PROCESNI PRISTUP RAZVOJU USLUGE

PRILAGOĐENE KORISNIKU Razvojni scenarij

za svaku kategoriju korisnika i

prostorni tržišni segment

Potrebne mrežne (noseće) usluge

Teleusluge, dodatne

usluge i VAS

Prometni interes i

očekivani intenzitet prometa

Posebne zahtjeve

korisnika

Zbog karakteristika masovnog posluživanja i nužne tehničke normizacije, telekomunikacijske usluge ne mogu biti kreirane za pojedinačnog korisnika, nego su nužno, tipizirane.

Proces kreiranja i specifikacije telekomunikacijske usluge na najvišoj razini apstrakcije

TEHNOLOGIJA(procesi, funkcije)

Noseće mreže(PSTN, ISDN, GSM, ...)

Eksterna kontrola(regulativa, ugovori)

Potrebe / zahtjevikorisnika

Specificiraneusluge

Ocjena uspješnosti procesa razvoja telekomunikacijske usluge temelji se na mjerenju (procjeni) dispariteta između: -korisničkih potreba (očekivanja),

-specifikacije usluge i

-stvarnih performansi usluge.

Očekivanausluga

Performanceusluge

Percipiranausluga

Specifikacijausluge

korisničko okruženje(customer world )

okruženje davatelja usluge(service provider world )

Poboljšanje usluge moguće postići djelovanjem prema:

korisničkim očekivanjima (uključujući njihovu modifikaciju)

specifikaciji svojstava usluge

nadzoru performansi usluživanja.

Podjela telekomunikacijskih mreža i klasifikacija modova prijenosa (1/2)

Telekomunikacijske mreže mogu biti podijeljene prema sljedećim temeljnim obilježjima:

osnovnoj teleusluzi, odnosno vrsti prometa koji se dominantno poslužuje (telefonska, podatkovna, video)

načinu dijeljenja mrežnih kapaciteta (komutirane, nekomutirane, sa zakupljenim vodovima)

“point-to-point” i “point-to-multipoint” (distributivne mreže)

modu prijenosa (kanal, paket, okvir, ćelija)

obliku signala (digitalne, analogne)

Podjela telekomunikacijskih mreža i klasifikacija modova prijenosa (2/2)

načinu posredovanja veza (manualne, poluautomatske, automatske)

“inteligenciji mreže”

transmisijskom mediju (žične, bežične, terestrijalne i satelitske)

području koje pokrivaju (lokalne, gradske, regionalne)

vlasništvu (javne, privatne) i dr.

S aspekta generičke teorije prometa posebno je važna klasifikacija osnovnih modova prijenosa.

Mod prijenosa(transfer mode)

kanal (circuit)

paket (packet)

okvir (frame - FR)

ćelija (cell - ATM)

konekcijski (VC, PVC)

beskonekcijski (datagram CLS)

konekcijski (kl. usluga A , B i C)

bezkonekcijski (kl. usluga D)

Komutirani kanal –

uspostavlja fizička kanalska konekcija (put) od-kraja-do-kraja uz “ekskluzivno” korištenje kapaciteta kanala za čitavo vrijeme trajanja razgovora (konverzacije). Poziv se neće niti uspostaviti ako nema slobodnih kanala tj. taj poziv će biti blokiran/izgubljen). Pojasna širina kanala je fiksna (stalna) i zauzima se čitav kapacitet kanala tijekom konekcije bez obzira na stvarni tijek korisničkih informacija kroz kanal.

T T

snop odm -

kanala

(j) (k)SS1 SS1

SS1 SS1

TS1TS1

TS1(FDM , TDM )

T - korisnički terminalski uređajSS - komutacijski sustav (čvorište )TS - transmisijski sustav (kabel s multipleksnom FDM ili TDM opremom )

Paketne mreže - ne uspostavlja se fizička konekcija od-kraja-do-kraja, nego dijelovi korisničke poruke u sklopu adresiranih paketa putuju od-čvora-do-čvora u skokovima. U svakom čvoru paketi se uskladištavaju (memoriraju), obrađuju (provjera

pogreške, rutiranje i dr.) te usmjeravaju dalje prema odredištu

B B B1 1 1

Mem.

Mem.

Mem.

Mem.

B1

B1

Adaptacija korisničke informacije i prijenos zajedničkom transportnom (SDH) mrežom

Adaptacija korisničke informacije do razine prijenosa elektromagnetskim signalima provodi se u više koraka, odnosno kroz više slojeva.

Izvedba mrežnih funkcija kojima se ostvaruje adaptacija za prijenos, te učinkovit, zaštićen i kvalitetan prijenos podrazumijeva složeno hijerarhijsko strukturiranje, odnosno slojevitost mrežne arhitekture.

U novije vrijeme u telekomunikacijskom rječniku rabi se izraz transportna mreža u značenju moderne upravljive mreže za prijenos različitih oblika informacija primjenom napredne transmisijske tehnike (SDH i svjetlovoda).

Koncept transportne mreže znači da jedna zajednička transportna osnovica poslužuje različite oblike prometa (telefonski, telefaksni, podatkovni i dr.), odnosno transportna mreža funkcionira kao “jezgra mreže” za različite noseće mreže: PSTN, ISDN, PLMN i dr.

MultipleksiranjeUpotrebljava se zbog reduciranja transmisijskih troškova-nekoliko kanala na istoj ruti dijeli zajednički transmisijski medij (kao npr. optičku nit) Standardizirane multipleksne hijerarhije. PDH, plesiochronous digital hierarchy; SDH, synchronous digital hierarchy; SONET, synchronous optical network.

Koncept hijerarhije odnosi se na multipleksiranje razina kapaciteta u nekoliko koraka od najniže do najviše razine.

Sva tri standarda se baziraju na digitalnom govornom kanalu 64 kbit/s dobivenim PCM tehnikom.

PDH

125 mikrosekundi je su rezultat uzimanja uzoraka pojedinog govornog kanala 8000 puta u sekundi (8 000 Hz) tj 1/8000 =125*10-6 sekundi

vremenski odsječak (Time slot) 0 u Europi je upotrijebljen za sinkronizaciju okvira, a vremenski odsječak 16 može biti upotrijebljen za signalizaciju ili promet.

(Signalizacijski Sustav No.7-SS7) može koristiti bilo koji slot osim slota 0.

Američki PCM okvir sa 24 vremenska odsječka nema specijalnog vremenskog slota koji je dodijeljen za signalizaciju, umjesto toga jedan bit u svakom slotu u svakom šestom okviru je zamijenjen signalizacijskom informacijom. Kao posljedica tomu samo sedam od osam bitova je transparentno kroz mrežu i zbog toga je osnovni kapacitet za podatkovnu komuikaciju 56 kbit/s.

Digitalizacijom su postignute znatne prednosti u odnosu na analogni prijenos, no PDH sustavi imaju neke velike nedostatke:

postoje praktično tri norme (europska, američka, japanska) za brzine > 140 Mb/s nema nikakve zajedničke norme pleziokrono, “korak-po-korak” multipleksiranje nije moguće obrađivanje sastavljenih kanala 64 kb/s nedostaju kapaciteti u hijerarhiji potrebni za upravljanje

mrežom.

SDHITU-T standard SDH predstavlja ekstenziju

američkog standarda sinkrone optičke mreže SONET (Synchronous Optical Network). Ključne prednosti SDH su:

podržava veće brzine prijenosa i omogućuje bolje iskorištenje fizičkog medija (svjetlovoda)

omogućuje centralizirano upravljanje mrežnim elementima kraće vrijeme uspostave iznajmljenih linija i dr.

SDH multipleksiranje se temelji na oktetu (byte) kao osnovnoj jedinici obrade i ne zahtijeva prilagodne bitove (justification bits). Pritoci digitalnih informacija različitih brzina adaptiraju se odnosno pakiraju u kontejnere normiziranih veličina:

C-12 (2 Mb/s) C-2 (6 Mb/s) C-3 (34 Mb/s) C-4 (140 Mb/s)

Svakom se kontejneru dodaju upravljačke (nadzorne) informacije POH (path overhead) i tako stvaraju virtualni kontejneri VC (virtual containers):

VC – 12 (2,240 Mb/s) VC – 2 (6,848 Mb/s) VC – 3 (48,960 Mb/s) VC – 4 (150,336 Mb/s)

Manji VC multipleksiraju se u veće prema definiranim SDH nazivima. Stapanje pojedinih pritoka (individual tributories) u VC obavlja se procesom pridruživanja (mapping). VC su dizajnirani tako da se mogu prilagoditi različitim prometnim potrebama i zahtjevima teleusluga.

Strukturu SDH (pored C i VC) čine:

TU (tributerijska jedinica)

TUG (tributerijska skupina)

AU (administrativna jedinica)

AUG (administrativna skupina)

STM (sinkroni transportni modul).

Nekoliko VC-ova može biti pakirano u veće virtualne

kontejnere na koje se također dodaje POH (path

overhead) i zajedno sa informacijama za kontrolu i

nadzor nazvanom zaglavlje sekcije- section overhead

(SOH) formiraju tzv.transportni modul

Struktura okvira za osnovni modul STM-1 može se

prikazati kao dvodimenzionalna matrica od 9 redova i

270 stupaca (čiji je svaki element l bajt). Iz toga slijedi da

je u trajanju okvira od 125 μs kapacitet STM-1:

[ ][ ] [ ]sMb

s

bita/111.111

11111222 =⋅⋅µ

Telefonska mreža je posebna telekomunikacijska mreža dizajnirana u prvom redu za prijenos govornih informacija između pretplatničkih terminalnih uređaja uporabom dijeljenih mrežnih resursa (transmisijskih i komutacijskih). Izvorišta i odredišta prometa, odnosno korisnički terminali fizički su povezani (paricom) na pristupne centrale koje su umrežene spojnim/magistralnim vodovima u različitim hijerarhijskim konfiguracijama.

TC

GC

ČC

KC

MC

TC

PC

UPS

MC

STARI USTROJ MREŽE NOVI USTROJ MREŽE

Usmjeravanje prometa u telefonskoj mreži

AUTOMATSKOUSMJERAVANJE

FIKSNOHIERARHIJSKO

ALTERNATIVNO

DINAMIČKONEHIJERARHIJSKO

ADAPTIVNO(REAL - TIME)