#1117 - Portal Novosti

Petak 14/05/2021

10 kn/100 din/1.20 €

Samostalni srpskitjednik

#11172021

Pored obećavajućih novih lica i opcija, ovogodišnja bogata ponuda na lokalnim izborima uključuje i brojne kandidate s istragama, optužnicama i presudama, a tu su i oni koji uzdižu desnice na ustaški pozdrav i slikaju

se naoružani do zuba str. 6-9.

Ubaci šerifa

2 NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1117, petak, 14. svibnja 2021.

IMPRESSUM

#1117

Godina xXII / Zagreb | petak, 14/05/2021

Samostalni srpski tjednik

IzdavačSrpsko narodno vijećeZa izdavačaMilorad Pupovac Glavni urednikNikola Bajto

ZamjenicA glavnog urednika Andrea Radak Izvršni uredniciGoran Borković (Portal Novosti), Petar Glodić (Kronika), Boris Postnikov (Kultura)Redaktorica Darija Mažuran-BučevićKolumnistiMarinko Čulić, Boris

Dežulović, Viktor Ivančić, Sinan Gudžević, Boris RašetaRedakcijaPaulina Arbutina, Mašenjka Bačić, Jerko Bakotin, Dragana Bošnjak, Milan Cimeša, Zoran Daskalović, Ivica Đikić, Tena Erceg, Milan Gavrović, Dragan Grozdanić,

Mirna Jasić Gašić, Nenad Jovanović, Vladimir Jurišić, Davor Konjikušić, Saša Kosanović, Anja Kožul, Igor Lasić, Bojan Munjin, Tamara Opačić, Srećko Pulig, Hrvoje Šimičević, i Borivoj Dovniković (karikaturist)Tajnica redakcijeVedrana Bibić

Grafički urednici Ivica Družak, Darko Matošević DizajnParabureau / Igor Stanišljević & Damir Bralić, Nikola Đurek Foto naslovnice Boris Ščitar/PIXSELL (Montaža Novosti)

Štampa Tiskara ‘Zagreb’, ZagrebTiraža 6500Novosti su financirane sredstvima Savjeta za na cionalne manjine Vlade Republike Hrvatske i sredstvima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske.RedakcijaGajeva 7, 10 000 Zagrebt/f 01/4811 198, 4811 [email protected]

jednakim posljedicama, bilježili smo već taj fenomen bitno različitih reakcija vrlo slič-ne braće. Na koncu, Zoran Mamić odustao je od krotkog prihvaćanja kazne i ostanka u Hrvatskoj te se pridružio bratu u Bosni i Hercegovini. Zoran je zatražio da tamo iz-država kaznu i sada je službeno bjegunac. Očekuje ga tjeralica i tome slično. Ne spasi li ih Ustavni sud.

BlokadaS novinskih margina otrgnuli smo vijest da su računi Skladgradnje, tvrtke Slavena Žužula, blokirani s 1,27 milijuna kuna duže od 120 dana. Po prijedlogu Fine, sud je pokre-

nuo prethodni stečajni postupak, a Žužul bi, navodno, mogao isplatiti vjerovnike nov-cem od unajmljivanja neke zgrade. Samo notiramo, često to radimo kad naiđemo na imena pomalo zaboravljenih junaka ne tako davne hrvatske prošlosti. Žužul je, ako se sjećate, u eri Ive Sanadera bio moćan gra-ditelj, a njegovu se tvrtku kasnije povezivalo s navodnim suvišnim farbanjem – i napla-ćivanjem – tunela na autocesti. Sanader u zatvoru, Žužul na rubu stečaja, tek nas mrak u tunelima podsjeća na njihovu epohu.

smo nedavno izviješteni, na sličnom doga-đaju okupilo pet hiljada ljudi na koncertu. Nekoliko dana kasnije bilo je svega šestero zaraženih. I tako, čeka nas veselo vrijeme podjele na Zdrave i Bolesne.

SastavniceIma ona divna hrvatska riječ sastavnica. E, pa kad ga se pogleda sa strane, stječe se dojam da se zdravstvo u Hrvata raspada po svim sastavnicama. Tek što je vlada s nekom novčanom svotom nahranila veledrogerije izbila je kriza u zagrebačkom Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice oda-

kle svakodnevno stižu priče o kolektivnom nezadovoljstvu postupcima liječnice Dijane Zadravec, predstojnice Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiolo-giju. U otvorenom pismu koje su dostavili medijima, čak 11 radiologa ističe da su zbog Zadravec napustili Zavod. Nema ovdje smi-sla ulaziti u njihove obračune i optužbe, no zanimljivo je kako je zasad jedina posljedica cijele buke ostavka Marija Zovaka, ravna-telja bolnice. Nije se, čini se, mogao nositi sa svime što se događa. Baš kao ni Beroš, samo što on ne napušta brod koji plovi. Besciljno, ali plovi. Zadravec nitko ne dovodi u pitanje.

BratKakvog li iznenađenja, Zoran Mamić, Brat i bivši trener Dinama, sada je službeno bje-gunac. Do ponedjeljka u ponoć trebao se javiti u Remetinec na izdržavanje zatvor-ske kazne koju mu je, kao i bratu, odmjerio osječki, a potvrdio Vrhovni sud. Kao što vjerojatno zna i najneinformiranija ptica s najviše grane, Zdravko Mamić je zaslužio šest i pol, a Zoran četiri godine i osam mje-seci zatvora. Za razliku od dinamičnog brata koji je urlao, prijetio i dramatizirao, Zoran se ponašao fino i pristojno, premda, zapravo, s

PlačMaj je divan mjesec za oplakivanje. Ovdašnji su narodi prirodni talenti, samo im daj povod i uvjeri da se mogu identificirati sa žrtvama i eto ih uplakanih, podbulih, s jako tamnim naočalama, ili nacionalnim zastavama, ili što je već prikladno nositi na najbližem stratištu. Po odnosu prema kostima možemo pratiti i razvoj pluralizma. Ne samo što se ojađeni okupljaju na sve većem broju lokacija kolek-tivnog stradanja, nego i na svakom od njih raste broj komemoracija. Na primjer, 76. obljetnica Bleiburga odvijat će se ove godine u Austriji, na Mirogoju i u Udbini. Počasni bleiburški vod polagat će vijenac 15. svibnja u Austriji, a društvo će im praviti neimenovani predstavnici državne vlasti. Državna će iza-slanstva, za svaki slučaj, vijence položiti i kod središnjeg križa na Mirogoju, a na Udbini će biti tradicionalno pitoma sveta misa. Poratni zločini u devedesetim su godinama služili za istodobno uzdizanje ustaškog i unižavanje partizanskog pokreta. Tako se, sasvim neo-visno o prirodnom ljudskom žaljenju za ne-vino pobijenima, događaj na Bleiburgu često pretvarao u ustašoidnu terevenku.

SlikaKad smo kod ustašoidnih evenata, spomenut ćemo slučaj s Brača gdje je, tvrdi se u mediji-ma, neki čovjek ostao bez posla u privatnoj firmi jer je odbio lažno svjedočiti po nagovoru Lovre Kuščevića, bivšeg Plenkovićeva mi-nistra, sada uskok-ova optuženika, u njegovu, Kuščevićevu, korist. Vlasnik firme u kojoj je svjedok radio Kuščevićev je prijatelj, pa je ra-splet bio očekivan – svjedok sada nema posla. Odvojak je to priče o optužnici protiv Kušče-vića i pomagača zbog primanja mita i sličnih sportskih disciplina. Ustašoide povezujemo s ovom viješću, jer nam je pala na um glasovita slika iz Kuščevićeve kuće. On je tvrdio da je na njoj njegov djed, iako je skoro svako oko lijepo moglo vidjeti Antu Pavelića.

PutovnicePribližavanje izbora, ali i turističke sezone, očito vlastima nameće imperativ labav-

ljenja epidemioloških mjera. Tjedan-dva nakon dramatičnih vijesti o rastu broja zaraženih i umrlih pišemo o digitalnim zelenim potvrdama, takozvanim covid-putovnicama koje će, prema obećanjima iz dnevne štampe, od 1. lipnja postati ‘glav-na ulaznica na koncerte i u klubove te za zabavu bez pridržavanja epidemioloških mjera’, otkrilo je duboko grlo iz Nacional-nog stožera. Najavljeno je da će se u jednom zagrebačkom restoranu na 26. katu održa-ti probno okupljanje probranih lica – njih 100 cijepljenih s obje doze kojima je od one druge prošlo najmanje dva tjedna, družit će se četiri sata bez maski kao da nema ni pandemije, ni mjera, ni Capaka, ni Marko-tić, ni Božinovića, ni Beroša, kao takvog. Događaj organiziraju Udruga ugostitelja i Hrvatski zavod za javno zdravstvo, a hrana i piće bit će besplatni. Ako je točno ono što smo pročitali, veći dio projekta financirat će ugostitelji, dok će se hzjz pobrinuti za besplatne testove. Okupljene će se testirati sedam dana kasnije i, ne proširi li se među njima zaraza, bit će to, smatra se, pokaza-telj da bi se cijepljeni i ubuduće mogli oku-pljati bez ograničenja. U planu su i drugi pilot-projekti poput inscenacije svadbe i sličnih grupiranja osoba koje su preboljele covid−19 u posljednjih šest mjeseci. Bude li sve u redu, plan je da se na ulazu na ma-sovna okupljanja posjetiteljima očitava kod s covid-putovnica, a dopuštenje za ulazak imat će i oni s negativnim testom koji nije stariji od 48 sati. U Barceloni se, kao što

RABLJENA SEDMICA

Dijana Zadravec – nevolje u kolektivu (Foto: Igor Kralj/Pixsell)

Zoran Mamić – bratovim korakom (Foto: Dubravka

Petrić/Pixsell)

Slaven Žužul – zaboravljeni junak (Foto:

Tino Jurić/Pixsell)

Nacionalni stožer – kreću pilot-vjenčanja (Foto: Slavko Midžor/Pixsell)

Bleiburg 2015. – pod ustaškom kapom (Foto: Žarko Bašić/Pixsell)

piše

Milorad Krstulović

3 kolumna NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1117, petak, 14. svibnja 2021.

E vidiš, to ne ide. Nema nikakve ravne plo-če, ali ima pločica koje su složene tako da ot-krivaju sljedeću sliku. Da, Srbi su nesumnjivo u kombinaciji Beograd – Knin izvršili vanjsku agresiju nad Hrvatima, i tu nema dileme. Ali i Hrvati su, u čemu također nema dileme, iz-vršili unutrašnju agresiju nad Srbima, i tu se nema što dodati ni oduzeti. To je jednostavno tako. I zato po cijenu da budem dosadan, koju rado prihvaćam, ponavljam da su naši ratni praznici zapravo ispraznici u koje se, kao u državno i crkveno ovjerene vreće, trpa sve što te navodne praznike čini simbolima na-šeg junaštva i slave, a izbacuje sve što bi to dovelo u pitanje. Kakvi vražji ‘ambrusti’ u Borovom Selu, kakve vražje stotine usmr-ćenih srpskih civila u ‘Oluji’ i poslije nje. To su, biva, popratne pojave u svakom ratu, ali s bitnom razlikom da se one u mnogo većim ratovima četrdesetih godina zrelošću politi-ka priznaju a, vidiš, u hrvatskom slučaju ne. Zato van na sunce s tim navodno nebitnim epizodama hrvatskog oslobodilačkog rata u devedesetima. U suprotnom, stječe se do-jam koji se ničim ne može izbrisati, da cilj tog oslobodilačkog rata nije bio samo da se Hrvatska riješi okupacije pobunjenih Srba i njihovih beogradskih sponzora, nego da se riješi i srpskog stanovništva u Hrvatskoj. Tim više što se to u velikoj, prevelikoj mjeri zbilja i dogodilo. Srbi su zaista prognani, iako su za-hvaljujući svojim podinteligentnim vođama dijelom i samoprognani, i tu nema boga koji bi promijenio tu činjenicu.

Ali hrvatska praznična memoaristika uop-će se time ne bavi, ili tu i tamo čuješ samo slovo-dva žaljenja, a dok je tako, obilježa-vanje velike oslobodilačke pobjede pratit će sjena i ništa manjeg moralnog poraza. ■

Veliki ratni praznici, koji se nižu iz godine

u godinu, zapravo više zaslužuju naziv

ispraznici jer sliče na vreće iz kojih

se izbacuje svaki nezgodan detalj iz

pobjede Hrvatske u ratu devedesetih,

a ostavlja samo ono što tu pobjedu čini

blistavijom nego što je stvarno bila

Imamo hrpu državnih praznika, ali da li i previše? Na prvi pogled ne. Ovih dana neki mediji navode čitav prstohvat država koje ih, čovjek ne bi vjerovao, imaju i više od nas. Ali vrag

je u tome što ti inozemni praznici protječu u tišini, jedva da i znaš za njih, a kod nas je nešto sasvim drugo. Naši praznici u pravilu sliče na lojanice na kojima se podgrijavaju nacionalističke pa i profašističke strasti, kao nedavno u Borovom Selu, gdje je grupa ras-pamećenih mladih novoustaša otvoreno za-govarala pokolj nad Srbima. Pritom se, ako ih uopće ima, kritike svode na to da je policija morala intervenirati na vrijeme i spriječiti antisrpske huškače da izgovaraju to što su izgovarali, ali to u krajnjoj liniji smatram manje važnim. Važnije je da u ovoj obljetnici ubojstva dvanaestorice hrvatskih redarstve-nika, i to iz godine u godinu, sve više blijedi jedna od esencijalnih istina o srpsko-hr-vatskom ratu devedesetih. Što je ta istina? Vrlo je jednostavna i ne treba je vraćati u pamćenje nikome kome to pamćenje išta znači. Ubojstvu dvanaestorice redarstvenika prethodio je jedva pojmljiv incident kada su trojica tada istaknutih pripadnika golog vrha hrvatske državne vlasti (Šušak, Vuko-jević, Glavaš), doduše ne dokazano, ali do-voljno indicirano, navodno osobno pucali na Borovo Selo iz ‘ambrusta’, neke vrste ručnih projektila, s ciljem koji ni malom djetetu ne treba objašnjavati.

Trebalo je zapaliti iskru mržnje, koja će nedugo poslije dovesti i do krvavog rata, što znači da ne treba baš vjerovati u navodno neupitnu činjenicu da su rat započeli Srbi, ili je to u najmanju ruku polovica istine, jer su rat priželjkivali i radikali s hrvatske stra-ne. Njima je on trebao da se učvrste u vrhu hrvatske države, što im je, hvala na pitanju, sasvim uspjelo. A jasno je zašto im je uspjelo. Događaji u Borovom Selu, čija je godišnjica nedavno obilježena, imaju dva lica, ali go-dinama se radi na tome da jedno od tih lica ostane u svjetlu reflektora, a drugo se gasi u sve većoj sjeni selektivnog pamćenja. To je tipičan primjer razrokog gledanja na po-vijest, u kojem jedno oko vidi sve što mu odgovara, a dugo ništa, baš ništa što mu ne odgovara. Da se razumijemo, to nije samo hrvatska specijalnost. Svojedobno sam kao novinar pratio suđenje u Šibeniku začetni-cima srpske pobune ranih devedesetih, koje je imalo punog opravdanja, a nije završilo ni nekim naročito drastičnim osudama. Ali onda me zapanjio jedan od okrivljenika koji mi je pred zgradom suda izjavio da je to suđenje početak obračuna s ‘ostacima za-klanog srpskog naroda’. Čovječe božji, gdje me nađe?! No ostanimo na Hrvatskoj i na hrvatskim primjerima selektivnog čitanja povijesti.

Ovo s Borovim Selom je samo zrnce-dva u puno većoj hrpi sličnih ili identičnih primje-ra. Zapravo svi državni praznici vezani uz rat 1991. – 1995. više zaslužuju da budu nazvani ispraznici, jer su finim arheološkim špahtla-ma i četkicama očišćeni od svega što može baciti sjenu na njihovu navodno mitološku čistoću i neupitnost. Ako hoćete, taj niz mo-žemo započeti ‘Olujom’, koja u toj mitologiji zauzima središnje, polubožanstveno mjesto. O da, ona je bila logični rasplet okupacije ve-likog dijela Hrvatske od strane pobunjenih Srba, koji do kraja nisu prihvaćali nikakve kompromise sa Zagrebom, a neki poluluđaci, od kojih jednog spomenuh, bili su i za krvavi

obračun koji bi završio uništenjem hrvatske većine. Ali to je samo jedna strana medalje i glancati samo nju da toliko zabliješti da za-sjeni sve ostalo jednostavno nema smisla, čak je svetogrdno. Drugu stranu medalje o ‘Oluji’ čini naime to da je u njoj i nedugo poslije pobijeno više stotina srpskih civila i zapaljeno tisuće njihovih kuća i gospodar-stvenih objekata, za što nije nitko, ili jedva tko, odgovarao. Čak i Vukovar, taj simbolički vrhunac stradanja Hrvata u ratu devedese-tih, ima drugu, zasjenjenu stranu medalje, a to je da su divljanju nad ovim gradom prethodile likvidacije Srba, kao i to da su u divljačkim napadima na taj grad stradali ne samo Hrvati nego i brojni Srbi. Ali u obljet-ničkim prigodama to se službeno ne priznaje, iako to ne bi ni za jotu promijenilo činjenicu da je Vukovar hrvatska Guernica, i da se ni za ‘g’ ne bi promijenila činjenica da to jeste tako i nikako drukčije.

Zato ovdje izričem mišljenje za koje znam da je naivno, ali ostajem kod njega iz dubokog uvjerenja da je ispravno. Tre-bali bismo ukinuti sve državne

praznike vezane uz rat devedesetih napro-sto zato što, velim, to i nisu praznici, nego ispraznici, prazni nadnevci u kalendaru rata devedesetih. Iz njih se briše sve što ne odgovara službenoj istini o događajima na koje se odnose, a do blještavila se lašti sve što tu tobožnju istinu uzdiže do neupit-nog božanstva. Ukratko, u interpretaciji službene srpsko-hrvatske ideologije povi-jest ratova devedesetih izgleda, štono bi se današnjim jezikom reklo, kao ravna ploča. Gdje je netko umislio da njegova istina o ratu dominira, tu prestaje razlog za svaku drugu, štoviše, tu drugu treba prebrisati mokrom krpom, a kada bi bilo moguće, i zakonski je zabraniti.

ARITMETIKA

POLITIKE

Piše Marinko Čulić

Ispraznici

I događaji u Borovom Selu, čija je godišnjica nedavno obilježena,

imaju dva lica (Foto: Davor Javorović/pixsell)

4 Politika NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1117, petak, 14. svibnja 2021.

U kakvim unutarstranačkim okolnostima hdz i sdp dočekuju lokalne izbore i mogu li se očekivati postizborna previranja u njihovim redovima?

piše Ivica Đikić

Kome su gori izborisdp bi na predstojećim izborima mogao pasti na najniže grane u posljednjih dvadesetak godina. Andrej Plenković, za razliku od Peđe Grbina, ne mora strahovati od postizborne unutrašnje pobune, ali za njega je dovoljno snažan udarac to što je ova kampanja iznjedrila Ivana Anušića koji mu je javno bacio rukavicu Glavni takmaci – Andrej

Plenković i Peđa Grbin (Foto: Patrik Macek/Pixsell)


Ako je vjerovati istraživanjima javnog mnijenja, ali i ne samo istraživanjima, sdp i hdz neće imati razloga za veselje posli-je nedjeljnih lokalnih izbora, s

tim da će, naravno, crta definitivno biti pod-vučena za dva tjedna, nakon što se održi dru-gi izborni krug ondje gdje će ga biti. hdz će pritom, kao i obično, imati relativno dobru statističku osnovu da proglasi pobjedu, što se ponajprije odnosi na rezultate na razini županija: županije, kao što je već odavno primijećeno, više-manje i postoje zbog toga da bi hdz mogao proglašavati pobjede na lokalnim izborima. sdp bi, pak, na predsto-jećim izborima mogao pasti na najniže grane u posljednjih dvadesetak godina: iz današnje perspektive gotovo je nemoguće vidjeti svi-jetlu točku za koju bi se predsjednik sdp-a Peđa Grbin mogao uhvatiti u nastojanju da svoje članstvo i javnost uvjeri da socijalde-mokrati nisu doživjeli potop, odnosno da je stranka pod njegovim vodstvom zaustavila silaznu putanju koja je započela 2016. godi-ne. S obzirom na to što je i kako Grbin radio u proteklih sedam mjeseci, bilo bi pravo čudo kad bi sdp-ova putanja bila drukčija od silazne.

Što se tiče županija, sdp ima realnu šansu da zadrži vlast u Krapinsko-zagorskoj župa-niji, pri čemu mislimo i na reizbor župana Željka Kolara i na kakvu-takvu većinu u županijskoj skupštini. Bilo bi golemo izne-nađenje da dugogodišnji župan Zlatko Komadina i sdp ostanu izvan vlasti u Pri-morsko-goranskoj županiji, no nije pametno sasvim isključiti tu mogućnost: najozbilj-niji Komadinin izazivač je hdz-ovac Gari Cappelli, bivši ministar turizma i nekadaš-nji gradonačelnik Malog Lošinja, a hdz je na županijskoj razini ojačao zahvaljujući kru-pnim infrastrukturnim projektima iza kojih uglavnom stoji centralna vlast u Zagrebu te zalaganje Olega Butkovića, hdz-ovog potpredsjednika i ministra mora, prometa i infrastrukture. Zagrebačka županija jedina je u kojoj se sdp može nadati rezultatskom napretku u odnosu na sadašnje stanje, ali daleko od toga da se može predvidjeti pobje-da Mihaela Zmajlovića u utrci za župana, u srazu s favoriziranim Stjepanom Koži-ćem, aktualnim županom koji ide po šesti mandat i koji je članstvo u hss-u zamijenio podrškom hdz-a. Kad je riječ o izbornom ishodu na županijskim razinama u Dalma-ciji, Lici, Istri, Međimurju, Varaždinu, pa i na Kordunu i Baniji, Grbinova stranka nema temelja da se nada ičemu dobrom: zadržava-nje sadašnjih pozicija značilo bi grandiozan uspjeh. U Slavoniji je još i gore. Ondje se sdp više-manje raspao, i to na rijetko viđen način u hrvatskoj politici, a svega smo se nagledali: lokalni socijaldemokrati nisu uspjeli prikupiti tri tisuće i dvjesto važećih potpisa za kandidaturu Denisa Ambruša za osječko-baranjskog župana, pa su dodali blizu devetsto nepravovaljanih. sdp, dakle, neće imati kandidata za župana sa sjedištem u četvrtom gradu u Hrvatskoj po broju sta-novnika.

Grbin se nema razloga nadati ničem naro-čito dobrom ni u četiri velika grada, barem kad je riječ o gradonačelničkim položajima. Joško Klisović, koji je najbolje što sdp trenutno ima u Zagrebu, nije shvatio da se izbori ne mogu dobiti pod egidom mirnog i pristojnog čovjeka koji će racionalno i od-govorno upravljati glavnim gradom. To se možda i moglo činiti koliko-toliko suvislom strategijom dok je Milan Bandić bio među živima, ali nakon njegove smrti takav pri-stup kampanji ispostavio se promašenim i teško razumljivim. Klisović neće biti iza-bran za gradonačelnika, no sdp bi se, poslije više od deset godina, mogao naći u vlada-jućoj koaliciji i u izvršnoj vlasti u Zagrebu,

koaliciji i vlasti predvođenima lijevo-zele-nom platformom Možemo, a to bi se, ako se dogodi, moglo tumačiti kao nekakav korak naprijed. sdp-ov kandidat u Splitu Ante Franić daleko je od ulaska u drugi krug, s tim da bi socijaldemokrati i ondje mogli dobiti komadić vlasti, ako se uspije formi-rati lijevo-centristička većina u Gradskom vijeću, što nije potpuno nemoguć scenarij.

Rijeka će, uz Primorsko-goransku župa-niju, odrediti hoće li se nakon ovih lokalnih izbora moći konstatirati da je sdp doživio katastrofu ili će za ocjenu biti uputnije upo-trijebiti nešto blaže izraze. Marko Filipo-vić, dosadašnji zamjenik dugogodišnjeg sdp-ovog gradonačelnika Vojka Obersne-la, ima tanku prednost u anketama, unatoč neuvjerljivoj i beskrvnoj kampanji koja sliči onoj Klisovićevoj u Zagrebu. Ipak, dojam je da trendovi ne idu u njegovu korist i da ćemo u drugom krugu svjedočiti krajnje ne-izvjesnoj borbi Filipovića i Davora Štimca, nezavisnog kandidata koji je ideološki prilič-no nedefiniran, pri čemu definitivno nije u lijevom spektru, i iza kojeg, po svemu sudeći, idejno i financijski stoji skupina utjecajnih riječkih poduzetnika. U Osijeku je sdp dosad sudjelovao u vlasti, a aktualni gradonačelnik Ivica Vrkić bio je i kandidat socijaldemo-krata, ali to će se sad teško ponoviti: Goran Kušec solidan je kandidat i to je više-manje sve što je solidno u rasturenom osječkom sdp-u, rasturenom ponajviše zahvaljujući tome što je glavna stranačka uloga u tom dijelu Hrvatske pala u ruke nesposobnom i politički neartikuliranom Domagoju Haj-dukoviću.

sdp će vjerojatno sačuvati vlast, ili ima realnu šansu da sačuva vlast, u nekim gra-dovima srednje veličine: ponajprije misli-mo na Sisak, Ogulin, Koprivnicu, Umag, Čakovec, Ploče. To, međutim, neće biti dovoljno da Grbin i njegov krug u vodstvu stranke izbjegnu kritike i zahtjeve za ostav-

kama, pogotovo ako im se, nakon trideset godina, dogodi poraz u Rijeci. Lako je mogu-će da slijedi nova runda unutrašnjih obra-čuna u kojoj će Grbin imati stare suparni-ke – Rajka Ostojića, Davora Bernardića, Zlatka Komadinu, Erika Fabijanića i još najmanje trećinu sdp-ovih saborskih zastu-pnika. Objektivno, sedam mjeseci nije do-voljno dugo razdoblje za ozdravljenje jedne klonule i pogubljene partije. S druge strane, sedam mjeseci jest dovoljno za zaključak da Grbinu nedostaje i političkog talenta, i liderskih sposobnosti, i odlučnosti, i lične karizme, jer otkako je predsjednik sdp-a nije povukao doslovno ni jedan pamtljiv potez, izuzev raspuštanja zagrebačke or-ganizacije i još poneke slične intervencije na lokalnom nivou, i nije uspio smisliti i izgovoriti doslovno ni jednu originalnu i upečatljivu rečenicu o bilo čemu, čak ni u predizbornoj kampanji. Da i ne govorimo o nekoj novoj energiji i o osvježavanju ili re-dizajniranju sdp-ovog idejnog profila. Sve što je dosad viđeno od Grbina jest relativna pristojnost i nevoljkost da se donose odluke, da se ulazi u konflikte i u stranci i izvan stranke, da se poduzimaju smislene i kon-kretne političke akcije. No i produžavanje agonije ne može ići dovijeka.

hdz će, rekosmo, nesumnjivo osvojiti vlast u dovoljnom broju županija – to zna-či deset i više – da može proglasiti pobjedu, odnosno da Andrej Plenković može do daljnjega začepiti usta istaknutijim hdz-ovcima nezadovoljnima političkim smjerom kojim se kreće hdz. To se, prije svega, odnosi na Ivana Anušića, potpredsjednika hdz-a i kandidata za još jedan mandat osječko-baranjskog župana, koji osjeća da hdz gubi podršku na istoku zemlje, a gubljenje po-drške pripisuje koaliciji sa sdss-om, to jest bliskosti Andreja Plenkovića i Milorada

Pupovca. Jasno je da je Anušić time zauzeo prvu startnu poziciju za uspon na funkciju šefa hdz-a, kad sadašnjem šefu kola krenu nizbrdo. Utoliko, Plenkoviću ne bi bilo mr-sko da Anušić izgubi u utrci za župana, za što postoje neznatni izgledi, kao što mu ne bi bilo mrsko da se pojavi povod za smjenu ministrice regionalnog razvoja i fondova eu Nataše Tramišak, jer ju je za mjesto u Vla-di predložio Anušić. I ne samo da će Anušić potvrditi mandat, nego bi se moglo zbiti da njegov čovjek Ivan Radić bude prvi hdz-ovac koji će biti izabran za gradonačelnika Osijeka otkako je samostalne Hrvatske. Kad je riječ o padu potpore hdz-u u Slavoniji, to se uglavnom odnosi na Vukovarsko-srijem-sku županiju i grad Vukovar, gdje su unutar-stranački rascjepi ugrozili hdz-ovu domi-naciju. Slična je situacija i u Ličko-senjskoj županiji, još jednoj hdz-ovoj utvrdi u kojoj je Plenkovićevoj stranci najveća prijetnja bivši hdz-ovac, to jest Darko Milinović, aktualni župan koji je u međuvremenu osnovao svoju regionalnu stranku.

Mimo uspjeha koji se hdz-u smiješi u Osijeku, u ostala tri velika grada hdz-u baš i ne cvjetaju ruže. Davor Filipović, Plenko-vićev kandidat za zagrebačkog gradonačel-nika, teško da će vidjeti drugi izborni krug, a hdz teško da će nastaviti sudjelovanje u vlasti glavnog grada, što je toj stranci u prošla dva mandata omogućavala koalicija s Milanom Bandićem. Hoće li hdz dobiti još četiri godine vlasti u Splitu s kompro-mitiranim gradonačelničkim kandidatom Vicom Mihanovićem umjesto Andre Krstulovića Opare? Nezahvalno je pro-gnozirati, jer su anketne razlike među pr-vom dvojicom-trojicom kandidata veoma male, no Mihanovićev neuspjeh nikoga ne bi trebao preneraziti. hdz-ov kandidat za gradonačelnika Rijeke Josip Ostrogović neće ući u drugi krug, mada će hdz sigurno dobiti nešto više glasova nego što je dobi-vao dosad i mada bi im se moglo posrećiti da konačno sudjeluju u vlasti toga grada. hdz se, također, može nadati zadržavanju vladajućih pozicija u Dubrovniku, Solinu, Šibeniku, Zadru, Karlovcu, Velikoj Gorici. Plenković, dakle, za razliku od Grbina, ne mora strahovati od postizborne unutrašnje pobune, ali za njega je dovoljno snažan uda-rac to što je ova kampanja iznjedrila čovjeka, Ivana Anušića, koji nije autsajder i koji mu je javno bacio rukavicu, naročito ako bi se to združilo s eventualnim hdz-ovim porazima u Splitu i Vukovaru. ■

Rijeka će, uz Primorsko-goransku županiju, odrediti hoće li se nakon ovih lokalnih izbora moći konstatirati da je sdp doživio katastrofu ili će za ocjenu biti uputnije upotrijebiti nešto blaže izraze

sdp se nada reziboru župana – Željko Kolar i Zlatko Komadina (Foto: Žarko Bašić/Pixsell)

hdz-u se smiješi Osijek – Ivan Anušić i Ivan Radić

(Foto: Davor Javorović/Pixsell)


U povodu izmjena Zakona o lokalnim izborima

piše Tamara Opačić

kušnje od godinu dana. Prema uskok-ovoj optužnici, koju je potvrdio splitski Županij-ski sud, Vlahušića se teretilo da je u travnju 2010. Vićanovoj tvrtki Dubrovačko primorje nezakonito odobrio pozajmicu iz gradskog proračuna u iznosu od dva milijuna kuna. Vićan, koji se sada, kao kandidat Dubrovač-kog demokratskog sabora, također natječe za gradonačelničku funkciju, osuđen je jer je Vlahušića poticao na zloporabu položaja i ovlasti kako bi Grad Dubrovnik od njegove tvrtke kupio nekretninu na otoku Šipanu.

Ispred Reformista i Stranke hrvatskih umirovljenika za još jedan mandat natječe se aktualni varaždinski župan Radimir Čačić, koji je početkom 2010. prouzročio prometnu nesreću u Mađarskoj i pritom usmrtio dvoje ljudi. Osuđujuća presuda iz 2012., kojom je kažnjen s 22 mjeseca zatvora, zatekla ga je na mjestu ministra gospodarstva i potpredsjed-nika Milanovićeve vlade. Nakon 13-mjeseč-nog odsluženja kazne dobio je uvjetni otpust i potom se vratio u politiku.

Gradonačelničkoj funkciji ponovno se nada nezavisni Dubravko Bilić, koji je 2019., tada kao gradonačelnik Ludbrega iz redova sdp-a, osuđen zbog zlouporabe položaja. Bilića se teretilo da je u svibnju 2012., kada je bio ravnatelj Agencije za za-štitu osobnih podataka, samom sebi odobrio isplatu naknade za odvojeni život. U godinu dana tako je uprihodio 14.500 kuna na koje nije imao pravo. Nakon priznanja krivnje, Bilić se nagodio s uskok-om i dobio manju kaznu od zakonom predviđene – pet mjeseci uvjetno uz rok kušnje od godinu dana.

Zbog nasilničkog ponašanja pravomoć-no je osuđen novi-stari hdz-ov kandidat za zadarskog župana Božidar Longin. On je u ljeto 1999., kada je bio na poziciji dožu-pana, nokautirao opernog pjevača Borisa Martinovića, koji je odbio pjevati himnu na otvorenju Europskog prvenstva u jedre-nju. Ako je suditi po kaznenoj prijavi koju je Akcija mladih nedavno podnijela dorh-u, Longinova šaka radila je i ratne 1991. U prija-vi se, kao i u priloženom izvještaju Sigurno-sno-informativne službe tvrdi da je zadarski hdz-ovac, tada kao pripadnik vojne policije, premlatio dva privedena hrvatska vojnika, zbog čega je jedan od njih postao invalid.

U sukobu sa zakonom našao se još jedan visokopozicionirani član hdz-a iz Zadarske županije. Riječ je o Krsti Ramiću, načelni-

dugogodišnjim gradonačelnicima, načelni-cima i županima koje se tereti za politička pogodovanja, trgovanje utjecajem, špekuli-ranje nekretninama, pronevjeru proračun-skog novca i nasilničko ponašanje. Uz njih se na listama nalaze i pravomoćno osuđeni za kaznena djela koji danas uživaju u čarima rehabilitacije.

Jedan od potonjih je bivši gradonačelnik Vukovara Željko Sabo, kojeg je u ožujku 2015. Vrhovni sud osudio na osam mjeseci zatvora, uz još osam mjeseci uvjetne slo-bode. Sabi, tada članu sdp-a, sudilo se za podmićivanje hdz-ovih vijećnika Marije Budimir i Radivoja Đurića, kojima je u zamjenu za njihove glasove prilikom kon-stituiranja gradskog vijeća 2013. nudio razne pogodnosti. Iako ga je vukovarska organiza-cija sdp-a početkom ove godine predložila kao kandidata za još jedan gradonačelnički mandat, Sabo je nakon sukoba s partijskom vrhuškom izbačen iz stranke, pa će na pred-stojećim izborima tu poziciju pokušati osvo-jiti kao nezavisni kandidat.

Pravomoćnu presudu iza sebe ima i bivši gradonačelnik Dubrovnika Andro Vlahu-šić, koji se za novi gradonačelnički mandat bori kao kandidat hns-a, hsls-a i Reformista. Vlahušić i njegov tadašnji koalicijski partner Pero Vićan osuđeni su 2015. zbog zloupo-rabe položaja i ovlasti, odnosno poticanja na to zlodjelo, na po šest mjeseci uvjetno uz rok

Zaprijetio ‘čupanjem gučka’ – Željko Kerum (Foto: Milan

Šabić/pixsell)

Ime Kristijana Kapovića, dugogodiš-njeg načelnika općine Vir, u nedjelju se, prvi put nakon 20 godina, neće naći na glasačkim listićima. Taj bivši član sdp-a nije se svojevoljno odlučio

za političku mirovinu, već mu je kandidatura onemogućena nedavnim izmjenama Zakona o lokalnim izborima. Njima je izborno natje-canje na lokalnom nivou zabranjeno svima pravomoćno osuđenima na kaznu zatvora u trajanju od najmanje šest mjeseci. To vrijedi i za one koji su zaradili istu toliku uvjetnu osudu ili kojima je kazna zamijenjena radom za opće dobro. Pored Kapovića, koji je zbog protupravne gradnje prometnice na pomor-skom dobru osuđen na šest mjeseci uvjetno s rokom kušnje od dvije godine, na izbore, sve dok im ne istekne rok rehabilitacije, neće moći ni pravomoćno osuđeni obiteljski na-silnik i aktualni požeško-slavonski župan Alojz Tomašević, kao ni propali kralj Nere-tve Stipo Gabrić Jambo, kojemu je presuđe-no zbog ometanja sudskog postupka.

U problemima bi se mogli naći i oni kan-didati protiv kojih su podignute optužnice ili se već vode kazneni postupci jer je istim zakonom propisano da lokalnim dužnosni-cima nakon pravomoćne osuđujuće presu-de automatski prestaje mandat. Češljajući kandidacijske liste, Novosti su pronašle desetak takvih imena. Većinom je riječ o

Šerifi s mrljom

Češljajući liste za lokalne izbore pronašli smo dvadesetak kandidata za gradonačelnike, načelnike i župane koji su već osuđeni, protiv kojih se vode kazneni postupci ili su pak podignute optužnice. Tereti ih se za politička pogodovanja, trgovanje utjecajem, špekuliranje nekretninama, pronevjeru proračunskog novca i nasilničko ponašanje

Nekad na optuženičkoj klupi, danas u borbi za gradonačelnički

mandat – Andro Vlahušić i Pero Vićan (Foto: Grgo Jelavić/pixsell)


ku općine Starigrad, koji je lani nepravomoć-no osuđen na uvjetnu zatvorsku kaznu od 11 mjeseci s rokom kušnje od tri godine jer je kao stranka u parničnom postupku, koji se vodio u povodu tužbe nekadašnjeg direk-tora lokalne komunalne tvrtke zbog neza-konitog otkaza, dao lažan iskaz. Ramićevo ime spominje se i u kaznenoj prijavi u kojoj se navodi da je općina Starigrad isplaćivala sredstva propalom građevinskom poduze-ću Ploter d.o.o. za radove koji nikada nisu napravljeni.

Nepravomoćnu presudu iza sebe ima i bivši hsls-ovac Ivan Čehok, koji se kandi-dirao za novi mandat varaždinskog grado-načelnika. Na samom početku ovogodišnje kampanje Vrhovni sud ukinuo je presudu kojom mu je za više kaznenih djela izreče-na jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine. Čehoku će se tako ponovno suditi za sporne ugovore kojima je s tvrtka-ma u vlasništvu Davora Patafte dogovorio zbrinjavanje bala smeća, zamjenu i kupnju zemljišta te investicije u varaždinski aero-drom. Na Županijskom sudu u Zagrebu u toku je pak kazneni postupak u aferi Tehno-beton, u kojem se Čehoka i njegovog bivšeg dogradonačelnika Zlatka Horvata tereti da su od Miroslava Bunića, nekadašnjeg šefa uprave Zagorje tehnobetona, primili mito kako bi punih osam godina pogodova-li njegovim tvrtkama i tako Grad Varaždin oštetili za šest milijuna kuna. Bivšeg varaž-dinskog gradonačelnika uskoro očekuje i novo suđenje u aferi Mercator, i to nakon što je poništena oslobađajuća presuda suda u Koprivnici. Čehoka se u tom slučaju sum-njiči da je u proljeće 2006., na inicijativu bivšeg direktora Parkova Miljenka Ptiče-ka, sklopio ugovor o zamjeni nekretnina s tom firmom i tako oštetio grad za dodatnih 4,5 milijuna kuna.

Željko Kerum, hgs-ov kandidat za gra-donačelnika Splita, od prošle je jeseni tako-đer vlasnik nepravomoćne presude. Osuđen je na šest mjeseci zatvora s rokom kušnje u trajanju od dvije godine za prijetnju Bojanu Ivoševiću, aktivistu koji se na predstoje-ćim izborima natječe kao zamjenik grado-načelničkog kandidata Ivice Puljka. Nakon što ga je Ivošević javno označio ‘malignim tumorom Splita’, Kerum ga je nazvao ‘čet-ničkim klošarem’ i zaprijetio mu ‹čupanjem gučka’. Bivši gradonačelnik Splita je u pro-ljeće 2013. zaradio i pravomoćnu osuđujuću presudu, kojom je kažnjen s 10.000 kuna jer je 2009. posao uređivanja dječjih vrtića u Splitu neposrednom nagodbom dao svom prijatelju Ivici Livaji. Nakon što su u jav-nost nedavno dospjele fotografije lokalnih sudaca koji se goste u Kerumovoj konobi, Jutarnji list je objavio da se trenutno pred hrvatskim sudovima vodi 27 postupaka u kojima je u svojstvu tužitelja ili tuženika njegova tvrtka Kerum d.o.o. u stečaju.

Da je poživio, kandidat s najviše optuž-nica bio bi zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Ovako je dio tereta pao na jednog od njegovih najbližih suradnika Ivicu Lo-vrića, koji se na predstojećim izborima na-tječe za mjesto zamjenika gradonačelničke kandidatkinje Jelene Pavičić Vukičević. Pod sumnjom da je s Josipom Klemmom, vlasnikom zaštitarske firme, dogovorio sumnjiv financijski transfer za Ciboninu kupnju košarkaša Darija Šarića, bio je uhićen 2014. Iako je od te optužbe pravo-moćno oslobođen, još uvijek mu se sudi za nezakonito zapošljavanje osoba iz Cibone u Ustanovi za upravljanje sportskim objekti-ma te pogodovanja U ime obitelji prilikom prikupljanje potpisa za propali referendum, kojim je ta konzervativna udruga Željke Markić htjela izmijeniti izborni zakon. U oba slučaja donesene su nepravomoćne oslo-bađajuće presude, ali je uskok uložio žalbe.

Na pravomoćnu presudu još uvijek čeka Ivica Kirin, kandidat hdz-a i hsls-a za gradonačelnika Virovitice, kojeg uskok tereti da je od

2006. do 2008., tada kao ministar unutar-njih poslova u Sanaderovoj vladi, poslovao s Fimi medijom, znajući da se tako prikuplja novac za financiranje hdz-a. U optužnici se tvrdi da je, unatoč mišljenju stručnog povje-renstva, poništavao javne natječaje i poslove davao izravnom pogodbom Fimi mediji te tako oštetio državni proračun za 7,5 miliju-na kuna. Kirin, kojeg je ministarskog mjesta stajao lov na veprove u društvu tadašnjeg haškog optuženika Mladena Markača, u ljeto 2019. nepravomoćno je oslobođen u aferi Fimi medija. U travnju ove godine, neposredno nakon što je predstavio svoju kandidaturu za još jedan gradonačelnički mandat, osječki odsjek uskok-a odbacio je kaznenu prijavu kojom se Kirina, njegovu suprugu Sanju i Vesnu Grbac, šeficu unu-tarnje revizije Grada Virovitice, sumnjičilo za nestanak 17 milijuna kuna iz gradske bla-

gajne te manjak nadzora nad pročelnikom za financije i gospodarstvo Sinišom Palmom, koji je u međuvremenu pronađen mrtav.

Zbog sumnje da je sudjelovao u izvla-čenju 122.000 kuna iz Osječko-baranjske županije, još uvijek se sudi Vladimiru Šišljagiću, aktualnom kandidatu stranke Snaga Slavonije i Baranje za gradonačelni-ka Osijeka. Njega uskok tereti da je 2011. i 2012., tada kao osječko-baranjski župan iz redova hdssb-a, s Martinom Marolinom, bivšim pročelnikom lokalne Agencija za ra-zvoj, u više navrata od poduzeća koja su iz županijskog proračuna dobivala nepovratnu pomoć tražio da im vraćaju do 80 posto upla-ćenog iznosa. Nepravomoćnom presudom iz svibnja 2016. obojica su oslobođena, ali je Vr-hovni sud tada prihvatio uskok-ovu žalbu. Nakon ponovljenog suđenja nepravomoćno su oslobođeni i u siječnju 2020., ali Vrhovni sud još nije donio konačnu odluku.

Spomenimo i Nikolu Kajkića, aktual-nog kandidata Hrvatskih suverenista, Mo-sta, hks-a i hsp-a za vukovarsko-srijemskog župana. Kajkić, koji je najpoznatiji kao re-dovni gost opskurne emisije ‘Bujica’, bio je policijski inspektor zadužen za istrage ratnih zločina počinjenih na Ovčari. Zbog falsificiranja pojedinih spisa, protiv njega je 2018. pokrenut disciplinski postupak te je na kraju izbačen iz policije. Prema pisanju portala Telegram, protiv Kajkića se trenutno vode dva kaznena postupka: jedan zbog kri-votvorenja službene zabilješke o silovanju jedne žrtve u ratu i drugi zbog gospodarskog kriminala. Za gospodarske malverzacije, od-nosno izvlačenje 3,2 milijuna kuna zajedno sa suprugom iz firme Lex-Fori, u međuvre-menu je nepravomoćno oslobođen, no u toku je žalbeni postupak.

Početkom ove godine najavljen je početak suđenja Tomislavu Pahoviću, nezavisnom načelniku Motovuna koji se nada još jednom mandatu. uskok ga tereti za zloporabu polo-žaja i ovlasti te krivotvorenje službene ispra-ve, odnosno da je od početka 2015. do sredine 2017. nezakonito primio 27.200 kuna na ime

naknade troškova za službena putovanja. Za šefa baranjske općine Čeminac ponovno se kandidirao bivši član hdz-a i aktualni načel-nik Zlatko Pinjuh, protiv kojega je podignu-ta optužnica zbog sumnje da je s nekolicinom suradnika i dvojicom sinova oštetio proračun općine za 231.217 kuna i općinsku komunal-nu tvrtku za dodatnih 28.535 kuna. Kako se navodi u optužnici, najveći dio sredstava izvukli su malverzacijama sa stambenim kre-ditima koje im je općina isplaćivala temeljem odluke općinskog vijeća.

Dvije optužnice iza sebe ima dugogodišnji hdz-ov načelnik Škabrnje Nediljko Bub-njar, koji se također kandidirao za još jedan mandat. Bubnjar je, kako pišu mediji, prvi put optužen u lipnju 2019., kada ga je uskok teretio da je općinu oštetio za 702.000 kuna, a drugi put lani u srpnju, kada mu je na te-ret stavljeno trošenje još najmanje 289.380 kuna u osobne svrhe.

Ako je suditi po optužnici koju je gospićko Općinsko državno odvjetništvo lani podiglo protiv načelnika Perušića Ivana Turića, u susjednoj Ličko-senjskoj županiji prevladava ljubav prema oružju. Naime, Turić je optužen jer je ljetos zapucao u zrak kako bi zaplašio dvoje romske djece. hdz-ov načelnik prije toga je uperio pištolj u djecu i prijetio im da će ih ubiti, a istog dana prijetnje je uputio njiho-voj majci i baki. Ukoliko bude osuđen, Turić bi mogao završiti u zatvoru na pet godina. Prema tvrdnjama svjedoka u postupku za ratne zlo-čine koji se pred Županijskim sudom u Rijeci vodio protiv tzv. gospićke skupine, dugogodiš-nji čelnik Perušića je zanat s oružjem kalio na Lipovoj glavici, gdje je 25. listopada 1991. likvi-dirano 20-ak srpskih civila. Iako svjedočanstva potvrđuju da je bio dio streljačkog stroja, Turić je tvrdio da tada nije pucao jer je ‘bio na osigu-ranju za razmjenu na rubu šume’.

Svemiru Obilinoviću, kandidatu grupe birača za načelnika općine Nerežišća, uskok-ova optužnica stigla je usred predizborne kampanje. Obilinović je šestookrivljeni u slučaju malverzacija s vrijednostima ne-kretnina i prenamjenom zemljišta na oto-ku Braču, zbog čega se pod istragom našao Lovro Kuščević, bivši ministar iz redova hdz-a. Kuščevića se kao tadašnjeg općinskog načelnika Nerežišća tereti da je inicirao pro-mjenu prostornog plana kako bi na mjestu štale mogao sagraditi vilu, pri čemu su mu, kako stoji u optužnici, pomogli Obilinović i bivši predsjednik općinskog vijeća Jakša Goić. Sumnja se da je na prenamjenama zemljišta zaradila Kuščevićeva supruga. ‘Ja sam nezavisni kandidat na ovim izborima i nemam nikakvu namjeru odustajati od kan-didature’, poručio je potom Obilinović. A i za-što bi kada mu tromost hrvatskog pravosuđa jamči da će još neko vrijeme bezbrižno moći harati lokalnom sredinom. Pod uvjetom da, kao i svi nabrojani, uistinu osvoji mandat. ■

Dobio optužnicu usred predizborne kampanje –

Svemir Obilinović (Foto: Milan Šabić/PIXSELL)

Pravomoćno osuđen zbog nasilničkog ponašanja –

Božidar Longin (Foto: Marko Dimić/PIXSELL)

Čekaju ga brojna suđenja – Ivan Čehok (Foto: Vjeran Žganec Rogulja/PIXSELL)

Dugogodišnji načelnik Perušića Ivan Turić optužen je jer je ljetos zapucao u zrak kako bi zaplašio dvoje romske djece. Član hdz-a prije toga im je zaprijetio smrću


Umjesto komunalnim temama, kandidati Domovinskog pokreta na lokalnim izborima bave se s ‘protuhrvatskim’ elementima i ‘četnicima’

piše Hrvoje Šimičević

Nekoliko dana nakon inci-denta u Borovom Selu, u ko-jem su navijači Torcide kroz pjesme pozivali na ubijanje građana srpske nacionalno-

sti, u ‘Bujici’ je gostovala Vesna Vučemilo-vić. Kandidatkinja Domovinskog pokreta za županicu Osječko-baranjske županije i sestra Miroslava Škore poručila je da ‘ne možemo očekivati da će se situacija smiriti kad imate provokacije s kojima se ljudi suo-čavaju svaki dan’.

‘Izjave koje gospodin Pupovac daje plačlji-vim glasom ne doprinose smirivanju, dapače. On stalno diže tenzije i upire prstom u dru-ge, a u konačnici i on mora snositi odgovor-nost za stvari koje se dešavaju. On je jedan od glavnih kreatora politike u Hrvatskoj, očigledno hdz-ovci moraju plesati kako on svira. Incident je bio remećenje javnog reda i mira, onda je Pupovac imao presicu pa je to postalo kazneno djelo’, konstatirala je, pi-tajući se kakva je ovo država kad branitelji moraju raditi u inozemstvu dok penzioneri strahuju da postoji mogućnost da će pripad-nici srpskih paravojnih postrojba dobivati mirovine od Republike Hrvatske. ‘Na terenu kažu da nas Plenković vodi u bratstvo i jedin-stvo, da se nismo za to borili ‘91’, zaključila je.

Opisani javni istup zapravo je fundament cjelokupne predizborne strategije Domovin-skog pokreta. Kroz medijske platforme po-put ‘Bujice’, koju vodi njihov glavni medijski propagandist Velimir Bujanec, izredali su se svi istureniji predstavnici Domovinskog pokreta. Lokalne izbore zadnjih su tjedana iskoristili za nevješto zakamufliranu anti-srpsku kampanju. Nominalno, individue poput Škore, Marija Radića, Ivana Pena-ve, Stipe Mlinarića ili Ante Prkačina u prvim rečenicama intervjua bore se protiv

‘korupcije’ koju za njih predstavlja ‘srpsko-hrvatska trgovačka koalicija’. U nastavku, međutim, cjelokupna kampanja oslanja se na tupu mrzilačku premisu prema kojoj je nedopustivo sudjelovanje Srba u vladajućoj saborskoj većini.

U donjem dijelu septičke jame koja se zove predizborna kampanja Domovinskog pokreta, teži su, po univerzalnim zakonima desnice u Hrvatskoj, i slučajevi. Kandidirani prebjezi s neofašističkih rubova političkog spektra – od hčsp-a do krajnje desnog krila hdz-a – u okrilju ove političke organizacije pronašli su svoje prirodno stanište. Oni pri-tom ne haju za bilo kakvu političku mimi-kriju. Ako jedna Vesna Vučemilović koristi anegdotu s verbalnim ubojicama iz Borova Sela za prebacivanje odgovornosti na ‘provo-katore’ iz redova srpske manjine, očekivano je da su niži ešaloni organizacije lišeni bilo kakvih retoričkih inhibicija. Čak je i površ-nija analiza imena na popisu za županijske skupštine pokazala da je u svim predjelima Hrvatske slična situacija. Čeprkanje po bio-grafijama i javnim istupima kandidata dove-lo je do zaključka da otprilike dvije trećine nominiranih na županijske pozicije svoja lokalna politička zaduženja shvaćaju kao priliku za najsiroviji nacionalizam. Zadnjih nekoliko tjedana, naime, takozvane podu-zetničke teme, briga za funkcionalne vodo-vodne cijevi ili prohodne prometnice ustu-pili su mjesto teorijama zavjere, antisrpskim porukama i redovnom korištenju ustaškog pozdrava ‘Za dom spremni’. Obilje je toliko da smo se ovaj puta morali fokusirati samo na manji dio najeksplicitnijih manifestaci-ja političkog ekstremizma. Prije dva tjedna Škoro je bio prisiljen na pokajničke izjave nakon što su mediji otkrili da reper s kojim je snimio predizborni duet gaji sklonost prema tetovažama s problematičnom sim-

Škorino lokalno grožđe

Liste Domovinskog pokreta načičkane su ljudima koji šire sirovi nacionalizam, veliča-ju ustaštvo, slave obljetnice ndh i objavlju-ju ustaške koljačke pjesme, a neki na Face-booku drže i slike s uzdignutim desnicama i oružjem. Kampanja za lokalne izbore osla-nja se na premisu prema kojoj je nedopusti-vo sudjelovanje Srba u vladajućoj većini

Miroslav Škoro i Vesna Vučemilović (Foto: Ivica Galović/Pixsell)


bolikom koju je popularizirao Treći Reich, uz sporne stihove koje je izricao u prošlosti.

No reper Zizi nije ni na listi Škorine stran-ke. To se ne može reći za Vladimira Sigura, predsjednika Domovinskog pokreta u Dvo-ru koji je prema službenoj stranici ove stran-ke zaslužio 11. mjesto na popisu za skupštinu Sisačko-moslavačke županije. Sigur se, nai-me, u prošlosti naslikavao s rukom podignu-tom na nacistički pozdrav. Dokazi se nalaze na njegovom privatnom Facebook profilu, gdje je objavio dvije različite fotografije iz 2009. i 2010. godine na kojima se jasno vidi sklonost totalitarnoj gesti. Na jednoj foto-grafiji uz ‘rimski’ pozdrav nalazi se i zasta-va sa stiliziranim ustaškim samoglasnikom, dok na drugoj pozira s pištoljem. Na trećoj u društvu trojice muškaraca s pištoljem i puškama, Sigur drži jedan nož u ruci, a drugi u zubima. Fotografije su nastale prije više od 10 godina. No u narednim godinama Sigur je redovno obilježavao rođendan ndh. ‘Težnja hrvatskog naroda za slobodom i nezavisnom državom rođena je 10. 4. 1941. godine. Htjeli smo samo svoje a tuđe nismo tražili a sve-jedno su nas mrzili’, napisao je 2012. Slično je naveo godinu prije, kad je gejeve nazvao

‘bolesnim pederima’. Godine 2016. na isti je datum poručio: ‘Nek živi ljubav, nek sva-ne dan, nek nam je sretan 10. travanj. zds!’ U više navrata pozvao je Hrvate da pruže

‘otpor svim tim okupatorima’, uz ustaški pozdrav. Prošloga je tjedna vodio Bujanca po području gdje se natječe za mandat. ‘Za neobnovu spomenika (poginulim vojnicima iz Drugog svjetskog i Domovinskog rata, op. a.) koja je trebala krenuti prije tri-četiri godi-ne najviše je kriva hdz-ova vlast, je ga sdss sigurno ne bi obnavljao’, poručio je Sigur.

Sisačko-moslavačka županija, koja je pre-trpjela enormne štete od potresa, općenito je područje u kojem Domovinski pokret ko-risti strategiju okrivljavanja srpskih lokal-nih političara za bijedu i nerazvijenost toga kraja. ‘Po mojim informacijama, hrvatskim ljudima je teško doći do poticaja, dok ostalo stanovništvo (srpsko, op. a.) dobiva potica-je. To je još jedan razlog iseljavanja hrvat-skog pučanstva’, poručio je u istom prilogu

‘Bujice’ Damir Markuš, Škorin kandidat za župana Sisačko-moslavačke županije i obiteljski prijatelj napadača s Markova trga Danijela Bezuka, koji i dalje u obraćanji-ma za medije ili preko društvenih mreža ne posustaje u promociji ustaškog pozdrava i okrivljavanju hrvatskih Srba za lošu si-tuaciju u državi. Kandidat Domovinskog pokreta za sisačkog gradonačelnika Srećko Telar, inače jedan od aktivnijih sudionika šatoraškog prosvjeda u Zagrebu, poručio je nedavno da na idućim parlamentarnim treba napokon zaustaviti sdss u vladajućoj koaliciji ‘jer to nije dobro za Hrvatsku ni za hrvatske građane’. Telar ideje promovira preko Facebook stranice ‘Srećko Telar – za gradonačelnika Siska’, koja obiluje ekstre-mizmom. Tamo se promovira pozdrav ‘Za dom spremni’, Tomislava Merčepa se na-ziva herojem, a u izjavama za medije ovaj kandidat protivnike ustaške krilatice na-ziva ‘mrziteljima Hrvatske’. Prije dva mje-seca na spomenutom profilu je objavljen post u kojem piše da ‘banda uništava sve što je hrvatsko’. ‘Dolaze neki čudni ljudi, čudnog imena, i pitanje je što će ostati od naše Hrvatske. sanu 2 na djelu. Pitati će nas djeca jednoga dana što smo učinili i kakvu budućnost im ostavljamo?!’. Domovinski pokret Sisak širio je preko Telarove stranice plakat na kojem piše: ‘Želimo li da danas mi, sutra naša djeca, plaćaju agresora koji je rušio, palio, ubijao po našoj domovini Hr-vatskoj? – Srcem i znanjem za ranjeni grad, Domovinski pokret, Grad Sisak!’

Na drugom memu piše da ‘oni koji su se borili i krvarili za Hrvatsku nisu poželjni u Hrvatskoj, a kamoli u saborskim klupama. Dobrodošli su oni koji takve javno pljuju i omalovažavaju. Bravo za hrvatsku vlast, bravo za hrvatsku braću koja otvorenih očiju šute i to sve samo gledaju’. Poruka je popraćena fotografijama Milorada Pupovca i romskog saborskog zastupnika Veljka Kaj-tazija. Povodom Dana antifašističke borbe i osnivanja Prvog sisačkog partizanskog odre-da spomenuta je stranica zatražila zabranu obilježavanja antifašističkih obljetnica i objavila da je ‘naša bitka protiv današnjih Osmanlija (koji će se sutra okupiti povodom Ništa, u nekoj šumi) još traje. Završit će kao i ona protiv Osmanlija!’

Kandidat za skupštinu u istoj županiji Goran Brebrić zamjerio je prošle godine predsjedniku Zoranu Milanoviću jase-novačke izjave o hos-u i pozdravu ‘Za dom spremni’. ‘Volio bih da je bio prisutan na Bo-žić 1991. godine u bazi specijalnih postrojbi u Kumrovcu gdje je 300 specijalaca pozdravilo

za dom – spremni. Tad je čučao pod stolom u kuhinji’, poručio je Brebrić, koji na jednoj od fotografija pozira uz muzejski primjer zastave sa svastikom. U Karlovačkoj župa-niji slična je politička intonacija. Kandidat za tamošnju skupštinu Pero Lovrenović prije mjesec dana je stavio post u kojem se obilježava osnivanje ndh. Marijan Rado-čaj, 27. na listi za Skupštinu, posjetitelje svog profila je počastio koljačkom ustaškom pjesmom ‘Evo zore, evo dana’.

Splitsko-dalmatinska županija donosi identičan sadržaj. Tamo je Domovinski pokret na šesto mjesto nominirao Ivicu Primorca, predsjednika solinske isposta-ve dp-a i dugogodišnjeg člana Nadzornog odbora Hvidre Splitsko-dalmatinske župa-nije, koji na blogu objavljuje tekstove što glorificiraju ndh. ‘Nikada, ni pod nikavom silom raznih poslušnika i krivotvoritelja povijesti, neću niti ne mogu, prihvatiti bilo kakvu zabranu koja bi me spriječila u spome-nu na taj dan’, objavljeno je 10. travnja 2018. godine. ‘Neosporno da je 10. travnja bitan dan novije hrvatske povijesti, jer je riječ o uspostavi Države Hrvatske! ndh nije bila nova država već nastavak 16 stoljeća stare Države Hrvatske. Oni koji ne vole Hrvatsku to stalno namjerno zaobilaze, ona je pravni naseljenik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije’, piše u tom tekstu, pa se još dodaje da ‘nam’ ne mogu ‘zbrisati iz svijesti da je 10. travnja dan kada su hrvatski domoljubi pokušali spas Hrvata i Hrvatske od total-nog uništenja od strane srpskog četničkog fašizma i prevare nastale od ujedinjenja sa Srbijom 1918 g.’

Kandidat za istu županijsku skupštinu Mile Mikulić prošle je godine uz fotogra-fiju s natpisom ‘sretan 10. travanj’ obilježio osnutak ustaške paradržave. Godinu prije toga isti je datum proslavljen slikom ‘veli-ke Hrvatske’ uz poruku ‘ona je ljubav koja ne može proć’. Par godina prije Mikulić je objavio fotografiju ustaškog vojnika koji s

ustaškom zastavom viče ‘rob nikada!’. Din-ko Zaninović, kandidat koji se nalazi na 29. mjestu za Skupštinu Splitsko-dalmatinske županije, objavio je pak fotografiju Zvon-ka Bušića na kojoj piše ‘Za dom spremni’ te prizore posjeta Bleiburgu. Prije tri godi-ne, u lipnju 2018., vidimo ga s ispruženom desnicom prilikom utakmice nacionalne nogometne selekcije. To su samo probrani primjerci Domovinskog pokreta. O većini drugih dala bi se skupiti impresivna kom-pilacija huškačkog sadržaja u kojoj ona Ško-rina ‘srpsko-hrvatska trgovačka koalicija’ prelazi u šurovanje hdz-a s ‘protuhrvatskim’ elementima i ‘četnicima’, kao što je to, pri-mjerice, konstatirao Maksimilijan Jarec, kandidat za gradonačelnika u mjestu Sveti Ivan Zelina.

Radi se o zaokruženoj strategiji Domovin-skog pokreta, samoj srži njihovog političkog djelovanja na nacionalnoj i lokalnoj razini. No od nje ne bježe ni predstavnici koalicije Generacija obnove, Hrvatski suverenisti i Neovisni za Hrvatsku, koji idu zajedno na izbore u Zagrebu. Frano Čirko baštini zgu-snutu proustašku biografiju, uz fotografije s nacističkim pozdravom. Njegovi koalicijski partneri Željko Sačić, Marijan Pavliček, Davorin Karačić ili Hrvoje Zekanović takmiče se s Domovinskim pokretom kori-steći identičan leksik. Šanse su im utoliko minorne: zašto glasati za ekipu bez raspro-stranjene infrastrukture kad je tu znatno organiziraniji i potentniji Škorin pokret? Most je pak nastojao zaobići nacionalistič-ku isključivost: čak je i kampanja Marina Miletića, koji je u prošlosti ispisivao huš-kačke poruke prema Srbima, bila očišćena od svih audio-vizualnih natruha njegovih višegodišnjih stavova. Nije im to, doduše, pošlo za rukom u slučaju Danijela Perića, kandidata za Vijeće gradske četvrti Stenje-vec, kojem su mediji pronašli niz fotografija s uzdignutom desnicom.

Ni Hrvatsku demokratsku zajednicu, koja želi pripadati centru nakon što je zadnja tri desetljeća patentirala netrpeljivost prema srpskoj manjini kao sredstva političke bor-be, nisu zaobišli ekscesi. Najeksplicitniji od predstavnika najviših tijela hdz-a bio je osječki župan Ivan Anušić. ‘Sretniji bih bio da nismo s takvim sdss-om. Nije pro-blem sdss, problem su pojedinci koji ovako komuniciraju i šalju poruke’, rekao je Anušić, dodajući da je Pupovcu istekao rok trajanja.

Lokalni izbori trebali bi u normalnijim državama poslužiti za natjecanje političkih dionika u davanju najboljih rješenja za ko-munalne probleme, poput kanalizacijskog sustava. Za hrvatsku desnicu taj se program može spominjati jedino kao metafora za istovarivanje političkog sadržaja. ■

Dinko Zaninović s ispruženom desnicom

(Foto: Facebook)

Goran Brebrić pred muzejskom svastikom (Foto: Facebook)

Vladimir Sigur s nacističkim pozdravom, oružjem i noževima (Foto: Facebook)

10 Društvo NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1117, petak, 14. svibnja 2021.

Vlada u predizborno vrijeme opet najavila ograničenje rada nedjeljom

piše Dragan Grozdanić

zi utorak, djeca imaju školu kroz tjedan, a prijatelji rade, taj odmor ne zadovoljava svoju socijalnu svrhu, osim fi zičkog oporavka. No intervencija putem Zakona o trgovini nije najprikladniji pristup za postizanje tog cilja. Maloprodaja je sektor koji zapošljava 140 ti-suća osoba, od toga tri četvrtine žena, ali to predstavlja tek mali dio ukupnog korpusa za-poslenih, oko devet posto. Preostalih 91 posto, uključujući sve zaposlene u ugostiteljstvu, osobnim uslugama, rekreaciji... i dalje ne bi uživali to pravo. Također, 16 radnih nedjelja suspendiralo bi to pravo u čitavoj trećini godi-ne, dakle učinak u odnosu na postojeće stanje bio bi minimalan – ističe Matković.

Usporedbe radi, dodaje, prema podacima ankete o radnoj snazi u Hrvatskoj, već dva desetljeća oko trećina zaposlenika barem ponekad radi nedjeljom, bez trenda smanji-vanja. U predkriznoj 2019. tako je radilo 31 posto zaposlenika u Hrvatskoj, daleko više od prosjeka eu-a koji iznosi 22 posto i više nego u svim drugim mediteranskim zemljama, osim Malte. Težimo li smanjenju tog broja kao društveno poželjnom ishodu, trebaju nam sustavnije politike.

Mladen Novosel, predsjednik Saveza sa-mostalnih sindikata Hrvatske, kaže da gotovo 80 posto građana, prema istraživanju koje su naručili u sindikatu, podržava ograničava-nje ili regulaciju rada nedjeljom, kao što i svi ekonomski pokazatelji govore da je nedjelja najslabiji dan za promet. Novosel drži da uop-će nema govora da bi odluka o ograničavanju rada nedjeljom dovela do viška radnika jer u trgovini ih ionako nedostaje.

— Vlada, odnosno Ministarstvo gospodarstva koje je nositelj radne skupine predložilo je da bi zakon mogao izaći do kraja ove godine s primjenom od 1. siječnja iduće godine. Zadnji prijedlog radne skupine bio je da 14 nedjelja u godini budu radne po izboru poslodavca. Ne znam stoga otkud je proizašla izjava premije-ra o 16 radnih nedjelja. Stav sssh-a i Sindikata trgovine Hrvatske bio je da o broju radnih nedjelja još možemo razgovarati uvažava-jući turističku sezonu od tri mjeseca, kao i dvije nedjelje eventualno u prosincu, dakle da se tih 14 nedjelja odradi – kaže Novosel za Novosti.

Na argument poduzetnika da se u jeku korona-krize ne smije ići u administrativ-na ograničenja gospodarskih aktivnosti, pri čemu su najglasniji predsjednik uprave Emmezete Slobodan Školnik i predsjednik udruge Glas poduzetnika Hrvoje Bujas, sin-dikalist odgovara da su njihovi interesi isklju-čivo profi tne prirode, što isključuje interes da radnice i radnici imaju dan odmora u radom tjednu. Podsjeća da je nedjelja u Hrvatskoj tradicionalno dan za odmor, kada ne rade vrtići i škole.

— Činjenica je da preko 90 posto zaposlenih u trgovini čine žene i da one u sklopu svog obiteljskog života barem tu nedjelju imaju pravo biti sa svojima obiteljima i djecom. I tu više nema dileme kada je riječ o tome ili višeprofi tnim interesima kapitala – dodaje Novosel.

Otkriva nam i da većinski dio poslodavaca u sklopu Hrvatske udruge poslodavaca (hup) podržava takvo ograničavanje rada nedjeljom.

— Radi se dakle samo o manjinskom dijelu poslodavaca u sklopu hup-a, dok udrugu Glas poduzetnika neću komentirati jer oni nisu socijalni partneri, tek se trebaju profi lirati kao takvi da bi bili relevantni sugovornici u vezi izmjena i dopuna bilo kakvih zakona – kaže Novosel.

Za kraj i na znanje hrvatskom Ustavnom sudu recimo da su slovenski ustavni suci nedavno donijeli odluku prema kojoj je pot-puno zakonito i u skladu s Ustavom reguli-rati rad trgovina nedjeljom i time se ne krši ustavno jamstvo na slobodnu gospodarsku inicijativu. ■

političko ulagivanje, prilično poznato svim obespravljenim radnicama i radnicima čije radne nedjelje nisu adekvatno ili uopće pla-ćene. No ne kaže li se – treća sreća?

Prije komentara o toj temi spomenimo bitnu statistiku iz ureda Zlatice Štulić, predsjednice Sindikata trgovine Hrvatske. Sindikalistkinja ističe da je u veljači ove go-dine u trgovini bilo ukupno 201.117 zaposle-nih, od čega je, prema podacima iz siječnja, čak 111.506 žena. Pritom u trgovini na malo prosječna plaća iznosi 6.878 kuna bruto ili 5.210 kuna neto. Sindikalistkinja nas upu-ćuje i na podatak da primanja prodavačica i prodavača iznose u prosjeku 4.103 kune neto. Među njima je i velik dio onih koji rade na rubu minimalca, pa tako uz odbitak od 20 posto doprinosa mjesečno primaju za život nedovoljnih 3.800 kuna.

Teo Matković, viši znanstveni suradnik na Institutu za društvena istraživanja u Za-grebu i stručnjak za tržište rada, za Novosti kaže da je ograničavanje rada vikendom ned-vojbeno popularno među radnicima i pred-stavlja legitimnu temu socijalnog dijaloga.

— Nažalost, zbog slabosti i/ili nezainteresi-ranosti dionika kolektivnog pregovaranja u

protekla dva desetljeća instrumenti granskih kolektivnih ugovora nisu izrodili koordini-rane uspjehe u tom pogledu i tako dolazi do pretenzija države da intervenira u zakone, tipičnih za hrvatski sustav industrijskih od-nosa. To se prigodno u pravilu događa u pre-dizbornim periodima – kaže Matković.

Naš sugovornik dodaje da nije izgledno da će zacrtane intervencije, čak i da dohvate šire od sektora trgovine, zamjetno utjecati na gos-podarstvo, zaposlenost ili plaće općenito, ali svako previranje na tržištu ima potencijalne gubitnike i oni koji se vide takvima glasno zazivaju takve slike u (de)regulatornom ri-tualu. Pitamo ga je li u jednom humanom i socijalnom društvu normalno da radnik ima pravo na neradnu nedjelju, na taj jedan dan koji će provesti sa svojom obitelji i djecom.

— Ako je cilj osigurati zajedničko vrijeme za okupljanje obitelji i društveni život, postojeći instrument tjednog odmora iz Zakona o radu nije adekvatan jer on jamči jedan puni dan odmora, ali na razini pojedinca. Dakle, ako vama po slodavac pruži četvrtak, vašoj supru-

Prijedlog izmjena Zakona o tr-govini koje je Vlada najavila pred lokalne izbore, a kojima bi se po-novno ograničio rad nedjeljom i blagdanima, očekivano je uzne-

mirio dio ovdašnje poduzetničke elite, onaj kojem je premalo poduzetničkih sloboda nauštrb radničkih, pa su neki već najavili i ustavne tužbe. Izmjene spomenutog zako-na u tom pravcu, koje iz svojih interesa već dva desetljeća gura Katolička crkva, a zbog civilizacijskih dosega sindikalne središnjice i ljevica, nisu nešto novo. Uostalom, Ustavni sud dosad je dvaput, najprije u travnju 2004. i potom u lipnju 2009., rušio pojedine odredbe kojima su bile propisane neradne nedjelje i blagdani.

U vezi najnovijih izmjena premijer An-drej Plenković kazao je da će se ipak raditi 16 nedjelja u godini jer smo turistička zemlja i trgovina je stoga važna, što je već viđena iznimka iz dvijetisućitih, kada je bio propi-san rad trgovina nedjeljom od 1. lipnja do 1. listopada i tijekom prosinca. Ne ulazeći u dublje analize, recimo tek da se Ustavni sud u svojoj odluci iz 2009. pozvao na prethodno stajalište po kojem pitanje radnog vremena u rh ovisi o volji zakonodavca i da to pitanje, samo po sebi, ne može biti predmet ocjene suglasnosti s Ustavom, te istaknuo da ukida-nje rada nedjeljom ne opravdava cilj zaštite radnika, a poduzetnike dovodi u neravno-pravan položaj. Zato izjava premijera da je potrebno napraviti ravnotežu između rad-nog i obiteljskog života zvuči, dakako, kao

Jad nedjeljomČinjenica je da preko 90 posto zaposlenih u trgovini čine žene i da one u sklopu svog obiteljskog života barem u nedjelju imaju pravo biti sa svojim obiteljima i djecom, kaže predsjednik SSSH-a Mladen Novosel

Oko 90 posto zaposlenih u trgovini čine žene (Foto:

Kristina Štedul Fabac/pixsell)

Mladen Novosel (Foto: Matija Habljak/pixsell)

Teo Matković (Foto: Dalibor Urukalović/

pixsell)


Na stranu što je Sosin izbor ‘zemlje

i zastave’ k ao ‘poslovnu odluku’

jednodušno osudila javnost zemlje u kojoj ‘zemlja

i zastava’ i nisu ništa doli samo posao. Druga je

jedna stvar meni zanimljivija: ta, kako reče mladi

australski investitor Joe Šimunić, ‘zemlja i zastava’ za koju je ‘toliko Hrvata dalo

svoje živote’

UGOVOR

S ĐAVLOM

Piše Boris Dežulović

Sosin izbor

Koliko ja shvaćam, ovaj dečko nema puno veze s Njemač-kom, osim što ondje igra. Meni to nema smisla. Njemačka nije napravila ništa pogrešno, vodi-

la se svojim interesima i to je u redu. Ali ra-zočaravajuće je. To je sramotna odluka – tako je bivši hrvatski reprezentativac Josip Joe Šimunić u izjavi za portal CroatianSports ocijenio izbor mladog nogometaša Borne Sose, koji je na užas domaće nogometne jav-nosti i gnjev navijača hrvatske reprezentaci-je – pardon, ‘repreztacije’ – uzeo njemačko državljanstvo i stavio se na raspolaganje se-lektoru Elfa Joachimu Löwu, jednostavno objasnivši svoj izbor kao ‘poslovnu odluku’.

‘Što za njega znači poslovna odluka? Ne mogu reći koliko sam razočaran, ali što se tu može učiniti?’ jedva susprežući svoj praved-ni gnjev procijedio je Joe. ‘Toliko je Hrvata dalo svoje živote za ovu zemlju i zastavu, a on donese ovakvu odluku!’

Na stranu sad što je ideju Borne Sose da naciju i državljanstvo – ‘zemlju i zastavu’ – bira kao ‘poslovnu odluku’ gotovo jedno-dušno osudila javnost zemlje u kojoj nacija, državljanstvo, ‘zemlja i zastava’ već tride-set godina i nisu ništa drugo nego uhodani posao: cijela Republika Hrvatska, zajedno s pripadajućom ikonografskom kič galante-rijom, od stoljeća sedmog do Domovinskog rata, grba i zastave, samo je jedan veliki – i, za ovu priliku manje važno, sumnjiv i dosta katastrofalno neuspješan – poslovni projekt. Domovina Holding d.o.o., kako je tu stvar herojskih devedesetih nazvao mlađi sin ute-meljitelja fi rme, možda ste i čuli za njega, Stjepan Tuđman se zove.

Ako je i nogomet samo posao, holding, baš poput Domovine – a jest – odluka mladog no-gometaša nije lišena logike. Istina, za razliku od države koju predstavlja, hrvatska Reprezta-cija uopće nije loša: dva puta igrala je u polu-fi nalu svjetskog prvenstva, od čega jednom i u fi nalu. U odnosu na njemački Elf – koji je u posljednjih sedamnaest Mundijala dvanaest puta igrao u polufi nalu, od toga osam puta u fi nalu, a četiri puta postao prvak svijeta – Hr-vatska je, međutim, poput nekog obećavaju-ćeg startupa iz garaže u odnosu na Daimler ag. Ili, da upotrijebimo Hrvatima razumljiviju prispodobu, izbor između male, riskantne Hr-vatske i velike, stabilne Njemačke po prilici je kao izbor između malog privatnog biznisa i državne službe u županijskoj upravi za ceste.

Ne kažem, malih biznisa i obećavajućih startupova u tom je poslovnom svijetu bilo i prije, i bilo ih je mnogo: Urugvaj je, reci-mo, igrao pet polufi nala i ima dvije titule, Švedska je igrala četiri polufi nala i jedno fi -nale, čak je i Mađarska imala dva fi nala. I Re-preztacija bi tako mogla izgledati kao dobar startup, privlačan za ulaganje, samo da, avaj, nije vezan uz hrvatsku državu. Ne postoji, naime, državni tim bez države, pa ne postoji ni hrvatski nacionalni tim bez Republike Hr-vatske. Baš kao što danas, metnimo, više ne postoji čehoslovačka reprezentacija, koja je nekoć dva puta igrala fi nale svjetskog prven-stva. A nema te banke, fonda i investicijske kuće koja bi mladom poslovnom čovjeku Borni Sosi mogla izdati čvrstu garanciju da će hrvatska država trajati dulje od njegove nogometne karijere.

U tom smislu, izbor njemačke vrste prilič-no je razumna ‘poslovna odluka’. Najzad, ako su i nogomet i Domovina samo posao, kao što smo već odavno ustvrdili da jesu, izbor Borne

Sose baš se ni po čemu ne razlikuje od izbora stotina hiljada Hrvata koji su prije njega kao ‘poslovnu odluku’ izabrali Njemačku ili neki drugi stabilan posao, poput Amerike ili Kana-de. Šimunićevi roditelji, recimo, sedamdese-tih su procijenili da od Jugoslavije nema ništa i izabrali Australiju, baš kao što je njihov sin, mladi Australac Joe, prije dvadeset godina procijenio da je Hrvatska odlična ideja.

Na stranu stoga što je, kako rekoh, Sosin izbor ‘zemlje i zastave’ kao ‘poslovnu odluku’ jednodušno osudila javnost zemlje u kojoj ‘zemlja i zastava’ i nisu ništa doli samo po-sao. Druga je jedna stvar meni zanimljivija: ta, kako reče mladi australski investitor Joe Šimunić – s kojim se slažu i Mi Hrvati na tri-binama – ‘zemlja i zastava’ za koju je ‘toliko Hrvata dalo svoje živote’.

Za koju, naime, zemlju? Tu stvar, eto, Joe nije pobliže objasnio: koja je to zemlja, koja zastava?

Razumno je pretpostaviti da Šimunić mi-sli na istu zemlju i istu zastavu na koju je i sam mislio dok je ponosno igrao u kultnom, kako se zove, ‘najdražem dresu’. Recimo na kvalifi kacijskoj utakmici za svjetsko prven-stvo protiv Islanda studenoga 2013., njegovoj – pokazat će se – posljednjoj za Domovinu Holding, nakon koje je uzeo službeni mikro-fon i poveo euforično ‘Za dom!’, dirigirajući tribinama na kojima su Mi Hrvati složno od-govarali – ‘Spremni!’. Što će mu – džabe svih stotinu i pet utakmica za Repreztaciju – do danas ostati najbolje zapamćen potez u ono-me, opet sam zaboravio, da: najdražem dresu.

‘Nisam ništa pogrešno radio. Ja navijam za svoj dom i ako to nekome smeta, to je njihov problem’, odgovorio je Šimunić nakon uta-kmice na novinarsko pitanje boji li se sankcija Fife. ‘Trebali bi malo bolje povijest pročitati.’

Povijest? Kakve veze sad povijest ima s nogometom i biznisom?

‘Rekao sam im da očito nemaju pojma o hrvatskoj povijesti’, ponovio je Joe Šimunić onda i u intervjuu CroatiaSportsu, istom onom portalu kojemu će se sedam godina kasnije požaliti kako je Borna Sosa izabrao Njemačku, dok je ‘toliko Hrvata dalo svoje živote za ovu zemlju i zastavu’.

Dobro, onda povijest.‘Za dom spremni’ službeni je ustaški po-

zdrav koji je izmislio sam Ante Pavelić i prije Drugog svjetskog rata jednostavno nije postojao. Sve do Pavelićevih uzglavni-ka i doglavića, nigdje i nikad, u cjelokupnoj njihovoj povijesti, nije jedan Hrvat drugoga na stubištu pozdravio ‘za dom!’, a ovaj mu odgovorio ‘spremni, sused!’, niti jednom u svih hiljadu i pol godina nije Hrvat ušao kod domaćina u kuću i veselo s vrata dobacio ‘Za

dom spremni!’. Jednostavno nije. Najbliže tome Hrvati su bili 1876., kad je na premijeri u zagrebačkom hnk-u u prvom činu Nikola Šubić Zrinski baritonom zagrmio na ženu i kćerku: ‘Hrvati ‘vijek su prvi, za dom...!’, a one mu sopranima odgovorile – fak! – ‘...za rod su prvi!’

Tvrditi stoga, poput Šimunića i Njih Hrva-ta na tribinama, da je riječ o tradicionalnom hrvatskom pozdravu, sve prizivajući operu Ivana Zajca, posve je jednako kao oprav-davati tradicionalni njemački pozdrav ‘Heil Hitler!’ prisnažujući to operom Richarda Wagnera ‘Tannhäuser’ iz 1845., u kojoj zbor u drugom činu pozdravlja turinškog princa gromkim ‘Heil, heil, heil!’

Nije, naime, u povijesti svijeta bilo mnogo bjednijih i tužni-jih paradržavica, u potpuno-sti ovisnih o svome moćnom gospodaru, kao što je to bila

ndh – mala, ušljiva gubernija koja je i nasta-la kratkim telefonskim pozivom njemačkog ministra vanjskih poslova jednom hrvat-skom emigrantu u Italiji. ndh je zamišljena, utemeljena i postojala samo i isključivo zbog njemačkih strateških interesa. Što bi rekao mladi hrvatski povjesničar Josip Šimunić, ‘Njemačka se vodila svojim interesima i to je u redu.’ S radosnim ‘Za dom spremni’ na usnama ustaše su tako radili za njemačke interese, ratovali za njemačke interese i ginuli za njemačke interese, jednako su za njemačke interese slali hrvatske Židove u Auschwitz i hrvatske vojnike na Staljingrad. Za Šimunića i Njih Hrvate, međutim, to ni-kad nije bila ‘sramotna odluka’.

I kad tako netko tko usred Zagreba pred punim stadionom vodi složni zborni pozdrav jednoj njemačkoj paradržavici – objašnjava-jući, kako ne bi bilo nesporazuma, da nije riječ ni o poslu, ni o nogometu, već o povije-sti – pa poslije govori o ‘toliko Hrvata’ koji su ‘dali svoje živote’ za neku ‘zemlju i zastavu’, ne treba čak ni biti zlonamjeran da bi se pi-talo na koju točno ‘zemlju i zastavu’ misli.

Borna Sosa, naravno, nema ništa s tim. On je po zanimanju nogometaš, po zvanju poslovni čovjek. Njegov izbor da igra za Nje-mačku i za njene ‘interese’ možda i jest ‘sra-motna’ nogometna ili ‘poslovna odluka’, ali kao povijesna odluka – barem za Njih Hrvate, a upravo za Josipa Joea Šimunića – jedina je, kako vidimo, logična i ispravna.

Najzad, ‘toliko je Hrvata dalo svoje živote za tu zemlju i zastavu’. ■

Uzeo je njemačko državljan-stvo – Borna Sosa (Foto: Tom

Weller/dpa/pixsell)


Važnost predstojećih lokalnih izbora za srpsku nacionalnu manjinu

piše Paulina Arbutina

plja Srbe u Hrvatskoj, Demokratski savez Srba (dss), izlazi s mnogo manjim brojem kandidata. U brojnim sredinama kandidati dss-a na prošlim izborima na ovima se ne kandidiraju pod stranačkim imenom, nego u ime grupe birača. Nepovoljan politički trend nastavlja se i na listama političkih stranaka

nom nivou. Za neke sredine, gdje su Srbi na lokalnom nivou na granici oko 15 posto udjela u ukupnom stanovništvu i oko pet posto na regionalnom, izbori za zamjenike predstavnika u izvršnoj vlasti iz srpskih re-dova možda su i posljednji s obzirom na evi-dentan demografski pad i predstojeći popis

stanovništva prema kojem će se regulirati buduća prava nacionalnih manjina. Pregled kandidacijskih lista u mnogim sredinama odaje dojam manjeg broja kandidata za iz-vršne funkcije, pogotovo iz srpske zajednice. Također, za razliku od prošlih izbora, primje-ćuje se da druga politička stranka koja oku-

Srbi u Hrvatskoj na lokalne iz-bore izlaze predvođeni jedinom srpskom parlamentarnom stran-kom, sdss-om. Ovogodišnji izbori su i svojevrsni ispit za sam sdss,

nakon što su od prošle godine u koaliciji sa hdz-om i čine vladajuću većinu na držav-

Izlaznost je bitnaBitno nam je ohrabriti pripadnike srpske zajednice da izađu na izbore jer nam je bitan legitimitet u daljnjem političkom predstavljanju i borbi za naša prava, ističe Dragana Jeckov, nositeljica liste za skupštinu Vukovarsko-srijemske županije. Veliki iskorak dogodio se u Kninu, gdje je Anja Šimpraga zajednička kandidatkinja sdss-a i sdp-a za gradonačelnicu

Dragana Jeckov: Pitanje je koliko će u gradovima biti hrabrih da zatraže manjinsku listu (Foto:

Emica Elveđi/pixsell)


za predstavnička tijela, pogotovo za grad-ska vijeća i županijske skupštine, na kojima pripadnice/i srpske zajednice zauzimaju kao po pravilu neulazna mjesta na listama, čak i u sredinama gdje Srbi čine značajan broj.

Iznenađenje ovih izbora sasvim je sigurno grad Knin, gdje u koaliciji izlaze sdss i sdp sa kandidatkinjom za gradonačelnicu, sa-borskom zastupnicom Anjom Šimpragom. Veliki je to iskorak za srpsku zajednicu koja prvi put nakon 1995. ima svog kandidata za čelno mjesto u izvršnoj vlasti Knina, gdje je broj Srba pao na 23 posto.

— Dosad je sdss uvijek bio podrška. Došlo je vrijeme da sdss bude partner. Imamo podršku sdp-a, oporbene stranke koja je u nama prepoznala snagu da zajedno može-mo pokrenuti razvoj Knina. Naša saradnja sa sdp-om je zalog za budućnost, da se pro-mjene događaju i da jedna velika hrvatska oporbena stranka želi podržati sdss-ovog kandidata za gradonačelnika Knina. U ci-lju nam je da Knin ide naprijed, da više ne pričamo o onome što je bilo, nego da idemo zajedno raditi i graditi, što će mi biti jedina parola na čelu Knina – ističe Anja Šimpraga i dodaje da je srpska zajednica sa odobrava-njem dočekala ovaj potez sdss-a.

— Koliko smo razgovarali sa našim suna-rodnjacima na terenu, svi se slažu da smo konačno sazreli za iskorak da izađemo sa svojim kandidatom, da konačno i mi posta-nemo ozbiljan faktor u našem gradu. U pret-hodnim mandatima svatko je radio koliko je mogao, koliko je htio, koliko je imao po-dršku i koliko je bio jak. Najviše me pogađa kada vidim koliko su općine oko Knina koje su nekada pripadale gradu Kninu napredo-vale u komunalnoj infrastrukturi, a sela oko Knina još nisu doživjela početak procvata i razvoja – kaže Šimpraga i kategorično opo-vrgava priče da je ‘poslana iz Zagreba kako bi pomogla hdz-ovom kandidatu’.

Osim Šimpragine kandidature, sdss u Ši-bensko-kninskoj županiji ima kandidata za zamjenika župana Ognjena Vukmirovića koji je i nositelj samostalne liste sdss-a za županijsku skupštinu, Željka Džepinu za zamjenika gradonačelnika Knina iz srpskih redova, Predraga Burzu za načelnika Er-venika, Gorana Reljića za načelnika Ki-stanja i Milana Đurđevića za načelnika Biskupije. Svi bez protivkandidata.

Na istoku Hrvatske, za razliku od juga, poprilična je gužva među kandidatima iz srpskih redova. Za zamjenika župana Vu-kovarsko-srijemske županije četiri su kan-didata: Srđan Jeremić iz sdss-a i troje iz grupe birača – Tatjana Mirić, Dragan Cr-nogorac i Rado Lazić. Za mjesto zamjeni-ka gradonačelnika dva su kandidata, Srđan Milaković (dss) i Srđan Kolar (sdss). Za općinu Borovo natječu se dosadašnji načel-nik Zoran Baćanović iz sdss-a i Nikola Lukić iz grupe birača. sdss-ovi kandidati za načelnike općina Markušica i Negoslavci, a to su Tihomir Kolarević i Dušan Jec-kov, nemaju protivkandidate, a u Trpinji se za mjesto načelnika kandidiraju Miloš Miodragović (sdss) i dosadašnji načelnik Miroslav Palić (grupa birača).

Za skupštinu Vukovarsko-srijemske žu-panije nositeljica liste je sdss-ova saborska zastupnica Dragana Jeckov. Nju prije svega brinu loša međunacionalna atmosfe-ra, učestali govori mržnje i prijetnje Srbima na području županije.

— Mnogo se loših stvari dogodilo. Mnogo je opasnih riječi sa kaznenom odgovornošću rečeno. Bitno je da ljudi izađu na izbore, iako je srpska zajednica zabrinuta. Pitanje je ko-liko će u gradovima biti hrabrih da zatraže manjinsku listu, odnosno za zamenike žu-pana i gradonačelnika s obzirom na atmos-feru kojoj svedočimo u zadnje dve godine, a koju su učestalo podgrijavali gradonačelnik

Ivan Penava i Domovinski pokret. Bojim se da će se sve to odraziti na izlaznost. Bitno nam je ohrabriti pripadnike zajednice da izađu na izbore jer nam je zbog sveukupne situacije bitan legitimitet u daljnjem poli-tičkom predstavljanju i borbi za prava na istoku Hrvatske – poručuje Jeckov i dodaje da srpska zajednica ima i mnogo neriješenih problema u ostvarivanju svojih zakonom zagarantiranih prava.

— Otvoreno je pitanje dvojezičnosti, nastave na srpskom jeziku, prava koje konzumiraju Talijani i Česi u Hrvatskoj, samo Srbi ne sme-ju, ne mogu, ne dozvoljavaju nam. Cilj nam je da dobijemo zamenika gradonačelnika Vukovara kako bi srpska zajednica konačno po sdss-ovoj političkoj vertikali bila pove-zana sa županijom i ministarstvima, što je veoma važno, pogotovo u situacijama pret-nji kojima smo bili izloženi. Pokušaćemo dobiti i načelnika općine Trpinja kako bismo osigurali ravnomernu raspodelu državnog poljoprivrednog zemljišta – ističe Jeckov i napominje da je u općinama u kojima su izvršnu vlast obnašali sdss-ovi kadrovi reali-zacija infrastrukturnih projekata na visokoj razini i da su u pitanju dokazani načelnici.

Svoja prethodna četiri mandata brani na-čelnik Donjeg Lapca Ilija Obradović, koji ima tri protivkandidata: Iliju Dražića (gru-pa birača), Martinu Dražić (Lipo) i Dacu Vlatkovića (sdp).

— Lokalno stanovništvo je podosta iscrplje-no, ali još uvijek možemo napraviti isko-rak, još uvijek smo tu, dišemo i borimo se za opstanak. Uglavnom, sve je posvećeno poljoprivrednoj priči i fali nam drugi dio privrednog opstanka – turizam. Prostor za turizam postoji, ali nema ljudi koji bi bili njegovi pokretači. Izgubi se volja i energija ako 25 godina, dakle tri-četiri izborna ci-klusa, pričamo o reelektrifikaciji i kada se ona na kraju riješi, to ne dođe kao nagrada, nego kao nešto što je davnih dana trebalo biti. Srpska zajednica pokušava ići ukorak

sa vremenom, eto borimo se da se proglasi Park prirode Une, što bi bio logičan slijed i dokaz da Hrvatska podržava ovaj kutak svog teritorija – govori Ilija Obradović.

Dodaje da mnogi zbog nedostatka inve-sticija upiru prstom u lokalnu samoupravu, ali ključ velikih projekata bitnih za opstanak nalazi se na nacionalnoj razini, u Vladi i mi-nistarstvima.

U Gračacu, koji je u nekoliko prethodnih ciklusa bio užarena točka međunacionalne netrpeljivosti i razno-raznih prijetnji, ovo-ga puta stanje je mirnije. Možda i zbog toga što je dosadašnja načelnica iz redova hdz-a Nataša Turbić završila pod istragom Uskoka u ‘aferi vjetroelektrane’, zajedno sa bivšom

‘kninskom kraljicom’ Josipom Rimac. Za ra-zliku od prošlih lokalnih izbora, ovog puta srpska zajednica u Gračacu izlazi jedinstvena, u koaliciji Samostalne srpske stranke i dss-a, koji je prošli put podržavao kandidatkinju hdz-a. Jedinstveni, Srbi Gračaca izlaze sa novim imenom, diplomiranim pravnikom Rajkom Obradovićem (sdss), koji ima četiri protivkandidata za načelnika Gračaca. Budu-ći da su Srbi ovdje u manjini, imaju pravo i na zamjenika načelnika, za kojeg u ime koalicije sdss/dss ide Nebojša Rađenović (sdss) sa kandidatkinjom sdp-a Bojanom Lukić.

— Srpska zajednica ide udruženo, zajednič-kim snagama. Došli smo do zaključka da nam se interesi poklapaju i da moramo za-jedno raditi za boljitak građana naše općine. Svjesni smo da je ovo naša zadnja šansa za toliko potrebnu promjenu. Naše ceste i pute-vi su u katastrofalnom stanju, sela u mraku, stanovnici bez medicinske pomoći, dislo-cirani i udaljeni od svega, a može se bolje, potencijala ima. Jako dobro znamo da ako ne dobijemo ove izbore, teško ćemo dobiti bilo koje naredne. Zato očekujem mobilizaciju naše zajednice, bez obzira na ograničenja i probleme izazvane pandemijom – govori Rajko Obradović.

U Lici sdss predvođen nositeljem i kan-didatom za zamjenika župana Milanom Uzelcem ide samostalno za županijsku skupštinu, a protivkandidat mu je Đorđe Gvozdić (grupa birača). Zanimljivo je da za funkciju načelnika Vrhovina nema gu-žve – na izbore ide jedino sdss-ov kandidat, dosadašnji načelnik Milorad Delić.

U Primorsko-goranskoj županiji, gdje je pripadnika srpske zajednice u ukupnom broju stanovništva graničnih 5,3 posto pa postoji mogućnost da prema rezultatima popisa stanovništva ovo budu posljednji iz-bori, za zamjenika župana iz srpskih redova kandidiraju se dosadašnji Petar Mamula iz sdp-a i Dušan Stipanović u ime grupe birača. Jedini evidentirani izlazak sdss-a jeste onaj za zamjenika gradonačelnika Vr-bovskog, gdje je kandidat te stranke Đorđe Busić, dok mu je protivkandidat Nemanja Musulin.

U Karlovačkoj županiji za zamjenika žu-pana iz srpskih redova kandidira se Mirko Martinović, dosadašnji zamjenik župana iz sdss-a koji se ovog puta natječe kao neza-visni, sdss-ov kandidat je Dejan Mihajlo-vić, a dss-ov Dušan Predović. U Krnjaku su za načelnika općine dva kandidata, sdss-ov Perica Matijević i Saša Gale iz hdz-a. U multinacionalnom Vojniću, gdje žive Srbi, Bošnjaci i Hrvati koji imaju pravo na zamjenika načelnika iz hrvatskog naroda, u utrku idu dosadašnji načelnik Nebojša An-drić (hdz) i Bojan Dobrosavljević (sdss). Zbog razjedinjenosti srpske zajednice, a u Vojniću čine 44,7 posto stanovništva, sdss nijednom nije uspio odnijeti pobjedu za mjesto načelnika.

— Ukoliko u Vojniću pobijedi dosadašnji na-čelnik Andrić, imat ćemo sljedeću situaciju: načelnika Hrvata, kao i zamjenika načelnika jer je u Vojniću 37 posto Hrvata, predsjedni-

ka općinskog vijeća Bošnjaka, kojih je sedam posto u ukupnom stanovništvu, i direktora komunalnog poduzeća Hrvata. Srbi, koji su većina u ukupnom stanovništvu, neće po-stojati u političkom životu i izvršnoj vlasti Vojnića – poručuje Dejan Mihajlović.

U Ogulinu, jedinom gradu Karlovačke žu-panije gdje Srbi imaju pravo na zamjenika gradonačelnika, dva su kandidata, Neven Vujnović iz sdss-a i Siniša Ljubojević iz dss-a.

U Sisačko-moslavačkoj župa-niji, koju muče posljedice ra-zornog potresa, za zamjenika župana iz srpskih redova tri su kandidata: dosadašnji Dušan

Bjelajac koji je na prošlim izborima bio u ime dss-a, a sada ide u ime grupe birača, isto kao i Milan Vukelić, dok je jedina stranač-ka kandidatkinja Mirjana Olujić iz sdss-a. Općina Dvor za mjesto načelnika ima dva kandidata, dosadašnjeg načelnika Nikolu Arbutinu iz sdss-a i Branislava Joku u ime Narodne stranke-Reformisti, dok dosadašnji načelnik Gvozda Milan Vrga (sdss) nema protivkandidata. Pored pet zamjenika načel-nika, srpska zajednica u ovoj županiji izlazi na izbore za zamjenike gradonačelnika u dva grada, u Glini gdje su kandidatkinje Branka Bakšić (grupa birača) i Bojana Matijević iz sdss-a te u Hrvatskoj Kostajnici gdje se kandi-diraju Duško Grbić iz sdss-a, Milena Grbić iz sdp-a i Milodrag Ljubenković u ime gru-pe birača. Također, sdss samostalno izlazi sa svojom listom za županijsku skupštinu koju predvodi Mirjana Olujić.

U Bjelovarsko-bilogorskoj županiji za zamjenika župana kandidira se dosadašnji Saša Lukić u ime koalicije sdp-sdss, ali zanimljivo je da u ovoj županiji kandidata za ovu funkciju ima i Domovinski pokret, i to Dragišu Žutinića. Dva su kandidata i u Virovitičko-podravskoj županiji, Igor Pavković (sdss) i Staniša Žarković (grupa birača), a sdss u ovoj županiji izlazi i za žu-panijsku skupštinu u koaliciji sa hss-om. U Požeško-slavonskoj županiji za zamjenika župana kandidiraju se Nikola Ivanović iz sdss-a i Tamara Puač (grupa birača), dok se za jedinu funkciju zamjenika gradona-čelnika, onu u Pakracu, natječe Mirsada Popović Damjanović (sdss). Jedine dvije općine u Brodsko-posavskoj županiji gdje srpska zajednica ima pravo na zamjenika na-čelnika jesu Okučani gdje izlazi samo Siniša Martinović iz sdss-a i Donji Dragalić gdje izlaze Ranka Milojković iz sdss-a i Rade Bosanac iz sdp-a. Za zamjenika župana Osječko-baranjske županije tri su kandida-ta: nezavisni Vojislav Bojanić, Radomir Čvarković iz sdss-a i Boško Gvero iz dss-a, dok Jovo Vuković nosi listu za županijsku skupštinu. Za načelnicu Jagodnjaka kandi-datkinja je Danijela Mlinarević (sdss), dok se za načelnika Erduta natječu dosadaš-nji načelnik Jugoslav Vesić iz sdss-a i Ana-marija Kovčalija Francem iz hdz-a. ■

Anja Šimpraga: U cilju nam je da Knin ide naprijed (Foto:

Duško Jaramaz/pixsell)

Dosad je sdss uvijek bio podrška. Došlo je vrijeme da sdss bude partner. Imamo podršku sdp-a, oporbene stranke koja je u nama prepoznala snagu da zajedno možemo pokrenuti razvoj Knina – kaže Anja Šimpraga

Rajko Obradović


INTRIGATOR

Zeleno-lijeva koalicija opet ima ozbiljnih problema s unu-tarnjim odnosima, kako na unutarkoalicijskoj razini, tako i u pojedinim strankama. Svega

desetak dana uoči izbora, donedavni članovi Nove ljevice iz Pule izjavili su na lokalnoj tv Novi da je vrh stranke raspustio njihovu gradsku organizaciju zbog spora oko sasta-va izbornih lista na relaciji Zagreb – Pula. Prema njihovim riječima, sve je o listama za Pulu i Istru odlučeno u Zagrebu, dok se mišljenje s poluotoka nije uzimalo u obzir. Prednost je tako dana prvenstveno člano-vima stranke Možemo!, što su Puležani iz Nove ljevice objasnili ‘partikularnim inte-resima’ svoga stranačkog vodstva. Budući da na listu za Gradsko vijeće Pule nije uvršten nijedan pripadnik Nove ljevice, oni su ustvr-dili da je na djelu politička trgovina kandida-cijskim mjestima u Zagrebu kojom je povrh svega iznevjeren sam stranački program.

Za ove izbore uslijed toga su izvisili, među ostalima, kandidat Nove ljevice za istarskog

župana Sandi Blagonić i njegova zamjeni-ca Olja Fazlović, jer Možemo! nije odobrio njihovu kandidaturu. Štoviše, u emitiranim su izjavama Mirjana Galo, Igor Galo i Olgica Mickov također kazali da Možemo! uopće ne smatraju lijevom strankom. No ta stranka – općepoznato najutjecajnija u ko-aliciji – ipak im navodno presudno kroji od-nose, pa su tako poimence zbog ‘prevarnih namjera’ i sličnog prozvani njezini istaknuti zagrebački pripadnici Teo Celakoski i To-mislav Domes. Bivša predsjednica istarske Nove ljevice Mirjana Galo nastavila je s još težim i konkretnijim optužbama na račun jednoga od njih i na Facebooku. Osim toga, sudeći po tvrdnjama nezadovoljnih pulskih novoljevičara, iz tamošnjeg je stranačkog ogranka posljednjih dana istupio niz revol-tiranih članova.

Možemo! i njegovi čelnici nisu se potom javno izjašnjavali o istupu dijela odmet-nutih koalicijskih partnera, ali se već bila oglasila Ivana Kekin, predsjednica Nove ljevice. Ona je na dan press-konferencije, s koje potječe navedena snimka tv Nove, op-tužila Mirjanu Galo da se lažno predstavlja kao predsjednica pulske stranačke podruž-nice. Jer, sama je Galo još 21. travnja istupila

iz stranke, a gradska je podružnica ionako raspuštena pet dana prije toga. Pa, kako god se dalje odvijao rasplet ovog sukoba, može se konstatirati da je šteta već počinjena, i to baš pred izbore. Kao i primijetiti da zeleno-lijeva koalicija i njezine sastavnice recidivi-stički ispoljavaju unutardemokratizacijske posrtaje, te im je poželjeti da čim prije ne-kako nadvladaju taj problem.

■ Igor Lasić

Nastavak Borova

Nakon što je uskrsna nedjelja prošla u znaku crnokošuljaš-ke kolone kroz Borovo, slično se ponovilo u Vukovaru. Na Dan pobjede, 9. maja, stoti-

njak u crno obučenih mladića, kraj križa u Vukovaru, uz baklje je razvilo transparent

na kojem je pisalo ‘Koljači i zločinci tabu su tema. Hrvate se u zatvor za uzvike sprema’. Predsjednika vukovarskog sdss-a Srđana Kolara su tim povodom zvali brojni Vu-kovarci.

— Znamo da su ljudi uznemireni, posebno nakon onog šta je bilo prošlu nedelju u Bo-rovu. Obzirom da smo bili na drugom me-stu s delegacijom iz Novog Sada, nisam u potpunosti upoznat sa svime šta se dogodi-lo. Koliko znam, kraj križa su samo izvisili transparent. Verujem da je do svega došlo jer su privedeni oni koji su prošlu nedelju u Bo-rovu skandirali slične parole – kazao je Kolar.

Dragoslav Živković, glasnogovornik Policijske uprave vukovarsko-srijemske, potvrdio je nenajavljeno okupljanje izme-đu 150 i 200 ljudi kraj križa, koje je policija kontrolirala.

— Nije zabilježeno remećenje javnog reda i mira. Sve je dokumentirano i ako se utvrdi da je bilo određenih problema policija će re-agirati – rekao je Živković. Podsjetimo da je pu vukovarsko-srijemska podnijela kaznene prijave protiv 14 osoba sa svog područja koje su prošle nedjelje sudjelovale u neoustaš-kom maršu kroz Borovo, skandirajući ‘Oj hrvatska mati, Srbe ćemo klati’ i ‘Ubij Srbi-na’. Sve to u pratnji dvaju policijskih vozila iz kojih su policajci reagirali tek nakon što je predsjednik općine Borovo Zoran Baćano-vić započeo snimati taj tužni skup.

■ Goran Borković

Kako ste se priključili partizanima?Došla sam 25. svibnja 1943. iz gimnazije i to slučajno. Tog dana išla sam na izlet s omladinom, bilo nas je 30, a putem smo sti-gli do neke kuće gdje je jedan čovjek držao govor, a onda rekao ‘deca, idemo’. ‘Kam ide-mo’, pitala sam, a on je rekao ‘u šumu, inače će nas pohvatati banda’. Koja banda, mislim si ja. Kad sam htjela doma, jer sam mislila da sam na izletu, drug Vlado Janjić Capo koji je dizao ustanak, rekao je ‘ti si došla u partizane’. Tako sam ostala i to s gitarom koju sam svirala i dok sam bila u četi u mo-slavačkoj brigadi 33. divizije novj, a onda i na radio-telegrafskom kursu. Meni sa 16 godina ništa nije bilo teško, pa ni hodanje po planinama, ali se pitam kako bi mojim unucima bilo da moraju u rat.

Lani ste primili rusku medalju ‘Pobjeda’ povodom 75-godišnjice pobjede u Dru-gom svjetskom ratu?Dobila sam je od ruske ambasade i jako mi je draga. Do sada sam dobila samo odliko-vanje maršala Tita sa srebrnim vijencem. Prvo ih nisam dobivala jer su rekli da sam premlada, a onda sam ih odbijala zato što su ih primali i neki koji to nisu zaslužili. Slično je bilo s puškom koja je u ratu tako-đer bila odlikovanje. Kad sam bila u četi, komandir je rekao da mu se mora javiti tko zarobi pušku. Zarobila sam pušku i javila mu se, a on reče da dam pušku starijem dru-gu. Nosila sam staru francusku pušku iz Pr-vog svjetskog rata tako da nisam ispalila ni metka. Ali sam imala radio-stanicu jer sam od kraja 1943. bila radio-telegrafi stkinja pri štabu Desetog korpusa, ukopana u Trojstvu kod Velike Pisanice.

Ušli ste u Zagreb nakon oslobođenja 8. maja 1945.?Svakog osmog svibnja, na dan kad je oslobo-đen moj Zagreb, kao da sam ponovo rođena. Znam kako su nas ljudi svečano dočekali i teško mi je kad danas čujem da smo mi bili zločinci, iako smo se borili protiv ustaških zločinaca i njihovog terora. Oni su zbog mog i bratovog odlaska u partizane ubili moje roditelje; oca odmah, a majku odveli u Jasenovac gdje je umrla. Zato se uvijek zgrozim kad netko pokušava povijest pri-kazati drugačijom nego što je bila, pa mi je drago da postoje oni koji se bore protiv toga – saba rh, mnoge druge organizacije i pojedinci.

■ Nenad Jovanović

Razmimoilaženja na ljevici uoči lokalnih izbora

BORDOLINE

Zdenka Brčić (94), najstarija zagrebačka partizanka

Kuršlus u Puli

Zarobila sam pušku

Došlo je do protivljenja pulskog ogranka Nove ljevice prema središtu zeleno-lijeve koalicije

Možemo! Ne smatraju lijevom strankom – Igor i Mirjana Galo (Foto: Duško Marušić/pixsell)

–Što mislite o odnosu predsjednika i premijera?


U decembru 2020. donesene su izmjene i dopune Zakona o lokalnoj i regionalnoj samo-upravi, kao i izmjene Zakona o lokalnim izborima. Teme-

ljem tih izmjena raspisani su lokalni izbori koji će se održati u nedjelju 16. maja.

Nove izmjene i dopune odnose se i na biranje predstavnika nacionalnih manjina u gradovima i općinama u kojima nacional-ne manjine čine više od 5 posto ukupnog stanovništva. Sukladno Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, one mo-raju biti ravnomjerno zastupljeni u pred-stavničkom tijelu. Osim toga, zakonskim izmjenama smanjen je broj svih vijećnika za 10 posto, a za nacionalne manjine done-sena je još jedna bitna novina. Naime, još na prošlim lokalnim izborima za manjine je va-žio takozvani institut povlačenja, koji sada više ne vrijedi. Pojednostavljeno: ukoliko, primjerice, predstavnik srpske nacionalne manjine na lokalnim izborima ne bi bio di-rektno izabran, tamo gdje je to predviđeno Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, birala se ona lista koja bi bila prva

‘ispod crte’, a koja među kandidatima ima pripadnika ili pripadnicu srpske narodnosti.

Sada su uvedena nova pravila – ako nakon redovnih izbora broj predstavnika nacional-nih manjina nije adekvatno zastupljen, pro-vest će se novi, dopunski izbori, na kojima će moći glasati i kandidirati se samo pripadnici nacionalnih manjina. Kada je riječ o lokalnim izborima u Zagrebu, od 1034 kandidata i kan-didatkinja na listi za Gradsku skupštinu, kro-nično je podzastupljena upravo srpska nacio-nalna manjina, inače najbrojnija u glavnom

gradu. Prema popisu iz 2011., Srbi čine 2,2 posto stanovništva Zagreba. Tako se na listi nalazi svega 14 pripadnika srpske nacionalne manjine – sedam žena i sedam muškaraca, i to na osam lista od sveukupnih 22.

Iako je propisano da nacionalne manji-ne moraju imati udio od minimalno 5 do 15 posto u sveukupnom postotku stanov-ništva kako bi predstavnici participirati u vlasti, još za vrijeme sdp-ove vlade, taj prag je u sredinama gdje manjine čine manje od 5 posto, spušten prostom matematičkom formulom koja je u Zakonu o lokalnim izborima izražena u članku 104. Riječ je o tome da se broj članova predstavničkog ti-jela iz reda pripadnika pojedine nacionalne manjine utvrđuje tako da se udio pojedine nacionalne manjine u ukupnom stanovniš-tvu te jedinice pomnoži s brojem članova predstavničkog tijela jedinice. Dobiveni broj zaokružuje se na cijeli broj bez decimalnog ostatka. Ako se ta formula primjeni na srp-sku nacionalnu manjinu u Zagrebu, dobiva se jedan zastupnik u Gradskoj skupštini, što nam je potvrdilo i Gradsko izborno povje-renstvo Grada Zagreba.

Problem nastaje kada se pogledaju prola-zne ankete i kandidacijske liste za Zagreb. Prema zadnjim istraživanjima, u skupštinu ulaze sa značajnijim postotcima zeleno-li-jeva koalicija oko Možemo!, hdz, sdp, Do-movinski pokret, nl Vesne Škare Ožbolt i stranka pokojnog Milana Bandića. sdp ima 14,5 posto podrške, ali tek na 25. mjestu kandidacijske liste ima predstavnicu srpske manjine, dok je u stranci 365, sa 5,3 posto podrške, dvoje kandidata na osmom i 22. mjestu. Kod Škare Ožbolt predstavnik Srba pojavljuje se na 42. mjestu, dok ostale liste nemaju takvih kandidata. Iz Gradskog izbor-nog povjerenstva navode da, ako na izbori-ma ne bude postignuta zastupljenost srpske nacionalne manjine, sukladno odredbama članka 107. Zakona o lokalnim izborima, broj članova predstavničkog tijela jedinice povećat će se do broja koji je potreban da bi odgovarajuća zastupljenost bila ostvarena.

— Radi ostvarenja odgovarajuće zastupljeno-sti nacionalnih manjina u predstavničkom tijelu, Vlada Republike Hrvatske raspisat će dopunske izbore za predstavnike nacional-nih manjina u roku od 90 dana od konstitui-ranja predstavničkog tijela jedinice, u kojem slučaju broj članova predstavničkog tijela može biti paran – odgovorilo nam je Gradsko izborno povjerenstvo Grada Zagreba.

■ Anja Kožul

Pravosuđe i Vojska Krajine

Možda će se neki iznena-diti, ali hrvatsko pravosu-đe donosi presude protiv vojnika s neprijateljske strane zbog ubojstava

svojih komandanata.Županijski sud u Karlovcu je 2019. godine

osudio bivšeg teritorijalca Vojske Republi-ke Srpske Krajine Ignjatija Mandića (75) jer je 6. maja 1995. ubio svog zapovjednika u mjestu Brezova Glava kod Tušilovića, na području tadašnje Republike Srpske Kraji-ne. Mandić je ubio zapovjednika Branka Čiču zato što nije htio ukloniti njegova sina s popisa ratnog rasporeda. Karlovački sudac Ante Ujević osudio ga je u odsutnosti na ka-znu zatvora od sedam godina, a Vrhovni sud je presudu potvrdio. Milena Ćalić Jelić iz pravne službe snv-a kaže da to nije jedini kazneni predmet za kazneno djelo ubojstva počinjenog u vrijeme rata na krajiškom po-dručju, a koji je vođen pred sudovima rh.

— Sud nije prihvatio obranu okrivljenog da se radilo o nužnoj obrani. Kroz obrazloženje prvostupanjske presude vidi se da je okriv-ljenik, kojem se sudilo u odsutnosti, dao obranu pred sudom u Srbiji, da su svjedoci ispitani zamolbenim putem u Srbiji. Nije sporno da je kazneno djelo počinjeno u tre-nucima straha i panike, neposredno nakon akcije ‘Bljesak’ te da je osuđeni pokušavao

‘spasiti’ sina od uvrštavanja u ‘ratni raspored’ – navodi Čalić Jelić.

No smatra da je u ovom neobičnom pred-metu možda nastupila zastara.

— Nemajući potpuni uvid u predmet, samo na osnovi ovih činjenica, mogu upozoriti na moguću zastaru kaznenog progona. Zastara ovisi o težini počinjenog kaznenog djela, a opravdava se protekom vremena od počinje-nja kaznenog djela, zaboravom, prestankom potrebe kažnjavanja, teškoćama u dokazi-vanju i sl. U ovom predmetu prvostupanj-ska presuda je donesena 24 godine nakon počinjenja ubojstva. Prema dostupnim po-dacima radi se o kaznenom djelu ubojstva za koje se može izreći kazna zatvora od pet godina, a zastara kaznenog progona nastu-pa 20 godina nakon počinjenja, točnije 20 godina nakon nastupanja štetnih posljedica, od dana kada je žrtva preminula, a sud na zastaru pazi po službenoj dužnosti – objaš-njava Milena Ćalić Jelić.

■ Paulina Arbutina

Dopunski za manjine?

Kako je zakonodavac maksimalno zakomplicirao lokalne izbore

Ako nakon redovnih izbora predstavnici nacionalnih manjina u zagrebačkoj Skupštini ne budu adekvatno zastupljeni, provest će se dopunski izbori

Skupština Grada Zagreba (Foto: Davorin Višnjić/pixsell)

Situacije poput ove dobro su nam svima poznate. Mjesto radnje klasična je kvartovska pekarnica jedne od prepoznatljivijih doma-ćih fi rmi u toj industriji. Tipična

scena ide otprilike ovako:‘Dobro jutro, izvolite.’‘Dobro jutro. Molim Vas slani štapić sa si-

rom i kroasan s marelicom. Hvala.’‘Evo. I što još želite? Jogurt sa štapićem?

Ili kavu uz kroasan? Sokovi su na popustu...’Tako nekako ide uobičajena, trivijalno

bezlična i formalizirana konverzacija pri svakodnevnim ritualima kupovine u kojima s prodavači(ca)ma stupamo u neposredan verbalni kontakt. Reklo bi se da samo raz-mjenjujemo tih nekoliko fraza, žongliramo riječima izgovarajući jezične konstrukcije zadane trenutnim ulogama. I čini se da nema u tome ničeg posebno neobičnog. Osim nekih malih distinkcija koje ipak čine razliku. Pitam se postoji li neki misteriozni broj, količina proizvoda koju bih naručio, nakon čega me prodavač(ica) neće upitati:

‘Što još želite?’ Je li to 15, 35, 67 artikala? Znam, dilema je potpuno izlišna.

Nema tog zamislivog broja zatraženih že-mlji ili kifl ica koji bi drugu stranu zadovoljio na način da se spomenuto pitanje ne uputi. Zato što takvo pitanje mora biti postavljeno. S vremenom se dogodila i znakovita pro-mjena, pa je nekadašnje ‘Želite li još nešto?’ preformulirano u ‘Što još želite?’, a to kod kupaca stvara psihološki pritisak, podsvje-sno kreira osjećaj krivice. Poslovođa poslov-nice, vlasnik fi rme, svi nadređeni u hijerar-hiji kompanije, zahtijevaju od radnika u poslovnicama da takva pitanja postavljaju svakom kupcu, ponove ih nebrojeno puta u svojoj smjeni. I samo me svijest o tome – da šefovi od tih ljubaznih, ali zbog brojnih pre-kovremenih radnih sati konstantno umor-nih, a potplaćenih prodavačica, to ne samo da očekuju, već im naprosto postavljaju kao radni ukaz, vjerojatno i uz prijetnju sankci-jama ako se o njega ogluše – sprječavala da budem neljubazan, iako iziritiran suvišnim pitanjima (da želim još nešto, ne bih li to i zatražio?). Ali sam se odlučio na šutnju, od-nosno na ignoranciju, pa sam prestao čak i frazeološki odgovarati: ‘Ne, hvala.’ Sve do situacije u kojoj prodavačici moja šutnja očito nije bila jasna i dovoljno indikativna te je pustila da vremenski suspense između njenih pitanja i mog odgovora koji nikako nije stizao, potraje dovoljno dugo, do neu-godnosti.

Obzirom da te beskrajno duge sekunde nije prekinula naplatom računa, shvatio sam da moram izgovoriti ono što sam izbjega-vao izreći: ‘Nemojte me molim vas pogrešno shvatiti. Znam da poslodavac, vođen svo-jim interesima zarade, od vas traži da nama kupcima postavljate suvišna pitanja i zbog toga vam ne zamjeram. Ali pokušajte molim vas razumjeti da kao što vi sa svoje pozicije morate to pitati, tako si ja uzimam za pravo da na to ne moram odgovarati’.

■ Hajrudin Hromadžić

Što još želite?

FRAGMENTI

GRADA

16 Ekonomija NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1117, petak, 14. svibnja 2021.

Imaju li liječnici koji su se osjetili pogođenima istupima Dijane Zadravec pravo?

piše Milan Gavrović

nekretninu, a osoblje istjerati na ulicu, niti bolesne a osiromašene ljude prepustiti trži-štu. Iako je, usput rečeno, u jednom trenutku upravo to zahtijevao predstavnik Međuna-rodnog monetarnog fonda u Hrvatskoj, Grk Dimitri Demekas, koji je također izgledao kao estradna zvijezda. Zato je i udio liječnika u privatizaciji ostao relativno skroman i sveo se na parazitiranje na javnom sektoru. Što ne znači da se iz zdravstva drugim kanalima ne odlijeva golem novac. I za to parazitiranje postoje brojni uzori na drugim područjima, pa je još od davnih dana premijera Nikice Valentića preživio pojam javno-privatnog partnerstva. Do dana današnjeg nitko od ekonomista nije digao glas protiv toga, iako su mnogi od njih učili da u takvoj sprezi zako-nito strada javni interes. Miris toga može se osjetiti i u medijima, koji javljaju o pojedinim korupcijskim skandalima.

I dok Dijana Zadravec optužuje radiologi-nju Karolinu Bolanča Čulo da se odmara na radnom mjestu u bolnici, a punom parom radi privatno, Bolanča Čulo je tuži za mobing i tvrdi da u slobodno vrijeme valjda smije raditi što želi. Ali u Hrvatskoj je odvajanje privatnog od javnog zdravstva pretpostavka za svako uvođenje reda, što znači da gospođa Bolanča Čulo ipak nije u pravu. Sigurno ima mnogo liječnika koji pošteno rade oba posla, i u bolnici i kod privatnika, i oni bi zaista bili žrtve. Kolateralne, kako se danas kaže, ali neizbježne. I liječnička komora se poziva na praksu mnogih europskih zemalja, u kojima liječnici iz javnog sektora u slobodno vrijeme rade kod privatnika. Zaboravili su dodati da se to događa u sređenim sustavima zdravstva i uz niz ograničenja i osigurača. Nitko ne želi stanje kakvo danas postoji u Hrvatskoj.

Prije deset godina ugledni je ekonomist Tihomir Domazet izračunao da se hrvat-sko zaostajanje za bogatom Europom od go-dine 1990. udvostručilo. Za tu usporedbu morao je prvo preračunati nekadašnji druš-tveni proizvod u bruto domaći proizvod, koji po zapadnom uzoru statistika primjenjuje od 1990. Umjesto jednog zbirnog pokazate-lja razvijenosti i uspješnosti uveden je drugi, ali tako da je svaka usporedba sa stanjem od prije postala nemoguća. Pojednostavlje-no, nekadašnji društveni proizvod računao je proizvodnju robe i usluga, dok sadašnji bdp računa potrošnju. Teoretski to bi bilo isto, koliko proizvedeš toliko potrošiš, kad ne bi postojalo još nešto što bitno mijenja sliku. To su saldo međunarodne razmjene i strani krediti. Tako je vlada Ivice Račana povećala bdp izgradnjom autoputa do Splita, ali na kredit i jednokratno, dok radovi traju. U stvarnosti, hrvatski su potencijali ostali isti, a povećan je samo inozemni dug. Zašto nije omogućena usporedba sa stanjem od prije 1990. vidjelo se kad je Domazet uzeo pero u ruke i upalio kompjutor. Pokazalo se da se Hrvatska po ukupnom bogatstvu u 20 godina vratila na razinu iz 1975., a da se zaostajanje za Zapadnom Europom povećalo sa 22,9 na 45,1 posto. Hrvatska je zaostala i za drugim tranzicijskim zemljama, a najviše za Slovenijom. Uzroci tome bili su brojni, ali lako ih je svesti na jedan zajednički naziv-nik. To je pljačka. Ordinarna privatizacijska, ali i pljačka preko deviznog tečaja i drugih dijelova ekonomskog sustava, u prvom redu proračunskih i drugih državnih i paradržav-nih nameta i pogodovanja.

Od tada je prošlo još deset godina u kojima je Hrvatska postala članica Europske unije i po razvijenosti dospjela na njeno dno. Prije 30 godina Slovenija je bila 12,9 posto bogatija od Hrvatske, prije 20 godina 61,9 posto, a danas je više nego dvostruko bogatija. Prije 30 godina Zapadna Europa bila je za Hrvat-sku nadohvat ruke, danas joj je Slovenija na dalekom horizontu, a zdravstvo samo jedan od teških utega na nogama. ■

davatelji stipendija tražili čak dvostruki rok od onog na koji su se stipendije isplaćivale) morali odraditi u javnom, a ne u privatnom sektoru. Tko želi potpunu slobodu, ne bi tre-bao računati da mu netko drugi plaća školo-vanje. Sve je stvar izbora i mogućnosti. Oni koji bi u takvom sustavu željeli sami platiti svoj studij morali bi, također, biti zadnji u redu za upis, jer javno financirani fakulteti moraju služiti javnom interesu. Sve to, me-đutim, liječnička bi komora vjerojatno pro-glasila robovlasništvom (analogno stavu o specijalizantima), čime bi, da upotrijebimo pomodnu sintagmu, demonstrirala socijali-stički mentalitet, koji preživljava i 30 godina nakon kraha socijalizma. To bi bilo točno, ako se misli na vrijeme kad je školstvo (kao i zdravstvo) bilo besplatno i dostupno svima. Ipak, riječ je o nečemu drugom. O mentali-tetu nastalom u hrvatskoj privatizacijskoj pljački, koja je nemilosrdno poharala imo-vinu naslijeđenu iz socijalizma. I kojoj, po svemu sudeći, još uvijek nije došao kraj.

U općoj otimačini i uništavanju novca iz banaka i poduzeća zdravstvo je bilo izuzeto. Bolnice se, ipak, nije moglo preprodati kao

burno ustaje protiv robovlasničkih odnosa), liječnici i imaju i nemaju pravo. Imaju, jer oni ne rade ništa što nije postalo opća praksa u posljednjih 30 godina. Zašto bi samo oni bili anđeli u paklu privatizacijske pljačke i opće dominacije privatnih nad javnim inte-resom? Nemaju, jer svaki ozbiljan pokušaj izvlačenja javnog zdravstva iz ponora u koji sve više propada mora odvojiti privatno od javnog. Za komoru je, na primjer, robovla-sništvo sprječavanje da nakon specijalizacije novopečeni specijalisti odmah napuste bol-nicu koja im je omogućila stjecanje novih znanja i zvanja. Za bolnicu, međutim, takav ih je liječnik prevario i to ne samo financij-ski, jer nakon potrošene dvije godine i dalje nemaju specijalista.

Ali nije samo o tome riječ. Hrvatskoj ne-dostaje 2000 liječnika, a četiri medicinska fakulteta, financirana javnim novcem, mar-ljivo školuju liječnike za Njemačku i druge mnogo bogatije zapadne zemlje. Zar ne bi bilo normalno da se mlade liječnike obveže na rad u zemlji tokom određenog broja godi-na, a onda neka idu kamo ih noge i želje nose. Po istoj logici, oni bi to razdoblje (nekad su

Jedna se reforma u zdravstvu pro-vodi već desetljećima i to uporno, beskompromisno i nezaustavljivo. Ta je reforma – privatizacija. Prof. dr. itd. Dijana Zadravec, radiologinja

iz kbc-a Sestre milosrdnice u Zagrebu, čija je slika ovih dana osvojila sve medije kao da je riječ o zvijezdi estrade, možda je zai-sta konfliktna osoba, sklona zapovijedanju umjesto motiviranju suradnika i nepodobna za šefovske poslove, ali je potpuno jasno da su njene optužbe na solidnim temeljima. I to ne samo kad je riječ o njoj podčinjenim osobama, već o javnom zdravstvu u cjeli-ni. Svatko tko je imao nesreću da se suoči s hrvatskom praksom zna, na primjer, da se bolnički tretman najlakše dobiva preko privatnih ambulanti, a da se u njima neri-jetko plaćaju i zahvati obavljeni u bolnicama. Ukratko, javno je zdravstvo žrtva privatnih interesa mnogih liječnika, koji su sirenski zov novca i privatizacije shvatili kao svoju životnu šansu. Princip je jednostavan, a sve su ostalo nijanse: korist privatna, šteta javna.

Braneći se od optužbi, složno i jednogla-sno (u što se uključila i njihova komora koja

Prelijevanje bez granicaHrvatskoj nedostaje 2000 liječnika, dok četiri medicinska fakulteta marljivo školuju liječnike za Njemačku i druge bogate zapadne zemlje. Javno zdravstvo je žrtva privatnih interesa, a brojni su liječnici sirenski zov novca i privatizacije shvatili kao životnu šansu

Zar se mlade liječnike ne bi mogli obvezati na rad u zemlji na određeni broj godina? (Foto: Boris Ščitar/Večernji list/pixsell)

Odlučeno je da na sjevernom smjeru krenu glavne snage. Drugi partizanski bataljon išao je pravcem Sabljina kosa – selo Sučevići – Jurina Brda, a pomoćne snage, Proleterska četa pravcem Jović kosa – Biljeg – Jurina brda. Na istočnom pravcu, glavne snage činio je Treći bataljon koji se trebao probijati preko Magarčevca, a pomoćne snage, tzv. Vergaševa četa, koja je upućena pravcem preko Travne kose.

— U svanuće 14. maja, u streljačkom stroju, jurišem i iz pokreta iznenadili smo ustaš-ko-domobranske snage i na oba smjera uspješno ovladali linijama njihove obrane. Iako bez oružja, kretao sam se u streljač-kom stroju svoje 3. čete. Nakon izbijanja na liniju ustaške obrane, u jednom rovu spazio sam vojnika kako leži i uz njega odloženu pušku. Skočio sam u rov, zgrabio pušku i hitro se uvrstio u streljački stroj. Kroz rupe probijene u ustaškom obruču, kao riječna bujica porekle su kolone izbjeglica, tražeći tako spas i uporište u svojim ranije napušte-nim, ali na žalost spaljenim kućama – ističe Mile Knežević. Zarobljenu talijansku automatsku pušku s dva metka u šaržeru, morao je predati jer su njome naoružane starješine, a zauzvrat je dobio kraću pušku koju je dužio značajan dio rata.

Iako su iz obruča na oslobođenu teri-toriju kotara Vojnić i Vrginmost stigle na hiljade civila, neki se nisu uspjeli probiti ili su ostali na Petrovoj gori. Njih su ustaše u pročešljavanju terena ubijali ili hapsili te ih potom odvodili u logore. Tom prilikom ustaše su otkrili partizansku bolnicu u rejonu Vrletne stijene i zapalili je. No kako su ranjenici ranije blagovremeno smješte-ni u zemunice, ostali su živi.

Ustaško čišćenje terena tra-jalo je jedan dan, nakon čega su se povukli, spaljujući kuće na pravcima povlače-nja kao što su to radili i u

prethodnim ofenzivama. Vrlo brzo vratili su se partizani i narod.

— Od tada pa nadalje, ustaše više nisu pokretali velike ofenzive, iako bi, često uz pratnju talijanskih tenkova, poslali poneku četu ili bataljon da izvidi teren po obroncima. Veća operacija desila se tokom Četvrte neprijateljske ofenzive kad su Nijemci prošli Petrovom gorom u pravcu Bosanskog novog i Bihaća, ali osim što je

NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1117, petak, 14. svibnja 2021. KRONIKA

I ove godine obilježava se godišnjica uspješnog partizanskog proboja iz ustaškog obruča na Petrovoj gori. Zbog epidemioloških mjera i ove godine će, kao i lani, obilježavanje

biti skromno bez narodnih skupova i dru-ženja, s polaganjem vijenaca i prethodnim čišćenjem terena oko spomenika Vojina Bakića na Velikom Petrovcu. Mile Kne-žević (95), jedan od preživjelih učesnika proboja ustaško obruča 14. maja 1942., za Novosti iznosi sjećanja na te tragične ali slavne događaje.

Nakon ustaške ofenzive u rano proljeće, život se na Petrovoj gori vratio u normalu, ako se tako mogla nazvati ratna svakodne-vica. Uz partizanske čete i bataljone Prvog kordunaškog partizanskog odreda, na ovom području žive hiljade srpskih civila izbjeglih iz svojih sela tokom prethodnih napada i ofenziva.

— Kako su im te partizanske snage bile trn u oku, u ranu zoru 9. maja 1942. jake ustaško-domobranske snage u svojoj

ofenzivi iznenada upadaju na Petrovu goru. Stežu vojni obruč u cilju uništenja partizanskih snaga i izbjeglog naroda. Za organizaciju i provođenje ofenzive odre-đen je već dokazani ustaški zločinac Ante Moškov. On u svojoj direktivi za provođe-nje ofenzive zahtijeva: ‘sve osobe koje se zateknu u Petrovoj gori imaju se poubijati, njihove nastambe, kuće, skloništa i zemu-nice popaliti, a stoku rastjerati’ – govori Mile Knežević.

Tako se u okruženju zateklo 760 boraca, kao i partizanske ustanove, uključujući bolnicu te oko 10.000 izbjeglih s prostora kotara Vojnić i Vrginmost. U cilju zaštite od mogućeg uništenja, štab odreda donosi odluku o proboju ustaškog obruča, te izvlačenju partizanskih snaga i izbjeglog naroda na oslobođenju teritoriju.

— Kako prvi pokušaj proboja obruča u noći s 11. na 12. maj 1942. nije uspio, mi smo se morali povući. Istog dana štab odreda donosi novu odluku da se naredni proboj izvede pod svaku cijenu na manje očekiva-nim smjerovima – prema sjeveru i istoku Petrove gore i to u ranu zoru 14. maja – nastavlja naš sugovornik.

narod izbjegao iz svojih provizornih na-stambi, smrzavajući se u šumi po snijegu, nije bilo sukoba. Sukoba je bilo na pravcu Karlovac – Slunj gdje su Nijemci uputili tenkove i motorizaciju pa smo ih napadi-ma s uzvisina uz cestu pokušavali usporiti

– sjeća se Knežević.Ozbiljnije je bilo prilikom ofenzive

Panther u kojoj su Nijemci i domobrani na-stojali uništiti Osmu kordunašku diviziju i Kordunaški odred na Kordunu i Petrovoj gori, a onda Sedmu banijsku diviziju i Ba-nijski odred na Baniji i Šamarici. Operacija je počela 6. decembra 1943. kad je s linije Karlovac – Ogulin prema Petrovoj gori i Šamarici nastupala njemačka 371. pješa-dijska divizija. S komunikacija Glina – Pe-trinja – Sunja i Sunja – Kostajnica – Bihać nastupale su 1. kozačka konjička divizija, te dijelovi njemačke 373. legionarske divizije i domobranske 2. lovačke brigade. Do 20. decembra neprijatelj je gotovo na svim pravcima slomio otpor jedinica Če-tvrtog korpusa novj i prodro na slobodnu teritoriju, pustošeći naselja i pljačkajući stanovništvo. Ali život se i tada vratio na Petrovu goru na kojoj su i dalje uz narod postojale partizanske institucije, kao i bol-nica u Pišinom gaju koja je 25. maja 1945. prebačena u Karlovac.

— O privrženosti naroda Korduna narod-no-oslobodilačkoj borbi najbolje govori podatak da je skoro svaki treći stanovnik ili njih čak 27,62 posto, dao život za bolju i sretniju budućnost novih generacija Korduna i Hrvatske – zaključuje Mile Knežević.

■ Nenad Jovanović

Moškov je tražio da nas sve pobijuKroz rupe probijene u ustaškom obruču, kao riječna bujica potekle su kolone izbjeglica tražeći spas, ističe Mile Knežević, sudionik proboja na Petrovoj gori 1942.

Spomenik ustanku naroda Banije i Korduna Vojina Bakića (Foto: Boris Šćitar/pixsell)

Partizanski veteran Mile Knežević

— Цијели котар је био завијен у црно, плач и јаук, агонија је завршила у јами у Благају, погубљењем 525 невиних мушкараца, добродушних сељака који су вјеровали да никоме нису ништа лоше учинили и да ће се вратити својим кућама. Једини преживјели је био Душан Никшић из Доњег Полоја. Желим послати поруку с овог мјеста да за злочин нема оправдања и није

Осамдесета годишњица вељунског масакра

Благају гдје су положени вијенци и запаљене свијеће.

На спомен костурници служен је парастос невиним жртвама, којег је као и ђурђевданску литургију, служио на-длежни парох с Коларића и из Војнића Бранко Сантрач. Присутне је поздра-вила предсједница вснм-а града Слуња Горанка Мандић, а почаст жртвама је одана и минутом шутње. Присутни су отишли до споменика жртвама код не-кадашње вељунске школе и садашњих просторија Мјесног одбора, на којем су плоче с исписаним именима жртава и тамо положили вијенце и упалили свијеће. Са обзиром на предизборно вријеме и пандемијске услове, комемо-рација је трајала кратко док је о злочину говорила Горанка Мандић.

— Окупили смо се да заједно одамо почаст жртвама усташког геноцида. На данашњи дан, тачно прије 80 година, надвио се црни облак изнад корду-нашких села Шљивњак, Вељун, Полој, Вељунска Глина, Црно врело, Стојме-рић, Бандино село, Цвијановић брдо и Точак. Три дана прије Ђурђевдана су почела хапшења радно способних мушкараца у доби од 16 до 75 година – казала је Горанка Мандић.

Шестог маја, на пра-вославни Ђурђев-дан, у Вељуну је обиљежена 80. годишњица масакра

над 525 становника тога дијела Кор-дуна. То је био други масовни злочин послије оног у Гудовцу код Бјеловара када је крајем априла 1941. убијено 200 Срба у тек установљеној ндх. Тако у воду пада ревизионистичка теза да су усташе заправо у рату гушиле српску побуну. Оправдање за злочин у Вељу-ну усташе су нашле у убојству више чланова фамилије тамошњег млинара Јосе Мравунца за што су оптужили

‘четнике’ како су звали тамошње Србе. Истрагом проведеном након рата је доказано да су млинара убиле саме усташе. На комеморацији се сходно пандемијским правилима окупило највише тридесеторо представника српске заједнице и потомака страдалих сељака. У вељунској цркви је служена литургија поводом Ђурђевдана. Потом је делегација Мјесног одбора Вељун и Вијећа српске националне мањине Слуња, који су заједнички организира-ли овогодишњу комеморацију, посје-тила мјесто самог злочина у Хрватском

Тридесетак присутних окупило се у центру Кар-ловца поред девастираног Споменика палим борцима и жртвама фашизма у нека-

дашњем Перивоју слободе, данашњем Шеталишту Фрање Туђмана, и обиље-жило 6. мај, Дан ослобођења Карловца. Град и шира околица, од Дуге Ресе до Озља, ослобођени су 1945. године, прије 76 година, у силовитом налету партизанских јединица.

Уништени споменик на жртве Другог свјетског рата и борце био је дјело по-знатог кипара Вање Радауша, а открио га је 6. маја 1955. године, десет година након ослобођења града, Јосип Броз Тито. Ратних дана добио је поприличну порцију експлозива што је била јасна порука што нова власт мисли о антифа-шизму. Камено постоље је остало док су брончане фигуре уништене. До сада није обновљен али је барем постоље преживјело неколико идеја градских хдз-ових власти да буде премјештено из центра града. Минери овог споме-ника, као ни многих других објеката

у Карловцу, а међу њима је и право-славна црква Светог Николе и зграде Горњокарловачке епархије, никад нису откривени.

Вијенце су положили представници Удружења антифашиста Карловца и сдп-а, а ове године је у томе судјеловао и представник Града Карловца, про-челник уреда градоначелника Стјепан Мрежар. Били су ту представници карловачке жидовске заједнице, Хр-ватско-Руског друштва пријатељства за

Карловачку жупанију из Војнића, пред-ставници српске заједнице, предсједни-ца градског сдп-а Драгица Маловић, предсједница политичке платформе Можемо и кандидаткиња за карловачку градоначелницу Драженка Половић. Представника Жупаније није било. О ослобођењу Карловца говорио је предсједник Удружења антифашиста Мирослав Делић.

— Карловачка операција био је назив војне акције са циљем да се ослободе

Карловац и шира околица који су до тада били велико упориште усташких и њемачких снага. Цијела операција је трајала од 30. априла до 7. маја. Карло-вачку групу дивизија сачињавале су 3. 4. 10. и 34. дивизија 4. корпуса Југосла-венске армије. Опћи напад Карловачке групе дивизија за ослобођење Кар-ловца отпочео је 1. маја. Задатак је био уништити непријатељску групацију на овом простору и спријечити неприја-тељу одступање од Карловца преко Нетретића, Озља и Метлике ка Новом Месту и Словенији – казао је Делић.

Подсјетио је да је Дуга Реса такођер ослобођена 6. маја али су тамошње градске власти прије неколико година детаљно обновиле Споменик палим борцима и жртвама рата. Изразио је жељу наду да ће нешто слично учини-ти карловачке градске власти. Делић је установио да однос власти није у складу са темељним начелима Уста-ва рх, међународним стандардима и садржајем Саборске декларације о антифашизму.

■ М. Цимеша

Полагање вијенаца на споменик жртвама

Ослобођен тек три дана прије краја рата – Карловац

Кордун завијен у црноАгонија вељунског краја је завршила у јами у Благају, погубљењем 525 невиних мушкараца, речено је на комеморацији у Вељуну

Још једна крајње скромна свечаност поводом 6. маја

довољна казна за злочинце јер та казна не може вратити наше најмилије. И, како рече Чика Јова Змај ‘Ти гробови нису раке већ колевке нових снага’. Хвала свима што сте дошли да се зајед-но поклонимо жртвама незапамћеног злочина – закључила је Мандић.

■ Милан Цимеша

Минирање ослобођењаСпоменик посвећен ослободиоцима Карловца је уништен, док је Перивој слободе преименован

2 KRONIKANovosti #1117, petak, 14. svibnja 2021.

Polaganje vijenaca na Spomeniku Crvenoj armiji u Belom Manastiru

Dan pobjede u Baranji

Pijetet za Varaždince

kako bismo mladima osigurali najbolje preduvjete u tom smislu.

Aktivisti i organizacije zajednice pokazali su zavidnu humanost kad je trebalo pomoći potresom pogođenim područjima?

Mislim da su sdss, snv i drugi akteri zajednice to odradili znatno iznad svojih kapaciteta i realnih mogućnosti, odrađujući u puno slučajeva ono što je trebalo biti u nadležnosti države. Nastojali smo pomoći svima, bez obzira na nacionalnu pripadnost ili mjesto stanovanja. Da ne govorimo o članovima Vlade i nekih ministarstava iz naših redova koji su davali sve od sebe ne gledajući na radno vrijeme ili dane u tjednu: bili su prisutni svagdje gdje je trebalo sanira-ti štetu i pomoći ljudima da se što lakše nose s posljedicama potresa. S tim u vezi moram istaknuti jedinstvenost i povezanost naših organizacija, ali i dobru komunikaciju s dr-žavnim tijelima i institucijama, uključujući osim ministarstava vojsku, vatrogasce i dru-ge. Funkcionirali smo zajedno onako kako bismo i inače, u redovnim okolnostima trebali funkcionirati. Cijela je ta katastrofa pokazala ljudima kako se treba ponašati i kako se jedino mogu postići rezultati, uz ostalo i to da se pomogne jednom narodu i zajednici koja živi na devastiranom područ-ju Hrvatske i mora se ondje nositi s nizom teško zamislivih problema.

Kako biste ocijenili aktualnu predizbor-nu kampanju?Retorika je pred ove lokalne izbore znatno blaža. Osobno, kao sdss-ov kandidat za dožupana, ne mogu reći da se susrećem sa značajnijim problemima u nastojanju da u što većoj mjeri ljudima približimo što smo sve do sada učinili te da im zajamčimo da ćemo o dobrobiti zajednice brinuti i dalje, i to zajedno s većinskim narodom. Moram istaknuti da je sdss u tom smislu jedina stranka koja ima učinkovitu hijerarhiju i razvijenu mrežu po cijeloj državi i svim dijelovima Hrvatske u kojima žive pripad-nici srpske zajednice.

■ N. Jovanović

Dejan Mihajlović, kandidat za dožupana Karlovačke županije

smo javnu upravu na razini općine do mjere da je na reviziji dobila najvišu moguću ocjenu. Mislim da smo po transparentnom i namjenskom trošenju sredstava te pristu-pačnosti proračuna, vodeća administrativna jedinica u Karlovačkoj županiji.

Koliko se u proteklom mandatu promi-jenio položaj srpske zajednice Županije?Naš se položaj nije značajnije promijenio, ostao je onakav kakav je i bio. Dok na pojedinačnoj, individualnoj razini nije bilo značajnijih problema, i dalje se zapostav-ljaju krajevi u kojima nas ima u značaj-nijem broju, poput npr. Krnjaka, Vojnića, Slunja, Saborskog, Plaškog, Drežnice ili Jasenka kod Ogulina. Ta je zapostavljenost prisutna u svakom smislu – od nekva-litetne prometne infrastrukture, slabe niskonaponske mreže, nepostojanja javne vodoopskrbe, loših telekomunikacijskih signala i sličnog. Tu je i slaba zaposlenost pripadnika zajednice u javnim službama, poput policije, vojske, županijske i grad-skih uprava. Sve bismo to trebali rješavati u mandatu koji je pred nama. Pored toga, valjalo bi svakako u fokus rada staviti obra-zovanje i stipendiranje učenika i studenata,

Kandidat ste za dožupana Karlovačke županije, ali još uvijek i aktualni načel-nik Krnjaka: što je u man-datu na izmaku učinjeno u

toj općini?Provedeno je puno projekata značajnih za sve stanovnike krnjačke općine. Započeta je izgradnja novog vrtića, a istodobno je pro-stor u osnovnoj školi prilagođavan za predš-kolski odgoj. To je značaj iskorak, jer prije toga ovdje nije bilo takve organizirane brige za djecu. Tu je i značajan broj infrastruktur-nih projekata, poput asfaltiranja nerazvr-stanih cesta. Sada dovršavamo parkiralište u centru Krnjaka, koje će istodobno biti proši-renje državne ceste D1. Vrijednost tih rado-va je veća od dva milijuna kuna, a izgradnja vrtića stajat će oko 2,5 milijuna. Osim toga, izrađena je projektno-tehnička dokumen-tacija i ishođene su dozvole za izgradnju javnog vodovoda za južni dio općine, pa ove godine započinju radovi vrijedni dvadeset milijuna kuna. Imamo i dozvole za izgrad-nju odvodne mreže u vrijednosti 13-ak milijuna, a valja spomenuti i projekt Zaželi! U sklopu kojeg 15 gerontodomaćica brine o stotinjak korisnika. U to je uloženo oko 2,6 milijuna kuna. Pored svega, unaprijedili

Prošle nedjelje, 9. maja, u Bara-nji je svečano obilježen Dan po-bjede nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu. Obilježavanje je organizirala belomanastirska

Udruga antifašističkih boraca i antifaši-sta (uaba), pod vodstvom predsjednika Nikole Opačića. Vijenci i buketi cvijeća položeni su na spomenike u Bolmanu, Šećerani, Branjinom Vrhu, Partizanskom groblju i Trgu slobode u Belom Manasti-ru te na monumentalnom Spomeniku Pobjeda posvećenom Batinskoj bici, ispod kojeg su posmrtni ostaci čak 1.297 boraca Crvene armije.

Uz Udrugu aba, u obilježavanju su učestvovali saba rh, Grad Beli Manastir, Općina Jagodnjak, Srpsko narodno vijeće i

Predstavnici Zajednice Udruga antifašističkih boraca i anti-fašista Varaždinske županije, Grada Varaždina i Varaždinske županije položili su vijence i

zapalili svijeće kod spomen kosturnice na varaždinskom Gradskom groblju, obilje-živši tako Dan pobjede nad fašizmom, Dan oslobođenja grada Varaždina i okolice te Dan Europe. Poštovanje svim poginuli-

Vijeće srpske nacionalne manjine (vsnm) Osječko-baranjske županije, Gradski odbor sdss-a i vsnm u Gradu Belom Manastiru,

sdp Beli Manastir, Zajednica uaba Vuko-varsko-srijemske županije, Baranjsko-ru-sko i Hrvatsko-ruskog društva prijateljstva.

Na spomeniku u Batini vijence su, uz ostale, položili ruski ambasador Andrej Nesterenko te ambasadori Kazahstana i Azerbajdžana Toležan Barlibajev i Fahradin Gurbanov. Na istom mjestu ranije je položen i vijenac ambasade Ukrajine iz Zagreba, a ruski ambasador po-ložio je vijence i na obje lokacije u Belom Manastiru.

Na Trgu slobode u Belom Manastiru prigodnim govorima okupljenim građa-nima obratili su se Nikola Opačić, Andrej Nesterenko i Predrag Stojanović, zamjenik belomanastirskog gradonačelnika ‘iz reda pripadnika srpske nacionalne manjine’, a na Batini Lazo Đokić, potpredsjednik Saveza aba rh, i ponovo ruski ambasador Nesterenko.

■ Jovan Nedić

Borimo se za našeMožemo jamčiti ljudima da ćemo i dalje brinuti o dobrobiti zajednice, zajedno s većinskim narodom

Svečano na istoku Hrvatske

Proslavili dan oslobođenja grada

ma i preminulima, u pratnji Varaždinske građanske garde, odali su i zamjenici varaždinskog gradonačelnika Sandra Ma-lenica i Zlatan Avar. U ime Varaždinske županije vijenac je u pratnji pripadnika Husarske garde položio župan Radimir Čačić. Počast i pijetet svima onima koji su dali svoje živote u oslobođenju Varaždina i okolice odali su i članovi varaždinskog sdp-a.

— 7. svibnja je datum zlatnim slovima ispisan u povijesti grada Varaždina. Uvečer tog dana, 1945. na istočnim prilazima se pojavila Titova 3. Armija pod vodstvom generala Koste Nađa. U jednoj od najvećih bitaka izginuo je velik broj boraca i neprija-teljskih vojnika. Borbe su trajale dok je već posvuda u Europi nastupio mir. Prisjećamo se i počast odajemo svim borcima Narodno-oslobodilačke vojske. Ova Spomen-kostur-

nica ishodišna je i završna točka Drugog svjetskog rata i Narodnooslobodilačke bor-be u varaždinskom kraju. Ishodišna, jer se još prije rata u Varaždinu nalazilo nekoliko ćelija komunista koji će u srpnju 1941. prvi krenuti u ustanak protiv fašista. Završna – jer su tu poslije rata sahranjeni posmrtni ostaci narodnih heroja, partizana, žrtava fašističkog terora. Mnogi su svoje kosti ostavili u Lici, Jasenovcu, Baniji. I njihova su imena ovdje. Slava im! – rekao je Milivoj Dretar, predsjednik zuaba Varaždinske žu-panije. Osim Varaždina, 7. maja oslobođeni su gradovi Vrbovec i Križevci.

■ Z. V.


Još jedan napad na slobodu medija i novinara

događa nešto važno, što nam nije bilo na-javljeno, ali dočekalo me iznenađenje. Bez ikakvog objašnjenja rekao mi je da sam smijenjen i da je tako odlučeno na Skup-štini za čije održavanje ja, kao direktor, nisam znao. Novim direktorom imenovan je Predrag Rudić, direktor tvrtke Pano-nica media j.d.o.o., koja u svom vlasništvu ima 24 posto udjela u Radiju. Ne znam što je razlog moje nezakonite smjene i otkaza. To mi nisu rekli – izjavio nam je Rađeno-vić, koji gotovo trideset godina radi na Radio Orahovici.

Novinar se vratio u redakciju, napisao vijest o svojoj smjeni i objavio je na por-talu. Nekoliko sati kasnije, ona je nestala; zamijenjena je ‘priopćenjem za javnost’ u kojem novi direktor, uz ostalo, iznosi svoje nezadovoljstvo radom dosadašnje uprave i obrazlaže ‘kako su osnovna načela medijske objektivnosti i izvje-štavanja ono na čemu se treba temeljiti poslovanje Radija Orahovice kao medija u službi građana’. Piše i to da je Rudić na Skupštini ‘inzistirao na zaštiti svog udjela, pa Grad Orahovica kao većinski vlasnik nije imao drugih mogućnosti no podržati zahtjev suvlasnika.’ I to je sve što javnost ‘službeno’ zna o ovom slučaju, jer se povjerenik Vlade Saša Rister oglu-šio na pozive novinara, a nije odgovorio ni Hrvatskom novinarskom društvu koje prikuplja informacije o otkazima novinara.

Da apsurd bude veći, Rađenović je suspendiran i premješten na radno mjesto koje nema veze s novinarstvom, tri tjedna nakon što je Županijski sud u Osijeku

pravomoćno presudio da je 2015. godine već jednom nezakonito dobio otkaz na Radio Orahovici. Tada je otpušten zajedno s novinarkom Gordanom Jajčanin, a od-luku je donio gradonačelnik Josip Nemec (hdz) koji nije bio zadovoljan angažma-nom novinara na promoviranju njegova lika i djela. Uz to, u eter su, po pravilima novinarske profesije, puštali izjave oporbe i nezadovoljnih građana koji su kritizirali rad gradonačelnika i gradske uprave, što se Nemecu nikako nije sviđalo. Tadašnja di-rektorica Anita Zavada čudila se interesu Hrvatskog novinarskog društva za slučaj otkaza na toj radijskoj stanici: ‘Otkazi se dijele i u drugim tvrtkama, pa nitko nije pitao zašto, a sada se diže panika kao da je pola grada dobilo otkaze. Nema se tu što puno govoriti’, rekla je Zavada i objasnila kako je osim teškog gospodarskog stanja u Orahovici, uslijed čega gotovo i nema ogla-sa (’jer rade samo četiri dućana’), na otkaz utjecao i smanjen obim poslova na kojima je bilo angažirano dvoje novinara. Naime, Radio Orahovica je – dok su ga financirale

– pokrivao i događaje u općinama Zdenci, Crnac i Čačinci. Kad je financiranje presta-lo, nije bilo više vijesti iz tih sredina.

U međuvremenu, Rađenović je bio zaposlenik jedne privatne tvrtke, a na Radio se ipak uspio vratiti 2017. Najnoviji otkaz Rađenoviću te napad na slobodu medija i novinara javno je osudila bivša gradonačelnica iz redova hss-a, danas nezavisna kandidatkinja za istu funkciju

Ana Marija Petin. Ona je ustvrdila da je u ovom slučaju nedvojbeno riječ o cenzuri, jer se sve događa neposredno prije lokal-nih izbora.

— Prema Zakonu o lokalnoj samoupravi, posao povjerenika je donositi ili mijenjati opće akte samo ako je to potrebno radi provedbe zakona ili usklađivanje sa zako-nom. Također, on može donositi odluke o imenovanjima samo kad je to nužno zbog osiguranja nesmetanog rada poduzeća u vlasništvu Grada. Jasno je da je ovdje riječ o nezakonitoj radnji, jer povjerenik nema ovlasti razrješavati direktore ako poduzeće funkcionara stabilno i normalno – rekla je Petin, izrazivši žaljenje što nitko od kolega s Radija nije došao na konferenciju za novinare na kojoj je govorila o toj temi, iako im je poziv uredno dostavljen. Slučaj na Radio Orahovici dogodio se točno na dan kada je Hrvatsko novinarsko društvo pokrenulo kampanju ‘Lokalni mediji gra-đanima, a ne šerifima’.

— Nedopustivo je i sramotno ponašanje po-vjerenika Vlade. To je još jedan od pokaza-telja da su novinari i novinarke u lokalnim medijima izloženi raznim pritiscima. hnd čvrsto stoji iza svog kolege i o ovome ćemo obavijestiti naše partnere u Europskoj federaciji novinara – izjavio je predsjednik hnd-a Hrvoje Zovko.

■ Goran Gazdek

Obistinila se prijetnja pred-sjednika Udruge dragovoljaca Hrvatskih obrambenih snaga (udhos) iz Orahovice Mirka Sekulića: novinar, urednik i

direktor Radio Orahovice Tonino Rađe-nović smijenjen je i prije nego što mu je to ljuti ‘hosovac’ najavio. Kao što smo pisali, Sekulić je 4. siječnja ove godine u prijepod-nevnim satima upao u redakciju tog radija i Rađenoviću pred kolegama sasuo u lice: ‘Ti si govno od čovjeka, kada ja dođem na vlast, ti ćeš biti prvi koga ću smijeniti, ako nemaš novca za tužbu, ja ću ti dati!’

Sekulić još nije došao na vlast a vjero-jatno i neće, jer se zbog te prijetnje vodi

kazneni postupak na Općinskom sudu u Virovitici, pa je brisan s liste kandidata za Gradsko vijeće. Ali je njegov prijatelj i stranački sudrug, predsjednik orahovičkog hdz-a, povjerenik Vlade za Orahovicu i kandidat za gradonačelnika Saša Rister uzeo stvar u svoje ruke. Suspendirao je Rađenovića i rasporedio ga na radno mje-sto financijsko-materijalnog knjigovođe u trgovačkom društvu Ružica-grad, komu-nalnom poduzeću s gubicima u poslovanju. I to prije nego što je došao na vlast – za svaki slučaj. Kao Vladin povjerenik za Grad Orahovicu, koji ima 76 posto udjela u vlasništvu Radija, Rister je i predsjednik radijske Skupštine.

— sms porukom pozvao me u gradsku upravu na sastanak. Pomislio sam da se

Degradiran u knjigovođuSaša Rister, Vladin povjerenik i hdz-ov kandidat za gradonačelnika Orahovice, smijenio je novinara, urednika i direktora gradske radio-stanice Tonina Rađenovića tik pred izbore, pa je opravdana sumnja da je riječ o još jednom slučaju cenzure

Poprište igara lokalnih šerifa – Radio Orahovica

Na hlađenje u administra-ciju – Tonino Rađenović

Županijski sud u Osijeku pravomoć-no je presudio da je 2015. Rađenović već jednom nezako-nito dobio otkaz na Radio Orahovici


Otvoren Srpski kulturni centar u Voćinu

smještene sve općinske manjinske insti-tucije i organizacije. Lijepo je kad stanete pred glasače nakon četiri godine i kažete

da ste realizirali što ste obećali. A pored Centra, ovdje je u 90 posto slučajeva rije-šena komunalna infrastruktura – rekao je zamjenik virovitičko-podravskog župana Igor Pavković.

U obnovljenom prizemlju Centra su s jedne strane prostorije voćinskog podod-bora skd-a Prosvjeta i ured terenskog suradnika snv-a, a s druge stranačka prostorija sdss-a i kancelarija snv-a Voćin. Zadovoljstvo nije krila Jelena Vučković, sekretarka Prosvjetina pododbora i snv-ova suradnica.

— Općina nam je dosad izlazila u susret besplatnim ustupanjem radnog prostora u Hrvatskom domu i puno joj hvala na tome. Ali kad imaš svoju kuću, to je nešto sasvim drugo. Posebno je zadovoljstvo na njoj vidjeti ulaznu ploču s nazivima naših institucija. Vlastiti prostor itekako će nam olakšati rad, jer ovdje uz ostalo možemo na pravilan način čuvati i održa-vati naše nošnje, imati prostor za arhivu, darove, zahvalnice, pehare i nagrade. To više ne moramo pohranjivati po vlastitim kućama već sada možemo izlagati da i druge vide – kazala nam je Jelena, koja u Voćinu vodi školu srpskog jezika i kulture. Trenutačno tu nastavu pohađa četvero đaka, djeca predškolske i osnovnoškolske dobi.

— Ćirilica im je jako interesantna i izuzet-no sam zadovoljna kako napreduju. Znaju čitati, naučili su tko je car Lazar, uče o slavnim vojskovođama, znamenitim Srbima iz zavičaja i šire. Čim epidemio-loške mjere dopuste, otići ćemo i na izlet, upoznati Istru i Brijune – dodala je.

Pododbor Prosvjete u Voćinu vrlo uspješno djeluje već deset godina, a toliko dugo organizira međunarodnu smotru folklora na kojoj se znade okupiti i po

800 sudionika iz 15 hrvatskih i regional-nih kud-ova.

— Glavni nam je zadatak sačuvati srpstvo ispod Papuka: da se družimo, putujemo i prenosimo drugima ono što ovdje radimo. Imamo 60 članova i 20 aktivnih plesa-ča te dječju i pjevačku grupu. Godišnje smo imali po dvadesetak nastupa, a ovaj prostor će nam dati novi vjetar u leđa. Bit će lakše organizirati probe, jer smo do sada vježbali u prostoriji bez struje, uz svijeće i akumulatore – kaže nam Prosvjetina voditeljica Dragica Vučković.

Čim bude prikupljeno dovoljno novca, započet će završna faza uređenja i opre-manja voćinskog Centra, koja također predviđa otvorenje muzeja na katu repre-zentativne zgrade.

■ Goran Gazdek

zamijenjena je kompletna stolarija, a pri-zemne prostorije su temeljito renovirane i uređene iznutra.

— Zahvaljujući razumijevanju snv-a, naša zajednica sada ima zgradu u kojoj će biti

Srpska zajednica Voćina u Virovi-tičko-podravskoj županiji konač-no je dobila svoj kulturni centar, prostor za društveno-politički rad, okupljanje i kulturno-zabavne

sadržaje: u četiristotinjak kvadrata lijepe katnice u perifernoj Ulici Josipa Martinca, blizu ceste prema Macutama, smješteni su uredi Srpskog narodnog vijeća, Srpskog kulturnog društva Prosvjeta i Samostal-ne srpske demokratske stranke. Srpski kulturni centar na prigodnoj je svečanosti u ponedjeljak, 10. svibnja, otvorio predsjed-nik snv-a Milorad Pupovac, istaknuvši zadovoljstvo što je voćinska zajednica predanim i kvalitetnim radom uspjela oču-vati svoje organizacije i izboriti se za jedno ovakvo reprezentativno zdanje.

— Volio bih da ima više ovakvih kuća i dana u kojima možemo presijecati vrpce. Četiri stotine kvadrata ne bi bilo malo ni u Osijeku ili Virovitici, a kamoli ovdje u Voćinu. Uskoro će biti završena gradnja Srpskoga kulturnog centra u Slatini, a pla-niramo gradnju ili rekonstrukciju jedne postojeće zgrade u Virovitici. Želimo da srpska zajednica na području Virovitičko-podravske županije ima pristojne uvjete za rad. Želimo da naši sugrađani, pripad-nici većinskoga naroda, vide da zajednica stvara i obnavlja svoje pretpostavke za ži-vot pa da i oni mogu biti gosti u ovakvom zdanjima, da ono što stvarate možete dijeliti s drugima. I obrnuto. Vrijeme je da umjesto podjele imamo međusobnu diobu onoga što stvaramo, onoga najbo-ljeg od sebe što možemo ponuditi drugim ljudima. Vjerujemo da će Igor Pavković, kao zamjenik župana, to nastaviti raditi i u sljedećem mandatu, da će vijećnici u nizu općina nastaviti svoj politički rad i biti prisutni na drugim mjestima – rekao je Pupovac.

Zgrada je nekad bila u vlasništvu pozna-te drvoprerađivačke tvornice Gaj, a u njoj su stanovali tvornički radnici. Poduzeće je nakon Domovinskog rata propalo, imovina je rasprodana, a zgrada je pripala stambenom fondu Općine Voćin. Nakon što je u zgradi izbio požar, stanari se više nisu vratili, pa ju je općinska vlast odlučila prodati. Kupilo ju je Srpsko narodno vijeće za sto tisuća kuna, pa u rekonstrukciju uložilo još približno 380 tisuća. Novac je osiguran putem Kancelarije za ljudska pra-va i prava nacionalnih manjina, a na teme-lju Operativnog programa za nacionalne manjine, odnosno sredstava namijenjenih obnovi i izgradnji škola, društvenih domo-va i prostora za rad vijeća manjinskih za-jednica. U obnovi zgrade promijenjeno je krovište, postavljene su nove vodovodne i električne instalacije, uređeno je pročelje,

Voćinsko proljeće U Srpskom kulturnom centru na periferiji Voćina tamošnja zajednica dobiva reprezentativan prostor za okupljanje i rad, što je rezultat višegodišnjeg zalaganja snv-a, Prosvjete, sdss-a i drugih da se očuva tradicija i stvore uvjeti novog života srpskog naroda ispod Papuka

Novi skc u Voćinu / Pavković i Pupovac presijecaju vrpcu


Ekshumacije u Prekopi u prosincu 1947.

Kako je detaljno bio utvrđen mehanizam ustaškog masakra u Prekopi

smo 3 jame veličine u kvadrat 3 puta 2 metra i duboke do 2 metra. Iza toga su nas pustili sve kući. Uveče kad smo došli na te jame odgovorio je Stevo Mulac, psujući majku to je za Srbe i komuniste a biće ih par i iz Prekope u tim jamama’, prisjeća se Erent, i nastavlja.

‘Na veče 12/V u sumrak došle su u selo gore navedene ustaše i počele opet tjerati seljake iz mog sela da idu na ista mjesta gdje i prošlu noć. Kad sam došao kod jama koje smo prošlu noć kopali vidio sam još jednu iskopanu jamu i to četvrtu koja je bila najveća duga 8 metara, široka 4 metra, duboka 2 metra’, navodi Erent, i dodaje:

‘U jednoj od 3 manje jame bili su trgovac Letić Ilija iz Gline i njegova 2 pomoćnika, koji su ubijeni u Glini i tu doveženi. Oko 10 sati naveče stigao je prvi kamion iz Gline natovaren Srbima Glinjanima koji je stao kod mosta pod Hadjerom na rijeci Gli-ni….iz kamiona su vadile ljude ustaše Ni-kola Lipak zvani Čuklje iz Prekope i Ivan Šantek iz Kihalca … i dodavali su svakom ustaši po jednu žrtvu a ovi ih odvodili dr-žeći ih za vrat do jame. Tu su stajali Janko Kihalić, ustaša iz Kihalca, sada u Zagrebu,

Lipak Stjepan iz Prekope, sada u Petrinji i trojica Dalmatinaca’ (ustaških povratnika iz emigracije i pripadnika Poglavnikove tjelesne bojne, koje je predvodio ustaški oficir Ivica Šarić – op. a.).

Erent potom opisuje mehanizam ubijanja. ‘Oni su odvedene žrtve ubijali na taj način što je svaka žrtva morala najprije leći a zatim bi jedan od njih ispalio metak žrtvi u zatiljak.’ Prema njegovoj izjavi, ‘ubijanje su vršili dvojica, trojica na izmjence tako kad jednima dosadi onda su ubijanje vršili druga dvojica od gore pomenuti koji su vršili ubijanje. Žrtve su od kamiona dovodjene u grupama od 10–15 ljudi u svakoj grupi. Kad se jedan ka-mion isprazni dodje drugi pun ljudi jer su prevoženje vršila 2 kamiona. Žrtve koje su se bunile bile su na zvjerski način klanjem ubijane. … Ubijene u jami je slagao Stjepan Šoštarić, iz Hadjera sada u Petrinji’- objaš-njava Erent.

U nastavku opširne izjave, on je također rekao: ‘U zoru 13/V 1941. završeno je ubi-janje i seljaci medju kojima i ja zatrpavali smo posljednju jamu i to najveću iz koje je jame jedan čovjek čije sam ime zaboravio vikao – Što radite ljudi ne dao vam Bog što će moje petoro djece. Na njegovo zapomaganje došao je Nikola Vidaković ustaša iz Gline (ustaški tabornik, organizator i egzekutor genocidnog terora u Glini i glinskom kota-ru 1941. – op. a.) skočio u jamu i dotukao ga iz pištolja. Žrtve su u jamama posute najprije živim krečom u prahu koji je dovožen na volovskim kolima iz Gline istu veče kada je počelo ubijanje.’ Prema izjavi Petra Erenta, ‘kamioni su tu noć svaki oko 15 puta dovezli ljude. Osam dana iza ubija-nja hvalio se Nikola Lipak zvani Čuklje, da je tu noć poubijano 417 ljudi.’

Okružna komisija za ratne zločine Banije prikupila je obimnu dokumentaciju o masovnom ubojstvu u Pre-kopi, gdje je na petu godiš-

njicu ustaškog zločina održan pomen na grobovima žrtava, kako piše Srpska riječ iz Zagreba od 24. svibnja 1946. Kako se u to vrijeme sve više osjećala potreba osigurati dostojanstvenu sahranu za posmrtne ostatke ubijenih, održan je u Glini sasta-nak delegata glinskog kotara na kojem je

‘donešen plan za prekop žrtava ustaškog terora, koje leže u 3 velike jame u Hadžeru kod Prekope’ – piše Jedinstvo iz Siska od 7. rujna 1946. Nakon što je dobiveno odo-brenje Ministarstva unutrašnjih poslova nr Hrvatske, u prosincu 1947. otpočele su ekshumacije posmrtnih ostataka, koji su preneseni na pravoslavno groblje u Glini. Tamo je na mjestu kapele sv. Đurđa, koju su ustaše porušile u ratu, uređena spomen kosturnica i podignuta spomen ploča, koju je svečano otkrio Kotarski odbor Saveza boraca Glina, 27. srpnja 1951. godine.

Iako je odlukom Skupštine općine Glina od 27. travnja 1964., dan 13. svibnja progla-šen ‘Danom žrtava fašističkog terora’, kojim su žrtve dobile oblik regulirane službene komemoracije, mjesto stradanja glinskih Srba ostalo je neobilježeno. Pa ipak, izjava Petra Erenta koja se danas čuva u Hrvat-skom državnom arhivu u Zagrebu u fondu Zemaljske komisije za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača Hr-vatske, ostaje vjerodostojan izvor ne samo za povijesnu rekonstrukciju genocidnog masakra u Prekopi noću s 12. na 13. svibnja 1941. godine, nego i otkrivanje stvarnog karaktera zločinačke ustaške ndh.

■ Igor Mrkalj

Zemaljska komisija za utvrđiva-nje zločina okupatora i njihovih pomagača Hrvatske osnovana je odlukom Predsjedništva zavnoh-a od 18. svibnja 1944.

godine. Prema dobivenim Uputstvima od 5. kolovoza 1944., Zemaljska komisija bila je dužna prikupljati podatke i dokazni mate-rijal pomoću kojega je utvrđivana odgovor-nost i postojanje zločina koje su okupatori i njihovi pomagači izvršili tijekom neprija-teljske okupacije na području Federalne Hrvatske. Tako je u listopadu 1944. s radom počela Okružna komisija za ratne zločine Banije, koja će uz pomoć svojih kotarskih, gradskih i općinskih komisija idućih mjese-ci pozivati svjedoke i prikupljati dokaze (u većini slučajeva izjave) o zločinima kako bi bili pokrenuti sudski postupci protiv poči-nilaca i njihovih suučesnika radi izricanja kazni pred nadležnim sudovima. Do kraja godine ispitano je više stotina svjedoka, među kojima se našao i Petar Erent iz Prekope, član N.O.O. Prekopa, Hrvat, star 41 godinu, oženjen, otac troje djece, koji je 10. prosinca 1944. u Kihalcu kod Općinske ko-misije za ratne zločine Jukinac dao opširnu

izjavu o masakru nad glinskim Srbima, čija godišnjica je upravo ovog tjedna.

‘Bilo je to čini mi se 11/V 1941. u sumrak istoga dana kada su ustaše Ivan Gajdek, Stjepan Mulac, Mate Kihalić, Josip Lipak, Pavao Hajčić, svi iz Prekope, koji se sada nalaze u Petrinji, zatim Ivan Avedić, iz Prekope, sada u Đakovu, ustaša, i Nikola Lipak zvani Čuklje, koji je poginuo u borbi sa N.O.V., Ivan Šantek, Šafar Nikola i Stevo Rohak, svi iz Kihalca, prva dvojica su poginuli a posljednji tj. Stevo Rohak, nalazi se sada u Petrinji kao žandar, pošli selom i prisiljavali sve muškarce moga sela da uzmu lopate i motike i da pođemo na križanje sela Prekope, a ko neće ići da će ga ubiti’ – izjavio je Petar Erent. ‘Skupilo nas se oko 15 na križanju, odatle smo pošli preko mosta Gline pod Hadjer gdje smo počeli kopati jame, ali pošto je bilo tvrdo vratili su nas odatle natrag preko mosta rijeke Gline u tako zvani Čukljin tuk, gdje smo zatekli seljake iz Jukinca, Hadjera i Kihalca, tako da nas je ukupno bilo oko 50. Oko nas je bila straža i tako opkoljeni počeli smo sa kopanjem jama’ – kazao je svjedok. ‘U samu zoru idućeg dana iskopali

Crni maj 1941.Iz kamiona su ‘vadili’ ljude ustaše Lipak i Šantek. Dodavali su svakom ustaši po jednu žrtvu, a ovi ih odvodili držeći ih za vrat do jame, opisao je svjedok Petar Erent prvi masakr nad Glinjanima


Повратак филмског Ускрса – Васкрса

Због пандемије многе манифестације лани нису одржане. Међу таквима је био већ традиционални филмски догађај у Војнићу

под називом Филмски Ускрс и Васкрс. Но, ове се године поводом католичког и православног Ускрса-Васкрса тај филм-ски догађај ипак одржао. Овај пројект организира Киноклуб Карловац. Љуби-тељи филма у Војнићу тако су прошлог четвртка и петка, 6. и 7. маја, могли видјети два филма, а све у складу с епи-демиолошким мјерама. Овај пројект карловачког Киноклуба суфинанцирао је и Хрватски аудиовизуални центар, подршку пружају Заклада Култура нова и Опћина Војнић. Поред бесплатних филмских пројекција Киноклуб Кар-ловац за дјецу у Војнићу организирао је и едукативне садржаје. У четвртак је приказан анимирани филм ‘Тролови – свјетска турнеја’. Дан послије, приказан је филм ‘Дјевојка која обећава’.

■ М. Ц.

Вриједни Војаковчани

Мјесни одбор Војаковац на сам Међународни празник рада, 1. маја, организовао је радну акцију којом је наста-

вљена обнова мјесног друштвеног дома. За разлику од ранијих сличних акција када је у обнови санирано кровиште, овога пута радило се на уклањању ста-рог стропа и оштећеног малтера са зи-дова. У акцији су учествовали чланови Одбора и млађи мјештани Војаковца те

сусједних Чабраја. Вриједне Војаковча-не и Чабрајчане обишли су крижевачки градоначелник Марио Рајн те његов замјеник Марио Мартинчевић.

— Неизмјерно ми је драго да мјешта-ни даље настављају с уређењем дома. Њихово окупљање и радна акција на сам Међународни празник рада говоре о њиховој жељи и намјери да овај дом буде уређен. Овај друштвени дом годи-нама је стајао напуштен, но мјештани су прошле године организирали и покре-нули иницијативу његовог уређења при чему им је подршка пружена од градских власти – истакнуо је Рајн.

■ З. В.

ИНФО

Мурал посвећен најпознатијем становнику Карловца свих времена

Скромном свечаношћу поред Гимназије Карло-вац, откривен је на једној од сусједних зграда мурал посвећен младом Николи

Тесли који је матурирао у овој школи. Ликовни умјетник Леонард Лесић је на згради у улици Исидора Кршњавог 10 у Карловцу израдио мурал димен-зија 15 пута 6 метара по фотографији која Теслу приказује у матурантским или бруцошким данима. Удруга Ни-кола Тесла Карловац и Удруга за развој грађанске и политичке културе Карло-вац Полка су израдом мурала истакнуле повезницу Тесле и Карловца, посебно четврти Раковац, те оплеменити град-ски простор вриједним умјетничким дјелом.

— Пројект су помогли Град Карловац, Творница турбина Карловац, Велеучи-лиште у Карловцу, Ротари клуб Кар-ловац, Студентски центар Карловац и Изградња Маринковић Карловац. Захваљујемо станарима зграде који су уступили своје прочеље – рекао проф. др.сци. у пензији Мирко Бутковић, предсједник Удружења Никола Тесла Карловац.

Славни изумитељ је похађао Царску и краљевску велику реалку (данашња Гимназија Карловац) у којој је стекао прва већа техничка знања и посебно се заинтересирао за физику. ‘Школске го-дине 1870./71. похађа четврти разред и

У понедјељак, 26. априла ове године, у Осијеку је одр-жана 14. сједница Савјета за националне мањине Осјечко-барањске жупаније

(обж). На сједници су били предсједни-ци албанског (Басри Халити), мађарског

(Оливер Матијевић), њемачког (Никола Мак), ромског (Бранко Петровић), сло-вачког (Ана Канђера) и српског (Дејан Јеличић) вијећа националне мањине те представници македонске (Драгољуб Сиљаноски), русинске (Ахнетка Бала-тинац) и словенске (Полонца Маргета)

националне мањине, као и чланови који представљају Жупанију: Рената Форјан и Иван Каралић. Изостали су само представници бошњачке и црно-горске националне мањине. Сједницу Савјета водио је њезин предсједник Горан Ивановић, а на њој је било рије-чи о закључцима са сједнице Коорди-нације националних мањина одржане 9. априла те о предстојећем попису становништва.

На споменутој сједници Координа-ције донесени су закључци да Жупа-нија мора обавјештавати представнике мањина о одржавању сједница Жупа-нијске скупштине, као што је то било прије пандемије коронавируса, да пред-ставницима треба омогућити праћење сједнице онлајн, да предсједник вијећа или представник националне мањине може званично представљати Жупа-нију на некој свечаности одређене на-ционалне мањине ако Жупанија нема свог представника те да се Жупанија треба одредити према Дану мањина обж, који је утврђен 2018. године, кад је и одређено да то буде посљедња субота у мају. Жупанија је примила на знање те захтјеве, а Координација ће тим по-водом одржати још један састанак овог мјесеца.

■ Јован Недић

има четрнаест година. Сљедеће године иде у шести разред, а 1872./73. у седми разред. Тесла је из четвртога прешао у шести разред јер је школа добила седми разред па је између три нижа и три виша убачен један разред. Од сачува-них докумената Записник број 10 са

сједнице наставничког збора одржане 11. вељаче 1873. садржи имена похваље-них и укорених ученика појединих разреда. Никола Тесла похваљен је из повијести, а укорен због лоше оцјене из математике. Оцјена је до краја године била исправљена, а вјеројатно је била посљедица дуже болести. У завршној свједоџби из математике имао је одлич-ну оцјену.

Тесла је становао на Раковцу нешто даље од Гимназије и ове зграде према Удбини, али је кућа гдје је становао срушена. Тако му је Корана била близу за купање. Једном је у Карловцу заронио испод дуге сплави и када није могао изронити, а понестајало му је зрака, сјетио се да између површине воде и дасака мора бити мален размак па је успио удахнути мало зрака те се тако спасио. Други пут набујала ријека готово га је однијела преко бране код млина (сада слапа код срушеног хотела Корана), а спасио се тако што се сјетио дијаграма хидрауличног тлака (тлак текућине у покрету размјеран је површини на који дјелује) и окренуо се на страну те успио доћи до обале. (Наталија Јадрић и Тања Михаљевић,

‘Животопис Николе Тесле’, Гимназија Карловац).

■ Милан Цимеша

Аутор Лесић испред

мурала (Фото: Маринко

Половић)

Представници

националних мањина обж

Тесла у КораниТесла је добио мурал на згради у карловачкој четврти покрај гимна-зије коју је похађао четири године

Извјештавајте мањинце

Сједница Координације и Савјета за националне мањине Осјечко-барањске жупаније (обж)7 KRONIKA

Novosti #1117, petak, 14. svibnja 2021.

Stogodnjak (581)14. 5. – 21. 5. 1921: mala svjetska senza-cija, kad je riječ o dinarskim i drugim papirnatim novčanicama, stiže iz Beo-grada: naime, iz generalnog inspekto-rata Ministarstva financija upućeno je upozorenje svim novčarskim ustano-vama u zemlji da zgužvane i više puta presavijene papirnate novčanice, bez obzira na njihovu nominalnu vrijed-nost, više neće biti zakonsko sredstvo plaćanja! Drugim riječima, novčanice se više ne smiju gužvati, niti se smiju presavijati više od jedan put. U protiv-nom, svaku takvu novčanicu privatne kase ubuduće neće biti dužne primati.

* vlada u Beogradu konačno je odlučila da će barunu Pjotru Nikolajeviču Vrangelu, izbjeglom ruskom genera-lu i jednom od glavnih zapovjednika bjelogardijske kontrarevolucije u Rusiji, dozvoliti dolazak na teritorij kraljevine. Za mjesto boravka bit će određeno neko veće mjesto, gdje će biti smješten i njegov glavni štab. Novine podsjećaju da su ga boljševici potukli 1920. godine, zbog čega je bio prisiljen napustiti Sevastopolj.

* Miloš Zec, mladi operni pjevač iz Zagreba, doživio je pravi trijumf na svom prvom samostalnom koncer-tu u zagrebačkom konzervatoriju.

‘Miloš je sretan posjednik vrlo lijepog basa, baršunastog timbra i lijepoga raspona. Mladi pjevač kojem je, ra-zumljivo, zbog prvog nastupa trema djelomice onemogućila da pokaže sve svoje znanje, veliki je glasovni talent i već predodređen da se razvije u velikog pjevača…’ , piše uz ostalo glazbeni kritičar Novosti.

* list ‘Crnogorski glas’ donosi neobič-nu vijest iz Cetinja. U njoj se uprava tamošnjeg amaterskog kazališta žali na slab odaziv cetinjske publike na svoje predstave. Kažu da se na nekim predstavama ponekad može naći samo jedan jedini gledalac. ‘Zaista je žalosna pojava, a naročito kod naše inteli-gencije i imućnih staleža, što svojom posjetom ne potpomažu ovakav svake hvale vrijedan napor naših amatera, nego se većina, radije i uz mnogo veće troškove, skupljaju na zabave i sijela sumnjive kvalitete po zagušljivim cetinjskim bordelima, kavanama i drugim noćnim zabavištima…’

* na kraju mu je ipak uspjelo! Tako je, otprilike, svoju mučnu vijest intonirao novinski izvjestilac iz Mostara. Pišući o početku suđenja Mihi Borozanu (32), novinar je napisao i sljedeće: ‘Državni odvjet-nik tuži Mihu Borozana da je još u decembru 1918. pokušao ubiti svoju suprugu, pucajući na nju iz puške. Samo zahvaljujući sretnim okolno-stima žena mu je preživjela. Zatim ju je u septembru 1919. opet pokušao ubiti, bacivši bombu u svoju kuhinju, misleći da mu se tu nalazi žena. Ali, srećom žena je bila izašla iz kuhinje samo nekoliko časaka ranije. Na kraju, 1. novembra 1919. konačno ju je umorio, i to s 49 udaraca nožem’.

■ Đorđe Ličina

Инвестиција у друштвени живот барањске општине

Захваљујући конкурсу Срп-ског народног већа ‘Капитал-не инвестиције 2020. године’ Веће српске националне мањине Кнежевих Виногра-

да отворило је просторије у чије је уређење уложено 40.000 куна. Реч је о просторијама које ће првенствено слу-жити српској заједници, али и не само њеним припадницима, где ће се чувати српски језик, култура, писмо и обичаји те одвијати разна културна догађања. Просторије вснм-а у Кнежевим Виноградима у функцији су од 2005. године, али након обнове и комплетне

У радовима на адаптацији друштвеног дома у Рогожи, завршена је прва фаза у којој се након земљаних радова прешло на изградњу бетон-

ске деке и наставило са зидарским зах-

реконструкције тек су сада заживеле у правом смислу речи.

— Ми смо сада људима осигурали да дођу у наше просторије, читају српске новине и гледају тв програме, да се послуже бесплатном кафом и чајем те да имају приступ нашој књижници. Још нам недостаје интернет и просторија ће у потпуности постати мултифункционална. До сада смо неколико пута гледали утакмице Црвене Звезде, гледали смо премијеру филма Дара из Јасеновца. Планирамо одржавати песничке вечери, презентације књига, можда чак и

ватима. Све радове изводи предузеће Ловрић градња Гарешничког Брестовца, а инвеститор је Српско народно вијеће уз посредништво Вијећа српске нацио-налне мањине Бјеловарско-билогорске жупаније (вснм).

предавања, али прво и основно зашто је ово направљено је да људи знају да у сваком моменту могу доћи овде – каже Владимир Хорват, председник вснм-а Кнежеви Виногради.

Како би људи несметано могли по-сећивати просторије веће је ангажовало волонтера који дежура три пута недељ-но. Потреба за тим посебно се показала у време епидемије корона вируса када су људи буквално били осуђени на улицу или своја дворишта. Општина Кнежеви Виногради мултикултурална је средина и по толеранцији је на самом врху у Барањи о чему сведочи и то да просто-рије већа осим Срба посећују Мађари и Хрвати. Разлог је врло једноставан. Рат је иза њих, сви они деле исте животне проблеме од свакодневнице, преживља-вања, запошљавања, останка, исељавања младих без обзира на национални предзнак, и живот у међусобној сим-биози оно је што је од животног значаја за све њих. Уз жељу да тако и остане, новоотворене просторије ће додатно припомоћи. Отворење се због епидеми-олошких мера одвијало током неколико сати, а присуствовали су чланови већа те гости из околних општина и градова.

■ Зоран Поповић

Обновљени дом требао би у будућности служити потребама Српског културног друштва Просвјета

– пододбор Гарешница, гарешничком вснм-у те другим цивилним удругама. Тренутне радове обишли су градо-начелник Града Гарешнице Јосип Биланџија, дожупан Бјеловарско-би-логорске жупаније Невен Алић, дожупан из редова српске заједнице Саша Лукић те предсједник жупа-нијског вснм-а Дарко Карановић.

— Весели ме што смо прије четири године започели с уређивањем српских културних центара, у Бјеловару је Српски културни центар уређен, опремљен и отворен, а прије годину дана значајна средства инвестирана су у Српски културни центар Исидор Добровић. Овај пројект уређења културног центра на подручју града Гарешнице нам је највећи и најзначајнији пројект. У сурадњи с Градом Гарешницом и Бјеловарско-билогорска жупанија финанцијски ће с 200.000 куна допринијети у опремању овог простора. Такођер смо у протеклом периоду у сурадњи с низом наших опћинских вијећа опремили просторе које су они тражили.

С овим простором заокружујемо причу гдје ће сва опћинска и градска вијећа имати адекватне просторе за рад – рекао је дожупан Саша Лукић.

■ З. В.

Уредили просторијеВијеће Кнежевих Винограда обновило је просторије уз помоћ програма Српског народног већа

Напредује градња дома у Рогожи

Отворење нових просторија у Кнежевим Виноградима

Будући друштвени дом у Рогожи

Мјесто у гарешничком крају добит ће просторије за друштвена догађања8 KRONIKA

Novosti #1117, petak, 14. svibnja 2021.

17 Društvo NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1117, petak, 14. svibnja 2021.

Obilježavanje Dana oslobođenja Zagreba i Dana pobjede nad fašizmom

piše / foto Nenad Jovanović

Dan kasnije održana je svečana akademija u Hrvatskom glazbenom zavodu. ‘Vjerujem da se hrvatska vlada zalaže za antifašizam, ali to mora reći glasno’, kazao je Habulin.

‘Država mora poraditi na tome da mladi ljudi uče povijest ozbiljnije; ne moraju učiti svih sedam ofenziva i ne moraju znati sve narod-ne heroje, ali moraju znati pojam, uzroke i posljedice Drugog svjetskog rata, a moraju naučiti i tko je bio tko i što je bilo što u to vrijeme. nob nije bio nešto čega bi se danas trebalo stidjeti, a svi napadi na njega na tra-gu su antikomunizma koji se razvio tokom hladnog rata. Mi znamo što je bilo. Povijesne činjenice neporecivo kažu da je u cijeloj oku-piranoj Evropi samo na području nekadašnje Jugoslavije postojalo oslobođeno područje s unutrašnjim uređenjem, infrastrukturom i organima vlasti. Od svih pokreta otpora samo je jugoslavenski, unutar kojeg je hrvat-ski element imao značajnu ulogu, prerastao u snagu koju su na konferenciji u Teheranu 1943. ‘velika trojica’, sssr, sad i Velika Bri-tanija, prihvatila kao saveznika u borbi pro-tiv nacifašizma. Samo jugoslavenski pokret otpora nije primao naređenja nego pomoć iz inozemstva, a u završnici je koordinirao svoje akcije s akcijama saveznika. Od svih vođa pokreta otpora samo se Josip Broz Tito

slučajno što je 9. svibanj Dan Evrope. Anti-fašistička koalicija, čiji je dio bio i novj, od-nosno Jugoslavenska armija, taj je rat privela kraju zajedničkim snagama. Na prostorima Jugoslavije otvorena je i treća fronta koja je koordinirala svoje aktivnosti s ostalim čla-nicama antifašističke koalicije. Kraj rata je bio početak stvaranja nečeg novog što danas imamo, a to je zajednica evropskih država’, rekao je predsjednik saba rh Franjo Ha-bulin.

David Bilić, odnedavno potpredsjednik Zajednice udruga antifašističkih boraca i antifašista Zagreba i Zagrebačke županije

(zuaba), ukazao nam je na sve veću važnost obilježavanja godišnjica.

— Sve je prisutniji povijesni revizionizam koji nastoji reinterpretirati povijest umanji-vanjem genocidnog, sluganskog i zločinač-kog karaktera ustaškog režima te relativizi-ranjem uspjeha nob-a. Bitno je obilježavati obljetnice ne samo zato da bismo nekome odavali neku nejasnu počast, nego da vrlo jasno kažemo da su glavne žrtve ustaškog režima bili Srbi, Židovi, Romi i komunisti te ostali antifašisti. Onaj tko je to spriječio i donio slobodu Jugoslaviji bio je nov koji je vodio kp na čelu s drugom Titom – istaknuo je Bilić.

— Antifašizam mora živjeti i dalje. Svjesni smo da je u Hrvatskoj, ali i u Evropi, sve više neofašizma. Nas antifašista je sve manje i kako nas na određeni način tuku i ubijaju, idemo u ilegalu. Žalosno je da se državnici i političari ne pridružuju obilježavanju ve-likih datuma pobjede nad fašizmom – rekla nam je aktivistkinja Višnja.

— Za to što nema više mladih krivi su poli-tika i obrazovanje jer u našim udžbenicima nema nob-a naroda Hrvatske, ni spomena hrvatskih intelektualaca ni Josipa Broza. Da nije bilo toga što se desilo na našem Bal-kanu, vodstva kpj i Tita i ostalih antifašista, tko zna kakav bi bio tok Drugog svjetskog rata i toga moramo biti svjesni – dodala je Višnja.

Poštovaoci tekovina antifašiz-ma na razne su načine obilježili 76. godišnjicu 9. maja kao Dana pobjede nad fašizmom, odnosno Dana Evrope, kao i 76. godišnji-

cu oslobođenja Zagreba koje se zbilo dan ranije. Prigodne skupove i ove je godine obi-lježilo odsustvo najviših državnih predstav-nika, kao i vrlo šturo izvještavanje medija usmjereno prije svega na izjave vezane uz kampanju za lokalne izbore.

Obilježavanje je u Zagrebu počelo 7. maja u spomen-parku Dotrščina, mjestu koje je za vrijeme ndh bilo jedno od najvećih stratišta i gdje počiva oko 7000 žrtava ustaškog režima. Savez antifašističkih boraca i antifašista rh (saba rh) i udruženja u njegovom sastavu organizirali su komemorativni skup. ‘Među žrtvama leže i ostaci šest narodnih heroja, cvijet lijeve inteligencije koji je dovezen iz Kerestinca i tamo strijeljan, ali i Sara Gross koja je ubijena na Dotrščini sa samo petnaest godina’, rekao je okupljenima predsjednik antifašista u Maksimiru Dušan Vitas.

‘Zašto su bitni 8. i 9. svibnja 1945.? Osmog svibnja oslobođen je Zagreb i potpisana je bezuvjetna kapitulacija poražene njemačke vojske, a devetog je položeno oružje, čime je službeno završio rat na prostoru Evrope. To je bio svjetski rat s 55 milijuna ljudskih života te rat u kojem su vojno poraženi na-cifašistička ideologija i totalitarizam. Nije

Sve majske pobjedePolaganjem vijenaca na Dotrščini i kod grobnice narodnih heroja na Mirogoju, svečanom akademijom u hgz-u, obilaskom lokacija vezanih uz stradanja i otpor okupatoru i ustaškom režimu, crvenom zastavom na Lotrščaku i paljenjem krijesa na Trnju obilježene su godišnjice oslobođenja Zagreba i pobjede nad fašizmom

Obnovljeni Trnjanski kresovi nakon prošlogodišnje pauze

zbog epidemije

Polaganje vijenaca u spomen-parku Dotrščina

18 Nova Evropa NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1117, petak, 14. svibnja 2021.

u vrijeme rata susreo s dvojicom od ‘velike trojice’, s Churchillom i Staljinom’, na-glasio je Habulin.

‘U Jugoslaviji je postojao samo jedan po-kret za slobodu i njega je vodila Komuni-stička partija, iako većina članova pokreta nisu bili komunisti. Dapače, u nob su bili uključeni i svećenici koje su borci nazivali ‹druže pope›, a koje današnja Katolička crkva ne spominje. S druge strane, postojalo je više kvislinških pokreta, od tzv. ndh, četnika Draže Mihailovića do režima Milana Nedića pod kontrolom nacista u Srbiji. Bili su tu i belogardejci u Sloveniji i balisti na Ko-sovu. U vrijeme rata oni su surađivali u borbi protiv partizana i zajednički se pod borbom povlačili prema Austriji, čime su na ovom prostorima produžili rat za tjedan dana. Dakle, 9. svibnja 1945. za cijelu Evropu i za nas u Hrvatskoj nastupila je sloboda, ma što neki o tome govorili’, rekao je Habulin i dodao da je tada pobijeđen nacifašizam kao najteže zlo u 20. stoljeću. ‘Naša je dužnost i obaveza da svima koji bi danas htjeli stvarati neku novu ‘istinu’ o nacifašizmu i njegovim zločinima poručimo da istina postoji i da je potkrijepljena dokazima i dokumentima koji se ne mogu poreći’, zaključio je Habulin.

‘Pozdravljam okupljene, a pozdravljam i predsjednika Zorana Milanovića, pre-mijera Andreja Plenkovića i predsjedni-ka Sabora Gordana Jandrokovića... ma gdje bili’, započeo je svoje obraćanje počasni predsjednik saba rh i bivši predsjednik rh Stjepan Mesić. ‘Na ove dane ostvarili smo po-bjedu nad nacifašizmom kao najvećim zlom u povijesti i o tome bi trebalo više učiti. Bilo bi dobro da se sve izgubljeno u tom smislu sada nadoknadi kod mladih ljudi, da se ne bi ponovilo ono što se dogodilo u Borovu. Neki ne znaju istinu o antifašizmu, neki se prave da ne znaju, neki mrze a ne znaju zašto mrze, ali je činjenica da su mnogi mrzitelji zaljublje-ni u hrvatski budžet’, rekao je Mesić.

‘Osobita vrijednost 8. svibnja je što to nije samo dan sloma ustaškog režima, nego je us-postavljena nova hrvatska vlasti u Zagrebu i početak je nove etape u stjecanju držav-nosti u okvirima jugoslavenske države, da bi kasnije bila ostvarena potpuna državna suverenost. Hrvatska danas kao članica eu-a obilježava ovaj dan kao pobjednica u ratu u kojem su za slobodu nad fašizmom živote položili brojne djevojke i mladići, a u njene vrijednosti je danas ugrađena žrtva genera-cije koja se hrabro suprotstavila fašističkoj prijetnji. Antifašizam ne smije biti pošta-palica lišena sadržaja i vrijednosti, ona se mora ustaliti među mladima, za što država ima prvenstvenu odgovornost’, istaknula je Melita Mulić, izaslanica predsjednika Zorana Milanovića.

Za razliku od akademije, koju je osim No-vosti od medija pratila samo ekipa hrt-a, tog jutra na polaganju vijenaca na Mirogoju kod grobnice narodnih heroja bilo je više novi-nara koji su čekali izjave, no bez prevelikog uspjeha. Vijence su položile brojne delega-cije, dok je predsjednik Milanović počast odao odvojeno. Polažući vijenac, delegacija snv-a uzviknula je ‘Smrt fašizmu – sloboda narodu’, a vijenac su položili i na Dotrščini.

Naravno, 8. maj nije obilježen samo na Mirogoju i u hgz-u. Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću organizirala je obilazak zagrebačkih lokacija vezanih uz stradanja i otpor okupatoru i ustaškom reži-mu, a da su građani Zagreba digli pogled, na kuli Lotrščak vidjeli bi crvenu zastavu koju je povodom godišnjice oslobođenja Zagreba i pobjede nad fašizmom istaknula Radnička fronta kako bi odala počast osloboditeljima Zagreba, svima koji su dali doprinos antifa-šističkoj borbi i svim žrtvama fašizma.

Kulminacija obilježavanja 8. maja zbila se tog popodneva na savskom nasipu, gdje su

u organizaciji Mreže antifašistkinja Zagreba (maz), nakon lanjske pauze zbog korone, obnovljeni Trnjanski kresovi kao uspome-na na 8. maj 1945., kad su na tom mjestu partizani ušli u grad. Istina, zapaljen je tek jedan krijes zbog dozvoljenih dvadeset pet učesnika skupa. Premda taj skup baš zbog protuepidemijskih mjera službeno nije na-javljen, na nasipu se i zbog usmene predaje pojavilo mnoštvo poštovalaca antifašizma, od mladih do starih, a među njima i oni koji su na kresove hodočastili i prije rata. Pro-grama nije bilo (’sigurno će ga biti sljedeće godine’, uvjereni su organizatori), pa je to bila prilika za priču i druženje.

— Nakon prošlogodišnje pauze zbog epide-mije, ove godine održali smo kresove jer smatramo da se i uz mjere, čak i u ovakvim vremenima, treba podsjetiti na društveno vrijedne tekovine antifašizma – rekao je za Novosti Karlo Držaić iz maz-a, ističući da se prošlih godina tu znalo skupiti i do 10.000 ljudi.

Paljenje kresova nije jedina aktivnost maz-a, koji trenutno ima 70-ak mlađih čla-nova/članica.

— Periodično organiziramo marševe solidar-nosti na kojima ukazujemo na važne druš-tvene probleme, kao i razne druge akcije i proteste čiji je cilj poticanje sjećanja na an-tifašističku borbu koja je u ovom društvu zaboravljena ili se napada. Vlada podržava antifašizam pokušavajući da održi sliku mo-derne evropske države prema eu-u. U praksi je to bitno manje zastupljeno, iako koalicij-ski partneri, prije svega manjine, donekle drže taj balans – smatra Držaić.

— Nastavit ćemo tražiti da se uklone preosta-li nazivi ulica po ustaškim dužnosnicima u gradu. Ipak, većina naših programa je usmje-rena na bitne probleme građana, socijalna pitanja i pitanja radništva, što smatramo do-minantnim. Grad Zagreb bi se morao jasno odrediti u vezi razdoblja ustaške vladavine i okupacije, a tu je bitan pristup široke koa-licije te fronte stranaka i nevladinih udruga, jer se velik dio građana zalaže za politike i ideje kojima mi stremimo – kazao je Držaić.

— maz-u sam se priključila prije tri-četiri godine. Osjećala sam potrebu promijeniti društvo i potaknuti mlade da se približe antifašističkim vrijednostima. Krećem se u krugovima mladih u kojima većina dijeli antifašističke vrijednosti, ali nije društveno angažirana, pa ovakva događanja pridonose njihovom uključivanju – rekla nam je Petra Kurtović koja je ove godina zapalila krijes.

— Bitno je da obilježavamo obljetnice nob-a kako bismo se borili protiv povijesnog revi-zionizma koji vidimo sve češće – istaknuo je Petar Hršak iz maz-a, potpredsjednik zuaba Zagreba i Zagrebačke županije, te dodao da bi 8. maj, kao nekad, trebao biti Dan grada.

Rada Borić je s još 20-ak članica i članova Nove ljevice i koalicije Možemo! također tra-dicionalno položila cvijeće u Savu u spomen na sve žrtve fašizma.

— Osmi maj je zaživio zahvaljujući orga-nizatorima Trnjanskih kresova jer znamo da više nemamo službenih obilježavanja političkog i državnog vrha. Istina, protoko-larno su polagali vijence, dok su antifašisti godišnjice obilježili na Dotrščini i Mirogoju, ali i na ovom mjestu, čak i bez programa. Iznenadilo me koliko je ljudi ovdje, što po-kazuje koliko je važan Zagreb kao nepoko-reni grad. Došlo je vrijeme da antifašizam, koji je u temeljima našeg Ustava, ne bude samo u dokumentima, već da doista živi i da se prestane s govorom mržnje i nasiljem. Hrvatska mora prepoznati da antifašizam treba svakodnevno živjeti i razumjeti da je čast biti na strani pobjednika, a ne gubitni-ka u Drugom svjetskom ratu – rekla nam je Rada Borić. ■

U Škotskoj je na izborima ponovno pobijedila separatistička Škotska nacionalna stranka

piše Tena Erceg

osvojili su samo četiri fotelje, dok Laburisti s 22 mjesta imaju najmanji broj zastupnika ot-kad je 1998. ozakonjena devolucija odnosno osnivanje škotskog parlamenta. Za razliku od snp-a i Zelenih, ostale stranke vodile su kam-panje koje su se otvoreno ili šifrirano temelji-le na protivljenju još jednom referendumu o neovisnosti, a ovi rezultati mogli bi se opisati kao dramatični kada ih se usporedi s onima kakve su ove dvije stranke ostvarivale ranije. Laburisti su, primjerice, u industrijskim dije-lovima Škotske na svakim izborima između 1922. i 2010. osvajali od trećine do polovine glasova, dok danas zajedno s liberalima ne mogu osvojiti ni 30 posto glasova.

Drugim riječima, snp je u Škotskoj uspo-stavio apsolutnu dominaciju temeljenu na inicijativi za odcjepljenje od Velike Brita-nije, a za objašnjenje konteksta u kojemu se dogodio taj rekordni uspjeh upitali smo Vladimira Unkovskog-Koricu, preda-vača na Školi društvenih i političkih nauka

Na parlamentarnim izborima koji su prošlog tjedna održa-ni u Škotskoj ponovno je po-bijedila separatistička Škot-ska nacionalna stranka (snp)

koja je na vlasti već 14 godina, pri čemu je ovog puta osvojila rekordnih 64 od 129 za-stupničkih mjesta. Nedostajalo joj je samo jedno za osvajanje većine, no s obzirom na to da su osam mjesta osvojili i Zeleni, koji se također zalažu za ponovno održavanje refe-renduma o odcjepljenju od Velike Britanije, prilično je izvjesno da će se taj referendum ponovno i dogoditi.

Blok za neovisnost Škotske sada ima naj-veću ikada većinu u tamošnjem parlamentu, a ukoliko se u iduće tri godine održi uspje-šan referendum, škotska premijerka Nicola Sturgeon mogla bi postati i prva liderica neovisne Škotske u posljednjih tristo godina.

Na izborima su jednak broj mjesta zadr-žali konzervativci (31), Liberalni demokrati

Skok za neovis-nostBlok za neovisnost Škotske ima dosad najveću većinu u tamošnjem parlamentu, a ukoliko se u iduće tri godi-ne održi uspješan referen-dum, škotska premijerka Nicola Sturgeon mogla bi postati i prva liderica neo-visne Škotske u posljednjih tristo godina. No njezin snp najprije treba pridobiti sad i eu te uvjeriti domaći kru-pni kapital da nezavisnost po njih nije opasna

19 Nova Evropa NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1117, petak, 14. svibnja 2021.

kao i svaki nacionalni pokret, okuplja veoma različite birače te da je stranka počeka s ‘do-minantnim desnim krilom, na čelu s bivšim konzervativcima, zbog čega su partiju šaljivo nazivali ‘torijevcima u kariranom suknu’’.

— Doduše, njihov je uzlet ranih 2000-ih pod Alexom Salmondom svakako bio pod lijevim krilom koje je razumjelo da su neke socijaldemokratske reforme važne kako bi se preotelo glasačko tijelo laburista i kako bi snp postao privlačna dugoročna alternativa konzervativcima. Međutim, nakon preotimanja hegemonije nad rad-ničkom klasom od laburista, snp polako skreće udesno od 2014., kada stranku pre-uzima Nicola Sturgeon. Najjasniji simbol tog zaokreta je nacrt programa za neovi-snu Škotsku iz 2018. u kojem se predviđa dugoročno korištenje britanske funte kao valute, prihvaćanje evropskih pravila o budžetskim deficitima i plaćanje britan-skog nacionalnog duga. Taj desni zaokret dijelom je izraz želje snp-a da se dijelovi vladajućih elita koji su profitirali na račun britanske imperije privuku ideji nezavi-snosti i samom snp-u. Nestanak Škotske socijalističke partije s političke scene i dugogodišnja privrženost laburista neoli-beralizmu i Ujedinjenom Kraljevstvu omo-gućili su snp-u da za sada održava nešto što se može shvatiti kao višeklasni savez, što

Sveučilišta u Glasgowu. U kratkom pregle-du suvremenog škotskog nacionalizma on nam je rekao da se njegovi korijeni nalaze u imperijalnom, a posljedično i ekonomskom opadanju britanskog carstva, no i da je snp, iako osnovan u međuratnom periodu, uglav-nom tavorio na marginama političke scene, dobrim dijelom i zato što su mu britanski laburisti išli niz dlaku, pa se i devolucija do-godila za vladavine laburističkog premijera Tonyja Blaira.

No ‘dugi niz laburističkih neuspjeha u popravljanju položaja radništva u Škotskoj otvorio je vrata snp-u’, dodaje Unkovski-Korica, jednako kao i protivljenje škotskih nacionalista stacioniranju nuklearnog oruž-ja na tlu Škotske i američko-britanskoj voj-noj intervenciji u Iraku 2003. Na vlast su došli 2007., u godini kada je počela svjetska ekonomska kriza, kaže on, a nedugo zatim konzervativci su nakon 13 godina u opoziciji preuzeli vlast od laburista i krenuli s provo-đenjem brutalne politike štednje.

— snp tada uspijeva da se predstavi kao hu-mana alternativa, a argument da je Škotska naprosto drugačija zemlja i da je demokrat-sko pravo da o njenoj budućnosti odlučuje narod koji tamo živi postaje sve jači. Zato Škotska traži i 2014. dobiva pravo na, doduše neuspješan, referendum o nezavisnosti. Me-đutim, 45 posto ljudi glasa za nezavisnost i ostaje u velikoj mjeri vezan za snp. Slijedi serija izbora i referenduma na kojima Škoti glasaju drugačije od ostalih dijelova Brita-nije, a možda je simbolički najznačajniji referendum o izlasku iz eu-a 2016., kada je Škotska glasala za ostanak, ali je 2020. mo-rala izaći s ostatkom Britanije. Nakon što je na britanskim izborima 2019. desnica dobila još barem pet godina na vlasti, razlika u poli-tici između Londona i Edinburgha iznova se dramatično primjećuje po izbijanju pande-mije koronavirusa, jer je stopa smrtnosti u Škotskoj manja nego u Engleskoj. Na koncu, pred ovogodišnje izbore London je najavio porast plaća u zdravstvenom sektoru od samo jedan posto, a Edinburgh četiri, pa nije iznenađujuće da je snp odnio odlučujuću po-bjedu na izborima – govori Unkovski-Korica.

Za novije uspjehe snp-a svakako je za-služna i predsjednica te stranke i premijer-ka Škotske Nicola Sturgeon, koja je na tim funkcijama već šest i pol godina i koja uživa golemu podršku unatoč tome što su, kako u nedavno objavljenom njezinom portretu piše The Atlantic, škotske statistike prilično loše u pitanjima kao što su stopa smrtnosti od droge, pad pismenosti i velika razlika iz-među školskih uspjeha bogate i siromašne djece. Osim toga, protivnici Nicoli Sturgeon prigovaraju i što joj je muž izvršni predsjed-nik stranke i što je svoga mentora i prethod-nika Alexa Salmonda branila od optužbi za seksizam nakon što su počele pristizati formalne pritužbe na njegovo ponašanje. Salmondu je na koncu, u škotskoj verziji #Metoo pokreta, suđeno za trinaest točaka seksualnog napada na čak devet žena, no oslobođen je svih optužbi, nakon čega je svo-ju učenicu i nasljednicu Sturgeon optužio da je vršila pritisak na pravosudne institucije i policiju kako bi ga uklonila s čela stranke. Ipak, taj skandal evidentno nije naškodio ni snp-u ni Nicoli Sturgeon: u anketama koje su se provodile u vrijeme neovisne istrage o Salmondovom slučaju dvostruko više birača vjerovalo je da je ona ta koja je govorila isti-nu. Budući da je četrnaest godina na vlasti bez prave opozicije, kritičari smatraju i da je snp zapao u svojevrsnu eho komoru do koje ne dopiru kritike te da se, unatoč feministič-koj reputaciji i činjenici da joj većinu kabi-neta čine žene, i ona, jednako kao što to rade muškarci na vlasti, okružila poslušnicama.

Kada je u pitanju politički sadržaj snp-a, Unkovski-Korica napominje da ta stranka,

doduše ne može trajati zauvijek, ali mu tenzija s Londonom može produžavati ži-vot – kaže Unkovski-Korica.

Nicola Sturgeon novi zahtjev za referen-dum o neovisnosti podnijela je još 2019., nakon što je snp na britanskim parlamen-tarnim izborima osvojio čak 48 od 59 mjesta rezerviranih za Škotsku. Tada je obećala da će se referendum održati do 2023. i da će, ako bude uspješan, zatražiti i ponovni ulazak Škotske u eu, jer je na onome o Brexitu čak 62 posto Škota glasalo za ostanak.

Britanski premijer Boris Johnson na pobjedu snp-a reagirao je izjavom da se tre-ba fokusirati na koronakrizu i da sada nije vrijeme za diskusiju o još jednom škotskom referendumu, no jednako tako nije ga ni ek-splicitno odbacio jer bi time samo išao na ruku škotskim nacionalistima. Poučena katalonskim iskustvom referenduma o od-cjepljenju, koji je ugušen u krvi i represiji, Nicola Sturgeon se dosad suzdržavala od unilateralnih poteza, pa se pretpostavlja da će tako nastaviti i ubuduće, prebacujući od-govornost na London da referendum blokira sudskim putem i jačajući usput legitimitet toga zahtjeva narodnom podrškom.

Unkovski-Korica napominje da su vlasti u Londonu sve donedavno izjavljivale da neće dozvoliti novi referendum, no i da bi se to moglo promijeniti nakon recentne pobjede stranaka za nezavisnost.

— Vladajući krugovi u snp-u uplašeni su da se ne ponovi nešto nalik španjolskom gušenju katalonskog pokušaja, zbog čega žele pridobiti sad i eu te uvjeriti domaći krupni kapital da nezavisnost po njih nije opasna. No, kao što znamo, eu i sad bili su protiv škotske nezavi-snosti 2014., a nije jasno ni po kojoj bi osnovi

u eu-u prihvatili nezavisnu Škotsku, ali ne i Kataloniju – kaže Unkovski-Korica i dodaje da je vrlo vjerojatno da će konzervativci u Lon-donu pokušati odgađati referendum tako da načelno prihvate da Škotska na njega ima pra-vo, ali pod uvjetima koji su i njima prihvatljivi.

On smatra da će snp vrlo teško dobiti re-ferendum po svojoj volji, jer on otvara niz pitanja koja će zahtijevati ustupke i Londo-nu i Washingtonu i Bruxellesu i koja sežu od preseljenja britanske nuklearne flote iz škotskih voda, preko prihvaćanja fiskalnih pravila eu-a, pa do eventualne granice ne-ovisne Škotske s Velikom Britanijom, koja joj je najveći ekonomski partner i u kojoj živi mnogo Škota. Za kraj, naš sugovornik podsjeća da snp nije jedini koji se bori za ne-ovisnost Škotske, već da to isto beskompro-misno traži i pokret All Under One Banner, koji je 2019. na ulice izveo stotinjak tisuća ljudi bez ikakvog učešća snp-a.

— Velik dio ljudi koji su bili kritični prema Nicoli Sturgeon i koji su na internim par-tijskim izborima prije dvije godine skoro preuzeli stranku, pred ove izbore izašli su iz snp-a. To je gotovo cijelo lijevo krilo. Pridru-žili su se novoj stranci Alexa Salmonda Alba koja je, doduše, na ovim izborima krahirala. Nejasno je hoće li u narednom periodu izra-sti neka ljevija opcija, ali je jasno da će, ako se to ne dogodi makar na nivou pokreta koji se bori i za nezavisnost i protiv neoliberaliz-ma, neoliberalni karakter snp-a samo jačati nauštrb cilja nezavisne Škotske – zaključuje Unkovski-Korica. ■

Premijerka Škotske Nicola Sturgeon uživa golemu podršku (Foto: Russell

Cheyne/Reuters/pixsell)

Vladimir Unkovski-Korica (Foto: Davor Konjikušić)


Nisu retki primeri, u ovom našem podneblju, da su spor-tisti nakon završetka sport-skih karijera započinjali po-litičku. Fudbaleri, košarkaši,

rukometaši, pa i vaterpolisti. Hrvatska pam-ti politički angažman u hdz-u Dubravka Šimenca i Perice Bukića. No njihove poli-tičke ambicije nisu bile ni izbliza tako velike kao one u vaterpolu. U Srbiji se, međutim, jedan takav bivši sportista ne zadovoljava mrvicama, makar te ‘mrvice’ bile i najboga-tija opština u zemlji, odnosno Novi Beograd. Reč je o Aleksandru Šapiću, jednom od najboljih vaterpolista sa ovih prostora, koji funkciju predsednika Opštine Novi Beograd obavlja od 2012., kad ga je postavio tadašnji gradonačelnik Beograda Dragan Đilas, čiji je potpredsednik tri godine bio upravo Šapić.

Naravno, sve to je podrazumevalo člansku kartu Demokratske stranke, tada najjače stranke u Srbiji. Šapić poziciju u gradu nije menjao, ali jeste članske karte, pošto se iz ds-a povukao 2014. Osnovao je udruženje građana, da bi mandat produžio na lokalnim izborima 2016. Mlađahnom političaru Šapiću se dotad nije puno toga prigovaralo, a onda se otvorilo, kao nasip na Savi. Poklopilo se to sa njegovim prvim angažmanom u Beogradu, dok je bio Đilasov potpredsednik. Na Savskom nasipu uz Novi Beograd, koji je podignut kako bi štitio novosagrađeno naselje od poplava, započela je gradnja niza nelegalnih objekata. Ne postoji zvaničan podatak, ali procenjuje se da je sagrađeno oko 250 nelegalnih objekata koji su ugrozili sigurnost i vodosnabdevanje. Među onima koji su svoje parče mira potražili uz Savu jesu i porodica nekadašnjeg predsed-nika Srbije Tomislava Nikolića i bivši vođa jedne od najopasnijih kriminalnih grupa u Srbiji, Ljubiša Buha Čume.

Iz udruženja građana Savski nasip ističu da bušenje nasipa zbog vikendica, ali i zbog nelegalnih splavova čiji broj konstantno ra-ste, dovodi u opasnost živote preko 100.000 građana Novog Beograda, kao i da svojim

Bivši vaterpolista u politici očito ima velike apetite

septičkim jamama ugrožavaju vodu za piće. Konkretnih odgovora na zahteve da se rea-guje na ovo nasilje nad prirodom nije bilo, osim što se Šapić prepucavao sa vlastima Beograda. U krik-ovoj bazi imovine politi-čara stoji da je njegova najvrednija nekretni-na – vila od oko 600 kvadrata – na Savskom vencu. Takođe navode da je Šapić oko vile na gradskoj zemlji bez dozvole dozidao bazen i nekoliko objekata za koje je podneo zahteve za legalizaciju.

Postoji i ozbiljna sumnja da je plagirao doktorat na Fakultetu za poslovni i indu-strijski menadžment Univerziteta Union. Novinari Centra za istraživačko novinar-stvo detaljno su analizirali doktorat, nakon čega su utvrdili da je ‘doktorska disertacija Aleksandra Šapića jedan je od najstrašnijih primera plagijata koje smo imali prilike da vidimo. Imajući u vidu obim lopovluka, pla-gijat je očigledno bio smišljen i nameran’. Prvo niko nije hteo u komisiju za utvrđiva-nje da li je uistinu reč o plagijatu, a onda je nakon 16 pokušaja utvrđeno da – nije.

A onda Šapić 2018. osniva Srpski patriotski savez (spas) sa kojim na izbore izlazi 2020. i ulazi u parlament. Formalno kao jedina opoziciona stranka, ali prihvatanjem učešća u Vladi Srbije otklonjen je njen opozicioni predznak. I sad dolazimo do najnovijih do-govora sa vladajućim sns-om Aleksandra Vučića. Nakon razgovora dvojice Aleksan-dara, dogovoreno je da se krajem maja spas utopi u sns jer slede novi izbori, uključujući i beogradske, a Šapić, kao što smo rekli, u po-litičkom životu ima velike apetite. U ovom slučaju, oni bi mogli biti – gradonačelnička funkcija u Beogradu.

Ovu mogućnost prokomentarisali su u inicijativi Ne davimo Beograd. ‘Aleksandar Šapić se sns-u dokazao kroz poslušnič-ko okretanje glave od problema građana i građanki Beograda, glumeći alternativu, a saradnja je nastavljena ulaskom njegove organizacije spas u Vladu Srbije. Beogradu nije potrebna nova naprednjačka marioneta, već hrabro suočavanje sa svim problemima i donošenje odluka u korist građana za koje se bori Ne davimo Beograd.’

Kad se odlučio za ulazak u politiku, Šapić je izjavio: ‘Cilj mi je da učinim nešto dobro i korisno za društvo i grad u kojem živim. Moj

život je relativno sređen, ali želim da i ljudi u mom okruženju budu zadovoljni.’ Nije samo precizirao na koje tačno ljude misli.

■ Dejan Kožul

Teško

do vakcine

Administracija američkog pred-sjednika Joea Bidena prošlog je tjedna povukla neočekivan potez i pristala na prijedlog da se farmaceutske kompanije pri-

vremeno odreknu patentnih prava na cjepiva protiv Covida−19, no sada stižu manje ohra-brujuće reakcije ostalih zapadnih zemalja i same Svjetske trgovinske organizacije (wto).

Inicijativu o suspenziji trips-a, sporazuma wto-a kojim se reguliraju prava intelektual-nog vlasništva, pokrenule su prošle godine Indija i Južnoafrička Republika, a u među-vremenu ju je podržalo stotinjak država. Njezin je cilj omogućiti proizvodnju cjepiva i u drugim državama koje imaju adekvatne proizvodne kapacitete, no da bi se to dogodilo potrebno je da kompanije ustupe formule za svoja cjepiva bez naknade ili prijetnje skupim tužbama. Prijedlog su blokirale bogate države, uključujući i sad, čije kompanije Pfi zer, Mo-derna i Johnson & Johnson proizvode cjepiva. Ipak, Biden je popustio nakon višemjesečne kampanje za ‘narodnu vakcinu’, ali sada se njegovoj odluci usprotivila Njemačka, čija je vlada poručila da je ‘zaštita intelektualnog vlasništva izvor inovacija i tako mora ostati i ubuduće’. Njemačka kompanija Biontech proizvela je cjepivo protiv Covida−19 zajed-no s američkim Pfi zerom, pa njemačka vlada ovime štiti njezine interese.

Za razliku od Njemačke, vlada francuskog predsjednika Emmanuela Macrona predo-mislila se oko prijedloga o suspenziji patenata, nakon što je ranije također tvrdila da bi to bilo štetno za inovacije. Francuska nije uspjela proizvesti vlastito cjepivo, a Macron sada poručuje da ‘apsolutno podržava’ prijedlog. Vlada Velike Britanije, čija AstraZeneca ta-kođer proizvodi cjepivo, još se nije oglasila, no premijer Boris Johnson nedavno je na stol dobio otvoreno pismo stotina akademika, političara i organizacija u kojemu od njega traže da i on ‘stane na pravu stranu povijesti’. Šefi ca Evropske komisije Ursula von der Leyen izjavila je pak da je Evropa ‘spremna razgovarati o svakom prijedlogu koji adresira krizu na efi kasan i pragmatičan način’.

Ipak, ubrzo nakon vijesti o Bidenovoj odluci stigao je hladan tuš iz samog wto-a, odakle su najavili početak pregovora o sus-penziji patenata, ali na način da se izradi novi prijedlog. Pregovori podrazumijevaju dugotrajan proces vijećanja o svakoj riječi sporazuma, a budući da svih 164 članica wto-a odluku mora donijeti konsenzu-som, procjenjuje se da će pregovori trajati do jeseni. Također, američke farmaceutske kompanije već su mobilizirale resurse kako bi osigurale da novi tekst sporazuma bude sročen tako da mu je značenje što uže, a vri-jeme trajanja suspenzije patenata što kraće.

■ Tena Erceg

Preletač

sa bazenaDo kraja maja spas Aleksandra Šapića ujediniće se sa sns-om Aleksandra Vučića. Sudeći prema Šapićevim političkim ambicijama, time je rešeno pitanje kandidata za gradonačelnika Beograda

Šapić je trenutno predsednik Opštine Novi Beograd (Foto: Antonio Ahel/ataimages/pixsell)

INTERNACIONALA

Prema jednoj studiji eu-a, godišnje se oko 550.000 pasa ilegalno preveze preko gra-nice, a to su samo oni koji su uhvaćeni. Uz Bugarsku i Rumunjsku, Srbija se najčešće spominje kao centar ilegalnog uzgoja za zemlje zapadne Europe. Koliko takvi psi u prosjeku koštaju?Ne mogu da kažem pouzdano, ali se po raznim grupama i forumima tvrdi da su cene od 400 evra naviše. Verujem da u tome ima istine jer su sve češći presretnuti transporti, kao i broj-ne objave o srećnom udomljenju negde preko, a upitan je način na koji su psi tamo stigli.

Kako se psi prevoze preko granice i kako je moguće da ih carinici ne otkriju?Iz razgovora sa brojnim vlasnicima pasa koji su putovali u ili prolazili kroz navedene ze-mlje utvrđeno je da carinici ne prave problem kada su jedan do dva psa u pitanju, kao i da je primetno nepoznavanje propisa u vezi transporta pasa te poznatog ili nepoznatog zdravstvenog stanja. Ostaje da nagađamo da li i u slučaju daleko većeg broja pasa carinici na isti način postupaju ili se radi o potencijalnim poznanstvima sa vozačima ili možda dobijaju neku naknadu da zažmure. Psi u Srbiji sve se češće čipuju rumunskim ili bugarskim čipo-vima, pa je moguće da su carinici dovedeni u zabludu da je sve u skladu sa zakonom.

U kakvim uvjetima u Srbiji žive psi koje ilegalni uzgajivači drže samo zbog razmno-žavanja?Na Fejsbuku je dosta objava na kojima se vide uslovi koji podsećaju na scene iz horor fi lmova, sa životinjama koje su ekstremno zanemarene. Pojedinci bukvalno iskorišćava-ju jadne životinje dokle god mogu da rađaju štence. Sami štenci često obolevaju jer je ne-legalnim odgajivačima bitan samo profi t, te se uparuju bliski srodnici. Nedavno je neko izbacio pet-šest malinoa, što je izazvalo po-metnju među stanovništvom, pričalo se o angažovanju lovaca, pretilo trovanjem...

Koliko su ilegalni uzgajivači odgovorni za problem napuštenih pasa?U Srbiji je jako izražen problem napuštenih pasa, ali za to su pre svega odgovorne lokalne samouprave, a poseban problem predstavlja radnja za čišćenje objekata Avenija mb, koja nezakonito hvata pse u dve trećine Srbije. Svakako, znatnu ulogu u tome imaju i nele-galne odgajivačnice, koje jedan deo pasa koji ne zadovoljava njihove kriterijume, bolesne ili one koje ne mogu da prodaju, napuštaju, a oni dalje na ulici učestvuju u stvaranju novih generacija uličnih pasa.

■Mašenjka Bačić

Igor Janković, aktivist za prava životinja

Psi u horor

uslovima

KRATKO I JASNO


pete parlamentarne izbore u nešto više od dvije godine. Jasan je to znak usitnjenosti i nestabilnosti stranačke scene u Izraelu u ko-joj je Netanjahuov Likud i dalje najsnažnija pojedinačna stranka, ali daleko od toga da sa svojim političkim partnerima s desnice formira vladu.

Da stvari u Izraelu ne idu na dobro, a da to nije samo pitanje unutarnjih zbivanja, doznali smo u tjednu za nama. Ovaj je tekst pisan koji dan prije objave, ali na vrijeme da bismo shvatili da svjedočimo novom sukobu

između Izraela i Hamasa koji kontrolira Po-jas Gaze. Takve smo događaje vidjeli već više puta posljednjih godina. Hamas raketama zasipa izraelski teritorij, uključujući i Jeru-zalem, a Izrael odgovara energičnim zrač-nim napadima i kopnenim udarima. U oba slučaja broje se mrtvi i ranjeni, a dosadašnje iskustvo uči nas da je mrtvih i ranjenih, pa i među djecom, više na palestinskoj strani.

Aktualni izraelsko-hamasovski sukob eskalirao je nakon što su vlasti Države Izrael najavile izbacivanje Palestinaca iz pojedinih dijelova Jeruzalema, i to iz njihovih domova koje svojataju židovski naseljenici, a što se sve uklapa u Netanjahuovu politiku nase-ljavanja Židova u Jeruzalem i potiskivanja Palestinaca iz istoga, za sve tri abrahimit-ske religije, svetoga grada. Kako će završiti ovaj novi obračun Izraela i Hamasa, u utorak, kada nastaje ovaj tekst, nije jednostavno za-ključiti. Iskustvo nas poučava da će Izrael pobijediti, a Hamas, koji kontrolira Pojas Gaze, neće izgubiti.

No to je tek jedan od problema s kojim se suočava taj dio Bliskog istoka. Izraelska poli-tička scena i dalje je razmrvljena. Netanjahu nije uspio sastaviti vladu, predsjednik Izraela Reuven Rivlin dao je mandat za sastav vlade sljedećem u izbornom redu, a to je Jair La-pid. Kako će Lapid doći do većine od 61 glasa u Knesetu, izraelskom parlamentu, nije ja-sno. Njegova stranka na izborima dobila je 17 mandata, a to nije uspjelo Netanjahuu čiji je Likud osvojio 30 mandata. Ključeve vla-de, koliko god to paradoksalno zvučalo, drži Ujedinjena arapska lista koja ne želi koalirati ni s desničarskim Likudom, ni s centristič-kom strankom Lapida. Politička scena im je grozomorno razmrvljena (na posljednjim izborima 120 zastupnika u Knesetu dalo je čak 16 političkih grupacija), a nema nazna-ke da će imalo drugačije biti nakon sljedećih izbora. Desnica koju želi okupiti Netanjahu je usitnjena, ostali su još sitniji.

U svem tom izraelskom (i palestinskom) galimatijasu nisu nevažni ni kadrovi. Za Netanjahua mnogi govore da je bivši i da je činjenica da nije uspio sastaviti vladu nakon travanjskih izbora potvrda toga. Drugi, ne nužno samo njegovi zagovornici, govore da on nije bivši i da nitko osim njega ne može sastaviti vladu, desne provenijencije dakako. Za Lapida mnogi govore da ne može sastaviti vladu, a oni koji smatraju da bi u tome mo-gao uspjeti govore da bi, možda, bilo bolje da u tome ne uspije jer bi to bila slaba vla-da koja bi mogla odrađivati samo tehničke poslove. Netanjahu se suočava i s opozici-jom u vlastitim, likudovskim redovima, od Središnjeg odbora (neki bi rekli Centralnog komiteta) u kojem se suočava sa snažnom, ne nužno i dovoljno snažnom, opozicijom koja od njega traži da odstupi jer ne može formirati vladu, pa do čelnih ljudi važnih ogranaka, primjerice u Rehovotu, koji mu postavljaju iste zahtjeve.

Kada sve zbrojimo, stanje u tom dijelu svijeta je, blago rečeno, složenije nego ina-če: Izrael i Hamas ratuju (što nije ništa novo), Izrael ne može sastaviti stabilnu vladu (čemu svjedočimo posljednje dvije godine), Sjedi-njene Države i Bidenova administracija kritiziraju Izrael (takvim kritikama iz sad-a, bez rezultata, svjedočili smo i prije), mirovni proces je zamro (što znamo već godinama), a izraelskim političarima čak ni snažno i uspješno procjepljivanje ne donosi izborne poene. Dakle, pred nama su novi sukob Izra-

Nema mira na Bliskom istoku

PERSONA NON CROATA

Progresivne organizacije i aktivisti i aktivistkinje u Srbiji još se opraštaju od nedavno preminulog Vladimira Mijanovića (1946. – 2021.), poznatog kao Vlada Revolucija, studenta sociologije iz Trebinja koji je bio jedan od vođa beogradske studentske pobune 1968. Dva puta osuđivan na višegodišnje zatvorske kazne, sredi-nom 1980-ih odlazi u sad, u Beograd se vraća 2006. i nastavlja sudjelovati u borba-ma, posebno u onim ekološkim i u sprečavanju deložacija. ‘Ja u životu nisam video čoveka sa takvim talentom za organizaciju’, medijima je ispričao njegov suborac Dragomir Olujić Oluja.

■ A. R.

Foto: Čuvari/ke vatre/Facebook

Hamas raketama zasipa izraelski teritorij, a Izrael

odgovara zračnim napadima i kopnenim udarima (Foto: Nir

Elias/Reuters/pixsell)

Izrael pobjeđuje, Hamas ne gubi

el – Hamas i peti parlamentarni izbori koji bi mogli riješiti isto što i četvrti – ništa.

■ Tihomir Ponoš

Pucnjava u Kazanju

Koliko god navikli da se ma-sovne pucnjave u školama događaju u sad-u, najnovija tragedija dogodila se u Kazanju, glavnom gradu ruske republi-

ke Tatarstan. Napadač je Iljnaz Galjavjev, 19-godišnjak, bivši učenik iste osnovne škole.

U pucnjavi i panici stradalo je devet osoba, sedmero učenika sedmog i osmog razreda, je-dan nastavnik i jedna odrasla osoba zaposlena u školi. Ruska televizija navodi kako je dvoje učenika poginulo skačući s drugog kata škole u bijegu pred pomahnitalim ubojicom. U ško-li su, naime, oglasili alarm pet minuta nakon prve eksplozije, a nastavno osoblje odmah je zatvorilo vrata i prozore. Do trenutka kad je kazanjska policija stigla do škole, tri dječaka i četiri djevojčice već su bili mrtvi. Dvadesetak minuta kasnije sve je bilo gotovo.

Detalji će zasigurno izaći na vidjelo nakon što završi istraga, s obzirom na to da je Galja-vjev uhapšen i priveden prije nego što si je uspio oduzeti život. Naime, to mu je bio plan, ako je vjerovati sada već uklonjenom profilu na društvenim mrežama. Prema poznatom scenariju, napadač je uredno prije napada na-javio kako će ubiti ‘veliki broj ljudi’, a zatim i sebe. Prvi dio plana je uspio...

Da se nije odigrao 850 kilometara istočno od Moskve, scenarij bi bio kao prekopiran iz sad-a. Reakcija službenih vlasti, međutim, na istoku bi mogla biti potpuno drukčija. Istina, tatarski predsjednik Rustam Nur-galijevič Minnihanov proglasio je dan žalosti povodom ‘velike tragedije’ i izrazio

‘golemu tugu’, no predsjednik Ruske Federa-cije Vladimir Putin odmah je zadužio šefa Ruske nacionalne garde da osobno provede istragu i razmotri zakon o legalnoj nabavi oružja. Naime, Minnihanov je potvrdio da je napadač imao dozvolu za poluautomatsku sačmaricu. Pušku je kupio nedavno, čim je stekao dozvolu.

Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov potvrdio je da Putin itekako planira pročešlja-ti pravilnik o civilnom oružju. Rusija, narav-no, nema ništa nalik National Rifle Associa-tionu u sad-u. Nema lobija koji bi spriječio izmjene zakona i ne bi bilo iznenađujuće da Rusija reagira puno radikalnije od Amerike.

To nije prva masovna pucnjava u ruskim školama. Prije tri godine 18-godišnji napadač u školi na Krimu ubio je dvadesetero učenika i ranio desetke. Zabrinjava i to što je bio odje-ven po uzoru na napadača iz čuvene tragedije u Columbineu. A i najnoviji je napad izveden po uzoru na zapadne ‘kolege’. Galjavjev je naj-prije sve najavio na svom profilu, a zatim le-galno naoružan ušetao u osnovnu školu. Iako ga je tatarski premijer nazvao ‘teroristom’, još se ne zna što ga je motiviralo na suludi pohod. Na obrisanom profilu slikao se s maskom na kojoj je crvenim slovima pisalo ‘bog’.

■Ana Grbac

Nema mira na Bliskom istoku, a nije znano ni kada će ga biti. Izraelski parlamentarni izbo-ri završili su onako kako su mnogi i očekivali, a to zna-

či da je njihov ishod takav da nitko, pa ni najdugovječniji premijer Države Izrael Be-njamin Netanjahu, ne može skupiti par-lamentarnu većinu koja bi formirala vladu. To znači da bi birači u Izraelu mogli izaći na

Stanje je složenije nego inače: Izrael i Hamas opet ratuju, Izrael ne može sastaviti stabilnu vladu, Bidenova administracija ga kritizira, a izraelskim političarima ni uspješno procjepljivanje ne donosi izborne poene

22 regija NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1117, petak, 14. svibnja 2021.

S kineskim novcem putuje i kineski utjecaj

piše Zoran Daskalović

prema Kini i bankrotirati jer se netranspa-rentno zadužuje sklapajući s njom tajnovite međudržavne ugovore, profesor Sveučilišta u Londonu Uroš Delević tvrdi da zaduži-vanje kod Kineza ‘nije ništa manje transpa-rentno nego kod bilo kog zapadnog partnera’ pa zaključuje: ‘Kako može u bankrot da nas uvede kineski dug? Dug je dug, nije bitno prema kome. U bankrot može da nas uvede preveliko zaduživanje prema bilo kome. To je manje važno. Bitno je kolika je kamata i za što se taj novac koristi.’

Da problem zapravo nije u Kini i njezi-nom Novom putu svile može se nazrijeti i u prilogu dw-a. U njemu profesorica beo-gradskog Fakulteta političkih nauka Dra-gana Mitrović prvo podsjeća da ‘postoje europski infrastrukturni koridori, projekti i planovi koje je pravila eu i vrlo često su zemlje zapadnog Balkana bile zaobilažene’, a potom poentira: ‘Baveći se svojim unu-trašnjim problemima, eu je potpuno zane-marila koliko je bila potrebna pomoć ovim zemljama i koliko su prometna, energetska i komunikaciona infrastruktura bitne za njih

– kako zbog međusobnog umrežavanja, tako i zbog podizanja kvalitete poslovnog ambi-jenta. Tek pošto su vidjeli da je u taj prazan prostor utrčala Kina, oni su počeli, ali veoma skromno, s aktiviranjem nekih kanala koji-ma bi mogli dati sredstva.’

Autorica priloga ‘Oko magazina’ Anica Telesković podsjeća pak da europskim ze-mljama suradnja s Kinom nije tako mrska kako bi se moglo zaključiti kad upozoravaju Srbiju i druge balkanske zemlje na opasnost koja im navodno prijeti od kineskih kredita i ulaganja. Tako navodi da je robna razmjena Njemačke s Kinom u prošloj godini vrije-dila čak 212 milijardi eura, da je Velika Bri-tanija lani u Kinu izvezla robe vrijedne 30 milijardi funti, a uvezla kineske proizvode vrijedne 40 milijardi funti. Podsjeća i da su britanski diplomati bili među glasnijima kad su se 2016. protivili prodaji srpske Željeza-re Smederovo kineskom Hestilu, a potom su im prodali svoju željezaru British Steel. Navodi i da su Kina i njezine kompanije in-vestirale u sve sektore britanske ekonomije, osim u 5G mrežu (Kinezi su u Velikoj Brita-niji vlasnici ili suvlasnici pojedinih nuklear-nih elektrana, tvornica vode, aerodroma...).

‘Zapadni mediji zbog ovih investicija Kinu ne proglašavaju za kolonizatora Velike Bri-tanije, ali zato zvanični Peking vrlo često mora da se brani od optužbi da je kolonizator Afrike’, piše Anica Telesković. I dok se ki-neskim investicijama u europske države do sada nije gledalo u zube, u Africi se njihovih 150 milijardi dolara investicija proglašavalo kolonizacijom, a slično se sada ponavlja na Balkanu. ‘I dok se u Srbiji prebrojavaju ki-neske milijarde, zapadni mediji pišu o tome kako Kina na neki način želi da kolonizuje ovaj region, da širi svoj uticaj i meku moć’, podsjeća Ankica Telesković pa zaključuje:

‘Koncept nekadašnjeg puta svile bio je da za-jedno sa tekstilom, porcelanom, začinima i staklom, putuje i kineska religija i kultura. Danas sa kineskim novcem putuje i kineski uticaj, ali je koncept Kine i da njihov novac krene putem kojim zapadni kapital i zapad-ni uticaj ređe idu.’

Izgradnja Kineskog kulturnog centra u Beogradu, u kojem već desetljećima funk-cioniraju kulturni centri zapadnoeuropskih država, svjedoči pak da je Kina spremna u svemu, a ne samo u infrastrukturi i indu-striji, konkurirati zapadu. U tome je neće spriječiti zabrane i širenje straha od njihove navodne kolonizacije Balkana. Kao što done-davno širenje straha od zapadne kolonizacije nije Europsku uniju zaustavilo na zapadnim granicama Balkana. Unatoč kineskim kre-ditima i investicijama, Unija je i u Srbiji još uvijek najveći ‘kolonizator’. ■

ta od kineskih banaka. Pritom, budžet kaže da je Srbija do 2039. preuzela barem još 1,1 milijardu eura duga prema Kini, s različitim datumima dospijeća i kamatama uglavnom između 2 i 3 posto. Međutim, u budžetu (još uvijek) nema 3,2 milijarde eura koje je Srbi-ja bez ikakve javne nabavke dodijelila Kini za izgradnju kanalizacije i infrastrukture za odlaganje komunalnog čvrstog otpada, niti ima milijardi eura za izgradnju metroa u Be-ogradu, kao ni 165 milijuna eura za budući toplovod Novi Beograd – Obrenovac (...)’.

Potaknuta prognozama dw-a, redakcija ‘Oko magazina’ Radi-otelevizije Srbije i sama se upu-stila u potragu za odgovorom na pitanje hoće li Srbija pasti u

kinesko dužničko ropstvo. Pritom je ‘Oko magazin’ još precizniji od dw-a: nakon što su nanizali sve projekte za koje se u reba-lansu ovogodišnjeg srpskog budžeta navodi da će biti financirani kineskim kreditima, zbrojili su ukupno dvije i pol milijarde eura novog duga prema Kini, pa će se ukupni dug utrostručiti u nekoliko narednih godina. No to nije sve. Osim projekata zapisanih u reba-lansu budžeta za ovu godinu, Srbija i Kina ugovorile su još pregršt projekata koji bi se trebali realizirati u desetak sljedećih godi-na. Računica je ‘Oko magazina’ da ako svi oni budu realizirani, dug Srbije prema Kini narast će na devet milijardi eura.

I dok dio srpskih ekonomista smatra da bi Srbija doista mogla pasti u dužničko ropstvo

kandidatkinja za članstvo mora brže i do-sljednije usklađivati svoju vanjsku politiku s onom koju vodi Unija. Iz Bruxellesa od Beograda prije svega traže da počne slijedi-ti politiku eu-a prema Rusiji i Kini. Uniju sve više žuljaju kineske investicije u Srbiji. Nikad joj one nisu bile drage, ali otkada su zamrznuti pregovori o Sveobuhvatnom sporazumu o ulaganjima s Kinom, pritisak na Srbiju postao je još snažniji. On sve če-šće dobiva i medijsku dimenziju. Prije nego što je Europska unija nedavno objavila pri-jedlog svoje uredbe kojom sprječava da eu-ropske kompanije preuzimaju kompanije izvan Unije koje subvencioniraju njihove matične države (prije svega one iz Kine), dio europskih medija naprasno se raspisao o navodnoj opasnosti koja se nadvila nad Srbijom. Na Balkanu je najviše odjeknuo tekst s portala Deutsche Welle koji je u ovdašnjim medijima objavljen s naslovom

‘Upada li Srbija u dužničku klopku Kine?’. Premda se i u tekstu dw-a navodi da ‘pre-ma podacima Uprave za javni dug, Srbija trenutno ima nešto manje od 1,1 milijardu eura duga prema Kini, što je, prema računi-ci dw-a, iznosilo 2,31 posto srpskog bdp-a’, njegovi autori ipak sugeriraju da bi se i Srbi-ja uskoro mogla naći u koži Crne Gore, čiji je dug prema Kini, zbog izgradnje autoceste Bar – Boljare, ‘od 2014. narastao s nule na čak 640 milijuna eura (15,3 posto bdp-a)’. Svoju prognozu novinari dw-a temelje na činjenici da Srbija rebalansom ‘budžeta za 2021. predviđa još 2,02 milijarde eura kredi-

U Beogradu će uskoro biti otvoren Kineski kulturni centar. Predstavljajući novi kineski projekt u Srbiji, por-tal Beobuild napisao je da

‘Kina gradi monumentalno zdanje novog kulturnog centra u Beogradu, prvog na Bal-kanu i jednog od najvećih na svetu. Zgrada novog centra zamišljena je kao platforma za produbljivanje kulturne i ekonomske sa-radnje dva naroda, a nalaziće se na prostoru nekadašnje kineske ambasade na Novom Beogradu uništene tokom nato agresije 1999. godine’.

Zgrada na novobeogradskoj obali Dunava imat će devet nadzemnih i dva podzemna kata, a ukupna joj je površina preko 32 tisuće četvornih metara. Beobuild stoga konstatira:

‘Po svojoj veličini jasno je da ovo nije obični kulturni centar, već sveobuhvatno predstav-ništvo za različite vidove saradnje i razmene. Radi se o multifunkcionalnom objektu koji će pored kulturnog centra imati poslovno i apartmansko krilo. U okviru kulturnog centra nalaziće se brojni sadržaji otvoreni za sve građane, uključujući multimedijalnu salu, sale za prezentacije, učionice i galerije. Poslovni deo sastoji se od kancelarijskog dela za ekonomska i privredna predstavništva i apartmansko-rezidencijalnog dela sa 19 apartmana i 35 soba za smeštaj diplomata, zaposlenih i gostujućih delegacija’.

Otvaranje Kineskog kulturnog centra dogodit će se paralelno sa sve učestalijim zahtjevima Europske unije da Srbija kao

Kina do DunavaKineski kulturni centar u Beogradu opet je otvorio pitanje kolike su zapravo kineske investicije u Srbiji i postoji li opasnost od pada u kinesko dužničko ropstvo. No broj-ke pokazuju da ni brojnim europskim zemljama suradnja s Kinom nije mrska

Kineski kulturni centar na novobeogradskoj obali Dunava (Foto: Beobuild.rs)


njegova fi ću, koji je bio obogaćen motorom nekog mnogo jačeg auta, danas ne znam ko-jega. Cvile je bio odličan vozač, kao junior je bio u vrhu na reli trkama, za te trke je zanos naslijedio od oca Branka koji je bio autome-haničar pri vojsci, i sam reli vozač. Čim smo napustili Zaječar, Cvile je počeo izvoditi bra-vure. Na krivinama Čestobrodice ostavljao je mercedese, pretekao je i jedan bmw, vozači su zgranuto gledali prema našoj maloj bijeloj furuni kako im izmiče. Preko Paraćina, Ći-ćevca, Kruševca, Kraljeva i Raške, stigli smo u Novi Pazar. Tu smo nakon šetnje po gradu i gradskim kafanama prespavali u kući moga brata. Kuća se dva dana desila prazna, bio je petak, brat i snaha su živjeli u Njemačkoj, a djeca su do nedjelje bila u selu kod mojih roditelja.

Sutradan smo otišli opet u čaršiju, na do-ručak. U Pazaru se u čaršiji doručkuju ćevapi, Cvile je bio gurman, svidjeli su mu se ćevapi s gustim kiselim mlijekom i ljutom papri-kom. Onda smo otišli u Altun-alem džamiju, tražio je sam da odemo. Bio je oduševljen hodžinim objašnjenjem kako se za vezivno sredstvo u džamijskim zidovima upotreblja-vala mačja dlaka. Negdje popodne smo sjeli u fi ću, kojeg smo zvali prerušenko, zbog nje-gova ‘lažnog predstavljanja’ i ‘kićenja tuđim perjem’, to jest motorom. I Cviletu i fi ći to je bio prvi odlazak u Sopoćane. Cvile je odav-no želio da vidi Sopoćane i najljepše freske srednjeg vijeka.

Stigli smo brzo, popodnevno sun-ce je već izduživalo stvarima sjen-ke. Pred ulazom u manastirsko imanje vidjeli smo čovjeka koji je prodavao voće i uz gajbe s jabu-

kama, kruškama i šljivama, imao i manje drveno bure s rakijom. Stali smo malo, po-pričali s pričljivim voćarom. Turista nije bilo nikakvih te nas je ponudio rakijom. Imao je u ruci ljeskov štap s procijepom na jednom kraju. U procijep bi zatnuo zid čašice pa ovu spuštao u bačvicu i punu rakije je vadio te nudio. Popili smo po dvije, i ušli u manastir-sko dvorište. Pred vratima crkve ugledala nas je ozgor ispred konaka monahinja Se-rafina, koju sam znao od ranije. Mnogo je voljela da razgovara sa Ćamilom Sijarićem, tako sam je upoznao.

U subotu, 3. aprila 2021. otišao je s ovoga svijeta moj davni drug Zoran Cvijetićanin Cvile. Srčani udar, u rodnom Zaječaru. Sahranjen je u uto-

rak, 6. aprila na gradskom groblju, u grobu u kojem od 1993. počiva i njegova majka Smi-lja, rođena Radulović. Za Cviletovu smrt sam saznao kasnije, o njegovom živovanju posljednjih tridesetak godina jedva da sam znao išta. Čuo sam se ovih dana više puta s njegovom sestrom Zoricom, koja mi je ispričala da joj je brat u tridesetak posljed-njih godina imao dva infarkta, da se ženio četiri puta, da nije imao djece, da je raspro-dao svoju imovinu i da se bio jako propio. Preminuo je sam, u naselju Pišara, u kući gdje je bio podstanar, uz mačku i psa s ko-jima je živio.

Cvile je bio moj drug u vrijeme dok sam živio u Beogradu i svojom dobrotom mi je ostao zauvijek u srcu. Za njega bih mogao reći ono što je neko rekao kad je rekao da je dobar prijatelj kao Mjesec: stalno je tu, čak i kad ga ne vidiš.

Upoznao sam ga negdje u jesen osamde-sete. Studirao je političke nauke, polagao ispite i bio jedan od najopuštenijih od nas. Stanovao je u ulici Gospodara Vučića, nje-gova soba sa posebnim ulazom bila je jedno od mjesta gdje se društvo redovno okuplja-lo. Bio je jedan od rijetkih, možda jedini, iz našeg društva, koji je imao auto. Nije to bio auto razmaženih sinova, to je u pravilu bila neka polovna krntija u koju je Cvile ugradio neki dobar motor. Cvile nije bio od onih koji auto timare ili četkaju kao bedeviju, njegov je auto bio uvijek malo umašćen, kao da je u radionici. Mnoge od nas koji smo tih godi-na petkom u kafani Zora na Trgu Republike ostajali do kasno, Cvile je razvozio kućama, jednog po jednog. Bio je najnesebičniji od svih nas, toliko nesebičan da je to moglo ner-virati. Šta je on imao, imali su svi oko njega, rijetko se takvih ljudi sreće.

Kao student je počeo pisati pjesme. Za ra-zliku od većine mladih pjesnika, Cvile je bio indiferentan prema književnoj slavi, ili kako se to već zove. Pisao je kao i drugi, da bi bio jedan od nas. Objavio je tri knjige stihova, a danas mi se čini da mu je najbolja prva, ‘Po-grešna glava’, 1982, izdanje Književne omla-dine Srbije, tiraž hiljadu primjeraka. Svi smo više slavili izlazak te knjižice nego što ga je slavio on sam. Bio se priključio klokotristi-ma, učestvovao je u njihovim događanjima, po Beogradu, Timočkoj krajini i drugdje. Na-kon što se u Jugoslaviji zaratilo, nije objavio nijednu knjigu pjesama, ne znam je li pisao i da li je šta iza njega ostalo. Razišli smo se geografski, on je iz Beograda otišao u Klado-vo, pa u Negotin, pa u Zaječar, bio je novinar na radiju, dopisnik novina i urednik časopi-sa ‘Razvitak’. Nismo se nikada nešto svađali, ako kad malo i jesmo, to bi potrajalo kratko, i nakon što bismo jedan drugome sve skresali u brk, nebo bi se razvedrilo, a koža na licu opet bila glatka.

Od svih uspomena sa Cviletom najsvježija mi je ona koju smo načinili u Sopoćanima, septembra 1987. Oni koji me znaju iz beo-gradskih dana, znaju da sam tu uspomenu, kako da kažem, izvodio kao performans pred društvom, sve u Cviletovu prisustvu. Sad je donosim i napismeno.

Na put smo krenuli iz Zaječara, ondje smo bili tri dana valjda radi nekih čitanja, spa-vali smo u stanu njegovih roditelja. Ispred te zgrade, na Trgu oslobođenja ušli smo u

Odmah se spustila do nas noseći u rukama veliki manastirski ključ. Pozdravila nas je, a ja sam joj rekao kako sam, eto, još jednog Srbina priveo u manastir, na šta je ona skoro stidljivo uzvratila, ada pa neka si, mi smo vala ovde stalno.

Škripnula je brava, okrenuo se u njoj ključ, Serafi na nam je otvorila vrata, prekrstila se i upalila svjetlo. Za njom smo ušli nas dvo-jica. Nakon par koraka našli smo se pred ču-venom freskom ‘Uspenje Bogorodice’. Evo, Cvile, sad je pred tobom.

Cvile stane, stavi ruke na kukove, pa sva-kako zadivljen ali i nekako zapanjen onim što mu oči gledaju, više glasno nego polugla-sno rekne: ‘Booog te jebo!’

Meni se cijeli manastirski brod okrene oko glave, Serafi na se opet prekrsti, ne rekne

ni riječi, malko se pomakne s mjesta. Zemljo zini, uzmi u zijev i mene i Cvileta! Cvile ni-šta, ne zna šta je rekao, nastavlja da bulji u fresku. Petnaestak minuta još, monahinja i ja ni riječi, Cvile isto ne govori, pomislim da je shvatio, da se sjetio šta je rekao. Od-stojimo još malo, meni titraju i Dragutin i Milutin i Uroš Prvi i Isus i apostoli i arhije-reji, Bogorodica glavu ne pomiče. Sam Cvile najzad kaže, e sad idemo.

Izađemo, monahinja zaključa manastir, doviđenja, zdravo bili, da ste zdravi. Kako priđosmo onim izlaznim vratima iz dvorišta, kažem Cviletu, aman, pa kako si mogao ono reći pred freskom i monahinjom. Šta, upita me zblenuto. Kako šta, pa opsova Boga u ma-nastiru pred Bogorodicom! Nisam, kaže on, jesi, kažem mu ja. To sve sluša onaj prodavac voća i rakije, pa se umiješa: ‘E nemoj tako da cvijeliš ovoga Cvileta, Sinane. Pa znaš i sam da se psovkom Boga ne psuje uvijek Bog. Ima psovki i psovki. A pogledaj ovoga tvoga druga: pa vidiš i znaš bolje od mene da je dobar, i vidi mu se da je dobar, dobar kao lebac. A to mu se omaklo. Čim prođe večernje, ja ću Serafi ni sve da objasnim. A da ti još kažem ovo: pa Bog, bre, nema srca da ovako dobroga čoveka kazni!’

Cvile se kasnije ovom riječju poslužio više puta. Bog zna da sam dobar, a i nema srca da me kazni, znao bi se šaliti. Ne znam dokle do-sežu nebesnička kažnjavanja, ali ne bih rekao da je Bog baš nešto štedio svoga raba Cvileta nakon njegove posjete Sopoćanima. ■

MAKSIMIR

I MIROGOJ

Od svih uspomena sa Cviletom naj-

svježija mi je ona koju smo načinili

u Sopoćanima, septembra 1987.

Oni koji me znaju iz beogradskih

dana, znaju da sam tu uspomenu,

kako da kažem, izvodio kao performans

pred društvom, sve u Cviletovu

prisustvu. Sad je donosim

i napismeno

piše Sinan Gudžević

Zoran Cvijetićanin Cvile (1956–2021),

u Beogradu 2010. Foto: Živko Nikolić

Cvile

24 intervju NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1117, petak, 14. svibnja 2021.

Arhitekt i profesor na Arhitektonskom fakultetu, autor izložbe ‘Zagreb Većeslava Holjevca od 1952. do 1963.: Urbanistička vizija i arhitektonski dosezi’ u MSU-u

razgovarala Nada Beroš

kp, aktivnom sudioniku i organizatoru nor-a, osloboditelju Zagreba koji dolazi na njegovo čelo, kako to kaže Klasić, ‘slu-čajno’, bez iskustva u upravljanju gradom, u složenim okolnostima poslijeratne ob-nove i velikog priljeva stanovništva. No u

‘Holjevčevih jedanaest’ (godina) Zagreb je postigao rast i kvalitetu života kakve nije-dan gradonačelnik nije uspio dostići. Kako je to bilo moguće?Većeslav Holjevac bio je sposoban i odvažan na svim zahtjevnim vojnim i političkim funkcijama koje su prethodile njegovim gra-donačelničkim mandatima. Bio je jedan od organizatora Narodnooslobodilačke borbe na Kordunu 1941. i istaknuti vojni zapovjednik, a 1945. i komandant grada Zagreba zadužen za normalizaciju života stanovnika i izbjegli-ca te za organizaciju i ponovno aktiviranje javnih, društvenih i komunalnih funkcija grada. Možda je upravo to zagrebačko isku-stvo pridonijelo njegovom izboru za grado-načelnika. U međuvremenu, Holjevac je od kolovoza 1945. bio zapovjednik Vojne upra-ve Zone B uz tada još nedefiniranu granicu s Italijom, odnosno Zonu A pod angloamerič-kim zapovjedništvom, zatim je od 1947. do 1948. predvodio vojnu misiju fnrj u Berlinu i nakon povratka u Jugoslaviju započeo poli-tičku karijeru kao ministar za novooslobo-đene krajeve. Od 1950. bio je ministar rada u Vladi fnrj, pa od 1951. do 1952. ministar prometa i pomorstva u Vladi nrh. Ordenom Narodnog heroja odlikovan je 1951. Nakon državnih i republičkih funkcija, 1952. izabran je za predsjednika Narodnog odbora grada Zagreba, kako se tada nazivala funkcija koju od početka 1990-ih u Hrvatskoj nazivamo gradonačelničkom, s tek navršenih 35 godi-na. Hrvoje Klasić sve je to istražio i opisao u monografiji u kojoj čitatelje očekuje niz zanimljivosti iz Holjevčeve biografije.

Ipak, većina Holjevca povezuje s njegovim gradonačelničkim uspjesima, a njih je bilo mnogo, od ekspresne gradnje Zagrebačkog velesajma za manje od godinu dana i svečanog otvorenja 1956. – koje je bilo i prvi izravni tv prijenos uživo Radiotelevizije Zagreb – te niza značajnih zagrebačkih građevina, pa do Novog Zagreba, grada planiranog za 250.000 stanovnika. I sve je to bilo moguće zato što je Holjevac imao jasnu viziju razvoja Zagreba i znao odabrati sposobne stručnjake i surad-nike koji su tu viziju podržavali i razrađivali, primjerice Zdenka Kolacija, prvog direkto-ra Urbanističkog zavoda grada Zagreba koji je zaslužan za urbanističko planiranje i razvoj Zagreba tijekom, ali i nakon Holjevčevih mandata. Također, suvremenici napominju da je Holjevac većinu gradskih problema rje-šavao s lakoćom i entuzijazmom, uz nezao-bilazan prepoznatljiv osmijeh, te uz pomoć niza prijatelja i nekadašnjih suboraca koji su mu pomagali kad je trebalo, primjerice oko odluke da se uopće dozvoli gradnja novog Zagrebačkog velesajma južno od rijeke Save.

Nestvarni izazovi

Uz njegov život spominju se različite teorije zavjera, njegova vojna i politička karijera nipošto nije bila pravocrtna (ni jednolinijska). Umire relativno mlad, u 53. godini života, i premda ‘sklonjen’ s prve linije, na njegovu se sprovodu 1970. okupilo oko 30.000 ljudi.Indikativno je da nema dosjea Većeslava Holjevca, a dosjei se uglavnom ne gube slu-čajno. Bilo mi je zanimljivo to da je Holjevac u pravilu bio raspoređivan na zahtjevne voj-ne, političke i rukovodeće funkcije koje je uspješno obnašao, pa je vjerojatno zato što je bio uspješan gradonačelnik i bio izabran za predsjednika Stalne konferencije gradova Jugoslavije. Kao predsjednik Matice iseljeni-

U središtu izložbe u msu-u jest Zagreb Ve-ćeslava Holjevca. Suautor u pratećoj mo-nografiji, povjesničar Hrvoje Klasić, bavi se Holjevčevom biografijom i njegovom ulogom u društvenom i političkom životu. Premda se vi u prvom redu bavite arhitek-tonskim i urbanističkim postignućima u vrijeme Holjevčeva upravljanja Zagrebom od 1952. do 1963., predlažem da razgovor započnemo o samom Holjevcu: Karlovča-ninu iz radničke obitelji koji je prekinuo školovanje s 15 godina, predratnom članu

memorabilija i fotografija u vitrinama, te dokumentarnih i igranih filmova o Zagre-bu tog vremena – snažno privlače obrnute krnje piramide koje vise sa stropa, njih pe-deset, presvučene u crno-bijele fotografije, koje predstavljaju pedeset prepoznatljivih zagrebačkih projekata, smještenih ponad golemog ‘Digitalnog ortofota 1968.’ na podu msu galerije. Tu inventivnu ideju postava moguće je čitati i kao potrebu za nepresta-nim mijenjanjem pogleda, iz prizemne u ne-besku perspektivu, iz pragmatike u odvažni uzlet. Kao da autor izložbe time poručuje: nema vizionarstva bez poznavanja blata. A tu i počinje priča o Većeslavu Holjevcu.

Zagreb je na kraju mandata Veće-slava Holjevca, 1963., bio prvi grad u Hrvatskoj i Jugoslaviji po broju poduzeća i industrijskoj proizvodnji, a po ekonomskom

potencijalu bio je među najvažnijim gradovi-ma jugoistočne Europe sa svjetski poznatim i iznimno posjećenim Zagrebačkim vele-sajmom – zapisao je arhitekt Ivan Mlinar, autor izložbe ‘Zagreb Većeslava Holjevca od 1952. do 1963.: Urbanistička vizija i arhi-tektonski dosezi’, u publikaciji uz izložbu u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu (od 20. travnja do 20. svibnja) posvećenu tom znamenitom zagrebačkom gradonačel-niku o 50. obljetnici njegove smrti. Uz tri Holjevčeve karakteristike koje ističe Mlinar

– odvažnost, promišljenost i pravodobnost u odlučivanju – važnu je ulogu odigrala i nje-gova civilna crta pomirljivosti kao i težnja za normalizacijom zamršenih situacija i druš-tvenih odnosa. Možda je upravo zbog toga bio postavljen i za komandanta grada, u dobi od 28 godina, odmah po oslobođenju Zagreba, u koji je ušao na čelu pobjedničke vojske, u činu pukovnika, 8. svibnja 1945.

Upravo je Holjevac, uz brižno odabra-ne stručnjake i suradnike, stvorio i danas prepoznatljiv Zagreb, grad čiju dušu nisu uspjele uništiti megalomanske ideje i privat-ni kapital, pretencioznost i pokondirenost, nebriga i sveopće osiromašenje... Posjetite-ljev pogled na izložbi – pored izvornog gra-diva, urbanističkih dokumenata, publikacija,

Ivan Mlinar Holjevac je bio vizionar i znao je s ljudimaGradonačelničkih uspjeha Većeslava Ho-ljevca bilo je mnogo, od ekspresne gradnje Zagrebačkog velesajma do Novog Zagreba, grada planiranog za 250.000 stanovnika. Sve je to bilo moguće zato što je imao ja-snu viziju razvoja Zagreba i zato što je znao odabrati sposobne stručnjake i suradnike koji su tu viziju podržavali i razrađivali

S izložbe u zagrebačkom

msu-u (Foto: Jelena Drpić)

25 intervju NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1117, petak, 14. svibnja 2021.

đenog tijekom Holjevčevih mandata, a zbog simbolike broja 50 izostavljeni su primjeri-ce Filozofski fakultet, Građevinski školski centar, Visoka tehnička škola za pogonske inženjere, Studentska naselja ‘Dr. Ante Star-čević’ i ‘Cvjetno naselje’, Školski građevinski centar, Dom zdravlja na Trešnjevci, Zgrada narodnog odbora Črnomerec, Tvornica papira Zagreb, Autobusni kolodvor Zagreb te stam-bena naselja Remetinečki gaj, Novi Savski gaj, Nova Volovčica itd. Da je povod bila sto-godišnjica Holjevčeva rođenja, 2017., opet bi bilo izostavljanja jer puno je toga planirano i sagrađeno za njegovih mandata.

Istraživanje Pionirca

Koji su projekti koje je osmislio Holjevac i njegov tim završeni poslije njegove smrti, a koje smatrate posebno vrijednima?Poslije Holjevčeve smrti završene su značajne zagrebačke građevine, primjerice Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog i Vjesnikov ne-boder te Sportsko-rekreacijski centar Jarun, ali spomenuo bih i projekte koji još nisu zavr-šeni, primjerice opću bolnicu u Blatu, čiju je gradnju inicirao Holjevac, a Zagrebačka riječ-na luka nije ni započeta. Novi Zagreb bih iz-dvojio kao posebno vrijedno i sveobuhvatno ostvarenje za koje je Holjevac zaslužan, kao i za jedinstvenu ‘gradsku galeriju’ arhitekton-skih ostvarenja u Ulici grada Vukovara.

Koje su, po vama, opravdane kritike struč-ne javnosti vezane uz razvoj i urbanizam

grada Zagreba u doba Holjevca? Nije li dualitet prisutan još od srednjovjekovne podjele na Grič i Kaptol pa sve do moder-nističkog dualiteta Centra i Novog Zagre-ba bio prisutan i kod Holjevca, u vidu pro-težiranja razvoja Novog Zagreba u odnosu na povijesnu jezgru?Holjevac i nije imao neki izbor u realizaciji vizije razvoja grada jer je brzina razvoja dik-tirala niz potreba, među kojima su industrij-ski pogoni te stanovi i zgrade komunalnog standarda za mnoštvo pridošlih radnika u Zagreb bili imperativ. Njih je najpraktičnije i ekonomičnije bilo graditi na prostranim slo-bodnim terenima, pa zato Novi Zagreb nije izgrađen na Trnju s mnoštvom međuratnih kućeraka koje je trebalo kompenzirati, nego južno od rijeke Save. Stoga je Trnje ostalo se-gmentirano na urbanističko-arhitektonske iznimno vrijedne i zapostavljene dijelove. To bi mogao biti razlog za kritike stručne javnosti, ali argumentacija odluka koje je Holjevac donosio vrlo je jasna. A u povije-snoj jezgri u Holjevčevim mandatima se uglavnom kvalitetno gradilo tamo gdje je bilo mjesta.

Bavili ste se i baštinom Pionirskog grada, koji je također rastao u Holjevčevo vri-jeme kao obrazovno-eksperimentalni projekt na rubu grada. Kako studenti ko-jima predajete gledaju na socijalističku arhitektonsku i urbanističku baštinu? Je li za njih bavljenje tim razdobljem svje-tonazorski iskaz, iskaz jugonostalgičar-ske mistifikacije ili nešto treće?Većina studenata na Arhitektonskom fa-kultetu uglavnom je fokusirana na urba-

nističko-arhitektonske teme, a kreativno su usmjereni prema novom i budućem. No dio njih ima senzibilitet za modernu urba-nističko-arhitektonsku baštinu te kontekst u kojem je nastala i jasni su im dosezi socija-lističkog društva. Na Ljetnoj školi Ambien-tura – naziv je akronim pojmova ambijent, urbanizam i arhitektura – vodio sam grupu odabranih studenata koji su 2016. istraživali Pionirski grad. Studenti su bili oduševljeni i inspirirani potencijalima ideje, prostora i građevina građenih od 1948. nadalje. Istraži-vanje je rezultiralo knjigom ‘Pionirac 2016.’ u kojoj su objavljene nove ideje, koncepti i rješenja za Pionirski grad.

Briga o ravnomjernom razvoju stanograd-nje, privrede, zdravstva, školstva, kulture, sporta zapravo je imala vrlo pragmatične razloge, premda danas može zvučati kao utopija. Kažete na jednom mjestu da ‘cen-tar Novog Zagreba još uvijek čeka svoju realizaciju istočno od Zagrebačkog velesaj-ma uz Aveniju Većeslava Holjevca’. Nakon 20 godina negiranja društvenog interesa i protežiranja politike pogodovanja pri-vatnom kapitalu, ima li nade da će se opet stvoriti klima za odvažne vizionare poput Holjevca?Izazovi koji očekuju novog gradonačelnika su brojni, od obnove potresom oštećenih građevina do obnove zapostavljenog grada i zato bi Zagrebu dobro došao gradonačelnik s vizijom i sposobnošću da motivira suradnike i stručnjake, ali i sugrađane koji razumiju i podržavaju opći odnosno društveni, a ne is-ključivo osobni interes. ■

ka Hrvatske poticao je suradnju i pomirbu kao model odnosa s hrvatskim iseljenicima, a taj model je krajem 1980-ih bila jedna od okosnica političkih programa i promjena u Hrvatskoj. Bio je odvažan, bio je vizionar i znao je s ljudima. I zato su ga ljudi poštovali. Zato je po njemu – ni pet mjeseci nakon što je umro – prema odluci djelatnika i učenika nazvana osnovna škola u novozagrebačkom naselju Siget, a zatim i dio središnje gradske osi, na kojoj mu je 1994. podignut i spome-nik. Usput, Holjevac je jedini zagrebački gra-donačelnik kojemu je Grad Zagreb podigao spomenik.

Izložba u msu-u nije bila tempirana pred lokalne izbore, nego je planirana uz 50. obljetnicu Holjevčeve smrti, no zbog pandemije realizirana je tek ovog proljeća. Brojni se sadašnji gradonačelnički kandi-dati predstavljaju kao svemogući i rado se slikaju uz izložbu ovog vizionara. No poneki su i svjesni da dolazi kraj vremenu šerifovanja. Kako je Holjevac upravljao gradom i kako su samoupravljački me-hanizmi tada funkcionirali? Što budući gradonačelnik Zagreba može naučiti iz ove izložbe i monografije?Izazovi s kojima se Holjevac susretao u svojim mandatima – prvi je započeo samo sedam godina nakon Drugog svjetskog rata, a bilo je tu i problema sa sssr-om od 1948. nadalje – danas izgledaju nestvarno. Ali oskudica sredstava te operative i koječega očito nije bila prepreka za uspješno upravlja-nje i razvoj grada, ako odabereš, motiviraš i organiziraš sposobne suradnike. Holjevac je to znao. A svakom budućem gradonačelniku Zagreba želim upravo to – sposobne suradni-ke i stručnjake, jer samo podobni neće mu biti dovoljni ni za održavanje onoga što je sagrađeno tijekom Holjevčevih mandata. Usput, predlažem novom gradonačelniku da omogući ispravak par pogrešaka na spo-meniku Većeslavu Holjevcu, jer nije primje-reno da je na njemu krivo napisano njegovo ime i razdoblje njegovih mandata.

U monografiji obrađujete ‘leksikon’ pede-set projekata – radi se, dakako, o odabiru iz još većeg broja projekata koje možemo pripisati Holjevčevoj eri. Pretpostavljam da ste trebali žrtvovati neke projekte radi ove simbolične brojke 50. Koje?Projekti, odnosno odabrani reprezentativni primjeri urbanističko-arhitektonskih ostva-renja tematski prezentiraju mnoštvo sagra-

Jedini je zagrebački gradonačelnik koje-mu je Grad Zagreb podigao spomenik. Usput, predlažem no-vom gradonačelniku da omogući ispravak par pogrešaka na njemu, jer nije pri-mjereno da je krivo napisano Holjevčevo ime i razdoblje njego-vih mandata

Foto: Jelena Drpić

26 kultura NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1117, petak, 14. svibnja 2021.

pukotine. Ne organski u leksičkom ili sin-taktičkom njegovu tijelu, nego u samom po-litičkom i jezikoslovnom konceptu koji mu stoji u pozadini i koji nas ovdje prvenstveno zaokuplja, naime, kao ideja da se hrvatski može striktno i neopozivo okolčiti u odnosu na druge s kojima je donedavno bio integra-tivnim dijelom jedinstvenog i zajedničkog

Standardni varijetet hrvatskog jezika može se danas činiti sa-mostojećom i čak monolitnom pojavom dok slušamo program javne radiotelevizije ili prebire-

mo sudske spise. No malo mu kušnje treba izvan toga pouzdanijeg zabrana, pa da se na naše oči i uši stanu po njemu otvarati fatalne

Kako se oduprijeti jezičnom purizmu koji je i dalje na djelu

piše Igor Lasić

tj. njihov katalog u kojem je za svaku knjigu naveden jezik kojim je pisana te književnost u koju spada. Saznat ćemo, recimo, da Josip Mlakić prozu piše hrvatskim, čime nastaje

‘hrvatska književnost u Bosni i Hercegovini’, dok Asja Bakić koristi bosanski kad pripovi-jeda, a pod egidom ‘bošnjačka književnost’, ali hrvatski pak za eseje, što se onda naziva

jezika. Pored hrvatskog, od njega su u me-đuvremenu nastali srpski, bosanski, valjda i bošnjački, naposljetku crnogorski, a možda ni tu neće biti kraj.

Uzmimo tako književnost, najistaknutije igralište svakog pisanog jezika, ustvari pro-ces kojim se oni (re)kreiraju i legitimiraju. I uzmimo za primjer Knjižnice grada Zagreba,

Hrvatski je srpski je bosanski je ružaTo je moj stav: ne govorimo o različitim jezicima. Trenutno pišem i objavljujem na standardnom hrvatskom jeziku, iako nisam Hrvatica, što znači da ne prihvaćam politiku koja jezik disciplinira idejom nacije i sputava državnim granicama, kaže Asja Bakić. Zbog pokušaja discipliniranja jezika nedavno je kod nas zapeo i projekt ‘Nagrada mlade kritike’ Pisce i jezik strogo se

katalogizira (Foto: Hrvoje Jelavić/pixsell)


U čitanci četvrtog razreda Andrić je jedini autor koji se javlja dvaput – sa svojim ranim pjesništvom smje-šten je u hrvatsku književnost, a onda se s romani-ma opet javlja u cjelini pod nazi-vom ‘Svjetska knji-ževnost’ – ističe Ante Zlatko Stolica

‘hrvatska književnost’. Te odrednice dodatno zbunjuju ako znamo da on stalno živi u BiH, a ona već dugo u Hrvatskoj, ako to ima neke veze. Ili, primjerice, Lana Bastašić, čije se pripovijetke izdane u Hrvatskoj vode kao

‘srpska književnost u Bosni i Hercegovini’, a pisane su na bosanskom. Prethodna njezina proza, publicirana u Sarajevu, zavedena je pod ‘djela na bošnjačkom jeziku’, mada se za jezik te knjige opet navodi – bosanski.

Nije zgoreg usput pripome-nuti da ovdje pisce Hrvate, jednom kad im je hrvatstvo verificirano, dalje nitko ne kontrolira izričito puristički,

premda su i urednici pod pritiskom stan-dardizacije, pa književnost ostaje prostor relativne jezične slobode, ali ta se činjenica uglavnom prešućuje kao skaredna. Hrvati iz npr. BiH smiju, ako ustraju, pisati ‘kompli-kovano’ ili ‘kobajagi’, posezati za turcizmi-ma i tzv. srbizmima. Uostalom, i Bosanci ili možda Bošnjaci također katkad pobosanču-ju – ili pobošnj(aku)ju, kako god, iako nije isto – poneka bosanskohercegovačka izdanja, prijevodna.

‘U svakom poglavlju svog romana sam provukla neke tragove Alise’, ispričala je Bastašić prije dvije godine u ovom tjedni-ku o svom novom romanu. ‘Taj motiv zeca’, nastavlja ona, ‘trčanje za njim i upad u rupu, za mene su zapravo jezik. Moja naratorica upada u crnu rupu našeg jezika’ itd. A potom o nin-ovoj nagradi, u čiji je uži izbor bila uvr-štena: ‘Interesantno je da je riječ o nagradi za koju konkurišu romani napisani na srpskom jeziku, a ja pišem na istom jeziku kao moji kolege Selvedin Avdić i Lamija Begagić koji nikad nisu bili u konkurenciji nin-a. Očito da je riječ o vanknjiževnim razlozi-ma. Na objavu nin-ove nagrade došla sam s hrvatskom putovnicom, pa ne znam što na koncu da mislim o svemu.’

Ne znamo uvijek ni mi, nije lako stalno udarati u zid tolikog nonsensa, pogotovo kad se shvati da tako tretirane kulturne ili duhovne kategorije imaju svoje itekako čvr-ste materijalne implikacije, odnosno motive. Preciznije kazano, ništa se ovo ne nameće bez jasne ekonomske podloge, bez usposta-ve i uzurpiranja tržišta, nasuprot prigodnim visokoparnim iskazima o naciji i tradiciji. Uostalom, onaj tko regulacijski i penaliza-cijski odlučno kontrolira jezik i diskurs, u velikoj mjeri dirigira i značenjima i temama i zaključcima i društvenim životom i finan-cijskim mu kontekstom. Promišljajući svu tu problematiku, upomoć smo zazvali Asju Bakić, ako pored tolikih dušobrižnika uopće ima smisla pitati lično spisateljicu ili pisca o jeziku na kojem stvara.

— Hrvatski je srpski je bosanski je ruža, na-pisala sam nedavno. To je moj stav: ne govo-rimo o različitim jezicima. Trenutno pišem i objavljujem na standardnom hrvatskom jeziku, iako nisam Hrvatica, što znači da ne prihvaćam politiku koja jezik disciplinira idejom nacije i sputava državnim granica-ma. Jezik je živa stvar i svako inzistiranje na njegovoj ‘čistoći’ ubija književno dje-lo. Činjenica da sam sve knjige objavila u Hrvatskoj, na hrvatskom, i svejedno me svrstavaju s bosanskohercegovačkim auto-ricama koje pišu na bosanskom ili, još gore, na bošnjačkom jeziku – ne govori ništa o mom književnom izričaju, a sve o hrvat-skoj politici. Ideja da samo Hrvati vladaju hrvatskim jezikom imputira da nikad neću pripadati korpusu hrvatske književnosti, što me onda sprečava da se prijavljujem na natječaje rezervirane samo za Hrvate, sti-pendije, također rezervirane za Hrvate te različite poticaje, koji su, pogodili ste, re-zervirani samo za Hrvate. Ideja čistog hr-vatskog jezika za sobom povlači ideju čiste

Hrvatske, a svi znamo jako dobro tko to za-govara. Kad me prevoditelji pitaju s kojeg me jezika prevode, nekad kažem hrvatskog, nekad kažem bosanskog, a razmišljam da u arsenal uvrstim i srpski jer točno mogu za-misliti konsternaciju izazvanu bilo kakvim spominjanjem zajedničkog standarda. Opi-smenio me srpskohrvatski koji je u među-vremenu postao bosanski, pa hrvatski, ali ništa se suštinski nije promijenilo. Jezici se razvijaju i mijenjaju. Nije im dobro stavljati brnjicu – uvjerena je Asja Bakić.

Jedan od natječaja kakve ona spominje trebao se održati upravo sad, u organizaciji Ministarstva kulture i Ministarstva zna-nosti i obrazovanja, ali je neslavno propao kad se neovisni stručni žiri prije par tje-dana povukao iz njega zbog neslaganja s organizatorom oko pitanja – jezika. Projekt

‘Nagrada mlade kritike’, uvezen sa zapada ovog kontinenta, u osnovi je zamišljen kao vrijedan demokratizacijski iskorak spram učenika koji suodlučuju o svojoj lektiri. No kod nas je zapeo tamo gdje im se izbor i da-lje pokroviteljski ograničava – jezikom, u ovom slučaju – i zbog čega predloženi na-slovi do đaka neće doći, barem ne u ovom navratu.

Jer trebalo je izabrati petero živućih knji-ževnica i književnika, s djelima iz ovog stolje-ća, a pisanim na hrvatskom jeziku. Njima je promaknuo fakat da knjige sarajevskog pisca Semezdina Mehmedinovića nose deklara-ciju bosanskog jezika, pa su pozvani na red, iako mu je dotično djelo u originalu objav-ljeno u Zagrebu, uz javnu financijsku pot-poru rh. No tad su selektori zaključili kako postoji samo jedan način da se iskobeljaju iz petljavine u koju zapada svatko uvjetovan imperativom razvrstavanja dojučerašnjeg jednog te istog jezika, onog koji Asja Bakić naziva srpskohrvatskim. Ipak, ministarstva se nisu dala pokolebati te su se obratila na-vodno neupitno hrvatsko-hrvatskom piscu Anti Zlatku Stolici, prvom ispod crte koju je žiri podvukao, a onda smo mu se obratili i mi, s nešto više uspjeha.

— Razgraničavanje hrvatskog od susjednih jezika najčešće se veže uz razna puristička jezična rješenja koja su smiješna i mogu samo još jasnije osvijestiti da je riječ o razli-čitim varijantama istog jezika od kojih svaka može imati svoj naziv kao što i svaki mje-sni govor ima svoj naziv. To razgraničavanje mnogo je ozbiljnije i bolnije u sakrivanju susjednih književnosti i kultura, iako su kod nekih autora isprepletene i nerazlučive. Ja

sam upisao prvi razred osnovne škole 1992. i u sljedećih 12 godina nitko mi nije spomenuo Danila Kiša. Kad sam kasnije prvi put pročitao prvu rečenicu ‘Mansarde’, osjećao sam se prevarenim i nakratko sam odložio knjigu i pogledao s balkona uokolo kao da tražim krivca. Mislim da je ogromna šteta učenicima ne otvoriti put vrhunskoj književnosti koju mogu čitati bez prijevo-da. Do 2016. godine Andrićeva ‘Prokleta avlija’ bila je među 14 obaveznih djela na popisu za esej na državnoj maturi, a onda je te godine Andrić maknut s popisa, a na njegovo mjesto dodana su četiri hrvatska pjesnika. Broj obaveznih djela i dalje je ostao isti – 14. Dakle, imali smo razmjenu ‘četvo-rica za jednoga’. U čitanci četvrtog razreda Andrić je jedini autor koji se javlja dvaput

– sa svojim ranim pjesništvom smješten je u hrvatsku književnost, a onda se s romanima opet javlja u cjelini pod nazivom ‘Svjetska književnost’. Iz te kirurške podjele učenici mogu naučiti da je za hrvatsku književnost Andrić svjetska književnost, uglavnom. A iz konkurencije za nagradu kojoj nisam doznao ni ime istupio sam primarno vođen običnim refleksom da se ne nađem negdje gdje Semezdin Mehmedinović ne smije doći

– rekao nam je Stolica.Zanimljivo je da spisateljica i teatrolo-

ginja Nataša Govedić predlaže također Mehmedinovića, u projektu Hrvatskog društva pisaca sa znakovitim nazivom

‘Alternativna lektira’ te citira kritičarku Selmu Raljević koja za tog autora piše da je ‘transnacionalni, postjugoslavenski, bosanskohercegovački, južnoslavenski i istočnoeuropsko-američki književnik, koji svoja djela već godinama prvobitno i ponaj-prije objavljuje u Hrvatskoj’, pa se zbog toga

‘može reći da njegova književnost pripada i hrvatskoj književnosti, ali i općenito svim ex-jugoslavenskim i postjugoslavenskim književnostima srodnim na osnovu neka-dašnjeg jednog jezika koji je bio i Mehme-dinovićev te na čijoj osnovi on i stvara svoj vlastiti hibridni književni jezik u sinergiji jezikā, ali i umjetničkih diskursa svoga ži-vota, odnosno svojih životā’.

Govedić je na to dodala: ‘Neo-bično je biti građanin toliko puta preimenovanih, pa ipak i dalje pomalo bezimenih prostora, još više medij no-

vih i hibridnih jezika, pa bih učenicima (sjećate se, još uvijek smo na prvom satu lektire posvećene Mehmedinoviću) pred-ložila da razmisle kroz koje oni sve jezike svakodnevno putuju ili pomoću njih izra-žavaju svoje misli i osjećaje (kladim se da je i kod njih jedan od polumaterinjih jezika engleski). Pitala bih djecu i po kojim su sve filmovima i serijama, možda i knjigama, oni također dijelom Amerikanci, što ne znači da su manje kvartovska ekipa. Možda ima i Japanaca. Ili obožavatelja francuskog novog vala? Gdje živi njihova mašta? Kamo sve odlaze njihovi snovi i sjećanja?’ No zasad djecu ovdje neće obrazovni sustav pitati o tome, niti će ga zanimati njihovo mišljenje, kao ni osjećaj onog dječaka koji s balkona odmjerava svijet.

Sustav se pored formalnih kvaziznan-stvenih alibija vodi za onim što u svojoj lingvističkoj studiji ‘Jeziku je svejedno’ na-pominju Anđel Starčević, Mate Kapović i Daliborka Sarić: ‘[...] Jezična politika (i s njom povezano jezično planiranje), prven-stveno [je] politika. Konkretni jezični oblici sporedno su pitanje, oni su samo izraz nor-miranja, a ono se pak obavlja prvenstveno u skladu s izvanjezičnim faktorima, vrijed-nostima i ideologijama koje promoviraju po-

jedinci i skupine u pozicijama moći. [...] Od svih jednako legitimnih jezičnih varijeteta za standardni dijalekt odabire [se] u načelu samo jedan, čiji govornici automatski po-staju privilegirani i olakšan im je društveni uspon, a neodabrani varijeteti počnu se sma-trati nelegitimnim i nepogodnim za javnu potrebu, ponekad čak i privatnu.’

Ili, još zabavnije, o tome govori ‘Sastanak u Telgteu’ Güntera Grassa iz kojeg smo crpili i u prošlom broju Novosti, ali kapi-talca ionako treba iskoristiti maksimalno, naročito kad je crna rupa jezika posrijedi. U tome djelu o entuzijastičnim njemačkim začinjavcima, svem od metajezika književ-noteorijskog i jezikoslovnog, stoji – u do-vitljivom prijevodu Lea Držića te izdanju zagrebačkog Augusta Cesarca iz 1981. go-dine – među ostalim: ‘Nikad se, doduše, ne bismo mogli složiti treba li pisati ‘teutsch’ ili ‘deutsch’, ali svaka pohvala njemačkog dala nam je poleta.’

S onu stranu ironije, međutim, praktično je iskustvo koje smo prošli s uništavanjem stotina tisuća knjiga u hrvatskim knjiž-nicama u posljednjem desetljeću prošlog stoljeća. Zatiran im je trag sistematično, dakle, a službeno poticano odozgo, zbog toga što su pisane ekavicom ili ćirilicom ili oboje, ili su im autori bili Srbi ili Bošnjaci, ili su naprosto prevedene s nekog od svjet-skih jezika i objavljene u npr. Sarajevu, o čemu je iscrpno pisao Ante Lešaja u svom djelu ‘Knjigocid’. Krležijanskom pucanju kostiju koje slijedi paljenje knjiga tako smo već svjedočili, i teško da bi nas iznenadilo sljedeći put, koliko god mogla biti komič-na ovakva dandanašnja nacionalknjiževna svrstavanja nalik prebacivanju Borne Sose iz hrvatske nogometne reprezentacije u njemačku i natrag. Uredovanje je na koncu prepušteno činovnicima, ali – sudeći pre-ma našim sugovornicima, i mnogima dru-gim – jezik se svejedno nije dao, stvarnost se uvelike oduprla skučenom i rigidnom ideološkom diktatu.

Preostaje nam slobodna i neopterećena jezična praksa, borba za pravo onih koji to ne mogu lako sami, i ruganje dežurnim jezičnim sanitarcima na sve i jednom je-ziku. ■

Asja Bakić (Foto: Davor Puklavec/pixsell)

Ante Zlatko Stolica (Foto: Sandra Šimunović/

pixsell)

28 In memoriam NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1117, petak, 14. svibnja 2021.

tih i ludih. ‘Kauboji’ su se s nesmanjenom žestinom igrali još od 2008. godine, karata za njih u pravilu nije bilo ni za lijek, izvedeni su više od 500 puta i vidjelo ih je sigurno na desetke tisuća ljudi. Laka zabava? Ne! Baš ta predstava, koja naoko sliči na kakvu šarenu komediju za široke narodne mase, predstav-lja obrazac neuhvatljive teatarske čarolije i začudne poetske mašte, kojima je Saša Ano-

Da je napravio samo te slavne ‘Kauboje’ u zagrebačkom Tea-tru Exit, redatelj Saša Anočić bio bi upamćen u domaćem kazalištu kao netko tko je us-

pio kreirati nešto zaista iznimno, izvan uo-bičajenih očekivanja i iznad dometa standar-dnog kazališnog repertoara. A bilo je takvih njegovih predstava još: uzbudljivih, uvrnu-

Uz odlazak glumca i redatelja Saše Anočića (1968. – 2021.)

piše Bojan Munjin

zdrav čovjek postaje odjednom bolestan, a ‘zdravo društvo’ puca od truleži.

Ta briga za obične ljude i doživljaj igre kao lijeka za sve nedaće doveli su Sašu Anočića i do djece: sijaset njegovih predstava i uloga bilo je njima posvećeno (’Alisa’, ‘Pinokio’,

‘Frankenstein’), a i sam je jedno vrijeme vo-dio dječje kazalište Trešnja. Volio je život kao strip i ‘vedar pogled na svijet’ u stilu Montyja Pythona. Privatno, do posljednjeg daha, govorio je kako se među svoje četvero djece zapravo osjeća najbolje.

Režirao je uzduž i poprijeko u brojnim kazalištima, za svoje predstave, kao i za uloge, u teatru i na fi lmu, nadobivao se nagrada tušta i tma, ali za

njega uspjeh nikada nije bila njegova glavna premija. Radio je autsajderske predstave za većinu autsajderskih ljudi tu među nama i poistovjećivao se i suosjećao s njima. Umje-sto bilo kakve posebne estetike, njegov produhovljeni pesimizam i krajnje sagori-jevanje na društvenoj ivici noža, bliskost komike i smrti, bili su njegovi motivi da se uopće pojavi i nešto kaže na pozornici.

Ako je riječ o Anočićevoj duši i njegovoj poetici, onda nije nevažno reći da je on tu osjetljivost prema sebi i drugima pokupio, između ostalog, u rodnoj Slavoniji, za koju znamo, preko tugaljive muzike, šokačke zafrkancije i nostalgičnog derta, da senti-mentalnost struji slobodno tom ravnicom i nitko je zaustaviti ne može. Anočić je govorio kako je ta ravnica propala, kao što je i štošta propalo, ali da će se on baš zato u nju zauvijek vratiti. Dolazio je iz Zagre-ba često u Osijek, predavao na tamošnjoj umjetničkoj akademiji, ali se u taj Macondo, u tu svoju magičnu ravnicu, nikada nije us-pio vratiti. Anočićeve predstave nisu uvijek najbolje prolazile kod kazališne kritike, ali to mu je, ako se bolje pogleda, više išlo u pri-log nego obratno. Neki kritičari su govorili da su mu predstave previše duge, neki da su ponekad nerazumljive, ali u tome i jest alkemija lucidnosti usamljenog pojedinca kakav je bio Anočić. Njegove predstave, i one koje su dobivale nagrade i one koje su dobivale negativne kritike, izgledaju kao da su izašle iz svojevrsnog kabineta doktora Caligarija, iz mašte, fantazije i sa stotina papirića ludog umjetnika. ‘Olovka, bijeli papir, kava, cigareta, noć’, znao bi govoriti o svom načinu rada Saša Anočić. Stara izreka glasi da je u teatru bolje izabrati fantastičan neuspjeh nego mlaki uspjeh, i za tim fanta-stičnim, nježnim i duhovitim uvijek je, od početka do tog utorka, tragao ovaj redatelj

– pa što košta da košta. U nekoj kombinaciji Marinkovićevog junaka Melkiora i živog Džonija Štulića, Anočić je preživio i ras-pad Jugoslavije i ratove i kasniju društvenu depresiju, ali nekako je uvijek bio, ujevi-ćevski rečeno, nespravan za problem. ‘Ne znam kamo pripadam , niti sam ikada znao’, rekao je u svom posljednjem intervjuu Saša Anočić. ■

čić posvetio čitav svoj život. Gledali su je i znani i neznani, i profesionalni kazališni kritičari i svakodnevni ljudi, i teoretičari i zaljubljenici u teatar, a pokojni Jovan Ćirilov, nekadašnji umjetnički direktor avangardnog međunarodnog kazališnog festivala bitef, došao je specijalno iz Beograda da je pogleda. Nakon izvedbe je rekao: ‘Ovako se od mju-zikla pravi umjetničko čudo.’ Potpisnik ovih redova nakon premijere zapisao je pak kako

‘Kauboji’ nisu tek lagana parodija na temu Divljeg zapada, iako vestern-detalji pršte na sve strane, ‘nego suvremeno neurotični antimjuzikl, u kojem su sadržana pitanja o golom preživljavanju, očajnička žudnja za zaboravljenom radošću, histrionski prezir prema svim vrstama sitničavosti i intimna priča o usamljenosti i prijateljstvu’.

Ova predstava zaista živi vječno, dok nas je njezin autor Saša Anočić napustio iznenada u utorak, 4. svibnja i to, nažalost, zauvijek. Svi su tom tragičnom viješću kao gromom pogođeni, zavijeni u crno njegovi su bližnji, utučeni su prijatelji, kolege i ljudi u teatrima i oko njega. I ponovno isto nemoguće pitanje: pa još do prije koji sat Anočić je držao probe za predstavu ‘Iz života kukaca’ u Splitu... Anočićeve predstave svjedoče koliko ljudska fantazija može biti veličanstvena, ali njegov iznenadni odlazak govori kako je sve s nama na ovom svijetu zapravo samo kockanje, tajna i neizvjesnost.

Saša Anočić je bio kazališni redatelj i glu-mac i to nisu bile samo tehničke specifi čnosti njegove profesionalne karijere: pozornica je bila apsolutni prostor njegovih razbarušenih misli, nemirnih pokreta i njegove osjetljive duše. Gledajući ružne stvari oko sebe, on je bio čovjek ispunjen tugom, bojao se onoga što dolazi i što nas tek čeka i ta sjeta ispunjena nekom mahnitom željom za komikom nepri-mjetno je, ali konstantno strujala njegovom pozornicom. U njegovoj predstavi ‘Gospodin Nitko’ sve se urotilo protiv tog glavnog anti-junaka, ali je Anočić onom malom čovjeku u publici, kroz humor i apsurd na pozornici, po-kušao pružiti priliku da barem malo predahne i da se u kaosu stvarnosti nekako susretne sam sa sobom. Još nedavno je govorio: ‘Radi se o tome da pojedinac pokuša steći i pronaći vlastitu snagu kroz neku vrstu nježnosti pre-ma sebi i prema drugima. Ne putem grubosti nego kroz humor, ironiju, sarkazam, razu-mijevanje vlastitih i tuđih slabosti...’ U tom smislu tipična je njegova hvaljena predstava

‘Smisao života gospodina Lojtrice’ u kojoj

Alkemija kazališne lucidnostiPozornica je bila apsolutni prostor Anočićevih razba-rušenih misli i nemirnih pokreta. Bojao se onoga što dolazi i ta sjeta ispunjena nekom mahnitom željom za komikom neprimjetno je, ali konstantno strujala njegovim predstavama

Saša Anočić (Foto: Davor

Puklavec/pixsell)

Zbog Anočićevih ‘Kauboja’ Jovan Ći-rilov došao je spe-cijalno iz Beograda. Nakon izvedbe je rekao: ‘Ovako se od mjuzikla pravi umjetničko čudo’


dite, Igore Bobiću, vama struka i kodeks nalažu da budete pristojni i realni i objek-tivni u razgovoru s kandidatima. Vi mene pitate hoće li gradonačelnik biti Mihanović ili Puljak. Recite mi, zašto onda pričate sa mnom, recite mi’, nastavio je Kerum, koji svoju ocjenu voditelja kao čovjeka sklona šizofrenim razgovorima smatra pristojnom. Bobić mu je ponovno pokušao objasniti da je spomenuo i njega, ali nije se ovaj dao. ‘Alo, Bobiću, niste postavili takvo pitanje. Posta-vili ste pitanje hoće li biti gradonačelnik Mihanović ili Puljak. Otkud vam to pravo? Zašto me zovete ako me unaprijed elimini-rate. Imate nalog. Jeste li možda podmiće-ni?’ kazao je Kerum, na što se Bobić lagano nasmiješio. ‘To je smješnije od onoga što je Zoran Milanović govorio novinarima u Splitu’, rekao je ležerno.

Kerum je potom nastavio po svom insi-nuirajući da su Bobića platili ‘Trogrlić ili Relković’. Bobić očito nije imao pojma o čemu ovaj govori – koji Trogrlić, koji Relko-vić? – ali je ostao dostojanstven i hladan kao špricer. ‘Ćao bao, baj-baj, baj-baj’, zaključio je Kerum i pobjegao. Jadni li smo, na što smo spali da nam Kerum odlučuje o drugom gra-du u državi. A čak i nije najgori. (Usput, gdje je nestao Pernar? Ljude i dalje deložiraju, ali humanisti živozidaši su se snašli pa na-kon osvajanja Bruxellesa više ne posjećuju deložacije).

5.com s Danielom, hrt, 7. svibnja, 21:55Bolje sat vremena dobre zabave nego tri sata ozbiljnog mrcvarenja. Vazda prpošna Dani-ela Trbović u svoj je šou pozvala čovjeka koji bi i ‘Veterane mira’ ili jutarnju misu učinio gledljivima, a nekmoli njezin večer-nji šou. Elem, od Ćire Blaževića čuli smo standardnu dozu žalopojki (’postao beznača-jan’, ‘jesen života’, ‘počasni krug’ itd. itd.), a

Nedjeljom u 2, hrt, 2. svibnja, 14:00Goran Bogdan bio je odličan gost nedjelj-ne emisije – simpatični glumac zvučao je kao glas vapijućeg u regionu. Priznao je da nije očekivao da će spot ‘Hejt Slaveni’, koji dobro p(r)okazuje narav našeg ‘kolektiv-nog podsvjesnog’, imati odjek kakav je imao, ali na pitanje hoće li imati ikakvog efekta, iskreno je rekao kako se ne nada ničemu:

‘Sumnjam da će se itko zamisliti oko toga.’ Mudro. Ćeraćemo se mi još – bez čega bismo živjeli kad se ne bismo ćerali, da parafrazi-ramo Bećkovića. Bogdan je dodao i jednu lucidnu opasku: ‘Ja to ne osuđujem, nasto-jim biti optimističan jer smatram da je to određeni ispušni ventil...’ Više mržnje, ma-nje ljubavi, govorio je u tom kontekstu Sla-voj Žižek, a i Đinđić mu je davao za pravo. Nek’ se ljudi ispucaju na webu, bolje nego na ratištu, bolje dobrovoljno i slobodno propadanje nego prisilni, nametnuti pros-peritet. Elem, lišen predrasuda, pametan i pragmatičan, Bogdan je postao regionalna glumačka zvijezda, a taj je prostor jedini koliko-toliko kulturno relevantan. ‘Region’ piscima, glumcima, pjevačima i svima koji žive od izvedbi jedini može donijeti kakve-takve i ovce i novce. Bogdan je u razgovoru spomenuo i procvat srpske tv scene na kojoj je, kako je rekao, zadnjih par godina snimljeno čak 55 tv serija – brojka zvuči impresivno.

Puno odjeka izazvala je njegova navodna izjava da ga ‘boli neka stvar za Hrvatsku’.

‘Nikad to nisam rekao. Tko god me poznaje zna da takvo što nikad ne bih rekao. Meni na čelu piše tko sam i što sam. To će me pratiti. Srbija ima veliki problem s medi-jima, brutalniji su i neskloni provjerama. Rečenica je izvađena iz konteksta. Nakon demantija to su maknuli, ali tih sat vre-mena koliko je rečenica bila na webu bilo je dovoljno’, rekao je Bogdan, a mi mu, evo, pomažemo promulgacijom njegova demantija.

N1 Studio uživo, 6. svibnja, 13:10Uvijek je zanimljivo kad netko pobjegne iz emisije. Taj je pernarovski potez prošlog tjedna izveo Željko Kerum koji je pobjegao iz studija Igoru Bobiću, najpristojnijem među pristojnima. Splićaninu je dakle opa-sno skraćen ionako kratak fi tilj. Zamoljen da prokomentira to što Andro Krstulo-vić Opara ne želi s njim imati posla, Ke-rum se odmah na početku uzjogunio: ‘Ako imate nešto konkretnije pitati, može, a što se tiče te osobe, to ne vrijedi spomena, a kamoli razgovora.’ No kad mu je Bobić po-stavio pitanje hoće li Vice Mihanović, on ili Ivica Puljak biti gradonačelnik Splita, Kerum je načisto odlijepio jer nije čuo da je voditelj među favoritima spomenuo i nje-ga, pa je opleo po Bobiću k’o Maksim po diviziji. ‘Igore Bobiću, jel’ vi mene mislite provocirati ili mislite biti partner i realan sugovornik?’ ‘Slušam ove žalopojke i šizo-frene razgovore između vas i toga koji je bio kandidat za nešto i sad vi mene pitate da li će gradonačelnik biti Puljak ili Vice Mihanović, a pričate sa mnom’, mljeo je Kerum, ne želeći saslušati novinara. ‘Vi-

onda mu je Daniela uvalila gitaru jer je čula da Ćiro zna i svirati, ne samo klaviru, de-žulovićevski rečeno. Nakon što je odsvirao par akorda (zna čovjek!), morao je recitirati i poeziju, i to na francuskom. Ćiro je odabrao Jacquesa Preverta, i to je zvučalo solidno. Na francuskom piše i memoare, rekao je da već ima nakladnika koji će to tiskati. Boris Novković ispričao je pak kako je kao klinac, zavirujući pod tuš neke Lokice (članice pra-teće plesne skupine Zdravka Čolića), pao sa stolice i slomio ruku.

Posebni dodaci, hrt, 8. svibnja, 20:05‘Posebni dodaci’ možda su najbolja emisija na hrt-u, jedna od onih koje čuvaju tradi-ciju ‘Kino oka’ i drže razinu koju su emisije fi lmskog programa tv Zagreb imale 1980-ih, jedina je šteta što je kultura danas u zapećku pa više nema novca za pozivanje uglednih stranih gostiju (u spomenutoj dekadi tu su gostovali Orson Welles, Claude Chabrol, Jean-Luc Godard i drugi svjetski velikani), ali u toj oskudici slušanje Živorada Tomi-ća, Deana Šoše i Brune Kragića djeluje nestvarno i opravdava pretplatu. Komen-tirajući veličanstven Fordov fi lm ‘Plodovi gnjeva’, Tomić je iz rukava sasuo rukovet spoznaja o političkim uvjerenjima Johna Forda (ljevičar, Amerikanac, konzervati-vac itd.), a ponovno smo mogli pogledati i ‘Matewan’, briljantan fi lm o sindikalnoj borbi u Americi 1930-ih, u vrijeme kad su sindikalci gubili glave, a nisu gradili kuće po obroncima rezerviranima za elitu i vozili se u biznis-klasi. ■

TV RAŠETANJE Dodaci i prvaci

‘Posebni dodaci’ možda su najbolja

emisija na hrt-u, jedna od onih koje

čuvaju tradiciju ‘Kino oka’ i drže ra-

zinu koju su emisije fi lmskog programa

tv Zagreb imale 1980-ih. Kultura je

danas u zapećku, a u toj oskudici slu-

šanje Živorada Tomića, Deana Šoše

i Brune Kragića djeluje nestvarno

Piše Boris Rašeta

Emisija koja opravdava tv pretplatu (Foto: hrt)

30 kritike NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1117, petak, 14. svibnja 2021.

Vrhunski glumci – Olivia Colman i Anthony

Hopkins

piše Damir Radić

U antologijskom eseju ‘G. Bennett i gđa Brown’ iz 1924. Virginia Woolf založila se za svojevrsni ultrarealistički pristup ljudskoj svijesti, što

je dvije godine prije već demonstrirao Joyce u ‘Uliksu’. Dosadašnji filmovi s temom de-mencije problem su prikazivali izvana, kako bi Virginia Woolf u svom najslavnijem eseju

‘Moderna fikcija’ iz 1919. rekla, ‘materijali-stički’, a stvar je u tome da mu se pristupi, na tragu terminologije slavne spisateljice,

‘spiritualistički’, tj. iznutra, iz duhovne per-spektive. Jasnije rečeno, da se recipijentima pruži vizura same dementne osobe, kako ona vidi i osjeća stvari. Tog pothvata pri-hvatio se istaknuti francuski dramatičar (i romanopisac) srednje generacije Florian Zeller, koji je ekranizirao svoj najpoznatiji komad ‘Otac’ iz 2012. (s velikim uspjehom postavljan u Parizu, Londonu, New Yorku i drugdje). Zeller je (kasnije Oscarom nagra-đen) scenarij prema vlastitom predlošku na-pisao zajedno s najpoznatijim britanskim scenaristom (i dramatičarem), oskarovcem Christopherom Hamptonom (’Opasne veze’), te se sam poduhvatio režije komplek-sne materije iako mu je jedino prethodno redateljsko iskustvo s pokretnim slikama bila jedna epizoda dokumentarne tv seri-je ‘Otisci prstiju’. No zahvaljujući visokoj reputaciji komada mogao je računati na optimalne produkcijske uvjete, pouzdane profesionalce u tzv. tehničkoj ekipi i vr-hunske glumce predvođene legendarnim Anthonyjem Hopkinsom, a onda i Olivi-jom Colman, najpoznatijom po Oscarom nagrađenoj (glavnoj) ulozi kraljice u ‘Milje-nici’ Yorgosa Lanthimosa.

U takvom kontekstu Zellerevo redatelj-sko početništvo ni za trenutak se nije osje-tilo, upravo suprotno, njegova je izvedba vrlo sigurna i pritom elegantna, podržana bravurozno slojevitom, Oscarom više nego zasluženo nagrađenom Hopkinsovom izvedbom te sjajnim sekundiranjem Olivije Colman, čija je sporedna uloga također no-

minirana za Oscara, ali nije potvrđena. Ve-lik je doprinos i montažera Yorgosa Lam-prinosa (i on je bio nominiran za nagradu američke filmske Akademije) koji je nadasve učinkovito, glatko povezao različita stanja svijesti naslovnog lika. A ta stanja čine naj-veći dio filma, odnosno veliku većinu ono-ga što gledamo, gledamo iz Anthonyjeve perspektive (ime protagonista jednako je imenu glumca, kao i datum njegova rođenja, što naravno nije slučajno). Kad se počnu do-gađati čudne stvari, kad se Anthonyjeva kći Anne u njegovom stanu pojavi u sličnom, ali definitivno drugačijem obličju, kad se počnu postavljati pitanja je li stan njegov ili njezin, putuje li ona u Pariz da bi tamo živjela s novim partnerom ili je još uvijek u braku s prethodnim, gledateljima postaje jasno da svjedoče manifestacijama svijesti osobe koja dramatično gubi pamćenje i čija psiha postaje sve konfuznija, da bi naposljet-ku došlo do njezina potpunog emotivnog sloma (bez tereta sentimentalnosti, kamoli patetike koje teško da bi zaobišle holivudsku produkciju slične tematike).

Zeller inteligentno, diskretnim mijena-ma prostora i korištenjem statičnih kadrova prostorija stana navješćuje svojevrsne faze degradacije memorije, a na generalnoj razini vješto povezuje kazališnu ukorijenjenost predloška (bez potrebe za standardnim

‘filmskim otvaranjem’ komornog kontek-sta) i specifičnije filmske postupke (poput spomenutog znakovitog korištenja sekvenci sastavljenih od statičnih kadrova prostora). Roman Polanski bio je majstor takve sim-bioze (zadnji put u ‘Bračnim svađama’ pre-ma komadu Yasmine Reze), a kad se kaže da Zeller ne zaostaje za njim, dovoljno je rečeno o kvaliteti ‘Oca’. Uz ‘Zemlju nomada’ i ‘Djevojku koja obećava’, riječ je o najboljem filmu nominiranom za glavnog ovogodiš-njeg Oscara. ■

Zaborav za pamćenjeGledatelji svjedoče manife-stacijama svijesti osobe koja dramatično gubi pamćenje

Otac

(r: Florian Zeller) (2020.)

Friedrich

Dürrenmatt:

Posjet stare dame (Dramsko kazalište Gavella, redateljica Dora Ruždjak Podolski)

Ansambl predstavu igra kao mračnu grotesku (Foto:

Hrvoje Zaluhar)

piše Bojan Munjin

U teškim vremenima postoje predstave – prije bilo kakve analize njihove kvalitete – čija je primarna vrijednost, gotovo podvig što su se uopće

pojavile. Dramsko kazalište Gavella opasno je stradalo u zagrebačkom potresu, nitko ne zna kada će biti obnovljeno i više od godinu dana nije bilo u mogućnosti proizvesti novu predstavu. Zato je zaista herojski uspjeh što je ovih dana, u unajmljenom prostoru Kulturnog centra Travno u Novom Zagrebu, ovaj teatar predstavio javnosti svoju novu premijeru, ‘Posjet stare dame’ prema koma-du švicarskog pisca Friedricha Dürren-matta i u režiji Dore Ruždjak Podolski.

Izborom te drame kazalište Gavella nije moglo pogoditi bolje. Moglo bi se reći da su se sve naše patnje, grijesi, iluzije i lažne nade zajedno okupili na toj tijesnoj pozor-nici, među betonskim gromadama novo-zagrebačke urbane spavaonice. Naime, taj komad napisan nakon Drugog svjetskog rata, kada je Evropa gladovala i očekivala da joj neko zlatno jaje padne s neba, govori upravo o onome što se događa danas: jadni i iznemogli, pritisnuti društvenim neprav-dama i prirodnim katastrofama, očekujemo nekoga s čarobnim štapićem, evropske kre-dite, kinesku vakcinu ili arapske investitore, koji će obrisati sve naše muke, a mi ćemo se sljedećeg jutra probuditi kao da ničega ružnog nije bilo. U komadu i predstavi taj čarobni štapić drži stara dama, bogatašica koja se vraća u rodni gradić, jedan od mno-gih u srednjoj Evropi, i nudi milijardu eura za obnovu propalog mjestašca, ali zauzvrat traži smrt jednog čovjeka i namirenje ne-pravdi koje su joj u mladosti nanijeli ti isti građani.

Gavellin ansambl igra ovu predstavu kao mračnu grotesku, u skladu s očajem koji oko sebe neprestano gledamo; ti jadni građani, svi odreda iscijeđeni od krupnih nedaća i sitnih obmana, podbuhli i s dubokim po-dočnjacima, moraju ubiti jednog od svojih

sugrađana za tu milijardu, nemoćno važući svoju savjest i pokušavajući u isto vrijeme biti pošteni i ono drugo. Glumica Jelena Miholjević igra staru damu kao veselog i pomahnitalog đavola koji je došao po svoje, Amar Bukvić na fascinantan način donosi lik gradonačelnika premazanog svim masti-ma koji koordinira to općinsko ubojstvo, dok svi ostali – Andrej Kopčok, Siniša Ružić, Nikola Baće, Ivan Grčić, Sven Medvešek, Anja Đurinović, Barbara Nola, Sven Še-stak, Hrvoje Klobučar, Ana Kvrgić, Jan-ko Rakoš, Andrej Dojkić, Nenad Cvetko, Natalija Đorđević i Anica Kovačević

– složno i uvjerljivo igraju kor usplahirenih i brbljivih građana, koji su na kraju spremni pogaziti sve i ubiti čovjeka za tih trideset srebrnjaka. ‘Pošto bi prodao svoju dušu i koliko bi platio da je povratiš?’ piše u sta-rim knjigama, a tako je i danas. ‘Posjet stare dame’ više nas nego jasno stavlja u središte grotla sadašnjeg vremena u kojem, ogorčeni na sve oko sebe, neprestano razmjenjujemo sitno sa sitnim, vjerujući da našem pošte-nju nema kraja, ali prvom prilikom nekoga ćemo zadaviti da bismo se dokopali naše srećice. Ili kako kaže dramaturg ove pred-stave Tomislav Zajec, vezano uz bitnu vri-jednost ove drame, razmislimo svi zajedno

‘jesu li temelji koje smo pristali izgraditi na mjestu nekih davnih ruševina zaista dovolj-no čvrsti da opravdaju kompromise na koje smo, gradeći ih, potpuno svjesno pristali’.

Ta ‘izbjeglička’ pozornica u Novom Zagre-bu, društveni kaos u kojem ne znamo kome uopće možemo vjerovati, smrti bliskih ljudi kojima svjedočimo svaki dan i konačno ta davna priča o naplati svih ljudskih zločinsta-va, uokvirili su ovaj hvalevrijedni kazališni događaj u tragikomični mirakul, koji je tako točno spojio kazališnu iluziju i stvarnost u kojoj živimo. ■

Kad vrag dođe po svojeIzborom Dürrenmattova komada kazalište Gavella nije moglo pogoditi bolje


Darko Kreč i Jadran-ka Čunčić-Bandov: Boduljko i Žbunika(Strip-agent, Zagreb, 2019.)

Počinjemo s domaćim snaga-ma, ježom Boduljkom i gljivom Žbunikom, protagonistima isto-imenog, dugogodišnjeg strip-se-rijala (jednog od dugovječnijih u

povijesti hrvatskog stripa!) namijenjenog osnovnoškolskoj djeci, crtača Darka Kre-ča i scenaristice Jadranke Čunčić-Ban-dov, koji je godinama izlazio u Profi lovom

časopisu ‘Zvrk’, da bi se zatim skrasio u ‘Prvom izboru’ Mozaik knjige. Zagrebački Strip-agent objavio je 2019. album, nadamo se – tek prvi u nizu! ‘Boduljko i Žbunika’ zbog svoje se potke i poetike mogu opisati kao prikladni nasljednici junaka i junaki-nja braće Neugebauer, poput ‘Cika i Caka’,

‘Patuljka Noska’, ‘Gladnog kralja’ i drugih legendi, odnosno likova dječjih stripova koji su obilježili poslijeratno doba, kao što su ‘Mendo Mendović’ Borivoja Dovni-kovića-Borde, ‘Svemirko’ te ‘Viki i Niki’ Vladimira Delača, i brojni drugi. Svi koji čitaju i razumiju stripove i slične sadržaje za dječji uzrast znaju koliko je zahtjevno u tom specifi čnom polju dugotrajno ustrajati i pritom ne gubiti na kvaliteti, konstantno se razvijajući unutar idioma zadanog strože nego drugdje, čija je zaokružena dosljed-nost bitna karakteristika. Darku Kreču to naizgled s lakoćom uspijeva već desetlje-ćima, a za poznavaoce povijesti domaćeg stripa koji ‘Boduljka i Žbuniku’ čitaju i čitat će sa svojom djecom, praćenje dijaloga koji crtač nadahnuto vodi sa svojim prethod-nicima može predstavljati pravi čitalački užitak.

Bill Watterson: Calvin i Hobbes(s engleskog preveo Darko Macan, Fibra, Zagreb, 2019./2020.)

‘Calvina i Hobbesa’ po svoj prilici ne treba posebno predstavljati jer je riječ o jednom od najpoznatijih, i najsamosvojnijih, američ-kih novinskih stripova svih vremena, čije su likove zasigurno zapamtili i mnogi koji strip (još) nisu čitali. ‘Calvin i Hobbes’ veliko su, i globalnoj publici najpoznatije, djelo Billa Wattersona – poznatog po gotovo potpu-

Nedavno je počeo 15. Vox Feminae Festi-val, koji traje do 17. juna. Kako je koncipi-ran ovogodišnji program?Ovogodišnji festival proteže se kroz dobar dio zagrebačkog proljeća, a publika će moći participirati u programima uživo i online. Te-matski smo fokusirane na queer i lgbtiq teme, ženska iskustva, povijest i sadašnjost. Jako smo ponosne na umjetnički i radionički program u sklopu festivala – tako prvi put organiziramo radionicu animacije koju vode Matea Kovač i Katrin Novaković, uz koje će uz polaznice do kraja festivala producirati kratki fi lm u tehnici stop animacije posve-ćen domaćim strašnim ženama. Filmski pro-gram od 20. do 23. svibnja u kinu Tuškanac besplatan je za sve posjetitelje, a za one koji ne mogu biti s nama uživo pripremile smo i posebnu online selekciju na Kinoeuropa.hr koja će se moći pratiti u tjednu nakon. Izlož-ba kojom smo otvorile festival i koja se do kraja vff-a može pogledati u Šesnaestici, ‘Ej, dečko’ Martine Šalov, prikladno tematizi-ra ženska iskustva u javnom prostoru zbog svog rodnog izražavanja. Bit će interesan-tno vidjeti i interpretacije talentirane Rine Barbarić u njenoj ‘Sobi za suočavanje’ u zagrebačkom Showroomu, koja za autoricu i njene suradnice predstavlja područje širenja borbe za seksualna i reproduktivna prava.

U posebnom fokusu su strašne žene. Što očekuje publiku u tom dijelu programa?Prvi put u okviru vff-a predstavljamo dvije publikacije u vlastitoj nakladi, što nas po-sebno veseli. Prva je slikovnica ‘Straška po-stavlja teška pitanja’ autora Želimira Periša i ilustratorice Ivane Štrukelj. Slikovnica je odgovor na manjak srodnih publikacija koje potiču djevojčice na promišljanje o svojoj budućnosti neopterećene rodnim ulogama i očekivanjima. Druga publikacija nosi na-ziv ‘Putevima strašnih žena’ i svojevrsni je vodič kroz lokalnu žensku povijest. Kako pa-trijarhalno viđenje povijesti isključuje žene, ovim ih izdanjem želimo upamtiti unutar postojećih narativa. Obje publikacije bit će

predstavljene u Booksi, 5. odnosno 11. lipnja, a nakon potonje uslijedit će urbana šetnja ne-kim od lokaliteta iz knjižice. Urbanu šetnju posvećenu Mariji Jurić Zagorki za publiku priprema i Neda Novosel, 29. svibnja. Festi-val zatvaramo online predavanjem Leonide Kovač o stvaralaštvu Edite Schubert, i to na obljetnicu njenog rođenja 17. lipnja.

U posljednje vrijeme u domaćem femi-nističkom prostoru jača terf aktivizam. Što želite postići programskom cjelinom koja će biti posvećena tom problemu?Trans tematika i rodni identiteti sastavnica su programa vff-a još od njegovih početaka prije petnaest godina. Uvijek smo nastoja-le publiku educirati, ali i stvoriti prostor za afi rmaciju domaćih i međunarodnih trans umjetnika ili teoretičarki. Kao organizato-ricama važno nam je poslati poruku kako je trans jednakopravnost neodvojiva od femi-nističke borbe za pravedno, a u našem kon-tekstu i sigurno društveno okruženje za rast i razvoj svih osoba. Na tom tragu program je edukativnog tipa, te ćemo uz Linu i Miu Gonan, Ninu Čolović, Espija Tomičića i Sonju Sajzor dekonstruirati radikalno-fe-minističku ideologiju i, nadamo se, pružiti dodatne alate za raskrinkavanje laži koje pro-izvodi te opasnosti njenog daljnjeg jačanja. Zbog velikog interesa publike program će biti prikazan putem naših društvenih mreža 17. svibnja, čime festival daje svoj doprinos ida-hot-u, Međunarodnom danu borbe protiv homofobije i transfobije.

■ Anja Kožul

Marino Čajdo Trans jednakopravnost neodvoji-va je od feminističke borbe

KVADRAT

U povodu 100. godišnjice rođenja Josepha Beuysa, jednog od najra-dikalnijih umjet-nika 20. stoljeća, Goethe-Institut Hrvatska pri re-dio je program #Beuys100 koji sve do prosinca, u suradnji sa Subver-sive Festivalom, Dokukinom kic, Restartom, udru-gom Domino i msu-om, obuhvaća fi lmske projekcije, razgovore, izložbu i instalaciju.■ A. R.

nom zaziranju od medijske i ine izvanumjet-ničke pozornosti – izvorno izdavano od 1985. do 1995. te do danas objavljivano u više od 50 država i 2400 novina širom zemaljske kugle. Strip beskonačne maštovitosti i duha te neiscrpne dubine humora i refl eksije prati šestogodišnjeg dječaka Calvina i njegovog najboljeg prijatelja, plišanog tigra Hobbesa, u njihovim svakodnevnim putešestvijama što ih odvode doslovce svuda, od stražnjeg dvorišta suburbane kuće gdje žive s Mamom i Tatom do dalekih prostranstva svemira ili pretpovijesnih, dinosaurskih doba. Fibra je serijal, u vrsnom prijevodu Darka Macana, strip-autora i pisca, urednika, publicista i izdavača, počela objavljivati 2019. godine.

‘Calvin i Hobbes’ istodobno su arhetip-ski odraz toga što zaista znači biti dijete i ne imati svijest o bilo kakvim granicama, umnim i ostalim, te skoro satirična, gotovo bolno duhovita interpretacija nerijetko ap-surdnog svijeta odraslih, sa svim njegovim proturječnostima i nepotrebnim stranputi-cama. Nisu strip ‘samo’ za sve uzraste, već i za sve stadije života.

Tomaž Lavrič: Ekstremni sportovi(Mentor, Zagreb, 2005.)

‘Ekstremni sportovi’ Tomaža Lavriča – uz Iztoka Sitara i Zorana Smiljanića naj-važnijeg slovenskog strip-autora srednje, Mladinine generacije – realno govoreći nije strip za djecu, tako prepun stvarno

crnog humora, iznutrica i sakaćenja, na-stranijih varijanti seksa i tome slično, ali je ipak suštinski djetinji (ne i djetinjast!) po svom posvemašnjem nepriznavanju neutemeljenih autoriteta i otvorenom ru-ganju predrasudama prema drugačijem i nepoznatom. ‘Ekstremni sportovi’, zahva-ljujući izostanku teksta (osim u naslovima jednostraničnih epizoda i onomatopejama) razumljivi ama baš svima, donekle su nalik stripovima francuskog pobunjenika Jean-Marca Reisera (u nas poznatima još od objavljivanja u Poletu 1970-ih) i kultnim

‘Crnim mislima’ Andréa Franquina, što znači da je Lavričeva vrsta humora u ovdaš-njoj kulturi odavno pustila čvrsto korijenje. Nije ni čudo kad nadahnuća za veselo crnilo i radosno razvratnu tamu nipošto ne manj-ka – talog života samo čeka dovoljno lucid-ne i djetinje hrabre autori/ce da ga prizovu na površinu i učine ponajprije smiješnim, a ne strašnim.

■ Bojan Krištofi ć

PREPORUKE: STRIP

Foto: Wikipedia

Koordinator programa 15. Vox Feminae Festivala

Foto: Nina Đurđević

#1117 - Portal Novosti

Documents

Transcript of #1117 - Portal Novosti