2.16

24
Naziv predmeta: MATERIJALI I NJIHOVO PONAŠANJE PRI ZAVARIVANJU Broj dok.: 2.16. Datum:oktobar, 2004. Autor: Visokokolegirani (nerđajući) čelici Revizija: 0 PROGRAM Uticaj legirajućih elemenata, Sistemi Fe-Cr, Fe- Ni, Fe- Cr- Ni, Gamageni i alfageni elementi, Uticaj azota, Cr i Ni ekvivalent, Šeflerov i Delongov dijagram, Merenje sadržaja ferita, Pregled nerđajućih čelika (potpuno austenitni, feritno- austenitni, feritni, martenzitni, dupleks, hemisjki otporni, otproni na puzanje, vatrootporni), Tvrdoća na 475 0 C,Primenljivi postupci zavarivanja, Vrste dodatnih materijala, Zaštitni gasovi, Zavarivanje nerđajućih čelika, Detalji oblika spoja, Termička obrada, Termička obrada posle zavarivanja, Standardi.

Transcript of 2.16

  • Naziv predmeta: MATERIJALI I NJIHOVO

    PONAANJE PRI ZAVARIVANJU

    Broj dok.: 2.16. Datum:oktobar, 2004.

    Autor:

    Visokokolegirani (nerajui) elici

    Revizija: 0

    PROGRAM

    Uticaj legirajuih elemenata, Sistemi Fe-Cr, Fe- Ni, Fe- Cr- Ni, Gamageni i alfageni elementi, Uticaj azota, Cr i Ni ekvivalent, eflerov i Delongov dijagram, Merenje sadraja ferita, Pregled nerajuih elika (potpuno austenitni, feritno- austenitni, feritni, martenzitni, dupleks, hemisjki otporni, otproni na puzanje, vatrootporni), Tvrdoa na 475 0C,Primenljivi postupci zavarivanja, Vrste dodatnih materijala, Zatitni gasovi, Zavarivanje nerajuih elika, Detalji oblika spoja, Termika obrada, Termika obrada posle zavarivanja, Standardi.

  • Naziv dokumenta:

    Visokokolegirani (nerajui) elici

    Broj dok.: 2.16.

    Strana 1 od 23

    Visokolegiranim ~elicimaVisokolegiranim ~elicimaVisokolegiranim ~elicimaVisokolegiranim ~elicima smatraju se oni koji sadr`e vi{e od 45% Fe, s tim da zbir svih legiraju}ih elemenata nije manji od 10% i da sadr`aj jednog od legiraju}ih elemenata nije manji od 8%. Osnovni legiraju}i element u ner|aju}im ~elicima je hrom (Cr). On ~elicima daje otpornost prema koroziji i oksidaciji na povi{enim temperaturama. Za{titnu ulogu hroma u ~eliku posti`e se stvaranjem tanke opne oksida hroma, kada sadr`aj hroma pre|e 12%. Ovaj sloj oksida hroma deluje tako da pasivizira povr{inu i spre~ava dalje koroziono delovanje. ^elik sa sadr`ajem hroma preko 12% ima dobru otpornost prema sredinama koje deluju oskidiraju}e (npr. azotna kiselina). U redukuju}im sredinama otpornost ovog ~elika je lo{a zbog redukcije oksida hroma. Dodavanjem legiraju}ih elemenata (npr. Ni, Mo) pove}ava se otpornost prema redukuju}im sredinama.

    KLASIFIKACIJA NER\AJU]IH ^ELIKA

    Ner|aju}i ~elici mogu da se svrstaju u dve osnovne grupe: ner|aju}e ~elike na bazi hroma i ner|aju}e ~elike na bazi hroma i nikla. Na sl. 1 i 2 prikazan je okvirni sadr`aj legiraju}ih elemenata u ove dve gupe ~elika i njihove najva`nije osobine. U zavisnosti od osnovnih svojstava i namene, ner|aju}i ~elici se dele u tri grupe: aaaa) Grupa ~elika otpornih prema koroziji) Grupa ~elika otpornih prema koroziji) Grupa ~elika otpornih prema koroziji) Grupa ~elika otpornih prema koroziji U ovu grupu spadaju ~elici otporni prema elektrohemijskoj koroziji. Otporni su prema pojavi korozije pod optere}enjem, kao i prema pojavi ta~kaste korozije. Namenjeni su za ugradnju u konstrukcije koje rade u vla`noj atmosferi, morskoj vodi, slanim rastvorima, kiselinama i sli~nim sredinama. b) Grupa vatrootpornih ~elika za rad bez spoljnih optere}enjab) Grupa vatrootpornih ~elika za rad bez spoljnih optere}enjab) Grupa vatrootpornih ~elika za rad bez spoljnih optere}enjab) Grupa vatrootpornih ~elika za rad bez spoljnih optere}enja U ovu grupu spadaju ~elici otporni prema stvaranju kovarine i korozije u suvoj atmosferi pri tempe-raturama iznad 550oC, bez optere}enja ili sa neznatnim optere}enjem. c) Grupa vatrootpornih ~elika za rad pod optere}enjemc) Grupa vatrootpornih ~elika za rad pod optere}enjemc) Grupa vatrootpornih ~elika za rad pod optere}enjemc) Grupa vatrootpornih ~elika za rad pod optere}enjem U ovu grupu spadaju ~elici koji pod optere}enjem na visokim temperaturama imaju zadovoljavaju}u ot-pornost u garantovanom vremenu eksploatacije, uklju~uju}i dobru otpornost na koroziju. U posebnu grupu spadaju ner|aju}i ~elici namenjeni za rad na niskim temepraturama pod optere-}enjem. Namenjeni su za izradu posuda za te~ne gasove ~ije temperature dosti`u i do -269oC. ^ak i na tako niskim temperaturama ovi ~elici zadr`avaju plasti~nost i `ilavost. Druga podela ner|aju}ih ~elika mo`e se bude prema strukturi. Naime pri zagrevanju ovih ~elika u temperaturnom intervalu od 600-1150 oC i hla|enju na vazduhu, zavisno od hemijskog sastava dobijaju se strukture prema kojima se ovi ~elici dela na feritne, martenzitne i austenitne. Kod pojedinih ~elika postoji me{avina struktura, pa je podela slede}a: 1. Martenzitni ~elici, kod kojih je struktura martenzit (sl. 3a) 2. Martenzitno-feritni ~elici, kod kojih je osnovna struktura martenzit uz prisustvo ferita >5% (sl. 3b) 3. Feritni ~elici, kod kojih je osnovna struktura ferit (sl. 3c) i nema transformacije ferita u austenit. 4. Austenitno-martenzitni ~elici, kod kojih je me{ana struktura austenita i martenzita (sl. 3d). 5. Austenitno-feritni ~elici, kod kojih je me{ana struktura austenita i ferita (sl. 3e), sa >10% ferita. 6. Austenitni ~elici kod kojih je ~ista austenitna struktura (sl 3f).

    U tab. 1 prikazan je okvirni hemijski sastav ner|aju}ih ~elika prema ovoj klasifikaciji i njihove me-hani~ke osobine.

    Tabela 1. Klasifikacija ner|aju}ih ~elika prema strukturi, sadr`aj legiraju}ih elemenata i okvirne mehani~ke osobine Hemijski sastav (%) Mehani~ke osobine

    C Cr Ni Mo Struktura Vrsta ~elika Rp02(N/mm2

    ) Rm (N/mm2) A5 (%)

    0.2-1.0 12-17 0-4 0-2 Martenzitna Hromni 800 1000 15 01.-0.2 12-17 0-4 0-2 Martenzitno-feritna ~elici 600 800 20

    0.05-0.25 14-30 - 0-2 Feritna Hrom- nikal 350 600 25 0.02-0.1 18-30 4-10 0-2 Feritno-austenitna ~elici 500 700 30 0.02-0.12 12-30 8-25 0-5 Austenitna 250 600 60

    Za procenu strukture ner|aju}ih ~elika koristi se [eflerov dijagram, sl. 4, koji relativizira uticaj pojedinih legiraju}ih elemenata i primesa na strukturu ner|aju}ih ~elika preko tzv. Creq i Nieq.

  • Naziv dokumenta:

    Visokokolegirani (nerajui) elici

    Broj dok.: 2.16.

    Strana 2 od 23

    Slika 1. Feritni i martenzitni ~elici Slika 2. Austenitni ~elici

  • Naziv dokumenta:

    Visokokolegirani (nerajui) elici

    Broj dok.: 2.16.

    Strana 3 od 23

    a) b) c)

    d) e) f)

    Slika 3. Primeri tipi~nih struktura ner|aju}ih ~elika: martenzitna (a), martenzitno-feritna (b), feritna (c), austenitno-feritna (d), austenitno-martenzitna, ostvarena hladnom deformacijom (e) i austenitna (f)

  • Naziv dokumenta:

    Visokokolegirani (nerajui) elici

    Broj dok.: 2.16.

    Strana 4 od 23

    Slika 4. [eflrov dijagram

    UTICAJ LEGIRAJU]IH EUTICAJ LEGIRAJU]IH EUTICAJ LEGIRAJU]IH EUTICAJ LEGIRAJU]IH ELEMENLEMENLEMENLEMENATA I PRIMESAATA I PRIMESAATA I PRIMESAATA I PRIMESA

    Elementi koji pored `eleza i ugljenika ulaze u sastav ~elika mogu da se podele u ~etiri grupe: A - Legiraju}i elementiLegiraju}i elementiLegiraju}i elementiLegiraju}i elementi (Ni, Mo, V i dr.) koji se namerno uvode u ~elik u odre|enim koli~inama radi pro-

    mene strukture i osobina ~elika; B - Uobi~Uobi~Uobi~Uobi~ajene primeseajene primeseajene primeseajene primese, hemijske elemente koji se dodaju radi dezoksidacije ~elika (Mn, Si, Al) ili

    elemente kojih se nije mogu}e osloboditi pri masovnoj proizvodnji ~elika (P, S); C - Skrivene primeseSkrivene primeseSkrivene primeseSkrivene primese (O, N, H), koje se nalaze u ~eliku u manjim koli~inama; D - SluSluSluSlu~ajne primese~ajne primese~ajne primese~ajne primese (Pb, Zn, Sn i dr.), unete u ~elik u toku tehnolo{kog procesa proizvodnje ~elika. Prema delovanju na {irinu oblasti -~vrstog rastvora legiraju}i elementi se dele na dve grupe: Prvu grupu obrazuju elementi koi pro{irujupro{irujupro{irujupro{iruju oblast -~vstog rastvora. To su tzv. gamagenigamagenigamagenigamageni elementi ili austenizatoriaustenizatoriaustenizatoriaustenizatori. Ovu grupu obrazuju elementi koji sa `elezom obrazuju neograni~eno ~vrste rastvore (Ni, Mn, Co) i oni koji su ograni~eno rastvorljivi u `elezu (C, N, Cu, Zn). Drugu grupu ~ine elementi koji su`avaju oblast -~vrstog rastvora uz jednovremeno {irenje oblasti -~vrstog rastvora. To su alfageni alfageni alfageni alfageni elementi ili feritizatoriferitizatoriferitizatoriferitizatori. U ovoj grupi su Si, Ti, V, Cr, Mo, W. Dodavanjem legiraju}ih elemenata posti`e se promena svojstava austenitna i ferita, razvijanje nove faze, promena mo}i difuzije, razvijanje nove faze, pomeranje granica alotropskih i drugih modifikacija (u pogledu temperature i koncentracije), promena prokaljivosti i fizi~kih svojstava ~elika. HromHromHromHrom (Cr) ima, od ta~ke topljenja, 1849oC, do sobne temperature, kubnu prostornu centriranu re{etku, koja je izomorfna sa re{etkom -`eleza. Zbog toga se legiranjem `eleza hromom su`ava oblast -~vrstih rastvora, koja se prostire od 1400 do 900oC, sl. 5. Hrom je, bez prisustva ugljenika, neograni~eno rastvorljiv u feritu i delimi~no u austenitu. U odnosu na kiseonik hrom ima ne{to ve}i afinitet nego `elezo i obrazuje oksid Cr2O3 sa visokom tem-peraturom topljenja. Hrom ima ve}i afinitet prema ugljeniku od `eleza i pojavljuje se kao element sklon obrazovanju karbida (vidi "obrazovanje karbida"). Karbidi hroma su termi~ki postojaniji od karbida `eleza, a rastvaraju se usporenije i pri vi{im temperaturama. Zbog toga je za homogenizaciju ~vrstih rastvora Fe-Cr-C potrebna vi{a temperatura i du`e zadr`avanje. Prisustvo hroma pobolj{ava vatrootpornost legura. Ovo se manifestuje kako pobolj{anjem ~vrsto}e i ot-pornosti prema puzanju tako i pove}anjem otpornosti prema oksidaciji na povi{enim temperaturama, kao {to je na sl. 6 prikazano u slu~aju legure `elezo-hrom sa 0,7 do 1,0% Si i 0,15%C, `arene 120 h.

  • Naziv dokumenta:

    Visokokolegirani (nerajui) elici

    Broj dok.: 2.16.

    Strana 5 od 23

    Sadr`aj hroma uti~e na mehani~ke osobine legura na slede}i na~in:

    Slika 5. Dijagram stanja sistema `elezo-hrom Slika 6. Uticaj hroma na otpornost prema oksidaciji

    - sa sadr`ajem do 5% Cr pove}ava se zatezna ~vrsto}a i ~vrsto}a popu{tanja (napon na granici te~enja), a iznad tog sadr`aja ove karakteristi~ne veli~ine se smenjuju;

    - sa sadr`ajem od 6% Cr pove}ava se sposobnost deformisanja, daljim pove}anjem do 12% Cr se smanjuje, a iznad tog sadr`aja uticaj na izdu`enje je neznatan;

    - sadr`aj Cr iznad 1% smanjuje udarnu `ilavost.

    Obrazovanje sigmaObrazovanje sigmaObrazovanje sigmaObrazovanje sigma----fazefazefazefaze

    Sigma (-faza je naziv za tvrdo i krto intermetalno jedinjenje, koje se formira u ner|aju}im ~elicima na-kon du`eg ili kra}eg zadr`avanja na temperaturama ispod 900 oC i izdvaja po granicama zrna (sl. 7). Izdva-janje -faze smanjuje `ilavost i pove}ava krtost ~elika, {to prikazuje sl. 8 za ~elike hemijskog sastava iz tab. 1.

    Tabela 1. Hemijski sastav ~elika sa sl. 8.

    ^elik C Si Mn Cr Ni Mo Nb/Ta N A B C D

    0.07 0.09 0.10 0.12

    0.49 0.64 0.50 0.78

    1.61 0.61 0.41 1.41

    13.98 16.08 17.84 18.46

    9.53 11.95 9.50 12.13

    0.05 0.05 0.05 0.17

    1.06 1.12 1.22 1.33

    0.044 0.060 0.038 0.053

  • Naziv dokumenta:

    Visokokolegirani (nerajui) elici

    Broj dok.: 2.16.

    Strana 6 od 23

    a) b)

    Slika 7. Izdvajanje -faze po granicama austenitnog zrna pri `arenju 100 ~asova na temperaturi 850 oC ~elika: a) 18Cr-13Ni-3Mo-0,02C b) 18-Cr-13Ni-3Mo-0,01C-0,1N

    Slika 8. Udarna `ilavost austenitnih CrNi ~elika stabilizo-

    vanih Nb nakon `arenja na 650 oC

    Slika 9. Dijagram stanja sistema `elezo-hrom u oblasti -faze

    Na proces obrazovanja faze najvi{e uti~u: - sadr`aj alfagenih elemenata (Si, Sl, Ti, Mo, Nb), koji doprinose obrazovanju -faze oboga}ene hromom, i olak{avaju transformaciju -faze usled prisustva ferita;

    - sadr`aj elemenata koji obrazuju karbide (Ti, Nb, Zr) zbog pomeranja ta~ke na dijagramu ka strani sa pove}anom koncentracijom hroma, {to olak{ava obrazovanje -faze;

    - zagrevanje u oblasti kriti~nih temepratura; - intenzivna hladna deformacija metala (olak{ava izlu~ivanje -faze). Najpouzdanije sredstvo za spre~avanje obrazovanja -faze je pove}anje koncentracije nikla (npr. kori{}enje ~elika tipa 23Cr-28Ni umesto ~elika 25Cr-20Ni). Uticaj ugljenikaUticaj ugljenikaUticaj ugljenikaUticaj ugljenika

    UgljenikUgljenikUgljenikUgljenik (C) je gamageni element jer {iri -oblast (sl. 10). Ugljenik sa ostalim sastojcima legure Fe-Cr stvara vi{e slo`enih karbida (vidi "obrazovanje karbida). Od posebnog zna~aja je me|usobno dejstvo ugljenika i hroma. Dijagram na sl. 11 omogu}ava pra}enje izmena linije transformacije dijagrama stanja sistema `elezo-ugljenik u zavisnosti od sadr`aja hroma. Ta~ke G i N se pribli`avaju, zatvaraju}i -oblasti i

  • Naziv dokumenta:

    Visokokolegirani (nerajui) elici

    Broj dok.: 2.16.

    Strana 7 od 23

    {ire}i oblasti i +. Iznad sadr`aja 6% Cr pojavljuje se trofazna oblast ++karbidi, koja se {iri sa pove}anjem sadr`aja hroma.

    Slika 10. Uticaj ugljenika na {irenje -petlje

    Slika 11. Uticaj hroma na pomeranje linija dijagrama stanja sistema `elezo-ugljenik (Cm-karbid)

    Izlu~ivanje karbidaIzlu~ivanje karbidaIzlu~ivanje karbidaIzlu~ivanje karbida

    Ugljenik se u austenitnim i feritno-austenitnim ~elicima, na temperaturi iznad SE linije, nalazi u ~vrstom rastvoru. Lagano hla|enje ~elika dovodi do izlu~ivaja ugljenika u obliku karbida hroma, koji se razme{ta po granicama zrna. Shematski prikaz izlu~ivanja karbida hroma dat je na sl. 12. Rentgenskom analizom izlu~enih karbida u ~eliku tipa 18Cr-10Ni utvr|eno je da oni odgovaraju obliku Cr23C6. Na sl. 13 prikazan je snimak, granice zrna i okoline dobijen elektronskom mikroskopijom.

  • Naziv dokumenta:

    Visokokolegirani (nerajui) elici

    Broj dok.: 2.16.

    Strana 8 od 23

    a) 18Cr-8Ni ~elik ga{en sa 1150 oC

    b) karbidi hroma du` grani-ce zrna nakon zagrevanja u intervalu 500-900 oC c) detalj: izlu~eni karbidi hroma i hromom osiroma{ena zona

    Slika 12. Shematski prikaz izlu~ivanja krbida hroma

    a) uve}anje x1200 b) x40000 tamna mesta: karbidi Cr; svetla mesta: oblast osiroma{ena Cr

    Slika 13. Struktura austenitnog ~elika sa 0,09%C `arenog 1 ~as na temperaturi 680 oC

    Pri brzom hla|enju (ga{enju) austenitnih ~elika raspadanje ~vrstog rastvora ne uspeva da se potpuno zavr{i, pa se austenit fiksira u prezasi}enom i nestabilnom stanju. Koli~ina izdvojenih karbida zavisi, pored brzine hla|enja, i od sadr`aja ugljenika u ~eliku. Pri sadr`aju ispod 0,03% (granica rastvorljivost ugljenika u austenitu) sav ugljenik ostaje u ~vrstom rastvoru. Ako se ~elik u kome nije do{lo do izdvajanja karbida zagreva, pokretljivost i difuziona sposobnost ato-ma se pove}ava, a time i sposobnost ponovnog uspostavljanja ravnote`e u ~vrstom rastvoru, u kome je aus-tenit fiksiran u prezasi}enom i nestabilnom stanju. To dovodi do obrazovanja i izdvajanja karbida iz preza-si}enog ~vrstog rastvora. Taj proces po~inje na temperaturama 400-500 oC, ali se, usled male brzine difuzije, proces obrazovanja karbida odvija lagano. S obzirom da je brzina difuzije hroma manja od brzine difuzije ugljenika, hrom koji se vezuje u karbid, izvla~i se iz najbli`ih oblasti do granice zrna, {to dovodi do lokalnog osiroma{enja rastvora hromom (sl. 14). Debljina osiroma{enog sloja je nekoliko stotina m, a sadr`aj hroma mo`e da opadne i do 7 do 8%, {to bitno smanjuje otpornost ~elika prema koroziji. U kontaktu sa korozionim mediumom dolazi do pojave me|ukristalne korozije i razaranja po granicama zrna (sl. 15). Sa porastom temperatura (600-700 oC) brzina difuzije je ve}a pa je i obrazovanja karbida br`e a karbidi su krupniji. Na temperaturama 800-900oC karbidi se veoma brzo obrazuju i koaguliraju. Zahvaljuju}i velikoj brzini difuzije, hrom koji se vezuje u karbide, izvla~i se iz dubljih oblasti zrna, pa je i lokalno osiro-ma{enje hromom ne{to manje. Osim karbida hroma Cr23C6, koji je karakteristi~an za austenitne i austenitno-feritne ~elike, u ner|aju-}im ~elicima mogu da se obrazuju i karbidi hroma tipa Cr7C3, Cr3C2. Koji }e se tip karbida hroma obrazovati, odnosno koji }e tip karbida preovla|ivati zavisi prvenstveno od sadr`aja hroma i ugljenika.

  • Naziv dokumenta:

    Visokokolegirani (nerajui) elici

    Broj dok.: 2.16.

    Strana 9 od 23

    Slika 14. Shematski prikaz promene sadr`aja hroma pri

    izlu~ivanju karbida Cr23C6

    Slika 15. Primer me|ukristalne korozije

    ~elika 18Cr-10Ni

    Izlu~ivanje karbida hroma iz ~vrstog rastvora zavisi od hemijskog sastava, vremena zadr`avanja u oblasti kriti~nih temperatura, prisustva stabiliziraju}ih elemenata i strukture. Uticaj hemijUticaj hemijUticaj hemijUticaj hemijskog sastavaskog sastavaskog sastavaskog sastava Ugljenik ima dominantan uticaj na obrzovanje karbida, pa se zato te`i da se njegov sadr`aj odr`i ispod granice rastvorljivosti. Za ~elike tipa 18Cr-8Ni sadr`aj C treba da bude ispod 0,02%. Za procese prerade ~elika koji se odlikuju velikim brzinama (npr. zavarivanje) maksimalna koncentracija mo`e da bude do 0,05% (sl. 16).

    Sadr`aj hroma mora biti uskla|en sa sadr`ajem ugljenika. Za austentine ~elike sa pribli`no 10% Ni odnos izme|u najvi{e koncentracije hroma i ugljenika dat je izrazom Cr80C+16,8. To zna~i da kod ~elika sa 18%Cr koncentracija ugljenika mo`e da bude najvi{e 0,015%. Dodavanjem molibdena usporava se proces obrazovanja karbida hroma. Ukoliko se u ~elik tipa 18Cr-10Ni uvede 3%Mo mo`e da se dopusti i sadr`aj ugljenika do 0,036%. Nikal pospe{uje obrazovanje karbida hroma pa sa pove}anjem njegove koncentracije treba smanjivati sadr`aj ugljenika (npr. najvi{i sadr`aj od 0,05%C je u ~eliku 18Cr-8Ni a u ~eliku 18Cr-12Ni mora se smanjiti na najvi{e 0,021%. Sa pove}anjem vremena zadr`avanja ~elika u kriti~nom temperaturnom intervalu ova oblast se neznat-no pomera ka strani ni`ih temperatura (vidi sl. 16). Za prakti~nu primenu neophodno je poznavanje brzine obrazovanja karbida hroma u intervalu kriti~nih temperatura.

    Slika 16. Shematski prikaz oblasti obrazovanja karbida i pojave me|ukristalne korozije kod ~elika tipa 19Cr-10Ni

  • Naziv dokumenta:

    Visokokolegirani (nerajui) elici

    Broj dok.: 2.16.

    Strana 10 od 23

    Uvo|enjem u austenitne ner|aju}e ~elike stabiliziraju}ih elemenata (npr. Ti, Nb), koji imaju ve}i afinitet prema ugljeniku od hroma, dovodi do izlu~ivanja njihovih karbida (TiC, NbC) i zaustavljanje procesa obrazovanja karbida hroma i osiroma{enja hromom ~vrstog rastvora na granicama zrna. Za sadr`aj stabiliziraju}ih lemenata va`e odnosi: Ti/C=4; Nb/C=8. Prisustvo -ferita sni`ava kriti~nu temperaturu. Tako npr. kod ~elika sa 0,05%C, koji ima kriti~nu tem-peraturu 750oC, pri pove}avanju koli~ine ferita u njegovoj strukturi do 25%, kriti~na temperatura se sni`ava na 500oC.

    Uticaj ostalih legiraju}ih elemenata i primesaUticaj ostalih legiraju}ih elemenata i primesaUticaj ostalih legiraju}ih elemenata i primesaUticaj ostalih legiraju}ih elemenata i primesa

    Nikal Nikal Nikal Nikal je gamageni element, tj. stabilizator faze, delimi~no rastvorljiv u feritu i neograni~eno u austenitu, ne gradi karbide i naglo spu{ta ta~ke A1 i A3 i delimi~no Ms i Mf. Uvo|enjem nikla u sistem `elezo-hrom pri 18%Cr {iri se -oblast i nestaje oblast i +karbidi, pomeraju}i eutektoidnu ta~ku nani`e (sl. 17).

    Slika 17. Uticaj nikla na {irenje -oblasti kod ~elika sa 18% Cr

    ^elici sa 18%Cr i 2%Ni osetljivi su prema kaljenju. Pripadaju ~elicima martenzitnog tipa, isto kao ~elici koji sadr`e 13%Cr, ali bez nikla. ^elici sa 4%Ni posle kaljenja sa 900oC imaju martenzitnu strukturu. Ukoliko temperatura kaljenja nije manja od 1100 oC ovi ~elici imaju austenitnu strukturu, koja je nestabilna i razla`e se pri otpu{tanju. Po~ev od koncentracije nikla iznad 5% oblasti i +karbidi nestaju, a pri sadr`aju 8% Ni prakti~no se zapa`a samo struktura austenita i +karbidi. ^elici sa 18%Cr i 8%Ni, koji su najrasprostranjeniji, pri niskim sadr`ajima ugljenika imaju stabilnu jedno-faznu austenitnu strukturu. Austenitna oblast se {iri sa povi{enjem sadr`aja nikla, naro~ito na temperaturama iznad 1000 oC, {to svedo~i o pove}anju rastvorljivosti ugljenika sa povi{enjem koncentracije nikla (npr. iznad temperature do 1200oC rastorljivost ugljenika je 0,4% za ~elike 18Cr-8Ni a 0,6% za ~elike 18Cr-12Ni). Nikal pobolj{ava osobine ~elika na niskim temperaturama. Ova osobina se povezuje s ~injenicom da kriti~na ta~ka martenzitne transformacije opada sa pove}anjem sadr`aja nikla. Nikal do sadr`aja od 10% povi{uje napon te~enja i zateznu ~vrsto}u. Nikal se koristi u koli~inama 0,3 do 30%. MolibdenMolibdenMolibdenMolibden (Mo) je alfageni element, stabilizuje -fazu i znatno su`ava austenitno podru~je. Molibden podi`e granice A1, A3 i Acm i solidus liniju, a spu{ta Ms. Rastvorljiv je delimi~no u feritu i neznatno u austenitu. Gradi karbide i rastvorljiv je u mnogim karbidima. Pove}ava postojanost karbida. Molibden uti~e ne samo kao legiraju}i element koji odre|uje strukturno stanje ~elika, ve} i kao element koji doprinosti hemijskoj pos-tojanosti ~elika u nekim korozionim sredinama (npr. u nekim kiselinama ili sredinama zasi}enim jonima Cl+), prema kojima je postojanost hroma nedovoljna. ManganManganManganMangan (Mn) je gamageni element, pove}ava stabilnost austenita u austenitnim CrNi ~elicima. Naglo spu{ta A1 i A3, a i Ms i Mf. Mangan je ograni~eno rastvorljiv u feritu i neograni~eno u austenitu (dok je mali sadr`aj ugljenika). Pri vi{im sadr`ajima ugljenika gradi karbide. Vezuje sumpor (S) u MnS i na taj na~in neutrali{e negativno dejstvo sumpora. Mangan mo`e delimi~no ili potpuno da zameni nikal. Postoje hrom-

  • Naziv dokumenta:

    Visokokolegirani (nerajui) elici

    Broj dok.: 2.16.

    Strana 11 od 23

    manganski i hrom-nikal-manganski ~elici, koji u najve}em broju slu~ajeva imaju dvofaznu strukturu. Iznad sadr`aja od 11% Mangana daje tzv. manganski ~elik koji se odlikuje dobrom otporno{}u na udar, koja poti~e od austenita. Sa povi{enjem sadr`aja mangana pove}ava se i zatezna ~vrsto}a (do 3% Mn raste propor-cionalno 100 N/mm2 za svaki 1% Mn) i ~vrsto}a popu{tanja, a smanjuje se udarna `ilavost. SilicijumSilicijumSilicijumSilicijum (Si) je alfageni element. Neznatno podi`e A1, A3 i Acm. Ne uti~e na Ms i Mf. Sa pove}anjem sadr`aja siliciuma povi{uje se zatezna ~vrsto}a (oko 100N/mm2 po 1% Si) i napon te~enja, a smanjuje udarna `ilavost i sposobnost deformisanja. Silicijum deluje dezoksidiraju}e. Silicium povi{ava postojanost prema oksidaciji austenitnih CrNi ~elika pri delovanju agresivnih gasova u uslovima povi{enih temperatura. Otpornost prema oksidaciji posti`e se stvaranjem SiO2. AluminijumAluminijumAluminijumAluminijum (Al) je alfageni element. Podi`e A1, A3, Acm, a i Ms granicu. Delimi~no je rastvorljiv u feritu i neznatno u austenitu. Ne stvara karbide, niti je rastvorljiv u njima. Aluminijum ima jako dezoksidiraju}e dejstvo. Stvaranjem Al2O3 usporava oksidaciju na visokim temperaturama. TitanTitanTitanTitan (Ti) je alfageni element, ~iji se sadr`aj u ner|aju}im ~elicima kre}e u granicama 0,4 do 0,5%, tj, ~etiri puta vi{e od sadr`aja ugljenika. Titan se uvodi u ~elik da bi suzbio {tetan uticaj ugljenika. Ima ve}i afinitet prema ugljeniku od hroma i obrazuje karbide titana koji prethode obrazovanju karbida hroma pri zadr`avanju ~elika na temperaturama oko 700 oC. Titan gradi TiO2 koji spre~ava rast zrna. Ubraja se me|u elemente koji najefikasnije usitnjavaju zrno. Ova osobina, koja je jako izra`ena kod niskolegiranih ~elika, kod austenitnih ~elika je slabije izra`ena. NiobijumNiobijumNiobijumNiobijum (Nb) je alfageni element. Pokazuje pozitivan uticaj na osobine vatrostalnih legura sa visokim sadr`ajem hroma i nikla (npr.: legure 25Cr-20Ni, 25Cr-12Ni), poma`u}i {irenje oblasti feritne faze. Kao ititan i niobium ima ve}i afinitet prema ugljeniku od hroma i gradi br`e karbide od hroma. Dopu{teni sadr`aj nio-biuma u ner|aju}im ~elicima je deset puta ve}i od sadr`aja ugljenika, me|utim u austenitnim ~elicima tipa 18Cr-8Ni se ne preporu~uje ve}a koncentracija niobiuma od 1%. VolframVolframVolframVolfram (W) je alfageni element. Znatno su`ava podru~je austenita i podi`e granice A1, A2, Acm i solidus liniju. Rastvorljiv je delimi~no u feritu i veoma malo u austenitu. Rastvorljiv je u mnogim karbidima i pove}ava postojanost. Pri vi{im sadr`ajima volframa gradi veoma tvrde karbide i pove}ava tvrdo}u ~elika koja se zadr`ava i pri vi{im temperaturama. Pri pove}anju sadr`aja volframa pove}ava se zatezna ~vrsto}a, ~vrsto}a popu{tanja i tvrdo}a na sobnoj i povi{enim temperaturama. VanadijumVanadijumVanadijumVanadijum (V) je alfageni element pa su`ava austenitno podru~je. Neograni~eno je rasvorljiv u feritu i neznatno u austenitu. Stvara veoma tvrde karbide ~ime se zapre~ava rast zrna, te se ubraja u elemente koji efikasno usitnjavaju zrno. Sa povi{enjem sadr`aja vanadiuma iznad 0,05% pove}ava se otpornost prema starenju. Sa povi{enjem sadr`aja vanadiuma pove}ava se otpornost prema oksidaciji na povi{enim tem-peraturama. AzotAzotAzotAzot (N) je sna`an gamageni element koji {iri -petlju. Azot obrazuje tvrde i krte nitride. Kao primesa azot izaziva starenje ~elika, a time smanjuje udarnu `ilavost i pove}ava krtost i tvrdo}u. Azot u prisustvu Al, Nb i V pozitivno deluje na usitnjavanje zrna ~elika. BakarBakarBakarBakar (Cu) je gamageni element koji lagano spu{ta A1, A3, Ms granice. Iako je gamageni element bakar ne pokazuje primetan uticaj na strukturu ner|aju}eg ~elika, kome se dodaje prvenstveno radi pobolj{anja hemijske postojanosti u nekim agresivnim sredinama.

  • Naziv dokumenta:

    Visokokolegirani (nerajui) elici

    Broj dok.: 2.16.

    Strana 12 od 23

    Hemijski sastav ner|ajHemijski sastav ner|ajHemijski sastav ner|ajHemijski sastav ner|aju}ih ~elikau}ih ~elikau}ih ~elikau}ih ~elika

    Kod standardizovanih ~elika utvr|ene su granice sadr`aja legiraju}ih elemenata i primesa, odnosno gornja ili donja granica sadr`aja, tab. 5.

    Tabela 5. Vrste ner|aju}ih ~elika i njihov hemijski sastav

    HROMNI NERHROMNI NERHROMNI NERHROMNI NER\\\\AJU]I ^ELICIAJU]I ^ELICIAJU]I ^ELICIAJU]I ^ELICI

  • Naziv dokumenta:

    Visokokolegirani (nerajui) elici

    Broj dok.: 2.16.

    Strana 13 od 23

    Prema uticaju hroma na polo`aj -oblasti u legurama Fe-Cr a tako|e i u hromnim ~elicima, koji sadr`e ugljenik, uslovno se mogu izdvojiti u tri oblasti: legure sa transformacijom, legure bez transformacije i legure sa delimi~nom transformacijom.

    Temperaturna oblast postojanja ~vrstih rastvora u hromnim ~elicima znatno se menja u zavisnosti od sadr`aja hroma i ugljenika u njima, mada ona zavisi, u manjem obimu, i do sadr`aja drugih legiraju}ih elemenata (Ni, Mo). Prisustvo hroma u ~elicima znatno sni`ava kriti~ne brzine hla|enja, {to je povezano sa usporavanjem procesa transformacije . Zbog toga se u hromnim ~elicima martenzit, kao posledica bezdifuzionog preobra`aja austenita, mo`e dobiti pri znatno manjim sadr`ajima ugljenika i manjim brzinama hla|enja nego kod ugljeni~nih kostrukcionih ~elika (sl. 18).

    Pri vi{im sadr`ajima hroma (sl. 18c), postojanost austenita je toliko velika da, ~ak pri temperaturi najmanje postojanosti (~700oC) za njegovo raspadanje je potrebno oko 300 sek. Pri neprekidnom hla|enju (npr. kao kod zavarivanja), brzina hla|enja u oblasti temperatura 800 do 650oC od ~0,2oC/sek. dovodi do dobijanja potpune martenzitne strukture.

    Slika 18. Dijagram izotermi~kog preobra`aja hromnih ~elika sa razli~itm sadr`ajima hroma

    (a) 0,4%C i 0%Cr; (b) 0,4% C i ~3,5%Cr; (c) 0,11% C i 12,2%Cr.

    Prema sadr`aju hroma i ugljenika, pri uobi~ajenom sadr`aju primesa, i njihovom uticaju na kristalnu re{etku, odnosno prema strukturi na sobnoj temperaturi hromni ~elici mogu da se podele na martenzitne, martenzitno-feritne i feritne. Martenzitni ~eliciMartenzitni ~eliciMartenzitni ~eliciMartenzitni ~elici

    Kod ~elika sa visokim sadr`ajem hroma uvo|enje gamagenih elemenata kao {to su ugljenik, azot i nikal, dovodi do {irenja austenitne oblasti. Ovi ~elici imaju oblast austenita pri visokim temperaturama, a posle hla|enja, ~ak i sa umerenim brzinama, na sobnoj temperaturi dobijaju martenzitnu strukturu. Fizi~ke karakteristike ovih ~elika prikazne su u tab. 7.

    Tabela 7. Fizi~ke osobine martenzitnih ~elika

    ~elika Gustina (g/cm3)

    E-modul na 20oC

    Koeficijent toplotnog {irenja (10-6m/moC) izme|u 20oC

    Koef. topl. prov. na 20oC

    (W/mK)

    Spec. topl. na 20oC (KJ/kgK)

    Specifi~na otpornost (mm2/m)

    ^ 41701 0.60 ^ 4171 216 11.5 30 ^ 4172 10.5 11 12 12 ^ 4173 7.7 220 11 29 0.46 0.55 ^ 4175 11.5 30 ^ 4570 216 10 10.5 11 11 25 0.70 ^ 4790 10.5

    Ukoliko ne do|e do potpune transformacije pri zagrevanju, pri hla|enju }e se dobiti me{ana martenzitno-feritna struktura, pri ~emu povi{enje sadr`aja hroma, uz konstantan sadr`aj ugljenika, pogoduje pove}anju feritne faze u strukturi. Potpuna transformacija posti`e se visokim sadr`ajem ugljenika i/ili nikla.

  • Naziv dokumenta:

    Visokokolegirani (nerajui) elici

    Broj dok.: 2.16.

    Strana 14 od 23

    Martenzitni ~elici se razlikuju od drugih ner|aju}ih ~elika po visokoj tvrdo}i i zateznoj ~vrsto}i. . . . Opti-malne mehani~ke osobine (velika ~vrsto}a uz dovoljno veliku plasti~nost) posti`e se posle dvostruke ter-mi~ke obrade (kaljenje i visoko otpu{tanje). Zavisno od primenjene termi~ke obrade dobija se struktura otpu{tenog martenzita i izlu~enih karbida. Termi~ka obrada martenzitnih ner|aju}ih ~elika sastoji se od kaljenja sa temperaturama od 980 do 1100 oC (zavisno od sadr`aja ugljenika u ~eliku) u ulju ili vazduhu, i visokog otpu{tanja sa temperaturama iznad 600oC. Brzina hla|enja kod kaljenja se bira tako da se postigne potpuna transformacija u martenzit. U pore|enju sa niskolegiranim ~elicima za pobolj{anje kod hromnih martenzitnih ~elika transformacija je direktno u martenzit, odnosno pri usporenom hla|enju u perlit (sl. 19). Pri opu{tanju martentiznih hromnih ~elika sa temperaturama iznad 500oC smanjuju se zatezna ~vrsto}a i ~vrsto}a popu{tanja, a raste plasti~nost. Otpu{tanje sa temperatura izme|u 500 i 600oC se ne preporu~uje zbog pada korozione otpornosti usled izlu~ivanja karbida.

    a) ^ 4170 - temperatura austenitnizacije: 1010 oC; b) ^ 4570 - temperatura austenitizacije: 1020 oC

    Slika 19. CCT dijagram razli~itih ner|aju}ih martenzitnih ~elika pri kontinualnom hla|enju

    Negativan uticaj otpu{tanja na temperaturama ispod 600 oC usled izlu~ivanja karbida ne ose}a se kod nikal-martenzitnih ~elika, kod kojih je ulogu ugljenika preuzeo nikal. Osobine ovih ~elika se pobolj{avaju analogno hromnim martenzitnim ~elicima. "Kaljenje" se obavlja sa temperature razloganja izme|u 950 i 1050oC. Pri temperaturi otpu{tanja izme|u 500-600 oC smanjuje se ~vrsto}a usled izlu~ivanja stabilnog aus-tenita u fino dispergovanim ~isticama. Pri vi{im temperaturama otpu{tanja opada stabilnost novostvorenog austenita i on se transformi{e pri hla|enju u martenzit. Mehani~ke karakteristike standardizovanih marten-zitnih ~elika prikazne su u tab. 8.

    Tabela 8. Mehani~ka svojstva martenzitnih ~elika na sobnoj temperaturi

  • Naziv dokumenta:

    Visokokolegirani (nerajui) elici

    Broj dok.: 2.16.

    Strana 15 od 23

    FERITNI ^ELICIFERITNI ^ELICIFERITNI ^ELICIFERITNI ^ELICI

    Ner|aju}i hromni ~elici sa visokim sadr`ajem Cr i niskim sadr`ajem C zadr`avaju feritnu strukturu na bilo kojoj temperaturi. Visok sadr`aj Cr i prisustvo drugih alfagenih elemenata (Ti, Si, Al, Nb) tako su`ava austenitno podru~je da prakti~no nema nikakve transformacije. Fizi~ke osobine ovih ~elika prikazane su u tab. 9. Nakon zavr{ne termi~ke obrade, namenjenoj rekristalizaciji strukture kao i rastvarnju ili stabilizaciji izlu~enih faza, ovi ~elici dobijaju mehani~ke osobine prikazane u tab. 10.

    Tabela 9. Fizi~ke osobine feritnih ~elika

    Vrsta ~elika po JUS

    C.BO.600

    Gustina (g/cm3)

    E-modul na 20oC

    (103N/mm2)

    Koeficijent toplotnog {irenja (10-6m/moC) izme|u 20oC i

    Koef. toplotne prov. na 20oC

    (W/mK)

    Specifi~na toplota na 20oC

    (KJ/kgK)

    Specifi~na otpornost (mm2/m)

    100oC 200oC 300oC 400oC 500oC ^ 4170 216 11.5 12 12 0.60 ^ 49762 10.5 11 30 ^ 4174 7.7 210 11 11.5 0.46 0.55 ^ 49701 220 10 10 10.5 10.5 11 25 0.70 ^ 47701

    Tabela 10. Mehani~ka svojstva i otpornost prema me|ukristalnoj koroziji feritnih ~elika

  • Naziv dokumenta:

    Visokokolegirani (nerajui) elici

    Broj dok.: 2.16.

    Strana 16 od 23

    Temperatura `arenja se prilago|ava vrsti rastvorenih izlu~enih faza. Po{to je difuzija rastvorenih legira-ju}ih elemenata i primesa pri bilo kojoj temperaturi 100 do 1000 puta ve}a u prostorno centriranoj kubnoj re{etki -`eleza (ferita) nego kod povr{inski centrirane kubne re{etke -`eleza (austenita), i kako su termi~ki aktivni procesi (rast zrna, izlu~ivanje faza) mnogo br`i u feritnim nego u austenitnim ~elicima, mora se obazrivo pristupiti termi~koj obradi feritnih ~elika. Kod ~elika sa 13 do 18% Cr uobi~ajena zavr{na termi~ka obrada obavlja se u temperaturnom podru~ju 750-850oC. Struktura u takvom stanju sastoji se iz globularno formiranih zrna srednje veli~ine sa ve}im ili manjim udelom izlu~enih karbida i/ili nitrida. Izborom temperature i vremena trajanja zavr{ne termi~ke obrade mo`e se upravljati procesom rekristalizacije tako da se ostvare potrebne mehani~ke osobine feritnih ~elika. Hromni feritni ~elici na temperaturama iznad 900 oC pokazuju sklonost prema brzom rastu zrna (sl. 20). Ova pojava je posebno ubrzna na temperaturama iznad 1050 oC. Pove}anje zrna umanjuje ~vrsto}u ovih ~elika ali jo{ vi{e udarnu `ilavost na vi{im i ni`im temperaturama. (sl. 21). Legiranje hromom i drugim alfagenim elementima (npr. Mo) uti~e da se kod feritnih javlja 475 oC krtost. Dodaci titana i niobiuma ubrzavaju proces prelaza u krto stanje. Pove}anje sadr`aja hroma u feritnim ~elicima pove}ava sklonost ka obrazovanju -faze. . . . Pove}anje sadr`aja elemenata koji pove}avaju otpornost prema oksidaciji (Al i Si) povi{ava temperaturu i skra}uje inkubaciono vreme za po~etak obrazovanja -faze. Pove}anje sadr`aja ugljenika i uvo|enje azota (pribli`no 1/100 od sadr`aja hroma) sni`ava temperaturni interval prelaza u krto stanje. Takvi dodaci umanjuju sklonost prema brzom rastu zrna na visokim tem-peraturama. Da bi se feritni ~elik mogao koristiti u toplotnim preradama, npr. zavarivanju, potrebno je ograni~iti sadr`aj ugljenika i azota na najvi{e 0,03% i dodatno ga stabilizovati niobiumom, titanom i/ili cirkoniumom. Ograni~enje sadr`aja ugljenika u feritnim ~elicima potrebno je i kada se od ~elika zahteva garantovana udarna `ilavost na niskim temperaturama. Smanjenjem sadr`aja ugljenika na vrednost od 0,002% osigurava se nepromenjena `ilavost u {irokom rasponu temperatura.

  • Naziv dokumenta:

    Visokokolegirani (nerajui) elici

    Broj dok.: 2.16.

    Strana 17 od 23

    Slika 20. Rast zrna kod feritnih i austenitnih ~elika Slika 21. Uticaj veli~ine zrna na prelaznu temperaturu feritnog ~elika

    HROMHROMHROMHROM----NIKAL NERNIKAL NERNIKAL NERNIKAL NER\\\\AJUAJUAJUAJU]I ^ELICI]I ^ELICI]I ^ELICI]I ^ELICI

    Nikal bitno pro{iruje oblast austenita (sl. 22). Austenizatorsko delovanje nikla u hromnim ~elicima je sna`nije no u ~istom `elezu tako da je u ~eliku sa vi{e od 15%Cr i 8%Ni austenitna oblast pro{irena do sobne temperature. Ovi ~elici imaju specifi~nu austenitnu strukturu i nemagneti~ni su. Fizi~ke osobine su prikazane u tab. 11.

    Slika 22. Dijagram stanja legure sistema `elezo-nikal

    Delovanje hroma u prisustvu nikla je druga~ije. Hrom su`ava -oblast, ali u prisustvu nikla istovremeno pove}ava stabilnost austenita. Hrom, pri odre|enom sadr`aju, zadr`ava raspadanje austenita pri hla|enju, su`avaju}i temperaturu martnezitne transfiormacije i pomeraju}i udesno perlitnu oblast raspadanja austenita. Stepen delovanja svakog od ovih elemenata na polo`aj granica -oblasti kod austenitnih CrNi ~elika je razli~it. Ako se uticaj hroma i nikla uzme za jedinicu, tada se uticaj ostalih legiraju}ih elemenata i primesa mo`e izraziti preko odgovaraju}ih koeficijenata ekvivalentnosti u odnosu na hrom, odnosno nikal, [efler. Pri sadr`aju nikla ispod 1,5% legura se pona{a kao potpuno feritni ~elik u toku hla|enja sa visokih temperatura. Iznad ovog sadr`aja nikla javlja se temperaturni opseg sa dve faze (+) koji se {iri sa pove}a-njem sadr`aja nikla. Legura se pona{a kao poluferitni ~elik. Iznad koncentracije 3,5%Ni javlja se odre|eni temperaturni opseg u koje je legura ~isto austenitna. Taj temperaturni opseg se {iri sa daljim povi{enjem sadr`aja nikla. Sve do sadr`aja od 10%Ni legura o~vr{}ava u ferit ili sa vrlo velikim sadr`ajem ove faze. Iznad ovog sadr`aja nikla pojavljuje se peritekti~ka reakcija i dolazi do o~vr{}avanja -ferita i austenita.

    Tabela 11. Fizi~ke osobine austenitnih ~elika

    ~elik Gustina (g/cm3)

    E modul (103N/mm2) na Koeficijent toplotnog {irenja (10-6m/m oC) izme|u 20 oC i

    Koef. topl. prov. na 20

    Spec. top. na 20 oC

    Specifi~na otpornost

  • Naziv dokumenta:

    Visokokolegirani (nerajui) elici

    Broj dok.: 2.16.

    Strana 18 od 23

    oC (W/mK) (KJ/kgK) (mm2/m) 20oC 100 oC 200 oC 300 oC 400 oC 500 oC 100 oC 200 oC 300 oC 400 oC 500 oC

    ^ 45701 7.90 16 17 17 18 18 ^ 45702 ^ 45703 7.95 18.5 0.85 ^ 45704 ^ 45705 8.0 16.5 17.5 17.5 18.5 19 ^ 45706 7.95 18.5 0.75 ^ 45707 7.90 16 17 17 18 18 0.73 ^ 45708 7.95 200 194 186 179 172 165 16.5 17.5 17.5 18.5 18.5 15 0.50 0.75 ^ 45709 ^ 4572 7.90 16 17 17 18 18 0.73 ^ 4573 7.95 16.5 17.5 17.5 18.5 18.5 0.75 ^ 4574 18.5 ^ 4580 7.90 16 17 17 18 19 0.73 ^ 4582 18 ^ 4583 7.95 16.5 17.5 18.5 18.5 19 0.75 ^ 4590 16 17 17 18 18 0.73

    Sadr`aj ugljenika u austenitnim CrNi ~elicima se kre}e oko 0,15%. Pri tom sadr`aju ugljenik je potpuno rastvorljiv u ~eliku kada je temperatura iznad 1000oC. Me|utim pri sporom hla|enju ili kratkotrajnom zadr`avanju izme|u 500 i 900 oC mogu da se obrazuju karbidi hroma iz ~vrstog rastvora, {to smanjuje plasti~nost i otpornost prema me|ukristalnoj koroziji. Zato se austenitni CrNi ~elici kale u vodi ili vazduhu, sa visokih temperatura (1100 do 1150 oC). Ovaj postupak je poznat kao ga{enje. Dr`anje na tako visokoj temperaturi omogu}ava rekristalizaciju metala posle operacije plasti~nog oblikovanja i rastvaranje ugljeneika, a brzo hla|enje spre~va izdvajanje karbida. Time se obezbe|uju austenitna struktura za koju su vezane njegove optimalne osobine plasti~nosti i otpornosti prema koroziji. Do obrazovanja krabida mo`e do}i pri ponovnom zagrevanju ~elika do odgovaraju}ih temperatura. Austenitni CrNi ~elici imaju manje vrednosti ~vrsto}e od feritnih, martenzitnih i nikl-martenzitnih ~elika. ^vrsto}a popu{tanja (Rr0,2) na sobnoj temperaturi kod ovih ~elika se kre}e u granicama 200-250 N/mm2 dok zatezna ~vrsto}a (Rm) dosti`e i 600 N/mm2. Istezanje kod ovih ~elika dosti`e ~ak 40-50%, {to je skoro dvostruka vrednost od one koja se posti`e kod feritnih, martenzitnih ili feritno-austenitnih ~elika. Mehani~ke osobine standardnih austenitnih ~elika prikazane su u tab. 12. Pri ni`im sadr`ajima Cr i Ni ner|aju}i austenitni ~elici se nalaze blizu granice martenztino-austenitne oblasti, to zna~i da je austent trermodinami~ki nestabilan i da se mo`e hla|enjem na ni`e temperature ili hladnim deformisanjem na sobnoj temperaturi delimi~no ili potpuno preobraziti u tzv. '-martenzit. Nasuprot nemagneti~nom austenitu '-martenzit je magneti~an kao ferit. Za martenzitni preobra`aj izazvan hladnim oblikovanjem karakteristi~na je temperatura oblikovanja Md30. To je temperatura pri kojoj hladno oblikovanje od 30% izaziva pojavu 50% martenzita. [to je vi{a Ms i Md30 to je manja stabilnost austenita i ve}e oja~anje hladnim oblikovanjem usled obrazovanja martenzita. U mnogim slu~ajevima potrebno je da ner|aju}i austenitni ~elik ima bolje mehani~ke osobine, pre svega ~vrsto}u popu{tanja, no {to su izlazne karakteristike tih ~elika. Oja~anje hladnim oblikovanjem je jedan od ~estih na~ina postizanja ovog cilja. Dalja mogu}nost za povi{enje ~vrsto}e austenitnih ~elika je oja~anje me{anih kristala austenitna legiranjem. To se posti`e supstitucijskim ali i intersticijskim ugra|ivanjem atoma legiraju}ih elemenata. Najja~i uticaj pokazuju ugljenik i azot. Povi{enje ~vrsto}e dodavanjem ugljenika u austenitne ~elike ograni~eno je padom korozione otpornosti. Azot ima ina~e ograni~enu rastvorljivost u austenitu. Pri hla|enju ili izotermi~kom dr`anju on obrazuje samostalne nitride ili ulazi u sastav izdvojenih karbida, pri ~emu zamenjuje ugljenik. Sadr`aj azota u standardnim ~elicima ne prelazi stoga granicu 0,05%. Dopunsko dodavanje iznad 0,2% pobolj{ava ~vrsto}u popu{tanja i zateznu ~vrsto}u. Dodavanjem 0,4% N austenitnom CrNi ~eliku mo`e se povisiti ~vrsto}a popu{tanja i do 600 N/mm2. Pored navedenog na~ina oja~anja me{anih kristala vi{i sadr`aj ugljenika i azota pove}ava ~vsto}u i kroz izlu~ivanje karbida i/ili nitrida.

    Tabela 12. Mehani~ke osobine austenitnih ~elika na sobnoj temperaturi i njihova otpornost prema redukcionoj koroziji

  • Naziv dokumenta:

    Visokokolegirani (nerajui) elici

    Broj dok.: 2.16.

    Strana 19 od 23

    Naknadnim toplotnim procesima, npr, zavarivanjem, pri zadr`avanju austenitnih ~elika na temperaturama iznad 500oC, odnosno ispod 900 oC do}i }e do izlu~ivanja karbida odnosno obrazovanja -faze Legiranje molibdenom pospe{uje obrazovanje -faze, skra}uju}i inkubacioni period i pomeraju}i oblast nastajanja -faze ka vi{im temperaturama (sl. 23). Kod austenitnih CrNi ~elika sa sadr`ajem vi{e od 2,5% Mo pojavi}e se i druga intermetalna jedinjenja, posebno -faza koja kao i -faza smanjuje plasti~nost. Uvo|enje azota u ner|aju}e ~elike legirane sa molibdenom smanjuje sklonost ka stvaranju izlu~enih faza i brzinu njihovog izlu~ivanja. Ovi ~elici tako|e poseduju bolju otpornost prema rupi~astoj koroziji, kod delovanja agresivnog medijuma koji sadr`i hloride.

    FeritnoFeritnoFeritnoFeritno----austenitni ~eliciaustenitni ~eliciaustenitni ~eliciaustenitni ~elici

  • Naziv dokumenta:

    Visokokolegirani (nerajui) elici

    Broj dok.: 2.16.

    Strana 20 od 23

    Osnova za nastajanje feritno-austenitne strukture kao i mogu}nost za promenu odnosa izme|u ova dva strukturna udela prikazan je na sl. 24, koja predstavlja pseudobinarni dijagram legura sistema Fe-Cr-Ni sa 75%Fe. O~igledno je da legure bogate niklom (desna strana dijagrama sa sl. 24) o~vr{}avaju direktno u austenit. Legura bogate hromom (leva strana dijagarama) o~vr{}avaju u ferit, koji je stabilan do sobne temperature. Kod srednjih sastava oko linije L1 (~elici 18Cr-10Ni) o~vr{}avanje }e biti feritno ali sa sni`avanjem temperature do}i }e u ~vrstom stanju do transformacije u austenit.

    Slika 23. Obrazovanje -faze kod 18Cr-10Ni ~elika i i/ili -faze kod 18Cr-13Ni-3Mo i 17Cr-14Ni-4Mo ~elika Slika 24. Presek pseudobinarnog dijagrama

    * legura sistema Fe-Cr-Ni sa 75%Fe

    ^elici sa sadr`ajem hroma 22 do 28% i nikla 4 do 8% le`e pri niskim temperaturama u heterogenoj faznoj oblasti: austenit+ferit. Termi~kom obradom sa temperatura ispod 1000 oC nije mogu}e ili nije mogu}e znatnije promeniti strukturni odnos u~e{}a ferita i austenita. Za razliku od ~isto feritnih odnosno ~isto austenitnih ~elika termi~ka obrada ne slu`i kod feritno-austenitnih ~elika samo za rastvaranje izlu~enih faza ve} i za preraspodelu u~e{}a strukturnih komponenata. Osobine feritno-austenitnih ~elika zavise prevashodno od raspodele u~e{}a obe strukturne komponenta kao i od hemijskog sastava. Termi~kom obradom se rekristalizuje struktura i izlu~ene faze rastvaraju. Termi~kom obradom se smanjuje zatezna ~vrsto}a a raste `ilavost. @arenjem na temperaturama iznad 1000 do 1050 oC menja se odnos strukturnih komponenata u korist feritna i zatezna ~vrsto}a raste. Zatezna ~vrsto}a i ~vrsto}a popu{tanja feritno-austenitnih ~elika je vi{a no kod austenitnih odnosno feritnih ~elika. ^vrsto}a popu{tanja dosti`e vrednost od oko 500 N/mm2. Ova prednost u odnosu na austenitne i feritne ~elike ostaje i pri visokim temperaturama. @ilavost feritno-austenitnih ~elika sli~na je kao kod feritnih ~elika, to zna~i da postoji nagli pad udarne `ilavosti sa promenom temperaturnog opsega ispitivanja od visokih do niskih temperatura. Ovakva `ilavost posleda je sklonosti ovih ~elika ka krtosti, koja je vezana za brzinu hla|enja nakon zavr{ne termi~ke obrade. Kod feritno-austenitnih ~elika susre}emo se sa svim oblastima obrazovanja izlu~enih faza, o ~emu se mora voditi ra~una pri preradi ovih ~elika (sl. 25).

  • Naziv dokumenta:

    Visokokolegirani (nerajui) elici

    Broj dok.: 2.16.

    Strana 21 od 23

    Slika 25. TT dijagram ~elika tipa x2CrNiMoN 22 5 3 (Rastvaraju}e `arenje: 1050 oC/30min/voda) ZAVARIVANJE MARTENZITNIH NERZAVARIVANJE MARTENZITNIH NERZAVARIVANJE MARTENZITNIH NERZAVARIVANJE MARTENZITNIH NER\\\\AJU]IH ^ELIKAAJU]IH ^ELIKAAJU]IH ^ELIKAAJU]IH ^ELIKA

    ^elici martenzitnog tipa u uslovima termi~kog ciklusa zavarivanja kale se do martenzita. Visoka tvrdo}a i

    niska plasti~nost ~elika sa martenzitnom strukturom, uzi ve}u krutost konstrukcije pri zavarivanju dovode do obrazovanja hladnih prslina. Prsline se naj~e{}e javljaju na temperaturi hla|enja ispod 1200C. Ova pojava je posebno izra`ena pri pove}anom sadr`aju vodonika. Pri zavarivanju martenzitnih ~elika osnovni materijal se predgreva, kako bi se spre~ilo nastajanje hladnih prslina u {avu i ZUT. U zavisnosri od sadr`aja hroma i ugljenika u osnovnom materijalu, za ru~no elektrolu~no zavarivanje oblo`enim elektrodama primenjuju se temperature predgrevanja od 250 do 450oC. Za vreme zavarivanja, temperatura predgrevanja osnovnog metala pri lokalnom zagrevanju u zoni {ava, ne sme da se spusti ispod temperature po~etka martenzitnog preobra`aja, karakteristi~ne za svaki ~elik. Za vreme predgrevanja i zavarivanja moraju da se osiguraju uslovi za spre~avanje naglog hla|enja (npr. usled promaje), jer se na taj na~in pove}ava mogu}nost nastajanja prslina. Potrebno je da metal {ava ima pribli`no iste osobine kao osnovni metal. Stoga se koriste elektrode sa metalnim jezgrom pribli`no istog hemijskog sastava sa osnovnim metalom. Metal {ava se preko elektrode legira neznatnim koli~inama titana (Ti), radi dobijanja sitnozrnije strukture i spre~avanja stubi~aste usmerenosti kristala u {avu. Nakon zavarivanja treba sprovesti naknadnu termi~ku obradu (otpu{tanje), ali `arenje neposredno nakon zavarivanja nije dozvoljeno jer se dobija krupnozrnasta struktura. Naknadna termi~ka obrada mo`e da se izbegne ako se za zavarivanje koristi elektroda ~ijom se upotebom dobija austenitni {av. Zona oko linije topljenja ima ve}u tvrdo}u od tvrdo}e {ava i osnovnog materijala zbog pove}anog sadr`aja ugljenika i hroma. Ovako zavareni spojevi ne smeju da se koriste za odgovorne konstrukcije. Ovakav na~in rada najve}u primenu nalazi u reparaturnim radovima ili slu~ajevima kada nakon zavarivanja ne mo`e da se izvede termi~ku obrada.

    ZAVARIVANJE FERITNIH NERZAVARIVANJE FERITNIH NERZAVARIVANJE FERITNIH NERZAVARIVANJE FERITNIH NER\\\\AJU]IH ^ELIKAAJU]IH ^ELIKAAJU]IH ^ELIKAAJU]IH ^ELIKA

    Najve}i nedostatak ove grupe ~elika je njihova sklonost prema rastu zrna pri visokotemperaturnoj obradi, {to je upravo slu~aj pri zavarivanju. Kod zavarivanja pojava rasta zrna uo~ava se u ZUT i metalu {ava, usled ~ega se plasti~nosti i `ilavost pri sobnim i sni`enim temperaturama smanjuju. Zagrevanjem feritnih ~elika iznad 9500C i brzim hla|enjem, posebno pri malom sadr`aju Ti, pogor{ava se njihova koroziona otpornost i javlja sklonost prema me|ukristalnoj koroziji. Uno{enje elemenata koji spre~avaju stvaranje karbida (Ti i Nb) u metal {ava, npr. elektrodom, smanjuje se opasnost od nastajanja me|ukristalne korozije. Smanjenje sadr`aja ugljenika i otpu{tanje na tamperaturama 760 do 7800C pove}ava se plasti~nost i otpornost prema koroziji osnovnog materijala i zavarenih spojeva. Zavarivanje mo`e da se izvede takvim elektrodama da metal {ava dobije strukturu: - feritnu sli~no osnovnom metalu. U ovim slu~ajevima neophodno je predgrevanje osnovnog materijala i naknadna termi~ka obrada.

    - feritno-austenitnu, upotrebom hrom-nikl ili hrom-nikl-manganskih elektroda. Primenom ovog na~ina zavarivanja smanjuje se sklonost prema porastu zrna.

    - austenitnu, primenom elektroda koje daju metal {ava tipa 25-20 (25%Cr-20%Ni). Primenom ovog na~ina zava-rivanja izbegava se naknadna termi~ka obrada, mada ostaje ukrupljeno zrno u ZUT.

    Poslednja dva na~ina zavarivanja imaju svojih nedostataka. U uslovima eksploatacije sa naizmeni~nim zagrevanjem i hla|enjem ovi spojevi pokazuju lo{ija svojstva, usled znatne razlike u toplotnom {irenju feritnog osnovnog metala i metala sava.

    ZAVARIVANJE AUSTENITNIH NERZAVARIVANJE AUSTENITNIH NERZAVARIVANJE AUSTENITNIH NERZAVARIVANJE AUSTENITNIH NER\\\\AJU]IH ^AJU]IH ^AJU]IH ^AJU]IH ^ELIKAELIKAELIKAELIKA

    Ovi ~elici imaju veliki koeficijent termi~kog {irenja (1,5 put ve}i od niskougljeni~nog ~elika) i malu toplotnu provodnost. Ove osobine prouzrokuju neke te{ko}e, jer uslovljavaju ve}e deformacije pri zavarivanju. Kod nekih austenitnih ner|aju}ih ~elika stvaraju se karbidi pri zagrevanju u temperaturnom intervalu od 450 do 8500C. Ovi karbidi se izdvajaju po granicama zrna. Po{to karbidi hroma sadr`e 90%Cr, to zna~i da i mali sadr`aj ugljenika mo`e znatno da smanji sadr`aj hroma na granicama zrna. Posledica ove pojave je slabljenje korozlone otpornosti ~elika. Pri zavarivanju uvek postoji zona materijala u neposrednoj blizini {ava, koja je izlo`ena temperaturi 450 do 8500C i na tim mestima }e se pojaviti me|ukristalna korozija. Izlu~ivanje karbida zavisi od sadr`aja ugljenika u ~eliku, temperature i vremena izlaganja kriti~noj temperaturi. Postoji izvesno vreme pre po~etka izlu~ivanja karbida, tzv. vreme inkubacije. Ni`i sadr`aj ugljenika u ~eliku daje du`e inkubaciono vreme, a time i manju opasnost od nastajanja me|ukristalne korozije. Na temperaturi iznad 9000C ugljenik se osloba|a iz karbida, a naglo hla|enje mo`e da spre~i naknadno stvaranje karbida hroma. Opasnost od nastajanja me|ukristalne korozije mo`e da se smanji na vi{e na~ina:

  • Naziv dokumenta:

    Visokokolegirani (nerajui) elici

    Broj dok.: 2.16.

    Strana 22 od 23

    - Upotrebom ~elika sa niskim sadr`ajem ugljenika (ispod 0,03%), ~ime se smanjuje koli~ina izdvojenih karbida hroma i neznatno pove}ava opasnost od me|ukristalne korozije.

    - Upotrebom stabiliziraju}ih elemenata (Ti, Nb, Ta) koji sa ugljenikom stvaraju svoje karbide tako|e mo`e da smanji opasnost od me|ukristalne korozije. Ovi elementi se dobijaju u odre|enim koli~inama zavisno od sadr`aja ugljenika (Ti=5x%C, Nb=10x%C).

    Pri du`em zadr`avanju austenitnih ner|aju}ih ~elika u eksploataciji na temperaturi u granicama od 550 do 8750C smanjuje se `ilavost {ava usled izdvajanja -faze. Zagrevanjem zavarenog spoja na temperaturi 1000 do 1050 0C u toku jednog ~asa i naglim hla|enjem (ga{enjem) elimini{e se ova pojava. Sadr`aj fosfora, sumpora, silicijuma ili niubijuma iznad dozvoljene granice kod austentnih ner|aju}ih ~elika uslovljava pojavu njihovih segregacija u {avu. Ove segregacije, koje karakteri{e i niska temperatura topljenja, raspore|uje se u otvaranju {ava izme|u kristala. Usled ve}ih sila zatezanja pri o~vr{}avanju {ava mogu da nastanu prsline u zadnjem stadijumu o~vr{}avanja. Prisustvo manjeg sadr`aja -ferita u metalu {ava, smanjuje sklonost prema stvaranju kristalizacionih prslina. Elektrolu~nim postupkom zavarivanja oblo`enom elektrodom mogu da se zavaruju ner|aju}i austentni ~elici bilo kojih debljina. Neke specifi~nosti zavarivanja ovih materijala su: - koristi se mala pogonska energija; - primenjuju se kad god je to mogu}e elektrode sa bazi~nom oblogom; - koristi se jednosmerna struja sa +polom na elektrodi; - koristi se kratki luk bez njhianja elektrode; - zavaruje se velikim brzinama.

    ZAVARIVANJE RAZNOVRSNIH ^ELIKA ZAVARIVANJE RAZNOVRSNIH ^ELIKA ZAVARIVANJE RAZNOVRSNIH ^ELIKA ZAVARIVANJE RAZNOVRSNIH ^ELIKA

    Zavarivanje ~elika iste strukture obi~no ne predstavlja ve}i problem i nema posebnih zahteva kod odre|ivanja re`ima zavarivanja. Osobine {ava se obi~no ne razlikuju bitnije od istopljenog metala. Nasuprot tome zavarivanje ~elika razli~itih struktura zahteva takav izbor re`ima zavarivanja, kojim se ostvaruje najmanje me{anje itopljenog i osnovnog materijala. Bitan element zavarivanja raznovrsnih ~elika predstavlja izbor elektroda. Sa stanovita ~vrsto}e, {av treba da odgovara ~eliku manje ~vrsto}e, pa se dodatni materijal odabira po sastavu bli`e onm koji je manje legiranom. Ovaj princip se naj~e{}e po{tuje pri zavarivanju perlitnih ~elika sa ~elicima sa visokim sadr`ajem hroma. Nasuprot tome pri zavarivanju prelitnih ~elika sa austentnim ~elicima upotrebljava se visokolegirani dodatni materijal. [eflerov ima veoma veliki zna~aj pri zavarivanju hrom-nikl ~elika po{to omogu}ava da se razgrani~e uslovi za zavarivanje raznovrsnih i istovrsnih {avova elektrodama koje daju austentni {av. Ovim dijagramom mogu da se predvide strukture za poznat hemijski sastav osnovnog materijala i elektroda. Odre|ivanjem ekvivalentnog nikla i hroma za osnovni materijal (npr. Niek=9 i Crek=5) i elektrodu (npr. Niek=13,5 i Crek=24,5) odre|uju se ta~e X i Y koje ozna~avaju strukturne stanje osnovnog materijala odnosno ~istog metala {ava. Brojevi na liniji X-Y ozna~avaju u~e{}e (%) osnovnog materijala u metalu {ava, koje se reguli{e re`imom zavarivanja.

    Sl. 64 Schaeffler-ov dijagram

    Kod zavarivanja raznovrsnih ~elika koje se mo`e re{iti jednostavnim izborom dodatnog materijala i re`ima zavarivanja (npr. nestabilizirani perlitni ~elik zavaren za austentni ~elik)) primenjuju se dopunske mere kao {to je prethodno oblaganje u jednom ili vi{e me|uslojeva (sl. 65 a) ili oblaganjem u toku zavarivanja (sl. 65 b) i upotreba me|uelementa.

  • Naziv dokumenta:

    Visokokolegirani (nerajui) elici

    Broj dok.: 2.16.

    Strana 23 od 23

    Sl. 65 Oblaganje ivica: a-prethodno; b-u toku zavarivanja

    Sadraj2.12.22.32.42.52.62.72.82.92.102.112.122.132.142.152.162.172.182.192.202.212.222.232.242.252.26

    +P+S+P