Mario Stanojević- Zaštita bilja-skripta- novembar.2012.

1

1. Kila kupusa (prouzrokovač: Plasmodiophora brassicae) Simptomi bolesti: Oboljenje biljaka u usjevu kupusa se primjećuje po zaostajanju u porastu, hlorotičnim lišćem, venjenju, glavice su sve sitnije i nedovoljno čvrste. Tipični simptomi bolesti se pojavljuju na korijenu i podzemnom dijelu stabla zaraženih biljaka u vidu gukastih izraštaja-KILA-. Kile mogu da se pojave na svim dijelovima korijena, vretenastog su oblika i mogu da zahvate pretežan dio korijena. Osobine patogena: Plasmodiophora brassicae je obligatni parazit i razvija se u unutrašnjosti živih biljnih ćelija domaćina. Ovaj patogem se intenzivnije razvija un vlažnom i kiselom zemljištu. Zoospore ove gljive klijaju na temperaturama 6-30 °C sa optimumom 18-25 °C. Minimalna temperatura za infekciju je 12°C , optimalna 18-24°C i maksimalna 27°C. Ciklus razvoja patogena: Patogen se održava u zemljištu trajnim sporama- zoosporangijama, koje imaju debele zidove što im omogućava da zadrže vitalnost 6-8, a ponekad i do 15 godina. U povoljnim uslovima i u prisustvu biljke domaćina spore klijaju dajući po jednu zoosporu koja dospijeva u domaćina preko korijenovih dlačica ili povreda na korijenu. Zoospore prodiru dublje u kortikularne ćelije i vaskularno tkivo domaćina, gdje se spajaju u parove i formiraju dvojedarni plazmod. Inficirana ćelije evoluira u plazmod, koji se dijeli dajući nove plazmode. Razvoj plazmoda u zaraženoj ćeliji domaćina stimuliše njeno abnormalno povećanje-hipertrofija-. Okolne nezaražene ćelije počinju ubrzo Da se dijele i kao rezultat hipertrofije i hiperplazije nastaju deformacije u vidu kila na oboljelom korijenu. Nakom raspadanja oboljelih dijelova korijena, trajne spore se oslobađaju, ostaju u zemljištu i služe za obnavljanje ciklusa razvoja patogena. Mjere zaštite: Suzbijanje prouzrokovača kile kupusa je dosta teško, jer ne postoje efikasne mjere za njihovo direktno suzbijanje. Zbog toga, najuspješniju zaštitu obezbjeđuje primjena efikasnih preventivnih mjera: proizvodnja zdravog rasada i gajenje biljaka na nezaraženim parcelama. Na zaraženim parcelama ne treba ponovo gajiti kupus najmanje 7 godina. Kalcizacija i dreniranje zemljišta mogu da budu dobre mjere zaštite. Za proizvodnju rasada treba dezinfikovati zemljište fungicidima na bazi dazometa. 2. Prašna krastavost krompira (prouzrokovač: Spongospora subterranea) Simptomi bolesti: Patogen isključivo napada podzemne dijelove biljke, najčešće korijen i krtole. Najkarakterističniji simptomi se pjavljuju na krtolama. Na njihovoj površini najprije nastaju plikovi u vidu bradavica. Kasnije iznad plikova periderm puca i nastaju kraste iz kojih se oslobađa crna prašna masa. Osobine patogena: Spongospora subterranea nema izdiferenciranu miceliju već u ćelijama domaćina obrazuje plazmod. Klijanjem sporangijospora koje formira ova gljiva nastaju zoospore. Javlja se u uslovima hladne i vlažne klime, intenzivne zaraze nastaju između 12-18°C i pH vrijednosti 4,7-5,4. Ciklus razvoja: Spongospora subterranea prezimljava trajnim sporama u krtolama ili zemljištu gdje se može održati od 6 godina. Klijanjem sporangijospora koje se stimulišu samo izlučevinama iz korijena nastaju zoospore. Zoospore plivajući dospijevaju do korijenovih dlačica i ostvaruju infekciju. U svakoj zoosporangiji formira se preko 50 sekundarnih zoospora. Sekundarne zoospore ostvaruju infekciju korijena i krtola. Pred kraj vegetacije krompira nastaju trajne spore kojima se patogen održava. Mjere zaštite: Preventivne mjere: korišćenje zdravih krtola za sadnju, višegodišnji plodored,gajenje otpornih sorti i izbjegavanje vlažnih i zabarenih zemljišta. 3. Polijeganje rasada i palež klijanaca(prouzrokovač: Pythium spp.) Simptomi: Tkivo klijanaca je jako osjetljivo i na njemu se u početku pojavljuju vodenate pjege koje se brzo uvećavaju i biljka propada. Na izniklim biljkama obolijeva korijen ispod zemlje ili stablo u prizemnom dijelu. Oboljele biljke poliježu i na njima se javlja bjeličasta micelija, koja je nastavak unutrašnje micelije koja se nalazi u stablu. Osobine patogena: Micelija Pythium spp. Je bijele boje, tanka, bez poprečnih pregrada i dobro razgranata. Na hifama se formiraju konidije koje klijaju na dva načina: direktno u začetak micelije ili dajući kratku hifu na čijem se vrhu formira vezikula. Ciklus razvoja: Pythium ssp. Prezimljava oosporama. U povoljnim uslovima vlažnosti i temperature, oospore klijaju dajući sporangije u kojima se obrazuju zoospore ili direktno u začetak hife. Klijanje oospora je stimulisano materijama iz korijena, sjemena ili organskim materijama iz zemljišta. Oslobođene oospore se pomoću flagela kreću u vodi i ostvaruju zarazu korijena ili mladih biljnih tijela klijanaca. Mjere zaštite: Suzbijanje ovog patogena u staklenicima, plastenicima i toplim lejama vrši se sterilizacijom zemljišta: vodenom parom i suvom termičkom obradom, plodored, izbalansirana ishrana, provjetravanja i izbjegavanje teških zemljišta. Jače oboljele biljke treba isčupati i spaliti. 4. Rak krompira (prouzrokovač: Synchitrium endobioticum) Simptomi: Synchitrium endobioticum se razvija na svim dijelovima krompira izuzev na korijenu. Najtipičniji simptomi se pojavljuju na krtolama. Na njima se iz okaca razvijaju bradavičasti izraštaji-TUMORI-. Tumori nastaju hipertrofijom zaraženih ćelija usljed djelovanja toksina gljive na njih. Tumori se rijetko formiraju na nadzemnom stablu i lišću. Osobine patogena: S. endobioticum nema

Mario Stanojević- Zaštita bilja-skripta- novembar.2012.

2

izdiferenciranu miceliju, već gljiva u cjelosti preobraća vegetativne organe u generativne formirajući zoosporangije u kojima se diferenciraju zoospore. Razvoju patogena odgovara prohladno i vlažno ljeto. Ciklus razvoja: Patogen se održava u zemljištu zimskim zoosporangijama 5-13, a po nekima čak i do 30 godina. U proljeće kada je zemljište vlažno i toplo zimske sporangije proklijaju dajući veliki broj zoospora. Oslobođene zoospore se uz pomoć flagele kreću u vodi i u kontaktu sa biljkom imobilišu i okruže membranom i inficiraju epidermalne ćelije okaca, lenticela i stolona. Mjere zaštite: Zaražene parcele treba zatraviti najmanje 10 godina kako bi došlo do propadanja zimskih zoosporangijau zemljištu. Po razoravanju livada nekoliko narednih godina na ovim površinama ne treba gajiti sjemenski krompir. U slučaju gajenja konzumnog krompira, pri vađenju krtola treba kontrolisati njihovo zdravstveno stanje. Izvesni efekti se mogu postići dezinfekcijom zemljišta. 5. Plamenjača krompira (prouzrokovač: Phytophthora infestans) Simptomi:P. infestans se razvija na lišću, stablu, cvijetu, krtolama, ali ne i na korijenu. Prvi simptomi na lišću vidljivi su krajem maja u vidu vodenastih pjega maslinasto-žute boje. Na stablu se javljaju mrke pjege u okviru kojih tkivo nekrotira. Oboljele krtole obično naseljavaju saprofitni MO, zbog čega krtole masovno trule i imaju neprijatan miris. Osobine patogena: P. infestans ima neseptiranu mnogojedarnu miceliju koja se u oboljenom biljnom tkivu razvija intercelularno a u susjedne ćelije šalje haustorije. P.infestans se intenzivno razvija u uslovima viših temperatura, čestih kiša, rose i magle. Ciklus razvoja:P.infestans se održava na krtolama krompira u vidu micelije ili oosporama u zemljištu. Oospore u zemljištu zadržavaju infektivnost preko 2 godine. U povoljnim uslovima micelija se aktivira i na krtolama obrazuje konidiofore i konidije koje izbijaju na površinu i ostvaruju primarne zaraze. Prve zaraze nastaju na donjim listovima, odakle se bolest širi na ostale dijelove biljke. Konidije klijaju u kapima vode dajući zoospore, one mogu biti sprane sa lista kišnim kapima i dospjeti do krtola, gdje ostvaruju infekciju. Infekcija krtola je intenzivnija u vlažnom i hladnom zemljištu. Mjere zaštite: Kombinovanje agrotehničkih i hemijskih mjera i gajenje otpornih sorti. Plodored, zagrtanje, uništavanje korova i izbalansirana ishrana. 6. Plamenjača luka(prouzrokovač: Peronospora destructor) Simptomi: U proljeće tokom aprila i početkom maja u usjevu luka se mogu uočiti žarišta u kojima pojedine biljke imaju blijedu boju lišća i zaostaju u porastu. Na mjestima infekcije lisno tkivo nekrotira usljed čega nastaju kraće ili duže pjege koje se šire od vrha ka osnovi lišća koje u početku vene, a kasnije i da se suši. Micelija iz oboljelog lišća prelazi u lukovice i na unutrašnjim ljuspama se pojavljuju zagasite pjege. Osobine patogena: Micelija P.destructor je neseptirana i razvija se intercelularno, a pomoću haustorija koristi hranu iz ćelija domaćina. Ciklus razvoja: Gljiva se uglavnom održava micelijom u oboljelim glavicama ili zaraženom apardžiku, rjeđe oosporama. Oospore ostaju u zemljištu sa ostatcima biljaka i na njemu se mogu održati 4-5 godina. U proljeće kada se iz oboljelih lukovica razvija nova biljka, micelija nastavlja svoj razvoj i širi se kroz biljku u međućelijskim prostorima. Micelija zahvata novoobrazovano lišće na kome formira konidiofore i konidije. Konidije se rasejavaju vazdušnim strujanjima i pri povoljnim uslovima ostvaruju sekundarne zaraze. Mjere zaštite: Korišćenje zdravog arpadžika, odnosno lukovica pri proizvodnji sjemena. Preventivna prskanja luka u toku vegetacije fungicidima daju odlične rezultate u suzbijanju ovog patogena. 7. Plamenjača krastavca(prouzrokovač:Pseudopernospora cubensis) Simptomi bolesti: Simptomi se manifestuju na licu lista u vidu žutih pjeka koje kasnije nekrotiraju. Tkivo u okviru pjega se suši, postaje krto, lomi se i raspada usljed mehaničkog djelovanja vjetra i kiše. Simptomi bolesti se najprije uočavaju u središnjem dijelu odžaka odakle se bolest vrlo brzo širi na mlado lišće koje se suši. Plodovi nisu parazitirani, ali su lošijeg kvaliteta i kržljavi. Osobine patogena: Micelija ove gljive se u biljci razvija intercelularno, a u ćelijama obrazuje haustorija. P.cubensis ostvaruje infekciju pri temperaturi 8-30°C(opt.: 15-25°C). P.cubensis pored krastavaca napada dinju, lubenicu i tikve. Ciklus razvoja: Primarne zaraze nastaju dospijevanjem sporangija iz toplijih krajeva. Sporangije se uspješno rasejavaju vazdušnim strujama i u kapima vode u kojima se formira više zoospora. Zoospore klijaju u vlažnoj sredini u začetak hife koja u biljku prodire isključivo kroz stomine otvore i na taj način ostvaruje infekciju. Mjere zaštite: Stvaranje i gajenje otpornih sorti. Preventivna primjena fungicida predstavlja obaveznu mjeru zaštite, ali je ona u uslovima stalne berbe povezana sa problemom njihovih ostataka na plodovima zbog čega treba strogo voditi računa o karenci. 8. Pepelnica strnih žita(prouzrokovač: Blumeria graminis) Simptomi: Patogen se razvija na svim nadzemnim dijelovima biljke, ali su simptomi najuočljiviji na lišću. Najprije se javlja na donjem lišću, a kasnije se širi ka gornjem.

Mario Stanojević- Zaštita bilja-skripta- novembar.2012.

3

Biljka izgleda kao da je posuta pepelom, odakle naziv bolesti „Pepelnica“. Osobine patogena: B.graminis je višećelijska, razgranata micelija sivo-bijele boje koja se površinski razvija na biljci. Česte kiše negativno utiču na razvoj patogena. Ciklus razvoja: B.graminis može da preživi na dva načina: kleistotecijama ili micelijom. Ukoliko patogen prezimljava kleistotecijama u proljeće se iz njih oslobađaju askusi, iz ovih askuspore, koje ostvaruju primarne zaraze. Na mjestima ostvareni primarnih zaraza razvija se micelija, a na njoj konidiofore i masa konidija koje se rasijavaju vjetrom i ostvaruju sekundarne infekcije. Infekciona hifa prodire u biljku direktnim probijanjem kutikule i u parazitiranim ćelijama obrazuje haustorije. Krajem proljeća i početkom ljeta micelija obrazuje kleistotecije iz kojih se oslobađaju askusi i askospore koji inficiraju biljke poslije čega se razvija micelija kojom patogen prezimljava. Mjere zaštite: Stvaranje i gajenje otpornih sorti, hemijske mjere zaštite. 9. Glavnica raži (prouzrokovač: Claviceps purpurea) Simptomi: S obzirom da C.purpurea parazitira isključivo u klas, najtipičnije simptome predstavljaju sklerocije, koje se na njima razvijaju umjesto normalnih zrna. Znatno su krupnije od zrna i vire iz klasića. Tamne su boje. Osobine patogena: Micelija C.purpurea je višećelijska. Hladno i vlažno vrijeme pospješuju razvoj patogena. C.purpurea je patogen biljaka iz familije Poaceae. Razvija se na svim strnim žitima, kao i na brojnim gajenim i divljim travama. Ciklus razvoja: C.purpurea prezimljava u obliku sklerocija u zemljištu, gdje dospijevaju pri žetvi ili sa sjemenom pri sjetvi. Primarne zaraze nastaju od askospora, koje se oslobađaju iz peritecija u vrijeme cvjetanja i nošene vjetrom dospijevaju na žig tučka. Na njemu proklijaju i infekciona hifa prodire do plodnika cvijeta gdje ostvaruje infekciju. Za 5-7 dana micelija počinje da formira konidije, koje omogućavaju širenje zaraze. Konidije se tokom vegetacije rasijavaju kišnim kapima, dodirom susjednih klasova i insektima. Mjere zaštite: Preventivne mjere, dublje zaoravanje, spaljivanje strnike, plodored. Izvjesni rezultati se mogu postići potapanjem sjemena u 30% rastvor KCl ili 20% rastvor NaCl, poslije čega sjeme treba osušiti. 10. Pepelnica krastavaca i duvana ( prouzrokovač: Erysiphe cichoracearum) Simptomi: Prvi simptomi bolesti se uočavaju na donjem i srednjem lišću i to uglavnom sa lica. Simptomi se ispoljavaju u vidu bjeličaste, rastresite i pepelaste navlake. Najuočljiviji simptomi su na najbujnijim biljkama na kojima se patogen najintenzivnije i razvija. Na duvanu se pepelnica u polju kasno uočava. Osobine patogena: Micelija E.cichoracearum se razvija površinski, višećelijska, dobro razgranata i sivo-bijele boje. Patogen se najintenzivnije razvija pri toplom i vlažnom vremenu. Ciklus razvoja: E.cichoracearum u hladnijim krajevima prezimljava kleistotecijama na oboljelim biljnim ostatcima,a u toplijim micelijom na zaraženim biljkama koje ostaju u polju poslije berbe. Ukoliko patogen prezimljava kleistotecijama primarne zaraze u proljeće nastaju od askospora, a ako prezimljava micelijom od konidija. Infekcija se ostvaruje probijanjem kutikule i zidova epidermalnih ćelija. Na mjestima ostvarenih infekcija razvija se micelija na kojoj se u masi obrazuju konidije, one se uspješno rasijavaju vjetrom. Mjere zaštite: Gajenje otpornih sorti i primjena fungicida na bazi triforina. 11. Fuzariozno uvenuće različitih biljaka( prouzrokovač: Fusarium oxysporum) Simptomi: Osnovni simptom je uvelost po kome je bolest dobila ime. Početni simptomi se ispoljavaju na korijenu klijanaca koji je prvi parazitiran iz zemljišta. Iz korijena micelija zahvata sudovni sistem stabla. Biljke u polju iznenadno venu i zaostaju u porastu. Osobine patogena: Micelija F.oxysporum je septirana, hijalinska i razgranata. Vazdušna micelija je bijela, a supstratna ružičasta do tamno purpurna. Infekcija biljaka nastaje pri temperaturama zemljišta 20-30°C (opt.: 27°C). Ciklus razvoja: Patogen se odžava u zemljištu hlamidosporama na mrtvim biljnim ostatcima, koje mogu očuvati vitalnost od 16 godina. U povoljnim uslovima hlamidospore u kontaktu sa korijenom biljke domaćina, koji luči materije koje stimulativno djeluju na njih, proklijaju dajući hife, konidije ili nove hlamidospore. Infekciona hifa se probija kroz epidermis i parenhim kore, odakle prodire u ksilem u kkome se intenzivno razvija. Na oboljelim biljnim tkivima micelija obrazuje konidiofore, makrokonidije i mikrokonidije. U završnoj fazi micelija u potpunosti zahvata sudovno tkivo zbog čega biljka uginjava, a u zemljištu formiraju nove hlamidospore kojima se patogen održava u zemljištu. Mjere zaštite: Višegodišnji plodored, sjetva zdravog sjemena, stvaranje i gajenje otpornih sorti. Sterilizacija zemljišta u zatvorenim prostorima. 12. Palež klijanaca, trulež korijena, stabla i zrna, pljesnjivost klipa i klasa i uvelost biljaka ( prouzrokovači: Gibberella zeae i Gibberella fujikuroi) Simptomi: Prvi simptomi se manifestuju na klijancima u vidu paleži. Zaraza može da nastane iz zemljišta ili zaraženog sjemena. Na stablu kukuruza simptomi se najčešće uočavaju pri osnovi na nodusima. Smatra se da infekcija stabla nastaje od zaraženog korijena. Na stablu i nodusima javljaju se tamne pjege u okviru kojih biljno tijelo nekrotira. Nekroza stabla se često javlja u vidu koncentričnih krugova, zbog čega se

Mario Stanojević- Zaštita bilja-skripta- novembar.2012.

4

biljke suše i poliježu. Najveće štete nastaju kada obole klas i klip. Osobine patogena: G.zeae je fakultativni parazit koji na hranjivoj podlozi formira bujnu paperjastu miceliju. Micelija je septirana, razgranata i promjenjive boje. Vazdušna je bijele do žute, a supstratna tamnocrvenkaste boje. Na miceliji se obrazuju mikrokonidije i peritecije. Razvijaju se pri temperaturi 3-30°C (opt.: 20-25°C). Ciklus razvoja: G.zeae se u prirodi održava na više načina: micelijom, peritecijama i makrokonidijama, u zaraženim biljkama, sjemenu i zemljištu. Jedan od značajnih načina prenošenja patogena je sjemenom.Infekcije se dešavaju pri klijanju sjemena kada dolazi do pucanjasjemenjače , što omogućava hifi da prodre u sjeme i ostvari infekciju klijanca. Povrede koje nastaju na biljkama su značajne za ostvarenje infekcije. Infekcija se može ostvariti i preko tučka, kada patogen prodire do plodnika i sjemenog zametka. Strna žita i trave su osjetljive na infekciju u vrijeme cvjetanja. Na mjestu infekcije razvija se micelija koja kolonizira biljno tkivo dajući konidije koje se rasijavaju vjetrom, insektima ili oruđima za rad. Mjere zaštite: Plodored, pravilno đubrenje, vrijeme sjetve, zaoravanje žetvenih ostataka, korišćenje zdravog sjemena. Dezinfekcija sjemena fungicidima je obavezna mjera. 13. Crna trulež korijena i prizemnog dijela stabla strnih žita ( prouzrokovač: Gäeumannomyces graminis) Simptomi: G.graminis parazitira isključivo korijen i prizemni dio stabla. Na korijenu oboljelih biljaka se uočavaju tamnomrke pjege. Najtipičniji simptomi se javljaju u vrijeme klasanja strnih žita i trava. Ako se odstrani rukavac donjeg lista može se vidjeti da je stablo do prvog koljenca tamnomrke boje. Osobine patogena: Micelija G.graminis je tamne boje, razgranata i septirana. Topla jesen i blaga zima doprinose uspješnijem prezimljavanju patogena. Oslobađanje i rasijavanje askospora se vrši pomoću kišnih kapi. Najuspješnija zaraza klijanaca se ostvaruje pri temperaturi 12-18°C. Ciklus razvoja: G.graminis se održava u zaraženim biljkama u vidu micelije i peritecijama u biljnim ostatcima. Micelija u zemljištu obrazuje čvrste hife, kojima se kroz zemljište širi sa biljke na biljku. Hifa prodire u korijenčiće i ostvaruje infekciju. Pri povoljnim uslovima ona sa korijena dospijeva u prizemni dio stabla. Mjere zaštite: Plodored, gajenje leguminoza, duboko zaoravanje žetvenih ostataka kako bi se patogen našao van domašaja korijenovog sistema, izbalansirana ishrana NPK đubrivima. 14. Zeleno uvenuće biljaka ( prouzrokovač: Verticillium albo-atrum i Verticillium dahliae) Simptomi: Opšti simptom bolesti je uvenuće biljaka koje nastaje najčešće tokom vegetacije. Simptomi kod zeljastih bilaka počinju uvenućem cijele biljke ili njenih pojedinih dijelova, to se najčešće dešava u sušnim ljetnim mjesecima kada je transpiracija veća od mogućnosti snabdijevanja vodom. Osobine patogena: Osnovne razlike između V.albo-altrum i V. Dahliae su u građi konidiofora i konidija i formiranju mikrosklerocija. Micelija V.albo-altrum je septirana i zadebljala i razvija se u temperaturnim granicama 3,5-32°C. Ciklus razvoja: Patogen se održava u zemljištu trajnom micelijom i mikrosklerocijama na biljnim ostatcima ili korovskim biljkama. Infekciju korijena mladih biljaka ostvaruje micelija direktno kroz epidermis ili korijenove dlačice i kroz povrede. Micelija poslije prodire u ksilem gdje dolazi do njenog intenzivnog porasta. Iz sprovodnog tkiva micelija dospijeva na površinu lišća i duž lisnih nerava obrazuje konidiofore i konidije. Konidije se rasijavaju kišnim kapima i tako dospijevaju u zemljište gdje u kontaktu sa korijenovim dlačicama ostvaruju sekundarne infekcije. Mjere zaštite: Plodored 3-4 godine, stvaranje i gajenje otpornih sorti. 15. Stabljična-crna-rđa strnih žita (prouzrokovač: Puccinia graminis) Simptomi: Najtipičniji simptomi su na stablu strnih žita, odakle i naziv bolesti. Na stablu se simptomi pojavljuju u vidu dugih uzanih uredosorusa, koji se razvijaju paralelno sa osom stabla. Kasnije epidermis iznad uredosorusa puca i na stablu se pojavljuju uzdužne uredopustule koje imaju smeđu boju, po kojima se bolest može prepoznati. Osobine patogena: P.graminis je obligatni parazit koji na biljkama strnih žita formira uredospore i teleutospore. Ciklus razvoja: Patogen se tokom zime održava na zareženim biljnim ostatcima u vidu teleutospora,a u toplijim krajevima i uredosporama ili micelijom u ozimim usjevima. Teleutospore u proljeće klijaju u bazide. Na bazidu se formiraju bazidospore koje se rasijavaju vjetrom. Po dospijevanju na mlado lišće prokljaju u direktno ostvaruju infekciju. Krajem vegetacije gljiva formira trajne teleutospore kojima prezimljava i završava godišnji ciklus razvoja. Mjere zaštite: Stvaranje i gajenje otpornih sorti, pravilna ishrana, primjena fungicida.

Mario Stanojević- Zaštita bilja-skripta- novembar.2012.

5

16. Bijele noge krompira i trulež biljaka ( prouzrokovač: Thanatephorus cucumeris) Simptomi: Najčešći simptomi kod većine biljaka su propadanje klijanaca, trulež korijena i prizemnog dijela stabla ili pjegavost lišća. Kod krompira na prizemnom dijelu stabla formira se bijela micelijska navlaka koja ga kružno obuhvata, ovaj simptom je poznat pod nazivom „Bijele noge“ po kome je bolest dobila ime. Osobine patogena: Micelija T.cucumeris je višećelijska, u početku bezbojna, a kasnije mrke do tamnomrke boje sa hifama. Plodonosna tijela gljive nastaju u osnovi stabla na mjestu pojave „bijele noge“. Pogoduju joj visoka vlažnost, temperatura i kiselost zemljišta. Ciklus razvoja: T.cucumeris se održava u krtolama i zemljištu u vidu sklerocija, u biljnim ostatcima i sjemenu u vidu micelije. U proljeće pri povoljnim uslovima sklerocije klijaju u miceliju, koja prodire u koleoptile ili korijen biljaka. Iz korijena micelija se širi u prizemni dio stabla. Zaraze mogu nastati i od micelije iz zemljišta ili sjemena. Ona se u zemljištu razvija saprofitski na mrtvim biljnim ostatcima i u kontaktu sa biljkom domaćinom ostvaruje infekciju. Mjere zaštite: Dezinfekcija zemljišta za proizvodnju rasada i gajenje povrća, popravak pH vrijednosti i dreniranje, višegodišnji plodored, korišćenje zdravog sjemena i sadnog materijala. 17. Žuta (crtičasta) rđa pšenice( prouzrokovač: Puccina striiformis) Simptomi: Simptomi se uočavaju na svim nadzemnim dijelovima biljke, pa čak i na nezrelom zrnu. Oni se najprije pojavljuju na donjem , a kasnije i na vršnom lišću. Tako oboljeli usjevi se mogu uočiti iz daljine po žutoj boji, po kojoj je bolest i dobila ime. Osobine patogena: Micelija P.striiformis ispod epidermisa najprije formira uredospore, a kasnije teleutospore. Prohladno i vlažno vrijeme pospješuje razvoj patogena. Ciklus razvoja: Patogen se održava u zaraženim biljkama ozime pšenice ili travama u vidu uredospora ili micelije. Primarne zaraze nastaju u rano proljeće od uredospora koje se uspješno rasijavaju vjetrom. Na biljkama pšenice klijaju pri visokoj vlažnosti i ostvaruju primarnr infekcije. Ipak primarne infekcije na ozimim sortama pšenice nastaju po njihovom nicanju. Tokom ljeta, jeseni i zime ovaj patogen se može održati na samoniklim bilkama pšenice ili na brojnim travama koje spontano rastu u prirodi. Mjere zaštite: Stvaranje i gajenje otpornih sorti, dezinfekcija sjemena obavezna je mjera za suzbijanje ovog patogena. 18. Glavnica pšenice ( prouzrokovač: Tilleta tritici caries i Tilleta laevis) Simptomi: Simptomi bolesti se u usjevu pšenice ne mogu prepoznati sve do klasanja. Oboljele biljke su nešto kraće u odnosu na zdrave, ali to se u usjevu teško zapaža. Klasovi su nakostriješeni. U klasu najčešće obolijevaju sva zrna koja su zagasite boje. Oboljela zrna su lakša od zdravih i kada se potope u vodu podignu se na površinu. Osobine patogena: Micelija ovih patogena je hijalinska, višećelijska i dvojedarna. Ciklus razvoja: Patogen se održava teleutosporama na sjemenu i u zemljištu. Teleutospore u povoljnim uslovima klijaju u bazid u kome se obrazuju bazidiospore. Micelija se u početku razvija intercelularno, kasnije prodire u meristemsko tkivo, gdje prati porast biljke. Kada se formira klas micelija dospijeva u plodnik, razara unutrašnjost zrna i formira masu teleutospora. Ukoliko su nepovoljni uslovi za klijanje sjemena, mogućnost za obolijevanje pšenice se povećava. Prilikom žetve dolazi do pucanja sjemenjače i oslobađanja teleutospora, koje dospijevaju na zdrava zrna i u zemljište gdje se održavaju do sledeće vegetacije. Mjere zaštite: Korištenje zdravog sjemena, stvaranje i gajenje otpornih sorti, plodored, dezinfekcija sjemena fungicidima. 19. Mjehurasta (gukasta) gar kukuruza ( prouzrokovač: Ustilago maydis) Simptomi: Simptomi bolesti se pojavljuju na svim nadzemnim dijelovima biljaka kukuruza u vidu guka, mjehura ili tumora. Najkrupniji mjehuri se formiraju na klipu. Osobine patogena: Ovaj patogen produkuje dvojedarnu miceliju čije se ćelije transformišu u teleutospore. One mogu da sačuvaju vitalnost do 5 godina u svim uslovima. Teleutospore su crne boje, sferičnog ili loptastog oblika. Smjenjivanje vlažnih i sušnih perioda, posebno od metličenja do završetka oplodnje pogoduje razvoju patogena. Ciklus razvoja: U.maydis se održava teleutosporama na površini zemljišta. Njihovim klijanjem nastaju bazidiospore koje se rasijavaju vjetrom ili kišnim kapima i po dospijevanju na osjetljivo biljno tkivo proklijaju u tanke haploidne infekcione hife, koje direktno prodiru u ćelije epidermisa. Infekcija je moguća kod mladih tkiva kod kojih je epidermis tanak. Kada je epidermis normalan infekcija je moguća preko rana. Klip je osjetljiv na infekciju od svilanja do kraja oplodnje. Mjere zaštite: Stvaranje i gajenje otpornih sorti, plodored, uklanjanje mladih guka. 20. Crna trulež (sudovna bakterioza) kupusa ( prouzrokovač: Xanthomonas campestris pv. Campestris) Simptomi: Osnovni simptomi se ispoljavaju u vidu nekroze i uvelosti biljaka kupusa. Prvi simptomi na biljkama u polju se ispoljavaju u vidu uvelosti donjeg lišća i pojave mrkocrvenih pjega po ivicama u obliku slova „V“.

Mario Stanojević- Zaštita bilja-skripta- novembar.2012.

6

Osobine patogena: Ovaj patogen je štapićasta, gramnegativna, aerobna i asporogena bakterija sa jednom polarnom cilijom. Vlažno i toplo vrijeme pogoduje razvoju patogena. Razvija se pri temperaturama 5-39°C (opt.: 25-28°C) i vlažnosti vazduha iznad 50%. Prirodni domaćini bakterije su kupus, kelj, karfiol, keleraba. Ciklus razvoja: Bakterija se održava u oboljelim biljnim ostatcima, sjemeni, zemljištu, gdje može da sačuva vitalnost do 3 godine. Infekciju kotiledona ostvaruje preko stominih otvora, a lišća preko hidatoda i rana. Razvija se u provodnim sudovima i na njima se širi kroz bilku do korijena. Djelimično se razvija i između susjednih parenhimskih ćelija. Prenosi se zaraženim sjemenom, insektima, puževima golaćima i kišnim kapima. Mjere zaštite: Upotreba zdravog sjemena, plodored, dezinfekcija zemljišta u toplim lejama, dezinfekcija sjemena toplom vodom (50°C u trajanju od 25 min za sjeme kupusa, a za ostale vrste 15min). Prskanje rasada i biljaka u polju preparatima na bazi bakra.

21. Krastavost plodova paradajza i pjegavost lišća paprike ( prouzrokovač: Xanthomonas campestris pv. vesicatoria) Simptomi: X.vesicatoria se razvija na svim nadzemnim dijelovima paradajza i paprike, ali se najtipičniji simptomi javljaju na lišću i plodovima. Na lišču se uočavaju sitne vodenaste pjege nepravilnog oblika. Na plodovima se javljaju sitne, manje-više okrugle pjege koje podsjećaju na ospice. Osobine patogena: X.vesicatoria je štapićasta, gramnegativna, aerobna, asporogena bakterija koja obrazuje kapsule i ima jednu polarnu ciliju. Vlažno i toplo vrijeme pogoduje razvoju i širenju patogena. Razvija se pri temperaturama 5-40°C (opt.: 30°C). Prirodni domaćini bakterije su različite vrste rodova Capsicum, Solanum, Lycopersicum, ali i Nicotiana rustica, Datura stramonium... Ciklus razvoja: X.vesicatoria se održava sjemenom i na biljnim ostatcima. Infekcija kotiledona, pravih listova i stabla nastaje uglavnom preko stoma, a plodova preko povreda. Po ostvarenju infekcije bakterija se razvija u intercelularnim prostorima. Na mjestima infekcije obrazuje se bakterijski eksudat koji se širi tokom vegetacije uz pomoć kišnih kapi i vjetrom. Iz zaraženih plodova bakterija dospijeva na površinu sjemena gdje ostaje do naredne sjetve. Mjere zaštite: Upotreba zdravog sjemena za proizvodnju rasada, dezinfekcija sjemena fungicidima ili potapanjem u toplu vodu (60°C; 10min). Plodored, uništavanje biljnih ostataka, dezinfekcija zemljišta za proizvodnju rasada. 22. Vlažna trulež biljaka ( prouzrokovač: Erwinia carotovora ssp.carotovora) Simptomi: patogen prevashodno parazitira mesnate i sočne biljne organe. Simptomi se uglavnom ogledaju u vidu smeđih do tamnomrkih pjega koje se kasnije razmekšavaju i postaju vlažne, odakle i naziv bolesti. Osobine patogena: Erwinia carotovora ssp.carotovora je štapićasta, gramnegativna, asporogena bakterija sa 5-6 cilija. Vlažno i toplo vrijeme je preduslov intenzivnog razvoja patogena. Bakterija se razvija pri temperaturama 5-32°C (opt.: 25-30°C). Najvažniji domaćini su: krompir,mrkva, luk, paprika, paradajz, kupus, krastavac. Ciklus razvoja: Erwinia carotovora ssp.carotovora se održava u zemljištu i oboljelim biljnim ostatcima. Širenje patogena tokom vegetacije se ostvaruje insektima, kišnim kapima, vjetrom. Uspješno se prenosi i oboljelim krtolama krompira. Infekciju ostvaruje prevashodno prko rana. Zaraze krtola krompira nastaju i preko lenticela i stolona. Mjere zaštite: Plodored, uklanjanje biljnih ostataka, sjetva zdravog sjemena. Nije preporučljivo sječenje krtola pred sadnju.

23. Crna trulež (crna noga) prizemnog dijela stabla krompira ( prouzrokovač: Erwinia carotovora ssp. altroseptica) Simptomi: Najtipičniji simptomi javljaju se na stablu. Na prizemnom dijelu stabla najprije se uočavaju tamne pjege koje kasnije postaju crne. Ovakve pjege kružno obuhvataju prizemni dio stabla. Parazitirano biljno tkivo izumire biljke poliježu i ne formiraju krtole. Osobine patogena: E.carotovora je štapićasta, gramnegativna, asporogena bakterija po čijem cijelom tijelu su raspoređene cilije. Razvija se u temperaturnom intervalu 1-36°C ( opt.: 25°C). Ova bakterija je prevashodno patogen krompira. Ciklus razvoja: Bakterija se održava i prenosi krtolama krompira. Duže se održava u hladnom, vlažnom i sabijenom nego u suvom, toplom i rastresitom zemljištu. Zaraza se ostvaruje najčešće preko povreda krtola. Sadnjom manje zaraženih krtola u proljeće patogen prelazi na prizemni dio satbla prouzrokujući crnu trulež. Kišnim kapima ili vodom pri zalivanju bakterija sa stabla preko stolona dospijeva na mlade krtole krompira i preko uvećanih lenticela ostvaruje infekciju, čime se njen ciklus razvoja završava. Mjere zaštite: Upotreba zdravih krtola, višegodišnji plodored, pri vađenju krtola treba paziti da ne dođe do povrede. 24. Virus mozaika duvana –Tobacco mosaic virus- Siptomi bolesti: Prvi simptomi na duvanu se javljaju na mladim biljkama u vidu blagog prosvjetljavanja lisnih nerava. Kasnije na lišću nastaju mozaične površine sa

Mario Stanojević- Zaštita bilja-skripta- novembar.2012.

7

hlorotičnim i zelenim zonama različitog oblika i veličine. Oboljele biljke zaostaju u porastu i jedva dostižu polovinu visine zdravih. Osobine patogena: Čestice virusa mozaika duvana su štapićastog oblika. Ciklus razvoja: Ovaj virus se održava u zaraženim biljkama i njihovim ostatcima u zemljištu. Prenosi se mehanički. Mehaničko prenošenje je moguće neposredno i posredno. Preko plazmodezmi virus dospijeva do provodnog sistema domaćina i u njemu se brzo širi. Mjere zaštite: Preventivne mjere: za proizvodnju rasada treba koristiti nekontaminirano zemljište i sjeme, zato treba izvršiti njihovu dezinfekciju. Od agrotehničkih mjera preporučuje se trogodišnji plodored. Značajna mjera je gajenje otpornih ili tolerantnih sorti. 25. Virus crtičastog mozaika krompira, „Y“ virus krompira- Potato virus Y, PVY- Simptomi bolesti: Primarne infekcije se ispoljavaju u vidu mozaika najmlađeg lišća. Oboljelo lišće se kasnije blago deformiše i dolazi do njegovog postepenog sušenja. Sekundarne infekcije izazivaju sasvim blagi mozaik, koji može ostati neprimijećen. Osobine patogena: Čestice ovog virusa su končastog oblika, sastoji se od jednospiralne RNK i proteinskog omotača. Ciklus razvoja: Ovaj virus se održava iz vegetacije u vegetaciju u krtolama krompira. Sadnjim zaraženih krtola nastaju sistemično zaražene biljke krompira. Tokom vegetacije virus se prenosi lisnim vašima i mehanički. Vaši unose u svoje tijelo virus za 0,5-5min, a njihova infektivnost traje do 24 časa. Mjere zaštite: Sadnja zdravih krtola, suzbijanje lisnih vaši odgovarajućim insekticidima, sjemenski krompir gajiti na većim nadmorskim visinama, sadnjom naklijalih krtola se ublažuju štete od ovog virusa. 26. Siva trulež ( prouzrokovač: Botryotina fuckeliana) Simptomi: Najtipičniji simptomi se pojavljuju na plodovima u vidu pjega uglavnom svijetlomrke sive boje. Osobine patogena: Fakultativni je parazit sa dobro razvijenom višećelijskom micelijom maslinaste boje. Konidije ove gljive klijaju na temperaturi 1-33°C (opt.: 18-21°C) u kapi vode ili potpunoj zasićenosti vazduha. Ciklus razvoja: Održava se micelijom i sklerocijama u oboljelim biljnim organima. U proljeće pri povoljnim uslovima micelija se aktivira i počinje da formira konidije. Konidije se rasijavaju kišnim kapima na kraća i vjetrom na duža rastojanja. Infekcija se ostvaruje preko rana, a moguća je direktnim prodiranjem micelije u osjetljivo tkivo domaćina. Na oboljelim biljnim tkivima micelija obrazuje ogroman broj konidija koje se rasijavaju tokom vegetacije i ostvaruju veći broj sekundarnih zaraza. Mjere zaštite: Gajenje otpornih sorti, izbalansirana ishrana, primjena fungicida.