100 95 75 0 7. rujan 2009 10:09:07€¦ · Premda je od 2002. godine bio u mirovini, profesor...

�0

�5

�2�5

�7�5

�9�5

�1�0�0

�n�a�s�l�o�v�n�i�c�a

�7�.� �r�u�j�a�n� �2�0�0�9� �1�0�:�0�9�:�0�7

GOVOR / SPEECH Zagreb, godina XXVI (2009), broj 1

UDK 81'34(05)"540.6" CODEN GOVOEB ISSN 0352-7565

Izdavač ODJEL ZA FONETIKU HRVATSKOGA FILOLOŠKOG DRUŠTVA

Uredništvo

Damir HORGA, glavni urednik

Juraj BAKRAN Filozofski fakultet, Zagreb, Hrvatska Dana BOATMAN Johns Hopkins Hospital, Baltimore, SAD Almasa DEFTERDAREVIĆ Filozofski fakultet, Sarajevo, Bosna i Hercegovina Mária GÓSY Mađarska akademija znanosti, Budimpešta, Mađarska William J. HARDCASTLE Queen Margaret College, Edinburgh, Škotska Patricia KEATING University of California Los Angeles, Los Angeles, SAD Diana KRULL Sveučilište u Stockholmu, Stockholm, Švedska Vesna MILDNER Filozofski fakultet, Zagreb, Hrvatska Marija POZOJEVIĆ TRIVANOVIĆ Filozofski fakultet, Zagreb, Hrvatska Irena SAWICKA Filološki fakultet, Torunj, Poljska Ján SABOL Filozofski fakultet, Prešov, Slovačka Gordana VAROŠANEC-ŠKARIĆ Filozofski fakultet, Zagreb, Hrvatska

Tajnica Gordana VAROŠANEC-ŠKARIĆ

Izvršni tajnik/tajnica Marko LIKER, Ana VIDOVIĆ

Lektorice: Jasenka RUŽIĆ, Ana VIDOVIĆ Korektorica: Marica ŽIVKO

Design ovitka: Zlatko ŠIMUNOVIĆ UDK oznake: Irena KOLBAS

Grafičko uređenje i prijelom

Jordan BIĆANIĆ, Odsjek za fonetiku, Filozofski fakultet, Zagreb

Prilozi objavljeni u Govoru referiraju se u sljedećim sekundarnim izvorima: Arts and Humanities Citation Index, BL Bibliographie Linguistique, INIST-CNRS Institut de l’Information Scientifique et Technique, Journal Citation Reports/Social Sciences Edition, Linguistics Abstracts, LLBA Linguistics and Language Behavior Abstracts, MLA Bibliography, Social Sciences Citation Index, Social Scisearch.

Adresa uredništva Filozofski fakultet, Odsjek za fonetiku, I. Lučića 3, 10 000 Zagreb, Hrvatska

Telefoni: 385 (0)1 612 00 98, 385 (0)1 612 00 96, 385 (0)1 600 23 74 Telefaks: 385 (0)1 612 00 96, e-mail: [email protected]

Ovaj je broj tiskan uz financijsku potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske.

Tisak: Tiskara "Rotim i Market", Lukavec

SADRŽAJ / CONTENTS U spomen Ivi Škariću (1933. – 2009.)................................................................................5 Luka BONETTI Samoglasnički prostor govora teško nagluhih i gluhih osoba Vowel Space in Severely and Profoundly Hearing Impaired Persons..............................21 Adinda DULČIĆ, Katarina PAVIČIĆ DOKOZA, Sanja VLAHOVIĆ, Zoran SABLJAR i Branka ŠINDIJA Verbotonalna metoda i nove tehnologije u Poliklinici SUVAG Verbotonal Method and New Technologies in the SUVAG Polyclinic ...........................35 Camelia FIRICĂ The Phonetic or the Etymological Principle in Romanian Orthography? Fonetsko ili etimologijsko načelo u rumunjskom pismu? ................................................53 Milenko POPOVIĆ Poredba sustavā i funkcioniranja suvremenih slavenskih jezika, 2: Fonetika / Fonologija Sveučilište u Opolu – Institut za poljsku filologiju: Opole, 2007.....................................63 Elenmari PLETIKOS Konferencija Eksperimentalni i teorijski dosezi u istraživanju prozodije Sveučilište Cornell, Ithaca, NY, SAD, od 11. do 13. travnja 2008. godine .....................75 Gabrijela KIŠIČEK Druga konferencija Rhetoric in society Leiden, Nizozemska, od 21. do 23. siječnja 2009. godine ...............................................77 Upute autorima .................................................................................................................81 Information for authors.....................................................................................................83

U SPOMEN IVI ŠKARIĆU (1933. – 2009.)

GOVOR XXVI (2009),1 5

Damir Boras Filozofski fakultet, Zagreb Hrvatska

Poštovani članovi obitelji, dragi kolegice i kolege, suradnici i studenti profesora Škarića. Kao prodekan Filozofskoga fakulteta u Zagrebu opraštam se u ime

dekana prof. dr. Miljenka Jurkovića, uprave Fakulteta, svih odsjeka i svih nastavnika i profesora i zaposlenika te studenata Filozofskog fakulteta od našeg cijenjenog i dragog dr. sc. Ive Škarića, redovitog profesora, koji nas je ostavio u 76. godini života.

Kao predstavnik Filozofskog fakulteta htio bih prvenstveno reći što je profesor Ivo Škarić značio za Fakultet kao cjelinu.

U svom plodnom ali, svi osjećamo, prerano prekinutom životu, profesor Ivo Škarić je na Filozofskom fakultetu proveo pune 42 godine, od 1960. kada je izabran za asistenta u tadašnjem Institutu za fonetiku Filozofskoga fakulteta do 2002. godine, kada je umirovljen u trajnom zvanju redovitoga profesora.

Uz izrazito plodan znanstveni i stručni rad, profesor Ivo Škarić posebno je važan za Filozofski fakultet kao jedan od osnivača Odsjeka za fonetiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i kao dugogodišnji predstojnik Katedre za teorijsku fonetiku pri tome odsjeku.

Za Fakultet, najznačajniji je trag ostavio svojim nastavnim djelovanjem ne samo na svojem Odsjeku za fonetiku nego i drugim odsjecima, prvenstveno na Odsjeku za lingvistiku te naročito na Odsjeku za informacijske znanosti gdje je od osnutka Odsjeka dugo godina predavao predmet "Teorija informacije i komunikacije".

Kao profesor s Odsjeka za informacijske znanosti ne mogu ne spomenuti potporu profesora Ive Škarića osnivanju toga odsjeka, tada pod imenom Odsjeka za društveno-humanističku informatiku (1981. godine), kada mnogi nisu vjerovali da je tome odsjeku mjesto u društvenim i humanističkim znanostima.

Izvan Fakulteta, zapaženo je njegovo djelovanje kao nastavnik na mnogim diplomskim i poslijediplomskim studijima, a predavao je i na sveučilištima u Parizu u Francuskoj, te Lundu i Malmöu u Švedskoj.

Kao znanstvenik ostavio je neizbrisiv trag ostavivši četiri knjige iz područja fundamentalne fonetske znanosti, retorike i ortoepije te više od 150 znanstvenih i stručnih radova, udžbenika i priručnika, a veliki je doprinos dao i kao glavni urednik časopisa "Govor", član uredništva časopisa "Jezik" te član uredništva časopisa "Medijska istraživanja", ovoga posljednjeg posebno važnog za informacijske i komunikacijske znanosti. Vodio je osam znanstvenih projekata, a smrt ga je zatekla kao voditelja znanstvenog projekta pri

U spomen Ivi Škariću (1933. – 2009.) 5-20 6

Filozofskom fakultetu "Slobodne i uvjetovane izgovorne mijene jezičnih čestica u općem hrvatskome".

Najznačajnija je, međutim, njegova djelatnost na osvješćivanju važnosti kvalitete govora i izgovora, posebice u medijima, na hrvatskoj televiziji i radiju, gdje je 1991. godine pomogao utemeljiti Službu za jezik i govor.

Godine 1992. dobio je Državnu nagradu "Bartol Kašić" za istaknuto znanstveno djelo, a prošle, 2008. godine Državnu nagradu "Ivan Filipović" za životno djelo u obrazovanju.

Za njegove mu je zasluge Senat Sveučilišta u Zagrebu, a na prijedlog Filozofskoga fakulteta i Odsjeka za fonetiku, 2005. godine dodijelio zvanje professor emeritus.

Premda je od 2002. godine bio u mirovini, profesor Škarić je do smrti svakodnevno dolazio na Fakultet nastavljajući sa svojim znanstvenim i nastavnim radom, ostavši jednako odan svojemu Odsjeku za fonetiku i svojemu Filozofskomu fakultetu.

Svi smo s njegovim odlaskom izgubili ne samo još uvijek aktivnog i značajnog znanstvenika, nego, prije svega, prijatelja.

Osobno, moram se prisjetiti da me je od mojega dolaska na Fakultet, 1. veljače 1984. godine, dakle punih 25 godina, profesor Škarić, znajući za moje zanimanje za računalnu obradu hrvatskoga jezika, uvijek susretao s naklonošću i prijateljstvom.

U profesoru Škariću i osobno sam izgubio dragoga i cijenjenoga prijatelja.

U ime Filozofskoga fakulteta i svoje osobno, cijeloj obitelji dragoga i poštovanoga profesora Škarića izražavam najdublju i iskrenu sućut.

Dragi profesore, bila Vam laka zemlja. Govor na ispraćaju Zagreb, 3. veljače 2009.


Petar Šimunović HAZU, Zagreb Hrvatska

Ucviljena obitelji Škarić, tužni zbore, dragi Ivo! Na Hrvatskoj akademiji izvješena je crna zastava. I na Fakultetu. U

Tvojim Postirima oglasio se vȅli mrtvãški zvôn. Tuga se uvukla u nas. Teško mi se miriti da Tebe nema.

Opraštam se s Tobom u ime Razreda za filološke znanosti Hrvatske akademije, u ime čuvenog razreda Tvojih splitskih klasičara, onoga dijela koji je ovdje na ispraćaju, i koji Ti je upravo održao posljednju počasnu stražu, jer onaj drugi doći će organizirano u Postira i sutra u ovo doba pratit će Te na Tvom posljednjem putu: od Škarićevih dvora do Grebišća svetoga Duha. Opraštam se mutnoga oka i zgrčena srca onim dugovjekim prijateljstvom započetom dječaštvom na otoku s neprekinutim trajanjem do danas. A ni danas ono ne prestaje.

Vezao si se već za studija s našim zajedničkim učiteljem Petrom Guberinom, s kojim smo se obojica ne tako davno govorima oprostili na ovom mjestu. Uz njega si stasao do našeg najboljeg fonetičara. Tvoja Fonetika hrvatskoga književnog jezika po kakvoći je ravna fonetikama velikih europskih jezika. Ona je u temeljima hrvatskoga jezikoslovlja.

Glas i govor odveli su Te na područje govorništva već proslavljenom knjigom prustovskoga naslova U potrazi za izgubljenim govorom, 1982. i u kasnijim dopunjavanim izdanjima. Neprolazne su Tvoje zasluge na širenju govorenja i govorništva, na osnivanju govorničkih tečajeva od Hrvatske televizije i nadalje, do Tvoje Govorničke škole za darovite srednjoškolce, koja škola nastavlja rad na Tvojim zasadama.

Mnogo si truda i znanja posvetio hrvatskoj ortoepiji. No Tvoje su se koncepcije razlikovale od tradicionalnih. Želio si odrediti temeljna načela budućega hrvatskoga pravopisa (Piši riječi kako ih misliš, a čitaj kako se govore). Opet si nailazio na smutnje i prenja. Sretan sam što pripadam nekolicini izabranih recenzenata koji je razumio Tvoje težnje. Rekao sam Ti tada. Ponašaš se kao pijevac koji je prerano zakukurijekao. Takve se pijevce lako priguši, ali njihov rani kukurijek ne da se ugušiti.

Mnogobrojni Tvoji članci iz hrvatskoga jezičnoga standarda (drugi nam je učitelj bio prof. Ljudevit Jonke) nosili su uza svu visoku razinu znanstvenosti i onu prepoznatljivu Tvoju zadojenost rodoljubljem. Uvijek si se zalagao za slobodu, za spontanost, za radost govorenja hrvatskim jezikom.


Tvoja zadnja knjiga stoga nosi neuobičajen naslov, koji je upravo poklič: Hrvatski govorili!

Nije ovdje mjesto, ni vrijeme nije, da razglabamo o tim stvarima. Želio bih ipak istaknuti Tvoje 16-godišnje urednikovanje u časopisu "Govor", kojemu si Ti podigao znanstveni ugled i dao mu onu međunarodnu sastavnicu … te ono 20-godišnje članstvo u uredništvu časopisa "Jezik", još dužu prisutnost na stranicama toga časopisa, te uspješno predsjednikovanje Hrvatskim filološkim društvom.

Spomenimo da je taj Tvoj rad bio prepoznat i da Te za nj nisu mimoišle ni nagrade: Državna nagrada "Bartol Kašić", 1992., plaketa Nazorovih dana i prije nekoliko dana najviša Državna nagrada za životno djelo "Ivan Filipović". One su na ponos Tebi i nama.

Dragi Ivo, Sad kad Ti je putovati posljednji put na otok svoje mladosti, u svoj

zavičaj, gdje si uživao ugled i poštovanje, dočekat će Te sa suzom Tvoja Postira i sav kulturni Brač. Dočekat će Te i onaj Nazorov Anđeo u zvoniku. I dok zvona sa kampanela budu brecala muklim zvukom, neka Te taj anđeo ponese pred Gospodara života i smrti i neka te On smjesti sebi zdesna gdje prebivaju čestiti i časni, među kojima si se svojim životom svrstao.

U ovo podne na izmaku zime (Kandalora, zima fora!) skupljeni smo ovdje u ovom gradu križeva posljednji put oko Tebe sa suzom oproštaja. Došli smo iz poštovanja prema Tebi, iz duboke zahvalnosti koju Ti dugujemo. Tvojemu liku i Tvojemu djelu.

I pitam se: jesmo li Ti rekli sve što smo osjećali i jesmo li učinili za Tebe sve što smo trebali i mogli? Znam da nismo i da Ti dugujemo mnogo.

Ovim činom oproštaja osiromašeni za Tvoje prijateljstvo, s Tobom, Ivo, sada i ovdje, umire i dio nas!

Uskoro će po postirskim vinogradima proplakati obrezani trs (Pol vejače loza plače), uskoro će Postirima procvjetati stotine bajama kao spože, kao nevjestice u bjelini.

A Tebi je na tamošnjem malom kamenom groblju uz more snivati mirno svoj mir. Neka Te ne uznemire skore maračke bure ujevićevskim fijucima, neka Ti ne remeti mir tuge juga što se sapleću u krošnjama okolnih borova, čempresa i maslina na Tvom počivalištu.

Znam, bit će mi tužno i drago dolaziti prijatelju. I ti dolasci, slutim, bit će oživljavanje davnih dragih uspomena kraja i vremena koje nas nerazmrsivo vezuju.

Prisjećam se stiha jednog našeg čakavskog pjesnika: Kad umre čovik, zemja postaje dubjo za jednu jamu i juskijo za jednu ranu.

U ime ljudskosti te rane, koja se s Tvojom smrću rastvorila u nama i krvari, povjeruj u tugu kojom Te ispraćamo, u njemušti govor naše zahvalnosti.


Zaput se, Ivo, spokojno na svoj zadnji plov prima škoju svojega ditinstva, usvišćen da si svoj životni zovit ispuni do kraja pošteno i kako otac, i kako suprug, i kako brat, i kako nono i, razumi se po sebi, kako učitej i kako učenjok i nadasve kako čovik. Kako čovik!

Veće Ti dike od ove jo ne umin izreć! Adio Ivo! Govor na ispraćaju Zagreb, 3. veljače 2009.


Damir Horga Filozofski fakultet, Zagreb Hrvatska

Poštovana obitelji, poštovani prijatelji, suradnici, kolegice i kolege, studenti professora emeritusa Ive Škarića. Tužni zbore. Dopustite da se u ime nastavnika, studenata i djelatnika Odsjeka za

fonetiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu oprostim od našeg dragog profesora. Kako mu zahvaliti? Kako se ne osjetiti nemoćnim pred veličinom

njegova životnog opusa i težinom trenutka? Ali svjesni činjenice da ovim činom i slovom iskazujemo svoje poštovanje i zahvalnost našem učitelju, kolegi i prijatelju i velikanu hrvatskog jezikoslovlja i kulture, prihvaćamo tu tešku zadaću.

Profesor Škarić je iz rodnih Postira, preko Klasične gimnazije u Splitu, studija hrvatskog jezika i jugoslavenskih književnosti i francuskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te cjeloživotne akademske karijere na Odsjeku za fonetiku istog fakulteta svoj formalni radni vijek završio 2003. godine odlaskom u mirovinu u zvanju professora emeritusa.

Kao svoj profesionalni kredo profesor Škarić je isticao da istinski sveučilišni nastavnik mora biti vrstan u trima područjima: u znanstveno--istraživačkom radu, u nastavi i radu sa studentima, te u javnoj djelatnosti. U svim trima područjima profesor je taj zahtjev vrsnosti obilato ostvario.

Profesor Ivo Škarić uistinu se može smatrati vodećim hrvatskim fonetičarem, te samosvojnom i originalnom fonetskom i jezikoslovnom osobnosti. Široki raspon njegovih fonetskih interesa sublimiran je u dvjema verzijama njegove Fonetike hrvatskoga jezika za koju Katičić kaže da nam se u njoj predstavlja Škarićeva fonetska škola jer Škarić, opisujući svijet ljudskoga govornoga glasanja, iznosi sasvim vlastite poglede na govor.

Škarić je krenuo u potragu za izgubljenim govorom još onda kada je govor bio zarobljen pismom, a govorenje je bilo shvaćeno kao glasno čitanje. Ukazao je na to da govor valja tražiti osjetilima, u sebi i oko sebe, i neposredno ga čuti i razumjeti. A on je bio takav univerzalni renesansni um te je govor mogao promatrati s njegove fizičke i biološke strane i zaključivati na temelju čvrstih podataka, ali i zanosno se unijeti u njegovu poetiku.

Državna nagrada za životno djelo u obrazovanju "Ivan Filipović", dodijeljena mu prošle godine, nije mogla doći u zaslužnije ruke. Odgojio je generacije studenata, i ne samo na matičnom fakultetu. Bio je mentor studentima poslijediplomskih studija, predavao polaznicima tečajeva govorništva i vodio govorničku školu za srednjoškolce. Njegova su se predavanja slušala bez daha, a bila su spoj logike i govorničkih vještina te osobnog predavačkog šarma.


Kao istaknuti javni djelatnik, nastupima na radiju, televiziji, na bezbrojnim javnim predavanjima u radu strukovnih udruga, dao je velik doprinos razvoju kulture govora i govorne komunikacije. Isticao je potrebu da se govor i retorika uče, jer je to put prema pravednom i humanom društvu u kojem će pobjeđivati argumenti razuma, a ne sirove sile.

Humanizam profesora Škarića ogleda se upravo u nastojanju da govornička vještina bude uvijek utemeljena na etičnim principima. Njegov poziv da govorimo hrvatski, ali ne podcjenjujući druge jezike, njegovo nastojanje da vrati govor i slušanje onima kojima je govor oštećen, izrazi su njegova dubokog humanizma.

Dragi Profesore, dragi Ivo, prije pet godina u povodu 70-og rođendana posvetili smo ti kao dugogodišnjem glavnom uredniku časopisa "Govor" svečani broj i predstavili ga uz prigodnu svečanost. Ti si tada rekao da ne vjeruješ da si sve to što je tada spomenuto kao tvoje djelo napravio. I mogao si biti u pravu, ali samo zbog lakoće kojom si stvarao. I nakon formalnog umirovljenja ti si svakodnevno bio na fakultetu, predavao punim kapacitetom, pisao, istraživao i živio s Odsjekom. I sve je bilo tako prirodno do prije tri mjeseca. Jer, iako te bolest zgrabila prije dvije godine, nosio si se s njom tako hrabro da se nije primjećivalo kako si teško bolestan. Kad te počela nadvladavati, hrabrio si nas obećavajući: "Evo me sljedeći tjedan na fakultetu". Nisi došao. Ostaje praznina. Ali znanje i ljubav prema fonetici koje si nam predao zauvijek ostaju u nama. Odgojio si mlade fonetičare koji će nastaviti rad na proučavanju i poučavanju govora polazeći od tvojih ideja. Odsjek za fonetiku, Služba za jezik i govor HRT-a, Škola za darovite srednjoškolce, časopis "Govor" koje si inicirao i vodio nastavit će tvojim putem.

Svima nam je teško. Supruga Gordana i djeca ostaju bez tvoje ljubavi i pažnje. Mi, tvoji učenici i prijatelji, ostajemo bez tvog iskustva, tvojih savjeta i prijateljstva.

Ali u svima nama ostaje neizbrisiv trag tvoga plemenitog duha. Znaj da si nas sve obdario i obogatio i sada možeš mirno krenuti prema

svojim Postirima. Neka te prate Ujevićevi stihovi: I sve ću naći što sam trebo Pod tvojim svodom, Sveto Nebo, Plaveti sunca i vedrine Nad zemljom stare domovine. Dragi naš Profesore, neka ti je laka hrvatska zemlja.

Govor na ispraćaju Zagreb, 3. veljače 2009.


Davor Nikolić Filozofski fakultet, Zagreb Hrvatska

Poštovana obitelji Škarić, tužni skupe. Obraćam vam se u ime mentora Govorničke škole – tečaja govorništva

za darovite srednjoškolce koji se održava već šesnaest godina – jednog od životnih projekata prof. emeritusa Ive Škarića.

Mentor. Rječnici nas šturo upućuju da je to voditelj, odgojitelj. No za nas koji smo imali čast biti mentori Govorničke škole ta riječ znači mnogo, mnogo više. Mi nismo bili tek zaposlenici u projektu jednog sveučilišnog profesora, mi smo bili sudionici vizije velikog čovjeka od kojega se danas samo formalno opraštamo.

Pokojni profesor Škarić znao je jako dobro poslovicu da staroga psa ne možeš naučiti novim trikovima i znao je da mladu hrvatsku demokraciju ne mogu stvarati stari trsovi, nego da pozornost treba usmjeriti ka njezi i odgoju mladica. I te je mladice trideset i dva puta pozivao na tjedan dana druženja i učenja, a oni su mu se svaki put odazvali – do danas preko pet tisuća.

Profesor je mladice tražio i među studentima fonetike i iz svake je nove generacije uključivao najvrsnije u mentorske redove. Bio je kapetan naše govorničke lađe, a mi smo bili neizmjerno ponosni što možemo biti članovi njegove posade.

On je nas učio retorici i argumentaciji, a mi smo ta znanja radosno prenosili. On je bio naš jedini mentor, ali ne mentor kojeg se slijepo slijedi. Bio je mentor koji je poticao na raspravu želeći da dobro izbrusimo svoje misli. Često je govorio: "Nema znam, ali se ne znam izraziti. Tko se ne zna izraziti, tom je zbrka u glavi!" Poticao je na raspravu, ali od nekih svojih načela nije odustajao jer ta i samo ta načela mogla su stvoriti nešto tako uspješno, nešto tako vrijedno kao što je Govornička škola.

Mi smo danas bez svoga kapetana, ali on je našu lađu tako dobro usmjerio da za nju nema straha. Sva ova mladost okupljena danas ovdje jamac je daljnje mirne i uspješne plovidbe.

Ono što nas tješi u ovom tužnom trenutku jesu oni veseli trenutci koje smo doživjeli na govorničkim školama, nova mjesta koja smo upoznali, prijateljstva koja smo stekli, radost na licima učenika iz svih hrvatskih krajeva koje je škola zbližila, ali i one suze u nedjeljno jutro kada valja poći doma. Ali i kad smo se tijelom vraćali doma, srcima smo bili na našoj govorničkoj i živjeli za novu jesen, za novo proljeće. Svih tih trenutaka ne bi bilo bez nadasve našeg ravnatelja, mentora i učitelja.


Nemojte mi stoga zamjeriti što miješam retoričke žanrove i ovaj govor pretvaram u govor zahvale. Ali drugačije jednostavno nije ni moguće.

Profesore Škariću, za sve znanje koje ste nam prenijeli, za sve horizonte koje ste nam otvorili, za svu ljubav koju ste nam pružali...

Hvala. Govor na ispraćaju Zagreb, 3. veljače 2009.


Uroš – Valentino Saraja Gimnazija Bjelovar, Bjelovar Hrvatska

Dobar dan! Ja sam Uroš – Valentino Saraja, jedan od tisuću učenika koji su prošli kroz Govorničku školu, jedan od tisuću učenika koji su upoznali i zavoljeli profesora. Cijenjena obitelji Škarić, poštovani suradnici i prijatelji našeg profesora! Prvi put profesora Škarića upoznao sam u Živogošću na otvorenju

Govorničke škole, gdje se u cijeloj zbrci, buci i metežu odjedanput čuo glas koji je umirio dvoranu. Svi su pogledali prema čovjeku u svijetlom bež odijelu koji je drhtavom rukom držao mikrofon, a on je veselo pozdravio sve nas, male "fazane", kako nas je od milja zvao. No, pravo upoznavanje dogodilo se na debati, gdje smo s mentoricama raspravljali o različitim temama, ali smo uvijek imali slobodan jedan stolac, za svaki slučaj, ako profesor dođe. On je uvijek došao, gotovo neprimjetno bi se ušuljao među nas i samo slušao naša razmišljanja i argumente, a onda bi postavio pitanje ili iznio tezu, a mi bismo svi utihnuli i zamislili se. To je tražio od nas – da mislimo, da ne vjerujemo svemu olako, da budemo kritični, ali i da slušamo jedni druge jer samo ako budemo dobri slušači, možemo biti i dobri govornici. Hvala Vam, profesore, što ste nas naučili slušati, što ste nas naučili razmišljati i govoriti. Čovjek može imati golemo znanje, ali što vrijedi znanje ako ga ne znamo upotrijebiti i podijeliti – izgovoriti. Hvala Vam, profesore, na zemlji govora i škarićizmu! Bili ste naš svjetionik i svjetlost, a sada ćemo mi biti vaša vječna svjetlost koja će ostati svijetliti za Vama. Počivajte u miru, znajući da ćemo mi nastaviti svijetliti Vaš san, da ćemo slušati i govoriti jer – nema života bez govora!!!

Govor na ispraćaju Zagreb, 3. veljače 2009.

GOVOR XXVI (2009), 1 15

August Kovačec Filozofski fakultet, Zagreb Hrvatska

Poštovani gospodine dekane, poštovani članovi obitelji profesora Ive Škarića, dragi kolege, prijatelji, suradnici i učenici profesora Škarića, gospođe i gospodo, Prošlo je nešto više od dva mjeseca otkako smo na vječni počinak

ispratili dugogodišnjega profesora našega Fakulteta, professora emeritusa Ivu Škarića, čije djelo ostaje ugrađeno u vrijednosne temelje Odsjeka za fonetiku, Filozofskoga fakulteta, Suvaga, ali i niza drugih institucija od općeg i javnog interesa. Plodovi djelovanja profesora Škarića jasno su vidljivi u napretku fonetike kao znanosti na ovim prostorima u posljednjih pola stoljeća, ali i u tijekovima razvoja govorne komunikacije u hrvatskom javnom životu, te na drugim područjima koja su povezana s proučavanjem fonetike, govora i komunikacije. Za mnogobrojne pozitivne pomake na tim poljima profesor Škarić nadasve je zaslužan.

Prisjećajući se nakon njegova odlaska njegova rada, odajući mu poštovanje i izražavajući zahvalnost za učinjeno, moći ćemo istaknuti samo neke aspekte njegove bogate, raznolike i plodotvorne djelatnosti, od njegova nastavničkoga rada sa studentima dodiplomskih i poslijediplomskih studija, preko niza njegovih knjiga i više od 150 znanstvenih i stručnih objavljenih radova, pa do njegova zauzimanja za podizanje kulture govora u javnoj komunikaciji i pojedinim profesijama. S druge strane, kao fonetičar po zanimanju i pozivu, a u skladu s naravi fonetike kao discipline, koja ima i lingvističku, i sociološku, i fizikalnu, i tehničku, i prirodoslovnu, i medicinsku dimenziju, profesor Škarić imao je – osim u lingvistiku i filologiju – izvrstan uvid u mnogobrojne prirodoslovne struke i discipline s kojima se fonetika prepleće i dotiče. Naravno, o tim će se aspektima moći više čuti od drugih sugovornika.

Ivo Škarić rodio se u Postirima na otoku Braču, gdje je proveo djetinjstvo. Nakon završene Klasične gimnazije u Splitu, s dragocjenom prtljagom vrlo solidne opće, klasične i filološke naobrazbe, kakvu je ta Gimnazija svojim učenicima davala, došao je na studij u Zagreb, gdje je 1953. upisao studijsku grupu Hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti te Francuski jezik i književnost, i diplomirao je 1958. Nije studirao u laganim vremenima, oskudijevalo se u svemu, osobito je bilo teško onima koji su tek stigli u Zagreb, a ni do stranih knjiga potrebnih za studij nije se moglo lako doći. No, bilo je to doba kada su svi, osobito mladi, težili boljemu i za to su se svim snagama nastojali izboriti, kada su žudili za novim obzorima i novim perspektivama.


Unatoč još prilično sumornomu ideološkom ozračju, sretna je okolnost bila i to što je pedesetih godina na našem Sveučilištu i našem Fakultetu djelovalo nekoliko razmjerno mladih profesora, koji su i sami željeli mijenjati svijet i postojeće stanje, što prije hrvatskoj znanosti dati svjetska mjerila i uvesti je u međunarodne tijekove. Takva težnja boljitku u akademskoj zajednici studenata i profesora poticala je opću znanstvenu i kulturnu radoznalost, kult rada i istraživanja, upornosti i osobnoga odricanja.

Značajan trenutak za budući život i rad tadašnjega studenta Ive Škarića bilo je to što se zbližio s tadašnjim profesorom francuske lingvistike Petrom Guberinom, koji je upravo tih godina pokrenuo, gotovo ni iz čega, niz kapitalnih istraživačkih djelatnosti na Fakultetu i izvan njega, a ujedno je održavao intenzivne znanstvene veze s inozemstvom, posebice s Francuskom. Profesor Guberina vrlo je pozorno za suradnju na svojim istraživanjima tražio darovite i sposobne mlade ljude, nesebično ih uprezao u svoje istraživačke pothvate, a što je suradnik bio sposobniji, radiniji i revniji to je dobivao zahtjevnije zadatke. Za one u koje je profesor Guberina imao puno povjerenje, nije bilo radnoga vremena, tek što se završavao jedan radni program već se prelazilo na novi. Jedan od onih koji su se u suradnji s profesorom Guberinom posebno izdvajali, po sposobnosti i upornosti, bio je upravo student Ivo Škarić. Uz studij kroatistike i francuskoga, u suradnji s profesorom Guberinom gotovo od brucoških dana prošao je kod njega, radeći iz dana u dan na Institutu za fonetiku, sustavnu školu fonetike i istraživanja govora. Još kao student postao je demonstrator profesora Guberine za fonetiku, a godine 1960., dvije godine nakon diplome, asistent u Zavodu za fonetiku Filozofskoga fakulteta. Od tada će njegova glavna djelatnost biti sveobuhvatno bavljenje bitnim teoretskim i praktičnim pitanjima fonetike, i njoj susjednih disciplina, ali nikada nije napustio ni druge predmete koje je studirao: istraživanju različitih aspekata hrvatskoga jezika neprestano se vraćao, a na francuskom je i u francuskim glasilima objavio niz radova. S frankofonim svijetom održavao je mnoge veze, a iz ljubavi prema hrvatskomu jeziku rodila su se istraživanja funkcioniranja hrvatske javne govorne komunikacije i njezina njegovanja, istraživanje govorništva itd.

Iako je između dviju snažnih ličnosti, kakve su bili profesor Guberina i profesor Škarić, znalo ponekad i zaškripati, do kraja su kao znanstvenici i suradnici na zajedničkim velikim zadaćama jedan prema drugomu zadržali puno poštovanje, radi razvoja znanstvenoga rada u istraživanju fonetike, poboljšanju učenja i poučavanja stranih jezika, rehabilitaciji sluha i govora itd.

Godine 1965. Ivo Škarić je doktorirao obranivši disertaciju "Povezanost emisije i percepcije u govoru", za koju se može reći da je prva doktorska disertacija s područja opće i teorijske fonetike izrađena i obranjena na Sveučilištu u Zagrebu, i u Hrvatskoj. Ubrzo nakon toga dr. Škarić bio je izabran za docenta na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, 1980. za redovitoga profesora te 1996. redovitoga profesora u trajnom zvanju. Iako je 2003., zbog dobi, formalno otišao u mirovinu, količinom nije nimalo posustao u radu na Odsjeku za fonetiku u razvoj kojega je uložio godine rada, mnogo znanja i upornosti. Godine 1990.

GOVOR XXVI (2009), 1 17

bio je izabran za člana suradnika Hrvatske akademije, a 2005. u počasno zvanje professor emeritus.

Ukupnu djelatnost, znanstvenu, nastavnu, kulturnu, društvenu i javnu profesora Škarića teško je ukratko prikazati, a da se nešto ne previdi. Kao nastavnik, volio je osobito studente koji znanje ne preuzimaju pasivno nego kritički, a sve što su preuzeli iz knjiga ili naučili nastoje promisliti na temelju čvrstih kriterija. Takvim odnosom uspio je s jedne strane sa studentima uspostaviti prisan odnos , s druge odnos u kojem njegov nastavnički i znanstveni autoritet nikada nije bio doveden u pitanje. Osobit način komunikacije profesoru Škariću bio je svojstven i s kolegama. Uvijek uglađen i primjer dobra odgoja u ophođenju, profesor Škarić nije drugima znao niti podilaziti niti se dodvoravati i izravno je znao izreći svoje mišljenje i stajalište, svidjelo se to sugovorniku ili ne. Iako kao prijatelj vrlo odan, upravo zbog prijateljstva i radi prijateljstva, kako je znao reći, nije se ustručavao prigovoriti ili izreći neugodne činjenice najbližim osobama kada je smatrao da je to za njihovo dobro. Imalo je osobit šarm to njegovo kadšto oporo prijateljstvo.

Njegov rad u kulturnim i medijskim ustanovama vrlo je bogato poglavlje, a osobito nakon odlaska profesora Škarića jasno se vidi koliko je mnogo napravio i koliko će teško biti nadoknaditi njegov gubitak. Gdje god se radilo o govoru, fonetici, sluhu, rehabilitaciji govora i sluha, komunikaciji u javnosti i posebno medijima, profesor Škarić bio je gotovo nezaobilazan autoritet.

A njegova znanstvena djelatnost može se podijeliti na najmanje četiri područja. Prvo je svakako na polju fundamentalnih fonetskih istraživanja, često s primjenom na istraživanje hrvatskoga. Drugo područje njegova interesa odnosilo se na suvremeno govorništvo, na kojem je otpuhnuo prašinu s tradicionalne retorike i dao se na izgradnju modernih i funkcionalnih metoda govorništva i kulture govornoga komuniciranja. Treći krug pitanja koja su ga znanstveno zaokupljala bili su problemi poremećaja slušanja, govora i glasa te problemi njihova liječenja. Napokon, četvrto područje njegova istraživačkog zanimanja bilo je pitanje ortoepskoga standarda u hrvatskom jeziku, ali ne na temelju unaprijed zadanih ili preuzetih teza, nego na temelju podrobnih proučavanja stvarne jezične uporabe kod izvornih govornika hrvatskoga, te polazeći od sociofonetskih načela u pristupu. Na taj je način proučavao hrvatski jezik iz njega samoga i u njemu samom.

Iz djela profesora Škarića dalo bi se izdvojiti mnogo onoga što predstavlja visoka dostignuća u fonetičkoj i lingvističkoj znanosti. Ostavljajući po strani mnoge pojedinačne studije i knjige posebne namjene, zadržat ćemo se kratko na prikazu dviju profesorovih kapitalnih knjiga, Fonetika hrvatskoga književnog jezika i tematske zbirke studija pod optativnim naslovom Hrvatski govorili!. Svaka od tih knjiga složena je oko čvrstog i dobro promišljenog kostura, a svaka je na svoj način i zanimljiva i važna.

Fonetika hrvatskoga književnog jezika objavljena je 1991. u prvoj knjizi Velike gramatike hrvatskoga jezika. Iako u osnovi namijenjena znanstvenomu


opisu hrvatskoga standardnog jezika, ona je ujedno bila vrlo podrobna opća i artikulacijska fonetika, kakve na hrvatskom do tada nismo poznavali, a kakve ne postoje ni u sredinama s mnogo jačom tradicijom fonetičkih istraživanja. U toj je knjizi podrobno opisana tvorba glasova ljudskih jezika, a iznesene su metode i postupci njihova istraživanja. U obnovljenom izdanju velike hrvatske gramatike skupine autora pod naslovom Glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika Škarićeva Fonetika hrvatskoga književnog jezika ponovno je objavljena 2007. godine, ali ovaj put kao posve novo djelo. Naime, svjestan da čvrsti znanstveno utemeljeni pregledi opće fonetike nisu česti, a da ih u nas praktički nije bilo, u prvom je izdanju inzistirao upravo na općoj fonetici. U novoj knjizi prikaz općefonetičkih pitanja sveo je na nužan minimum, a glavnu pozornost usmjerio je na sveobuhvatan opis glasovlja hrvatskoga jezika, kako artikulacijski i akustički tako i funkcionalni, pa je hrvatska lingvistika na oko 150 stranica dobila suvremen, koncizan i precizan znanstveni opis hrvatskoga glasovlja. Ovih dana u izdanju nakladničke kuće "Globus" ta hrvatska fonetika, uz neke izmjene i dopune, izlazi pod naslovom Hrvatski izgovor. Profesor Škarić polazi od pretpostavke da je fonetika kao disciplina nužna za pristup jeziku (od ukupnoga jezičnoga procesa izravnim promatranjem mogu se proučavati jedino "glasovi", ili pak njihove grafičke replike u pismu), ali da bi uopće mogla ispuniti svoje ciljeve, fonetika kao disciplina u svojim se istraživanjima nužno naslanja na nelingvističke – prirodoslovne, tehničke i druge discipline, poput anatomije i medicine, fizike i akustike te nerijetko u njih i zadire. Za razliku od fonologije, koja glasove promatra sa stajališta njihove funkcije u danom jeziku (ponajprije njihove razlikovne funkcije), fonetika proučava glasove općenito u njihovim fizikalnim relacijama, bez nužne veze s njihovom ulogom u jeziku. Unatoč toj načelnoj (i bitnoj) razlici među dvjema disciplinama, profesor Škarić u svojoj je studiji svjestan da se fonetika i fonologija stalno i nužno međusobno prepleću čim se uđe na područje konkretnog jezika. Kao što fonologija neprestano na umu mora imati fizikalne realnosti glasova i od njih u interpretaciji treba polaziti, tako ni fonetika određenog jezika ne može zanemariti stvarne jezične funkcije glasova u tome jeziku. Profesor Škarić vodio je u svojoj fonetici računa o još jednom važnom aspektu. Bez obzira na to što je fonetika temeljna za pristup jeziku i njegovo spoznavanje, upravo zbog mnogih njezinih kolateralnih veza s disciplinama izvan lingvistike, ni svi profesionalni lingvisti nisu uvijek najbolje obaviješteni o ukupnosti postupaka i metoda u fonetici. Vodeći računa o svim tim elementima, profesor Škarić podario nam je djelo koje će biti dragocjena strogo znanstvena osnova svakomu istraživaču jezika.

Iako prema vanjskoj strukturi na izgled bitno drugačija, druga knjiga profesora Škarića koju ovdje ističemo, Hrvatski govorili! (2006; 265 str.), jednako je po sadržaju homogena. Njezin središnji dio obuhvaća 24 rada, nastala u različitim razdobljima, koja su razvrstana u četiri osnovne sadržajne cjeline (A – O hrvatskom jeziku općenito, str. 9-62; B – Hrvatska prozodija riječi, str. 63--149; C – O sljedniku dugoga staroga jata, str. 151-180; D – Hrvatski fonemi i njihovi glasnici, str. 181-259; na kraju je Bibliografija, str. 260-265), ali sve

GOVOR XXVI (2009), 1 19

cjeline posvećene su vitalnim pitanjima suvremenoga hrvatskoga jezika, posebice pitanjima njegove norme. "Optativni" naslov Hrvatski govorili! (sažeto od Svoji bili, hrvatski govorili!) neuobičajen je, pa se čini da profesor Škarić njime više želi upozoriti na stvarna pitanja i nedoumice nego što želi nametnuti rješenja za koja sam smatra da su logična i funkcionalna. Svrhu svoje knjige profesor Škarić izrijekom je naveo u Predgovoru, u kojem poziva Hrvate da govore upravo hrvatski – bez moranja, bez prisile, bez frustracije, bez osjećaja krivnje..., tj. da govore svoj hrvatski, onaj i onakav kakav im je u želji, jezik koji izrasta iz hrvatske nerječne podloge, jezik koji od Hrvata uči kakav treba biti, a ne onakav koji opominje Hrvate da ga ne znaju i da bi ga trebali s trudom usvajati. Takvo je stajalište shvatljivo ako se zna da unatoč više od jednoga stoljeća povijesti, manje ili više prisilnoga prilagođivanja značajki hrvatskoga jezika jezičnim projektima koji bi trebali opsluživati govorničke zajednice mnogo šire od hrvatske, i sa središtima odlučivanja uglavnom izvan Hrvatske, unatoč više puta opetovanim naletima jezičnoga unijaćenja i inzistiranja na svršenom činu (nizu uzastopnih svršenih činova), hrvatski jezik očuvao je dovoljno vlastitih značajki da bi ostao jasno različit od drugih standardnih jezika nastalih i stiliziranih pretežno na (novo)štokavskoj osnovici. To je između ostaloga tako i zato što su se korisnici hrvatskoga jezika, unutar standardnojezičnih projekata za šire zajednice, uvijek služili standardom na domaćoj tronarječnoj (čakavsko--kajkavsko-štokavskoj) osnovici. Autor posve ima pravo kada ističe da se zbog tronarječne osnovice i stilizacije (gdje uz osebujnu novoštokavštinu treba također imati na umu i vrlo raširenu staroštokavštinu) na ukupnosti hrvatskoga prostora – u prosjeku – novoštokavski standardni jezik ostvaruje bitno drugačije nego u ijednoj drugoj zajednici sa standardnim jezikom na novoštokavskoj osnovici.

Posve je razumljivo da autora iritiraju nedjelotvornost, nemuštost i smušenost hrvatske jezične politike (posebno nakon 1991.), osobito politike prema hrvatskom jeziku u školi. Ako već niste sposobni organizirati nastavu hrvatskoga jezika tako da iz nje izlaze funkcionalno pismeni učenici, ako ih tijekom cijeloga osnovnog i srednjega školovanja niste sposobni, primjerice, naučiti razlikovati č i ć, ukinite, gospodo, tu (pravopisnu) razliku, a nemojte od nje praviti središnje pitanje hrvatskoga jezika i jezikoslovlja. Neki su to shvatili kao poziv na jezičnu anarhiju i odricanje od pravopisne tradicije, a Škarić je jednostavno htio upozoriti da se problemi koji se žele riješiti, moraju ponajprije temeljito spoznati, da s mnogo rogobatnih glasova, koji jedan drugoga ne slušaju, jezična politika, i u društvu i u školi, može biti samo kilava. Nije Škarić za revolucije ni u pravopisu ni u jeziku, kako to neki iz njegova odlučna stila zaključuju, ali je analizom pomno odabranih primjera pokazao kako se pomnim proučavanjem činjenica može doći do jednostavnijih, logičnijih, funkcionalnijih rješenja. Analizirajući niz slučajeva, autor upozorava kako je pravilo "piši kako govoriš /izgovaraš/" zapravo iluzija, ali prije svega ideološki program. On se zauzima za dosljedan fonološki pravopis, kojemu ne trebaju pravopisne knjige; veliki svjetski jezici razvili su visoku pismenu kulturu bez pravopisnih knjiga, ni hrvatska pismenost takve knjige nije imala sve do 1892., a ipak je hrvatski jezik


bio spominjan među malobrojnim plemenitim jezicima. Ovdje su Škarićeve konstatacije opore, tvrde, nije ih lagodno pročitati niti čuti, ali bilo bi više nego razborito o njima ozbiljno voditi računa. Uostalom, prof. Škarić svoje studije nije pisao i objavljivao ni zato da bi se komu dodvorio ili svidio, još manje zato da bi koga podcijenio ili izazvao na raspravu, nego jednostavno kako bi upozorio na probleme koji se neće riješiti paušalnim i rutinerskim pristupima. On ponajprije želi postaviti što precizniju fonetičku, fonološku i općenito lingvističku dijagnozu. Bitno je da je ova zbirka tematski srodnih studija kao cjelina izišla u lingvističku javnost, jer će možda privući pozornost na mnoge probleme (i naslijeđene i nove), bez obzira na to hoće li rješenja biti u onom duhu kako to predlaže Škarić ili će razmišljanja na osnovi njegovih sugestija dovesti do drugačijih rješenja.

I nakon odlaska profesora Škarića, u hrvatskoj jezikoslovnoj znanosti i kulturi ostaje dubok trag njegovih istraživanja i njegova javnog djelovanja kao nastavnika, obnovitelja govorništva, komunikologa. Svi koji ubuduće budu provodili istraživanja na tome polju, taj će trag još dugo morati slijediti, jer u različitim područjima komunikacijskih i fonetskih disciplina postignuća profesora Škarića i dalje ostaju nužno polazište na kojem se može uspješno graditi. Profesorova nazočnost u hrvatskoj znanosti ostaje i preko mnogobrojnih učenika, kojima je usadio svijest o potrebi kritičkoga istraživanja jezičnih činjenica i obrane vlastitoga mišljenja uvjerljivim argumentima, te da se do novih spoznaja u znanosti dolazi neprestanom kritičkom revalorizacijom onoga što smo u znanosti naslijedili. Profesoru i učitelju, kolegi i prijatelju najbolje ćemo se odužiti ako i sami razmišljamo o temama koje je svojim istraživanjima pokrenuo i o rješenjima koja je predlagao.

Govor na komemoraciji Zagreb, 3. travnja 2009.

GOVOR XXVI (2009), 1 21

UDK 616.28-008.14-053.6 376-053.6:81'342.1

Izvorni znanstveni rad

Luka Bonetti Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Zagreb

Hrvatska

SAMOGLASNIČKI PROSTOR GOVORA TEŠKO NAGLUHIH I GLUHIH OSOBA

SAŽETAK

U radu su mjerene i uspoređene dimenzije samoglasničkog prostora teško nagluhih i gluhih srednjoškolaca oba spola (N = 29) i njihovih čujućih vršnjaka (N = 9) kao razlika između frekvencijski najviših i najnižih prvih, odnosno drugih formanata tri krajnja samoglasnika /a/, /i/ i /u/, s ciljem provjere izvora mogućih razlika koje nudi dosadašnja literatura. Rezultati akustičkog mjerenja analizirani su deskriptivno i multivarijatno diskriminacijskom analizom. Obrada prikupljenih podataka ukazala je da su akustički definirane dimenzije samoglasničkog prostora ispitanih govornika s oštećenjem sluha značajno manje nego u čujućoj skupini. Smanjenju tog prostora najviše je pridonijelo ograničenje raspona između centralnih frekvencija drugih formanata samoglasnika /i/ i /u/, odnosno ograničenje područja drugog formanta samoglasničkog prostora, za što su predložena moguća objašnjenja.

Ključne riječi: nagluhe osobe, gluhe osobe, srednjoškolci, govor, samogla-snički prostor, akustička analiza

L. Bonetti: Samoglasnički prostor govora teško nagluhih i gluhih osoba 21-33 22

UVOD

Razumljivost govora osoba s teškim oštećenjima sluha umanjena je

raznim segmentalnim pogreškama (Osberger i McGarr, 1982; Gold, 1980; Levitt i sur., 1980; Smith, 1975; Markides, 1970). Budući da unutarnje auditivne mape govornih obrazaca, nastale sukcesivnim procesiranjem govornih signala, proizlaze iz akustičkog iskustva (Stevens, 2002), njihovo je formiranje u osoba s oštećenjem sluha uvjetovano faktorima koji diktiraju auditivni unos, poput stupnja i vrste oštećenja, njegove konfiguracije i vremena nastanka. Kako su ti faktori različiti za različite pojedince u populaciji slušnooštećenih osoba, i repertoar njihovih segmentalnih posljedica nije uvijek isti.

Opći trend organizacije izgovornih pogrešaka u osoba s oštećenjem sluha može predočiti istraživanje obilježja izgovora gluhih srednjoškolaca, koje su u nas provele Bradarić-Jončić i Blaži (2002). U tom je istraživanju najmanje izgovornih pogrešaka pronađeno među samoglasnicima, a najviše među pravim suglasnicima (afrikatama, frikativima i posljednje zvučnim okluzivima), dok su najčešće vrste pogrešaka bile supstitucije (pogotovo obezvučavanje zvučnih okluziva) i distorzije (izostavljanje pregradne komponente u afrikatama ili njezino dodavanje izgovoru frikativa). Autorice su zaključile da se na temelju rezultata spomenutog istraživanja, kao i njihove usporedbe s rezultatima sličnih istraživanja, mogu uočiti "… opće tendencije u pogledu osobitosti artikulacije osoba oštećena sluha…" (Bradarić-Jončić i Blaži, 2002; str. 85), no da je za valjanu generalizaciju potrebno imati homogenije skupine ispitanika.

Kao pogreške koje najviše štete razumljivosti govora osoba s oštećenjem sluha navode se omisije suglasnika u inicijalnoj i medijalnoj poziciji, njihove supstitucije prema načinu tvorbe i jake distorzije (Levit i sur., 1980), zatim bilo kakve pogreške izgovora okluziva (Brown i Goldberg, 1990) te pogreške izgovora samoglasnika (Smith, 1975). S jedne je strane isticanje utjecaja pogrešaka izgovora suglasnika na razumljivost govora osoba s oštećenjem sluha logično, s obzirom na to da je proporcija samoglasnika u govoru manja (Tye--Murray, 2004) te da je akustičku strukturu samoglasnika auditivno lakše zamijetiti i kontrolirati (Škarić, 1991), što ih čini otpornijima na oštećenja sluha. S druge strane, spektralnim osobinama samoglasnika često se opisuju različiti govori (Mildner, 1996), budući da kao jezgre slogova nose govorni signal (Baken i Orlikoff, 2000) te stoga što se, upravo radi harmoničnosti, lako mogu identificirati i objektivno analizirati (Harrington i Cassidy, 1999). Takve su analize akustičkih obilježja samoglasnika u govoru osoba s oštećenjem sluha ukazale na smanjenje raspona između centralnih frekvencija prvih i drugih samoglasničkih formanata (Ryalls i sur., 2003; Shukla, 1989; Monsen, 1976b; Boone, 1966; Angelocci i sur., 1964) te čak i njihova preklapanja (Angelocci i sur., 1964). Objektivna mjerenja, dakle, pokazuju da je prostor unutar kojega su smještene centralne frekvencije prvog i drugog formanta samoglasnika u govoru osoba s oštećenjem sluha – smanjen.

GOVOR XXVI (2009), 1 23

Spomenuti se prostor naziva samoglasničkim prostorom, a definiran je dvjema dimenzijama koje reflektiraju horizontalno i vertikalno pozicioniranje jezika u usnoj šupljini. Vodoravna os tog prostora reflektira porast centralne frekvencije drugog formanta s pomakom izgovornog mjesta samoglasnika prema naprijed, a okomita os porast centralne frekvencije prvog formanta s povećanjem otvorenosti samoglasnika (Mildner, 1996). Promatranje centralnih frekvencija prvih dvaju formanata dostatno je za analizu samoglasnika, budući da viši formanti nisu presudni za kvalitetu njihova izgovora (Harrington i Cassidy, 1999; Shukla, 1989; Monsen, 1978). U području prvog formanta (okomita os), krajnje točke prostora čine samoglasnik /a/ (najviša centralna frekvencija F1) i samoglasnik /i/ (najniža centralna frekvencija F1), a u području drugog formanta (vodoravna os) samoglasnik /i/ (najviša centralna frekvencija F2) i samoglasnik /u/ (najniža centralna frekvencija F2). Centralne frekvencije prvih dvaju formanata samoglasnika /e/ i /o/ smještene su unutar opisanog prostora. Rasponi između navedenih krajnjih točaka reflektiraju diferencijaciju samoglasnika na sljedeći način: što je raspon veći, to je veća i diferencijacija samoglasnika; što je raspon manji, tim je izgovor samoglasnika više centraliziran, odnosno perceptivno bliži neutralnom "šva". Metoda mjerenja samoglasničkog prostora zato je znatno ekonomičnija u odnosu na mjerenje centralnih frekvencija svakog pojedinog samoglasnika, a također je i preciznija jer nije toliko podložna utjecaju dobi i spola na rezultate mjerenja (Shukla, 1989).

U nekim od ranije navedenih istraživanja smanjen samoglasnički prostor kod govornika s oštećenjem sluha smatran je posljedicom smanjenja raspona između centralnih frekvencija F2 (Shukla, 1989; Monsen, 1976b), a u nekima smanjenja raspona između centralnih frekvencija i F1 i F2 (Angelocci i sur., 1964). Prvo objašnjenje autori su temeljili na činjenici da su i auditivna i vizualna kontrola samoglasnika s visokim F2 kod osoba s oštećenjem sluha ograničene, s obzirom da su ostaci sluha najčešće u području frekvencija koje ne odgovara F2 (ispod 1 000 Hz) te da je vidljivost pokreta jezika u smjeru naprijed-nazad u usnoj šupljini slaba (Nicolaidis i Sfakiannaki, 2007).

Cilj ovog rada bio je provjeriti koje od navedenih objašnjenja preciznije opisuje izgovor samoglasnika osoba s oštećenjem sluha. Realizacija cilja obuhvatila je postavljanje hipoteze da postoje razlike u dimenzijama samoglasničkog prostora govora čujućih i teško nagluhih/gluhih ispitanika, a njezino je testiranje obuhvatilo akustičko mjerenje samoglasničkog prostora skupina te deskriptivnu i multivarijatnu usporedbu dobivenih rezultata.

METODE

Uzorak ispitanika s oštećenjem sluha sastojao se od 29 srednjoškolaca

oba spola, u dobi od 16 do 22 godine (prosječna dob 18,8 godina), čiji se stupanj oštećenja sluha kretao u rasponu od 61 do 120 dB (prosječan stupanj oštećenja 96 dB). Kod svih su ispitanika navedena oštećenja bila prelingvalna te ujedno i jedina razvojna oštećenja. Svi su ispitanici od ranog djetinjstva bili uključeni u


oralnu rehabilitaciju, u sklopu koje im je dodijeljeno slušno pomagalo (prosječno u dobi od 4,7 godina). Deset ispitanika je, u međuvremenu, prestalo koristiti dodijeljeno pomagalo. Uzorak čujućih ispitanika sastojao se od pet studenata i četiri studentice Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta i Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, čija se dob kretala između 20 i 22 godine (prosječna dob 20,9 godina). Provjerom dvaju iskusnih logopeda utvrđeno je da je izgovor čujućih ispitanika korektan, a govor oslobođen drugih (vidljivih) funkcionalnih ili organskih govornih poremećaja.

Izgovor samoglasnika analiziran je mjerenjem samoglasničkog prostora u govoru ispitanika, odnosno mjerenjem krajnjih točaka koje definiraju taj prostor: centralnih frekvencija prvih formanata samoglasnika /i/ i /a/ te centralnih frekvencija drugih formanata samoglasnika /a/ i /u/. Razlike između navedenih formanata tvorile su dvije varijable koje su predstavljale dimenzije samoglasničkog prostora.

Ispitni materijal činila je lista od 12 jednosložnih ili dvosložnih imenica. Ciljani samoglasnici (/i/, /a/ i /u/) u tim su se riječima nalazili u CVC kontekstu, a suglasnici koji su ih okruživali bili su okluzivi, frikativi i nazali. Isti se samoglasnik nalazio u ukupno četirima riječima s liste pa je svaki od ciljanih samoglasnika analiziran po četiri puta za svakog ispitanika.

Ispitanici su snimljeni u Kabinetu za oštećenje sluha Savjetovališta Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta te na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Ni u jednu prostoriju u trenutku snimanja nije dopirala značajna buka iz okoline ili iz unutrašnjosti zgrade niti su u njima bili aktivni bilo kakvi izvori koji bi mogli producirati buku (na primjer računala ili klima-uređaji).

Ispitanici su snimani pojedinačno i tek nakon upoznavanja s procedurom ispitivanja i uvježbavanja čitanja ispitnog materijala. Materijal je bio ispisan na papiru veličine A4, velikim tiskanim slovima. Snimanja su trajala koliko je bilo potrebno za točno čitanje svih riječi. Za vrijeme čitanja ispitanici su sjedili. Na radnom stolu, na udaljenosti od oko 20 cm ispred ispitanika, bio je postavljen stalak s elektrokondenzatorskim kardioidnim mikrofonom spojenima s prijenosnim mini-disk snimačem Sony MZ-R70.

Nakon prijenosa na računalo (uzorkovanje od 44 100 Hz, jednokanalno, 16-bitna rezolucija, Intel Pentium, 4 CPU 3.00GHz, 512 MB RAM, zvučna kartica Creative SB Live 5.1) uređajem Sony Minidisc Deck MDS-JE470, snimke su pripremljene za akustičku analizu programom Adobe Audition 1.5. Akustička analiza izvršena je programom Praat, ver. 4.3.21. Nakon izdvajanja prvog i posljednjeg perioda samoglasnika na oscilogramskom i spektrografskom prikazu, koji nisu bili pod utjecajem susjednih suglasnika, očitane su vrijednosti centralnih frekvencija prvog formanta samoglasnika /a/ i /i/ i drugog formanta samoglasnika /i/ i /u/. Svaki formant svakog samoglasnika mjeren je u četirima različitim riječima, a zatim je izračunata prosječna centralna frekvencija pojedinog formanta. Konačno, dobiveni prosjek F1 za samoglasnik /i/ oduzet je od prosjeka F1 samoglasnika /a/, a prosjek F2 samoglasnika /u/ od prosjeka F2

GOVOR XXVI (2009), 1 25

samoglasnika /i/, što je definiralo dimenzije samoglasničkog prostora (Mildner, 1996; Shukla, 1989; Monsen, 1976, 1978). Rezultati mjerenja statistički su analizirani deskriptivno i diskriminacijskom analizom programom Statistica for Windows 4.5.

REZULTATI

U tablici 1 prikazani su osnovni statistički podaci skupina ispitanika s

oštećenjem sluha i čujućih ispitanika za dvije promatrane varijable. Dimenzije samoglasničkog prostora čujućih ispitanika dobivene u ovom istraživanju bile su sljedeće: F1/a/ – F1/i/ iznosila je oko 230 Hz, a F2/i/ – F2/u/ oko 1 200 Hz. Te vrijednosti otprilike odgovaraju onima koje su ranije za standardni hrvatski govor naveli Bakran (1996) i Škarić (1991), a prema kojima razlika između prosječne frekvencije prvog formanta samoglasnika /a/ i prosječne frekvencije prvog formanta samoglasnika /i/ iznosi 350 – 400 Hz, a razlika između prosječne frekvencije drugog formanta samoglasnika /i/ i prosječne frekvencije drugog formanta samoglasnika /u/ oko 1 500 Hz.

Tablica 1. Osnovni statistički parametri za dvije varijable koje prikazuju

samoglasnički prostor skupina ispitanika (SOI – slušno oštećeni ispitanici; ČI – čujući ispitanici)

Table 1. Basic statistic parameters for two variables which represent vowel spaces of the two groups of subjects (SOI – hearing impaired subjects; ČI – hearing subjects)

Varijabla / Variable

Skupina / Group

Prosječna vrijednost /

Mean

Minimalna vrijednost /

Min

Maksimalna vrijednost /

Max

Standardna devijacija /

SD

F1/a/-F1/i/ SOI (N=29) ČI (N=9)

234,21 328,54

– 44,61 226,28

640,92 441,24

188,84 84,16

F2/i/-F2/u/ SOI (N=29) ČI (N=9)

571,12 1284,75

– 41,80 674,83

1654,00 1693,49

434,31 296,08

Dimenzije samoglasničkog prostora u skupini ispitanika s oštećenjem

sluha očekivano su bile manje od toga. Čujući su ispitanici u prosjeku imali za oko 100 Hz veći raspon između prvih formanata, a između drugih formanata za 700 Hz. Prosječna razlika između drugih formanata samoglasnika /i/ i /u/ kod čujućih je ispitanika bila čak dva i pol puta veća od one izmjerene kod ispitanika s oštećenjem sluha.

Vizualnu usporedbu skupina omogućuje slika 1. Dvije isprekidane okomite i dvije vodoravne linije dijele prikaz na tri lijeva i tri desna prostora. Linije su postavljene tako da srednji desni prostor obuhvaća sve rezultate unutar +/– 2 SD čujuće skupine na obje promatrane varijable (obje akustičke dimenzije samoglasničkog prostora).


Rezultati čujućih ispitanika (crno ispunjeni rombovi), gusto su se i ravnomjerno smjestili na središnjem dijelu desne polovice grafikona, uz izuzetak jednog ispitanika, čiji se rezultat smjestio uz desni rub središnjeg lijevog prostora. Prema tome, samoglasnički je prostor kod gotovo svih čujućih ispitanika definiran prema sljedećem obrascu: uzak raspon razlika između najvišeg i najnižeg prvog formanta samoglasnika od otprilike 250 Hz, smješten u području ispod 450 Hz, i širi raspon razlika između najvišeg i najnižeg drugog formanta samoglasnika od otprilike 600 Hz, smješten u području iznad 1 000 Hz.

Slika 1. Distribucija rezultata čujućih ispitanika (crno ispunjeni rombovi) i ispitanika s oštećenjem sluha (križići). Okomite i vodoravne linije omeđuju područje od +/– 2 SD čujuće skupine u srednjem desnom dijelu slike.

Figure 1. Distribution of the results of hearing subjects (black rhombuses) and hearing impaired subjects (crosses). Vertical and horizontal lines enclose the space of +/– 2SD of the hearing group in the middle of the right-hand part of the picture.

Rezultati teško nagluhih i gluhih ispitanika prikazani su križićima. Njih

13 (45%) smjestilo se na donjem lijevom dijelu grafikona, u prostoru koji obilježavaju niže vrijednosti na njegovim osima. Obje dimenzije samoglasničkog prostora za te su ispitanike bile više od 2 SD manje od onih u čujućoj skupini. U

-200 0 200 400 600 800 1000 1200 1400 1600 1800-100

0

100

200

300

400

500

600

700

F1 /a

/ - F

1 /i/

F2 /i/ - F2 /u/

GOVOR XXVI (2009), 1 27

donjem lijevom i gornjem desnom prostoru grafikona smješteno je 17 (59%) ispitanika čija je razlika najviši/najniži F1 odstupala za više od 2 SD od čujuće skupine, od toga kod 13 u smjeru "manja", a kod četiri u smjeru "viša". Rezultati 20 (69%) ispitanika s oštećenjem sluha, međutim, nalaze se unutar lijevog donjeg i lijevog srednjeg prostora, koji predstavljaju odstupanje za više od 2 SD od čujuće skupine u razlici najviši/najniži F2. Rezultati samo 5 (17%) ispitanika s oštećenjem sluha bili su raspodijeljeni u srednjem gornjem prostoru, odnosno unutar 2 SD čujuće skupine.

U tablici 2 prikazani su rezultati diskriminacijske analize kojom su analizir

Tablica 2. Rezultati diskriminacijske analize: vrijednosti Wilksove lambde,

Table 2. ts of the discriminant analysis: Wilks lambda, F value

W Lambda DF1 DF2 F p

ane razlike između skupina u samoglasničkom prostoru definiranom pomoću dva akustička parametra. Iz tablice je vidljivo da je dobivena jedna diskriminacijska funkcija značajna na razini p < 0,01, što znači da se samoglasnički prostor skupine čujućih i skupine teško nagluhih/gluhih ispitanika razlikuje. S obzirom na značajnost diskriminativne funkcije, statistički je opravdan uvid u strukturu razlika na koje ona ukazuje. Ta je struktura prikazana u obliku rezultata univarijatne analize u tablici 3, gdje se nalaze diskriminacijski koeficijenti, korelacije s dobivenom funkcijom, rezultati F-testa i značajnost za svaku varijablu u prostoru. Iz te se tablice može uvidjeti da u prostoru određenom varijablama F1/a/ – F1/i/ te F2/i/ – F2/u/, razlici među skupinama čujućih i teško nagluhih/gluhih ispitanika značajno doprinosi druga varijabla (F2/i/ – F2/u/), koja predstavlja raspon najviši-najniži drugi formant samoglasničkog prostora. Dobivene razlike u samoglasničkim prostorima dvije skupine ispitanika sastoje se, stoga, u značajno drugačijem rasponu između najvišeg i najnižeg drugog formanta.

F-testa i njihova značajnost za dobivenu diskriminativnu funkciju The resuland the significance for derived discriminant function

Diskrim ivna funkcija u prostoru

Discriminant ained for the 0,5997 2 35 11,6815 0,0001

inatvarijabli koje opisuju samoglasnički

proctor / function g

group of variables describing vowel space


Tablica 3. Struktura diskriminacijske funkcije i rezultati univarijatne analize varijance za akustičke varijable koje opisuju samoglasnički prostor skupina ispitanika

Table 3. Discriminant function structure and the results of the univariate analysis of variance for acoustical variables which represent the vowel space of the two groups of subjects

Varijable / Variable

Diskriminacijski koeficijenti / Discriminan coefficients

Korelacija s diskriminacijskom

funkcijom / Correlation with

discriminant function

F p

F1/a/-F1/i/ 0,63 0,98 01,8333 0,1844 F2/i/-F2/u/ 0,94 0,64 20,0252 0,0000

Na temelju provedene deskriptivne analize, može se opaziti da se

samoglasnički prostori govora čujućih i teško nagluhih/gluhih ispitanika uglavnom ne podudaraju, budući da su kod 24 (83%) ispitana govornika s oštećenjem sluha dimenzije tog prostora bile drugačije nego kod ispitanih čujućih govornika. Od tih 24 ispitanika, kod svakog drugog ispitanika (kod 13 ili 54%) smanjenje je bilo konačni rezultat ograničenja raspona frekvencija i u području F1 i u području F2. Gledajući područja formanata pojedinačno, kod 17 (71%) od tih 24 ispitanika (kod više od dvije trećine ispitanika s oštećenjem sluha) dimenzije samoglasničkog prostora bile su smanjene radi nestandardnog odnosa najvišeg i najnižeg F1, a kod 20 (83% ili više od četiri petine ispitanika s oštećenjem sluha) dimenzije samoglasničkog prostora bile su smanjene radi ograničenja raspona najvišeg i najnižeg F2.

Prema tome, deskriptivna analiza rezultata pokazala je da je izgovor samoglasnika ispitanih teško nagluhih i gluhih govornika najvećim dijelom bio centraliziran. U manjem broju slučajeva (kod 4 ispitanika) izgovor samoglasnika može se, radi pojavljivanja potpuno obrnutog obrasca međuformantskih odnosa, čak opisati kao konfuzan. Centralizacija je u najvećem broju slučajeva bila posljedica smanjivanja raspona između najvišeg i najnižeg drugog formanta u samoglasničkom prostoru.

Značajnost i strukturu razlika na koje je uputila deskriptivna analiza potvrdila je diskriminacijska analiza, pokazujući da se samoglasnički prostor skupina čujućih i teško nagluhih/gluhih ispitanika statistički značajno razlikuju, čemu je najviše pridonijela upravo razlika u rasponu između najvišeg i najnižeg drugog formanta. Hipotezu da se samoglasnički prostori čujućih i teško nagluhih/gluhih ispitanika razlikuju treba, dakle, prihvatiti, uz obrazloženje da je kod ispitanika s oštećenjem sluha on smanjen radi nestandardnih odnosa u području drugog formanta.

Rezultati ovog istraživanja slažu se s rezultatima ranijih istraživanja samoglasničkog prostora u osoba s oštećenjem sluha (Shukla, 1989; Monsen,

GOVOR XXVI (2009), 1 29

1976, 1978), u kojima je kao uzrok slabe diferencijacije samoglasnika govornika s oštećenjem sluha pretpostavljena kombinacija ograničenja auditivne i vizualne povratne sprege. Naime, najprije se može pretpostaviti da su nestandardni odnosi u području drugog formanta rezultat kompromitirane produkcije frekvencijski najviših točaka samoglasničkog prostora, budući da su gubici sluha uglavnom smješteni u području visokih frekvencija (Hull, 2001). Prema toj pretpostavci, ispitanici s oštećenjem sluha auditivno su najslabije mogli kontrolirati tvorbu prednjeg zatvorenog samoglasnika /i/, čiji drugi formant čini gornju granicu samoglasničkog prostora. Zato je, najvjerojatnije, upravo njegov izgovor, pozicioniranjem jezika nedovoljno prema naprijed, a leđa jezika nedovoljno blizu tvrdom nepcu, bio "prebačen" u niže frekvencijsko područje u kojem se lakše auditivno kontrolira zbog većih ostataka sluha (Bonetti, 2008; Hull, 2001; Metz i sur., 1990; Shukla, 1989; Metz i sur., 1985; Monsen, 1976b). Istovremeno, izgovorno mjesto visokih samoglasnika, kod kojih je otvor najmanji, slabo je vidljivo (Bradarić-Jončić, 1997), zbog čega se također može pretpostaviti da su najviši dijelovi samoglasničkog prostora bili transferirani u područje koje dozvoljava lakšu kontrolu njihove produkcije, ali ovoga puta radi pojačanja proprioceptivne povratne sprege, odnosno oslanjanja na pokret donje čeljusti, a ne jezika (Zimmerman i Rettaliata, 1981). U tom je slučaju otvor kod izgovora najvišeg samoglasnika zbog spuštanja čeljusti postao veći, a leđa jezika udaljila su se od tvrdog nepca. Dobiveni rezultati podržavaju obje iznesene varijante, a najvjerojatnije objašnjenje razloga prisutnosti značajnih razlika u samoglasničkom prostoru ispitanih čujućih i teško nagluhih/gluhih osoba – ograničenje područja drugog formanta – slikovito bi se moglo predočiti prelaskom izgovora samoglasnika /i/ u onaj sličan izgovoru samoglasnika /e/.

ZAKLJUČAK

Kod osoba s teškom nagluhošću i gluhoćom može se očekivati

neutraliziran izgovor samoglasnika. Razlog je smanjenje prostora unutar kojeg su raspoređeni prvi, ali još više drugi formanti samoglasnika. To je smanjenje najvjerojatnije produkt kombinacije dvaju faktora: logično, ograničenja osjetljivosti na više frekvencije u tim kategorijama oštećenja sluha, ali ujedno i slabe vizualne povratne sprege kod izgovora samoglasnika. Ako prihvatimo ovakvo objašnjenje, onda trebamo i pretpostaviti da se diferencijacija samoglasnika kod teško nagluhih i gluhih osoba može poboljšati. Ako je dio izgovornog problema slaba vizualna povratna sprega, ona može biti poboljšana biofeedback računalnim programima (Öster, 1996, 2002). Oni u realnom vremenu pružaju vizualne informacije koje teško nagluhe i gluhe osobe mogu iskoristiti za korekciju pozicioniranja jezika u izgovoru samoglasnika, a promjene govorne produkcije nakon njihove primjene dovoljno su prominentne za objektivno (akustičko) iskazivanje, kao što je kod nas u području vokalnog treninga pokazala Zlatarić (2008).


REFERENCIJE

Angelocci, A., Kopp, G., Holbrook, A. (1964). The vowel formats of deaf and hearing 11-to-14 year old boys. Journal of Speech and Hearing Disorders, 29, 156-170.

Baken, R. J., Orlikoff, R. F. (2000). Clinical Measurements of Speech and Voice. Singular Publishing Group, San Diego, California, USA.

Bakran, J. (1996). Zvučna slika hrvatskoga govora. Zagreb, Ibis grafika. Bonetti, L. (2008). Prediktori razumljivosti govora osoba s oštećenjem sluha.

Neobjavljena doktorska disertacija. Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Sveučilište u Zagrebu.

Boone, D. R. (1966). The speech production and spoken language of the deaf. Language and Speech, 9, 127-136.

Bradarić-Jončić, S. (1997). Neke determinante uspješnosti čitanja govora s lica i usana u prelingvalno gluhe djece. Neobjavljena doktorska disertacija. Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Sveučilište u Zagrebu.

Bradarić-Jončić, S., Blaži, D. (2002). Osobitosti izgovora glasova u gluhih srednjoškolaca. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, vol. 38, br. 1, 73-102.

Brown, W. S. Jr., Goldberg, D. M. (1990). An Acoustic Study of the Intelligible Utterances of Hearing-Impaired Speakers. Folia Phoniatrica, 42, 230-238.

Gold, T. (1980). Speech production in hearing-impaired children. Journal of Communication Disorders, 13, 397-418.

Harrington, J., Cassidy, S. (1999). Techniques in Speech Acoustics. Kluwer Academic Press.

Hull, R. H. (2001). Aural Rehabilitation/Serving Children and Adults. Fourth Edition. Singular, Delmar, Thompson Learning, Inc.

Levitt, H., Stromberg, H., Smith, C., Gold, T. (1980). The structure of segmental errors in the speech of deaf children. Journal of communication disorders 13, 419-441.

Markides, A. (1970). The speech of deaf and particully hearing children with special reference to factors affecting intelligibility. British Journal of Disorders of Communication, 5, 126-140.

Metz, D. E., Samar, V. J., Schiavetti, N., Sitler, R., Whitehead, R. L. (1985). Acoustic dimensions of hearing-impaired speakers’ intelligibility. Journal of Speech and Hearing Research, 28, 345-355.

Metz, D. E., Schiavetti, N., Samar, V. J., Sitler, R. W. (1990). Acoustic dimensions of hearing-impaired speakers’ intelligibility: Segmental and suprasegmental characteristics. Journal of Speech and Hearing Research, 33, 476-487.

Mildner, V. (1996). Samoglasnički prostori zagrebačkoga i dubrovačkoga govora. Govor, 13, 1-2, 25-39.

http://www.shlrc.mq.edu.au/techniques

GOVOR XXVI (2009), 1 31

Monsen, R. B. (1976). Normal and reduced phonological space: The production of English vowels by deaf adolescents. Journal of phonetics, 4, 189-198.

Monsen, R. B. (1978). Toward Measuring How Well Hearing-Impaired Children Speak. Journal of Speech and Hearing Research 21, 2, 286-296.

Nicolaidis, K., Sfakiannaki, A. (2007). An acoustic analysis of vowels produced by Greek speakers with hearing impairment. 16th International Congress of Phonetic Sciences. Saarbrücken, 6-10 August 2007. Paper ID 1358, 1969-72.

Osberger, M. J., McGarr, N. S. (1982). Speech Production Characteristics of the Heraing Impared. 8, 222 - 283. U Osberger, M. J. (ur.): Speech and Language. Advances in Basic Research and Practice, 8, Academic Press, Inc.

Öster, A-M. (1996). Clinical applications of computer-based speech training for children with hearing impairment. Department of Speech, Music and Hearing, KTH Stockholm, Sweden

Öster, A-M. (2002). The relationship between residual hearing and speech intelligibility - Is there a measure that could predict a prelingually profoundly deaf child's possibility to develop intelligible speech? TMH--QPSR, Vol. 43, 51-56.

Ryalls, J., Larouche A., Giroux, F. (2003). Acoustic comparison of CV syllables in French–speaking children with normal hearing, moderate-to--severe and profound hearing impairment. Journal of Multilingual Communication Disorders, 1, 99-114.

Shukla, R. S. (1989). Phonological space in the speech of the hearing impaired. Journal of Communication Disorders 22, 5, 317-325.

Smith, C. R. (1975). Residual Hearing and Speech Production in Deaf Children. Journal of Speech and Hearing Research 18, 4, 795-811.

Stevens, K. N. (2002). Toward a model for lexical access based on acoustic landmarks and distinctive features. Journal of the Acoustical Society of America, 111, 1872-1891.

Škarić, I. (1991). Govorna signalizacija, II. dio. U Babić, S., Brozović, D., Moguš, M., Pavešić, S., Škarić, I., Težak, S.: Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika. Globus, Nakladni zavod, HAZU, Zagreb.

Tye-Murray, N. (2004). Foundations of Aural Rehabilitation: Children, Adults, and Their Family Members. 2nd Edition. Thompson Learning - Delmar Learning, Singular Publishing Group.

Zimmerman, G., Rettaliata, P. (1981). Articulatory patterns of an adventitiously deaf speaker: Implications for the role of auditory information in speech production. Journal of Speech and Hearing Research, 24, 169-178.

Zlatarić, I. (2008). Primjena biofeedback računalnog programa u vokalnom treningu gluhe djece. Neobjavljeni diplomski rad. Edukacijsko--rehabilitacijski fakultet, Sveučilište u Zagrebu.


Luka Bonetti Faculty of Special Education and Rehabilitation, Zagreb

Croatia

VOWEL SPACE IN SEVERELY AND PROFOUNDLY HEARING IMPAIRED PERSONS

SUMMARY The articulation of vowels has often been singled out as the most

common factor influencing the intelligibility of speech of hearing impaired speakers. The available literature, as far as objective assessment of vowel production is concerned, has shown that vowel differentiation among speakers with hearing impairment is significantly lower in comparison to hearing persons. Some authors consider this to be the consequence of the reduction of range between central frequencies of second formants, and others consider it to be the consequence of the reduction of range between both first and second formants. The goal of this research was to examine which one of these two explanations is more accurate in describing the production of vowels in hearing impaired persons.

The goal of the research was realized by measuring and comparing the dimensions of vowel spaces between the groups of severely/profoundly hearing impaired high school boys and girls (N=29) and their hearing counterparts (N=9). The dimensions of vowel spaces were defined by the range between highest and lowest first formant frequencies, and highest and lowest second formant frequencies of three extreme points of this space: vowels /a/, /i/ and /u/. The results of the acoustical measurements were analyzed descriptively and by using a multivariate method (discriminant analysis).

The elaboration of collected data revealed that acoustically defined dimensions of the vowel space in the speech of the examined hearing impaired subjects were significantly smaller when compared to dimensions of the vowel space in hearing subjects. The reduction was primarily caused by the restriction of the range between second formant frequencies of vowels /i/ and /u/, meaning the reduction of the second formant range in vowel space.

The analysis of the results has shown that the problem of the vowel production among hearing impaired subjects originates in the high-frequency spectral area, which suggests that both of the previous explanations are likely to be possible: the cause of the centralization of the vowels can be poor visual feedback, because higher frequencies in vowel space belong to vowels that are

GOVOR XXVI (2009), 1 33

least visible, but also minimal or non-existing residual hearing in high-frequency area, which means poor auditory feedback for the range of the second formant.

In both cases, biofeedback methods can be incorporated in speech training. They facilitate the visual canal by ensuring real-time visual information, which otherwise is not available to severely and profoundly hearing impaired persons, while controlling the position of the tongue during vowel production. Their efficiency, however, needs to be examined as well.

Key words: severely hearing impaired persons, profoundly hearing impaired persons, high-school children, speech, vowel space, acoustic analysis

GOVOR XXVI (2009), 1 35

UDK 616.89-008.434-053.4 376-056.264

Izvorni znanstveni rad

Adinda Dulčić, Katarina Pavičić Dokoza, Sanja Vlahović, Zoran Sabljar i Branka Šindija

Poliklinika SUVAG, Zagreb Hrvatska

VERBOTONALNA METODA I NOVE TEHNOLOGIJE U POLIKLINICI SUVAG

SAŽETAK

Mnoga djeca s teškoćama učenja kao i s teškoćama slušnog procesiranja imaju lošije razvijene vještine fonološke diskriminacije kao i slušanje u nepovoljnijim uvjetima (reverberacija, buka i sl.) iako im je stanje perifernog sluha u potpunosti uredno. Teškoće filtriranja govorne poruke od pozadinske buke dodatno otežavaju proces usvajanja nastavnog gradiva.

Upravo stoga, svrha ovog istraživanja bila je ispitati učinak EduLinka kod uredno čujuće djece s teškoćama iz spektra auditivnog procesiranja uključene u kompleksnu rehabilitaciju u Poliklinici SUVAG. Ispitivanjem je obuhvaćeno 18 djece predškolske dobi kojoj su dijagnosticirani poremećaji jezično-govornog razvoja. Učinak EduLinka promatran je u razdoblju od šest mjeseci njegove uporabe za vrijeme grupne rehabilitacije. Kontrolnu skupinu činila su djeca izjednačena po dobi i spolu, uključena također u kompleksnu rehabilitaciju prema načelima verbotonalne metode.

Rezultati istraživanja upućuju na pozitivne posljedice dnevne uporabe uređaja kod djece s govorno-jezičnim teškoćama u kombinaciji s individualnom logopedskom terapijom i posebnim verbotonalnim metodološkim postupcima (stimulacije pokretom i glazbene stimulacije).

Ključne riječi: verbotonalna metoda, EduLink, govorno-jezične teškoće, djeca predškolske dobi

A. Dulčić i sur.: Verbotonalna metoda i nove tehnologije u SUVAG-u 35-52 36

UVOD

Slušanje se ostvaruje u središnjem slušnom sustavu, to je integracijski

proces u kojem se različite slušne forme istovremeno povezuju sa spoznajama koje smo već prethodno usvojili. Dobra forma podrazumijeva da se dobro i lako razlikuje od sličnih formi, da je dobro strukturirana i razumljiva (Pozojević Trivanović, 1992). Loša percepcija ne omogućava formiranje dobre forme koja onda ne može poslužiti kao model za pravilan izgovor.

Govorno-jezični razvoj ovisi o tome na koji način slušamo govor svoje okoline. Djeca s teškoćama iz spektra slušnog procesiranja imaju lošije razvijene vještine fonološke diskriminacije kao i slušanje u nepovoljnim uvjetima (reverberacija, buka i sl.) iako im je stanje perifernog sluha u potpunosti uredno. Sustavne slušne stimulacije mogu dovesti do morfoloških promjena slušnog puta (Bellis, 2003) što se manifestira promjenama kasnih evociranih potencijala. Istraživanje koje je proveo Jirsa (1992) pokazalo je značajno povećanje amplitude i skraćenje latencije P300 vala u djece s poremećajem slušnog procesiranja nakon 14 tjedana intenzivne terapije. Na temelju dobivenih podataka autor je zaključio da se na proces sazrijevanja slušne funkcije može utjecati specifičnom i sustavnom terapijom.

Nepovoljni uvjeti slušanja utječu na akademski uspjeh, naročito kada se radi o djeci kod koje su već dijagnosticirane smetnje koje otežavaju usvajanje nastavnog programa. Intenzitet učiteljeva glasa na sredini razreda iznosi otprilike 65 dB što je približno slično buci koja se u razredu javlja. Kako bi dijete moglo uspješno procesirati informacije koje prima od učitelja, potrebno je pojačati signal za otprilike 20 dB u odnosu na pozadinsku buku. Rezultati istraživanja koje su proveli Nilson i sur. (prema Kreisman i Crandell, 2002) pokazali su da pojačanje signala za 1 dB u odnosu na buku rezultira desetpostotnim poboljšanjem točnih odgovora u zadatku ponavljanja rečenica. Jedan od načina poboljšanja odnosa signala i buke je uporaba individualnih pomagala koja omogućuju učinkovitije primanje govorne poruke u uvjetima pojačane buke. EduLink je minijaturni FM sustav koji se sastoji od predajnika i mikrofona (učitelj) i prijamnika (dijete) i omogućava prijam govorne poruke intenzitetom jačim do 20 dB u odnosu na buku u razredu, tj. omogućuje smanjenje utjecaja akustički nepovoljnih činitelja na slušno procesiranje i poboljšanje slušne pažnje. Jednostavan, tehnološki moderan i lagan dobro je prihvaćen od djece koja ga koriste kao i od druge djece u razredu.

Rezultati različitih istraživanja navode razne subjektivne, objektivne i elektrofiziološke promjene na početku, nakon šest mjeseci i nakon godine dana dnevne uporabe FM uređaja. Rezultati pokazuju da su subjektivna poboljšanja kao i rezultati objektivnih psihoakustičkih mjerenja bila značajnije bolja u skupini djece koja su koristila FM uređaje (Rosenberg, 2002; Johnston i Hall, 2006; Hoen i sur., 2006; Bovo, 2008; Gerrits, 2008).

GOVOR XXVI (2009), 1 37

Rezultati ispitivanja evociranih potencijala (AERPs) pokazuju pozitivne posljedice dnevne uporabe uređaja, tj. poticanje središnje živčane plastičnosti (www.speechpathology.com/channels/phonak_field_06march.pdf).

U Poliklinici SUVAG ostvaruju se programi dijagnostike, opservacije, rehabilitacije, edukacije, integracije i stručnog praćenja osoba oštećena sluha i/ili govora svih dobnih skupina. Stručni programi zasnivaju se na načelima verbotonalne metode, koja se temelji na strukturalističkom pristupu govornoj komunikaciji i percepciji kao osnovnoj karici u komunikacijskom lancu, uz praćenje i primjenu suvremenih znanstvenih i tehnoloških postignuća u komplementarnim područjima struke i znanosti.

Kako bi se umanjio utjecaj eventualnog oštećenja perifernog ili središnjeg dijela slušnog puta na strukturiranje govora u fiziološki optimalnom slušnom polju (300 Hz – 3 000 Hz – govorno područje), u grupnom radu u Poliklinici SUVAG koriste se elektroakustički aparati (VFA 10, VFA 20, VFA 30G) koji omogućuju prijenos raznih kombinacija užih frekvencijskih područja. Na taj se način mijenja frekvencijski spektar emitiranog zvučnog signala sukladno najboljim perceptivnim mogućnostima osobe koja sluša, omogućavajući pritom bolje dekodiranje komunikacijske poruke.

U radu s djecom periferno urednog sluha, a koja imaju jezične teškoće, najčešće se koriste kombinacije izdizanja niskofrekvencijskog područja, korisne za bolju percepciju temeljne rečenične strukture, uz propuštanje širokog frekvencijskog područja nužnog za percepciju glasova i poboljšanje odnosa signal--buka.

Mnogobrojne studije također potvrđuju da djeca sa specifičnim poteškoćama u učenju, poremećajima slušnog procesiranja ili ADHD sindromomom slabije razumiju govor u buci u usporedbi s vršnjacima bez ovih posebnosti u razvoju. Za postizanje razumijevanja govora u buci, djeca općenito zahtijevaju bolji odnos signala prema buci nego odrasli, te povećanu predvidivost i redundanciju slušnog signala (Bovo, 2008).

Slijedeći nova postignuća u tehnološkom napretku, za djecu s jezično--govornim teškoćama od prosinca 2007. godine u predškolskom i školskom odjelu Poliklinike SUVAG, kao jedna od tehnologija koristi se EduLink.

Iako, za razliku od standardnih verbotonalnih elektroakustičkih uređaja, EduLink ne omogućuje frekvencijsko manipuliranje signalom, intenzitetski odnos signala i ambijentalne buke opravdava njegovo korištenje, osobito u djece s teškoćama.

Karakteristika EduLinka je i njegova minijaturnost, lakoća korištenja koja omogućuje slobodnije kretanje djece unutar radnog prostora.

SVRHA

Svrha ovog istraživanja bila je procijeniti korisnost navedenog sustava u

rehabilitaciji djece predškolske dobi uključene u kompleksnu rehabilitaciju slušanja i govora u odnosu na standardno korišten sustav Verboton G10 za rad u grupi.


METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA

Uzorak ispitanika Istraživanjem je obuhvaćeno osamnaest ispitanika uključenih u

kompleksnu rehabilitaciju u Predškolskom odjelu Poliklinike SUVAG. U eksperimentalnoj i kontrolnoj grupi bilo je uključeno devetero djece. U svakoj skupini bile su dvije djevojčice i sedam dječaka. Raspon kronološke dobi u inicijalnoj točki ispitivanja iznosio je za prvu skupinu od 6 godina i 1 mjesec do 7 godina, za drugu skupinu od 5 godina i 5 mjeseci do 7 godina i 4 mjeseca. Prosječna kronološka dob u objema skupinama iznosila je 6 godina i 6 mjeseci. Budući da je troje djece iz kontrolne skupine ranije završilo rehabilitaciju, njihovi rezultati nisu uzeti u obzir u obradi podataka varijabli standardnog i otežanog audiograma.

Kod svih je ispitanika tonskom audiometrijom ustanovljen uredan prag sluha. Logopedskom i psihološkom dijagnostikom dijagnosticiran je miješani poremećaj razumijevanja i izražavanja.

Intelektualne sposobnosti djece bile su uredne. Ispitivanje je izvršeno u dvjema vremenskim točkama, prije uporabe

EduLinka (inicijalna točka) i nakon šest mjeseci njegova korištenja (finalna točka). EduLink se dnevno koristio za vrijeme grupne rehabilitacije (prosječno dva do tri sata dnevno). Sva su djeca koristila EduLink na dominantnom uhu. U kontrolnoj skupini u isto se vrijeme koristio VERBOTON G10 uz bežične slušalice Sennheiser 130. Ispitivanja u objema skupinama provodila su se u istom vremenskom razdoblju.

Metode

Audiološko ispitivanje sastojalo se od tonskog, standardnog govornog i otežanog govornog audiograma.

Funkcionalnom dijagnostikom slušanja uređajem Verboton G20, slušalicama KOSS, pozicijom D-kanal, obostrano je ispitana razina ugodnog slušanja (MCL) u dB SPL-a, određena razina neugode (UCL), ispitano integracijsko vrijeme, to jest sposobnost brzine slušanja govora (broj slogova u sekundi), selektivno slušanje, te sposobnost slušanja i ponavljanja rečenica. Uređajem REVER 4E ispitano je podnošenje reverberacije u prostoru.

Logopedsko ispitivanje obuhvaćalo je ispitivanje artikulacije (test artikulacije – Vuletić), ispitivanje sposobnosti fonematske diskriminacije s obzirom na mjesto i način tvorbe, slušno uočavanje semantički neodgovarajuće riječi, opseg glasovnog zapamćivanja (ponavljanje logatoma i riječi – test Vuletić), opseg verbalne memorije, ponavljanje višečlanih rečenica.

Psihološkim praćenjem obuhvaćeno je razumijevanje govora i verbalno zapamćivanje i učenje. Korišteni su prilagođeni oblik testa za kvalitativno ispitivanje govora – SUVAG 2001, prilagođeni oblik neuropsihološkog testa za kvalitativno ispitivanje funkcije učenja (Diakor-98) i subtest iz testa za ispitivanje kognitivnih sposobnosti REWISC.

GOVOR XXVI (2009), 1 39

Upitnikom za terapeute i upitnikom za roditelje, sastavljenim iz pitanja iz Leiter-testa, procijenjena je pažnja.

Uzorak varijabli

U svrhu procjene slušne pažnje, memorije te promjene ponašanja, odabrane su sljedeće varijable: 1. Selektivno slušanje na desnom i lijevom uhu – SELD i SELL

Selektivno slušanje ispituje se VERBOTON G20 uređajem na optimalnom slušnom polju ispitanika. Rezultat se procjenjuje intenzitetskim odnosom govora i dodatnog izvora signala (radio) u kojem dodatni izvor ne umanjuje razlučivost primarnog govornog signala, dakle, razlučivost govora u tim dvama uvjetima slušanja treba biti 1:1. Kao uredno selektivno slušanje uzima se ono u kojem oba izvora signala imaju isti intenzitet, a sva smanjenja intenziteta dodatnog izvora kako bi se održala razlučivost primarnog govornog signala smatraju se lošijim rezultatom (Šindija, 1993).

2. Ponavljanje vezane liste rečenica na desnom i lijevom uhu – VLRD i VLRL Ponavljanje rečenica strukturiranih od poznatih riječi, tj. riječi s kojima se dijete svakodnevno susreće.

3. Standardni govorni audiogram postotak maksimalne razlučivosti na desnom i lijevom uhu – STAMD i

STAML kapacitet polja razlučivosti na desnom i lijevom uhu – STAKD i STAKL

Kapacitet polja razlučivosti govora izračunava se tako da se na svakom intenzitetu u skokovima od 5dB uzme podatak o postotku razlučivosti te da se svi podaci zbroje (Šindija, 1993).

4. Otežani govorni audiogram Otežani govorni audiogram (OGA) je ispitivanje u kojem je riječima dodan šum govora istog intenziteta kao i govorni signal. OGA je otežan zbog dvaju činitelja. Prvi je buka prekrivajućeg govora koja intenzitetski slabije dijelove riječi isključuje, zbog čega će se riječ moći razumjeti samo ako je njezina struktura vrlo jaka i integracijski mehanizmi dobro su sačuvani. Drugi činitelj podrazumijeva uključenje mnogih mehanizama selektivnog slušanja, izdvajanja jednog govornog oblika superponiranog drugim govornim oblicima (Šindija, 1993). postotak maksimalne razlučivosti na desnom i lijevom uhu – OTEMD i

OTEML kapacitet polja razlučivosti na desnom i lijevom uhu – OTEKD i OTEKL

5. Fonematska diskriminacija – FD 6. Slušno uočavanje semantički neodgovarajuće riječi – SU 7. Ponavljanje logatoma – L 8. Ponavljanje nevezane liste rečenica – NLR 9. Modificirani Leiter-upitnik za rehabilitatora – LEITG 10. Modificirani Leiter-upitnik za roditelja – LEITR


Zadnje dvije varijable osnovane su na ponavljanju rečenica strukturiranih od manje poznatih riječi.

Izračunati su osnovni statistički podaci za svaku primijenjenu varijablu. Razlike između grupa i unutar grupe utvrđene su multivarijatnim metodama obrade podataka.

REZULTATI I RASPRAVA

U tablicama 1 – 18 prikazani su osnovni statistički parametri, rezultati

razlika između eksperimentalne i kontrolne skupine prije i nakon primjene FM uređaja (robustna diskriminacija analiza) te rezultati promjena unutar promatranih skupina (analiza kvantitativnih promjena pod modelom razlika (Rao i Morrison)).

Tablica 1. Aritmetičke sredine (x ), standardne devijacije (SD), minimalni

(Min) i maksimalni rezultat (Max) u inicijalnoj (1) i finalnoj (2) točki ispitivanja za sve varijable kod eksperimentalne skupine ispitanika

Table 1. Mean values (x ), standard deviations (SD), minimum (Min) and maximum values (Max) in the initial (1) and final (2) measurement points for all variables in the experimental group of subjects

Varijable / Variables x 1 x 2 SD1 SD2 Min1 Min2 Max1 Max2

SELD 2,78 1,67 3,42 2,36 0 0 10 5 SELL 2,78 2,22 3,42 2,48 0 0 10 5 VLRD 4,00 5,78 1,05 1,55 2 2 5 7 VLRL 4,00 5,67 0,82 1,15 3 4 5 7

STAMD 96,67 98,89 9,43 3,14 70 90 100 100 STAML 98,89 98,89 3,14 3,14 90 90 100 100 STAKD 1532,22 1523,33 286,43 172,50 810 1200 1770 1760 STAKL 1510,00 1572,22 268,00 117,07 930 1390 1800 1710 OTEMD 94,44 96,67 10,66 6,67 70 80 100 100 OTEML 84,44 94,44 13,43 8,31 60 80 100 100 OTEKD 912,22 1072,22 232,56 245,84 570 680 1250 1400 OTEKL 830,00 1021,11 180,49 163,53 510 720 1120 1260

FD 22,44 24,11 6,75 7,06 9 10 30 30 SU 3,22 4,56 1,69 0,83 1 3 5 5 L 5,33 6,33 3,13 3,09 0 1 10 10

NLR 8,44 10,67 3,69 3,71 3 3 15 15 LEITG 22,11 23,44 4,70 2,59 12 19 27 26 LEITR 39,67 44,67 6,67 6,51 28 34 48 52

GOVOR XXVI (2009), 1 41

Tablica 2. Aritmetičke sredine (x ), standardne devijacije (SD), minimalni (Min) i maksimalni rezultat (Max) u inicijalnoj (1) i finalnoj (2) točki ispitivanja za sve varijable kod kontrolne skupine ispitanika

Table 2. Mean values (x ), standard deviations (SD), minimum (MIN) and maximum values (Max) in the initial (1) and final (2) measurement points for all variables in the control group of subjects

Varijable / Variables x 1 x 2 SD1 SD2 Min1 Min2 Max1 Max2

SELD 2,50 3,00 3,35 2,45 0 0 10 5 SELL 2,50 3,00 3,35 3,32 0 0 10 10 VLRD 3,80 5,80 0,40 1,17 3 3 4 7 VLRL 3,80 5,70 0,40 1,27 3 3 4 7

STAMD 100,00 100,00 0,00 0,00 100 100 100 100 STAML 100,00 100,00 0,00 0,00 100 100 100 100 STAKD 1358,33 1508,33 191,43 97,71 1120 1340 1720 1620 STAKL 1400,00 1530,00 219,09 127,54 1050 1370 1640 1710 OTEMD 90,00 90,00 5,77 11,55 80 70 100 100 OTEML 85,00 86,67 9,57 13,74 70 70 100 100 OTEKD 665,00 835,00 130,35 172,12 470 610 820 1100 OTEKL 675,00 836,67 104,20 138,64 540 720 880 1060

FD 20,20 23,50 4,77 4,08 10 16 27 28 SU 4,00 4,40 0,77 0,92 3 3 5 5 L 4,80 6,10 2,14 2,47 2 2 8 10

NLR 7,30 9,20 3,35 3,37 3 3 13 15 LEITG 22,40 23,50 5,28 4,13 14 16 34 29 LEITR 48,70 48,10 6,37 7,57 35 30 54 54

Na temelju rezultata deskriptivne statistike (tabl. 1 i 2) vidimo tendenciju

kretanja postignutih rezultata na promatranim varijablama. Djeca koja su koristila EduLink nakon šest mjeseci postižu bolje

rezultate u selektivnom slušanju što upućuje na učinkovitije korištenje centralnih mehanizama slušanja. Varijabla "vezana lista rečenica" (rečenice sastavljene od riječi s kojima se dijete često susreće u svakodnevnim situacijama) upućuje na značajan napredak u objema skupinama. Ispitivanje se provodi na razini najugodnijeg slušanja koje je najčešće 20 dB iznad praga čujnosti – Most Comfortable Listening – MCL (Borković, 2004).

Rezultati varijable otežanog govornog audiograma – kapacitet polja maksimalne razlučivosti – KAPRA pokazuju pozitivne promjene i napredak u objema skupinama ispitanika, tj. možemo zaključiti da rehabilitacijski postupci poboljšavaju strukturiranje i integracijsko vrijeme što omogućuje bolje razumijevanje govora i u akustički nepovoljnijim uvjetima.


Skupina varijabli kojima se ispitivala slušna pažnja i memorija, ponavljanje logatoma te slušno uočavanje semantički neadekvatne riječi također pokazuju tendenciju poboljšanja u objema skupinama. Značajniji napredak ipak je postignut u djece koja su koristila EduLink u varijabli ponavljanja logatoma što ukazuje na učinkovitiju fonološku obradu.

Modificiranim Leiter-upitnikom ispitivala se pažnja, koncentracija i aktivnost djece za vrijeme grupne rehabilitacije. Zanimljivo je da su roditelji djece koja su koristila EduLink ipak boljim procijenili ponašanje svoje djece u odnosu na šest mjeseci ranije (lošija procjena odgovara manjem broju bodova).

Rezultati robusne diskriminacijske analize pokazali su da latentni prostor obaju skupina ispitanika u inicijalnoj i finalnoj točki ispitivanja definiraju tri diskriminacijske funkcije (tabl. 3 i 4).

Tablica 3. Razlike između eksperimentalne i kontrolne skupine u inicijalnoj

točki ispitivanja (robustna diskriminacijska analiza) Table 3. Differences between the experimental and the control group in

the initial measurement point (robust discriminant analysis)

Funkcije / Functions Centrioid 1 Centroid 2 SD1 SD2 F sig

1 0,21 – 0,19 1,12 0,53 1,32 0,266 2 0,61 – 0,92 1,83 0,89 6,55 0,023 3 – 0,41 0,37 1,18 1,40 2,76 0,112

Tablica 4. Razlike između eksperimentalne i kontrolne skupine u finalnoj

točki ispitivanja (robustna diskriminacijska analiza) Table 4. Differences between the experimental and the control group in

the final measurement point (robust discriminant analysis)

Funkcije / Functions Centrioid 1 Centroid 2 SD1 SD2 F sig

1 – 0,13 0,12 1,31 0,93 0,91 0,643 2 0,54 – 0,81 1,68 0,68 6,72 0,021 3 – 0,13 0,12 1,12 1,65 1,48 0,239 Prva diskriminacijska funkcija definirana je varijablama selektivnog

slušanja i ponavljanja vezanih lista rečenica i nije pokazala statistički značajnu razliku između dviju točki ispitivanja.

Druga diskriminacijska funkcija definirana je varijablama standardnog i otežanog audiograma (postotak maksimalne razlučivosti i KAPRA) i pokazala se statistički značajnom u obje točke ispitivanja. Najveće korelacije s diskriminacijskom funkcijom u inicijalnoj i finalnoj točki ispitivanja pokazale su varijable STAKD i STAKL (tabl. 5 i 6).

GOVOR XXVI (2009), 1 43

Tablica 5. Struktura druge diskriminacijske funkcije u inicijalnoj točki ispitivanja

Table 5. The structure of the second discriminant function in the initial measurement point

Varijable / Variables

Diskriminacijski koeficijent /

Discriminant coefficient

Korelacije s diskriminacijskim koeficijentom /

Correlations with discriminant coefficient

STAMD 0,04 0,56 STAML 0,04 0,56 STAKD 0,61 0,89 STAKL 0,62 0,94 OTEMD 0,04 0,67 OTEML 0,04 0,63 OTEKD 0,35 0,75 OTEKL 0,33 0,64

Tablica 6. Struktura druge diskriminacijske funkcije u finalnoj točki

ispitivanja Table 6. The structure of the second discriminant function in the final

measurement point


Diskriminacijski koeficijent /

Discriminant coefficient

Korelacije s diskriminacijskim koeficijentom /

Correlations with discriminant coefficient

STAMD 0,04 0,21 STAML 0,04 0,20 STAKD 0,60 0,82 STAKL 0,61 0,84 OTEMD 0,04 0,59 OTEML 0,04 0,54 OTEKD 0,37 0,62 OTEKL 0,36 0,63

Na temelju rezultata univarijatne analize varijance vidljivo je da se u

inicijalnoj točki ispitivanja skupine statistički značajno razlikuju prema varijablama STAMD, STAML, STAKD, OTEKD, OTEKL, tj. djeca kontrolnog uzorka bila su bolja u varijablama koje nam daju podatke o postotku maksimalne razlučivosti na standardnom audiogramu, dok su djeca eksperimentalnog uzorka bila bolja na rezultatima koji nam daju podatke o kapacitetu polja razlučivosti govora na desnom uhu za standardni audiogram i na oba uha kod otežanog audiograma (tabl. 7).


Tablica 7. Rezultati univarijatne analize varijance u inicijalnoj točki

ispitivanja Table 7. The results of the univariate variance analysis in the initial

measurement point


Aritmetičke sredine / Mean values

Standardne devijacije /

Standard deviations F Sig

STAMD 96,67 100,00 9,43 0,00 4,64 0,048 STAML 98,89 100,00 3,14 0,00 4,64 0,048 STAKD 1532,22 1358,33 286,43 106,05 7,07 0,019 STAKL 1510,00 1400,00 268,00 191,52 3,33 0,088 OTEMD 94,44 90,00 10,66 5,77 3,43 0,084 OTEML 84,44 88,33 13,43 6,87 3,08 0,100 OTEKD 912,22 668,33 232,56 128,12 8,17 0,013 OTEKL 830,00 691,67 180,49 109,91 5,16 0,039

Na temelju rezultata univarijatne analize varijance vidljivo je da se u

finalnoj točki ispitivanja skupine statistički značajno razlikuju prema varijablama STAMD, STAML, OTEKD, OTEKL, tj. djeca kontrolnog uzorka i dalje su postizala bolje rezultate u varijablama koje nam daju podatke o postotku maksimalne razlučivosti na standardnom audiogramu, dok su djeca eksperimentalnog uzorka imala bolje rezultate koji nam daju podatke o kapacitetu polja razlučivosti govora na oba uha kod otežanog audiograma (tabl. 8).

Tablica 8. Rezultati univarijatne analize varijance u finalnoj točki

ispitivanja Table 8. The results of the univariate variance analysis in the final

measurement point


Aritmetičke sredine / Mean values

Standardne devijacije / Standard deviations F Sig

STAMD 98,89 100,00 3,14 0,00 4,64 0,048 STAML 98,89 100,00 3,14 0,00 4,64 0,048 STAKD 1523,33 1508,33 172,50 97,71 2,48 0,137 STAKL 1572,22 1530,00 117,07 99,33 3,38 0,086 OTEMD 96,67 86,67 6,67 11,06 3,73 0,073 OTEML 94,44 85,00 8,31 12,58 2,54 0,132 OTEKD 1072,22 815,00 245,84 171,54 6,91 0,020 OTEKL 1021,11 790,00 163,53 121,93 10,43 0,007

GOVOR XXVI (2009), 1 45

Treća diskriminacijska funkcija definirana je varijablama slušne pažnje i memorije te varijablama ponašanja djeteta i nije pokazala statistički značajnu razliku između krajnjih točaka (tabl. 3 i 4) .

Analiza promjene unutar eksperimentalne i kontrolne skupine učinjena je u prostoru triju skupina varijabli. Unutar svake skupine varijabli dobivena je jedna funkcija.

Unutar skupine varijabli koje ispituju selektivno slušanje i ponavljanja vezanih listi rečenica u djece eksperimentalnog uzorka dobivena je jedna funkcija i ona je statistički značajna (tabl. 9). Varijable koje najviše doprinose razlici su VLR na oba uha (tabl. 10).

Tablica 9. Analiza promjena unutar eksperimentalnog uzorka ispitanika

opisana skupom kvantitativnih varijabli u inicijalnoj i finalnoj točki – komponentni model

Table 9. The analysis of changes within the experimental sample described by quantitative variables in the initial and final measurement points – the component model

Aritmetička

sredina / Mean value

Varijanca / Variance DF1 DF2 F sig

2,03 2,14 1 8 17,41 0,003

Tablica 10. Struktura funkcije promjena i značajnost aritmetičkih sredina razlike rezultata

Table 10. Change function structure and statistical significance of differences between means


Aritmetičke sredine /

Mean values

Diskriminacijski koeficijenti /

Discrimination coefficients

Korelacije s funkcijom promjene /

Correlation coefficients with the change function

F sig

SELD – 1,11 0,30 0,44 0,53 0,507 SELL – 0,56 – 0,30 – 0,44 0,20 0,665 VLRD 1,78 0,61 0,90 13,09 0,007 VLRL 1,67 0,67 0,97 18,13 0,001

Unutar skupine varijabli standardnog i otežanog audiograma (postotak

maksimalne razlučivosti i KAPRA) u djece eksperimentalnog uzorka dobivena je jedna funkcija i ona je statistički značajna (tabl. 11). Varijable koje najviše pridonose razlici su OTEML, OTEKD i OTEKL (tabl. 12).


Tablica 11. Analiza promjena unutar eksperimentalnog uzorka ispitanika opisana skupom kvantitativnih varijabli u inicijalnoj i finalnoj točki – komponentni model

Table 11. The analysis of changes within the experimental sample described by quantitative variables in the initial and the final measurement points – the component model

Aritmetička

sredina / Mean values


20,84 3,09 1 8 1265,15 0,000

Tablica 12. Analiza promjena unutar kontrolnog uzorka ispitanika opisana skupom kvantitativnih varijabli u inicijalnoj i finalnoj točki – komponentni model

Table 12. The analysis of changes within the control sample described by quantitative variables in the initial and the final measurement points – the component model

Aritmetička sredina /

Mean values Varijanca / Variance DF1 DF2 F sig

2,59 2,74 1 9 24,41 0,001 Unutar skupine varijabli kojima se ispituje slušna pažnja i memorija te

varijablama ponašanja djeteta u djece eksperimentalnog uzorka dobivena je jedna funkcija koja se nije pokazala statistički značajnom (tabl. 13).

Tablica 13. Analiza promjena unutar eksperimentalnog uzorka ispitanika

opisana skupom kvantitativnih varijabli u inicijalnoj i finalnoj točki – komponentni model

Table 13. The analysis of changes within the experimental sample described by quantitative variables in the initial and the final measurement points – the component model

Aritmetička



– 0,58 1,97 1 8 1,55 0,247 Unutar skupine varijabli selektivnog slušanja i ponavljanja vezanih listi

rečenica u djece kontrolnog uzorka dobivena je jedna funkcija i ona je statistički značajna (tabl. 14). Varijabla koja najviše pridonosi razlici je VLR oba uha (tabl. 15).

GOVOR XXVI (2009), 1 47


Table 14. The analysis of changes within the control sample described by quantitative variables in the initial and the final measurement points – the component model


Mean values


2,59 2,74 1 9 24,41 0,001

Tablica 15. Struktura funkcije promjena i značajnost aritmetičkih sredina razlike rezultata

Table 15. Change function structure and statistical significance of differences between means



Mean values

Diskriminacijski koeficijenti / Discriminant coefficients

Korelacije s funkcijom promjene /

Correlation coefficients with the

change function

F sig

SELD 0,50 0,49 0,82 0,34 0,577 SELL 0,50 0,39 0,64 1,11 0,320 VLRD 2,00 0,56 0,93 50,00 0,000 VLRL 1,90 0,54 0,90 33,12 0,000

Unutar skupine varijabli standardnog i otežanog audiograma (postotak

maksimalne razlučivosti i KAPRA) u djece kontrolnog uzorka dobivena je jedna funkcija i ona je statistički značajna (tabl. 16).

Zanimljivo je da se ni jedna od varijabli koje strukturiraju ovu funkciju nije pokazala statistički značajnom (tabl. 17) što znači da u prostoru kojeg opisuju ove varijable ni jedna sama za sebe nije dovoljna da definira razlike. Važno je naglasiti da je i broj ispitanika u kontrolnoj skupini ipak bio manji nego u eksperimentalnom uzorku što je moglo utjecati na rezultate statističke obrade.


Tablica 16. Analiza promjena unutar kontrolnog uzorka ispitanika opisana

skupom kvantitativnih varijabli u inicijalnoj i finalnoj točki – komponentni model

Table 16. The analysis of changes within the control sample described by quantitative variables in the initial and final measurement points – the component model


Mean values


– 7,60 3,67 1 5 94,49 0,001

Tablica 17. Struktura funkcije promjena i značajnost aritmetičkih sredina

razlike rezultata Table 17. Change function structure and statistical significance of

differences between means



Mean values

Diskriminacijski koeficijenti /

Discrimination coefficients

Korelacije s funkcijom promjene / Correlation coefficients

with the change function

F sig

STAMD 0,00 0,00 0,00 0,00 1,000 STAML 0,00 0,00 0,00 0,00 1,000 STAKD 150,00 0,47 0,91 4,35 0,090 STAKL 130,00 0,33 0,63 1,77 0,240 OTEMD 0,00 – 0,43 – 0,81 0,00 1,000 OTEML 1,67 – 0,47 – 0,90 0,05 0,809 OTEKD 170,00 – 0,41 – 0,78 3,93 0,103 OTEKL 161,67 – 0,32 – 0,61 5,04 0,074

Unutar skupine varijabli slušne pažnje i memorije te varijablama

ponašanja djeteta i u djece kontrolnog uzorka dobivena je jedna funkcija koja se nije pokazala statistički značajnom u objema točkama (tabl. 18).

GOVOR XXVI (2009), 1 49


Table 18. The analysis of changes within the control sample described by quantitative variables in the initial and final measurement points – the component model

Aritmetička



0,54 2,18 1 9 1,33 0,279 Na temelju rezultata statističke obrade možemo zaključiti da je EduLink

uređaj jednako koristan u rehabilitaciji djece s govorno-jezičnim teškoćama kao i elektroakustički uređaji koji se u Poliklinici SUVAG standardno rabe u kombinaciji s posebnim metodološkim postupcima koji su dio verbotonalne metode. U odnosu na rezultate međunarodnih istraživanja (Center za sluh in govor Maribor, 2006) važno je naglasiti da djeca koja su činila kontrolni uzorak u njihovim istraživanjima nisu koristila nikakve elektroakustičke uređaje za vrijeme trajanja eksperimenta.

Rezultati dosadašnjih praćenja učinaka EduLinka naglašavaju da se njegova maksimalna iskoristivost može očekivati tek u djece školske dobi (Bamiou, 2004). S obzirom na to da su u ovom istraživanju prikazani učinci u djece predškolske dobi, možemo zaključiti da EduLink opravdava svoju svrhu čak i u djece mlađe životne dobi. Hoen i sur. (2008) istaknuli su da bi budućim istraživanjima trebalo ispitati učinkovitost navedenog uređaja u djece s primarnim govorno-jezičnim teškoćama. Na temelju rezultata ovog istraživanja možemo zaključiti da uređaj i u tim uvjetima opravdava svoju svrhu, a prednosti njegove uporabe također nalazimo i u tehnološkom dizajnu (lagan, tehnološki moderan, djeci prihvatljiv), a i u spoznaji da omogućava veću pokretljivost kako unutar rehabilitacijskih soba, tako i izvan same ustanove (npr. na otvorenom prostoru gdje je komunikacija sama po sebi dodatno otežana).

Ipak, pri interpretaciji podataka treba uzeti u obzir relativno kratko vrijeme uporabe uređaja (šest mjeseci) kao i mali broj ispitanika o čemu se mora voditi računa u budućim istraživanjima.

Međutim, tijekom ispitivanja primijetili smo povremene interferencije i međusobne utjecaje bežičnih sustava do kojih je dolazilo zbog ograničenog broja frekvencijskih kanala prijenosa signala.

U tijeku je praćenje učinaka u djece školske dobi uključene u kompleksnu rehabilitaciju u Poliklinici SUVAG.


ZAKLJUČAK

Nakon šest mjeseci rehabilitacije verbotonalnom metodom uz korištenje elektroakustičkih pomagala, najznačajnija promjena na ispitivanim varijablama u objema skupinama ispitanika postignuta je u kapacitetu polja razlučivosti govora kod otežane audiometrije. S obzirom da su se skupine razlikovale prema vrsti korištenog elektroakustičkog uređaja, na temelju rezultata zaključujemo da je:

1. EduLink uređaj jednako učinkovit u rehabilitaciji djece s govorno--jezičnim teškoćama kao i elektroakustički uređaji koji se u Poliklinici SUVAG standardno rabe.

2. Prednosti EduLinka su u njegovu tehnološkom dizajnu koji omogućuje djeci neometano kretanje (lagan, tehnološki moderan, djeci prihvatljiv) te laku primjenjivost u različitim uvjetima (npr. u akustički neadekvatnim prostorima u kojima je žamor, kao i na otvorenom).

3. Međusobni utjecaji bežičnih sustava trenutno dostupnih tehnologija ograničavaju broj mogućih bežičnih sustava za korištenje unutar iste zgrade.

Budućim istraživanjima trebalo bi ispitati učinak EduLinka tijekom

dužeg vremena i u uvjetima binauralnog korištenja.

REFERENCIJE

Bamiou, D. E., Canning, D., Kirwin, V., McLauchlan, A., Marriage, J., Pither, R., Smith, P., Vaughan, R. (2004). Phonak UK APD/EduLink Round Table. Wales, UK.

Bellis, T. J. (2003). Assessment and Management of Central Auditory processng Disorders in the Educational Setting, From Science to Practice. Thomas Delmar Learning.

Borković, Lj. (2004). Neuro-psiho-lingvistička osnova slušanja, mišljenje i govora. Hrvatska verbotonalna udruga. Zagreb.

Bovo, R. (2008). Effect of classroom noise and everberation on the speech perception of bilingual children learning in the second language. The XIV International Symposium in Audiological Medicine. Ferrara.

Gerrits, E. (2008). Learning throught Listening: Do Children with auditory processing disorders benefit from FM system? Annual Conferece of British Society of Audiology, Nottingham.

Hoen, M., Rogiers, M., Mulder, H. (2008). The impact of the ear-level FM receiver use by children wh auditory processing disorders and other learning and attentional related disorders, an overview. Annual Conferece of British Society of Audiology, Nottingham.

Jirsa, R. J. (1992).The Clinical utility of the AERP in Children With Auditory Processing Disorders. Journal od Speech and Hearing Research 35, 902--912.

GOVOR XXVI (2009), 1 51

Johnston, K. N., Hall, J. W. III (2006). Speech perception and psychosocial function in children with auditory processing dissorders: Effect of the Phonac EduLink device. Paper presented at the ASHA Convention, Miami Beach

Kreisman, B., Crandell, C. C. (2002). Frequency Modulation (FM) System for Children with Normal Hearing», www. audiologyonline.com/article.

Phonak hearing system – EduLink, www.phonak.co.nz/ccnz/professional/nz_productsp/fm/edulink_p.htm

Pozojević Trivanović, M. (1992) Sluh i govor U F. Ibrahimpašić, S. Jelčić (ur.), Govorna komunikacija, Zagreb: Zavod za zaštitu zdravlja.

Rosenberg, G. G. (2002). Classroom Acoustic and Personal FM Technology in Management of Auditory Processing Disorders. Seminars in Hearing. Vol 23(4), 309-31.

Šindija, B. (1993). Usporedba usporenih, standardnih i otežanih govornih audiograma kod osoba s prezbiakuzijom. Magistarski rad, Filozofski fakultet, Zagreb.

http://www.phonak.co.nz/ccnz/professional/nz_productsp/fm/edulink_p.htm


Adinda Dulčić, Katarina Pavičić Dokoza, Sanja Vlahović, Zoran Sabljar and Branka Šindija

SUVAG Polyclinic, Zagreb Croatia

VERBOTONAL METHOD AND NEW TECHNOLOGIES IN THE SUVAG POLYCLINIC

SUMMARY

Many children with learning and auditory processing difficulties have less developed discrimination phonological skills and auditory perception in unfavourable conditions (reverberation, noise etc.), although their peripheral hearing status is completely normal.

Difficulties in filtering speech message from the background noise additionally aggravate the process of acquisition of teaching material.

That is why the purpose of this research was to examine the effect of EduLink in normal hearing children with auditory processing difficulties enrolled in the complex rehabilitation in the SUVAG Polyclinic. The examination included 18 children of preschool age with speech-language disorders. The effect of EduLink has been observed for six months of its use during group rehabilitation. The control group consisted of children of the same age and sex also enrolled in complex rehabilitation according to the principles of the verbotonal method.

The results of the research show positive consequences of everyday use of the device in children with speech-language problems in combination with individual speech therapy and special methodological procedures (body movement stimulations and musical stimulations).

Key words: verbotonal method, EduLink, speech-language impairments, pre-school children

GOVOR XXVI (2009), 1 53

UDK UDK 811.135.1'354 811.135.1'355

Esej

Camelia Firică Spiru Haret University, Craiova

Romania

THE PHONETIC OR THE ETYMOLOGICAL PRINCIPLE IN ROMANIAN ORTHOGRAPHY?

SUMMARY

In their pursuit to create the Romanian literary language and bring Romanian orthography closer to that of Latin, genuine philologists and noted connoisseurs of the history of the Romanian language, representatives of the cultural movement known under the name of Şcoala Ardeleană (The Transylvanian School), tried to elaborate a system of spelling based on the etymological principle. The use of the Latin alphabet in writing was regarded as an imperious necessity to support the idea of the Latin origin of the Romanian language and of the Roman origin of the Romanian people – ideas which animated the scholars of the Transylvanian School. The Cyrillic alphabet had been in use for four hundred years. Not only did this make Romanian spelling difficult, but it also inadequately represented many of the sounds of the Romanian phonemic system and the Latin structure of the language. The efforts of the Transylvanian representatives of the Enlightenment met the approval of all men of letters; nevertheless, as the etymological principle in writing would have required good knowledge of Latin, the phonetic principle prevailed after a series of debates that lasted more than two centuries.

After 1989, when the political regime changed in Romania, the Romanian Academy decided to revert the Romanian spelling regarding the use of î/â /ɨ/ and the present tense forms of the verb ‘to be’ to some former rules, cause of further debates which, in some respects, still continue.

This paper reviews the development of the Romanian system of writing and the pros and cons of the latest changes in spelling.

Key words: pronunciation, phonetic principle, etymological principle, the

Romanian language

C. Firică: The phonetic or the etymological principle in romanian orthography? 53-62 54

REVIEW OF THE DEVELOPMENT OF THE ROMANIAN

WRITING SYSTEM Despite its millenary existence as the language of an entire nation that

was unfortunately divided into several provinces, for centuries the use of Romanian was limited to oral communication, and its Latin character was often contested. In the course of time the inhabitants of the three Romanian principalities (Walachia, Transylvania, and Moldavia) had to use Greek, Cyrillic, and finally, Latin characters when writing, and if one considers the vicissitudes the Romanian language spoken in Transylvania had to face until 1918, one might be surprised to find this language unitary and unaltered in structure. But it is this very unitary language that preserved the unity of the nation.

During the eighteenth century it had become a matter of political significance to prove the Latin character and origin of the Romanian language and people, and those who brought linguistic and historical arguments into the discussion were the representatives of the cultural movement known as Şcoala Ardeleană (the Transylvanian School). This group stressed the necessity of introducing the Latin alphabet in writing as a tool that might serve their purpose, considering the Cyrillic alphabet, which had been in use for four hundred years, to be inadequate for representing all the sounds of the Romanian phonemic system and the Latin structure of the language. The Transylvanian scholars considered writing Romanian with Latin characters to be another opportunity to prove the Latinity of the Romanian language and people. "This is how the etymological principle came to life and continued to be in use, more or less, until 1953, when the new orthographic rules officially favoured the phonetic principle". (Nicolescu, 1971:101)

The complicated system of writing Romanian with Cyrillic letters imposed the necessity of simplifying this alphabet, which was unable to render some of the sounds characteristic of Romanian.

Deacon Coresi, who laid the foundation of the Romanian literary language at the end of the sixteenth century; Dimitrie Eustatievici-Braşoveanul, who set the rules of writing Romanian with the Cyrillic alphabet in his Gramatica rumânească (1757); Samuil Micu, whose Carte de rugăciuni (1779), written with Latin characters, set the first spelling rules for the Romanian language written with the Latin alphabet; Petru Maior; and Gheorghe Şincai are only a few of the intellectuals who dedicated their efforts to the standardization of the Romanian language and spelling.

The proponents of Şcoala Ardeleană elaborated an orthographic system which promoted the etymological principle in writing, devised to "provide, as much as possible, a Latin attire to the Romanian language" (Munteanu and Ţâra, 1978:102). Largely explained by Samuil Micu and Gheorghe Şincai in Elementa linguae daco-romane sive valachicae (1780), the first printed grammar of the Romanian language, the orthographic system set forth the following rules:

GOVOR XXVI (2009), 1 55

− a /a/ is spelt á (cáp, nás / today’s form cap, nas) and aa (cápraa / today’s form capra);

− ă /ə/ is spelt a or e (caldáre, septamana / today’s form căldare, săptămână); − î /ɨ/ is spelt: 1. i, in initial position and followed by -mb, -mp, -n (imperat /

today’s form împărat); 2. e or a when situated both inside the word and in nasal position: (fen, camp, pane / today’s forms fân, câmp, pâine); 3. â in other cases (târg / today’s form târg);

− e /e/ is spelt ë when it is in nasal position (vënen / today’s form venin); − i /i/ is spelt e when followed by -nt or -n (cuvente, dente / today’s forms

cuvinte, dinte); − u /u/ is spelt: o when it is followed by -mb, -mp, -n (bombac, monte, compar /

today’s forms bumbac, munte, cumpăr), or in words of Latin origin when it is not stressed (rogacione / today’s form rugăciune);

− the diphthong oa /ŏa/ is spelt o: (porta / today’s form poartă); − the diphthongs ea /ĕa/, ia /ǐa/ are spelt e (ferestra, epa / today’s forms

fereastră, iapă); − č /t/ and ğ /d/ are spelt c and g when followed by e, i (cruce, cine, fugit); − c /k/ (+ a, o, u, î, ă) is put down as qv (qvále, qvand / today’s form cale,

când); − ĭ is rendered by li, when followed or preceded by a vowel: (muliere, filiu /

today’s forms muiere, fiu); − l /l/, n /n/, r /r/ and s /s/ are sometimes doubled (valle, ann, folossitore /

today’s forms vale, an, folositor); − ş // is rendered by s (+ i) (si, rusine / today’s forms şi, ruşine); − ţ /ts/ is spelt according to the Latin sound it originates in: ç (façie / today’s

form faţă) or ti (tie / today’s form ţie); − z /z/ is spelt d (+ i) (dice, dieu / today’s forms zice, zeu); − pt is rendered by ct (lácte / today’s form lapte); − mn is rendered by gn (pugn / today’s form pumn); − şt /t/ (+ e, i) is written as sc or st (+ i) as in (crescere, esti / today’s forms

creştere, eşti). Some letters without phonetic value are also used: u in intervocalic

position (boui / today’s form boi) and h in initial position (hom / today’s form om).

One would have needed a good knowledge of Latin to use this complicated system, so the Transylvanian scholars made some concessions to the phonetic principle: â, ê, î are used to render the vowel î /ɨ/; the diphthongs oa, ia are written as such; ĭ followed or preceded by a vowel is written i (muiere, fiu); i and u in nasal position are spelt according to the pronunciation (minte, bun); pt, mn, z are preserved unchanged (lapte, pumn, orez); the use of the symbol /∫/ (+ i) is suggested in order to render the consonant ş; the palatal stops ģ and ќ are spelt as nowadays ghi, ghe, chi, che; u in intervocalic position; and h in initial position is left out. Petru Maior, in Ortographia romana sive latino-valachica


una cum clavi (1819) also makes some concessions to the phonetic principle: he uses the symbols ş // and ţ /ts/ preserved in today’s spelling.

Several texts written in Latin characters had created a precedent for the endeavour the Transylvanian men of letters decided to make, yet it was not a simple process at all to replace Cyrillic letters with the Latin alphabet, which had only been used sporadically. To illustrate the difficulty of this exploit it is necessary to say that, despite the fact the implementation was intended to take place in 1779, it was not until 1860/1862 that it was achieved. The implementation of the Latin alphabet generated some problems: some of the Latin letters did not correspond to any phonemes in the Romanian system (i.e., the letters q, k, and y); on the other hand, there were several Romanian sounds that had no letters to adequately represent them (a, ă, î, ş, ţ).

In Walachia the first supporter of the new way of writing was Iancu Văcărescu, who, using Latin characters, wrote a grammar book which unfortunately has not been preserved.

Ion Heliade Rădulescu, the foremost champion of Romanian culture in the first half of the nineteenth century, advocated in the Preface to his Gramatică românească (Romanian Grammar) (1828) the idea of a unitary Romanian language, based on the simplification of the Cyrillic alphabet and the elaboration of a joint one. Following the principle - one sign for each sound - I.H. Rădulescu proposed an alphabet consisting of 27 signs, which was kept in use until 1860, when the Latin alphabet was adopted in Walachia as the official writing Romanian writing system. Contrary to Rădulescu’s proposal, the etymological principle prevailed, and many years passed before the etymological principle was phased out and the phonemic principle was applied in writing.

In 1856 the Ephoralty of Public Education in Bucharest appointed a committee to reform spelling and establish Latin characters for all Cyrillic letters; in Moldavia, a similar committee carried out the same mission a few years later. As the spelling rules established by the two committees followed the etymological principle, writing was still difficult and complicated, requiring good knowledge of Latin: − there were six recommended ways of spelling the vowel ă /ə/: 1. ă - when it

originated in unstressed a (căra); 2. a with a circumflex accent - â (cumpărâ); 3. ĕ (mergĕtoru); 4. e with a circumflex accent - ê (adevêru); 5. ŏ in an unstressed syllable (dupŏ); 6. o with a circumflex accent - ô (fôră);

− depending on the Latin letter from which the vowel î /ɨ/ derived, it was rendered by: 1. â (plâng < Lat. plango); 2. ê (jurămênt < Lat. iuramentum); 3. î (rîpa < Lat. ripa); in Moldavia there was one more sign used to mark î, namely û: (mûndru);

− é and ó were used to represent the diphthongs ea and oa (négră, fromóasă); − ţ /ts/ could be spelt in three possible ways: 1. ţ (dinţi, cărţi); 2, ç (aça, faça <

Lat. acia, facia); 3. tz (iutzeală); in Moldavia ţ was spelt ti, with an accent on the i when it was stressed (tìe / nowadays ţie) and with a short i when unstressed (cruntĭ / nowadays crunţi);

GOVOR XXVI (2009), 1 57

− ş // was spelt si in Moldavia, with an accent on the i if it was stressed (sì / nowadays şi) and with a short i if it was unstressed (alesĭ / nowadays aleşi);

− d with a cedilla and z were used to spell z; in Moldavia z was spellt di, with an accent on the i when it was stressed (dì / nowadays zi) and with a short i when it was unstressed (fragedĭ/nowadays fragezi);

− the palatal stop ќ was spelt k (keltuială, kirie), but ģ was written ghe, ghi – this spelling has been preserved until the present time;

− c /k/ was used to represent the corresponding velar of Latin origin (corbu < Lat. corvus), but qu denoted c /k/ when it originated in qu (quare / nowadays care < quale, quând / nowadays când < quando).

− the fricative č /t/ is spelt ce when it derives from its Latin correspondent (cruce < crucem), but when it derived from Latin qua or qui it was spelt que, qui (quere / nowadays cere < quaerere, quinqui / nowadays cinci < quinque).

The following two years brought some changes in the spelling rules in Walachia: ç and tz were eliminated and only ţ /ts/ was kept in use to render the consonant; c /k/ was used to render the palatal stop ќ; and several new graphic symbols were introduced for use in the spelling of foreign names: k, q, w, x, y.

A year after Walachia and Moldavia were united, Ion Ghica, the Minister of Internal Affairs, issued an order grounded on the work of the above-mentioned committees, by which the use of the Latin alphabet in public administration became mandatory. The following simplifications were decided: the six ways of rendering the vowel ă /ə/, are reduced to the letter still in use at present; the vowel î /ɨ/ will be spelt as such, all the other signs eliminated. The spelling of ţ /ts/ and z will be achieved by these graphic symbols as well as, respectively, by tz and d with cedilla. The order introduces the use of şt (aşterne) but sce, sci are maintained in writing in those Romanian words where şt derives from the Latin sc (+ e, i). This system of writing was still complicated, and debates continued, so the intervention of Titu Maiorescu was beneficial and generally accepted by all men of letters of the time. In Despre scrierea limbii române (About Romanian Spelling, 1866) Maiorescu supported, with linguistic arguments, the necessity of adopting the phonetic principle. Consequently:

He rejected the idea of using all the Latin characters; according to the Maiorescu, only 14 letters could be adopted from the Latin alphabet as such: a, o, u, b, d, g, l, m, n, p, r, s, v, z. On the basis of his solid knowledge of Latin, for the remaining 13 sounds Maiorescu laid down their spelling and Latin pronunciation: the letters e, i, j //, f, c /k/ (and ch before e and i), h, g /g/ (and gh before e and i) were to render the corresponding Latin sounds; − Diacritics were to be used for those letters that fulfil grammatical functions:

the vowel ă (considered as an inflectional derivative of a: parte-părţi, but spelt ě when derived from Latin e pěcat<pecatum; ă also signifies the difference between (1) the third person singular present indicative and the third person singular imperfect: cântă-cânta; (2) articulated versus non-articulated forms of feminine nouns belonging to the first declension: casa-casă; (3) singular/plural forms in some feminine nouns belonging to the third


declension: carte-cărţi; ş (the inflectional derivative of s marks number: pas-paşi, as well as the first and second person singular: las-laşi); ţ (the inflectional derivative of t marks the number of nouns, frate-fraţi, as well as person, pot-poţi); as to the sound î(â), initially rejected on the grounds that it doesn’t fulfil any grammatical function, Maiorescu changed his point of view and accepted the use of this letter, as it was deep-rooted in general use;

− şte, şti were introduced instead of sce, sci: cunoaşte, şti; − the diphthongs ea, oa were rendered as such; − u in final position was eliminated; − s in intervocalic position in neologisms was used: poesie, filosofie.

Spelling was far from being simple, so that most prominent scholars became active in the battle for a system of writing with Latin characters based on the phonemic principle that "…asks for perfect harmony between writing and pronunciation. " (apud. Macrea, 1982:152). This legitimate protest voiced by specialists determined the spelling reform of 1904, which stated:

the diphthongs ea, oa will be written as such; sce, sci, d with cedilla will be replaced by şte, şti, z (cunoaşte, Bucureşti, zece); s in intervocalic position in neologisms will be replaced with z: (poezie, filozofie, ocazie); the elimination of final u in all cases, except for those in which it differentiates between singular and plural: ochiu-ochi, unchiu-unchi; two graphic signs are kept in use to represent î: 1. î at the beginning and the end of words, and inside derivatives when it is the last letter of the former element or the first of the latter: împărat, hotărî, horărîre, reînoire; 2. â (a with circumflex accent) in: român, cânta < Lat. romanus, cantare; double s was maintained in cassă, massă, rassă; parallel forms of the type mănuşă-mănuşe, ţapăn-ţeapăn, galben-galbin are kept in use.

During the following years orthography became the philologists’ first concern and the main topic of their congresses. Their pressure imposed upon the Romanian Academy determined the reform of 1932, which brought further changes: − î was to be used at the beginning of a word, in compound words, in verbs

ending in -rî and in their derivatives: înger, neînsemnat, preaînalt, urî. In all other cases â was to be used in order to render the phoneme î: vânt, sfânt, român and its derivatives;

− s instead of z was to be spelt in some neologisms - folosofie, but in others - poezie z would be used;

− final u was maintained in some nouns as a marker of the singular form of nouns: ochiu, unchiu, obiceiu;

− the following forms of the verb to be: first person singular and plural - sunt and suntem, respectively; second person plural sunteţi; and third person plural sunt instead of sînt, sîntem, sînteţi, sînt.

− The year 1953 and the new social order brought about new rules, which were published in the Small Dictionary of Orthography:

− the î/â contrast was eliminated even for the word român and its derivatives, so the correct forms became: Romînia, romîn, romîneşte, aromîn, istroromîn etc.;

GOVOR XXVI (2009), 1 59

− final u in nouns were dropped: unchiu, ochiu>unchi, ochi; − the use of the hyphen (m-am dus) was introduced instead of the apostrophe; − compounds with the prefix des- in which s before a voiced consonant is

always pronounced z, was spelt accordingly: dezbate, dezvolta, dezlega; − double s in: cassă, massă, rassă was eliminated irrespective of the resultant

homonymy; − the names days, months, points of the compass, nations (when either nouns or

adjectives), were no longer capitalized: român, luni, mai, sud. The forms of the verb to be, for the persons mentioned, were determined

according to a phonetic basis, with the idea that most people pronounced themas follows: sînt, sîntem, sînteţi, sînt. It was asserted that the forms sunt, suntem, sunteţi, sunt were characteristic of cultivated Latin, which had never been spoken on the territory of Dacia, for it was colloquial Latin formed the basis of Romanian.

Loanwords naturalized in Romanian were spelt according to their actual pronunciation: interviu, fotbal, hol, unlike new loanwords (e.g., cow-boy, watt), which were to be spelt as in the language in which they originated.

THE PRESENT DEBATE CONCERNING SPELLING

During the communist era, in 1965, the Romanian Academy stated that

only the name of the country and the lexical family of the word român must be written, as an exception, with â. In 1993, after the 1989 Revolution, the members of the Romanian Academy decided to revert the Romanian spelling regarding î/â /ɨ/ and the present tense forms of the verb to be to the rules of 1932. The declared purpose of the Academy’s decision was that of restoring the image of the Romanian words of Latin origin. This decision was hailed by men of letters, journalists, politicians, and ordinary people who felt and thought along the lines of Alexandru Ştefănescu, who declared: ''I write with â because in Romania there is a decree that asks me to do so. Besides, the Academy’s rule is good… If it hadn’t been passed now, I would have militated in favour of it… I have one more reason to use â in spelling: because this is the way in which I reject daily an orthographic rule abusively imposed by Stalinism… I write with â because this is the way all our classic writers, who taught me Romanian, used to write, before the communist era.'' (Ştefănescu, 2002:6)

On the other hand, the Academy’s decision met the disapproval of both a part of the civil society and of numerous linguists who spoke against this decision, arguing that in Romanian the sound î originates not only with the Latin a but also with the Latin e, i, o, and u, not to mention its origins in other languages: French in a frâna<freiner, Slavic in drâmbă<drymba, rând<red, Turkish in geamlâc<camlic, Greek in lăimâie<limioni, Hungarian in gând<gond, and so on.

Further arguments were used to support the use of î instead of â, namely the vowel alteration i-î (vinde-vînd) or î-i (cuvînt-cuvinte; sfînt-sfinţi), which


shows that î is related to i and not to a, ''and spelling with î preserves the awareness of the relation between the letter and the basic morpheme and thus, the awareness of semantic unity: tînăr-tineri-tinereţe-a întineri; (a) vinde-vînzare-vînzător; sfînt-sfinţi-sfinţenie-a sfinţi-a consfinţi. (Irimia, 1997:12)

Advocating spelling with î in all cases except for the country’s name and the derivatives of the word român, the Romanian linguist Alexandru Graur wrote: ''This vowel has been the cause of endless discussions, although from the point of view of pronunciation the solution is very simple''. (Graur, 1995:17)

Mioara Avram, an authority in the field, expressed with great competence her disagreement towards the latest changes in Romanian spelling, mainly concerning the issue of using î or â. According to her scholarly arguments, the rule of writing î or â is only partly justified by the etymology of the words.

Professor Dumitru Irimia, Ph.D., of Alexandru Ioan Cuza University in Iaşi, author of several scholarly works, asserts, in his Gramatica limbii române (1997), that the Academy’s decision created confusion because the changes are not scientifically justified.

Professor George Pruteanu, Ph.D., also considers that ''…the Academy made a scientific error, generated by anti-communist sentimentalism… ; with the restoration of the use of â, Romanian orthography becomes more difficult…'' (Pruteanu, 2002: 23)

The new orthographic rules were adopted by all educational establishments and by numerous publishing houses, while others still resort to the old way of writing, the newest changes in spelling being considering as unnatural and complicated.

The President of the Romanian Academy expressed his point of view, considering that the issue of Romanian orthography had become a subject of public debate that had moved into the field of politics, and issued an appeal for a unitary orthographic system, namely the one that imposes the use of â in the already mentioned cases, as well as the use of sunt, suntem, sunteţi.

The renowned literary critic Nicolae Manolescu replied in the journal Romania literară (2002) asserting that ''the wisest thing for us to do is to take advantage of the relative simplicity of an orthography based on the phonetic principle''. (Manolescu, 2002:2)

As to our point of view, we respect and subscribe to the judgements and scientific arguments of most Romanian and foreign linguists, whose opinions were very rarely asked by the Academy, and, in the very few cases when they were asked, they were equally and ultimately disregarded. We support the idea of having an orthographic system based on the phonological principle not only because it is somehow simpler and unproblematic, but because this is an unnatural path that spelling must follow from a simple and very accessible stage to a complicated one. We declare that we are favour of those Romanian linguists who make use of scientific arguments, without political passion, which has already brought enough wrongs to Romania, but, at the same time I agree with all

GOVOR XXVI (2009), 1 61

my being with those who make use of feelings of patriotism. Reverting to the use of both î and ă is not such a great effort when you must always remember and remind the others where you come from.

Of course, we obey the orthographical rules established by the Romanian Academy and put them in practice in the act of teaching; and this does not in any way mean disrespect towards scientific arguments.

REFERENCES

Avram, M. (1991). Diversiunea â. România liberă 4, 355/356. Avram, M. (1997). Gramatica pentru toţi. Bucureşti: Humanitas. Avram, M. (2002). Ortografie pentru toţi - 30 de dificultăţi. Bucureşti: Litera. Beldescu, G. (1985). Ortografia actuală a limbii române. Bucureşti: Editura

Ştiinţifică şi Enciclopedică. Densuşianu, O. (1961). Istoria Limbii Române. Bucureşti: Editura Ştiinţifică. Graur, A. (1995). Ortografia pentru toţi. Bucureşti: Teora. Irimia, D. (1997). Gramatica limbii române. Iaşi: Polirom. Ivănescu, G. (1980). Istoria Limbii Române, Iaşi: Junimea. Lombard, A. (1992). Despre folosirea literelor â şi î. Limba Română 10, 531-

-540. Macrea, D. (1965). Studii de istorie a limbii şi a lingvisticii române. Bucureşti:

Editura didactică şi pedagogică. Macrea, D. (1982). Probleme ale structurii şi evoluţiei limbii române. Bucureşti:

Editura ştiinţifică şi enciclopedică. Maiorescu, T. (1908). Critice. Bucureşti: Minerva. Manolescu, N. (2002). Cum scriem. România literară 38, 2. Munteanu, Ş., Vasile, T. (1978). Istoria Limbii Române literare. Privire

generală. Bucureşti: Editura Didactică şi Pedagogică. Nicolescu, A. (1971). Şcoala Ardeleană şi Limba Română. Bucureşti: Editura

ştiinţifică şi enciclopedică. Pruteanu, G. (2002). De ce scriu cu î din i. România literară 42, 23. Puşcariu, S. (1974). Ortografia Revizuită a Academiei Române. Cercetări şi

Studii. Bucureşti: Minerva. Puşcariu, S. (1974). Proiect de reformă a ortografiei Române. Cercetări şi

Studii. Bucureşti: Minerva. Rădulescu, I. H. (1826). Gramatică Românească. Sibiu. Ştefănescu, Al. (2002). De ce scriu cu â din a. România literară 38, 6.


Camelia Firică Sveučilište Spiru Haret, Craiova

Rumunjska

FONETSKO ILI ETIMOLOGIJSKO NAČELO U RUMUNJSKOM PISMU?

SAŽETAK U svom nastojanju da stvore rumunjski književni jezik i približe

rumunjski pravopis latinskom, istinski su filolozi i priznati poznavatelji povijesti rumunjskog jezika pokušali razviti sustav pisanja temeljen na etimologijskom načelu. Oni su bili predstavnici kulturnoga pokreta poznatog pod nazivom Şcoala Ardeleană (Transilvanijska škola). Uporaba latinskoga pisma smatrala se neophodnom za dokazivanje latinskoga porijekla rumunjskog jezika te rimskoga porijekla rumunjskog naroda. Te su ideje pokretale učenjake Transilvanijske škole. Ćirilično pismo upotrebljavalo se stotinama godina. Ova činjenica nije samo otežavala rumunjsko pisanje, već je dovela do neadekvatnog bilježenja mnogih glasnika rumunjskoga fonetskog sustava te latinske jezične strukture. Nastojanja predstavnika Transilvanijske škole tijekom prosvjetiteljstva podržali su mnogi umjetnici i učenjaci. Budući da je etimologijsko načelo pisanja pretpostavljalo dobro poznavanje latinskoga, fonetsko načelo prevladalo je u raspravama koje su trajale duže od dva stoljeća.

Nakon 1989., promjenom političkog sustava u Rumunjskoj, Rumunjska akademija odlučila je vratiti stara pravila o pisanju î/â /ɨ/ te pravila o oblicima prezenta glagola "biti". To je uzrokovalo daljnje rasprave, koje se do određene mjere i danas vode.

Ovaj rad daje pregled razvoja rumunjskoga sustava pisanja, te navodi razloge za i protiv zadnjih promjena u pismu.

Ključne riječi: izgovor, fonetsko načelo, etimologijsko načelo, rumunjski jezik

GOVOR XXVI (2009), 1 63

PRIKAZ

Milenko Popović Filozofski fakultet, Zagreb

Hrvatska

POREDBA SUSTAVĀ I FUNKCIONIRANJA SUVREMENIH SLAVENSKIH JEZIKA, 2: FONETIKA / FONOLOGIJA

(KOMPARACJA SYSTEMÓW I FUNKCJONOWANIA WSPÓŁCZESNYCH JĘZYKÓW SŁOWIAŃSKICH, 2:

FONETYKA / FONOLOGIA)

Sveučilište u Opolu – Institut za poljsku filologiju: Opole, 2007.

Komparacja systemów i funkcjonowania współczesnych języków słowiańskich, 2: Fonetyka / Fonologia naslov je zbornika, koji je – kako je navedeno – izdao Institut za poljsku filologiju Sveučilišta u Opolu. Dajemo prikaz toga zbornika.

Na stranici je 9. Uvodna riječ (Słowo wstępne) koju je potpisao Stanisław Gajda, iz koje se doznaje da se 1993. počeo ostvarivati veliki projekt. Prva je etapa njegova ostvarenja dala 14 svezaka serije Najnovija povijest slavenskih jezika (Najnowsze Dzieje Języków Słowiańskch – Opole, 1996. – 2003.). Svaki je svezak kolektivna monografija posvećena jednome od slavenskih jezika poslije Drugoga svjetskog rata (urednik sveska Hrvatski jezik – Opole, 1998. – bio je Mijo Lončarić). Nakon ostvarenih ciljeva prve etape započela je druga, u okviru koje je u Opolu 2003. objavljen prvi svezak nove serije Poredba suvremenih slavenskih jezika (Komparacja Współczesnych Języków Słowiańskich): Tvorba riječi / Nominacija (Słowotwórstwo / Nominacja). Ova je knjiga 2. svezak, čije je objavljivanje pripremila međunarodna skupina na čelu s Irenom Sawickom iz Torunja (Toruń), a koordinator je ovoga projekta Stanisław Gajda iz Opola.

Ima dva glavna dijela: do naslova i od naslova Synopsis, prema čemu su dani i redni brojevi odjeljaka.

Sadržaj (Spisek treści) ove knjige (2. sveska) počinje na 5. stranici, a Adrese autora (Adresy autorów) završavaju na stranici 639.

Uvod su (Wstęp, str. 11-15) potpisali Stefan Grzybowski i Irena Sawicka. U njemu kažu: premda među slavenskim jezicima nema bitnih tipoloških razlika (ni s gledišta gramatike, semantike, fonetike i fonologije – svi su sintetični, više

M. Popović: Poredba sustavā i funkcioniranja suvremenih slavenskih jezika 63-74 64

ili manje fleksijski i svi pripadaju tzv. suglasničkim jezicima), ima ih u stupnju zastupljenosti pojedinih karakteristika, za što postoje unutarnji i vanjski razlozi. Izrazito orijentalni tip slavenske fonetike koji se je ostvarivao u praslavenskom, vjerojatno pod utjecajem nekih altajskih jezika, sastojao se u tzv. silabičkom sinharmonizmu: ispred prednjih su vokala meki suglasnici, ispred stražnjih tvrdi, riječ je dakle o silabofonemima tipa CV. Meki su se suglasnici dalje razvijali u dva smjera: mekoća, koja je ovisila o fonetskom okruženju, mogla se pojačati, fonologizirati (sjever i istok), ili oslabjeti i nestati (jug), pri čemu je oslabjela veza između segmenata sloga. Govore o nestanku / vokalizaciji jerova i nastanku zatvorenih slogova, pojavi dinamičkog naglaska i redukciji vokala te nekim drugim pojavama, i to u širokom, "općeslavenskom" planu, da bi nakon toga Uvoda otvorili prostor za konkretnija (i konkretna) razmatranja.

Na stranicama 17. – 20. pregledno su navedeni svi u ovome svesku upotrijebljeni znakovi ostvarenih transkripcija (Użyte w tomie znaki transkrypcyjne).

Od stranice 21. počinje prvi odjeljak prvoga dijela, označen brojem 1., pod naslovom Palatalnost (Palatalność), koji završava na stranici 120. U njemu su tekstovi pod brojevima 1.1., 1.2., 1.3., 1.4. Autorica je prvoga: Palatalnost kao jedan od temeljnih razvojnih čimbenika slavenske fonetike i osnova za tipološko razlikovanje (Palatalność jako jeden z podstawowych czynników rozwojowych fonetyki słowiańskiej i podstawa typologicznego zróżnicowania – str. 21-28) već spomenuta Irena Sawicka. U drugome Leonid Kasatkin (Леонид Касаткин) pokazuje prijelaz suglasničkih skupova C’C’ > CC’ u suvremenome ruskom jeziku, a treći i četvrti tekst raspravljaju o ostvarenju palatalizacije u poljskom.

Na stranicama 121. – 174. drugi je odjeljak, naslovljen: Slog (Sylaba). I njega, pod brojem 2.1., otvara Irena Sawicka (Tipološko razlikovanje slavenskih slogovnih modela / Zróżnicowanie typologiczne słowiańskich modeli sylabicznych), a tekst počinje rečenicom: "Slavenski su jezici s obzirom na segmentne modele sloga na europskom tlu posve iznimna pojava." Govori, među ostalim, o sonantima u sustavu sloga, jednovršnim i dvovršnim slogovima i, u vezi s razvojem strukture sloga u slavenskim jezicima: "Nestanak je slabih jerova izazvao revoluciju u slavenskoj fonetici – ne samo da su nastali zatvoreni slogovi i nove kombinacije praskavih suglasnika na kraju sloga nego su nastali i dvovršni slogovi." O najnovijim promjenama u strukturi sloga u ruskom jeziku, pod brojem 2.2., govori Tatiana Zinowiewa. Raspravlja o izgovoru sonanata među šumnicima, iza njih, uključujući i položaj na kraju riječi, ispred njih, a donosi i puno tablica koje pokazuju rezultate provedenog ispitivanja. Pod brojem 2.3. Irena Sawicka iznosi svoja zapažanja o slogu u bjeloruskom jeziku. Njegov model smatra dosta neobičnim među sjeveroistočnim slavenskim jezicima, vidi neke crte koje se nalaze i u ukrajinskom, navodi proteze.

Treći je odjeljak (str. 175-198) pod naslovom Sandhi. Prva se u njemu, pod brojem 3.1. i naslovom Asimilacije s gledišta zvučnosti (Upodobnienia pod względem dźwięczności), pojavljuje Irena Sawicka, koja govori o asimilaciji

GOVOR XXVI (2009), 1 65

unutar riječi i na mjestu dodira riječī u slavenskim jezicima, kaže da je regresivna i, što je također poznato, konstatira da je u tome iznimka ukrajinski jezik, u kojem zvučan ispred bezvučnoga ostaje zvučan. Pod brojem 3.2. Anna Korytowska i Irena Sawicka govore o balkanskim odstupanjima od slavenskoga sandhi (Bałkańskie odstępstwa od słowiańskiego sandhi), pri čemu se bave makedonskim i srpskim, a Ljudmyla Homenko (Людмила Хоменко) pod brojem 3.3. prikazuje asimilaciju po zvučnosti u suvremenome ukrajinskom jeziku (Асиміляція за участю голосу в сучасній українській мові), koji je uvijek "malo drugačiji".

Na stranicama je 199. – 217. četvrti odjeljak prvoga dijela: Primjedbe u vezi s količinskim karakteristikama slavenske fonetike (Uwagi na temat ilosciowej charakterystyki fonetyki słowiańskiej), čije su autorice Anna Korytowska i Irena Sawicka. Pod brojem 4.1. daju opću karakteristiku (Charakterystyka ogólna), pod brojem 4.2. govore o skupovima vokala (Grupy samogłoskowe), a pod brojem 4.3. o suglasničkim skupovima (Grupy spółgłoskowe). Pri tome donose 12 tablica u kojima su slavenski jezici poredani s obzirom na rezultate analize njihove konsonantnosti i vokalnosti u raznim pozicijama i s raznih aspekata.

Peti je odjeljak (str. 219-298) pod nazivom Prozodija (Prozodia). Irena Sawicka pod brojem 5.1. iznosi osnovne činjenice u vezi s prozodijom riječi i fraze (Podstawowe fakty z zakresu prozodii wyrazu i frazy), pa govori o mjestu naglaska riječi u slavenskim jezicima, vrstama toga naglaska, o tonu, trajanju, o funkciji toga naglaska u slavenskim jezicima te o melodiji fraze. Pod brojem 5.2. Evelina Grigorova (Евелина Григорова) poredbeno istražujući neke intonacijske karakteristike slavenskih jezika (Съпоставително изследоване на някои интонациони характеристики на славянските езици) ponajprije vrlo savjesno razmatra pitanje određenja intonacije, a zatim ispituje intonaciju, rečenične tonske konfiguracije u češkom, pa u slovačkom, poljskom, ruskom, ukrajinskom, bjeloruskom, bugarskom, makedonskom, srpskom i hrvatskom te u slovenskom jeziku. Daje podroban opis provedenog eksperimenta i, na kraju, intonacijsku tipologiju.

Kratak šesti odjeljak (str. 299-302), posljednji u prvome dijelu ove knjige, napisali su Irena Sawicka i Stefan Grzybowski, a naslovljen je Sažetak (Podsumowanie). U njemu su slavenski jezici, s nekoliko aspekata, grupirani na "jezike s fonetski određenim mjestom naglaska", "jezike s pomičnim naglaskom i njegovim mjestom određenim morfološki", jezike u kojima se u pitanjima koja sadrže dilemu javlja antikadenca, jezike vokalične i konsonantske, s velikim udjelom konsonantske palatalnosti, s ograničenom količinom mekih fonema i nepostojanjem kombinatornih umekšavanja, jezike s dosljedno ostvarenim jednovršnim slogovima, jezike koji dopuštaju dvovršne slogove, jezike s obzirom na ostvarene asimilacije po zvučnosti / bezvučnosti i dr.

Na stranici 303. naslov je Synopsis, što je početak drugoga dijela, u kojemu su tri odjeljka.


Prvi je naslovljen Jezici sjeverno od Karpata (Języki na północ od Karpat).

Pod brojem 1.1. (str. 305-320) Irena Sawicka je prikazala Poljski jezik (Język polski). Prvo (1.1.1.) daje Sustav vokala (System samogłoskowy), za koji kaže da ga čini šest vokalnih fonema, među kojima su dva "i"-fonema: prednji visoki /i/ i prednji sniženi visoki /y/, niski je srednji /a/, a za prednji srednji /e/ i stražnji srednji /o/ kaže da se ostvaruju najniže u odnosu prema analognim fonemima u drugim slavenskim jezicima. Visoki je stražnji /u/ – uz /o/ – jedan od dvaju labijaliziranih poljskih vokalnih fonema. Pod brojem je 1.1.2. Sustav suglasnika (System spółgłoskowy). Ovdje Sawicka, među ostalim, raspravlja o odnosu [ł], koji se u istočnoj Poljskoj izgovara i danas, i /u/ (na mjestu staroga /ł/), s jedne strane, i, s druge, o odnosu toga /u/ ([u]) i vokala [u] (/u/). Raspravlja također o činjenici postojanja u istočnoj Poljskoj [γ], koji može biti stražnjojezični i ždrijelni, a nalazi se uglavnom u posuđenicama u vezi s ukrajinskim i bjeloruskim jezikom. Zadržava se na fonološkoj interpretaciji mekih dvousnenih suglasnika, pokazuje i problem tretiranja [k’], [g’], a i [x’] i, dakako, ne mimoilazi značajno pitanje asimilacije po zvučnosti / bezvučnosti. Govoreći pod brojem 1.1.3. o sudbini nazalnih vokala (Los samogłosek nosowych), pokazuje neujednačenost njihova izgovaranja u raznim pozicijama. U Prozodiji (Prozodia – 1.1.4.) donosi, na primjer, tri mogućnosti naglašavanja bloka: czytalibyśmi, bez obzira na činjenicu da se poljski dinamički naglasak riječi stabilizirao na predzadnjem slogu, i ustvrđuje također da nije uvijek jednaka priroda toga dinamičkoga naglaska.

Pod brojem 1.2. (str. 321-330) Edward Wornar je prikazao Lužički jezik (Język łużycki). U Uvodu (Zawod) konstatira da, osobito kod mladih naraštaja, postoji velika interferencija lužičkosrpske i njemačke fonetike, s jedne strane, i, s druge, da je velik utjecaj načina pisanja na izgovor. U Naglasku riječi (Slowny akcent) kaže da (dinamički) naglasak pada na prvi slog, ali da u starim složenicama može biti i na njihovu drugome dijelu, da u blokovima s prijedlozima prelazi na njih ('po wsy chodźić, 'na dźĕło jĕzdźić), što mladi napuštaju, a stariji smatraju nekorektnim, ali i da u riječima uzetim iz njemačkog (mini'sterstwo) ostaje na istom mjestu kao u njemačkom, da je na slogu ispred – ować (grat'ulować, spe'kulować). Govori o strukturi sloga (Struktura zlóžki), pa prelazi na vokalizam (Wokalizm) i pomoću trokuta pokazuje "Serbski wokalowy system" – 10 vokalnih fonema (nisu na shemi koju daje u kosim zagradama): prednji: i, ĕ, e, ε, stražnji, koji su na istim horizontalama, tj. odgovaraju prednjima po visini: u, ó, o, te srednji: niski a i nešto viši y (niži od e i o). Ovaj se "Serbski wokalowy system" podrobno razrađuje, objašnjavaju se razlike između gornjo- i donjolužičkog. Prikazujući suglasnike (Konsonantizm) prvo navodi (bez kosih zagrada) sonante: w (ł), j, m, n, l, r. Primjećuje da pod utjecajem njemačkog dvousneni w sve više postaje zubno-usneni, da prednjojezični r postaje uvularni, da se na mjestu palatalnoga /r’/ sve češće ostvaruje [rj]. Dalje navodi tjesnačne (u kosim zagradama): /š/, /ž/, /s/, /z/, /x/, /h/, palatalizirani alofon [ç] stražnjojezičnoga /x/, komentira laringalni /h/, navodi i palatalne

GOVOR XXVI (2009), 1 67

donjolužičke /ś/, /ź/, a zatim (u uglatim zagradama) afrikate: [c], [č], [č'] i, kao posljedicu asimilacije, [ć], [dž]. Kada govori o zatvornima, raspravlja o aspiriranim suglasnicima (bez zagrada) ph, kh. Posebno se (pod 1.2.6.) osvrće na palatalizaciju, pokazujući da se gubi. Za sve vrijeme prikazivanja fonetike / fonologije lužičkoga (lužičkosrpskoga) jezika autor ukazuje na određene razlike u gornjo- i donjolužičkom.

Pod brojem je 1.3. Ruski jezik (Język rosyjski – str. 331-366). Autor je Fonetike ruskoga književnog jezika (Фонетика русского литературного языка) Leonid Kasatkin (Леонид Касаткин). Uz broj 1.3.1. naslov je Glasovi (Звуки – I. Škarić rabi naziv glasnici), pa pod brojem 1.3.1.1. počinje opis vokala (Гласные) rečenicom: "Osnovni su tipovi vokala ruskoga književnog (standardnog) jezika – [a], [o], [e], [u], [y], [i] ...", nakon čega je dana 1. tablica Ruskih vokala (Русские гласные), u kojoj su već navedeni vokali bez zagrada: prednji visoki i, prednji srednji e, srednji visoki y, srednji niski a te labijalizirani stražnji visoki u i stražnji srednji o. Ispod ove je druga, tablica alofonā ruskih vokala (Аллофоны русских гласных), u kojoj su i oni (njih 17) navedeni bez zagrada. (Vidi se da je ruski "osnovni tip" vokala [y] srednji visoki; u poljskome je fonem /y/ prednji sniženi visoki.) Pod brojem su 1.3.1.1.1. dane alternacije vokala (Чередования гласных звуков). Za ruski je vokalizam tipična redukcija nenaglašenih vokala (osobito uočljiva, do međusobnog preklapanja, nenaglašenih ostvaraja ne visokih vokalnih fonema: s jedne strane /o/, /a/, s druge /e/ – /o/, /a/) a budući da je za ruski konsonantizam tipično postojanje parova nepalataliziranih / palataliziranih suglasnika, za vokale je još tipična i njihova manja ili veća zatvorenost ili otvorenost, prednjost ili stražnjost u ovisnosti o suglasnicima koji ih okružuju. Sve te izmjene vokala Kasatkin prikazuje vrlo pregledno i podrobno (i tablicama), ali termin fonem (i kose zagrade) uvodi tek u 4. tablici: Alternacija naglašenih i nenaglašenih vokala (Чередование ударных и безударных гласных), u kojoj su fonemi: /u/, /i/, /e/, /o/, /a/, dakle u njoj "osnovni tip vokala" [y] nije fonem, on je alofon fonema /i/ (što znači da je u suvremenomu ruskome standardnom jeziku – i po Kasatkinu – pet vokalnih fonema, kako to vidi moskovska fonološka škola). Pod 1.3.1.2. govori se o pravopisnim normama u vezi s vokalima. Suglasnici su obrađeni pod brojem 1.3.2.1. s gledišta načina, mjesta tvorbe, zvučnosti / bezvučnosti i nepalataliziranosti / palataliziranosti, a pod 1.3.2.2. navedeno je 36 ruskih suglasničkih fonema – među kojima nema /š’:/, /ž’:/, ali postoji /γ/ – i od kojih 30 ulazi u 15 parova po nepalataliziranosti / palataliziranosti.

Pod brojem 1.4. fonetiku i fonologiju suvremenoga ukrajinskoga jezika (Фонетика і фонологія сучасної української мови) obrađuje Ljudmyla Homenko (Людмила Хоменко). Nakon Uvoda (Вступ – 1.4.1.), u kojem su uopćena razmišljanja o sadržaju fonetike / fonologije, pod brojem je 1.4.2. Fonetika (Фонетика). Govoreći o artikulacijskoj podjeli ukrajinskih vokala (1.4.2.1.1.) dijeli ih na prednje: [i], [y], [e] i stražnje: [u], [o], [a]. Na istoj su horizontali, tj. visoki su prednji [i] i stražnji [u], sniženi je visoki prednji (u Homenko je visoki srednji) [y], na istoj su horizontali, tj. srednji su prednji [e] i


stražnji [o], nizak je stražnji [a] (navedene vokale u uglatim zagradama i sve ostale ukrajinske vokale u tekstu autorica bilježi ukrajinskim ćiriličnim slovima, a mi latiničnim), što pokazuje i u 1. tablici (bez uporabe zagrada). I u ukrajinskom su jeziku labijalizirani vokali [u] i [o]. Karakteristično je da nema srednjih – [a] je stražnji (kako ga opisuju ukrajinske fonetike), a [y] je prednji sniženi visoki (kao u poljskom). (Dakle, istim se latiničnim slovom y bilježe i poljski prednji sniženi visoki – u poljskoj mu grafiji odgovara isto slovo y, i ukrajinski prednji sniženi visoki – u ukrajinskoj mu grafiji odgovara ćirilično slovo и i, u ograničenom broju pozicija, ćirilično slovo i, i ruski srednji visoki – u ruskoj mu grafiji odgovara ćirilično slovo ы i, u ograničenom broju pozicija, и.) Premda ne tako izrazita kao u ruskome jeziku, i u ukrajinskome postoji redukcija nenaglašenih ostvaraja vokalnih fonema, do međusobnog preklapanja, a tiče se osobito fonema /y/, /e/, s jedne strane, i – izrazito slabije – /u/, /o/, s druge. Razmatrajući suglasnike (1.4.2.1.2. – dajući ih na početku u uglatim zagradama, ćiriličnim slovima, a mi ćemo i njih, osim [γ], bilježiti latiničnim) Homenko ponavlja zanimljivu činjenicu da je u ukrajinskome – osim [p], [b], [m] – i [v] dvousneni (postoji i zubno-usneni izgovor); [f] ubraja u zubno-usnene, ali kaže da M. Nakonečnyj (Наконечний) i [f] opisuje kao dvousneni. Za ukrajinski je karakterističan i ždrijelni tjesnačni [γ] (u grafiji mu odgovara ukrajinsko ćirilično slovo г), premda postoji i stražnjojezični praskavi [g] (u grafiji mu odgovara ukrajinsko ćirilično slovo ґ), koji se rabi u malo riječi. I za ukrajinski je konsonantizam karakteristično postojanje parova čiji su članovi u opoziciji po nepalataliziranosti / palataliziranosti. Međutim, karakteristično je i da postoje polupalatalizirani alofoni nepalataliziranih fonema (koji, prema gledanju većine fonologa, nemaju palataliziranih parnjaka), karakteristično je i postojanje produženih palataliziranih suglasnika (nastalih kao posljedica progresivne asimilacije na mjestu gdje je – kao u hrvatskome, na primjer – ostvarena jotacija). Tretiranje navedenih suglasničkih ostvaraja kao polupalataliziranih alofona nepalataliziranih fonema, ili kao (samostalnih) palataliziranih fonema, s jedne strane, odnosno kao produženih / dugih samostalnih palataliziranih fonema, ili dvaju uzastopnih jednakih palataliziranih fonema, s druge, dovodi do neujednačenoga gledanja na broj suglasničkih fonema u suvremenomu standardnome ukrajinskom jeziku, a najčešće se govori o 32. Za jednačenje je po zvučnosti ukrajinskih suglasnika (već je rečeno) karakteristično postojanje modela: Z(vučni) + B(ezvučni) = ZB; također je karakteristično da pozicija na kraju iskaza nije pozicija neutralizacije opozicije po zvučnosti / bezvučnosti. Govori se i o protezama u ukrajinskom i o odnosima [i] – [i], [u] – [u ] – [v] ([ł]). Što se naglaska tiče, dinamički je i može biti na svakome slogu.

Pod brojem 1.5. Bjeloruski jezik (Język białoruski – str. 401-426) prikazuje Irena Sawicka (konzultantica je teksta bila Anna Miatluk). U uvodu se (Wstęp) konstatira da se današnja bjeloruska jezična norma ne naslanja na tradicije starobjeloruskoga iz XVI. – XVII. st., nego je stvarana u vrlo složenom procesu od početka XIX. do početka XX. stoljeća. Vokalizam (Wokalizm – 1.5.2.) počinje predočenjem pomoću trokuta 5 bjeloruskih vokalnih fonema: prednjega

GOVOR XXVI (2009), 1 69

visokoga /i/, stražnjega visokoga /u/, prednjega srednjega /e/, stražnjega srednjega /o/ i srednjega niskoga /a/ – i u bjeloruskomu su labijalizirani /u/ i /o/ (ova shema vokalnih fonema odgovara shemi ruskih vokalnih fonema). Budući da na ostvaraje navedenih vokalnih fonema djeluje okruženje palataliziranih i nepalataliziranih suglasnika, fonem se /i/, što je najuočljivije, ostvaruje kao [i] i [y] (kada je kao i u ruskom: srednji visoki ostvaraj). Izvan naglaska je, međutim, shema drugačija, ostvaruju se visoki [i] / [y], [u] i niski [a], u kojem se neutralizira opozicija naglašenih ostvaraja fonema /e/, /o/, /a/. Ovakva je redukcija nenaglašenih ne visokih vokalnih fonema – akanje / jakanje – tipična za bjeloruski jezik. Kada govori o suglasnicima, ne daje broj fonema (najčešće se govori o 32). U bjeloruskome nema palataliziranoga [r’] – u ukrajinskome (s ograničenjima) i u ruskome postoji; [č] je nepalataliziran – kao u standardnome ukrajinskome, u ruskome je palataliziran; ima [γ] kao redovitu pojavu – kao i ukrajinski (ali je danas stražnjojezični, ne ždrijelni), ruski ga standardni nema; palatalizirani se [t] i [d] ostvaruju kao afrikate (cekanje, dzekanje) tako nije u ukrajinskome i ruskome; ima proteze [v] i [γ], kao ukrajinski, ali i [j], ruski ih standardni nema; ima afrikate [dž] i [dz], kao i ukrajinski, ruski ih nema; i u bjeloruskomu postoje odnosi [i] – [i], [u] – [u ] – [v] ([ł]) (za [u] ima i karakteristično slovo ў), u ruskome tih odnosa nema; i u bjeloruskome postoje produženi suglasnici – posljedica bivše progresivne asimilacije (tretiraju se kao dva uzastopna jednaka fonema), ruski ih nema. Što se naglaska tiče, dinamički je i može biti na svakome slogu.

Pod brojem 2. su Jezici koji se ne klasificiraju jednoznačno (Języki nie klasyfikujące sie jednoznacznie – str. 427-460).

Pod 2.1., dan je Bugarski jezik (Język bulgarski – str. 427-443) koji opisuje Evelina Grigorova (Евелина Григорова): Fonetsko-fonološka karakteristika suvremenoga bugarskoga jezika – sustav i tendencije razvoja (Фонетико-фонологична характеристика на съвремения български език – система и тенденции на развитие). Uvod (Увод) počinje konstatacijom: "Bugarski fonemski sustav ima sljedeća dva glavna obilježja u usporedbi s ostalim slavenskim jezicima: 1) minimalan vokalizam, koji se – za razliku od makedonskoga i skupine istočnoslavenskih jezika – "popunjava" postojanjem stražnjega nelabijaliziranoga vokala /γ/; 2) siromašnu distribuciju i kombinatoriku palatalnih suglasnika. ... bugarsku prozodijsku strukturu karakterizira slobodan naglasak. I upravo to obilježje čini dovoljnu podlogu za ostvarenje različitih fonetskih pojava u redukciji nenaglašenih vokala." Ukazuje na ne posve razrađenu normativnu osnovu, pa Opis bugarskoga fonološkoga sustava (2.1.2. Описание на българската фонологична система) – vokale i suglasnike – daje prema Tilkov / Bojadžiev (По Тилков / Бояджиев), Miševa i dr. (Според Мишева и др.), Ternes / Vladimirova-Buhtz (Според Тернес, Владимирова-Буц), te prema Scattonu (Според Е. Скатън). Vokalni se fonemi, prema Tilkovu / Bojadžievu, dijele na prednje: /i/, /e/ i stražnje: /α, ∂ (već zabilježen kao /γ/), o, u/; /o/, /u/ su labijalizirani. Miševa i dr. /o/ označuju kao otvoreni /ç/, a /a/ im je srednji. Ternes / Vladimirova-Buhtz uvode sedmi vokalni


fonem: reduciranu varijantu vokala [a] i [γ]. Scatton, primjenjujući postupke generativne fonologije, uvodi /ĭ/, /ŭ/, /ä/ i tako dolazi do 9 vokalnih fonema. Među navedenim autorima nema suglasja kada je riječ o nepalatalnosti/palatalnosti/palataliziranosti suglasnika (utjecaju [e] i [i] na prethodni suglasnik). Najbliži su u gledanju na parove nepalataliziranih / palataliziranih Tilkov / Bojadžiev i Scatton. U 2.1.4. tabelarno su prikazani distribucija i spojivost bugarskih fonema, u 2.1.5. raspravlja se o govornom ritmu, a u 2.1.6. dana su neka zapažanja o tendencijama u razvoju fonološko--fonetskoga sustava bugarskoga jezika.

Irena Sawicka pod 2.2. (str. 445-460) prikazuje Kašupski jezik (Język Kaszubski – konzultant je teksta Elżbieta Wrocławska). Uvod (Wstęp) otkriva izuzetne poteškoće koje ima opisivač fonetike / fonologije kašupskoga (kao općega) jezika zbog izrazito drugačije (nego inače) određenoga područja njegove uporabe. S gledišta fonetike i fonologije uklapa se u tipološku sliku zapadne slavenske periferije – ima najvažnije crte karakteristične za lužički i slovenski: razvijen vokalni sustav, s dvije razine srednjih vokala, i relativno siromašan sustav suglasnika, s malim brojem palatalnih jedinica i tendencijom ka daljnjem sužavanju palatalnosti. Nestanak je u kašupskome suglasničkoga suodnosa nepalatalizirani – palatalizirani, kao i drugdje u slavenskim jezicima, u vezi s nestankom vokalnoga fonema /y/, tj. opozicije /i/ – /y/. (U govoru je [y] ostvaraj fonema /e/ i, rijetko, fonema /i/.) Iznesena je i nezaobilazna primjedba: premda se takvim prikazuje, ne postoji suvremeni općekašupski fonološki sustav – može se govoriti o supostojanju triju. Pa ipak, uvjetno govoreći o općekašupskom kaže se da obiluje fakultativnim, pozicijskim i pozicijsko-fakultativnim varijantama koje dovode do neutralizacije fonoloških opozicija. Navode se četiri prednja vokalna fonema, među kojima je dosta visoki (ili srednji) nazalni, i četiri stražnja, među kojima je i srednji (ili visoki) nazalni, te dva srednja: kašupski šva i // – oba s širokom lepezom ostvaraja. Za kašupski je karakteristična i prisutnost diftongizacije. U opisu suglasničkih fonema (izvan okruglih zagrada, dakle kao najprošireniji) navode se sonanti: /m/, /n/, /n’/, /j/, /l/, /r/ i 17 šumnika, među kojima su /c/, /dz/, /č’/, /dž’/, /ś/, /ź/. Smatra se da ne postoji fonološka opozicija tvrdi – meki. U kašupskom se pojavljuju proteze [j], [w], [h]. Naglasak je dinamički – može biti vezan za prvi slog, za predzadnji slog, a na sjeveru je i slobodan, bez ograničenja mjesta.

Pod brojem 3. su Jezici južno od Karpata (Języki na południe od Karpat).

Prvi među njima – Češki jezik (3.1. Język czeski) – opisuje Zdena Palková (str. 461-478). U Polazištima (Východiska – 3.3.1.) se kaže da opis glasovne strukture češkoga jezika ima tradiciju od početka 20. st. i uključuje segmentne i suprasegmentne jedinice, a u fonološkom se opisu vidi utjecaj praške lingvističke škole. Razvoj se toga opisa sustavno može pratiti u nizu radova, čiji su autori Frinta, Chlumský, Hála, Daneš, Romportl, Palková (1994), kao i u gramatici Mluvnice češtiny, I (1986). Za ovo se istraživanje kaže da mu je jedan od ciljeva sustavna provjera starijih nalaza i tradicionalnih predodžbi o

GOVOR XXVI (2009), 1 71

češkome jeziku, na materijalu današnjega razgovornog jezika, što je nametnuto raskorakom između nekada utvrđenoga standarda i današnjega izgovora. Sustavna je pozornost posvećena aktualizaciji podataka o akustičkim obilježjima vokala, osobito kada je riječ o njihovim ostvarajima u govoru mladih. Podrobno su razmotreni, a navode se ovi vokalni fonemi: /i/, /e/, /a/, /o/, /u/ – kratki i /í/, /é/, /á/, /ó/, /ú/ – dugi, od kojih su srednji /a/, /á/. I o suglasnicima se podrobno raspravlja, a navodi se 26 suglasničkih fonema ovim redom: /l/, /r/, /j/, /m/, /n/, /n’/, /ř/, /z/, /ž/, /s/, /š/, /v/, /h/, /f/, /x/, /dž/, /c/, /č/, /b/, /d/, /d’/, /g/, /p/, /t/, /t’/, /k/ (/r/ je sonant, a /ř/ nije, ni /v/ se ne navodi kao sonant, među fonemima nema /dz/).

Ján Sabol prikazuje Slovački jezik (3.2. Język słowacki – str. 479-504). Prvo govori o unutarjezičnim i izvanjezičnim čimbenicima koji mogu utjecati / utječu na razvoj foničkih jezičnih sredstava, prelazi na problematiku opisa slovačkoga, s čime se u vezi navode radovi mnogih autora, među kojima su, osim samoga Sabola, Bartek, Dvonč, Jakobson, Kráľ, Liška, Novák, Ondruš, Pauliny, Saporta, Stanislav, Vachek, Zimmermann (i drugi), raspravlja se o stavovima koji proistječu iz gledanja praške, s jedne strane, i moskovske fonološke škole, s druge. Radi boljega sagledavanja složene problematike Sabol – umjesto triju jedinica triju razina: fona, fonema, morfofonema – uvodi pet jedinica: konkretni fizički segment govora – hipofon (hypofóna), fon, fonem, morfofonem i hipermorfofonem (hypermorfofonéma). Pod 3.2.3. navode se karakteristične crte foničke strukture slovačkoga književnog jezika, a pod 3.2.4. fonološki i ortoepski odnosi glasovnih elemenata u njemu. Fonološki je sustav književnoga slovačkog jezika (Fonologický systém) opisno i tabelarno podrobno iznijet u 3.2.5., gdje se navodi 15 vokalnih fonema (kratkih, dugih i dvoglasnih): /i/, /e/, /ä/, /a/, /o/, /u/; /í/, /é/, /á/, /ó/, /ú/; /ie/, /ia/, /io/, /iu/ i 28 suglasničkih – sonanti: /m/, /n/, /n’/, /l/, /l’/, /r/, /j/, /v/ (Sabolovo je mišljenje o fonološkoj vrijednosti kratkih i dugih slogotvornih [r], [l] iznijeto u tekstu); bezvučni šumnici: /p/, /f/, /t/, /s/, /c/, /š/, /č/, /t’/, /k/, /x/; njihovi zvučni parnjaci: /b/, /v/, /d/, /z/, /dz/, /ž/, /dž/, /d’/, /g/, /h/ (vidi se da Sabol, što i kaže, /v/ uvrštava u sonante i šumnike).

Kao treći se u ovoj skupini opisuje Slovenski jezik (3.3. Język słoweński – str. 505-530), autor je opisa Hotimir Tivadar. Uvod (Uvod – 3.3.1.) počinje konstatacijom da je još Trubar za podlogu slovenskoga pisanoga (književnoga) jezika uzeo govor tadašnjega kulturnoga središta – Ljubljane, što je ostalo do danas, ali da ipak nedostaju odgovarajući, osobito ortoepski rječnici, čemu je razlog izrazito velika razvedenost po narječjima i govorima te raskorak između pisanoga i razgovornoga oblika književnoga jezika. Slovenski poluglasnik, na primjer, nema svoje slovo, nisu lako predvidivi zatvoreni i otvoreni [e] i [o], postoji i pitanje fonološkoga značenja trajanja i kvalitete vokala i dr. Na str. 508. grafikon je prepoznatljivosti otvorenih i zatvorenih vokala – vidi se velika prepoznatljivost takvih [e] i [o] i slaba vršnih (u trokutu) vokala /a/, /i/, /u/. Tabelarno se podrobno pokazuju vrijednosti formanata vokala. A pod 3.3.2.4. – Posebnosti slovenskega samoglasniškega sistema, sažimajući rečeno, kaže se da suvremeni slovenski književni jezik ima 8 vokalnih fonema: visoke zatvorene –


prednji /i/, stražnji /u/; visoke uske – prednji /e/, stražnji /o/; srednje široke – prednji /ε/, stražnji /ç/; pravi srednji (poluglasnik) – //; srednji široki niski – /a/, pri čemu je relevantno da postoje kratki i dugi. Suglasnici – osnovna podjela dani su u 3.3.3. (Soglasniki – osnovna delitev). Ima ih 21 (ako se prihvati i fonem /dž/). Postoji /č/ (nema /ć/ i /đ/), među sonornima je /v/, a nema /l’/ i /n’/ – depalatalizirani su. Zanimljivi su ostvaraji fonema /l/ i /v/ koji podsjećaju na ukrajinsku i bjelorusku situaciju. I u slovenskome su šumnici na kraju iskaza u poziciji neutralizacije opozicije – ostvaruju se samo bezvučni parnjaci. Mjesto je slovenskoga naglaska slobodno, a on je tonski i dinamički. U 3.3.5. se raspravlja o rečeničnom naglasku i intonaciji, a u 3.3.6. se – na kraju – ukazuje da postoji potreba za novim istraživanjima i novim ortoepskim rječnikom.

Na stranicama 531. – 555., pod brojem 3.4., Ivo Škarić i Damir Horga opisuju Hrvatski jezik (Język chorwacki). U Razvoju hrvatskog jezika (3.4.1.) kaže se da se novoštokavština, koja je u temelju "hrvatskoga književnog standarda", može pratiti u tekstovima od XV. st. (dubrovački pisci), a da je "stvarno formiranje današnjeg hrvatskog standarda" započelo početkom XIX. st. idejama Lj. Gaja. Govori se o Bečkom književnom dogovoru, V. S. Karadžiću, stvaranju novoštokavskoga književnog standarda, purizmu, ali i snažnim utjecajima višestoljetne tradicije hrvatskoga književnog jezika, čakavskoga i kajkavskog narječja, o odnosu prema hrvatskom standardnom jeziku za vrijeme Drugoga svjetskog rata, poslije njega, o dvjema tendencijama: za unifikaciju hrvatskoga i srpskoga i samosvojnost hrvatskoga jezika, o Novosadskom dogovoru, reakciji hrvatske strane – Deklaraciji o položaju i nazivu hrvatskog književnog jezika, kasnijim događajima, uključujući i razdoblje poslije stvaranja današnje samostalne hrvatske države. U Jezičnom normiranju (3.4.2.) govori se o klasičnoj normi, o uporabnoj ili implicitnoj normi ili općeprihvaćenom hrvatskom idiomu. On se "od klasičnoga ... razlikuje ponajviše u fonemici i fonetici". Uvodi se i pojam prihvatljiv govor, koji ima "neke oblike ... negdje između klasičnih i općeprihvaćenih". Slijedi (3.4.3.) Fonološki opis hrvatskoga. Na stranici 535. dana je Tablica 1. Fonološki opis hrvatskih glasnika "na temelju unutarnjih razlikovnih obilježja", u kojoj se navodi 6 vokalnih fonema, među kojima je – osim prednjih /i/, /e/, stražnjih, labijaliziranih /u/, /o/, srednjega, niskoga /a/ – i prednji, visoki, diftong /ie/ (refleks staroga dugoga jata). Navedeno je 26 suglasničkih fonema, među kojima su slogotvorni /r /, neslogotvorni /r/, afrikate /č/, /dž/, /ć/, /đ/ (riječ je dakle o klasičnom opisu). Dodani su, također opisani s 12 binarnih obilježja, alofonski glasnici (njih 9) i prozodijski glasnici (4). Pod 3.4.4. je Fonetski opis glasnika i u njemu (str. 541) Tablica 2. Glasnički repertoar u trima tipovima hrvatskoga. U klasičnom i prihvaćenom opisu vokalnih fonema nema diftonga /ie/, ima ga u prihvatljivome opisu. U prihvaćenome i prihvatljivome opisu nema (ni u okrugloj zagradi) suglasničkoga fonema /dž/, u klasičnome ima; u klasičnome i prihvatljivome opisu postoji /ć/, u prihvaćenome ga nema. U Prozodiji riječi (3.4.5.) vrlo je dobro opisano sadašnje stanje naglašavanja (uporaba četiriju i triju naglasaka),

GOVOR XXVI (2009), 1 73

prikazano i u Tablici 3. Usporedni prikaz prozodije u tri tipa hrvatskoga. Na kraju svega je kratak Zaključak.

Pod 3.5. (str. 556-576) Silvana Punišić i Irena Sawicka opisuju Srpski jezik (Język serbski). Uvod počinje konstatacijom da srpski fonemski sustav karakterizira bogat vokalizam i ujednačen / siromašan konsonantizam, čemu je razlog "prisutnost dužine samoglasnika na fonemskom nivou ... i odsutnost bogate korelacije mekoće u suglasničkom podsistemu". Dalje se raspravlja o tome tiče li se postojanje ekavske i ijekavske (u sebi varijantne) varijante refleksa jata "fonetskog, odnosno fonološkog nivoa", pokazuje se koliko je to ozbiljno teoretsko pitanje, ali i da, ipak, u refleksima jata ne treba vidjeti posebne foneme. Na početku Vokalizma (3.5.2.) dana je Tabela 1. Sistem samoglasnika srpskog jezika, u kojoj je 10 vokalnih fonema: dugi i kratki prednji, visoki: /i:/, /i/, dugi i kratki stražnji, visoki, labijalizirani: /u:/, /u/, dugi i kratki prednji, srednji: /e:/, /e/, dugi i kratki stražnji, srednji: /o:/, /o/, koji "dobijaju laganu labijalizaciju, koja nije obligatorna, ali je obično prisutna, naročito kod dugoga /o:/", dugi i kratki srednji, niski: /a:/, /a/ (suprasegmentno je obilježje ovdje, dakle, pri navođenju vokalnih fonema, odmah uvršteno u njihova distinktivna obilježja i time uključeno u relevantne kriterije za određivanje njihova broja). Kaže se da se uočava tendencija otvaranja kratkih srednjih i zatvaranja dugih srednjih vokala, skraćivanja svih dugih. U Akcentima su (3.5.3.) navedene nove pojave i tendencije, među kojima je, kao i u hrvatskome, mogućnost da silazni naglasci ne budu samo na prvome slogu. Kao fonemi koje nije jednostavno jasno odrediti razmatraju se Slogotvorni vibranti (3.5.4.): dugi i kratki /r:/, /r/. Sonanti su, unutar Konsonantizma (3.5.5.), dani izdvojeno: /m/, /n/, /n’/, /l/, /l’/, /r/, /j/, /v/, a šumnici su prikazani u Tabeli 2. Sistem srpskih opstruenata. Pokazuju se njihovi međusobni odnosi – promjene, ispadanja.

Pod brojem 3.6. (str. 577-589) Irena Sawicka je autorica prikaza (konzultantica je bila Elena Petroska) Makedonskoga jezika (Język macedoński). U Vokalizmu se (Samogłoski – 3.6.1.) na početku kaže da je malo opisa makedonskoga književnog jezika, a ponajprije je to onaj u gramatici B. Koneskog (1967). Makedonski fonološki sustav ima crte južno- i istočnoslavenske, ali i svojstvene središnjem prostoru balkanskog jezičnog saveza: nevelik broj palatalnih suglasničkih fonema, nepostojanje asimilacijske palatalnosti, a ima i neke pojave srodne sličnima u grčkom i/ili albanskom. Ima 5 (6) vokalnih fonema: prednji, visoki /i/, stražnji, visoki /u/, prednji, povišeni srednji /e/, stražnji, povišeni srednji /o/, srednji, niski /a/ (i – ne od svih prihvaćeni – srednji, srednji šva /ə/, po visini između /a/ i /e/, /o/). Karakteristična je pojava udvajanja (jednakih) i (neposredno) susjedstvo nejednakih vokala, pri čemu se može i ne mora ostvarivati intervokalno [j], o čemu se dosta raspravlja, a govori se i o intervokalnome [v]. Prije prijelaza na opis suglasnika kaže se da je, za razliku od lakog i čestog stvaranja vokalnih skupova, karakteristično pojednostavljivanje suglasničkih. U makedonskome su sonantni suglasnički fonemi: /m/, /n/, /n’/, /l/ ([ł]), /l’/, /r/ (neslogotvorni i slogotvorni), /j/ (nije među njima /v/); 19 je fonema šumnika – nema, kao u hrvatskome, /ć/, /đ/, ali postoje


palatalizirani /k’/, /g’/ i zvučni /dz/. Niska je učestalost upotrebe palataliziranih i/ili palatalnih suglasnika. Dosta je prostora dano utvrđivanju ostvaraja artikulacije i zvučanja fonema /n’/, /l’/ i /k’/, /g’/. Kraj je izraza (i od jedne riječi) pozicija neutralizacije opozicije po zvučnosti / bezvučnosti: u njoj mogu biti samo bezvučni šumnički parnjaci. Kada se govori o asimilaciji, kaže se da joj izrazitije podliježu jedino velari. Naglasak je dinamički i – uglavnom – pada na treći slog od kraja (riječi ili izgovorne / fonetske riječi, dakako, ako ima toliko slogova). Ako su dva sloga, naglasak je na drugom od kraja (dakle, jest na prvom, ali u skladu s brojanjem od kraja).

Navedena literatura (Cytowana literatura – str. 591-624) napisana latinicom daje se abecednim, a napisana ćirilicom – azbučnim redom.

Na stranicama je 625. – 629. zaključak-sažetak na engleskom: A Comparative Study of Modern Slavic Languages, a na stranicama 631. – 636. na njemačkom jeziku: Die slavischen Sprachen der Gegenwart in vergleichen der Sicht.

Na stranicama su 637. – 639., već spomenute, Adresy autorów. I na kraju: premda nije sve što je ovdje navedeno – nepoznato, ovaj je

zbornik, s toliko (suvremenih) podataka iz fonetike / fonologije i prozodije tolikoga broja slavenskih jezika, s toliko navedene relevantne literature – na jednome mjestu, s tekstovima koje su napisali poznati stručnjaci, doista dobrodošao i nužan svakome tko se tim pitanjima bavi.

GOVOR XXVI (2009), 1 75

PRIKAZ

Elenmari Pletikos Filozofski fakultet, Zagreb

Hrvatska

KONFERENCIJA EKSPERIMENTALNI I TEORIJSKI DOSEZI U ISTRAŽIVANJU PROZODIJE

Sveučilište Cornell, Ithaca, NY, SAD, od 11. do 13. travnja 2008. godine

Na Sveučilištu Cornell u američkoj saveznoj državi New Yorku, u gradu Ithaci od 11. do 13. travnja 2008. godine održana je konferencija o eksperimentalnim i teorijskim dosezima u istraživanju prozodije (Experimental and Theoretical Advances in Prosody). Okupilo se oko 100 sudionika s više od 40 raznih sveučilišta. Većina sudionika bila je iz SAD-a (najbrojniji su bili istraživači sa sveučilišta Illinois u Urbana-Champaignu, Stanford, Cornell, MIT, Rochester i Massachusetts u Amherstu). Europa je bila zastupljena s desetak sveučilišta, a najviše istraživača prozodije došlo je iz Njemačke (Sveučilište u Potsdamu, Sveučilište u Stuttgartu, Institut for Human Cognitive and Brain Sciences Max Planck, Leipzig), Nizozemske (Institut za psiholingvistiku Max Planck, Nijmegen) i Velike Britanije (Sveučilište u Edinburghu) te nekoliko znanstvenika iz Portugala, Francuske i Grčke. Bilo je također sudionika iz Kanade (Sveučilište McGill), Brazila i Japana. Iako navedena sveučilišta nisu jedina na kojima se istražuje prozodija, mogu se smatrati najjačim suvremenim centrima za istraživanje prozodije.

Na skupu je održano 25 polusatnih plenarnih usmenih izlaganja i 34 posterska izlaganja. Okupili su se istraživači s raznih područja, a teme su bile od suvremene fonologije, ToBI anotacije, istraživanja prozodijskih granica, sinteze prozodijskih elemenata do neurokognitivnih pristupa i neuroznanstvenih istraživanja procesiranja prozodijskih elemenata.

Neki od najuglednijih istraživača prozodije govorili su o sljedećima temama: Bob Ladd: Can gradient phonetic distinctions convey categorical pragmatic ones?; Elisabeth Selkirk: The relation between syntax and phonetic is indirect: The case of contrastive focus prosody; Dan Jurafsky: Predicting and detecting prosodic prominence; Duane Watson: The role of production factors in acoustic prominence; Jenifer Cole: The role of syntactic structure in guiding prosody perception in spontaneous speech; Katy Carlson: Prosodic phrasing and sytactic attachment. I mlađi znanstvenici, primjerice Jesse Snedeker s radom Testing the relative boundary strength hypothesis te Bettina Braun i Lara Tagliapietra s radom

E. Pletikos: Prikaz konferencije o dosezima u istraživanju prozodije 75-76 76

Contrastice utterances make alternatives salient: Evidence from cross-modal priming utiru nove putove istraživanja prozodije.

Mnogi radovi bavili su se problemom kontinuirane ili kategorijske percepcije prozodijskih pojava te se ova tema može smatrati ključnom u suvremenim istraživanjima prozodije. Tako D. Watson u proučavanju akustičkih osobina koje signaliziraju istaknutost, upućuje na to da se radi o kontinuiranim, a ne, kako se tradicionalno smatra, kategoričkim reprezentacijama. Breen, Wagner, Fedorenko i Gibson istražuju akustičku realizaciju informacijske strukture na neuvježbanim govornicima (ne na lingvistima) te zaključuju da prozodija signalizira mjesto fokusa, ali ne i njegovu vrstu, što se do sada smatralo. Kod neuvježbanih govornika nema sustavnosti u prozodijskom markiranju fokusa kao ni u percepciji fokusa iz prozodijskih obilježja – novi i kontrastivni fokus prozodijski se ne razlikuju. Sun-Ah Jun eksperimentalno preispituje hipotezu implicitne prozodije i kaže da prozodijsko fraziranje implicitno sintaktičkoj strukturi određuje kako će govornik interpretirati rečenicu. Zaključuje da prozodijsko fraziranje ovisi o dužini zavisne rečenice, ali ne u potpunosti i o sintaktičkoj strukturi. S. Calhoun istražuje odnos informacijske i prozodijske strukture u predviđanju akcenata te smatra da je naglasak lakše predvidjeti iz metričke strukture istaknutosti nego iz fonetskih znakova istaknutosti. Uspoređujući rezultate triju doktorskih dizertacija o odnosu gradijelnih fonetskih osobina i kategorijskih pragmatičkih interpretacija prozodije, B. Ladd upozorava na potrebu da se smanji broj akcenatskih tipova (npr. razlikovanja H* vs. L+H*), jer su te razlike upitne i dovode do nepouzdanog i neusklađenog transkribiranja prozodije. L. Dilley u sklopu autosegmentalne metričke teorije također preispituje broj i fonetsku osnovu tonskih kategorija, kao što je razlikovanje H* od L+H* te zaključuje da percepcija i proširuje i sužava broj kategorija postuliranih u AM teoriji. Antilla, Adams i Speriosu preispituju prozodijska ograničenja teorije optimalnosti te izvode brojna pravila o predviđanju prozodijskog strukturiranja, koja potvrđuju kvantitativnim dokazima na korpusima. Kidd i Jaeger istražuju odnos redundancije i redukcije te zaključuju da se sadržajne riječi reduciraju ako se mogu predvidjeti iz prethodnog konteksta, a funkcionalne riječi ako je njihovo značenje redundantno zahvaljujući informaciji koja slijedi. Ova asimetrija smatra se artefaktom prozodijskog fraziranja.

Sveučilište Cornell, u čijim se prostorima održala konferencija, bilo je veoma gostoljubiv domaćin, a njegova znanstvena snaga odrazila se i na visoku znanstvenu kakvoću konferencije. Organizatori konferencije bili su Duane Watson, Michael Wagner i Ted Gibson. Zahvaljujući dostatnoj ekonomskoj potpori sponzora (Cornell University Cognitive Science Program, CU Department of Linguistics i National Science Foundation), registracijska pristojba bila je vrlo niska, samo 60 dolara, a uključivala je tiskane materijale, cjelodnevne zakuske u stankama među sesijama, ručak za vrijeme posterskih sesija te svečanu večeru u restoranu Olivia. Organizatori skupa sponzorirali su put i smještaj za desetak studenata s drugih američkih sveučilišta.

Program konferencije s linkovima na sažetke svih izlaganja može se pronaći na internetskoj adresi http://prosody08.wordpress.com/program/.

http://prosody08.wordpress.com/program/

GOVOR XXVI (2009), 1 77

PRIKAZ

Gabrijela Kišiček Filozofski fakultet, Zagreb

Hrvatska

DRUGA KONFERENCIJA "RHETORIC IN SOCIETY" Leiden, Nizozemska, od 21. do 23. siječnja 2009. godine

Nakon prve, uspješno održane konferencije retorike 2006. u Danskoj

(Aalabog University), nastavilo se okupljanje retoričkih stručnjaka iz cijeloga svijeta. U siječnju 2009. konferenciju "Rhetoric in Society" ugostilo je najstarije nizozemsko sveučilište, ono u Leidenu. Konferenciju su organizirali Odsjek novinarstva i medija te Odsjek za komunikacijske znanosti Fakulteta društvenih znanosti. Svrha skupa bila je okupiti znanstvenike koji se bave retorikom, i to u različitim sferama znanstvenog, ali i praktičnog rada, od proučavanja klasične retorike do njezine primjene u modernim znanostima kao što su pravo, komunikologija, novinarstvo, mediji i politika.

Konferencija je obuhvaćala četiri osnovne teme: retorika u novinarstvu i suvremenim medijima retorika političkoga diskursa retorika organizacijskog diskursa retorika prava i pravosuđa

Unutar osnovnih tema održavale su se paralelne sekcije podijeljene

prema sljedećim temama: pravni diskurs, stil i argumentacija, organizacijska retorika, zdravlje i komunikacija, vrste argumentacije u pravnom diskursu, stil, javni diskurs, znanstveni diskurs, statusna teorija, retorika u Europi, retorika u medijima, ironija, profesionalno pisanje govora, podučavanje retorike, političke debate, vizualna retorika, suvremeni mediji, načini diskusija, klasična retorika i njezina veza sa suvremenošću, uvjerljivost argumenata, naslovnice u medijima, retorika u vladama, rodna retorika.

Svoj istraživački rad tijekom tri dana konferencije iznijelo je 89 znanstvenika. Više od polovice bili su domaćini, nizozemski retoričari sa sveučilišta u Leidenu, Amsterdamu, Rotterdamu i Antwerpenu. Uz Nizozemce, najbrojniji su bili znanstvenici iz skandinavskih zemalja, Njemačke i Francuske, te nekolicina iz Sjedinjenih Država i Japana.

G. Kišiček: Prikaz druge konferencije Rhetoric in society 77-79 78

Konferencija je počela 20. siječnja domjenkom, organiziranim s namjerom da se sudionici međusobno upoznaju. Međutim, budući da se u isto vrijeme prenosio inauguracijski govor Baracka Obame, većina sudionika sjedila je pred velikim televizorom, pažljivo slušala i bilježila karakteristike Obamina govora. Novi američki predsjednik u tom je trenutku u Leidenu imao jednu od najkritičnijih, ali i najstručnijih publika.

Početak svakog idućeg dana bio je rezerviran za plenarna izlaganja pozvanih predavača.

Inke Slutiter, profesorica antičkoga grčkog sa Sveučilišta u Leidenu, održala je zanimljivo predavanje o političkim govorima i toposu "slobode govora". Slobodu govora povezivala je s metaforom "tržišta ideja" i činjenicom da u svijetu opstaju i ostaju samo najbolje ideje. Veliku ulogu pri tome imaju govorničke sposobnosti onih koji ideju iznose, a s tim u vezi i potreba za učenjem govorničkih vještina. Istaknula je kako su danas, nakon stoljeća negativnih konotacija, retorička umijeća ponovno iznimno važna. Obećanje da se od slabog argumenta može napraviti jak (što je bila i optužba protiv Sokrata) u antičko vrijeme bilo je nemoralno i nepošteno. Danas je to umijeće koje se sastoji od pronalaženja protuargumenata za tezu i njihova pobijanja, a smatra se dobrom, pa i nužnom pripremom govornika. Svoje je predavanje zaključila mislima Cicerona, koji je isticao da je učenje retorike jedini način borbe protiv zla.

Joel Best, profesor sociologije i kriminalistike sa Sveučilišta Delaware u Newarku u SAD-u, na zanimljiv je način povezao retoriku i sociologiju govoreći o retoričkom dizajnu u predviđanjima budućnosti. Danas kada nismo suočeni samo s prognozama o propasti svijeta (najnoviji i najbliži datum propasti svijeta je 21. prosinca 2012.), nego također s najavama globalnog zatopljenja, velikih poplava, katastrofalnih potresa, vječnog leda i kiselih kiša, zanimljivo je analizirati retoriku tih predviđanja.

Treći pozvani predavač, profesor komunikacijskih znanosti na Sveučilištu Northwestern iz Illinoisa u SAD-u, zbog bolesti je otkazao gostovanje.

Većina izlaganja na konferenciji bila je vrlo zanimljiva i najveći problem bile su upravo paralelne sekcije pa je katkada bilo teško odlučiti kojoj prisustvovati.

No, osim teme izlaganja, pozornost sudionika privlačila su i velika imena svjetske retorike kao što su Cristian Kock sa Sveučilišta u Kopenhagenu i J. Antony Blair sa Sveučilišta Windsor u Kanadi. Upravo su njih dvojica potaknuli veliku raspravu o temeljnim pitanjima što je zapravo retorička rasprava. S jedne strane tvrdilo se da je retorička samo ona rasprava u kojoj se odgovara na pitanje što ćemo učiniti, jer u tom slučaju nikada ne dolazimo do 100%-tne točnosti (nego samo vrlo vjerojatne), a rasprava o tome u što vjerovati, na primjer je li svijet nastao "velikim praskom" ili nije, spada u područje neretoričke rasprave, jer samo je jedan odgovor moguć i točan (makar mi ne znamo koji). Zastupnici takve teze (prof. Kock) pozivaju se na Aristotela, koji je tvrdio da retorika ulazi u

GOVOR XXVI (2009), 1 79

područje čovjekove volje. S druge strane tvrdilo se da sve rasprave mogu biti i jesu retoričke (što je bila i tema izlaganja prof. Blaira).

Velik interes, kao i uvijek, privlače izlaganja temeljena na empirijskim istraživanjima. Cijela sesija posvećena profesionalnom pisanju govora temeljila se na eksperimentima. Na primjer, eksperimentalno se željelo utvrditi treba li govor imati zaključak. Među retoričarima i o tome postoje neslaganja. Klasični retoričari, poput Aristotela, isticali su važnost recapitulatia. Međutim, mnogi moderni autori smatraju da je publiku bolje iznenaditi završetkom. Autori istraživanja proveli su eksperiment sa svojim studentima koji su slušali dvije verzije govora, sa zaključkom i bez njega. Istraživanjem su došli do vrlo zanimljivih rezultata. Zaključak pridonosi boljem pamćenju informacija, ali ne i stvaranju boljeg općeg dojma govora i govornika.

Uz to, nizozemski autori analizirali su govore pripadnika svoje Vlade kako bi utvrdili razlike između današnjih govora (koje sastavljaju profesionalni pisci govora) i onih od prije pedeset godina, kada su ih pisali sami političari. Analiza je pokazala da su govori današnjih političara življi, osobniji, manje formalni i stilski bogatiji, ali im često nedostaje središnja misao, efektni završeci te sadržavaju vrlo malo humora.

Od hrvatskih izlagača na skupu predstavljen je rad "Žensko-muške razlike u političkom diskursu" Gabrijele Kišiček.

Među izlagačima bilo je, nažalost, i onih koji su iznenadili manjkom retoričkih sposobnosti. Očekivalo se da će izlaganja biti strukturirana prema pravilima retoričke sheme, praćena vizualnim ili zvučnim pomoćnim medijima i dobrom govornom izvedbom. Ipak, nemali broj izlagača nije se koristio multimedijskom prezentacijom, uručcima i primjerima te je svoje referate čitao. Ako je čitanje bilo brzo (budući da je vrijeme bilo strogo kontrolirano) i na lošem engleskom (budući da je službeni jezik konferencije bio engleski, a većina izlagača s neengleskog govornoga područja), razumijevanje je bilo otežano, a u nekim slučajevima i nemoguće. To nije rijedak slučaj na konferencijama, ali na konferenciji retoričara to se nije očekivalo.

Unatoč "ometanju" na otvorenju konferencije, sudionici su imali prigodu međusobno se upoznati i družiti, budući da je svaki dan bio organiziran zajednički ručak. U srijedu nakon izlaganja za sudionike konferencije bilo je organizirano primanje u Gradskoj vijećnici, a u četvrtak i svečana večera u staroj Sveučilišnoj knjižnici. Rezultat tih neformalnih druženja su mnoga poznanstva, razmjena iskustava, ali i odluka o osnutku Međunarodnog društva retoričara. U početku Društvo će funkcionirati neformalno, kao mailing lista za različite obavijesti te razmjenu informacija, a s vremenom se ono planira formalizirati te pokrenuti članstvo, časopise i organizaciju skupova. Do tada je i ovakav način komunikacije među retoričarima dobrodošao. Najavljeno je da će se iduća konferencija održati za dvije godine, najvjerojatnije u Belgiji. Do tada će biti izdana i knjiga s radovima svih izlagača ovogodišnje konferencije. Svi sažeci i program konferencije mogu se pogledati na stranicama www.rhetoricinsociety.nl.

http://www.rhetoricinsociety.nl/

GOVOR XXVI (2009), 1 81

UPUTE AUTORIMA

Časopis GOVOR objavljuje znanstvene i stručne priloge koji pridonose

razvoju znanosti o govoru – izvorne znanstvene radove, studije, stručne radove, pregledne članke, znanstvene eseje, prethodna priopćenja i prikaze.

Primaju se radovi na hrvatskom i na engleskom jeziku. Molimo Vas da svakom rukopisu pisanom na hrvatskom jeziku, a koji je pripremljen prema uputama, priložite na kraju još i na engleskom jeziku naslov, opis slika i tablica te prošireni sažetak (summary) opsega 1 800 do 2 500 znakova. Iz tog sažetka te opisa slika i tablica čitatelji, koji budu čitali samo engleski, trebaju dobiti najvažnije informacije koje je autor člankom želio prenijeti. Savjetujemo da prošireni sažetak uključuje vrlo kratak uvod i postavljanje problema, opis istraživanja, dobivene rezultate i kratak komentar. Za prijevod na engleski može se pobrinuti Uredništvo.

Oblik rukopisa. Rukopisi se pišu na papiru A4 formata, s dvostrukim proredom i sa širokim marginama (po 2,5 cm sa svake strane). Stranice numerirajte redom od naslovne do kraja. Prva stranica neka sadrži podatke o radu i autoru prema predloženom obrascu:

• naslov rada na jeziku članka • autor(i) • institucije autora • podaci o autoru za korespondenciju (puna adresa, telefoni, faks, e-mail) • skraćeni (tekući) naslov do 36 slovnih mjesta uključujući razmake.

Tako izdvojeni podaci potrebni su da se sačuva anonimnost autora prilikom recenzije. U skraćenom naslovu valja zadržati dijelove koji nose najviše informacija, jer će se taj dio ponavljati pri vrhu svake stranice teksta kad bude otisnut. Ključne riječi autor može, ali ne mora davati jer njih određuju posebni stručnjaci.

Sam rukopis počinje na drugoj stranici prema sljedećem obrascu: • naslov (na jeziku članka) – sve velikim slovima • sažetak opsega 600 do 1 200 znakova na jeziku članka • tekst

• unutar teksta naslove poglavlja treba tiskati velikim slovima, a potpoglavlja početnim velikim slovima

• unutar odlomka retke nemojte odvajati prelaskom u novi red • nemojte uvlačiti prvi redak teksta • između odlomaka i prije svakog naslova poglavlja ostavite jedan redak

proreda. Slike. Slikovni prilozi mogu biti izvedeni kompjutorskom grafikom ili

kvalitetnim crtanjem (crnim tušem) u mjerilu 2 : 1. Svaki slikovni prilog mora biti na posebnom listu opremljen oznakom redosljeda, nazivom i pripadnim tekstom (primjerice: Slika 1. Grafički prikaz rezultata), a u tekstu treba označiti mjesto na kojem dolazi taj slikovni prilog. Gdje je potrebno uključite i tumač znakova.

GOVOR XXVI (2009), 1 82

Tablice. Svaku tablicu treba obilježiti arapskim brojem i opisom (primjerice: Tablica 1. Prikaz rezultata prvog pokusa) te je priložiti na kraju rukopisa, a u tekstu je potrebno označiti mjesto gdje koja tablica treba doći. Da biste nam olakšali uređenje teksta, molimo Vas, u tablicama odvajajte kolone samo tabulatorom, a unutar tablice nemojte unositi nikakve crte.

Bilješke (fusnote) treba izbjegavati, a ako to nije moguće treba ih u tekstu označiti arapskom brojkom između kosih zagrada i priložiti na kraju teksta.

Referencije. Radove na koje se tekst poziva treba navesti u zagradi s navođenjem prezimena autora i godine pojavljivanja, npr. (Laver, 1994) ili Laver (1994), a ako se nešto citira, onda treba navesti stranicu, npr. (Laver, 1994:72). Ako se navodi više radova jednog autora objavljenih iste godine, ispravno je napisati npr. Kimura (1973a) ili (Kimura, 1973b). Radovi više autora navode se u tekstu za dva autora oba npr. (Studdert-Kennedy i Shankweiler, 1970), a za tri i više autora samo prvi s oznakom "i sur." npr. (Blumstein i sur., 1975). Priloženi popis literature smije sadržavati samo radove koji se izrijekom spominju u tekstu. Te radove treba poredati abecednim redom prema prezimenu prvog autora u sljedećem obliku: Članak u časopisu Gospodnetić, J. (1982). Načela fonetike i njezin napredak. Govor IV, 2, 93-108. Članak u zborniku radova Blumstein, S. (1995). On the neurobiology of the sound structure of language: Evidence from aphasia. Proceedings of the XIIIth International Congress of Phonetic Sciences (ur. K. Elenius i P. Branderud), Vol. 2, 180-185. Članak u knjizi s više autora Bialystok, E. (1992). Selective attention in cognitive processing. U R. J. Harris (ur.), Cognitive Processing in Bilinguals, 501-514. Amsterdam: North-Holland. Knjiga Malmberg, B. (1960). La Phonétique. Paris: Presses universitaires de France.

Recenzije. Recenzenti su stručnjaci s područja teme koju članak obrađuje.

Oni ne znaju tko je autor članka koji recenziraju, a autor ne zna tko su recenzenti te komuniciraju isključivo preko Uredništva.

Autori trebaju biti spremni na eventualno popravljanje teksta prema uputama recenzenata te na kontrolu lektorskih ispravaka i posljednju korekturu. Autori članaka dobit će po jedan primjerak onog broja GOVORA u kojem je njihov rad objavljen i deset separata.

Rukopise šaljite na adresu Uredništva. Molimo Vas, pošaljite dva otisnuta primjerka i disketu s tekstom uz naznaku programa i verzije (od programa za obradu teksta savjetujemo MS Word ili Word for Windows).

GOVOR XXVI (2009), 1 83

INFORMATION FOR AUTHORS

GOVOR publishes original research articles, studies, professional

articles, reviews, essays, scholarly notes, and letters to the editor that are relevant to speech science and communication. Contributions addressing the issues of speech and hearing disorders and rehabilitation will also be considered.

The languages of the journal are Croatian and English. Articles in Croatian should be accompanied by an extended summary in English and articles in English should be accompanied by an extended summary in Croatian (1800 to 2500 characters). Figure and table captions should also be bilingual, i.e., written in English and Croatian. We suggest that the summary be oganized into a short introduction, problem definition, description of the research, and results with a brief discussion. The purpose of this addition is to enable authors who do not read the language of the article to get the most relevant information the author wanted to convey. Translations may be provided by the Editor.

Form of Manuscript. Manuscripts should be submitted in duplicate, typewritten or printed in letter-quality or laser-quality print, double-spaced on one side of white paper, with wide margins (2.5 cm). All pages should be numbered consecutively.

Page one should contain the following information: • article title in the language of the article • author(s) name(s) • author(s) affiliation(s) • information about the author to whom correspondence should be sent

(full address, phone and fax numbers, e-mail address) • abbreviated form of the title for the running page heading (maximum

36 characters including letters and spaces). The manuscript itself should start on page 2, in the following format:

• title in the language of the article - in capital letters and centered • abstract in the language of the article (600 - 1200 characters) • key words • body of the article

• only section headings should be in capital letters; sub-headings should be in upper and lower case letters

• within the paragraph use the word-wrapping routine on your word processor

• do not use any indentations • leave one blank line between paragraphs and before each heading or

subheading. • figures, tables, footnotes • title, extended summary and key words in the language other than the

language of the article

GOVOR XXVI (2009), 1 84

Figures. All figures must be on white paper. Computer graphics or original line drawings in black India ink are acceptable. Please keep in mind that there will be an approximately 50% reduction in printing. Figures should be numbered in order of appearance with Arabic numberals and enclosed on a separate sheet of paper at the end of the text. Figure captions should be in English and Croatian. In the text itself the place for each figure should be clearly marked. Legends should be included where necessary.

Tables should be numbered in order of appearance with Arabic numerals and enclosed on a separate sheet of paper at the end of the text. They should be typed double-spaced and contain a short descriptive title in English and Croatian. In the text of the article the place for each table should be clearly marked.

Footnotes should be kept to a minimum. When necessary, they should be indicated by superscript Arabic numerals in the text and enclosed on a separate page (typed double-spaced).

References should be cited in the text by the last name of the author and the publication year in parentheses, e.g. (Laver, 1994) or Laver (1994); if direct quotes are used from the reference, page number should also be given after a colon, e.g. (Laver, 1994:72). If more than one article was published by the same author in a given year, the following format should be used: Kimura (1973a) or (Kimura, 1973b). Articles with two authors are cited as (Studdert-Kennedy & Shankweiler, 1970); for articles with three or more authors the correct format is (Blumstein et al., 1975). All references cited in the text should be listed alphabetically at the end of the article. Please, observe the following formats: Article in a journal Gospodnetić, J. (1982). Načela fonetike i njezin napredak. Govor IV, 2, 93-108. Article in conference proceedings Blumstein, S. (1995). On the neurobiology of the sound structure of language: Evidence from aphasia. Proceedings of the XIIIth International Congress of Phonetic Sciences (ed. K. Elenius & P. Branderud), Vol. 2, 180-185. Article in a book Bialystok, E. (1992). Selective attention in cognitive processing. In R. J. Harris (ed.), Cognitive Processing in Bilinguals, 501-514. Amsterdam: North-Holland. Book Malmberg, B. (1960). La Phonétique. Paris: Presses universitaires de France.

Reviews are anonymous. Each article is reviewed by three independent

reviewers. The authors may be asked to modify their contributions in accordance with the reviewers' suggestions.

Proofs will be sent to the designated author. Prompt reply and return of corrected proofs will be expected.

GOVOR XXVI (2009), 1 85

Reprints. Authors will receive one copy of the journal in which their contribution has been published, and 10 reprints free of charge.

Submission of Manuscripts. An original and one copy of the manuscript should be submitted to the address below: Uredništvo časopisa Govor Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet Odsjek za fonetiku I. Lučića 3 10 000 Zagreb Hrvatska Telephone: ++385 1 6120098 Telefax: ++385 1 6120096 E-mail: [email protected] The authors whose contributions are accepted for publication will be asked to send a computer disk with the final version of the article and all accompanying material.

GOVOR XXVI (2009), 1 86

Govor izlazi dva puta godišnje. Članovi Odjela za fonetiku Hrvatskoga filološkog društva uplatom članarine za tekuću godinu imaju popust od 50 % na pretplatu na časopis Govor. Godišnja pretplata: 40,00 kn. Pojedini broj: 25 kn. Uplate: Zagrebačka banka, Zagreb, broj računa: 2360000-1101551990 Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, Ivana Lučića 3. Godišnja pretplata u inozemstvu: 10,00 €. Pojedini broj: 7 €. Uplate iz inozemstva slati na račun: Zagrebačka banka, Zagreb, SWIFT ZABA HR2X IBAN HR742360000-1101551990 Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, Ivana Lučića 3. Naklada: 600 primjeraka

100 95 75 0 7. rujan 2009 10:09:07€¦ · Premda je od 2002. godine bio u mirovini, profesor...

Documents

Transcript of 100 95 75 0 7. rujan 2009 10:09:07€¦ · Premda je od 2002. godine bio u mirovini, profesor...