ti gadovi uživaju, što se mene tiče, kad im ionako ne mogu

ništa, osim da ih zbunim svojim bijegom. Sad imam svoje osobitedužnosti, Danby. Moram se dočepati Švedske.-Nećete uspjeti. To je nemoguće. Gotovo je geografski nemoguće

dočepati se odavde Švedske.- Ma znam, do vraga, Danby. Ali bar ću pokušati. Ima u Rimu jedno

dijete komu bih htio spasiti život ako ga nađem. Povest ću ga sasobom u Švedsku ako ga nađem, tako da to neće biti baš takosebično od mene, je li?- To je puka ludost! Savjest vam neće nikad dati mira.- Pa, hvala Bogu! - nasmije se Yossarian. - Ne bih uopće htio živjeti

bez grižnje savjesti. Je li tako, kapelane?- Kad prvi put sretnem kapetana Blacka, udarit ću ga u nos -

hvastaše se kapelan, pa zamahne dva puta ljevicom, a onda nespretno raspali desnicom. - Evo ovako.- A sramota? - pripita ga major Danby.- Kakva sramota? Valjda sam sad još osramoćeniji. - Yossarian

čvrsto sveže vezicu na drugoj cipeli i skoči na noge. - E pa, Danby,ja sam spreman. Onda, što kažete? Hoćete li držati jezik za zubima ipustiti me da odletim?Major Danby gledaše šutke Yossariana smješkajući se nekako

čudno, tužno. Prestao se znojiti i činilo se da se posve smirio.- A što biste učinili kad bih vas zbilja pokušao spriječiti? - upita ga

podrugujući mu se jadno. - Biste li me istukli?Yossarian se iznenadi tom pitanju i uvrijedi.- Ne bih, naravno da ne bih. Zašto me to pitate?- Ja ću vas istući - hvalisaše se kapelan skakućući oko majora

Danbyja kao da se boksa. - Vas i kapetana Blacka, a možda čak i

kaplara Whitcomba. Zar ne bi bilo divno kad se ne bih više moraobojati kaplara Whitcomba?- Hoćete li me spriječiti? - upita Yossarian majora Danbyja i pogleda

ga ravno u oči.Major Danby se ukloni kapelanu krzmajući još časak.- Neću, naravno da neću! - lane i iznenada radosno zamaše

objema rukama prema vratima kao da ga požuruje. - Naravno da vasneću spriječiti. Idite, za miloga Boga, i požurite! Treba li vamnovaca?- Imam nešto novaca.- E pa, evo vam još. - Major Danby tutne grozničavo, uzbuđeno i

oduševljeno debeo svežanj talijanskih novčanica Yossarianu u ruku istisne mu je objema rukama, ne samo zato da umiri svoje drhtaveprste nego i zato da osokoli Yossariana. - Mora da je sad lijepo uŠvedskoj - napomene čeznutljivo. - Djevojke su im vrlo slatke. A ljudivrlo napredni.- Zbogom, Yossariane! - uzvikne kapelan. - I sretno! Ja ću ostati

ovdje i ustrajati, a kad rat svrši, opet ćemo se sastati.- Do viđenja, kapelane! Hvala, Danby!- Kako se osjećate, Yossariane?- Izvrsno. Nije istina, jako se bojim.- To je dobro - reče Danby. - To je dokaz da ste još živi. Neće vam

biti lako.Yossarian pođe.- Hoće, hoće.- Ozbiljno vam kažem, Yossariane. Morat ćete biti na oprezu dan i

noć. Oni će prevrnuti nebo i zemlju ne bi li vas pronašli.- Bit ću na oprezu dan i noć.- Morat ćete potrčati.- Potrčat ću.- Potrčite! - dovikne mu major Danby.Yossarian potrči. Natelyjeva je kurva bila sakrivena ispred samih

vrata. Nož ga promaši za koji centimetar i on dade petama vjetra.

KRAJ

PogovorAMERIČKI ŠVEJK

Iako je napisao šest romana, američki pisac Joseph Heller (1923.-1999.) ostat će nadasve zapamćen kao autor groteskinog iantiratnog romana Catch-22 (Kvaka 22) objelodanjenog 1961.godine. Bio je to njegov prvijenac koji je pisao 16 godina i koji mu jedonio svjetsku slavu. Uostalom, kako je do svega toga došlo,objasnio je najbolje on sam u predgovoru koji je napisao mnogokasnije i koji i naši čitatelji mogu pročitati u ovom izdanju.Odrastao je Heller na Coney Islandu, dijelu Brooklyna, predgrađa

New Yorka, poznatom po svojim zabavištima i luna parkovima. Otacmu je umro kad je Josephu bilo pet godina pa ga se nije ni sjećao.Obitelj je bila siromašna, tako da se dječak, nakon završene srednješkole, u šesnaestoj godini zaposlio kao dostavljač brzojava. Premdaje poslije studirao, pa i sam postao sveučilišni predavač, osjećao jedo kraja života posljedice svoga manjkavog školovanja.Zanimljivo je da je vrlo rano poželio postati pisac, nakon što je u

djetinjstvu pročitao skraćeni prozni prijevod Homerove Ilijade.Proslavio se na kraju kao pisac koji je također pisao o ratu i ratnimiskustvima, ali je njegov pogled na ratovanje bio malo drukčiji odHomerova.Kad je 1942. sa 19 godina dobio poziv za vojsku, odahnuo je jer

nije znao što mu je činiti u životu, čime se baviti. Upućen je u vojnuzrakoplovnu školu u kojoj je stekao prve dojmove o vojničkom životu,što mu je poslije dobro došlo u pisanju prvog romana. Tu se prvi putsukobio s vojnom logikom i borniranošću: sjetimo se samonezaboravnog potporučnika Scheisskopfa i njegove fiksne ideje daneumorno priređuje vojne parade, pa Yossarionova kolege, pitomcaClevingera, patriota, koji je poslije s njim vodio ovakav dijalog: - Onime hoće ubiti - mirno će Yossarian,- Nitko neće tebe ubiti! - vikne Clevinger.- A zašto onda pucaju na mene? - upita ga Yossarian.

- Oni pucaju na svakoga - odgovori Clevinger. - Oni hoće ubitisvakoga.-Pa zar to nije isto?Dakako da ni on ni njegovi drugovi nisu tada vjerovali da će ikad

sudjelovati u ratnim operacijama. Svi su oni mislili da će rat završitiprije nego što na njih dođe red da omirišu barut.Ali dogodilo se drukčije. Nakon završene vojne obuke, Heller je

1944. godine s ostalima upućen na otok Korziku, gdje je letio u»letećim tvrđavama« što su bombardirale vojne ciljeve na sjeveruItalije i na jugu Francuske. Sam je Heller bio »bombaš«, što će rećida je bombama gađao zadane ciljeve. Tu je budući romanopisac nasvojoj koži osjetio ratne strahote, strah, neizvjesnost i očaj. Ipak jedisciplinirano izvršio tadašnju maksimalnu normu američkihzrakoplovaca - 60 borbenih letova. Na nekima je od njih jedva iznioživu glavu. Avion mu je bio više puta pogođen vatrom iz njemačkeprotuzračne obrane, tzv. flakova. Svojim je očima vidio kako mu jeteško ranjen drug u zrakoplovu. Pokušao mu je pomoći, ali jeprekasno shvatio da tu pomoći nema.Neke je od takvih užasnih scena poslije opisao u Kvaki 22.Nakon rata Heller se među prvima od svojih drugova vratio kući.

Štoviše, odbio je državnu novčanu pripomoć pod uvjetom da u mirnodoba svakog mjeseca može letjeti u vojnom zrakoplovu. Budući danije imao određeno zanimanje ni posao, iskoristio je priliku da uprvim poratnim godinama, uz pomoć državnih stipendija za ratneveterane, studira na sveučilištu i dopuni svoja naobrazbu.Uskoro je počeo pisati i objavljivati kratke priče u književnim

časopisima i revijama. Iako mu je velika većina tekstova bilaodbijena, nije posustao nego je i dalje urednicima uporno slao svojenovele. Neko je vrijeme redovito pisao po jednu priču na dan. Prvopoglavlje romana koji je zamislio na temelju svojih ratnih doživljaja uEuropi, objavio je u jednom časopisu pod naslovom Catch-18. Tek jemnogo kasnije, kad mu je roman prihvaćen za objavljivanje, nanagovor urednika, pristao promijeniti broj u naslovu, iz jednostavnograzloga što se u to vrijeme pojavio roman Leona Urisa Mila 18, kojiće također postati svjetski bestseler.Kvaka 22 vjerojatno ne bi postigla onako fantastičan uspjeh (više

od 10 milijuna prodanih primjeraka samo u SAD-u a da ne govorimo

o brojnim prijevodima u svijetu) da se nije pojavila u pravi čas.Kritičari se uglavnom slažu da u prvim poratnim godinama, kad je uAmerici još vladala euforija zhog izvojevane pobjede u pravednomratu, čitatelji ne bi bili skloni prihvatiti knjigu koja tako nemilosrdno izajedljivo raskrinkava svu bijedu i užas rata, da bi je čak sgnušanjem odbili kao vrijeđanje i omalovažavanje nacionalnihosjećaja u tadašnjoj Americi. Međutim, raspoloženje se na početkušezdesetih godina naglo promijenilo zbog rata Vijetnamu, koji jeameričkoj naciji donio svojevrsno otrežnjenje i poniženje, a na kraju isramotan poraz. Mladi su ljudi odbijali sudjelovati u takvu ratu, ijavno demonstrirali protiv njega. U takvoj situaciji Kvaka 22 postalaje u kratkom roku Biblija mlađeg naraštaja. Autor je tog romana očitodobro osjetio duh svoga vremena i ponudio pravu stvar u pravovrijeme.Premda je uspjeh te knjige bio takav da se njezin autor već tada

mogao odreći prihoda od svog stalnog zaposlenja i posvetiti se samopisanju, Heller je nastavio raditi kao namještenik sastavljajućipropagandne poruke u reklamnoj agenciji. Doživljaje i iskustva iz teživotne i profesionalne faze opisao je u svom drugom romanu, koji jepisao sedam godina i napokon 1974. objavio pod naslovom Something Happened (Nešto se dogodilo). Iako njime nipošto nije ponoviouspjeh prvog romana (čitatelji su bili razočarani sasvim drukčijomtematikom i tonom, makar su neki kritičari ustvrdili da je riječ oboljem literarnom djelu), Heller je napokon stekao dovoljno kuraži dadade otkaz na svom dotadašnjem radnom mjestu.Otada je napisao još četiri romana - 1974. godine Good as Gold

(Čovjek vrijedan zlata), u kojem je došlo do izražaja autorovoporijeklo i neka njegova obiteljska iskustva, a da se o židovskomhumoru i ne govori, jer je on prisutan u svim Hellerovim djelima.Godine 1984. objelodanio je God Knows (Sam Bog zna) - roman ukojem drevni židovski kralj David govori o svom životu u prvom licu.U to je vrijeme Heller obolio od rijetke i teške bolesti, neke vrste

paralize, o kojoj je poslije, u suradnji s jednim prijateljem, napisaoknjigu No Laugh ing Matter {Nije ništa smiješno). Zanimljivo je da jenjegov sljedeći roman Picture This (Zamislite to) inspiriran poznatomRembrandtovom slikom Aristotel promatra Homerovu bistu.

Pedeset godina poslije Kvake 22, 1994. godine, izlazi nastavak teknjige pod naslovom Closing Time (Fajrunt), u kojem se ponovopojavljuje ostarjeli Yossarian, koji je »odlučio živjeti vječno, ili umrijetiu tom nastojanju«. Kritika je ipak loše ocijenila taj njegov pokušaj daoživi svoga neumrlog junaka.Pod sam kraj života, 1997. godine, Joseph Heller objavio je i svoju

autobiografiju Now and Then (Sada i onda), u kojoj na sjetan načinpiše o svom djetinjstvu i mladosti preskačući pojedina razdoblja usvom životu. Iz te je knjige preuzet i ulomak koji se u ovom našemizdanju pojavljuje kao predgovor, iako ta knjiga nema snage nisvježine njegovih prethodnih djela, ona uspješno dočarava davnoprohujalo vrijeme i ljude iz njegove najbliže okoline, te odaje nježnopo štovanje članovima njegove obitelji i prijateljima.Izraz catch-22 ušao je u suvremeni engleski jezik. I ne samo u

engleski nego i u gotovo sve jezike na svijetu. I kod nas se točno znašto se misli kad se kaže kvaka 22. U Oxfordskom rječniku ta sesintagma ovako definira: »dilema u kojoj žrtva ne može pobijediti.«Na tvrdnje nekih svojih sugovornika da nikad više neće napisati

tako originalan i dobar roman kao što je Kvaka 22 , autor je lakonskiodgovorio: »A tko je napisao?«Besmislenost rata u ljudskoj povijesti (o kojem je naš Marin Držić

pregnantno rekao da je »poguba ljudske naravi«) očituje se nadijalozima koji naprosto pršte od jetkog i gorkog humora. Kao primjernam može poslužiti razgovor Yossarionova prijatelja Natelyja sjednim starim, ciničnim Talijanom vođen među samim profesionalnimprostitutkama: - Nema ništa besmisleno u tome da se stavlja život nakocku za svoju domovinu - izjavi Nately.- Mislite da nema? - priupita ga starac. - A što je uopće domovina?

Domovina je komad zemlje okružen sa svih strana granicama,obično neprirodnim. Englezi ginu za Englesku, Amerikanci ginu zaAmeriku, Nijemci ginu za Njemačku, Rusi ginu za Rusiju. U ovom seratu sad bori pedeset-šezdeset zemalja. Zacijelo ne mogu baš sve tezemlje biti vrijedne da se za njih gine.Ovakvo je rezoniranje moralo izazvati bijes mnogih tadašnjih

američkih rodoljuba, pa je bilo i vrlo oštrih i zajedljivih reakcija na tuknjigu kad se ona pojavila. Neki su se njezini kritičari licemjerno krili

iza tobože stručne ocjene djela, a zapravo su izražavali nelago dukoju su osjećali i mnogi drugi, obični čitatelji.Neki su pisci i publicisti tada ipak priskočili u pomoć knjizi i njezinu

autoru. Pojedini su od njih išli čak tako daleko da su tvrdili da u biti tunije riječ o jednom zrakoplovnom eskadronu u Drugom svjetskomratu, nego da je prava tema bolesno stanje američkog društvasredinom 20. stoljeća.Hellerov mladi kolega Philip Roth požalio se u to vrijeme da mu

njihova zajednička domovina pokatkad djeluje kao gigantska uniobolnica koju nijedan pisac praktički ne može opisati u svojim delimaa da to bude vjerodostojno. Helleru je, međutim, upravo to pošlo zarukom i u tome je njegova veličina. Činjenica da se za tu svrhuposlužio svojim autentičnim doživljajima iz Drugog svjetskog rata,svjedoči o njegovoj osobnoj hrabrosti.Kad netko Yossarianu kaže da ljudi ginu za svoju domovinu, on mu

odgovara da je, koliko on zna, jedini razlog što on mora i daljesudjelovati u borbenim letovima to što njegov zapovjednik, pukovnikCathcart, želi postati general. Stoga je pukovnik Cathcart isto to likonjegov neprijatelj koliko i njemački topnik koji puca na njega kad onbaca bombe. Po njegovu mišljenju, nije lud on nego njegovinadređeni i sustav kojem oni stoje na čelu.Pri kraju romana Yossarian razgovara s majorom Danbyjem,

»blagim, moralnim, sredovječnim idealistom«, koji ga nastojiodgovoriti od njegova nauma da dezertira i potraži utočište uŠvedskoj: - Ovo nije Prvi svjetski rat. Ne smijete nikad smetnuti suma da ratujemo protiv agresora koji ne bi ni vas ni mene ostavili naživotu kad bi pobijedili.- Znam - odsiječe Yossarian, pa se iznenada smrkne i ozlovolji. - Pa

ja sam, bogami, Danby, zaslužio ovo odlikovanje, bez obzira zbogčega sam ga dobio. Izvršio sam sedamdeset borbenih zadataka,vrag ih odnio! Nemojte mi samo govoriti o borbi za domovinu. Jasam se neprestano borio za domovinu, a sad ću se malo boriti za sebe. Domovina više nije u opasnosti, a ja jesam...- Ali, Yossariane, što bi bilo kad bi svi tako mislili?- Onda bih ja svakako bio vraška budala kad bih mislio drukčije, nije

li tako?

Uostalom, evo što je sam autor rekao o tome u jednom svomintervjuu: »Istini za volju, ja mislim da je cijelo društvo šašavo - pa sepostavlja pitanje što duševno zdrav čovjek radi u tom šašavomdruštvu?«Zacijelo je jedan od glavnih razloga što će Kvaka 22 ostati

najčitaniji američki roman o Drugom svjetskom ratu, bezbrojneponovljivih likova koji se, svaki na svoj način, bori da preživi unemogućim uvjetima. Sjetimo se samo Mila Minderbindera koji jetoliko zaokupljen trgovinom i trgovačkom dobiti da sklapa čak i tajniugovor s neprijateljem da američki avioni bombardiraju svoj vlastitiaerodrom. Ili pak nesretnog majora Majora koji je toliko snebivljiv dase skriva u svom šatoru ne samo od svojih pretpostavljenih nego i odobičnih vojnika koji žele razgovarati s njim. Ili Yossarmonova »šlaf-kamerada« Orra koji mjesecima planira kako će se, uz pomoćminimalnih sredstava iz svoje vojne opreme, spasiti iz srušenogzrakoplova i odveslati gumenim čamcem u neku neutralnu zemlju. IliGladnog Joea koji doslovce pomahnita kad god se povisi normaobaveznih borbenih letova. Ili dobroćudnog navigatora Aarfyja kojiuopće nije svjestan što se zbiva ako njega u zrakoplovu izloženomžestokoj protuavionskoj vatri. Pa ipak, taj dobrodušni debeljko nakraju postaje ubojica, baca kroz prozor prostitutku koja je željelasamo naplatiti svoju uslugu. Ili Poglavice Bijelog Halfouta čijaindijanska obitelj u Americi, bježeći pred bijelcima, gdje god senastani, slučajno otkriva naftu koja im zagorčava život. Iliflegmatičnoga doktora Daneeke koji ljenčari u svom šatoru iizrijekom kaže: »Ah, ne žalim se ja, znam ja da se vodi rat. Znam jada mnogi moraju stradati da bismo mi pobijedili. Ali zašto bih baš jamorao biti jedan od njih?« Ili mnogih drugih časnika, dočasnika ivojnika koji tvore šarolik svijet skupljen zbrda-zdola koji jedva čekada dođe kraj njihovim mukama.Možda je ipak najsnažnija slika u cijelom romanu ono što je pisac

opisao u 39. poglavlju naslovljenom »Vječni grad«. Tu Yossarian,razočaran i tužan, luta rimskim ulicama i svjedoči stravičnimscenama izazvanim ratom i bijedom. Riječ je o prostituciji, bijelomrobiju, bezdušnom izrabljivanju djece, gladi, bolesti, vandalizmu,krijumčarenju, općem nasilju, mučenju životinja, ubojstvima i sa

moubojstvima, o svemu onome što se odvajkada događa na ovomesvijetu, ali u ratno doba sve više uzima maha i širi se kao epidemija.Prema ovom romanu snimljen je i istoimeni film koji je također

postigao lijep uspjeh.Ovaj hrvatski prijevod kultnog romana Kvaka 22 pojavio se prvi put,

u dva sveska, osam godina nakon pojave izvornika, 1969. godine, uizdanju »Otokara Keršovanija« iz Rijeke (urednik Omer Lakomica).Drugo izdanje izdali su zajedno isti nakladnik i »Znanje« iz Zagreba.Prevoditelj je tada unio neke sitne izmjene i ispravke u svoj prijevod.Međutim, ovo najnovije, treće izdanje nastojao je osuvremeniti te jeizmijenio neke ustaljene vojne termine iz bivše Jugoslavije (i ovdjezahvaljuje Tomislavu Aralici na stručnoj pomoći). Ipak, nije odoliokušnji da ostavi stanovite izraze na koje se tada navikao i koji nisusasvim u skladu s današnjim jezičnim normama u Hrvatskoj. Riječ jemahom o nazivima nekih činova i zrakoplovnih formacija. Prevoditeljdrži da to ipak nisu bitne stvari u ovom prijevodu i nada se da jeprijevod ostao čitljiv i prihvatljiv najširoj, pa i najmlađoj publici.

BILJEŠKA O PREVODITELJU

ZLATKO CRNKOVIĆ(Čaglin, 1931.) prevodi s engleskoga, njemačkoga, francuskoga i

ruskog. Pokrenuo i uređivao biblioteke HIT, ITD i Evergrin u»Znanju«, Alfa i omega u »Mladosti«, uređivao neko vrijemebiblioteku Zlatni paun u riječkom »Otokaru Keršovaniju«, a od 1997.do 2006. uređivao biblioteku Zlatko Crnković vam predstavlja u»Algoritmu«. Uredio i više pojedinačnih izdanja, izabranih i sabranihdjela u raznim izdavačkim kućama, u svemu više od 600 svezaka.Nakon 25 godina urednikovanja u »Znanju«, od 1994. je u mirovini,ali i dalje prevodi i uređuje knjige za pojedine nakladnike. Dosadpreveo oko 150 knjiga.