10. PREDAVANJE

RAZMJENSKI ODNOSI NA ELEKTRONIČKOM TRŽIŠTU

ELEKTRONIČKA TRGOVINAElektronička trgovina podrazumijeva održavanje poslovnih veza i prodajuinformacija, usluga i proizvoda preko računalnih telekomunikacijskihmreža.

Elektronička trgovina (engl. electronic commerce, EC, e-commerce, iliecommerce) se primarno sastoji od distribuiranja, kupovine, prodaje,marketinga, te održavanja proizvoda i usluga putem elektroničkog sustava,kao što je Internet, ali i druge računalne mreže. Sa stajališta informacijsketehnologije, elektroničku trgovinu možemo gledati kao primjenuelektroničkog poslovanja usmjerenu na komercijalne transakcije. [1]

[1] "Electronic commerce", URL: http://en.wikipedia.org/wiki/Electronic_commerce, 16.06.2006.

Elektronička trgovina može uključivati elektronički prijenos sredstava, upravljanjenabavnim kanalima, elektronički marketing, online marketing, obradu onlinetransakcija, elektroničku razmjenu podataka (engl. electronic dana interchange –EDI), automatizirani sustav upravljanja inventarom, te automatizirani sustavprikupljanja podataka.Uobičajeno elektronička trgovina koristi elektroničku komunikacijsku tehnologiju,kao što je Internet, Ekstranet, elektronička pošta, elektroničke knjige, bazepodataka te mobilne telefone i PDA-e. [2]

Elektroničku trgovinu možemo općenito podijeliti na dva osnovna područja:1) Trgovinu između poslovnih subjekata – Businjess – to – business trgovinu(B2B),2) Trgovinu usmjerenu prema tržištu krajnjih potrošača svakodnevne(neposlovne) potrošnje – Business – to – consumer trgovinu (B2C).

Pored ova dva, najčešda, oblika, postoje i drugi oblici transakcija vrijednostiizmeđu dviju strana, odnosno transakcija vrijednosti putem digitalnetehnologije i Interneta. To je mogude vidjeti iz slijedede tablice:

[2] "Personal Digital Assistent (PDA) – osobni digitalni pomoćnik je ručni uređaj koji kombinira osobitosti računala,telefona i faksa, te mrežnog uređaja. Tipični PDA može služiti kao mobilni telefon, uređaj za slanje faksa i osobniorganizer.", "Glossary of Acronyms and Technical Terms", URL: http://www.cites.uiuc.edu/glossary/index.html#p,21.06.2006.

BUSINESS – TO – BUSINESS TRŽIŠTA (B2B)

Business-to-business elektronička trgovina tipično predstavlja poseban

oblik automatiziranja procesa između trgovačkih partnera, a izvodi se upuno vedem obimu od business-to-consumer (B2C) trgovine.

B2B je skradenica pojma Business to Business, i označava vrstu poslovanjakoja je okrenuta na razmjenu roba, servisa i usluga između tvrtki, koje sučesto (ali ne i uvijek) također B2B tvrtke. [3]

Za razliku od business to consumer modela (B2C), koji podrazumijevaposlovanje poduzeda sa krajnjim korisnicima, business to businesspovezuje sve sudionike u poslovnom procesu koji prethodi krajnjemkorisniku – dobavljače, posrednike, distributere…

[3] Ružid, D.: "e-Marketing", Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2003., str. 199.

Business to business je, kao oblik poslovanja, nastao iz nekadašnjeelektroničke trgovine na veliko – koja je prevladavala do sredinedevedesetih godina, a sastojala se od golemih novčanih sredstava koja suputem zatvorenih računalnih sustava prebacivani između banaka,uključujudi i međunarodnu trgovinu novcem (Electronic Fund TransferSystem).

Razvoj business to business poslovanja možemo podijeliti na tri faze: EDI,osnovni B2B e - commerce i Electronic Marketplaces (eMarkets).

Početak B2B poslovanja veže se za pojavu prvih EDI (Electronic DataInterchange – elektronička razmjena podataka) sustava. Velikimulaganjima poduzeda u razvoj informacijske tehnologije, poduzeda suvelikim dijelom automatizirala svoje interno poslovanje.

Gledano sa stajališta naručivanja robe ili usluga, još se uvijek moralokoristiti manualno povezivanje informacijskih sustava poduzeda (računi suispisivani u poduzedu koje je robu izdalo, te ponovno unošeni u poduzedukoje je robu naručilo i platilo). Pojavila se potreba boljeg povezivanjarazličitih informacijskih sustava, a rješenje je pronađeno u uvođenju EDIsustava koji predstavljaju prvi oblik B2B elektroničkog poslovanja.

EDI (Electronic Data Interchange) se najčešde definira kao:

razmjena strukturiranih poslovnih podataka između računala zasebnihposlovnih subjekata, izvršena bez manualne intervencije, elektroničkimputem, pomodu standardiziranih poruka koje zamjenjuju tradicionalnepapirnate dokumente.Neophodni elementi za primjenu EDI sustava su:- standard koji de biti korišten za transport poruke od pošiljatelja doprimatelja, s obzirom da različite tvrtke imaju različite računalne sustave iprograme, tako da je izravna razmjena nemoguda,- software koji de vršiti konverziju poruka,- komunikacijski medij kojim de se poruka transportirati (javna ili privatnamreža).U ranim počecima primjene EDI sustava, osnovne pretpostavke zauspješno elektroničko razmjenjivanje poruka bile su da oba poduzedamoraju koristiti istu tehnološku osnovu (hardware), isti komunikacijskiprotokol, te jednaku brzinu prenošenja podataka. Kasnije se, daljnjimrazvojem i unapređenjima tehnike i tehnologije na području EDI sustava,počinju uvoditi različite VAN (Value-added Network) mreže specijaliziranihtvrtki(Lidl). Daljnjim razvojem takvih mreža nastaju prve VPN mreže(Virtual Private Network), koje karakterizira izuzetno visoka razinasigurnosti i pouzdanosti, jer se omoguduje izravna komunikacija međupartnerima.

Koristeći EDI u svakodnevnom poslovanju poduzeće ostvaruje:

- bržu dostavu dokumenata bez gubljenja i oštedenja,

- značajne uštede u vremenu potrebnom za obradu dokumentacije –eliminiranje potrebe za ponovnim prekucavanjem dokumenata,

- povedanje proizvodnosti i efikasnosti,

- značajno smanjenje troškova obrade papirnate dokumentacije,

- smanjenje obujma pogrešaka u obradi podataka,

- poboljšano upravljanje transportom, distribucijom i zalihama,

- značajno smanjenje troškova nabavki i sl. [4]

Nadalje, osim primjene EDI sustava putem VAN, a kasnije i VPN mreža, EDIsustavi počinju se postupno primjenjivati i na Internetu, kao globalnoj mreži.Samom primjenom Interneta kao medija dolazi do pojave i razvoja novihoblika business to business poslovanja.

Istodobno je razvoj sigurnosnih mehanizama došao do faze u kojoj omoguduješire prihvadanje Interneta kao sigurnog komunikacijskog medija tako da suubrzo Web prezentacije dobile i mogudnost online naručivanja i pladanjaproizvoda i usluga.

[4]Ružid, D.: "e-Marketing", Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2003., str. 199.

B2B COMMERCE SITEOVI

Kao slijededa faza razvoja business to business trgovine, javljaju se osnovniB2B e-commerce site-ovi. Njih su u početku predstavljale velike kompanije –snabdjevači – koje su putem Interneta omogudavale naručivanje i prodajusvojih proizvoda velikom broju svojih distributera i kupaca.

U evolucijskom tijeku mogude je razlikovati nekoliko osnovnih vrsta tržišnihB2B modela, od kojih su najznačajnija 4:

- katalozi,

- aukcije,

- burze,

- zajednice.

Kasnije se razvijaju elektronička tržišta (Electronic Marketplaces – eMarkets)veletrgovinskih centara, novog oblika organiziranja B2B poslovanja naInternetu. Ovakva elektronička tržišta veletrgovinskih centara definiraju se kao"Web site-ovi na kojima velik broj kupaca i prodavatelja na jednom mjestuprezentira svoju ponudu i potražnju na određenom području“. [5]

[5] Đurid, N.: "B2B poslovanje – uvod", URL: http://www.e-trgovina.co.yu/b2b/b2b_uvod2.html(16.06.2006.)

E - marketplaces predstavljaju novi vid online posrednika koji na jednom

mjestu efikasno predstavlja agregiranu ponudu i potražnju, pružajudikupcima niže troškove nabavke uz mogudnost kontakata sa novimdobavljačima, a isto tako i dobavljačima niže troškove prodaje uzmogudnost kontakta s novim kupcima.

Postoji nekoliko različitih e¸- Markets modela, ovisno o tome tko ih jeorganizirao. Zbog toga je potrebno razlikovati e - marketplacesorganizirane od strane:

- jednog, ili više velikih kupaca (Buyers - Driven e - marketplaces)

- industrijskih giganata koji u ovom načinu poslovanja vide mogudnostpovedanja efikasnosti lanca opskrbe uz istovremeno značajno smanjenjetroškova

- jednog, ili više velikih opskrbljivača (Suppliers - Driven e - marketplaces),

- e - marketplaces organizirane od strane trede, neutralne strane(primjerice, privredne komore) – elektroničke burze.

BUSINESS – TO – CONSUMER TRŽIŠTA (B2C)

Elektronička trgovina na malo (engl. Business to Consumer – B2C)

predstavlja u biti 'konzumnu' trgovinu.

Golema vojska sitnih potrošača otkriva jedan potpuno novi svijetelektroničkih kupnji i pladanja, a prodavači, vlasnici poslužitelja na mreži,otkrivaju beskrajno i nezasitno tržište.

Dok se pojam "e-commerce", tj. elektronička trgovina odnosi nasveukupne online transakcije, B2C se odnosi na "business-to-consumer",te se primjenjuje na sve oblike poslovanja i organizacija koji prodajuproizvode ili usluge svojim kupcima preko Interneta, a namijenjene su zavlastitu uporabu. Vedinom, kada ljudi razmišljaju o B2C elektroničkojtrgovini, odmah pomisle na Amazon.com, kao najvedu online knjižaru kojaje pokrenuta 1995. godine. Međutim, osim online maloprodaje, B2C je,kao poslovni model izrastao, te uključuje i usluge poput online bankarstva,putničkih organizacija, online aukcija i slično.

Kao osnovnu razliku naspram B2B oblika poslovanja navodi se razlika ukupcima. Kod B2B poslovanja kupci su druga poduzeda, dok su kod B2Cposlovanja kupci individue, odnosno krajnji potrošači. Sveukupno, B2Btransakcije su kompleksnije, te imaju više sigurnosne zahtjeve.

Osim toga, postoje dvije velike distinkcije:

- pregovaranje - prodaja drugim poduzedima za sobom povlači 'hrvanje'oko cijena, dostave i specifikacija proizvoda, daleko više nego s vedinomobavljenih prodaja potrošačima. To olakšava stvar prodavatelju na malo, ito prilikom smještanja online kataloga, te je to razlog zašto su prve B2Bprimjene bile orijentirane na kupovinu gotovih dobara i sirovina - jer sujednostavne za opisivanje i formiranje cijene.

- integracija - prodavatelji na malo ne moraju integrirati vlastite sustave sasustavima kupaca. Poduzeda koja prodaju drugim poduzedima morajuosigurati komunikaciju bez ljudske intervencije.

Elektroničku trgovinu B2C prezentira prodaja putem elektroničkogkataloga i kao takvo predstavlja specifičnu prodaju na malo. U praksi,elektronička B2C trgovina može biti organizirana kao virtualni trgovinskicentar i online aukcija.

MOBILNA TRGOVINA (mCOMMERCE)

Prema definiciji, m - commerce (engl. mobile commerce) predstavlja

svaku transakciju novčane vrijednosti koja je realizirana preko mobilnetelekomunikacijske mreže. U skladu s tom definicijom, m - commercepredstavlja podskup svih e - commerce transakcija, kako u B2C, tako i uB2B segmentu.

M - commerce je započeo primjenom bežičnih elektroničkih blagajni (POS– Point Of Sale), odnosno terminala, a kasnije je unaprijeđen te jeomogudena primjena putem mobilnih telefona i PDA-a (Personal DigitalAssistants). Bežični POS terminali su bili poprilično skuplji u odnosu nažično povezane terminale, odnosno terminale koji su zahtijevali žičnopovezivanje na telefonsku infrastrukturu. To se navodi kao jedan odrazloga zašto je veliki broj ljudi bio primoran pronadi alternativne načineprocesiranja transakcija dok su "na putu". Od tada su mobilni telefoni iPDA - i doživjeli veliki napredak. Dodane su im mnoge mogudnosti kako biprivukli dodatne kupce te zadovoljili njihove potrebe.

Ved i prije razvoja mobilne trgovine bilo je mogude prikupljanje sredstava zanarudžbe "sa ceste". To je ostvarivano uglavnom putem gotovine, čekova ilizapisivanja informacija potrebnih za procesiranje transakcije sa kreditne kartice.Zapisivanje tih informacija zahtijevalo je njihovu kasniju obradu, odnosnoprocesiranje transakcija iz ureda. Naime, nisu rijetki slučajevi gubljenja čekova iliinformacija o kreditnim karticama (koje su preuzete od kupaca). Rješenja mobilnetrgovine omogudila su lakše obavljanje tzv. kupnje "na cesti". Štoviše, omogudenoje:- poboljšano i ubrzano kolanje sredstava,- sigurna autorizacija kreditnih i potrošačkih kartica unutar svega nekoliko sekundi,- minimizirana mogudnost preplate, ili prijevare putem kreditne kartice,- obavljanje poslovanja na mjestima gdje telefonska infrastruktura ne postoji.

Tehnološki, sve m-commerce servise možemo podijeliti u četiri generacijskeskupine:- prvu generaciju (1999. godina) čine osnovni servisi (glas i organizatori) – mobiteli,PDA,- drugu skupinu (2000. godine) predstavljaju tzv. informacijski servisi, kao što je,primjerice, elektronička pošta, vremenska prognoza, oglasi i slično,- tredu generaciju servisa (2001. godine) čine tzv. transakcijski servisi (turističke rezervacije, bankarske transakcije, online aukcije), - četvrtu skupinu čini uvođenje 3G mreža (2003. godine uvedene eksperimentalne mreže na području Tokia, Japan). Četvrtu skupinu čine multimedija, video-konferencije i online igre. - danas 4G

Preduvjet razvoja i boljeg prihvadanja mobilne trgovine je, dakako, daljnje

tehnološko usavršavanje koje de omoguditi još višu razinu sigurnosti iprivatnosti.

Kao generatore budućeg razvoja m – commerce – a možemo izdvojiti:

- masovno tržište mobilne telefonije,

- nagli razvoj Interneta i elektroničke trgovine,

- usavršavanje opreme i uređaja za mobilnu telefoniju,

- novi principi tarifiranja servisa,

- uspjeh u podjeli licenci za UMTS (3G) – UMTS tehnologija de u punojmjeri osigurati kvalitetan prijenos video signala preko mobilnetelekomunikacijske mreže.

- razvoj 4G.

PREDNOSTI ELEKTRONIČKE TRGOVINE

Prednosti elektroničke prodaje u odnosu na klasične oblike maloprodaje

mogu se, ukratko, svesti na:

- značajno proširenje zemljopisnog kruga potencijalnih kupaca,

- smanjuju se troškovi transakcija,

- skraduje se vrijeme trajanja prodajnog ciklusa,

- omogudena je prodaja 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu,

- smanjuju se troškovi radne snage i resursa, izbjegavaju ljudske pogreške,

- na brz i relativno jeftin način privlače se novi kupci.

PREDNOSTI ZA PRODAVAČE

Proširenje tržišta - kod klasičnih prodavaonica, među najvažnijim

čimbenicima uspjeha nalazi se lokacija. Naime, bez dobre lokacije je teškopolučiti dobre rezultate. Velika je razlika klasičnog tržišta u odnosu na e -tržište. Naime, klasično je tržište ograničeno određenim čimbenicima kaošto su geografski prostor na kojemu se kupci nalaze, udaljenost odprometnica, velikih prometnih čvorišta i slično. S druge strane, naelektroničkim tržištima, odnosno Internetu, ograničenja nisu vezana zamateriju, ved za raspoloživu memoriju, odnosno kapacitete tvrdih diskova(ako govorimo o digitalnim dobrima) na kojima se podaci nalaze.

Poboljšani marketing - poboljšani marketing na e-tržištima karakteriziradaleko lakše dobivanje povratnog odgovora, tj. mišljenja kupca (feedback)o proizvodima i uslugama, odnosno i o uspješnosti samog marketingmiksa, te njegovih pojedinih komponenti. Razlog tome je izuzetno jeftinoslanje same povratne informacije, jer je slanje e-pošte daleko jeftinije, ali iugodnije, te brže od slanja "tradicionalne" pošte.

Isto tako, korištenjem kvalitetnih rješenja u pogledu Web stranica, mogude

je jednostavno stvoriti organizaciju stranica po osobinama kupaca,odnosno mogude ih je prilagođavati željama kupaca/posjetitelja. Sve todoprinosi mogudnosti kreiranja individualnog marketinga – kao velikogkoraka unaprijed u odnosu na određeni marketing plan za određeno,unaprijed definirano, geografsko područje.

Veličina prodajnog programa - Veličina prodajnog programa više nijedefinirana veličinom prodajnog i skladišnog prostora. U elektroničkojtrgovini, veličina programa definirana je raspoloživim prostorom natvrdom disku računala – poslužitelja. Proizvodi ne moraju biti fizičkipristupni u elektroničkoj trgovini, ved nam elektronička trgovina služi kaokatalog proizvoda, koje je mogude ubaciti u tzv. elektroničku potrošačkukošaricu. U skladištima prodavača u elektroničkoj trgovini mogu se, ali nemoraju, biti skladištene samo male količine proizvoda (ovisno oorganizaciji logistike u poduzedu).

Smanjenje troškova - Smanjenje troškova, kao bitna karakteristikaelektroničke trgovine, proizlazi ved iz raspoloživih informacija.

Naime, samo skladištenje proizvoda nije neophodno za elektroničketrgovce jer oni pošiljke mogu kreirati na temelju stvarnih narudžbi, te takosmanjiti troškove zaliha.

Drugi vid smanjivanja troškova možemo pronadi u činjenici da elektroničkatrgovina ne zahtijeva zaposlene. Naime, zavisno od kvalitete izrade sameelektroničke trgovine, cjelokupni je proces kupnje i dostavljanjaautomatiziran, pa samim time ne postoje troškovi zapošljavanja ljudi.

Duže radno vrijeme - Postavljanjem elektroničke prodavaonice onlinestvorena je prodavaonica koja je otvorena 24 sata dnevno, 365 danagodišnje. Dok trgovci spavaju njihova e-prodavaonica je otvorena ispremna preuzeti narudžbe.

PREDNOSTI ZA POTROŠAČE

Bolja informiranost - kako je pristup Internetu omoguden svima, vrlo je

lako dodi do željenih informacija (barem lakše od šetnje izmeđutradicionalnih prodavaonica). Time su potencijalnim kupcima omogudenipristup vedoj količini informacija, posebice u pogledu cijene i kvaliteteproizvoda. Naime, poznato je da velik broj ljudi, prije obavljanja samekupovine najprije prikupi određene informacije o proizvodu. Osim cijene,mogude je doznati i potencijalne poteškode u primjeni proizvoda (putemrazličitih foruma, diskusijskih skupina i slično).

Veći izbor proizvoda - Ved je spomenuto kako je potencijalnim kupcima naInternetu na raspolaganju vedi broj informacija, a samim time i povedanizbor proizvoda.

Na Internetu, naime, nema lokalnih monopolista – ako kompanije imajuglobalnu prisutnost, znači da i kupci imaju globalni izbor.

Prilagodljivost - prilagodljivost je prednost koja se očituje kroz mogudnostpersonalizacije sadržaja na Web stranicama prodavača. Kupci moguindividualizirati i prilagoditi način prikaza vijesti, sadržaja, te novosti uprogramu prodavača, te samim time olakšati vlastiti izbor proizvoda. Sdruge strane, postoje i poduzeda koja pružaju mogudnost prilagodbeproizvoda (primjerice, kreiranje kompilacije pjesama koje de biti snimljenena CD-u – primjerice CDNow.com).

Praktičnost - elektronička trgovina je praktična za kupce, jer im omogudujeistraživanje proizvoda, njihovo naručivanje, pladanje (pa čak i dostavljanje,u određenim slučajevima) elektroničkim putem, bez potrebe napuštanjavlastitog doma. Isto tako, elektronička trgovina omoguduje kupcimakupnju bez ograničenja radnog vremena, pa kupci mogu kupnju obavljatibilo danju, bilo nodu – bez bojazni da su prodavaonice zatvorene.

Niže cijene - u istraživanju potrošača kao jedan od čestih razloga za kupnjuna Internetu navodi se i niža cijena. Niža cijena uglavnom proizlazi iz boljeinformiranosti kupaca, jer je u globalnim uvjetima (kako prisutnostiprodavača, tako i prisutnosti kupaca) teško zadržavati cijene višima odkonkurencije. Isto tako, razvijeni su čak i novi modeli pronalaženja cijena,koji se zovu "reci svoju cijenu" (engl. name your price). Ovakvi modeliomoguduju kupcima da traže određene proizvode do određene cijene, pričemu su onda kupci obvezni pronađeni proizvod po toj cijeni i kupiti.

NEDOSTATCI ELEKTRONIČKE TRGOVINE

Osim nabrojenih prednosti, vidljivi su i neki nedostaci vezani uz

elektroničku trgovinu, kao što su:

- neki proizvodi i poslovni procesi nisu prikladni za elektroničko poslovanje,

- izražene su brze tehnološke promjene koje je teško pratiti,

- evidentan je nedostatak povjerenja u pogledu sigurnosti i privatnosti,

- evidentan je nedostatak jasnih propisa,

- digitalni jaz, kao razlika između tehnološki obrazovanih i neobrazovanih,te između bogatih i siromašnih (visoka cijena tehnologije).

Neprikladnost proizvoda i procesa za elektroničko poslovanje - razlozineprikladnosti određenih proizvoda za elektroničko poslovanje obično sevežu uz nemogudnost fizičkog isprobavanja proizvoda.

Naime, kako su proizvodi dostupni u elektroničkom formatu, nemogude ihje isprobati. Primjerice, isprobavanje obude i odjede, npr. zbog veličine(neprikladnosti), odnosno kvalitete izrade. Ovi se problemi mogu doodređene mjere ispraviti putem standardizacije.

Brze tehnološke promjene - tehnologija vezana uz elektroničku trgovinumijenja se izuzetnom brzinom. Elektronička trgovina temelji na informacijskojtehnologiji, koja se neprestano razvija i unapređuje.

Zakonska regulativa - velike probleme stvara zakonska regulativa. Naime, uvelikom broju država koje su uključene u elektroničko poslovanja, odnosnoimaju poduzeda koja se time bave, nemaju definirane zakonske okvire zaprovođenje elektroničke trgovine. Isto je vezano i za zakonsku regulativuelektroničkog potpisa, koji se u nekim državama svijeta ne priznaje kao sudskidokaz.U Hrvatskoj je problem zakonske regulative riješen "Zakonom o elektroničkojtrgovini" (NN 130/11). Njime su donesene definicije pojmova, načinprovođenja poslovanja, odgovornost provoditelja elektroničke trgovine, tepravila u vezi sa sklapanjem ugovora u elektroničkom obliku.

Digitalni jaz - digitalni jaz proizlazi iz nemogudnosti nabavljanja skupeinformatičke opreme u zemljama tredeg svijeta. Isto se odnosi i nanemogudnost spajanja na Internet, kao globalnu mrežu – bilo zbognepostojanja infrastrukture ili zakonskih ograničenja. Zemlje tredeg svijeta,naime, moraju davati još više sirovina za nabavljanje tehnologije, što dovodi dostvaranja još vedeg jaza – produbljivanja problema siromaštva.

ELEKTRONIČKO PLADANJEPojavom informacije kao najvažnijeg resursa današnje industrije, pai društva opdenito, čovječanstvo je zakoračilo u novo doba –Informacijsku eru.Korištenjem računala i mrežnih komunikacija promijenili su se načinirukovanja informacijama – njihovom pohranom, dohvatom idistribucijom.Jedna od najvažnijih uporaba nove tehnologije je elektroničkoposlovanje – obavljanje financijskih transakcija razmjenominformacija elektroničkim putem. Ključnim za uvođenjeelektroničkog poslovanja pokazuje se razvoj sigurnih i učinkovitihelektroničkih sustava pladanja.

Izrastanje Interneta kao globalne informacijske mreže i medija kojimde se obavljati najvedi dio transakcija samo dodatno stavlja naglasakna sigurnost i pouzdanost. Metode i postupci u elektroničkimsustavima pladanja oslanjaju se na metode i postupke razvijene usvrhu sigurne pohrane i prijenosa informacija, kao što su zaštita(šifriranje) podataka i elektroničko potpisivanje podataka.

U bližoj povijesti, kao sredstvo pladanja, odnosno novac koristile su se:Gotovina

- novčanice, koje su prije izdavane od više banaka, da bi kasnije funkcijuizdavanja preuzela država, odnosno od strane države određenainstitucija,

- kovani novac, i- neslužbeni tokeni, koji su primani jer su sadržavali vrijednost

Dokumenti- čekovi,- novčani nalozi izdani od strane prihvadenog autoriteta, kao nacionalnog

poštanskog ureda,- kreditna pisma,- platežni vaucheri.

Sva navedena sredstva karakteriziraju različita obilježja, kao raširenost uprimjeni, mogudnost pradenja izvršenih transakcija, oporezivost obavljenihtransakcija.Razlog zbog kojeg postoji toliki broj različitih platežnih sredstava nalazimou činjenici da velik broj različitih okolnosti pod kojima se vrijednostmijenjala, a svako od sredstava je imalo vlastito tržište na kojemu je baremnekomu donosilo prednosti.

Kao slijededa razvojna faza pladanja klasičnim sredstvima pladanja, razvilo

se elektroničko pladanje. Naime, ubrzanim pristupom Internetu, kaoglobalnoj mreži, javlja se potreba pladanja putem Interneta. Razlog tomeje relativno brz razvoj elektroničke trgovine, posebice razvoj maloprodajeputem Interneta. Kako u globalnim uvjetima izravan kontakt kupaca sprodavačima nije uvijek mogud, javila se potreba pladanja elektroničkim,digitalnim putem.

Elektroničko pladanje temelji se na sredstvima tradicionalnog oblikapladanja, odnosno nastaju elektronička sredstva pladanja temeljena naprimjeru tradicionalnih sredstava pladanja.

Tako nastaju elektronička gotovina i elektronički ček, a dodatno se razvijakartično poslovanje, uvode se nove usluge od strane banaka – sve kako bise omogudila i pojednostavila kupnja, odnosno pladanje putem Interneta.

Elektroničko pladanje je zaseban dio elektroničke trgovine. Protokolelektroničkog pladanja čini niz međukoraka na čijem kraju je pladanjeobavljeno, korištenjem tokena izdanog od trede strane. Niti osoba kojaplada, niti osoba koja je pladena ne izdaje token kojim je pladanje izvršeno,

ved obje prihvadaju token izdan od trede strane (banke, organizacije,

države) kao valjano platežno sredstvo.

Informatička tehnologija je stvorila, ali i nastavlja stvarati mnoge novemogudnosti za razmjenu vrijednosti. Neke od novih tehnika predstavljajuautomatizaciju postojedih metoda, dok druge predstavljaju novinu ili su,pak, revolucionarne.

Postoje slijededi modeli:

1) elektronički prijenos sredstava na samom mjestu prodaje (electronicfunds transfer at point of sale (EFT/POS) - EFT/POS uključuje korištenjeplastičnih kartica putem terminala na samom mjestu prodavača. U biti sesastoji od dva mehanizma:

a) transakcije putem debitnih kartica – ovo je predstavljalo novi oblikprijenosa sredstava, pri čemu je vlasnik računa, potvrdivši autentičnostputem tokena i unošenjem PIN broja, korištenjem terminala i mrežeodobrio prijenos sredstava sa vlastita računa na račun prodavača.

b) transakcije putem kreditnih kartica – ovo predstavlja automatskoobuhvadanje podataka o kupnji vezano uz kreditni račun, a zamijenilo jekratko upotrebljavane vauchere.

2) transakcije s direktnim unosom podataka - direktan unos podatakaomoguduje manje 'kružnog' smjera prijenosa podataka nego što jeslučaj s čekovima. Čine ga dvije vrste:

a) direktan kredit – uključuje instrukciju platitelja svojoj financijskojinstituciji (banci) da isplati sredstva na račun primatelja sredstava u tojili nekoj drugoj financijskoj instituciji. Posebna podvrsta direktnogkredita je stalni nalog, a predstavlja aktivirani nalog za pladanje uredovitim intervalima (npr. mjesečno ili kvartalno).

b) direktan dug – ovo uključuje odobrenje platitelja primatelju dapreuzima sredstva periodično sa računa platitelja, a prikladno je uuvjetima kada količina, odnosno vrijednost sredstava varira iz jednog udrugi period (npr. telefonski račun ili račun za električnu energiju).

3) elektronička razmjena financijskih podataka (financial electronicdata interchange (F-EDI)) - F-EDI predstavlja prijenos transakcijeplatežnih podataka i povezanih podataka od platitelja prema njegovojbanci, kako bi ista sredstva bila preusmjerena dalje (preko banaka i/ilipružatelja mreža s posebnim uslugama) do banke primatelja iliprimatelja.

4) kućno bankarstvo - pojam koji se koristi za velik broj različitih,međusobno povezanih, metoda pri čemu platitelj koristi elektroničkiuređaj u vlastitom domu ili na radnom mjestu kako bi inicirao pladanjeprimatelju sredstava. Uz računalnu tehnologiju, može se obavljati i uzpomod telefona i interaktivnog glasovnog odaziva (interactive voiceresponse – IVR).

5) kartice s pohranjenom vrijednošću - predstavljaju oblik automatizacijegotovine, pri čemu token nije fizički prisutan (poput novčanica i kovanica),ved je u elektroničkom obliku. Namijenjen je okolnostima u kojima jevlasnik kartice prisutan u prodajnom mjestu ili prilikom usluge. Postojinekoliko varijacija:

a) rani oblici (izuzetno nesigurni) uključuju bušene kartice, te kartice smagnetnim zapisom.

b) daleko sigurniji i napredniji oblici koji koriste kartice s čipom zaspremanje i izdavanje tokena.

c) još napredniji i sofisticiraniji oblik primjene kartica s čipom, koji više nijesamo u mogudnosti čuvati i izdati vrijednosne tokene, ved obavlja i funkcijedebitne kartice, te kreditne kartice. Često se naziva elektronička torbica,odnosno elektronički novčanik.

6) elektronička gotovina - ovo je još jedan oblik pretvaranja gotovine u

elektronički oblik. Prigodan je u okolnostima u kojima platitelj nije prisutanna mjestu prodaje ili pružanja usluge, ved je putem elektroničkekomunikacijske opreme dostupan, odnosno spojen na Internet ili na nekedruge oblike napredne globalne informacijske infrastrukture, kaoprimjerice kablovska televizija s unapređenim mogudnostima.

PRETPOSTAVKE ELEKTRONIČKOM PLADANJU

Kada govorimo o pretpostavkama elektroničkom pladanju, mislimo

na potrebna svojstva koja elektroničko pladanje, odnosno poduzedemora osigurati kako bi moglo provoditi elektroničko napladivanjeproizvoda i usluga. Tu se, uglavnom, misli na sigurnost obavljanjatransakcija vrijednosti preko računalne mreže.

Naime, sam Internet, kao globalna mreža, zamišljen je u oblikupaukove mreže, odnosno velik broj računala povezan je prekodrugih računala, a ne izravno. Samim time, veliki problem uposlovanju, odnosno napladivanju na Internetu predstavljamogudnost presretanja podataka na posredničkom računalu.

Sigurnosti još dodajemo i privatnost, što je u pravu definirano kao"pravo da budeš ostavljen namiru”.

SIGURNOSTSigurnost je mogude promatrati na više razina.

Tako ju je mogude promatrati kao fizičku sigurnost, a odnosi se na fizičkuzaštitu računala od pristupa datotekama i informacijama od straneneovlaštenih osoba.

Po pitanju elektroničkog pladanja, sigurnost predstavlja preduvjet za pladanje.Naime, svim je vrstama elektroničkog pladanja svojstveno da se podaci udigitalnom obliku šalju preko javne mreže, barem u dijelu komunikacije odprodavaonice do banke, ili do payment gateway-a. Nadalje se, uobičajeno,koristi posebna zaštidena mreža (obično neki od oblika Virtual PrivateNetwork-a – VPNa).

Problem sigurnosti na Internetu rješava se primjenom sigurnosnih protokola.

Drugi način rješavanja ovog problema je uporabom vatrozida (engl. firewall-a).Vatrozid (engl. firewall) predstavlja sustav čija je svrha onemogudavanjeneovlaštenog pristupa subjekata iz okolice u određenu mrežu i iz mreže uokolicu. Može se implementirati u hardware-u (kao zaseban uređaj koji služikao filtar), u software-u (kao zaseban aplikacijski program koji vrši cjelokupanproces) ili kao kombinacija hardware-a i software-a (kao najsigurnija metoda,kojom se eventualni propusti u sklopovlju mogu "pokrpati" putemaplikacijskog programa). Vatrozidi često neovlaštenim korisnicimaonemoguduju pristup privatnim mrežama, posebice intranetima, iz Interneta.

Sve poruke što ulaze u intranet, ili ga napuštaju, prolaze kroz vatrozid, koji

ispituje svaku od njih i blokira sve one koje ne udovoljavaju naprijedutvrđenim sigurnosnim kriterijima. U primjeni su četiri tipa vatrozida:

- filtri paketa (engl. packet filtering),

- aplikacijski pristupnici (engl. application gateway),

- pristupnici (engl. gateway) na razini veze, koji kontroliraju je li određenaveza intraneta s okolicom dopuštena,

- ovlašteni poslužitelj.

U praksi, vatrozidi obično primjenjuju istovremeno dva ili čak i višenavedenih modela kontrole pristupa i smatraju se prvom crtom obraneprivatnih informacija od neovlaštene uporabe.

PRIVATNOSTKoncept privatnosti obuhvada etičke i legalne aspekte. Zaprivatnost možemo redi da je proizvod 20. stoljeda, a prvi puta jeod strane Samuela Warrena i Louisa Brandeisa 1890. godinedefinirano kao "pravo da budeš ostavljen na miru".

Privatnost se odnosi na mogudnost ljudi da anonimno vršeelektroničko poslovanje, odnosno da informacije koje oni daju uInternet prodavaonicama ne budu otkrivene javnosti.

Tako de, primjerice, velik broj poduzeda garantirati da informacijekoje njima dostavite nede biti dane na uvid nikome izvanpoduzeda, odnosno tredim osobama. Stjecanjem takvihinformacija može dodi do čestih pojava krađe identiteta. Krađaidentiteta se pritom odnosi na mogudnost iskorištavanja imena,ali i primjerice, brojeva kreditnih kartica za vlastite potrebe.

VRSTE ELEKTRONIČKIH OBLIKA PLADANJA

Sustavi elektroničkog pladanja uključeni u elektroničku trgovinuobuhvadaju razmjenu nekih vrsta novca za određena dobra iliusluge.

Naime, sustavi elektroničkog pladanja se i dalje razvijaju, apredstavljaju daleko jeftiniji oblik pladanja od tradicionalnihmetoda odašiljanja papirnatih faktura, te nakon toga obradeprimljenih pladanja.

Distribucija i pladanje elektroničkim novcem može biti u oblikuelektroničkih novčanika, "pametnih" kartica ili odobrenja(vremenski odobrenih naloga). [6]

[6] Chou, D.: "Payment Systems for Electronic Commerce", St Cloud State University, 12. poglavlje, str. 5,2002.

Slika 1. Oblici elektroničkog pladanja, izrada autora.

PLATEŽNE KARTICE

Platežne kartice predstavljaju sve oblike plastičnih kartica koje kupci koriste za

obavljanje kupnje, a to su:

A) Kreditne kartice - kao što je Visa ili MasterCard, a ima unaprijed određenugranicu za potrošnju, temeljenu na kreditnom limitu korisnika

B) Debitne kartice - umanjuje određeni iznos (iznos troška) sa računa vlasnikau banci gdje ima račun, te ga prebacuje na račun prodavača u nekoj banci

C) Naplatne kartice - na primjer: kartice American Express-a, to su kartice kojesa sobom ne donose predodređeni potrošački limit.

KREDITNE KARTICE

Sustav kreditnih kartica predstavlja oblik nagodbe maloprodajnetransakcije i kreditnog sustava, nazvan prema malim plastičnim karticama,koje je kreditni sustav (banka) izdao korisniku. Kreditnu karticu potrebno jerazlikovati od debitne kartice, kod koje pri svakoj transakciji novac prelazisa računa vlasnika na račun prodavača. Naime, kod kreditnih karticaizdavatelj kartice posuđuje novac korisniku kartice. Vedina je kreditnihkartica izrađena u skladu sa ISO standardom ISO 7810.

DEBITNE KARTICE

Debitna kartica je ISO 7810 kartica koja predstavlja fizičku preslikukreditne kartice, te je, isto kao i kreditna kartica, korištena kao alternativagotovini prilikom kupovine. Međutim, kada je kupnja obavljenakorištenjem debitne kartice, sredstva se izravno povlače sa tekudeg,čekovnog ili štednog računa korisnika u banci ili kreditnoj instituciji. Nekapoduzeda u SAD-u, poput Visa-e, nazivaju svoje debitne kartice čekovnimkarticama.

VRSTE DEBITNIH KARTICA

Iako su mnoge debitne kartice izdale poduzeda Visa ili MasterCard, postoji mnoštvo vrsta debitnih kartica, od kojih je svaka prihvadena samo u određenoj zemlji ili regiji. S druge strane, pak, možemo razlikovati dvije temeljne vrste debitnih kartica:

- online debitne kartice,

- offline debitne kartice.

Online debit kartice zahtijevaju elektroničku autorizaciju svake transakcije,a iznos duga se automatski reflektira na umanjenje stanja na računukorisnika. Transakcija može dodatno biti osigurana putem sustava osobnogidentifikacijskog broja (engl. personal identification number – PIN), dokdruge online kartice zahtijevaju autentikaciju svake transakcije putem ATMsustava. Poteškoda u vidu korištenja debitne kartice je u činjenici da nasvakom mjestu prodaje mora postojati tipkovnica putem koje se možeunijeti osobni identifikacijski broj (PIN), što je danas ved postalouobičajeno. Inače se smatra da je online debitna kartica dalekosuperiornija offline debitnim karticama.

Offline debitne kartice imaju istaknut logo vodedih kreditnih kartica(primjerice, Visa-e ili MasterCard), ili vodedih debitnih kartica (primjerice,Maestro), a koriste se na samom mjestu prodaje na isti način kao ikreditne kartice. Ovakve debitne kartice opdenito imaju dnevnoograničenje potrošnje, kao i ograničenje na iznos sredstava koja sutrenutno deponirana na tekudim/čekovnim računima s kojih se sredstvapovlače. Offline debitne kartice nisu u svim zemljama kompatibilne sasustavom osobnog identifikacijskog broja, pa je u tome slučaju mogudnostkrivotvorenja potpisa veda (tome i pomaže činjenica da se rijetko zahtjevasredstvo osobne identifikacije). Transakcije učinjene ovakvom karticomobično se primijete tek 2 - 3 dana nakon obavljanja pladanja.

NAPLATNE KARTICE

Naplatna kartica je vrlo slična kreditnoj kartici, a razlika je u tome datroškovi učinjeni ovom karticom moraju biti u potpunosti otpladeni svakimjesec, odnosno ne postoji revolving kredit koji prenosi troškove krozdulje razdoblje. Mnogi ljudi ne poznaju razlike, pa često miješaju pojmovenaplatne kartice i kreditne kartice. [7]

Vlada i velika poduzeda često koriste naplatne kartice za pladanje ipradenje troškova. Čak i neki veliki prodavači izdaju naplatne kartice svojimkupcima. Neke American Express kartice, te sve Diners Club kartice sunaplatne kartice, za razliku od debitnih kartica, poput Visa i MasterCardkartica.

Prvu je naplatnu (charge) karticu ponudio Western Union (poduzede zafinancijske usluge i komunikacije, sa sjedištem u SAD-u) svojimpotrošačima.

[7] "Charge card", URL: http://en.wikipedia.org/wiki/Charge_card, (16.06.2006.)

PREDNOSTI I NEDOSTATCI PLATEŽNIH KARTICA

Prednosti:

- platežne kartice omoguduju zaštitu od prevare,

- zaprimaju ih na globalnoj razini,

- pogodne su za online transakcije.

Nedostatak:

- poduzeda koja izdaju platežne kartice napladuju prodavačimaproviziju po transakcijama, te proviziju za mjesečno procesiranje.

ELEKTRONIČKI ČEKOVI

Osnovna zamisao sustava elektroničkih čekova jest identična zamisli vezanoj uzobične čekove. Svrha je čeka, naime, davanje naloga banci da izvrši pladanjeodređenom subjektu. Pored neophodnosti uporabe elektroničkog čekaprilikom transakcije putem Interneta, njegove su prednosti prije svega brzinaprovjere računa uplatitelja, te sigurnost koja se osigurava digitalnim potpisimai kriptiranje.

Najpoznatija Internet poduzeda koja se bave elektroničkim čekovima su:NetBill, te NetCheque.

Sam sustav elektroničkih čekova funkcionira na slijededi način (kao što jeprikazano na slici 2.):

- uplatitelj ispunjava elektronički ček koji sadrži sve one informacije koje sadržii papirnati ček,

- potpisuje ga elektroničkim potpisom, uključuje svoj certifikat, te vršikriptiranje radi prosljeđivanja primatelju (elektronički potpis i certifikat moguse nalaziti na računalu uplatitelja ili na kartici s mikročipom)

- primatelj novca potpisuje ček, te ga kriptiranog šalje banci, zajedno sa svojimcertifikatom

- nadalje, kao i kod običnog, papirnatog, čeka, banka provjerava ček sa bankomuplatitelja, te vrši prijenos novca na račun primatelja.

Slika 2. Shematski prikaz obavljanja pladanja elektroničkim čekom, izradaautora

ELEKTRONIČKA GOTOVINA

Elektronička gotovina je osnovni termin koji opisuje pokušaje nekolikopoduzeda da stvore tzv. skladište vrijednosti, te sustav razmjene koji bifunkcionirao online na podjednak način na koji gotov novac izdan odstrane države, odnosno određene institucije odabrane od strane države,funkcionira u fizičkom svijetu.

Polazne točke metoda elektroničkog pladanja uključuju:

- Privatnost,

- Sigurnost,

- Neovisnost,

- Prenosivost,

- Prikladnost.

Pladanje elektroničkom gotovinom mora osigurati anonimnost, jednakokako to osigurava pladanje "redovnom" valutom. Isto tako, i sigurnostpladanja elektroničkom gotovinom mora biti na istoj razini kao i u slučajukorištenja "fizičke" valute, odnosno mora biti onemogudeno krivotvorenje.Nadalje, elektronička gotovina mora biti neovisna i slobodno prenosivaneovisno od nacionalnosti, ili mehanizama pohrane.

METODE POHRANE ELEKTRONIČKE GOTOVINE

Postoje dvije osnovne metode pohrane elektroničke gotovine. Tosu:

- On-line metoda

- pojedinci osobno ne posjeduju elektroničku gotovinu, odnosno nedrže ju kod sebe,

- povjerljive "trede strane", na primjer banke koje omogudujeelektroničko bankarstvo, otvaraju gotovinske račune za stranke.

- Off-line metoda

- kupci gotovinu drže na "pametnim" – smart karticama ilielektroničkim novčanicima

- zbog problema prijevare i dvostruke potrošnje (elektroničkagotovina izdana je po principu fizičkog novca, sa serijskim brojem –jednom potrošena novčanica više se ne može koristiti) koriste sesustavi enkripcije koji se ne mogu probiti, odnosno zaobidi.

PREDNOSTI I NEDOSTATCI ELEKTRONIČKE GOTOVINEPrednosti elektroničke gotovine mogu se svesti na:- transakcije uporabom elektroničke gotovine su efikasnije i koštajumanje od drugih metoda,- udaljenost koju elektronička transakcija mora prevaliti ne utječe natroškove,- fiksni troškovi hardware-a korištenog za uporabu elektroničkegotovine svedeni su gotovo na nulu,- elektronička gotovina ne zahtijeva posebnu autorizaciju od nitijedne strane.

Nedostaci elektroničke gotovine:- elektronička gotovina ne omoguduje tragove za pradenje,- kao posljedica nemogudnosti pradenja elektroničke gotovine,"pranje" novca predstavlja očiti problem,- elektronička gotovina je osjetljiva na krivotvorenje.

PRINCIP RADA ELEKTRONIČKE GOTOVINE

- Kupac otvara račun kod banke osobno, te utemeljuje identitet.

Ovdje se, dakle, koriste digitalni certifikati kao dokaz identiteta.

- Nakon identifikacije kupca banka izdaje elektroničku valutu,odnosno račun kupca umanjuje za iznos kupovine, uvedan zaproviziju za uslugu.

- Kupcac troši e-gotovinu kod prodavača koji istu ovjerava kako bispriječio krivotvorenje ili prijevaru.

- Prodavač predaje elektroničku gotovinu banci koja ju je izdala, alitek nakon što su dobra ili usluge predani kupcu na raspolaganje.

Postoji mnoštvo modifikacija sustava elektroničke gotovine, od kojihsu najpoznatiji NetCoin, razvijen od strane KCOM, InternetCash, tevrlo raširen PayPal. Naime, nikada nije razvijen nekakav standard zacjelokupan elektronički gotovinski sustav.

ELEKTRONIČKI NOVČANIK

Elektronički novčanik (engl. e-Wallet) obavlja gotovo jednaku funkciju

onoj koju obavlja standardni novčanik. On, naime, služi za držanjeelektroničke gotovine, podataka o kreditnim karticama, sadrži informacijepotrebne za identifikaciju vlasnika, te kontakt informacije vlasnika. Uz to,mnogi proširuju uporabu, pa kreiraju i adresare i slično.

Elektronički novčanici čine kupovinu efikasnijom. S obzirom napohranjivanje, mogu se svrstati u dvije kategorije:

- elektronički novčanik na strani servera (poslužitelja),

- elektronički novčanik na strani klijenta (korisnika).

Primjer implementacije elektroničkog novčanika na strani servera(poslužitelja), odnosno engl. server-side electronic wallet jest poduzedeYahoo! Wallet. Njime je omogudeno obavljanje kupnje u više od 10 000Yahoo! maloprodajnih Internet mjesta. Svi se podaci nalaze naposlužiteljima Yahoo!-a.

Primjer za elektronički novčanik na strani klijenta (korisnika),

odnosno engl. client-side electronic wallet je Microsoft .NETPassport. Naime, Microsoft Passport Wallet sadrži sve osobnepodatke koje unosite u vaš Microsoft Passport (Microsoftputovnicu), uključujudi ime i prezime, adresu, informacije okreditnim karticama, a sve to enkriptirano i zaštideno zaporkom.

E-novčanici sadrže informacije za napladivanje i dostavljanjekupljenog, uključujudi ime i prezime vlasnika, adresu (ulicu, grad,državu), te poštanski broj). Uporabom elektroničkog novčanika ovise podaci automatski unose u formular za unos podataka, jer jeunos ovih podataka strogo definiran, a time se omoguduje lakša ibrža kupnja.

KARTICE S POHRANJENOM VRIJEDNOŠDU

Kartica s pohranjenom vrijednošću može biti pomno izrađenasmart ("pametna") kartica, ili jednostavna plastična kartica smagnetnom trakom, koja sadrži zapise o stanju određene valute.

Smart kartica je prilagođenija za pladanje transakcija putemInterneta zato što ima ograničenu uporabnu mogudnost. To je,ustvari, plastična kartica koja sadrži ugrađen mikročip, te:

- može sadržavati gotovinu,

- ima mogudnost spremanja velike količine informacija (čak preko100 puta više informacija mogude je zapisati na ovakvu karticu negona plastičnu karticu s magnetnom trakom),

- informacije su enkriptirane na smart kartici, za razliku od kreditnihkartica koje imaju broj računa na svome licu, pa je zbog toga krađabroja smart kartice praktički nemoguda.

Smart kartica je dostupna preko 10 godina, ali nije polučila vediuspjeh u SAD-u. Vedi uspjeh pametnih kartica zabilježen je u Europi,Australiji i Japanu, a razlog slabijeg uspjeha u SAD-u je nedostatakčitača za takove kartice, te generalno slabija programska podrška zaiste.

Primjer jednog od oblika implementacije smart kartica jeMondex Smart Card. To je smart kartica koja sadrži elektroničkugotovinu. Za uporabu kartice potrebna je posebna oprema, kaošto je čitač kartica, koji bilježi transakcije. Ova kartica sadržimikročip koji omoguduje primanje elektroničke gotovine izravnosa bankovnog računa korisnika.

Mondex pametna kartica razvijena je od strane MasterCardInternational. Zahtijeva posebne čitače kartica za prodavače ilikupce koji karticu žele koristiti putem Interneta. Ovom jekarticom omogudeno pladanje u iznosu od 2p, a radi kako online,tako i offline u prodavaonicama ili putem telefona.

Nedostatak je Mondex pametne kartice u činjenici da se prenosistvarna gotovina (u elektroničkom obliku, zapisana namikročipu), te i dalje postoji mogudnost krađe. Nadalje, nepostoji povratak sredstava u slučaju zlouporabe kao kodkreditnih kartica jer se iznos neposredno umanjuje sa kartice.

MOBILNO PLADANJE

Prema određenim analizama, jednostavnost mobilnog pladanjaglavni je preduvjet uspjeha mobilne trgovine.Danas, kada su mobilni telefoni u stanju zamijeniti elektroničkenovčanike, uključujudi mikro - pladanja, sve se više razvijajuaplikacije za mobilno pladanje. Razvijatelji aplikacija vide mobilnopladanje kao atraktivnu mobilnu uslugu na tržištu. Primjeri uključujumobilnu zabavu (preuzimanje glazbe, mobilno klađenje),informacijske usluge (sportske novosti) te različite usluge poputpladanje parkiranja.

Danas neki mrežni operateri omoguduju i pladanje u trgovinama,kao što je usluga mPay. Ovom je uslugom na području RepublikeHrvatske omogudeno (zasad) pladanje telefonskih i komunalnihračuna, pladanje pretplate HRTa, kupnja roba i usluga na prodajnimmjestima diljem Hrvatske i tako dalje. Sama naplata sredstava sevrši sa privatnih bankovnih računa ili kreditnih kartica korisnika.