2008 ISSN 1331-2170 1 živo · PDF file aviještajući Evanđelje života i...

Click here to load reader

  • date post

    08-Jan-2020
  • Category

    Documents

  • view

    0
  • download

    0

Embed Size (px)

Transcript of 2008 ISSN 1331-2170 1 živo · PDF file aviještajući Evanđelje života i...

  • živo vrelo liturgijsko-pastoralni list

    Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji • god. XXV. • cijena: 13 kn

    UDK 282

    ISSN 1331-2170

    1111111112008 od

    2 0.

    s ije

    čn ja

    d o 1

    6. ve

    lja če

    2 00

    8.

    Naša tema:

    Liturgija – mjesto zajedništva

  • živo vreloživo vreživo vreživo vreživo vreživo vrelololololololo u ovom broju:

    živo vreživo vre urednikova riječ

    Liturgijska duhovnost komuniciranja

    naša tema: Liturgija – mjesto zajedništva

    Zajedništvo Duha Svetoga – preduvjet svakoga crkvenog zajedništva, Goran Dabić

    Liturgijski prostor zajednice vjernika, Ivan Šaško

    Pjevalište – mjesto izdvojeno za pjevače ili mjesto očitovanja liturgijskoga zajedništva?, Ante Crnčević

    otajstvo i zbilja

    Biblijska razmišljanja: S. Slišković, A. Vučković, D. Tokić, I. Raguž, Ž. Tanjić, I. Šaško

    Druga nedjelja kroz godinu

    Treća nedjelja kroz godinu

    Prikazanje Gospodinovo. Svijećnica

    Četvrta nedjelja kroz godinu

    Pepelnica

    Prva korizmena nedjelja

    u duhu i istini

    Glazbeni prilog

    trenutak

    Smije li se u misi izostaviti drugo čitanje?

    2

    14

    1

    40

    38

    Prostor crkve – slika Crkve

    Božji narod koji se sabire na slavlje euhari- stije čvrsto je međusobno povezan i hije- rarhijski uređen, što se očituje kroz različite službe i radnje u pojedinim dijelovima sla- vlja. Stoga opće uređenje svetoga zdanja mora biti takvo da na neki način daje sliku sabrane zajednice, da omogućuje odgova- rajući raspored sviju i pogoduje ispravno- mu vršenju svake pojedine službe.

    Vjernici i pjevački zbor zauzet će mjesto koje će im omogućiti djelatno sudjelovanje.

    (Opća uredba Rimskog misala, 294)

    Krist – vrelo zajedništva svojih vjernika. (I. Dulčić: Krist Kralj svega stvorenja, crkva Gospe od zdravlja, Split, 1958.)

    Sn im

    io : A

    . V uč

    ko vi

    ć

  • 1

    U RED

    N IKO

    VAriječ riječ

    U RED

    N IKO

    VAriječ U

    RED N

    IKO VA

    UREDNIKOVAriječ živo vrelo 20081

    Liturgijska duhovnost komuniciranja

    aviještajući Evanđelje života i vršeći svoje poslanje u svijetu Crkva se svi- jetu predstavlja kao zajednica Kristovih vjernika, ističući zajedništvo kao temeljni princip svoga ustroja. Pravo lice Kristove Crkve otkriva se upra- vo u očitovanju njezinoga zajedništva, koje zrcali bogatstvom različito- sti u darovima, službama, zadaćama… Vjernik spoznaje da je Crkva prije

    svega koinonía ili communio, životno zajedništvo vjernika s Kristom, koji je Sazi- vatelj novoga Božjeg naroda i koji je izvor životnome zajedništvu vjernika. Nova ekleziologija zajedništva, osobito zastupljena u misli Drugoga vatikanskog sabo- ra, nameće se svim krštenicima kao zadaća kroz koju ostvaruju svoje evanđeosko poslanje. Stoga je kršćanska komunikacija (communio) drugo ime vjerničkoga zajedništva. »Komunikacija« o kojoj je ovdje riječ nije puka uspostava odnosā, nego život u zajedništvu koje je otvoreno svima.

    Liturgija, otajstvena Božja zbiljnost u Crkvi, mjesto je najtješnje združenosti vjernika s Kristom. Zato upravo po zajedništvu liturgije vjernici mogu »životom izraziti i drugima očitovati otajstvo Krista i istinsku narav prave Crkve« (SC 2).

    Prostor u kojem kršćanska zajednica slavi liturgiju nije, dakle, samo prostor njezine obrednosti ili mjesto duhovnosti, nego, neizostavno, i mjesto njezine istinske eklezijalnosti. Kršćanska je tradicija prostor svoga liturgijskoga zboro- vanja s teološkom sviješću nazvala ‘crkvom’, mjestom u kojem se u svoj jasno- ći raspoznaje lice Crkve. Ipak, priznat ćemo da liturgijski prostori, pa i oni obli- kovani u novije doba, ne slijede uvijek ovu ‘prostornu eklezilogiju’. Počesto su stvarani samo s ciljem njihove obredne funkcionalnosti, koja u puno slučajeva nije postignuta jer je izostalo potrebno promišljanje o duhu liturgije i o otajstve- nome smislu samoga obreda. Liturgijski je prostor mjesto istinske eklezijalne komunikacije, mjesto življenja i očitovanja crkvenosti – u mjeri njezine litur- gijske punine.

    Liturgiju ne slavi svećenik, niti koji drugi liturgijski službenik. Liturgiju slavi Crkva, u kojoj je Duhom Božjim sazvana zajednica vjernika prvi subjekt slavlja. Ukazujući na važnost crkvenosti liturgijskoga prostora ponudili smo dva razmi- šljanja koja pokušavaju osvijetliti put za otkrivanje nove liturgijske duhovnosti ‘komuniciranja’. Odabrali smo dvije liturgijske službe, službu zajednice i službu liturgijskoga pjevačkog zbora, te pokušali govoriti o »mjestu« koje u liturgijsko- me prostoru očituje vlastitost njihovih službā.

    Vjerujemo da će ovaj broj Živog vrela, koji otvara dvadeset i petu godinu postojanja ovoga liturgijsko-pastoralnog lista, pomoći otkrivanju liturgije kao mjesta istinske eklezijalnosti kršćanske vjere.

    Urednik

    aviještajući Evanđelje života i vršeći svoje poslanje u svijetu Crkva se svi- jetu predstavlja kao temeljni princip svoga ustroja. Pravo lice Kristove Crkve otkriva se upra- vo u očitovanju njezinoga zajedništva, koje zrcali bogatstvom različito- sti u darovima, službama, zadaćama… Vjernik spoznaje da je Crkva prije

    koinonía

  • 2

    NAŠAtema LI

    TU RG

    IJA m

    je sto

    z aje

    dn išt

    va m

    je sto

    z aje

    dn išt

    va LI

    TU RG

    IJA m

    je sto

    z aje

    dn išt

    va LI

    TU RG

    IJA

    Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima va-ma! (2Kor 13,13). Te riječi, koje su najvje- rojatnije predstavljale odjek liturgijskoga obreda prve Crkve, jasno nam pokazuju kako se besplatni dar Očeve ljubavi u Isusu Kristu čvrsto taloži upra- vo u zajedništvu koje ostvaruje Duh Sveti. Proma- trajući kontekst u kojem je sveti Pavao izrekao ovu rečenicu, upućenu zajednici kršćana u Korintu, uo- čavamo da zajedništvo Duha Svetoga nije tek puko »sudjelovanje« koje ima za objekt Duha, nego ‘za- jedništvo’ koje sām Duh potiče kao tvorac i glav- ni činilac toga zajedništva: »Uostalom, braćo, ra- dujte se, usavršujte se, tješite se, složni budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit će s vama« (2Kor 13,11). Slijedi, dakle, da je zajedništvo Duha Sve- toga istovremeno zajedništvo u Duhu i bratsko za- jedništvo koje sām Duh proizvodi. U tom smislu moglo bi se ustvrditi da su milost, ljubav i zajed- ništvo, u odnosu na Krista, Oca i Duha, zapravo ra- zličiti aspekti jedinstvene povijesti spasenja iz koje nastaje Crkva voljom Očeve ljubavi, okupljena Kri- stovom milošću i izražena u povijesti kao zajedniš- tvo stvoreno i njegovano Duhom života.

    Zajedništvo s Bogom Govoreći o zajedništvu (grč. koinonía) u smislu ka- ko ga je shvaćala i živjela prva Crkva, proizlazi da je zajedništvo prije svega sudjelovanje u životu Sina Božjega, a koje je moguće zahvaljujući Božjem po- zivu: »Vjeran je Bog koji vas pozva u zajedništvo Si- na svojega Isusa Krista, Gospodina našega« (1Kor 1,9). Da ovo sudjelovanje u životu Sina za prvu Cr- kvu nije stvar filozofsko-teološke spoznaje, nego plod stvarnoga iskustva, življenog u kršćanskoj za- jednici koja je rođena iz susreta s uskrslim Gospodi- nom i koja se neprestano obnavlja slavljenjem nje- gove prisutnosti, svjedoči nam sām Pavao u jednom od najstarijih euharistijskih tekstova: »Čaša blago- slovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi

    Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tije- la Kristova?« (1Kor 10,16). Ovdje Pavao jasno ističe da zajedništvo kršćana s božanskim životom nasta- je po euharistijskom blagovanju Tijela i Krvi Kristo- ve, ali istovremeno želi suprotstaviti to zajedništvo svakom obliku idolatrijskoga zajedništva: »Za- to, ljubljeni moji, bježite od idolopoklonstva... Koji

    Zajedništvo Duha Svetoga preduvjet svakoga crkvenog zajedništva

    Goran Dabić

    Euharistijsko zajedništvo prije svega je zajedništvo u Kristu iz čega slijedi bratsko zajedništvo Kristovih

    vjernika. Tako Crkva postaje jedno tijelo.

    blaguju žrtve nisu li zajedničari žrtvenika?... pogani vrazima žrtvuju, ne Bogu. A neću da budete zajed- ničari vražji. Ne možete piti čašu Gospodnju i čašu vražju. Ne možete biti sudionici stola Gospodnjega i stola vražjega« (rr. 14.18.20s). Dakle, euharistijsko zajedništvo jest prije svega zajedništvo u Kristu iz koga slijedi sveza bratskoga zajedništva, a koja on- da čini da Crkva postane jedno tijelo: »Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha« (r. 17).

    Ovo sakramentalno zajedništvo u životu Isusa Krista združuje se u »zajedništvo u patnjama nje- govim« (Fil 3,10). Prema novozavjetnoj logici slije- di da suobličenost Kristu po zajedništvu u vjeri nosi sa sobom i neodvojivo zajedništvo u njegovim pat- njama. To vrijedi ne samo kao načelo prema kojem se ravna egzistencija apostola, nego načelo po ko- jemu trebaju živjeti svi Kristovi vjernici: »Raduje- te se kao zajedničari Kristovih patnja da i o Objav- ljenju njegove slave mognete radosno klicati« (1Pt 4,13). Dakle, sudjelovanje u životu Sina nije nika- kvo apstraktno izvanpovij