1) Inv.br.: 275; ID 1128 - daz.hrdaz.hr/wp-content/uploads/2016/04/prinove-ožujak-1016..pdf ·...
Transcript of 1) Inv.br.: 275; ID 1128 - daz.hrdaz.hr/wp-content/uploads/2016/04/prinove-ožujak-1016..pdf ·...
1) Inv.br.: 275; ID 1128
Stare zagrebačke kavane i krčme : s kraja 19. i početka 20. stoljeća / Ines
Sabotič ; s francuskog prevela Vesna Lisičić
Cijena: 182.00 kn
Autor Sabotič, Ines
Nakladnik Zagreb : AGM : Institut društvenih znanosti "Ivo Pilar", 2007
Materijalni opis 233 str. : ilustr. ; 25 cm
Nakladnički niz Biblioteka Povjesnice / AGM
Napomena Str. [235]: Bilješka o autorici.
Bibliografija: str. 227-233 i uz tekst.
Predmetna
odrednica kavane - kulturološko gledište
krčme - Zagreb - 19/20.st.
kavane - Zagreb - 19/20.st.
Klasifikacijska
oznaka 930.85(497.5-2) ; 640.4 ; 316.728
Anotacija
Knjiga o zagrebačkim kavanama i krčmama na kraju 19. i početku 20. stoljeća, koja sadrži
brojne fotografije iz tog razdoblja, vrijedan je prilog izučavanju zagrebačke povijesti
svakodnevice. Nastala je prema doktoratu koji je autorica 2002. godine obranila na jednom
pariškom sveučilištu. Knjiga je podijeljena na tri cjeline, od kojih je prva posvećena pravnom
okviru ugostiteljstva, druga ugostiteljima i njihovim udrugama, a treća praktičnom i
simboličnom značenju kavana i krčmi toga doba. Na kraju knjige, nakon opsežnog popisa
literature, objavljena je kratka bilješka o autorici.
Sažetak: I. Norme vlasti ; II. Ugostitelji i njihove udruge ; III. Praktično i simbolično značenje kavana i
krčmi
Jezik hrvatski
Standardni broj ISBN 978-953-174-313-6
Građa Knjiga
Godine 1905. izgnanik Antun Gustav Matoš vratio se potajice u Zagreb i - kako sam bilježi u
putopisu «Kod kuće»: «Zaboravim na moj incognito, krenem Donjim gradom i sjednem u
najživlju kafanu. (Ko se ne krije, najbolje se krije)» - ponovni dodir sa svojim gradom odlučio
uspostaviti u kavani. Ako je piscu to mjesto odgovaralo za promatranje svoje sadašnjosti, i
povjesničaru je prikladno za sagledavanje prošlosti.
Kavana nudi nadasve zanimljivu perspektivu za povijesno proučavanje. Ona ima svoju vlastitu
povijest i posebnu ulogu u modernoj europskoj civilizaciji. A ta je uloga postajala sve
istaknutijom u XVIII. stoljeću, kada društvena elita (najprije u Francuskoj) napušta salone i
počinje se okupljati na javnim mjestima na kojima se pije kava. Ako kava ne opija čula,
zasigurno, kažu, potiče um, pa nije slučajno što je taj bezalkoholni napitak upravo u stoljeću
prosvjetiteljstva postao svojevrsnim nevidljivim osloncem filozofskih rasprava, a kavana
prostor nove intelektualne društvenosti.
Dakako, i dalje postoje krčme u kojima se uglavnom okuplja puk oko alkoholnih pića, no bez
artikuliranih intelektualnih debata. Stoga se »pojava kavane u XVIII. stoljeću obično tumači
kao znak napretka, kao pobjeda civilizacije nad barbarstvom«. U XIX. stoljeću krčme postoje i
dalje, kavane se demokratiziraju, odnosno postaju građanska okupljališta, što je pojava
zajednička svim europskim gradovima, dakle i srednjoeuropskim.
Razmeđe stoljeća obilježava i zlatno doba zagrebačke kavane, a opadanje počinje nakon Prvoga
svjetskog rata (u Beču i Budimpešti nakon Drugoga). Pisac Nikola Polić bilježi: «O, koliko je
lijepih institucija uništio gospodin Rat!» Kavane više nisu odgovarale potrebama društva -
njihovo je vrijeme prošlo. Kava je, doduše, prestala biti simbol kulturne institucije, ali ne i
razlog za druženje. Kao svaki povijesni fenomen, povijest kavana ima svoj početak, vrhunac i
kraj.
U tom kontekstu burne povijesne zbilje, ali i modernizacije, oblikovanja hrvatskog identiteta i
uključivanja u europski krajobraz, pitanje identiteta poprima svu svoju kompleksnost. Promatra
li se u gradu Zagrebu gdje se isprepleću različiti društveni akteri, narodi, interesne i političke
skupine, društvenost postaje polje konkretnih interakcija i odnosa moći.
Zagrebačke se kavane i krčme otvaraju i zatvaraju upravo u takvo vrijeme, postavši ne samo
svjedoci već i ogledala jednoga društva. Zahvaljujući brojnim izvorima u pismohrani,
novinama, feljtonima, zakonima moguće je vratiti se u vrijeme dok su ti javni prostori još bile
institucije te promatrati stvarnost njihovih glavnih aktera: vlasti, obrtnika i gostiju.
Kroz tri poglavlja knjige prikazana je dinamika tri tipa društvenih protagonista i njihovih
odnosa: vlast, s bitno konzervativnim društvenim i političkim namjerama; obrtnici, uglavnom
profitno usmjereni, s namjerama modificiranja postojeće regulative u vlastitu korist; i gosti, čija
društvenost, vezana uz provođenje slobodnog vremena u tim prostorima, nadilazi namjere već
spomenutih protagonista.
Svi oni imaju jedan vrlo specifičan i subjektivan pogled na svijet krčmi i kavana. Vlasti s jedne
strane te obrtnici i gosti s druge strane su na neki način teza i anti-teza svijeta krčmi i kavana,
pokazuju ono što treba biti i ono što je, norme i stvarnost. Međutim, očekivanja i percepcije
ovih triju grupa nisu nužno suprotne jer nijedan od tih pogleda nije točan ili netočan, oni su
paralelni, dinamični i komplementarni. Svaki od njih deklinira društvenost prema svojim
potrebama i očekivanjima, zato je društvenost vlasti normirana, obrtnika formalna, gostiju
neformalna.
Ovim znanstvenim radom Ines Sabotič doktorirala je na pariškoj Sorbonnei. Za objavljivanje na
hrvatskom jeziku učinjen je odabir tekstova. Knjiga je objavljena u suradnji s Institutom
društvenih znanosti Ivo Pilar. Ines Sabotič rođena u Parizu 6. prosinca 1972. godine, gdje je
pohađala i završila osnovnu i srednju školu. Od 1991. do 1994. studirala je na Institut national
des langues et civilisations orientales u Parizu. Istodobno, tj. 1991. godine upisuje studij
povijesti na sveučilištu Paris 1 Pantheon-Sorbonne, gdje je 1995. diplomirala, a 1996.
magistrirala. Na istom fakultetu 2002. doktorirala je iz područja povijesti, na temu «Les cafes
de Zagreb de 1884 a 1914: normes, sociabilites et identites» (Zagrebački ugostiteljski objekti od
1884. do 1914.). Diploma je nostrificirana 2003. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u
Zagrebu. Tijekom studija bila je stipendistica Republike Hrvatske, u sklopu čega je školsku
godinu 1994/95. boravila u Zagrebu. U zagrebačkom Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar
zaposlena je kao znanstveni novak 1998. godine. Godine 2006. izabrana je u zvanje znanstvene
suradnice. Objavila je nekoliko znanstvenih i stručnih radova te sudjelovala na znanstvenim
skupovima. Tema njezina znanstvenog interesa su urbana i kulturna povijest ponajprije
Zagreba.
S francuskog prevela Vesna Lisičić.
2. Inv.br.: 276; ID 1129
Ernest Weissmann: Društveno angažirana arhitektura 1926. – 1939.
Autor/izvor: DAZ / HAZU 03/03/2016
Knjiga ERNEST WEISSMANN: DRUŠTVENO ANGAŽIRANA ARHITEKTURA, 1926.
– 1939. prvi put donosi cjelovit uvid u dio profesionalnog djelovanja Ernesta Weissmanna
(1903. – 1985.), ključne stvaralačke ličnosti hrvatske arhitekture i ravnopravnog sudionika za
povijest svjetske arhitekture 20. stoljeća važnih događanja. Školovan na Tehničkom fakultetu u
Zagrebu, Weissmann svoj arhitektonski diskurs formira pod utjecajem Adolfa Loosa i Le
Corbusiera čiji je višegodišnji suradnik u Parizu, te sovjetskih i nizozemskih konstruktivista
Nikolaja Kollija i Marta Stama. Predan ideji društveno odgovorne arhitekture, Weissmann
agilno djeluje na njezinoj afirmaciji u domovini, samostalno i u sklopu Radne grupe Zagreb, ali
i u okrilju Međunarodnog kongresa moderne arhitekture (CIAM), vodećeg svjetskog
arhitektonskog i urbanističkog foruma od 1928. do 1959. godine. Njegov projektantski opus,
zasnovan na inženjerskoj znanstveno-analitičkoj metodi, čine gotovo isključivo tipske
standardizirane zgrade zdravstvenih ustanova i multifunkcionalni javni objekti, kojima promiče
novo građenje, funkcionalnost, ekonomičnost i najsuvremenija tehnološka rješenja, tj. cjelovit
način uzročno-posljedičnog promišljanja programa, prostora i konstrukcije, a onda nužno i
oblikovanja. Slobodni plan i skeletna konstrukcija, a u konačnici standardizacija i
prefabrikacija, u službi su izgradnje kvalitetnog životnog okruženja svih, ali ponajviše ljudi s
margine društva, radničke populacije čije je nehumane stambene uvjete na periferiji prikazao s
Radnom grupom Zagreb (RGZ) na Četvrtoj izložbi Udruženja umjetnika Zemlja 1932. godine.
Predstavljeno istraživanje bilo je rezultat rada Grupe na analizama Zagreba namijenjenih
Četvrtom kongresu CIAM-a na temu funkcionalnog grada u Ateni.
Dok u domovini od 1928. do 1933. sudjeluje u svim za novo građenje važnim događanjima, u
razdoblju od 1933. do 1937. djeluje u Londonu i Parizu zagovarajući unutar CIAM-a aktivno
participiranje arhitekata u promjeni aktualnih društvenih prilika, što izravno implicira i politički
angažman artikuliran u tzv. alternativnoj verziji Atenske povelje, i demokratizaciju Kongresa.
Ovaj do danas malo poznati, ali važan segment povijesti moderne arhitekture, stvara zajedno s
istomišljenicima i Le Corbusierovom opozicijom, vodećim svjetskim modernistima poput
Pierra Jeannereta, Joséa Luisa Serta, Charlotte Perriand, Arthura Korna i Wellsa Coatesa. Svoje
humanističko poslanje Weissmann nastavlja i nakon Drugog svjetskog rata u Ujedinjenim
narodima, na mjestu direktora Odjeka za stanovanje i urbanizam, i dalje doprinoseći razvoju
struke u Hrvatskoj, ali i u Jugoslaviji, angažiranjem domaćih stručnjaka u inozemstvu i
međunarodnim projektima, od kojih su najpoznatiji projekti Južnog Jadrana i obnove u potresu
razrušenog Skopja.
O ZNANSTVENOM DOPRINOSU I ZNAČAJU KNJIGE
Knjiga se temelji na doktorskoj disertaciji Ernest Weissmann: arhitektonsko djelo, 1926. –
1939. izrađenoj u sklopu znanstvenog projekta Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
Hrvatskog muzeja arhitekture Modernizam i prostorni identitet Hrvatske u 20. stoljeću voditelja
akademika Borisa Magaša.
U cilju valorizacije Weissmannovog doprinosa novom građenju u Hrvatskoj istražen je proces
njegovog usvajanja od formalno-stilskog do prostorno-konstruktivno-tehnološkog koncepta.
Težište rada je na Weissmannovim tipskim prefabriciranim zgradama zdravstvenih ustanova
(projektima Sanatorija tuberkuloze kosti i zglobova u Kraljevici, Židovske i Zakladne i kliničke
bolnice u Zagrebu), jedinstvenom eksperimentu u svjetskim razmjerima, kao i definiranju
njegovog arhitektonskog diskursa. Naime, iako je bio Le Corbusierov suradnik, Weissmann ne
dijeli ni njegovo poimanje zadaće arhitekta niti samog čina arhitektonske kreacije. Kao što je
autorica temeljito argumentirala, Weissmann je jedini iskonski konstruktivist hrvatske
međuratne arhitekture, pobornik Marta Stama, Hannesa Meyera i drugih progresivnih arhitekata
koji u prvi plan stavljaju društveno poslanje arhitekta. Ne manje važna je i autoričina teza o
obnovi tzv. lijeve frakcije unutar CIAM-a 1930-ih godina koja knjigu čini zanimljivom i
međunarodnoj znanstvenoj zajednici čiji je ugledni član profesor Ákos Moravánszky s Instituta
za povijest i teoriju arhitekture Visoke tehničke škole (gta ETH) u Zürich napisao predgovor.
Predstavljajući Weissmannov stvaralački rad monografija ujedno upotpunjava i iznimno važan
segment povijesti hrvatske arhitekture 20. stoljeća te donosi niz saznanja o procesu prihvaćanja
novog građenja, prilikama u stručnim krugovima i ključnim urbanističkim i arhitektonskim
temama međuratnog Zagreba. Jedan od priloga u knjizi je i katalog od tridesetak
Weissmannovih projekata i realizacija među kojima su i paviljoni Agronomskog fakulteta te
obiteljske kuće Kraus i Podvinec u Zagrebu.
ustanova u inozemstvu i Hrvatskoj. Na 349 stranica donosi preko 300 ilustracija – fotografija,
perspektivnih prikaza i arhitektonskih nacrta. Posebno važna je prvi put cjelovito objavljena
grafička i fotodokumentacija vezana uz sudjelovanje Radne grupe Zagreb na Četvrtom
kongresu CIAM-a u Ateni 1933. godine, kao i do danas nepoznati Weissmannovi projekti poput
onih za Đački oporavilišni dom ili Planinski hotel. Glavnina ilustracija je iz Weissmannovog
osobnog arhiva koji se čuva u UBU Gallery u New Yorku, (Zbirka Marc Dessauce), Fondation
Le Corbusier i arhiva Charlotte Perriand u Parizu.
Knjigu su financijski podržali Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Gradski ured za
obrazovanje, kulturu i sport grada Zagreba, Ministarstvo kulture i Zaklada Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti. Istraživanje u Fondaciji Le Corbusier (FLC) u Parizu i arhivu gta ETH u
Züricha stipendijama su podržali Vlada Republike Francuske i Švicarska nacionalna zaklada za
znanost (SNSF).
O AUTORICI Tamara Bjažić Klarin rođena je u Zagrebu. Diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu, a
doktorirala na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Od 2002. do
2015. godine radila je u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti Hrvatskom muzeju
arhitekture. Od kolovoza 2015. znanstvena je suradnica u Institutu za povijest umjetnosti.
Sudionica je nekoliko znanstvenih projekata u Hrvatskoj i inozemstvu. Autorica je niza
znanstvenih i stručnih radova, poglavlja u knjigama i leksikonskih jedinica. Suautorica je
izložbenih kataloga i scenarija za dokumentarne filmove. Scenaristica je emisije Trikultura o
arhitekturi i dizajnu Hrvatske televizije.
Držala je predavanja na doktorskim studijima na Visokoj tehničkoj školi u Zürichu,
Arhitektonskom fakultetu i Filozofskom fakultetu u Zagrebu te sudjelovala na brojnim
konferencijama (IPU, Zagreb i Split; GHI, Hamburg; IUAV, Venecija; Arhitektonski fakultet
Univerziteta u Beogradu; MAO, Ljubljana itd.). Stipendistica je vlade Republike Francuske
(2006.) i SNSF (2014.). Zahvaljujući potonjoj boravila je kao akademski gost na gta ETH u
Zürichu.
ISBN: 978-953-154-189-3
Edicija: Architectonica
Izdavač: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti; Hrvatski muzej arhitekture
Godina: prosinac 2015.
Broj stranica: 349
Uvez: meki s klapnom
Format: 24x30
Urednik: akademik Andrija Mutnjaković
Cijena: 350 kn
3) Inv.br.: 278; ID 1131
Pisma Slavku Batušiću : (1952-1968) / Josip Horvat ; priredio i bilješkama
popratio Branko Matan
Cijena: 120 kn
Autor Horvat, Josip, povjesničar
Ostali autori Matan, Branko [priredio]
Nakladnik Zagreb : Hrvatski državni arhiv, 2014
Materijalni opis 347 str. : ilustr. ; 24 cm
Napomena Bibliografske bilješke uz tekst.
Kazalo.
Predmetna odrednica Batušić, Slavko, 1902-1979 - korespondencija
Horvat, Josip, publicist, 1896-1968 - korespondencija
Klasifikacijska oznaka 930-05 Osobe u povijesnoj znanosti
821.163.42-6 Hrvatska književnost. Pisma. Literarna korespondencija.
Jezik hrvatski
Standardni broj ISBN 978-953-7659-16-5
Građa Knjiga
Josip Horvat, Pisma Slavku Batušiću (1952.–1968.), priredio Branko Matan; Zagreb, 2014.
Naklada: 500 primjeraka
Knjiga donosi prijepis pisama koje je hrvatski novinar i povjesničar Josip Horvat dostavljao
Slavku Batušiću, književniku, publicistu, teatrologu, predavaču, povjesničaru umjetnosti i
redatelju. Pisma su najvećim dijelom nastala posljednjih desetak godina Horvatova života, od
1958. do1968. godine, a obilježena su okolnostima u kojima su nastajala. Horvat i Batušić
redovito su se sastajali u nekom od zagrebačkih restorana, a to je trajalo četiri desetljeća, od
početka tridesetih godina do Horvatove smrti u listopadu 1968. U drugoj polovici pedesetih
godina Horvat je, s obzirom da je Batušić bio nagluh, dostavljao pisma sa sadržajem koji će biti
na sastancima, a ona nisu putovala uobičajenim poštanskim putem te su tako bila unaprijed
osigurana od očiju tajne policije ondašnjeg vremena. Horvatova pisma su pisana za internu
uporabu, a ne za objavljivanje. Jedan od najzaslužnijih za nastanak ove knjige je Zoran Batušić,
Slavkov sin, koji je pisma pažljivo čuvao te ih ponudio Hrvatskome državnom arhivu. 2006.
godine pisma su otkupljena i od tada se čuvaju u fondu HR-HDA-1945 Horvat Josip.
4) Inv.br.: 279; ID 1132
Iseljeništvo, Vodič kroz fondove i zbirke Hrvatskoga državnog arhiva
Cijena: 200 kn
Naklada: 500 primjeraka
Vodič donosi pregled gradiva o iseljeništvu s područja Hrvatske koje obuhvaća razdoblje od 17.
st. do današnjih dana. Fondovi i zbirke obuhvaćeni Vodičem podijeljeni su prema strukturi
postavljenoj u Pregledu arhivskih fondova i zbirki publike Hrvatske, a razvrstani kronološki.
Najvećim dijelom obuhvaćeni su fondovi javne uprave, a zatim dolaze društva, političke stranke
i kulturne ustanove te ostali institucionalni fondovi. Zastupljeno je također trinaest osoba s
pojedinačnim fondovima i tri obitelji. Ukupno su obrađena 164 arhivska fonda i zbirke te opis
odgovarajućega
knjižnog fonda.
Stvaratelji arhivskoga gradiva izloženoga u Vodiču bavili su se propisima vezanima uz
Vrsta građe
Naslov
Impresum
Materijalni opis
Napomena
Sadržaj
Bib./Saž./Kaz.
ISBN
Predmet
Predmet
UDK
Ostali autori
knjiga
Iseljeništvo : vodič kroz fondove i zbirke Hrvatskog državnog arhiva
/ [glavna urednica Vlatka Lemić].
Zagreb : Hrvatski državni arhiv, 2015. (Ogulin : Og grafika)
812 str. : ilustr. ; 24 cm.
Nakl. 500 primj.
Str. 11-17: Odabir fondova i zbirki / Rajka Bućin.
Kratice: str. 807-812.
Bibliografija uz svako poglavlje; bibliografske bilješke i uz tekst.
9789537659332 : 200,00 HRK
Hrvatski državni arhiv (Zagreb) -- Zbirke -- Vodiči
Hrvatsko iseljeništvo -- Arhivski izvori
314.15(=163.42)(093)
930.25(497.521.2)(036)
Lemić, Vlatka
Bućin, Rajka
iseljavanje, poslovima izdavanja putovnica, statistikom, sigurnosnim nadzorom i privatno-
pravnom zaštitom iseljenika, organizacijom društvenoga i kulturnoga života iseljenika,
održavanjem veza s matičnom domovinom i njegovanjem nacionalnoga identiteta.
5) Inv.br.: 277; ID 1130
Zbirka dječjih igračaka i igara = Collection of children’s toys and games
/ Iris Biškupić Bašić
Vrsta građe knjiga
Autor Biškupić-Bašić, Iris
Naslov
Zbirka dječjih igračaka i igara = Collection of children’s toys and games / Iris
Biškupić Bašić ; [prijevod Janko Paravić].
Impresum Zagreb : Etnografski muzej, 2016.
Materijalni opis 324 str. : ilustr. ; 23 cm.
Jezik/Pismo Tekst na hrv. i na engl. jeziku.
ISBN 9789536273669
Predmet Etnografski muzej. Zbirka dječjih igračaka i igara (Zagreb) -- Katalozi
Predmet Igračke -- Hrvatska -- Izložbe
Industrija igračaka -- Hrvatska -- Izložbe
UDK 069.5:688.72
688.72(497.5)
39:688.72(497.5)
069:39(497.521.2)
069(497.521.2)
6)