1 Humberto Noble Alexander i Kay D. Rizzo …...Tko zna, mo¾da æe ba„ ovi sastanci biti iskra...

1

Humberto Noble Alexanderi

Kay D. Rizzo

UMRIJET ∆U SLOBODAN

2 UMRIJET ∆U SLOBODAN

IzdavaËADVENTUS d.o.o.

Maruπevec 82, 42 243 MaruπevecTel. 042/729-977, faks 042/209-610

IzvornikI WILL DIE FREE

by Humberto Noble Alexander with Kay D. RizzoISBN 0-8163-1044-0

Glavni urednikmr. Drago ObradoviÊ

Odgovorni urednikdr. Dragutin Matak

PrijevodRobert MalaπiÊ

LekturaMarijan MalaπiÊ, prof.

KorekturaIvan –idara

NaslovnicaBoris MarjanoviÊ

PrijelomGENESIS, Zagreb

TisakTIVA, Varaædin

3

Humberto Noble Alexanderi

Kay D. Rizzo

UMRIJET ∆USLOBODAN

Drugo izdanje

ADVENTUSMaruπevec, 2003.


CIP — Katalogizacija u publikacijiNacionalna i sveuËiliπna knjiænica — Zagreb

UDK 323.281(729.1)"196"

ALEXANDER, Humberto NobleUmrijet Êu slobodan / Humberto Noble

Alexander i Kay D. Rizzo ; [prijevod RobertMalaπiÊ]. 2. izd. - Maruπevec : Adventus,2003.

Prijevod djela: I will die free.

ISBN 953-99112-1-4

1. Rizzo, Kay D.I. Alexander, Humberto Noble — BiografijaII. Kuba — PolitiËka povijest

430122102

ISBN 953-99112-1-4

5

Pet minuta od pakla

»ak i dok sam pogledavao iznad sluπateljstva koje senalazilo u mraku, Ëudna smjesa uzbuenja i æalosti pro-æela je moje misli — uzbuenja koje je bilo posljedica us-pjeπnog otvaranja sastanka za oæivljavanje mladeæi u mo-joj crkvi i æalosti zbog kroniËnog straha koji sam vidio naprestraπenim licima mladih ljudi ispred sebe. “Fraze kaoπto su ‘æivimo u posljednjem vremenu’, ‘vrijeme nevoljekakvo joπ nije bilo’ ili ‘zlo vrijeme u kojem æivimo’ viπe sene mogu primijeniti na neko buduÊe vrijeme”, mislio sam.“Za ovu krπÊansku mladeæ zla vremena su ovdje, vrijemenevolja je sada.”

Doπli su na ovaj sastanak kako bi se nahranili i po-novno uvjerili u svoju ulogu i udio u Boæjem vjeËnom pla-nu spasenja. Jesam li zadovoljio njihovu glad? Jesam liizaπao ususret njihovim potrebama? Jesam li im ulio nadui sigurnost? Jesam li im dao snagu za suoËenje s prijetnja-ma koje zaokupljaju svaki dio njihova æivota? Nisam biosiguran. Nadao sam se da sam u svemu tome uspio, alidoista nisam bio siguran.

Stolice su ostale prazne, pjesmarice zatvorene. Izne-nada sam osjetio da nisam sam. StavljajuÊi svoju Biblijuu torbu, uspravio sam se i okrenuo kako bih se suoËio suljezom. Pastor Vasquez, stariji propovjednik, grabio jevelikim koracima srediπnjim crkvenim prolazom. “Ah, pas-tore Alexander, ti si joπ uvijek ovdje. Kako je proπao veËe-raπnji sastanak?”


“PriliËno dobro, Ëini mi se.” Nasmijeπio sam se, poku-πavajuÊi se otresti Ëudnog osjeÊaja koji me je proganjaoËitavu veËer. “Tjeπi me spoznaja da Êe na kraju nebeskesile prevladati i da Êe sotona i zlo biti pobijeeni.”

“Da,” sloæio se pastor Vasquez, “znam.” RijeËi koje ni-smo izrekli govorile su jaËe od onih koje smo izmijenili urazgovoru. “Koliko je po tvome miπljenju ljudi pribivaloveËeraπnjem sastanku?”

“Pa, negdje oko dvjestotinjak.”“ZnaËi, onda se isplatilo?”Pastor Vasquez i ja neko smo vrijeme razgovarali o

tome da li da u vrijeme pojaËanih progona od strane Castrai onih koji ga podupiru otkaæemo niz planiranih sastanaka.

Nakratko sam pogledao pastora; njegovo lice bilo jeobavijeno sjenama. “O, da,” rekao sam mu, “isplatilo se.Da ste samo mogli vidjeti oËaj na nekim licima, nesigur-nost, Ëak i uæasnutost. Ne mogu vam to objasniti...”

“Znam, znam”, kimnuo je glavom pastor Vasquez. “Ija osjeÊam istu takvu uznemirenost i pritisak na sastan-cima za odrasle.”

Novi komunistiËki reæim lebdio je nad organiziranomreligijom kao oËekivana tropska oluja. Nekoliko puta do-sad privodili su me i ispitivali ljudi iz G-2, novoosnovanogKGB-a Kube. Pastor Vasquez u nekoliko me je navrataupozorio da takva ispitivanja u vezi s prijateljima i pozna-nicima koji su pobjegli s otoka (Kube) mogu dovesti i domog uhiÊenja. Dva dana ranije pastor i ja razmiπljali smokako bi moæda bilo bolje otkazati naπe sastanke negoli seizloæiti daljnjem riziku progona od strane Castra i njego-vih ljudi.

“Nije dobro, Noble, uopÊe nije dobro”, upozoravao meje pastor Vasquez. “Napola sam odluËio da otkaæemo ovesastanke usprkos tvome neslaganju.” Kao stariji pastorimao je pravo donijeti konaËnu odluku, ali ja se jednostav-no nisam mogao pomiriti s Ëinjenicom da smo uzalud pro-tratili vrijeme u dugim satima pripreme i da se naπ naporsveo na nulu.

“Dijelim vaπu zabrinutost,” nastavio sam pokuπavajuÊiga uvjeriti, “ali moæemo li doista dopustiti da ovakva pri-

7

goda propadne? Zbog svega πto se dogaa... Koliko joπ vre-mena imamo? Tko zna, moæda Êe baπ ovi sastanci bitiiskra koja Êe zapaliti ovu zemlju za Gospodina?”

KrπÊanska crkva u komunistiËkoj Kubi djelovala je uposuenom vremenu. Svakodnevno su Castro i njegovi oda-ni sljedbenici uznemirivali i napastovali vjerske zajednicejednu za drugom. Katolici, protestanti, baptisti, adventistisedmoga dana — nije uopÊe bilo bitno o kome se radi.KrπÊanstvo bilo koje vrste odvlaËilo je odanost kubanskognaroda od njega prema Viπoj Sili koja Êe od njih napravitimuËenike i izazvati svau i neslogu i koja je u konaËnicimogla zaprijetiti i samoj Castrovoj vladavini.

Nakon zajedniËke molitve pastor Vasquez je odluËioprihvatiti rizik. Mi Êemo vjerno odraditi svoj dio, a Bogneka uËini ostalo. ImajuÊi u vidu rezultate prve veËeri iprvoga sastanka, odluka koju smo donijeli bila je priliËnomudra i razborita.

Pastor Vasquez i ja u tiπini smo otiπli do izlaznih vrata.Zastao sam trenutak i osvrnuo se na mraËnu prostoriju.Moj prvi sastanak za oæivljavanje mladeæi. Da, rekao samsâm sebi, bio je vrlo uspjeπan. Zajedno smo iskoraËili utoplu ljetnu noÊ.

“Doista je πteta πto Yraida i tvoj sin nisu mogli bitiveËeras ovdje kako bi se s tobom radovali,” dobacio je pas-tor dok smo iπli prema crkvenom parkiraliπtu.

“Nadam se da Hubert nije dobio tropsku groznicu”,rekao sam. “Kad ga Yraida nije mogla smiriti da prestaneplakati, mislila je kako Êe biti najbolje da ostane s njimekod kuÊe.”

“Pa, da,” nasmijeπio se pastor Vasquez, “tako je to smalom djecom i mladim majkama.”

Pomalo s osjeÊajem krivnje sjetio sam se kako sambio nestrpljiv prema Yraidi zbog toga πto kasnimo. Naπ jedvogodiπnjak plakao bez namjere da stane Ëak i kad sampokrenuo motor automobila, pa sam bio siguran da neÊustiÊi u crkvu ni na propovijed, a kamoli na poËetne pjes-me. GovoreÊi iskreno, kad je Yraida predloæila da ostanekod kuÊe s naπim sinom, odmah sam pristao. “Sigurno jetako najbolje”, sloæio sam se s oklijevanjem.

PET MINUTA OD PAKLA


Rukovao sam se s pastorom Vasquezom i poæelio mulaku noÊ. Gledao sam ga kako odlazi preko parkiraliπta dosvog automobila. Tada sam uπao u svoj automobil i zatvo-rio vrata.

UpravljajuÊi automobilom te kasne veËeri, bacio sampogled na sat. “Hmm, 135 kilometara — za sat i pol bihtrebao stiÊi”, mislio sam. Automobili, kamioni, autobusi ibicikli probijali su se usred uobiËajenog mnoπtva pjeπakana glavnoj ulici grada Matanze. Dok stignem u grad Mari-anao gdje sam stanovao, ceste Êe biti puste i mraËne. Kra-jiËkom oka spazio sam ruËno ispletenu vestu svoga sina injegovu boËicu. “Oh, da”, pomislio sam. “Yraidina torbica.”Posegnuo sam ispod prednjeg sjedala i maknuo torbicusvoje æene s mjesta kamo sam je bio zgurao. U æurbi daHuberta odnese u stan, zaboravila je uzeti torbicu zajednos vestom i boËicom.

“Yraida, kakva dobra osoba i supruga”, razmiπljao sam.Znao sam da nije lako pomiriti ulogu majke dvogodiπnjegdjeteta i pastorove æene istovremeno — pogotovo za vrije-me niza sastanaka. “Obvezatno joj moram reÊi koliko jecijenim kad stignem kuÊi.” PogledavajuÊi u retrovizor, pri-mijetio sam plavo-bijeli automobil koji me je pratio, ali senisam previπe obazirao na njega.

Na rubovima Matanze promet je postajao rjei, a vla-ga i omaglica teπka poput vunene deke polako se raziπla.Spustio sam staklo prozora i pustio blagom otoËnom po-vjetarcu da polako struji automobilom. Prelazio sam kilo-metre i kilometre dok sam proæivljavao veËeraπnji sasta-nak. Korak po korak raπËlanjivao sam pripovijest kojusam ispriËao o Luciferovu padu, njegovoj æelji da postanepoput Boga, kao i o njegovoj pobuni i izgonu s Neba.

“Jedna treÊina! Razmislite malo o toj brojci. JednatreÊina nebeskih anela povjerovala je Luciferovim laæi-ma. Kako je Stvoritelj pun ljubavi morao æaliti zbog gubit-ka svoje djece. On je Bog mira, a ne rata.” Zastao sam urazmiπljanju i nasmijeπio se. Osjetio sam nazoËnost Sveto-ga Duha u sluπateljstvu te veËeri. Mladi su ljudi takoerosjetili tu nazoËnost. Znao sam to po njihovim reakcijama.Potpuno me obuzela bujica radosti i trijumfa.

9

“Da!” Lupio sam rukom od radosti u upravljaË. “SlavaBogu!” povikao sam kroz prozor trubeÊi u znak radosti islavlja. “Upotrijebio si me, OËe, kako bih dotaknuo njiho-ve æivote. Hvala Ti, hvala Ti, hvala Ti.” Kakva nevjerojat-na Ëast, mislio sam, da te upotrijebi sam Bog.

Mirna i tiha voænja dala mi je vremena da se prirodnouzbuenje koje propovjednici doæivljavaju nakon ovakvihiskustava polako smiri. Kad sam ugledao svjetla Maria-naa, morao sam se boriti da odræim vjee otvorenima.Prazne ulice bivale su sve mraËnije i uæe dok sam prolaziosrediπnjim dijelovima grada. Ponovno sam se osvrnuo uretrovizor i iza sebe primijetio automobil. Bio je to onajisti automobil koji sam opazio prije nego πto sam napustioMatanzu.

Kad sam skrenuo u ulicu koja se nalazila nekolikostotina metara od moje kuÊe, spazio sam drugi automobiliste marke i boje kakav je bio i onaj iza mene, parkirannasred kolnika. MisleÊi da trebam unatraπke izaÊi iz teulice u drugu, polako sam usporio dok se nisam potpunozaustavio. U tom trenutku automobil koji me je slijediozaustavio se neposredno iza mene, zaprijeËivπi mi jedinimoguÊi izlaz.

Prije negoli sam mogao odluËiti πto da radim, dvaËovjeka odjevena u civilnu odjeÊu s piπtoljima u rukamaskoËila su iz vozila iza mene i priπla mojoj strani automo-bila.

“Oh ne,” pomislio sam, “ne joπ jedno ispitivanje. Ne uovo doba noÊi. Tako sam umoran.”

Viπi se Ëovjek sagnuo i provirio kroz otvoreni prozor.“Jeste li vi Humberto?” upitao je. “Noble”, odgovorio sam.

“Svejedno, poÊi Êete s nama do zapovjedniπtva G-2.Imamo za vas nekoliko pitanja. To neÊe potrajati viπe odpet minuta”, objasnio je Ëovjek. “Poite s nama, molimvas...”

Samo jedan pogled na piπtolj s urezanom crvenomzvijezdom i pogled na njegove Ëeljusti, i bilo mi je jasno daje besmisleno raspravljati. Uzdahnuo sam, iziπao iz auto-mobila i zaputio se prema drugom vozilu kako mi je bilozapovjeeno. Nazirao sam obrise treÊeg Ëasnika koji se

PET MINUTA OD PAKLA


nalazio na vozaËevom sjedalu. Kad sam doπao do automo-bila, smjestili su me na straænje sjedalo. Taj postupak mije veÊ bio dobro poznat. Straænja sjedala ovih automobilabila su opremljena policijskim lisicama koje su bile pri-ËvrπÊene za pod automobila. Izvan vozila sluËajnom je pro-lazniku izgledalo kao da je osoba na straænjem sjedaluslobodna i opuπtena, a zapravo je bila dobro i sigurnosvezana.

Prvi je Ëasnik sjeo pokraj mene, na moju lijevu stra-nu, i uperio mi piπtolj ravno u srce. Drugi je pak obiπaoautomobil straga i ugurao se s moje desne strane. Rutinaovih postupaka uopÊe me nije zbunjivala. Dosad sam seveÊ popriliËno bio navikao na nju, iako bih volio da su zaprovoenje svoga ispitivanja izabrali neko razumnije i ci-viliziranije vrijeme dana.

Tijekom dvadesetminutne voænje do zapovjedniπtvaG-2, Castrovog KGB-a, policajci su πutjeli. Pokuπao samse prisjetiti svakog svog pokreta i postupka u posljednjih48 sati nadajuÊi se da Êu uspjeti pronaÊi neki uzrok za ovoposljednje u nizu privoenja i zadræavanja. Je li netko odmojih prijatelja ili Ëlanova crkve pobjegao iz dræave pa meopet privode kako bi me ispitivali glede njihova izbivanja?Ako je tako, nitko mi to nije spomenuo. Bio sam potpunozauzet pripremom za sastanke. Niπta mi nije padalo naum πto bi me moglo optuæiti u bilo kojem smislu. KasnijeÊu doznati da sam bio tek jedan od stotina Kubanaca uhi-Êenih kao politiËki huπkaËi tijekom ranih godina Castro-vog reæima.

U zapovjedniπtvu sluæbe G-2 moji privoditelji nisu gu-bili vrijeme. Nemilosrdno su me gurnuli kroz vrata u du-gaËak mraËan hodnik. Pomislio sam kako ovaj sivi kame-ni hodnik nalikuje hodniku koji Ëesto koristimo u izreka-ma, a vodi do bezdana iz Otkrivenja. Uπli smo u jako osvi-jetljenu prostoriju gdje me je policajac postavio ispredfotoaparata. Na prsa mi je bila stavljena kartica s brojem30954. U tom trenutku nisam mogao ni zamisliti kako Êemi se ovi brojevi duboko urezati u pamÊenje.

“Licem nalijevo”, zaurlao je poruËnik. Posluπao sam.Fotoaparat je bljesnuo.

11

“Licem nadesno.” Ponovno sam posluπao.“Gospodine ËasniËe,” pokuπao sam objasniti, “u novËa-

niku imam pismo generala Samuela Gonzalesa Rodrigue-za — karakternu prepor...”

»asnik koji se nalazio pokraj mene udario me je po licui viknuo: “©uti! Govori samo onda kad ti se netko obrati!”

Rukom sam poletio prema bolnom obrazu. Zateturaosam unatrag kako bih zadræao ravnoteæu. Sad sam shva-tio da sam u ozbiljnijoj nevolji nego ikada dosad. “Ovo Êebiti viπe od petominutnog ispitivanja”, pomislio sam kadmi je jedan od policajaca zgrabio lijevu ruku i redom uma-kao prste u boËicu s tintom, a zatim ih pritiskao na sluæ-beni izvjeπtaj o uhiÊenju.

“Isprazni sadræaj dæepova na stol”, naredio mi je Ëas-nik. OπamuÊen, moj um se prebacio na automatsko izvr-πavanje. Negdje daleko izvan sebe Ëuo sam kako moj sat,novËanik, i kljuËevi automobila padaju na metalnu povr-πinu stola. Sjetio sam se svoga nepropisno parkiranogautomobila nasred uske uliËice i pitao se hoÊe li ga ujutroprometni policajci odvesti. Kad bih se barem mogao javitiYraidi. Ona bi mogla otiÊi i ukloniti ga. »asnik je pomnoistraæio sadræaj mog novËanika ËitajuÊi svaki komadiÊ pa-pira koji je bio unutra. »ak je Ëitao i poruke napisane sastraænje strane slike moje supruge.

“Skidaj odjeÊu — sve!” Taj je Ëovjek istraæio i svumoju odjeÊu parajuÊi po πavovima svaki odjevni predmet,traæeÊi neki dokaz protuzakonitog djelovanja. Zadovoljan,iako nije naπao niπta, predao je sve policajcu koji je Ëekaosa strane. Gledao sam ga kako kupi sve moje stvari sastola i nosi ih u ormariÊ s lokotom. Kad ih je strpao unu-tra i ponovno stavio lokot na ormariÊ, pomislio sam: “Upra-vo nestajeπ, Humberto Noble Alexander. Upravo nestajesav tvoj identitet.”

“Ne, ne, to ne moæe biti”, pokuπao sam razmiπljati.“Moje je ime zabiljeæeno u nebeskim knjigama.” Podigaosam bradu i izravnao ramena pri toj pomisli. “Mogu mioduzeti i liπiti me svih ovozemaljskih posjeda i stvari, alimoj identitet kao kraljevskog sina Kralja svemira ostajevjeËno, zauvijek!”

PET MINUTA OD PAKLA


Otvorila su se vrata i u sobu je uπao brijaË. Bez rijeËimi je obrijao svu kosu, sve do koæe. Fotograf je tada sni-mio drugu seriju fotografija. Zatim je uπao drugi brijaËkako bi mi obrijao bradu s lica. Prislonio mi je britvu nadesni obraz i povukao nadolje. Iskrivio sam se od boli.Oπtrica britve nije bila oπtrena godinama, u to sam potpu-no siguran. OsjeÊao sam kao da britva doslovno Ëupa sva-ku dlaku iz moga lica, pramen po pramen. Zavrπio je po-sao u tri poteza: jedan od desnog obraza do brade, drugiod lijevog obraza do brade, i treÊi od podruËja vrata dobrade. Krv mi je doslovno tekla u mlazovima niz lice kadje zavrπio.

Jedan od Ëasnika gurnuo mi je u ruke papirnati ub-rus. “Evo!” naredio je. “Obriπi se ovim. Poæuri! Nemamopuno vremena.”

Bljeskanje fotoaparata potpuno me je zaslijepilo dokje fotograf urlao upute po treÊi put, a ja se shodno njimaokretao. Joπ uvijek sam se brisao od krvi koja mi je teklaniz lice kad me je Ëuvar gurnuo u sivu metalnu stolicupokraj troπnog hrastovog stola, gdje je sjedio jedan odËasnika koji su me uhitili, naslonivπi ruke na stari pisaÊistroj.

“Ime?” upitao je.“Humberto Noble Alexander.”“Starost?”“Dvadeset osam.”“Zanimanje?”“Pastor za mladeæ u Crkvi adventista sedmoga dana”,

odgovorio sam. »asnik je mumljajuÊi ponavljao moje odgo-vore dok su njegovi prsti polako i neuko traæili i tipkalislova po pisaÊem stroju biljeæeÊi moje odgovore.

“Adresa?”“146. ulica istoËno 49.”“BraËni status?”“Oæenjen.”“Ime supruge?”“Yraida Seull Alexander.”“Djeca?”“Humberto D. Alexander.”

13

Nakon πto je uspio zabiljeæiti svaku pojedinost mogæivota od roenja, poruËnik me je okrenuo prema policajcukoji je imao kacigu.

“Za mnom”, naredio je. Desnom je rukom dodirivaousadnik puπke i kao da mi je prijetio neka se samo usu-dim usprotiviti.

Proπli smo kroz neku sobu, a zatim uπli u slabo osvi-jetljeni prolaz. Na kraju prolaza otvorio je teπka metalnavrata. Oπtar vonj ustajale mokraÊe i stolice ‘pozdravio’ jemoja osjetila. Slijedio sam ga niz dugaËke, uske stube.Temperatura zraka padala je kako smo se spuπtali. Nadnu stubiπta oËi su mi se navikle na slabu svjetlost tektoliko da sam uspio razaznati prazan hodnik. Zvuk naπihkoraka odjekivao je i odbijao se od metalnih vrata koja subila usaena u betonske zidove.

Hodnik je bio rascjepkan u dijelove, a svaki je biozagraen reπetkama, ËeliËnim vratima i Ëuvalo ga je ne-koliko Ëuvara. Nitko nije razgovarao dok smo se pribliæa-vali prvim vratima. Ne zastavπi, moj je Ëuvar odzviædaoπifriranu poruku. S druge strane barikade doπao je odgo-vor u obliku zviæduka. Vrata su se otvorila, a zatim se uzzveket zatvorila iza nas. Nigdje nisam uspio vidjeti drugoljudsko biÊe koliko god sam se trudio. Bez rijeËi, nastavilismo do sljedeÊih vrata, zatim do sljedeÊih, sve dok se mojstraæar nije zaustavio pred Êelijom broj πest. Nisam vidiodruge zatvorenike niti su oni vidjeli mene sve dok meËuvar nije nemilosrdno gurnuo u moje nove odaje. Teπkametalna vrata uz zveket i πkripu zatvorila su se iza mene.

Potpuno me je preplavio iznenadni val muËnine doksam pokuπavao doÊi k sebi i pribrati se. Zadah smrada bioje neizdræiv. Progutao sam s mukom i oËajno pokuπavaodoÊi do zraka. OsjeÊao sam kao da je na svaku poru mogatijela izvrπena invazija zaguπujuÊeg smrada ljudskih iz-metina.

Zatvorska Êelija nije bila niπta drugo do betonski ka-vez. Visoko na straænjem zidu bio je naËinjen otvor u be-tonskom zidu, ali je bio postavljen i usmjeren na takavnaËin da je zatvorenicima spreËavao pogled izvan Êelije,dok je u isto vrijeme omoguÊavao dopiranje svjeæeg zraka.

PET MINUTA OD PAKLA


Iz zahrale cijevi s potrganom slavinom, koja se nalazilaniæe na istom zidu, jednoliËno je kapala ustajala voda.Nije bilo zahoda ni ikakva umivaonika. Rupa koja se na-lazila u suprotnom kutu trebala je sluæiti kao zahod, ali jebila veÊ odavno zaËepljena. Hrpe ljudskih izmetina nala-zile su se uokolo nalik onima u stajama. Neke su hrpe bilestvrdnute i stare, druge pak svjeæe i trulo smrdljive.

U oËaju sam se osvrnuo oko sebe i bacio pogled nasvoje privremene odaje. Dok su mi se oËi privikavale natamu, osjetio sam na sebi ispitivaËke poglede. Trenutakkasnije sam ih ugledao: dvadeset Ëetiri para oËiju zurilo jeu mene iz devet metalnih leæaja koji su bili privezani lan-cima za betonske zidove. Moja su se usta πirom otvorila unevjerici dok sam promatrao i prouËavao neuredna i oËaj-na lica koja me okruæuju.

Nenadan zveket na vratima prekinuo je tiπinu. “Ilegocarne fresca” [Stiglo je svjeæe meso], uzviknuo je zatvore-nik najbliæi vratima dok je veliki pladanj bio gurnut krozotvor u podnoæju vrata. Moji su kolege zatvorenici skoËilii bacili se na hranu. Samo jedan daπak pokvarenog i usta-jalog mesa, i znao sam da neÊu staviti nijedan zalogaj uusta. Zaudaralo je jaËe i od ljudskih fekalija koje su senalazile nagomilane na podu.

Dolazak hrane razvezao je jezik mojih kolega zatvo-renika. Æudjeli su za informacijama iz vanjskog svijetaviπe nego njihovi prazni æeluci za hranom.

“©to se dogaa vani?”“Jesi li moæda naËuo da Ëuvari raspravljaju o naπem

oslobaanju?”“Castro. HoÊe li se dogoditi prevrat, puË?”“Jesi li Ëuo πtogod o invaziji?”“HoÊemo li biti osloboeni?”Moji su me kolege doslovno bombardirali pitanjima.

IspriËao sam im ono malo πto sam naËuo na gradskimulicama u svakidaπnjim naklapanjima i traËevima i onoπto su objavljivale dræavne novine. Zapravo nisam imaopojma ni o kakvom prevratu, invaziji ili politiËkim prijet-njama Castrovom reæimu. Ja sam bio pastor za mladeæ, ane revolucionar. Tada nisam shvaÊao njihovu nezasitnu

15

glad i apetit za svjeæim informacijama. Meutim, kasnijesam shvatio πto to znaËi.

Nakon nekog vremena nastala je jeziva tiπina. Iakonitko nije govorio, svi smo mislili isto — na obitelj, domi slobodu. Sati su sporo prolazili. “Kad bih barem mogaozaspati nekoliko sati”, mislio sam. “Kad bih barem mogaodospjeti u milost dubokog sna.” Ali usprkos tami, san meje izbjegavao. Teπko stenjanje i gunanje mojih kolegauhiÊenika stalno su me podsjeÊali da nisam sâm. Netko jes lijeve strane neπto mumljao. S desne strane Ëuo samnekoga kako πapÊe poznatu katoliËku molitvu. I svakih senekoliko minuta, ili mi se barem tako Ëinilo, netko odzatvorenika uputio u kut Êelije kako bi obavio fizioloπkepotrebe.

Kako o snu nije bilo ni govora, razmiπljao sam o juËe-raπnjem veËernjem sastanku i o mladim ljudima koji suprvi put odluËili posvetiti svoje æivote Gospodinu. Ponovnosam zahvaljivao Bogu za njihovu vjeru, a zatim se molioza svakoga od njih posebno. Kad sam se pomolio za sve sliste onih koji su istupili na prvom sastanku za obnovu iodluËili slijediti Boga, naslonio sam glavu o kameni zid izatvorio oËi. “Koga Êe pastor Vasquez naÊi za drugi sasta-nak i drugu propovijed iz ovoga niza?” pitao sam se. Stvar-no nisam æelio da se ova prouËavanja ne odræe zbog mogaizbivanja, iako sam znao da Êe sve πto Êu poæeljeti kadkonaËno budem puπten s ovoga groznog mjesta, iz overupe, biti kupka i mjesto gdje Êu moÊi spavati 24 sata.

Moje su misli polako blijedile, a glava mi se nagnulana stranu. Odjednom me je prepala glasna vika. Jedanzatvorenik je glasno zaplakao u snu. Jedva da se moæe izamisliti noÊna mora koja je uzrokovala ovakav ispad iizljev uæasa. Ponovno sam se vratio u stvarnost svoga sta-nja.

Moæda Êu, mislio sam, ako budem igrao pokoju igrumisli, moÊi zaboraviti ovu suludu tragediju u kojoj sam seigrom sluËaja naπao. Zamiπljao sam da se nalazim u stanus Yraidom i naπim sinËiÊem, kako prolazim kroz svakusobu istraæujuÊi svaki dio naπega dotrajalog pokuÊstva. Umislima sam prelazio preko svake udubine i ureza na na-

PET MINUTA OD PAKLA


mjeπtaju. Pojavila su se lica roaka i znanaca koji su takodareæljivo darovali svaki dio toga namjeπtaja kad smo sevjenËali. Kako je samo moja supruga bila ponosna na naπprvi dom. “Naπe malo ljubavno gnijezdo”, Ëesto je ponav-ljala.

Æive boje vunenog pokrivaËa koji se nalazio na stoliciza njihanje ugodno su me ugrijale. Mogao sam vidjeti Yra-idu umotanu u taj pokrivaË kako njeguje naπega sinËiÊa.OËi i misli gubile su se u maglovitoj ljepoti ovoga drago-cjenog trenutka. Ponovno sam naslonio glavu na betonskizid i tuæno uzdahnuo.

“Je li Yraida Ëula za moje uhiÊenje?” pitao sam se.“Ako nije, onda se zasigurno nasmrt zabrinula. Ako zna,je li pokuπala stupiti u kontakt s mamom?” Yraidina tor-bica! Ostavio sam Yraidinu torbicu na sjedalu automobila!“Oh, ne. Do jutra Êe sigurno nestati. No sada, na æalost,viπe ne mogu uËiniti baπ niπta.” Kasnije Êu saznati daYraida nije saznala za moje uhiÊenje tri dana. “PastorVasquez — je li on Ëuo da su me zadræali u zatvoru? Vjero-jatno nije. Sigurno ni neÊe do jutra.” Praznina mi je ispu-nila duπu. Shvativπi kako ove misli samo poveÊavaju mojejadno stanje, izagnao sam ih iz glave.

Zabacivao sam glavu s jedne strane na drugu pokuπa-vajuÊi se osloboditi napetosti u vratu, πto je bila neznatnaneugodnost u usporedbi s mojim okruæenjem. I to mi jenekih pet minuta! OËigledno su Ëasnici naËinili neku po-greπku. “Koliko Êe me samo dugo joπ zadræavati ovdje?”pitao sam se. Mojim napola svjesnim umom lutala su pi-tanja. Pitanja na koja nije bilo odgovora. Nakon nekogvremena prestao sam razmiπljati i samo sam prazno zuriou neprobojnu tamu prenapuËene, prljave Êelije sve dok miumor koji je dopirao do kostiju nije obuzeo tijelo otuplju-juÊi moja osjetila i misli.

Bilo je to 20. veljaËe 1962. SreÊom, nisam znao da Êuostati zatvorenik i zarobljenik u Castrovom uæasnom za-tvorskom sustavu dvadeset dvije godine.

17

Olujni oblaci iznad Kube

Kuba, moja domovina, Ëesto se naziva “biser Antila”.Kad je Kristofor Kolumbo pristao uz obale Kube, zapisaoje u svoj dnevnik da je pronaπao najljepπu zemlju koju suljudske oËi ikad vidjele. Bila je to zemlja gdje svjetlucave,plave vode Karipskog mora njeæno zapljuskuju bijele pjeπ-Ëane plaæe i koraljne grebene, gdje topli tropski povjetaracnjeæno πapuÊe kroz visoka, vitka palmina drveta. Bila jeto zemlja koja je obilovala bujnom zelenom travom, vo-Êem, predivno obojenim cvijeÊem i egzotiËnim pticama —pravi tropski raj.

Veliki Antili — Kuba, Haiti, Dominikanska Republi-ka, Jamajka i Portoriko — dio su lanca otoËja koja jeKolumbo greπkom nazvao “Zapadno indijsko otoËje”. Glav-ni kubanski otok veliËinom skoro premaπuje veliËinu svihostalih otoka zajedno. Postoji viπe od 1600 manjih otoka iotoËiÊa gdje, na veÊini njih, æivi tek nekoliko stanovnika.Jedina je iznimka otok Pines koji se nalazi 150 kilometarajugoistoËno od Havane. Dok sam kao djeËak uËio o zem-ljopisnim karakteristikama svoje zemlje, nisam mogao nizamisliti kako Êu se dobro upoznati sa smrtonosnim, noipak predivnim otokom Pinesom. Mnogi usporeuju Kubus izduæenim tijelom gladnog aligatora pri Ëemu se glavnigrad Havana na sjeveru odmara u aligatorovom repu, dokse grad Santiago de Cuba na jugu nalazi u aligatorovimotvorenim Ëeljustima. Tijekom moga odrastanja, Kubomje vladao Fulgencio Batista, najprije preko niza marionet-


skih predsjednika od 1934. do 1944., a zatim od 1952. do1958. kao predsjednik Vlade. Mnogi su Kubu doæivljavalikao tropsko igraliπte SAD-a. Poslovni ljudi iz SAD-a ulo-æili su goleme svote novca u razvoj Kube. U kasnijim godi-nama Batistine vladavine kruæile su glasine da je nagomi-lao veliko bogatstvo (300—400 milijuna ameriËkih dolara)na raËun potreba svojih sunarodnjaka, a kruæile su i gla-sine o krajnjoj brutalnosti protiv onih koji su mu se su-protstavljali. Njegova je pohlepa i okrutnost utrla put iomoguÊila uspon mladom, karizmatiËnom revolucionaruFidelu Castru, a s njim i dolazak komunizma. To je onoπto Êe vam reÊi povijesni udæbenici. Roeni Kubanci imajuponeπto drukËiju priËu.

Kao malo dijete koje je æivjelo u maloj otoËnoj zajed-nici San Germana na jugu glavnog otoka, nisam uopÊe biosvjestan politiËkih i stranaËkih sukoba. Moji roditelji, obo-je Ëistokrvni potomci afriËkih doseljenika, emigrirali suna Kubu u svojoj mladosti; otac iz Trinidada i Tobaga, amajka s Jamajke. Tamo, u juænoj pokrajini Kube, upoznalisu se i vjenËali. Moj otac, automehaniËar, ujedno je bio inajbolji tokar u San Germanu. Imao je svoju prodavao-nicu i zahvaljujuÊi ugledu izuzetnog majstora i poznat posvom izuzetnom radu, redovito je sklapao poslovne ugovo-re s ameriËkom mornariËkom bazom u Guantanamu. To jeukljuËivalo i mnogo prevaljenih kilometara do baze. Nion, a ni moja majka nisu bili zadovoljni Ëinjenicom damora toliko vremena i tako Ëesto izbivati iz svoje obiteljii svoga doma. BuduÊi da je bio siguran kako Êe se njegovposao s mornariËkom bazom nastaviti kroz duæe razdob-lje, sazvao je obitelj i objavio svoju odluku da Êe prodatinaπu kuÊu u San Germanu i da Êemo se odseliti juænije.Otvorio je novu prodavaonicu u luËkom gradu Caimaneri.Dvije godine nakon naπeg preseljenja moj je otac radio natokarskom stroju, kad se slomila jedna ruËka. Stroj jezarotirao u velikoj brzini i udario oca u podruËje prsnogkoπa. Teπko ozlijeen proveo je u bolnici sljedeÊih nekolikotjedana. Tijekom svoga boravka u bolnici odluËio je da namene prenese svoje znanje o poslu. Nakon kratkog oporav-ka, moj je otac objavio svoje namjere.

19

“Noble,” rekao je, “ja neÊu uvijek biti uz tebe. MoraπnauËiti kako se popravljaju strojevi i kako se njima ruku-je.”

“Nakon tvog susreta sa smrÊu”, prosvjedovala je mojamajka, “æeliπ ugroziti i æivot naπega sina?” Prepirala se socem, ali je ipak izgubila. Prvo sam poËeo uËiti kako seËiste i popravljaju strojevi. Posao mi se nije sviao odsamog poËetka, ali u naπoj se kuÊi nitko nikada nije su-protstavljao ocu.

U petak, 19. oæujka 1950., samo dva mjeseca nakonnesreÊe, otac je doπao kuÊi nakon obavljenog posla u mor-nariËkoj bazi. Obitelj je provela veËer u razgovoru, a ubrzonakon toga spremili smo se na noÊni poËinak. Kad je mojamajka sljedeÊeg jutra pozivala oca na doruËak, naπla ga jemrtvog od srËanog udara. Nakon preseljenja provodio samviπe vremena s njim. Postali smo prijatelji, a sad je odjed-nom bio otrgnut iz moga æivota. Uæasnut njegovom smrÊu,oplakivao sam svoj gubitak. Majka je odmah prodala obi-teljsku prodavaonicu i strojeve.

Zajedno s prijateljima pohaao sam mjesnu πkolu ko-ju je vodila KatoliËka crkva, sve dok nije doπlo vrijeme dakrenem u srednju πkolu. Tada sam napustio prijatelje iotiπao u Instituto Guantanamo, πkolu nedaleko od ameriË-ke baze. U toj sam πkoli proveo pet godina. Tijekom togavremena moja majka i sestra Paulina, obje umorne odstalnih politiËkih previranja i pobuna, otiπle su u SAD. Jasam odluËio ostati u svojoj domovini. OsjeÊao sam da menikao crncu Kuba pruæa bolju buduÊnost od naπih sjevernihsusjeda. Poziv od Boga da stupim u propovjedniËku sluæ-bu primio sam tijekom godina provedenih na Institutu.BuduÊnost mi se Ëinila osiguranom, predvidljivom i priliË-no stabilnom. I tada je doπao Castro i revolucija. Kuban-ski su voe iz povijesti znali da revolucije i pobune uvijekdolaze i poËinju u brdovitoj pokrajini Oriente. Fidel Cas-tro, koji je bio sedam godina stariji od mene, odrastao jena plantaæi πeÊerne trske u pokrajini Oriente. BuduÊi dapotjeËe iz priliËno imuÊne obitelji, polazio je najbolje ka-toliËke πkole na tom podruËju. Bio je odliËan student iizvrstan sportaπ. Iako ga nisam poznavao osobno, kruæile

OLUJNI OBLACI IZNAD KUBE


su priËe o mnogim skandalima u koje je bio upleten prijestudija. U borbi za vlast i moÊ na sveuËiliπtu navodno jeubio jednoga svog roaka. Tijekom studija prava bio jeduboko upleten u rad radikalnih politiËkih skupina. Bio jeaktivan u studentskim nemirima i demonstracijama kojesu ga uvijek iznova dovodile u probleme i teπkoÊe s poli-cijom.

1952. diplomirao je na pravnom fakultetu i natjecaose u predizbornoj utrci za kubanski kongres. Bilo je to isteone godine kad se Batista uplaπio da bi mogao izgubitiizbore pa je, da se ne bi suoËio s porazom i poniæenjem,uprizorio nekakav sukob i otkazao izbore izazvavπi timerevolt javnosti. No svi ovi politiËki nemiri nisu imali go-tovo nikakvog utjecaja na mene dok sam se spremao zasluæbu propovjednika Evanelja Isusa Krista.

Glasine o nadolazeÊoj revoluciji proπirile su se otokombræe od proljetne tropske oluje. 1953., tijekom karneval-ske parade, Castro i njegovi ljudi preruπili su se u Batis-tine vojnike, uπli u Ëelniπtvo vojne bolnice Moncada i ubiliosamnaest vojnika koji su se tamo nalazili na lijeËenju. Zaovaj sramotni Ëin bio je okrivljen Batista. Osamnaest mje-seci kasnije, nakon ovoga i niza sliËnih napada, vlada jeprotjerala Castra u Meksiko, gdje je ovaj osnovao plaÊe-niËku vojsku. 1957. opskrbljeni novcem skupljenim od emi-granata iz SAD-a i uz pomoÊ bivπeg predsjednika CarlosaPrija Socarasa, Castro i njegovi ljudi ponovno su se uπu-ljali u Kubu i poËeli vrπiti odurne zloËine i nedjela protivkubanskog naroda, sve vrijeme preruπeni kao Batistiniljudi. Narod se, logiËno, okrenuo protiv Batistinog reæima.

VeÊina voa Crkve adventista sedmoga dana, iako po-litiËki neaktivna, vjerovala je da Êe Castro imati snage zaizgradnju stabilnijih uvjeta æivota u zemlji. U SierraMaestri saæaljivi su se crkveni voe i neposrednije umije-πali, ne u borbi, ali hraneÊi i vodeÊi vojnike revolucionare.Sve je viπe Kubanaca pristupalo ovom pokretu.

Pred kraj 1958. postalo je oËigledno da su BatistinipredsjedniËki dani odbrojani. Da ne bi doæivio poraz, Ba-tista se 31. prosinca iskrao iz Havane i pobjegao u Domi-nikansku Republiku. Dva dana kasnije, 2. sijeËnja 1959.,

21

pobunjeniËke su snage preuzele Santiago de Cuba i zapo-Ëele jednotjedni pobjedniËki pohod na sjeverozapad u glavnigrad Havanu. Castro i njegovi ljudi stigli su u HavanunoseÊi krunice — posluæili su se trikom, varkom, kako biuvjerili strastvene katolike da su revolucionari doista odanicrkvi. No pogled izbliza otkrio je sasvim drukËiju sliku.

Njegovi Ëelni ljudi, poput Ernesta (Che) Guevare izArgentine, Camila Cienfuega, Ëlana Kubanske komunis-tiËke stranke i Raula Castra, Fidelova brata, koji je kaopetnaestogodiπnjak bio u SSSR-u, bili su Ëvrsti i zadrtikomunisti.

Nakon πto je njih i njima sliËne ljude postavio nakljuËne poloæaje u kubanskoj vladi, Castro je poËeo u crkveubacivati vojnike preodjevene u civilna odijela. Katolici iJehovini svjedoci bili su prvi koji su osjetili njegovu æeljez-nu πaku.

Na Kubi KatoliËka je crkva svake godine slavila 8.rujna “La Virgen de la Caridad” (Majku Boæju Milostivu).Taj su obiËaj zapoËeli prvi doseljenici u naπoj zemlji. AlibuduÊi da je bio povezan s vjerom i Bogom, Castro nijedopustio puËanstvu odræavanje procesije koja je pratilaovakav dogaaj. Tvrdio je, naime, da bi to moglo biti vrloopasno buduÊi da je jedna frakcija Batistinih ljudi joπ uvi-jek vrlo aktivna i brojna u glavnome gradu. No sveÊenicisu odluËili da narod svejedno odræi svoju procesiju. Plani-rali su mirni mimohod kroz gradsku Ëetvrt gdje se nala-zila crkva. Castrova civilno odjevena policija oboruæala semetalnim cijevima, lancima i raznoraznim toljagama i pa-licama, i sve nevino umotala u novinski papir. Kad suljudi poËeli izlaziti iz crkve kako bi odræali svoju proce-siju, izbila je tuËnjava i krvavi sukob. Stotine je vjernikabilo ozlijeeno i ubijeno. Okrivljeni su bili Batistini ljudi,ali su stanovnici Havane znali istinu. Nakon ovog doga-aja Castro je skinuo masku nevinosti. Otvoreno je pro-gonio sveÊenike, protjerivao ih u ©panjolsku i utamniËiomnoπtvo svojih sunarodnjaka.

Do sukoba Jehovinih svjedoka s Castrom doπlo je zbognjihova odbijanja da izvrπavaju vojne obveze i pozdrav-ljaju dræavnu zastavu. Razjaren njihovim odbijanjem i pr-



kosom, Castro je naredio njihovo uhiÊenje kao i pljenidbunjihovih posjeda i imetka, a onda ih je bacao u zatvore,uglavnom na otoku Pinesu i Combinado del Este. Bili surazodijevani, batinani i bacani u zatvorske Êelije pune ho-moseksualaca.

U to sam vrijeme zavrπio πkolovanje na Institutu iradio kao pastor za mladeæ u gradu Marianao zajedno spastorom Vasquezom. Takoer sam prodavao i krπÊanskeknjige kako bih nadopunio plaÊu koju sam dobivao od cr-kve. Znali smo od poËetka da je samo pitanje vremenakada Êe Castro poËeti uznemirivati i druge krπÊanske or-ganizacije, ukljuËujuÊi i nas, adventiste sedmoga dana.

Castrov je marksistiËki reæim smatrao crkvu prijet-njom. Tijekom revolucije njegovi su ga ljudi nazvali “elcabalo” (konj). Pa kad su naπi pastori propovijedali o zvi-jerima iz Otkrivenja, bili su optuæivani i osuivani za po-ticanje politiËke pobune. Samo nekoliko mjeseci nakon Cas-trovog prevrata i dolaska na vlast, postalo je oËigledno dase on oslanja na komunistiËku ideologiju. Novi je voaobeÊao da Êe njegova revolucija donijeti korjenite promje-ne na Kubi — u ekonomiji, vlasti i naËinu æivota njezinihstanovnika. I doista je to obeÊanje ispunio! 1959. i 1960.Castro se joπ uvijek nije oËitovao kao komunist, iako sunjegovi privlaËni govori puni obeÊanja na javnim skupovi-ma bivali opovrgavani raznovrsnim nepravdama i mrvlje-ni pod Ëizmom namjerne i oËigledne nepravde.

Kad je postao siguran u svoju moÊ, Castro je svojeneprijatelje optuæio za zloËine protiv revolucije i provodiobrze namjeπtene sudske procese. Neki od njegovih nepri-jatelja bili su osuivani na zatvorske kazne; drugi su pakbili javno pogubljivani. Novinari koji su pratili njegovuvladavinu izjavili su da je postupanje prema neprijatelji-ma i njihovo uklanjanje bilo vrlo sliËno naËinu na koji seRusija rjeπavala svojih neistomiπljenika. Poput pokreta“Hitlerove mladeæi” u nacistiËkoj NjemaËkoj i Maove “Cr-vene straæe” u komunistiËkoj Kini, Castro je utemeljio djeË-ju pionirsku organizaciju. »lanovi su posjedovali neogra-niËenu vlast. Provaljivali su u kuÊe, jeli hranu koju su godhtjeli, zapovijedali graanima da gase svjetla u odreeno

23

vrijeme veËeri i vrπili pljenidbu osobnih dobara proglaπa-vajuÊi ih narodnim vlasniπtvom. Svatko tko je imao krat-kovalni radioprijemnik bio je optuæivan i osuivan za slu-πanje neprijateljskih emisija. I najmanji prekrπaj, stvarniili izmiπljen, bio je smatran zloËinom protiv dræave, a zlo-Ëin protiv dræave nikad nije proπao nekaænjeno.

Odnosi sa SAD-om pogorπali su se nakon πto je Castronacionalizirao sve rafinerije nafte koje su bile u ameriË-kom vlasniπtvu. SAD su uvele embargo na svu trgovinu sKubom, a Castro je na to odgovorio odmazdom i pljenid-bom svih ameriËkih kompanija i poslovnih institucija uKubi. 2. sijeËnja 1960. Castro je optuæio sve zaposlenikeameriËkog veleposlanstva u Havani za πpijunaæu. U rokuod 48 sati svi Ëlanovi i zaposlenici veleposlanstva protje-rani su iz zemlje, a razljuÊena je vlada SAD-a prekinulasvaki diplomatski kontakt s mojom zemljom.

Prilikom Castrova dolaska na vlast, velik je broj Kuba-naca pobjegao iz svoje domovine ukljuËujuÊi i veliki brojlijeËnika, pravnika, pisaca, profesora i inæenjera. Radijesu pobjegli nego da moraju raditi za novu vlast. Tijekomtoga vremena pomogao sam mnogim prijateljima i Ëlano-vima crkve da se pridruæe tom masovnom odlasku, skoroegzodusu.

Moja majka i sestra, koje sada æive u dræavi Massachu-setts u SAD-u, preklinjale su me da napustim Kubu iodem u SAD dok joπ mogu pobjeÊi. To bih vjerojatno iuËinio da nije postojao mali problem. U tom trenutku samveÊ upoznao Yraidu i oæenio se njome. Ona i ja neko smovrijeme razmiπljali o tome da podnesemo zahtjev za izda-vanje vize. Meutim, prije nego πto smo mogli napustitizemlju, moja je mlada nevjesta ostala trudna. Na naπunesreÊu, vlada je donijela zakon kojim nije dopuπtalanijednoj trudnici da napusti Kubu. Prekasno smo shvatilida neÊemo iÊi nikamo, barem dok ne dobijemo dijete. Moæ-da kasnije, tjeπili smo se. Moæda πest ili sedam mjesecinakon roenja naπega prvog djeteta.

Nakon πto je Castro uvidio koliki broj struËnjaka iobrazovanih ljudi podnosi zahtjeve za vizu i odlazi iz zem-lje, zatvorio je granice. No usprkos njegovom trudu i na-



poru, ljudi su nastavili neopazice prolaziti pokraj graniË-nih patrola i tajne policije. I moram priznati da sam po-magao svojoj braÊi i sestrama gdje god i kad god sammogao. Teπko je shvatiti i razumjeti kako su dragocjenebile slobode koje smo mi Kubanci izgubili! Vjerojatno ihnitko nije svjestan niti ih zna cijeniti dok ih ne izgubi.

Tada se dogodio “Zaljev svinja” — 15.—17. travnja1961. Kubanski kontrarevolucionari, zajedno s ameriËkomCIA-om, planirali su izvesti invaziju na otok uzduæ razve-denog dijela obale pod nazivom Zaljev svinja. Uz potporuzrakoplovnih snaga SAD-a, planirali su preuzeti otok iporaziti Castrovu revolucionarnu vojsku. U samoj Kubibivπi su se pristaπe Batiste i drugi koji su se suprotstavilikomunistiËkom preuzimanju vlasti takoer pripremali zainvaziju.

Castro i njegovi vojnici, saznavπi za planiranu inva-ziju danima prije nego se trebala dogoditi, privodili su nastotine i tisuÊe ljudi u gradovima Havani i Marianau. Za-tvorio je 70 posto stanovnika, muπkih i æenskih, u πkole,bolnice, skladiπta, na stadione, Ëak i u zooloπki vrt — bilokoje mjesto koje su mogli pretvoriti u zatvor. Istovremeno,reæim je nasilno zaposjeo dom Marqueza Sterlinga, jednogod ranijih predsjedniËkih kandidata ubijenog tijekom re-volucije, pretvorio ga u kubanski ekvivalent ruskog Ëelni-πtva KGB-a i prozvao ga G-2. Provala tajnih i strogo Ëu-vanih informacija, koje su Castru omoguÊile pripremu zainvaziju, kao i propust Vlade SAD-a da osigura zraËnupotporu, bio je glavni uzrok propasti ovog pokuπaja. Na-kon fijaska u “Zaljevu svinja”, paranoja Fidela Castra zna-Ëajno se pojaËala. Njegovi su agenti traæili agente CIA-e usvakoj ulici i iza svake πeÊerne trske na otoku. Najnevi-nije djelo od strane fiziËkih osoba, graana, bilo je odmahpod neposrednom sumnjom. Mnogi moji prijatelji suoËilisu se s njegovim streljaËkim odredima — prijatelji kao πtosu Armando Rodriguez, Perez Lopez, Jesus Cueva i Enri-que Hernandez. Drugi su bili odvedeni u zatvor i jedno-stavno nestali bez traga i glasa, i o njima se viπe nikadanije niπta Ëulo. Protestantski propovjednici i katoliËki sve-Êenici takoer su bili pod prismotrom zbog sumnje da su

25

CIA-ini agenti zbog meunarodnih veza koje je omoguÊi-vao njihov poloæaj.

Poput ostalih krπÊana na Kubi, moja supruga i ja ta-koer smo æivjeli u strahu. Svaki put kad sam odlazio odkuÊe, Yraida i ja poljubili bismo se za rastanak kao da semoæda vidimo posljednji put na ovoj zemlji. Dok sam prviput dræao naπega novoroenog sina u naruËju, pitao samse hoÊu li ikada doæivjeti da ga vidim kako postajemuπkarac. No usprkos svim teπkoÊama, usprkos svim ne-daÊama i iznenadnim napadima, i usprkos svim ubojstvi-ma koja su se dogaala oko nas, vjerovao sam da imamposao koji treba biti obavljen. Viπe nego ikada ranije uæas-nuti i preplaπeni kubanski narod æeao je i potrebovaosigurnost koja se jedino moæe naÊi u RijeËi Boæjoj. Viπenego ikad trebali su nadu u bolju sutraπnjicu.



Druπtvo u zatvorskoj Êelijibroj dva

Dolazak hrane jednom dnevno prekidao je monotonijuzatvorskog æivota. Nakon prvog obroka svega samo nesvjeæeg mesa, naπa se dnevna dijeta sastojala od tridesetdekagrama blijedoæute kaπe naËinjene od kukuruznogbraπna i vode, i kriπke kruha tvrdog kao kamen. Debelibijeli crvi koji su plutali na povrπini kaπe bili su nam izvorbjelanËevina. No koliko god se trudio, nisam se uspio na-tjerati da progutam i probavim bilo kaπu bilo kruh. Dru-gim zatvorenicima nije smetalo πto ja imam osjetljiv æelu-dac. Osjetio sam da se pitaju koliko Êu dugo izdræati prijenego πto poËnem jesti pokvarenu hranu.

Dok sam gledao kako drugi zatvorenici jedu, pitaosam se koliko je dugo svaki od njih zatoËen u ovoj rupismrti. Koliko sam ja mogao vidjeti i razaznati, neki odnjih su se ovdje nalazili veÊ podosta vremena. ©to li jesvaki od njih poËinio da je zasluæio tako neljudsko postu-panje? Umorstvo? Krau? KrijumËarenje? Je li Ëlan pod-zemlja? Mogao sam samo nagaati i nasluÊivati teæinunjihovih zloËina protiv domovine. Zahvaljivao sam Boguza to πto Êu, kad moji tamniËari ubrzo shvate da je mojeuhiÊenje bilo pogreπka, biti osloboen i da Êe mi biti do-puπteno vratiti se svojoj obitelji.

Nisam uopÊe imao pojma koliko je vremena proπlokad se lice jednog straæara pojavilo pred prozorËiÊem na

27

vratima zatvorske Êelije. “Je li Alexander ovdje?” upitaoje. Kad sam potvrdno odgovorio, upalila se jedina æaruljakoja je visjela sa stropa. Pokuπao sam zaπtititi oËi od jarkesvjetlosti. Otvorio se otvor za hranu koji se nalazio u vra-tima, a o pod su tresnuli komadi odjeÊe pred mojim noga-ma. “Obuci se i pripremi”, zapovjedio mi je Ëuvar. “»ekate Ëasnik za istragu i sasluπavanje.”

Podigao sam majicu s plavo-bijelim prugama i navu-kao je preko glave i odjenuo crveno radno odijelo. Doksam prilagoivao veliËinu naramenica, svrnuo sam poglednadolje gledajuÊi svoju odoru te se obeshrabreno osmjeh-nuo u sebi. Humberto Noble Alexander, propovjednik isveÊenik Evanelja Isusa Krista, nosi tu Ëudnovatu i nepri-kladnu odjeÊu — mogu samo zamisliti kako sam izgledao.Zatvorenici s kojima sam dijelio zatvorsku Êeliju smijalisu se mom izgledu usprkos svome polugolom stanju.

“Ne brini se, naviknut Êeπ se na to da izgledaπ kaozebra”, rekao je jedan od zatvorenika dok mu je glas iz-raæavao laganu simpatiju. “Svi smo se na to navikli.”

Napravio sam grimasu pokazujuÊi da se gnuπam nje-gove primjedbe. U sebi sam mislio: “NemoguÊe je da Êuovdje ostati toliko dugo da bih se navikao na takvo πto.”No moj se um ipak hrvao sa zlokobnim slutnjama koje suse pojavile u meni. ©to ako se dogodi ono najgore? ©to akone budem puπten? Ne! Stresao sam se od ovih odvratnihmisli. NeÊu misliti tako negativno. Morao sam vjerovatida Êe bilo kakva moæebitna greπka koju je vojna policijanapravila biti razjaπnjena brzo i uËinkovito. Trebam sa-mo porazgovarati s odgovornom osobom, i bit Êu na putukuÊi.

»elik je zastrugao po Ëeliku kad su se velika, masivnavrata odπkrinula. Izaπao sam iz Êelije i stupio u slaboosvijetljeni hodnik. Pozdravio me je val svjeæeg zraka.Umor i iscrpljenost polako su nestajali dok sam udisaoosvjeæavajuÊi miris. Mogao sam se nositi sa svime, misliosam, osim nezdravog i beznadnog okruæenja koje sam upra-vo ostavio iza sebe.

Moj je vojni Ëuvar sa sivom bradom i zguævanom voj-nom odorom nalikovao tisuÊama drugih ljudi koji su opona-

DRU©TVO U ZATVORSKOJ ∆ELIJI BROJ DVA


πali Fidela Castra, a moglo ih se vidjeti kako lutaju poulicama glavnog grada nakon Castrova uspjelog prevrata.»uvar je snaæno zalupio vratima Êelije i gurnuo me premanaprijed uperivπi puπËanu cijev u mene. Koraci su namglasno odjekivali duæ dugaËkog, praznog hodnika.

Moj me je Ëuvar putom odluËio verbalno zlostavljati.“Kad zavrπimo s tobom, neÊeπ viπe raspaËavati opijum lju-dima”, rekao je.

Trenutak sam zastao i zamislio se, a zatim ga upitao:“Opijum? Ali ja...”

Ustuknuo sam nehotice kad mi je gurnuo puπËanucijev u kraljeænicu. “Opijum za mase”, prosiktao je. “Krπ-Êanstvo!”

I dok sam hodao s puπËanom cijevi uperenom u lea,nasmijao sam se usprkos bolu. Naravno, Evanelje IsusaKrista — bio je to “opijum za mase” sudeÊi prema Castro-vom reæimu. Je li to razlog zaπto sam uhiÊen, zato πto sampropovijedao Evanelje?”

Jednom me je rukom zgrabio za moju lijevu ruku, adrugom je poravnao puπku uperenu u mene dok smo na-stavljali put kroz labirint sivih prolaza, nalik zagrobnima,kroz vrata s reπetkama i po neravnim kamenim stubama.Dok smo teturali hodnicima, niti sam koga vidio niti Ëuo.Odjednom, iznenada, zapovjedio mi je da se zaustavim, azatim me je okrenuo prema ulazu s metalnim vratima.

©ifriranim signalima moj je oruæani pratilac oπtro po-kucao na vrata. Vrata su se otvorila, i straæar me je grubogurnuo u malu sobu za ispitivanje. Zapljusnuo me valsvjeæeg i ohlaenog zraka, kao da sam uπao u prostorpredvien za Ëuvanje lako pokvarljivih namirnica. Kas-nije sam saznao da se temperatura u sobi mogla podeπa-vati i kretati od ognjeno vruÊe do ledeno hladne, ovisno ozamislima ispitivaËa i stupnju neugode koja je trebala bitinanijeta zatvoreniku.

»ovjek kojega sam odmah prepoznao kao Ëasnika za-duæenog za provedbu istrage unatoË njegovoj civilnoj odje-Êi, koraËao je naprijed-natrag iza malenog metalnog stola.Njegova neuredna brada trebala je biti imitacija brade ibrkova koju je nosio njegov vrhovni zapovjednik Fidel Ca-

29

stro. S rukama prekriæenim na leima i bradom isturenomnaprijed, ponosno je koraËao kao pijetao koji oËekuje odlu-ËujuÊu borbu u ringu u srediπtu Havane. Trenutak je za-stao i odmjerio me pogledom. Hladan pogled bio je u pot-punoj suprotnosti s njegovim prijateljskim izgledom ilaganim smijeπkom na usnama. Ispred stola nalazila seprazna metalna stolica.

Bez rijeËi su me, moj oruæani pratilac i drugi vojnikkoji je stajao u sjeni, zgrabili i svukli s mene odjeÊu. Nekosam vrijeme tako stajao gol ËekajuÊi daljnje upute, dok suse njih trojica, svi obuËeni u toplu i udobnu odjeÊu, smijalii razgovarali meusobno.

“Revolucija Êe trajati vjeËno!” izjavio je moj istraæiteljdok je sjedao u stolicu koja se nalazila iza stola.

“Da”, sloæio se drugi vojnik gestikulirajuÊi rukama.“Ona je velika i nepobjediva.”

“Zasigurno Êe trajati viπe od tisuÊu godina”, odgovorioje moj oruæani pratilac. “Ne znam postoji li vjeËnost, aliako postoji, revolucija Êe je nadæivjeti.”

Tresao sam se od hladnoÊe dok su njih trojica izricalihvalospjeve vrlinama i dugovjeËnosti Castrove revolucije.Nakon nekoliko minuta, namjerno priËekavπi da hladnizrak prodre u moje tijelo, ispitivaË mi je naredio da sjed-nem na praznu, metalnu stolicu. Posluπao sam.

Kad sam sjeo, drugi je Ëasnik upalio rasvjetno tijeloiznad moje glave. Æarulja snage 800 w uperena izravno umoje lice potpuno me je zaslijepila. Pokuπao sam æmirka-ti, ali nisam uspio izbjeÊi njezinu jarku svjetlost. Zatvoriosam oËi, ali snaæna je svjetlost prodrla kroz moje vjeeuzrokujuÊi snaænu bol u oËima. “OËe,” molio sam tiho,“obeÊao si da Êeπ uvijek biti sa mnom. Budi sa mnomsada. Daj mi snage da izdræim.” Duboko sam udahnuo ipriËekao. Iz osobnog sam iskustva znao da se tri stvari nerade kad te ispituju vladini agenti: nikad ne govori prijenego ti se netko obrati, ne postavljaj pitanja i nikad nemojdobrovoljno odavati informacije bilo kakve vrste.

Nakon nekoliko neugodnih trenutaka, odgovorni je Ëas-nik ispalio prvo pitanje. “Zaπto si iπao u Guantanamo?”

“Guantanamo?” upitao sam...



Iznenaen njegovim pitanjem, trebalo mi je vremenaza razmiπljanje. Na πto li je ciljao? ©to smjera? Niπta nisamshvaÊao. Kad god sam bio ispitivan ranije, u prethodnimsluËajevima, bilo je to zbog tuih aktivnosti, a ne mojih.

“Da, Guantanamo!”Tada sam se sjetio puta na koji smo Yraida i ja otiπli

prije nekoliko tjedana. Odvezli smo se dolje u pokrajinuOriente kako bismo posjetili neke Ëlanove moje obitelji.Smatrao sam da se njegovo pitanje odnosi na taj put. “Daposjetim roake.”

Moj je ispitivaË otpuhnuo u nevjerici. Iako nisam mo-gao vidjeti niπta iza kruga zasljepljujuÊeg svjetla, Ëuo samnervozno i nestrpljivo lupkanje olovkom o metalnu povr-πinu stola. “Znamo da si se iπao sastati s McDonaldom.”

“McDonald?” Moj glas je izdao iznenaenje. “Gospo-dine, ali ja ne poznajem nikakvog McDonalda.” Pozornosam se prisjeÊao traËeva, glasina i podzemnih nagaanjakoje sam Ëuo na raznim mjestima. Oh, da, pomislio sam.»uo sam glasine o ameriËkom lijeËniku koji se nalazio uameriËkoj mornariËkoj bazi u Guantanamu i o njegovimnavodnim pokuπajima atentata na Castra, ali ga nikadnisam upoznao.

“Dr. McDonald”, Ëovjek se nagnuo peko stola premasvjetlosti. “Ti ga poznajeπ!” NadmoÊni ton njegovog glasau potpunosti se poklapao s njegovim sarkastiËnim izra-zom lica. “On je lijeËnik u bolnici u bazi. Ti to znaπ jer sitamo krenuo kako bi se s njime sastao.” OËigledno zado-voljan snagom informacija koje mi je uputio, moj je ispiti-vaË sklopio ruke i naslonio se na naslon u svojoj stolici.

“Ovi ljudi samo traæe kako bi mi neπto prikvaËili ioptuæili me”, mislio sam. “Pa, morat Êe se malo potruditi.”Uspravio sam ramena, podigao bradu, i zurio ravno u ta-mu koja je okruæivala lice mog ispitivaËa. Jasno, razgo-vijetno i odmjerenim tonom odgovorio sam: “Ponavljamvam, gospodine. Ne poznajem nikakvog lijeËnika imenomMcDonald.”

Zvuk struganja metala o grubi beton od Ëega su sesastojali zidovi i pod, glasno je odjeknuo kad je moj muËi-telj skoËio na noge. »uo sam i osjetio æestinu njegovog

31

bijesa. Bez rijeËi je zaobiπao stol. U mom su se vidokrugupojavile bljeπtavosjajne Ëizme i par uredno izglaËanih hla-Ëa, zatim njegova lijeva ruka i gornji dio trupa, dok mu jelice ostalo izvan podruËja svjetlosti. Nagnuo se na rubstola i nekoliko je sekundi izgledao potpuno smireno iopuπteno. Tada se njegovo tijelo zgrËilo.

“Humberto.” Njegov je glas postajao sve opasniji i pri-jeteÊi; uperio mi je prst u lice, na kojih centimetar-dva odvrha nosa. “Dosad sam bio stvarno strpljiv s tobom, alimoje strpljenje polako nestaje. Pouzdano znamo da ti jedr. McDonald trebao dati bombu kako bi je ti postavio uCastrov privatni zrakoplov.”

“Bombu?” Izbezumljen i u nevjerici, zurio sam u mjes-to gdje sam pretpostavljao da se nalazi njegovo lice. Zaime svijeta, kako su samo doπli do ovako nevjerojatne iizmiπljene priËe?

“Nemoj mi se praviti kao da niπta ne znaπ, Alexan-der.” »ovjek se uæurbano odmaknuo od stola poput nekogatko se odmiËe od vruÊe kuhinjske tave. Osjetio sam nepod-noπljivi pritisak dok je pokuπavao vratiti prijaπnju mirno-Êu i nadmoÊni stav.

“Da, bombu!” Njegov je glas prasnuo otkrivajuÊi sum-njiËavost i nezadovoljstvo. Trebalo mu je nekoliko sekundida ponovno zauzme svoj arogantni stav i prijaπnje ponaπa-nje, energiËno je poskoËio i ponovno priπao mjestu gdjesam sjedio.

“Mi znamo...” rekao je, oteæuÊi rijeË “znamo” vrlo zna-Ëajno. “Ti ga poznajeπ!”

Odmahnuo sam glavom i slegnuo ramenima. “Pa viznate viπe od mene.”

Vidno bijesan i razjaren, uspravio se do pune visineod 170 centimetara i uzdahnuo: “Hm! Naravno da znamo.Obuci se. NaredniËe, odvedi ga u ‘sobu’.”

Dok sam navlaËio odjeÊu, moj je mozak, poput auto-mobila kojem treba podeπavanje, upao u neugodan prazanhod. Prsti su mi odbili posluπnost a zubi cvokotali, djelo-mice zbog ledene temperature koja je vladala u toj sobi, adjelomice i od straπne spoznaje da se ovog puta neÊu takolako izvuÊi.



OπamuÊen, prepustio sam se da me vode od sobe dosobe.

Moj me je oruæani pratilac vrijeao i poniæavao doksmo se uspinjali zavojitim tunelskim sustavom. “Progovo-rit Êeπ ti veÊ. Samo Ëekaj i vidjet Êeπ da Êeπ progovoriti.”

Sproveo me prvo jednim, zatim drugim hodnikom. Svr-nuo sam pogled na teπka metalna vrata koja su razbilajednoliËnost sivih betonskih zidova i sav sam protrnuo.Sad sam shvatio da se iza svakih vrata nalaze zatoËenicikoji æive u Ëak i za æivotinje nedoliËnim i neprihvatljivimuvjetima. Na jednom skretanju, kad sam automatski skre-nuo ulijevo, moj me je tamniËar preusmjerio nadesno.

“Ovuda”, zaurlao je gurajuÊi me uperenom cijevi svo-ga oruæja. “U zatvorsku Êeliju broj dva, tvoj novi dom.”

Na trenutak sam se razvedrio. Moæda Êe uvjeti uzatvorskoj Êeliji broj dva biti neπto bolji. Moja je prva za-tvorska Êelija zasigurno bila samo poËetna nastamba, misliosam. To bi objasnilo i zaπto je tamo bilo dvanaest zatvore-nika u prostoru predvienom za devetoricu.

»uvar se zaustavio pred vratima oznaËenima brojemdva. Pritisnuo je prekidaË pokraj vrata i izvadio sveæanjkljuËeva iz dæepa. Nakon πto je otkljuËao vrata jednim odtih kljuËeva, πirom ih je otvorio.

“Vidjet Êemo poznajeπ li ti McDonalda ili ne nakonpar dana provedenih ovdje”, rekao je pokazujuÊi mi put uÊeliju ograenu æeljeznim πipkama. Osvrnuo sam se kakobih pronaπao krevet, ali njega nije bilo — samo grubi be-tonski pod koji se polako ljuπtio zahvaljujuÊi vlazi koja jevladala u prostoriji. Vrata su se zatvorila uz glasan zveketi svjetlo se ugasilo.

MisleÊi kako sam sâm, skvrËio sam se i sjeo na hladani vlaæan pod. Iscrpljen, polako sam legao i sklopio oËi na-dajuÊi se kako Êu moÊi izbrisati posljednjih sedamdesetdva sata svoga æivota. “Moæda Êe biti najbolje da maloodrijemam”, mislio sam. SkvrËio sam se u poloæaj neroe-nog djeteta u utrobi majke, ali ubrzo su moji laktovi ikukovi poËeli prosvjedovati.

Vrtio sam se i okretao s jedne strane na drugu poku-πavajuÊi naÊi odgovarajuÊi poloæaj. Pitao sam se koliko Êe

33

me dugo dræati ovdje, izoliranog od drugih zatvorenika.Koliko Êu dugo moÊi podnijeti ovu samoÊu?

Prije nego πto je proπlo pet minuta, shvatio sam da jemoja prva pretpostavka bila netoËna. Nisam bio sam uÊeliji. Naprotiv, osjetio sam kako siÊuπna stopala nepre-stano jure pokraj moje glave. Zamahnuo sam kako bihodagnao uljeza, ali sam samo shvatio da moj nepozvanisustanar nije doπao sam. Iz svih kutova i pukotina u zidui odlomljenih dijelova betona izmiljelo je na stotine ku-kaca, æohara, i πtakora. Gdje god bih posegnuo rukom,nalazilo se nekakvo stvorenje. Ustuknuo sam i sklupËaose uza zid, poput lopte, πto sam viπe mogao i osluπkivaosmrtonosno zujanje komaraca koji su kruæili oko moje svje-æe obrijane glave.

Mlatarao sam rukama i nogama kao pomahnitao, po-vremeno dodirujuÊi neko od stvorenja. Kad sam osjetiotoplo tijelo tropske zmije kako silazi niz moj vrat i daljena prsa, ËuËnuo sam i odbacio je na drugu stranu prosto-rije. PaniËno sam se osvrtao. Koliko joπ drugih zmija visisa stropa spremnih da mi padnu za vrat? Za samo neko-liko minuta ozbiljno sam se pitao koliko Êe vremena proÊiprije negoli potpuno poludim ili umrem od smrtonosnogugriza zmije ili πtakora.

Izgledalo je kao Ëitava vjeËnost, ali za manje od petminuta svjetiljka koja je visjela sa stropa upalila se, amoji su ljigavi gmizavi sustanari pobjegli ili odgmizali na-trag u svoja skroviπta. Ustao sam i pokuπao oËistiti donjerublje od preostalih nametnika.

Vrata Êelije su se otvorila. Moj se je mraËni Ëuvar za-hliknuo smijuÊi se uæasnutom izrazu koji se vjerojatno vidiona mome licu. Mahnuo mi je da izaem u hodnik, a ondame je ponovno dopratio u sobu za ispitivanje. Ovaj put jeu sobi bilo toplo i posjeli su me na nekakav jastuk ispreddrugog ispitivaËa. Odgovorni je Ëasnik zapucketao prsti-ma na πto je Ëuvar pozorno prilagodio regulator klima-ure-aja, a zatim uperio svjetlo snage 800 w izravno u moje oËi.

“Alexander,” zareæao je novi ispitivaË, “moraπ shvatitida se ja ne πalim i da doista mislim ozbiljno. Kada ti je dr.McDonald trebao predati bombu?”



Proπaputao sam kratku molitvu za snagu i dubokoudahnuo. “Ne znam niπta o takvoj bombi.”

“Priznajeπ li da si iπao u Guantanamo?”“Da.”“S kojim razlogom?”“Jedna od mojih sestara æivi na kubanskoj strani gra-

da. Posjetio sam je.” »ovjek iza svjetlosnog kruga nagnuose naprijed. Njegov je glas izgubio onu oπtrinu i bijes kojije pokazivao na poËetku. “Gledaj, Alexander, mi æelimoznati samo jedno. Kako si mislio progurati i postaviti bom-bu u zrakoplov?”

©utio sam buduÊi da nisam znao niπta o planiranjuatentata koji je on opisao. Njegova je stolica strugnula obetonski pod, i nekoliko minuta sam sluπao kako koraËanaprijed-natrag iza svoga stola.

“Ne æeliπ odgovoriti zbog svog ugovora s ameriËkomCIA-om. Mi znamo da si ti jedan od njezinih kljuËnih age-nata ovdje na Otoku.” Njegov se glas sve viπe pribliæavaodok nisam osjetio da se nalazi na udaljenosti od tek ne-koliko centimetara od mene.

“Jesi li primijetio jastuk na kojemu sjediπ?” upitao je.Ton njegovog glasa polako me je obavijao poput zmije kojase sprema na smrtonosan ugriz. “To je jastuk u koji siplanirao sakriti bombu kako bi je ukrcao u zrakoplov.”

Spustio sam pogled na svijetloplavi jastuk na kojemusam sjedio. Zaslijepljen svjetloπÊu, nisam uspio razaznatinijedan detalj.

IspitivaË je lupio πakom o stol i zaurlao: “NaredniËe,maknite mi ga s oËiju prije nego ga ubijem!” »uvar me jegrubo zgrabio za ruku i podigao na noge.

“Moæda Êe ti ponovni boravak u ‘sobi’ razvezati jezik”,zaprijetio je odgovorni Ëasnik. “Hrabriji ljudi od tebe uπlisu u tu prostoriju, snaæni i postojani, ali su izaπli slomlje-ni, ako su uopÊe i izaπli.”

Metalna vrata su se otvorila i moj me je Ëuvar izguraona hodnik. Spotaknuo sam se i skoro pao. SoËno je opso-vao i gurnuo mi puπËanu cijev u tijelo. Borio sam se nekovrijeme pokuπavajuÊi odræati ravnoteæu. OsjeÊao sam sepriliËno oπamuÊenim dok su me zapljuskivali valovi gladi

35

i iscrpljenosti. Put do Êelije broj dva izgledao je beskonaË-no dugaËak. Kad sam ponovno bio u Êeliji i kad se svjetloiznad moje glave ugasilo, stajao sam kao smrznut nasredove prostorije oËekujuÊi svoje sustanare da se vrate. Istvarno su se vratili joπ opasniji i puni osvete.

BuduÊi da nisam imao nikakve predodæbe o tome ko-liko bih dugo mogao ostati zatoËen u ‘sobi’, shvatio sam dane mogu ostati stajati. Prije ili kasnije morat Êu sjesti.Ponovno sam skupio noge i sklupËao se poput lopte osla-njajuÊi se o zid. Nekoliko puta sam snaæno lupio u smjeruiz kojeg su dolazila stvorenja — moji muËitelji — nadajuÊise da Êu ih tako zaplaπiti i odagnati ih makar nakratkokako bih ulovio nekoliko trenutaka laganog drijemeæa. Ito mi je uspijevalo nekoliko minuta. Kad sam se probudio,jedan mi je πtakor grickao noæni palac. Cijela je vojskaæohara plazila po mom trbuhu ostavljajuÊi iza sebe odvra-tan smrad.

Nekoliko minuta kasnije æarulja iznad moje glave po-novno se upalila i stvorenja koja su doπla iz mraka ponov-no su se povukla. Kad su se vrata otvorila, nisam se mo-gao odluËiti da li da budem zahvalan za trenutaËnu odgo-du kazne ili da strepim za svoju neposrednu buduÊnost.

Ponovno su me odveli u sobu za ispitivanje i posjelina onaj isti jastuk. Drugi Ëasnik, kojeg nikad prije nisamvidio, stajao je ispred mene. OsjeÊao sam nazoËnost dru-gog Ëasnika koji se nalazio iza mene.

“Alexander,” poËeo je novi ispitivaË, “o Ëemu si propo-vijedao na svome tzv. prouËavanju za obnovu?”

“Govorio sam o podrijetlu grijeha i njegovim posljedi-cama”, odgovorio sam.

»asnik koji me je ispitivao svom je snagom lupio opovrπinu stola i povikao: “Rekao si da je Fidel vrag, zarne?”

“To ste vi rekli, a ne ja. »ak, πtoviπe, nijednom usvojoj propovijedi nisam spomenuo rijeË vrag. A nisamspomenuo ni Fidela.” Na trenutak sam zastao. “Zapravo,ako je vaπ agent potajno snimao moju propovijed, a jamislim da jest, moæemo je zajedno joπ jedanput presluπatikako bih vam dokazao da je sve πto vam govorim istina.”



Prvi se Ëasnik uspravio i nakratko zastao. “Noble, akoÊeπ suraivati s nama, moæemo ti uvelike olakπati æivot iuËiniti ga daleko podnoπljivijim. Bit Êeπ nagraen voÊem,riæom, govedinom... ako Êeπ suraivati.” »ekao je da janeπto odgovorim, meutim ja sam i dalje πutio.

“U redu, ako ne æeliπ govoriti, dat Êemo ti komad pa-pira i olovku. Moæeπ napisati πto si radio. Mislim na tvojekontrarevolucionarne aktivnosti.”

Dodao mi je komad papira iz biljeænice i olovku. Bu-duÊi da nisam imao πto drugo raditi, poËeo sam crtatikriæeve, simbol krπÊanstva. Odgovorni je Ëasnik nakratkopogledao moje crteæe. Bijesan, istrgnuo mi je papir iz rukui zguævao ga.

“Dajte mu telefonski poziv!” vikao je.Na trenutak sam pomislio: “Dobro je, sad mogu na-

zvati Yraidu i objasniti joj gdje sam i πto se sa mnomzbiva.” Tada sam otkrio da je moj tamniËar govorio o pot-puno drukËijoj vrsti “telefonskog poziva”. Dvije su me snaæ-ne ruke istovremeno udarile u oba uha s takvom silinomda su me ove pljuske podigle s jastuka na kojem samsjedio i odletio sam u zrak. Intenzivni bol sijevnuo mi jekroz oba uha. Na oËi su mi navrle suze. Bio sam siguranda su mi sluπne membrane prsnule. Bol me je potpunooπamutio i osjeÊao sam vrtoglavicu. “Bit Êu gluh do krajaæivota”, pomislio sam. U tom trenutku nisam mogao nizamisliti koliko Êe moje pretpostavke doista biti toËne.Dvadeset tri godine kasnije ja joπ uvijek patim od poslje-dica njihovoga “telefonskog poziva”.

Negdje iznad zvonjave u uπima Ëuo sam svoga tam-niËara kako viËe: “Companero, vraÊaj ga natrag!”

Drugi mi je Ëasnik uperio piπtolj u glavu dok sampokuπavao stati na noge. Moj me je Ëuvar zatim vratio uÊeliju broj dva. SljedeÊih petnaest dana i noÊi ovakav sepostupak ponavljao — prvo ispitivanje, zatim vrijeme zaÊeliju broj dva, pa natrag na daljnja ispitivanja i istragu.Iako su mi san i hrana bili uskraÊivani i iako sam biooslabljen njihovim neprestanim batinanjem, nikako nisammogao pristati na priznavanje njihovih laæi. ©to su medulje ispitivali i dræali zatoËenog u onoj prljavoj zatvorskoj

37

Êeliji, to sam postajao sve odluËniji da im ne dopustim dame slome. OdluËio sam napustiti zatvorsku Êeliju broj dvaneslomljen i neporaæen.



Smrtno krπtenje

Teturao sam duæ sivog hodnika joπ jednom, dok me jeËuvar pratio sa strane. U uπima mi je zvonilo i osjeÊaosam vrtoglavicu od “telefonskih poziva” koje sam ranijeprimio. Iscrpljenost i bol igrali su se s mojom svijeπÊu.Proπlo je puno vremena otkad sam posljednji put spavaoili jeo. “Gospodine Boæe,” pomislio sam, “koliko dugo trebada se netko slomi pod ovakvim uvjetima?”

Nakon πto me je Ëuvar pretraæio da se uvjeri da ne-mam nikakvog skrivenog oruæja — a gdje je mislio dauopÊe mogu i nabaviti takvo oruæje, doista ne znam —otpratio me natrag u sobu za ispitivanje. Tamo sam sus-reo Ëetvrtog ispitivaËa, snaænog, tamnoputg Ëasnika. PonaËinu na koji se poigravao sa svojim dugaËkim brkovimai gladio gustu bradu bilo je oËigledno da ih smatra doka-zom svoje muπkosti i nadmoÊnosti.

“Izvoli sjesti.” Odgovorni mi je Ëasnik pokazao praznustolicu. Na stolici se nalazio svijetloplavi jastuk. Posluπaosam. “Gubimo previπe vremena.” »ovjek je obiπao stol inaslonio se na rub tako da mu je lijeva noga ostala visjeti.

“Pa ti se treseπ. Jesi li nervozan?”“Ne, samo mi je hladno”, odgovorio sam.Podigavπi samo jednu obrvu, odmahnuo je lagano gla-

vom i savijao ono malo gornje usnice πto se moglo nazrijetiod guste brade. “Prepoznajeπ li ovaj jastuk na kojemu sje-diπ?”

Odmahnuo sam glavom.

39

“Sjediπ na bombi koju si planirao podmetnuti u Cas-trov zrakoplov, no ti to veÊ dobro znaπ.”

PriËekao je nekoliko trenutaka da vidi kako Êu reagi-rati. “NeÊeπ nam niπta reÊi o svojim aktivnostima i kon-taktima s CIA-om, zar ne?”

Odmahnuo sam glavom. “Ne, jer ne znam niπta o to-me.”

“Zasigurno nam neÊeπ reÊi ni kako si uπao u ‘Gitmo’(mornariËku bazu Guantanamo) kako bi uzeo bombe i izvr-πio sabotaæu Castrovog zrakoplova?”

»asnikovo je lice eksplodiralo od bijesa. SkoËio je nanoge, izvukao piπtolj iz korica i uperio mi cijev u Ëelo.Sav crven od bijesa, izvikivao mi je bujicu psovki i hulau lice.

»ekao sam da povuËe okidaË. HoÊu li Ëuti pucanj, azatim osjetiti metak kako prolazi mojom lubanjom? Ili ne-Êu niπta Ëuti ni osjetiti iz takve blizine? Prvi put nakonuhiÊenja bio sam istinski preplaπen — prestraπen sve dosræi, do jezgre svoga biÊa.

Zatvorio sam oËi i svjesno pokuπao iskljuËiti misli izove situacije. Bog je zasigurno Ëuo moju molbu i moj plaË.Odjednom, u mislima, vratio sam se u San German, urazred gospodina Harissa u malu katoliËku πkolu u naπe-mu mjestu. Mogao sam Ëuti njegov glas dok je pokaziva-Ëem prelazio preko Azije i Europe na zemljovidu koji jevisio na zidu. U maπti sam se osvrnuo oko sebe po uËionicii gledao svoje πkolske prijatelje, dok su njihove iskriËaveoËi odavale nevinost i dobronamjernost. Mogao sam osje-titi miris jela moje majke u naπemu malom domu. Vidiosvoga oca kako radi za strojevima. Prisjetio sam se veËer-njih πetnji na koje sam obiËavao iÊi s roditeljima u momedjetinjstvu. U tih sam nekoliko trenutaka proputovao krozsvoj dvadesetosmogodiπnji æivot prisjeÊajuÊi se najdojm-ljivijih iskustava i dogaaja koje sam potisnuo i poslao udubine svoje svijesti.

“Alexander, mogao bih te ubiti ovoga trena!” HladanËelik cijevi piπtolja i Ëasnikov opor glas vratili su me na-trag u stvarnost. “©to drugo i mogu uËiniti? Pokuπao sipobjeÊi, zar ne?”

SMRTNO KR©TENJE


BuduÊi da me nije odmah ustrijelio i ubio, zakljuËiosam da vjerojatno ni nema takvu namjeru. Strah da Êe menamjerno ubiti bio je zamijenjen novim uæasom. Njegoviprsti, koji su u bijesu podrhtavali, mogli bi nehotice povuÊiokidaË. Zaπto mi je to u tom trenutku palo na um, neznam. Smrznut u vjeËnosti iπËekivanja, molio sam.

Kad je iskalio bijes, mahao mi je revolverom isprednosa. “Ne postoji tako hrabar Ëovjek da ne bi izdao, nitiËovjek toliko snaæan da bi sve ovo izdræao. Ili Êeπ nam reÊisve πto traæimo, ili Êeπ umrijeti!” Zatim se udaljio ponosnohodajuÊi po sobi, stresao glavom i neπto ogorËeno promrm-ljao. Tada nisam ni shvaÊao da mi se upravo sudilo, dasam upravo bio osuen i poslan na izdræavanje kazne bezikakvog prava na æalbu.

Moji su trenuci uæasa proπli. Pitao sam se u sebi πtosu moji tamniËari kadri joπ uËiniti. I uskoro sam saznao.Bilo mi je zapovjeeno da skinem i onih nekoliko komadaodjeÊe koje sam imao na sebi. »uvar mi je na glavu, prekooËiju stavio debelu crnu platnenu vreÊu. Ruku zavezanihna lea, sproveli su me izmeu dva vojnika do automobilakoji je bio parkiran vani, te me bacili na pod ispod straæ-njeg sjedala. Jedan mi je vojnik uæetom svezao skoËnezglobove. Druga dvojica su uπla u automobil i zalupilavratima. ToËno sam znao koliko ih ima po broju nogu kojesu se odmarale na mojim leima i po usadnicima njihovihpuπaka kojima su me pritiskivali.

Joπ jedna vrata su se zatvorila i zaËuo se zvuk zujanjaautomobilskog motora. Dok sam se pokuπavao namjestitiu ovom skuËenom prostoru, Ëuo sam zujanje kratkovalnogradioprijemnika koji se nalazio u automobilu. Tijekom voæ-nje vozaË je odgovarao jednosloænim porukama na poziveiz stoæera. Moji su Ëuvari vrlo malo govorili . Osjetio samsvaku neravninu i udubinu na cesti dok je automobil po-skakivao prelazeÊi preko rupa, vijugajuÊi sad u jednomsad u drugom smjeru. BuduÊi da je voænja trajala tri sata,naπe je odrediπte bilo priliËno blizu stoæera G-2.

Kao πto su to moji Ëuvari i planirali, ja nisam imaopojma u kojem se smjeru kreÊemo, kad Êemo tamo stiÊiniti πto Êe se dogoditi kad tamo stignemo. Jedino na πto

41

sam mogao misliti bila je moja priliËno jadna situacijakoja je iz trenutka u trenutak bivala sve jadnija.

Automobil se polako zaustavio. Moja su me Ëetvoricasuputnika izvukla iz automobila i odvela niz nekakvu str-minu. Noge su mi joπ uvijek bile svezane. Kad su mi mak-nuli kapuljaËu s glave, shvatio sam da se nalazim na sa-mom rubu jezera koje se nalazilo u unutraπnjosti otoka, abilo je djelomiËno smrznuto zbog neuobiËajeno niskihtemperatura za ovo doba godine. Kratko drveno pristani-πte virilo je iznad vode.

“Okreni se”, zapovjedio je jedan od vojnika. “Stavi rukena lea!” Svezao mi je ruke iza lea uæetom, dok mi jedrugi vojnik priËvrstio koæni remen oko struka. Teπko uæebilo je privezano za ovaj remen. Bez rijeËi, jedan me jezgrabio za ramena, a drugi za noge i tako su krenuli pre-ma pristaniπtu.

“©to... πto mi to radite?” povikao sam oËajniËki.“Stvar je jednostavna!” odgovorio je jedan od mojih

muËitelja dok je stupao na plutajuÊu platformu. “BacitÊemo te u jezero. Ako si doista neduæan glede poËinjenihzloËina protiv dræave, isplivaj na povrπinu i vjerovat Êemoti.”

I dok su njih dvojica podizala moje tijelo iznad rubapristaniπta, rijeËi iz Evanelja po Mateju 27,40-42 proπlesu mi kroz misli. “‘Ako si Sin Boæji, sii s kriæa!’ SliËno suse i glavari sveÊeniËki zajedno s knjiæevnicima i starjeπi-nama rugali i govorili: ‘Druge je spasio, a sam sebe nemoæe spasiti! On je kralj Izraelov! Neka sada sie s kriæapa Êemo vjerovati u njega.’”

Tamna, ledeno hladna voda uzburkala se iznad mojeglave kad je tijelo pljusnulo u jezero. Koprcao sam se po-put ribe uhvaÊene na udicu, boreÊi se i pokuπavajuÊi seosloboditi spona kojima sam bio vezan. PluÊa su mi sehtjela rasprsnuti, u uπima mi je poËelo zvoniti, a vid mi jepolako tamnio. Shvatio sam da se utapam i da ne moguuËiniti niπta kako bih se spasio. Nije mi preostalo niπtadrugo osim da se opustim i Ëekam ono najgore.

Odmah nakon πto sam se prestao boriti, moji su memuËitelji naglo izvukli iz vode pomoÊu uæeta vezanog oko

SMRTNO KR©TENJE


struka. ViseÊi izmeu vodene povrπine i ruba pristaniπta,kaπljao sam i pljuvao vodu oËajniËki se boreÊi da udahnemzrak. Vidio sam lica mojih muËitelja kako se smiju svojojsadistiËkoj πali.

Odgovorni Ëasnik, onaj koji mi je prije dræao piπtoljuperen u Ëelo, nagnuo se prema meni. “Jesi li spremansada govoriti? Isplivaj i vjerovat Êemo ti.”

Odmahnuo sam glavom u znak prosvjeda. “Nemamniπta...” Moj je prosvjed naglo zavrπio drugim uronjava-njem pod povrπinu ledene vode. Opet su me uronili i osta-vili pod vodom dok nisam bio siguran da Êu se utopiti, atada su me ponovno podigli i ispitivali. Niska tempera-tura vode u jezeru uskoro mi je postala veÊa prijetnja odsamog utapanja. Iznova i iznova postupak se ponavljaodok na kraju nisam izgubio redoslijed brojenja koliko samputa bio zaronjen i ostavljen da se skoro utopim.

Kad viπe nisam mogao sprijeËiti cvokotanje zubi daodgovaram na pitanja, glavni me je ispitivaË upitao: “Jesili sada spreman progovoriti, ili da pokuπamo zaigrati dru-gu igru?” Njegov je glas bio pun prijetnje i srdæbe.

Moje ledeno krπtenje zavrπilo je kad sam izgubio svi-jest. Ponovno sam se osvijestio na podu jureÊeg automo-bila. Kad smo se vratili u stoæer G-2, Ëuvari su me odveliu drugu sobu za ispitivanje gdje me je Ëekao Commandan-te Naguera, najviπi Ëasnik po Ëinu od svih koje sam dotadsusreo.

Naguera me je pogledao i podcjenjivaËki otpuhnuo:“Misliπ da si hrabar? Mi Êemo ti pokazati tko je hrabriji!”Okrenuo se prema dvojici Ëuvara i zapovjedio: “Vodite gau Êeliju broj 21.”

Moji su Ëuvari dali oduπka svojim neuspjeπnim po-kuπajima u slamanju moje volje lupajuÊi me, gurajuÊi ivukuÊi hodnicima do moje nove Êelije. Doπli smo do male-nog kockastog prostora, sliËnog kabini za tuπiranje, jedvadovoljnom za jednu osobu. Na podu se nalazio roπtilj kojije bio nagnut prema straænjem dijelu ove kabine. Na straæ-njem se dijelu kabine nalazilo nekoliko redova Ëavala kojisu virili iz poda, a vrhovi kao da su Ëekali svoju sljedeÊuærtvu.

43

“Ulazi.” Jedan od Ëuvara gurnuo me je u kabinu izatvorio vrata. »uo sam kako je za sobom povukao zasun.Uskoro sam shvatio da Êu, ako æelim sprijeËiti da mi oπtriËavli probodu pete, morati stajati na vrhovima prstiju.Pokuπao sam i druge poloæaje, ali jednostavno nije bilodrugog naËina.

Tada je zapoËelo pravo muËenje. Mala kaplja vodepala mi je na glavu, zatim je slijedila druga, pa treÊa.Jedna za drugom male su kaplje padale na moju glavugaajuÊi uvijek isto mjesto. Pokuπao sam se pomicati, alikaplje su i dalje padale u istom vremenskom razmakugaajuÊi isto mjesto. Proπlo je pet, deset, dvadeset minu-ta. Na kraju prvog sata vodene su mi se kaplje Ëinile kaoveliki malj koji me nemilosrdno udara po glavi. Misliosam da Êu poludjeti.

Neprestano sam se molio ponavljajuÊi Isusove rijeËina kriæu: “Boæe moj, Boæe moj, zaπto si me ostavio?” Umeni je bjesnila borba izmeu vjere i okolnosti koje su meokruæivale. Molio sam se da mi se skrati ova agonija.Izgubio sam pojam o vremenu. Jesam li ovdje proveo je-dan sat ili pet, doista nisam znao. Kad su moji muËiteljidoπli da me izvedu iz Êelije broj 21, bili su priliËno izne-naeni kad su vidjeli da sam joπ uvijek pri zdravoj pa-meti. U sobi za ispitivanje odgovorni je Ëasnik ponovnopokuπao iznuditi moje priznanje.

“Misliπ da si nas uspio poraziti i da si vidio najgore?E, pa varaπ se.” Pogladio je bradu i kratko kimnuo gla-vom. “Mislim da Êu te jednostavno ustrijeliti i reÊi da sipokuπao pobjeÊi. ©to kaæeπ na to?”

BuduÊi da stvarno niπta nisam mogao, samo sam sleg-nuo ramenima.

Pun prijezira i gaenja, vikao je: “NeÊemo te ubiti. Tibi æelio da mi to napravimo, ali prije nego πto zavrπimo stobom, bilo bi ti bolje da si mrtav, jer je mrtvima punobolje nego πto Êe biti tebi. Osobno Êu se pobrinuti da dobi-jeπ zatvorsku kaznu od dvadeset godina!”

“Boæe,” molio sam u sebi, “daj mi snage.” Zurio sam ujednu toËku preda se, ne æeleÊi svojim muËiteljima pruæitizadovoljstvo da vide kako se stvarno jadno osjeÊam.

SMRTNO KR©TENJE


»uvar me je grubo povukao pa sam ustao na noge, azatim me je odvukao niz hodnik u drugu Êeliju — Êeliju ukojoj je sve vrvjelo i bilo prepuno zmija svih vrsta. Tije-kom hladnijeg vremena otoËne su zmije, kako otrovne ta-ko i neotrovne, dopuzale u ovu zatvorsku Êeliju kako bi semogle priviti uz bilo kakvo toplo tijelo koje je ovdje bilozatoËeno — u ovom sluËaju moje. Nisam siguran koliko jeto odgovaralo mojim novim sustanarima, ali zmije i jaipak smo uspjeli sklopiti kakvo-takvo nasilno primirje.

Mjesec dana kasnije Ëuvari su se vratili po mene. Ni-sam imao pojma kamo me odvode. Svezavπi mi ruke nalea, s uperenim bajunetama gurali su me kroz neugodnovlaæan hodnik na straænji ulaz zgrade G-2. Tropsko me jesunce zaslijepilo kad sam stupio u zatvorsko dvoriπte. Po-novno me je oπtrica bajunete natjerala da se popnem utovarni prostor velikog kamiona, gdje se nalazio velik brojzatvorenika koji su sjedili i Ëekali na premjeπtaj.

Kad su vojnici ubacili i posljednjeg zatvorenika ukamion, metalna su se vrata kamiona zatvorila uz glasnitresak, potpuno onemoguÊavajuÊi dotok kisika ili svjetla.U tami sam osluπkivao kako vozaË pali motor i ubacuje ubrzinu. Moje su kosti bolno udarale o tvrde metalne sti-jenke i drveni leæaj dok je kamion udarao i poskakivao nasve strane kad je prelazio preko stotina i tisuÊa neravninai rupa na cesti vozeÊi pritom vratolomnom brzinom. Nedu-go nakon polaska, zaliha je zraka poËela iπËezavati. Jaucii uzdasi ispunili su naπu pokretnu zatvorsku Êeliju doksmo se borili za svaki udisaj. Zaokupljen vlastitom neudob-noπÊu i potpunom tamom koja je vladala oko mene, nisamni primijetio, sve dok nismo stigli na odrediπte i dok sevrata nisu πirom otvorila, da su se mnogi od mojih suput-nika onesvijestili tijekom putovanja, a jedan je zatvorenikimenom Byron Miguel i preminuo.

Utvrda La Cabana. Sagraena u πesnaestom stoljeÊu,ova stara πpanjolska utvrda bila je u mom narodu poznatakao “kuÊa smrti”. Na cijelom kompleksu, veliËine Ëetirivelike gradske Ëetvrti, bile su sagraene i podzemne ga-lerije koje su bile povezane i isprepletene tunelima nalikπpiljama. Broj zatvorenika koji se nalazio zatoËen u poje-

45

dinoj zatvorskoj Êeliji, koje su se nalazile u dugaËkim re-dovima, kretao se izmeu 50 i 243! U ovom je zatvoruumrlo viπe kubanskih zatvorenika negoli u ijednom dru-gom.

Rupe od metaka, koje su naËinili streljaËki odredi pri-likom pogubljenja, bile su glavno obiljeæje masivnog, si-vog, kamenog zida u zatvorskom dvoriπtu. U ovom su zatvo-ru bivπi vojnici Batistine vojske i drugi neprijatelji Ca-strove revolucije Ëekali prozivanje svog broja i suoËavanjesa πesteroËlanim streljaËkim vodom.

Tijekom dugih, tropskih noÊi koje su slijedile, leæaobih budan sluπajuÊi straviËan zvuk pucnjave dok su voj-nici pogubljivali stotine zatvorenika. Katkad sam Ëuo ipokojeg zatvorenika kako umire uzvikujuÊi rijeËi: “ÆivioKrist, moj Kralj!” ili: “Dolje komunizam!”

Ali najgori zvuci kojih se mogu sjetiti bili su dreka ismijeh male djece koja su trËkarala unaokolo tijekom dnev-nih pogubljenja. Kao da se radi o kakvoj cirkuskoj pred-stavi, Ëuvari u La Cabani dovodili su svoje æene i djecu danazoËe pogubljenjima. Ali ipak oni nisu bili ovdje samo izpuke zabave, veÊ im se ovim Ëinom æeljelo ukazati na tokako prolaze kontrarevolucionari.

»uvari su nas prozivali jednog po jednog, dodjeljivalinam brojeve i tek tada nam dopustili da iskoËimo iz ka-miona, a onda su nas joπ jednom temeljito pretraæili. Sveπto je zatvorenik sluËajno donio sa sobom bilo je zaplije-njeno i dodijeljeno Ëuvarima za njihovu uporabu.

Zajedno sa 125 drugih zatvorenika bio sam odvedenu galeriju broj 12. Morali smo proÊi kroz vojno zatvorskodvoriπte kako bismo doπli u civilno zatvorsko dvoriπte gdjesam bio zadræan do suenja. Naπa je Êelija bila samo πpi-lja iskopana u kamenu i imala je oblik nepravilnog lijevkakoji je na πirem otvoru imao vrata naËinjena od reπetki, ana uæem se nalazio maleni prozor napravljen od metalnihπipki. Mala rupa na sredini, takoer okovana reπetkama,sluæila nam je kao prostor za obavljanje fizioloπkih potre-ba.

Kao πto je to bio obiËaj u svim zatvorima, zatvoreniciveterani pozdravili su me na ulazu u Êeliju. BuduÊi da

SMRTNO KR©TENJE


sam dosad veÊ priliËno dobro nauËio i poznavao zatvorskeobiËaje, bio sam spreman za bujicu pitanja. “Kako napre-duje kontrarevolucija?” “Planiraju li Sjedinjene AmeriËkeDræave joπ jednu invaziju?” “Je li istina da Castro imarak?” “Vrπi li OAD (Organizacija ameriËkih dræava) cenzurui pritisak na Castrov reæim?” “Ima li znakova slabljenjaCastrove vlasti?”

Odgovorio sam na njihova pitanja najbolje πto samznao, znajuÊi da ta pitanja postavljaju oËajnici koji od me-ne zdvojno traæe bilo kakav traËak nade. Kako sam samoæelio da im mogu reÊi ono πto su æeljeli Ëuti — da je Castrozajedno sa svojim sljedbenicima na pragu poraza, da suSAD izvrπile uspjeπan mornariËki napad i da Êe za neko-liko tjedana biti slobodni. Naæalost, to im nisam mogaoreÊi. Morao sam razbiti i rasprπiti njihove snove o slobodihladnom ËeliËnom britvom stvarnosti. Ljuti i ogorËeni, okre-tali su se od mene — neki kako bi sakrili suze razoËara-nja, drugi kako bi gradili nove snove kojima bi nadomjes-tili one koje sam im ja uniπtio. Ponovno sam uzdahnuo,obeshrabren Ëinjenicom da ne mogu uËiniti niπta kako biholakπao ovu Ëudnu, nezasitnu bolest — glad za informaci-jama, za istinom.

Nakon πto se skupina udaljila od mene, pristupio mije jedan pedesetogodiπnjak i nasmijeπio mi se. “SjeÊaπ lime se?” upitao je.

SuoËio sam se sa 175 centimetara Ëvrstih miπiÊa iodluËnosti. Svijetle, inteligentne oËi zurile su u mene is-pod glatkog πirokog Ëela. Odmahnuo sam glavom. “Bojimse... nisam baπ siguran...” ProuËavao sam njegove snaænecrne obrise i crte lica joπ neko vrijeme.

“Jesi li ti prodavao knjige?” upitao je.Je li ovo neki trik, neka zamka, pitao sam se. Da nije

ovog Ëovjeka podmetnula vojska kako bi me na neki naËinzbunili i optuæili? OdluËio sam mu reÊi istinu. “Da”, pri-znao sam.

“Jesi li radio u pokrajini Oriente?”“Jesam...”Osjetio sam kako njegovo uzbuenje raste. “Jesi li

kada posjetio Puerto Padre?”

47

Zastao mi je dah i osjeÊao sam se kao da sam progu-tao knedlu. “Da, jesam.”

Veliki je osmijeh ispunio njegovo lice. OËi su mu senapunile suzama. “Ja sam Antonio Diaz — narednik kojiti je potpisao dozvolu za prodavanje knjiga na podruËjumoje nadleænosti.”

Zaprepaπteno sam zastao dok je on nastavio: “Dao simi knjiæicu s naslovom Koraci prema Kristu, sjeÊaπ li se?

Lagano sam kimnuo glavom, iako se nisam mogaosjetiti naπeg susreta koji je on upravo opisao. Osjetio samnelagodu u æelucu. Ovo je zasigurno neki trik, neka zam-ka. OdluËio sam da se neÊu suprotstavljati ovom Ëovjekuma tko god on bio. “Pokuπat Êu suraivati koliko mogu”,mislio sam.

Antonio je zabacio glavu i πiroko se nasmijao. ProËi-tao je moje misli. “To je nevjerojatna knjiga, moj prijate-lju. Ona ima snagu koja moæe promijeniti. ZahvaljujuÊisvjedoËanstvu te knjige prihvatio sam Krista kao svogaosobnog Spasitelja.”

Odjednom, kao da se veo podigao s mojih oËiju, prisje-tio sam se svakog detalja naπega susreta. Zagrlili smo se,iako ta rijeË ne moæe u potpunosti prenijeti osjeÊaje koji-ma smo zraËili i koje smo prenosili u tom trenutku. Samobi krπÊanin koji se naπao u sliËnim uvjetima mogao pri-bliæno shvatiti radost, silnu radost koju smo doæivjeli. Po-put utopljenika koji se hvata za onoga tko ga izvlaËi izvode ili Ëovjeka koji se grËevito dræi svog spasioca dok visina litici, mi smo zagrlili jedan drugoga.

Zadivljen, borio sam se sam sa sobom da prihvatimovu Ëinjenicu. NaÊi brata u Kristu u ovoj kuÊi æivih mrtva-ca izgledalo je prelijepo da bi moglo biti istinito — i joπ ktome brata na kojeg sam ja utjecao da sebe preda Kristu.Nevjerojatno!

“Pa πto radiπ ovdje?” upitao sam jecajuÊi, dok se mojglas slamao preplavljen bujicom nekontroliranih osje-Êaja.

“Pa, kao πto znaπ, bio sam pripadnik kubanskih ma-rinaca koji su bili zbaËeni s vlasti u vrijeme revolucije.Dok je veÊina mojih kolega Ëasnika ili napustila zemlju ili

SMRTNO KR©TENJE


se pridruæila Castrovim trupama, ja sam ostao, i evo...ovdje sam.”

”Koliko si veÊ dugo zatoËen?”“Od 1961. Jednom sam bio osloboen, ali onda ponov-

no uhiÊen. Ovdje u La Cabani sam od veljaËe”, objasnio je.Dok mi je priËao o svom obraÊenju i neposrednom

uhiÊenju, prouËavao sam njegovo lice. Opet sam odmah-nuo glavom u nevjerici. Kad sam Antonija sreo prvi put,njegovu je odoru resila medalja koju je dobio za spaπava-nje sedam ameriËkih vojnika Ëiji je patrolni Ëamac biopotopljen u Drugom svjetskom ratu. Izgledalo je teπko vje-rojatno da bi to mogao biti onaj isti Ëovjek kojeg samsusreo u Puerto Padre dok sam tamo propovijedao i kol-portirao. PreobraæavajuÊa snaga Evanelja! Kad je pri-hvatio Isusa kao Spasitelja, ovaj se Ëovjek promijenio izgrubog i nasilnog vojnika u Ëovjeka i vojnika Boæjeg.

Nakon obraÊenja Antonio je viπe radio kao savjetniknego kao Ëasnik kojeg se boje i kojega mrze njegovi pod-reeni. U svakidaπnjim susretima govorio je o svojoj lju-bavi prema Kristu. Vojnici kao i zatvorenici nauËili su gavoljeti i poπtovati.

“Moji su me ljudi poËeli nazivati brat Rivero umjestonarednik Rivero. Nije li to divno?” Antonijevo je lice zasja-lo njeænim ponosom. “Kad je 1955. zapoËela revolucija,nisam se mogao prisiliti da se suprotstavljam BatistinimpolitiËkim protivnicima. Tako, kad je netko bio uhiÊen,pomogao sam mu da stupi u kontakt sa svojim roacimai odvjetnikom. Izgledalo mi je kao da me je Bog pripremaobaπ za to vrijeme.” Viπe od dvjesta ljudi sluπalo je Antonijakako priËa svoje iskustvo.

“Nakon πto je Castro doπao na vlast 1959., vojska imornarica bile su raspuπtene. Ja sam zajedno sa svojimkolegama Ëasnicima bio baËen u zatvor bez prava na sud-ski postupak. NoÊ za noÊi Ëekali smo na smaknuÊe.”

“Jedne noÊi izveli su me iz Êelije i pridruæio sam sevelikoj skupini zatvorenika. ‘To je to’, pomislio sam.” Tadaje na trenutak zastao. “Ispod glasa, vrlo tiho, poËeo samponavljati rijeËi 91. psalma: ‘Ti πto prebivaπ pod zaπtitomViπnjega, πto poËivaπ u sjeni SvemoguÊega.’

49

Jedan je straæar Ëuo moju molitvu i poËeo me ismija-vati. ‘Rivero, daj slavu Bogu’, rekao je. Odgovorio sam:‘Slava Bogu.’ Jedan Ëasnik koji se nalazio sa strane Ëuo jenaπ razgovor i prepoznao moj glas. On je bio jedan od onihkojima sam pomogao dok se nalazio u zatvoru”, pojasnioje Antonio. “Satnik je zaustavio poruËnika i rekao mu damora izvrπiti vrlo bitnu istragu te da ja imam informacijekoje bi mu mogle biti od velike koristi. Naredio je poruËni-ku da me odmah vrati u moju Êeliju. ‘SatniËe, to je nemo-guÊe,’ prosvjedovao je poruËnik, ‘streljaËki vod Ëeka baπnjega.’

Satnik je bio uporan i nije sustajao: ‘Skinite mu telisiËine i poπaljite ga natrag u tamnicu u pratnji jednogvojnika’, naredio je. PoruËnik je upitao tko Êe potpisatiovu zapovijed, a satnik je odgovorio: ‘Ja!’” Antonijeve oËinapunile su se suzama radosnicama. “Bio sam Ëudesnoosloboen i izbavljen od sigurne smrti te noÊi.”

“Slava Bogu”, proπaptao sam dok sam gledao Anto-nija, mojega novog brata u Kristu. Zbog nekog razlogasjetio sam se priËe o Isusu i deset gubavaca. Samo sejedan gubavac vratio da zahvali UËitelju, jedan se ipakvratio. Ista se stvar dogodila i Antoniju. Antonio je nakonsvog obraÊenja olakπao patnje mnogima. Pomogao je takovelikom broju ljudi. I dok je veÊina njih otiπla, zahvalna isretna πto je slobodna, jedan je Ëasnik ipak pronaπaoopipljiv i stvaran naËin kako da kaæe “hvala” spasivπi An-tonijev æivot.

Æamor zadovoljstva proπirio se Êelijom kad su Antoni-jeve rijeËi doprle do uπiju naπih kolega zatvorenika. Skoroda sam im mogao Ëitati misli. “Ipak postoji neka pravdana ovom svijetu.”

No ja sam ipak znao neπto viπe. Antonijevo osloboe-nje nije bilo rezultat zemaljske pravde, nego nebeske. “Bogje dobar”, razmiπljao sam u sebi.

Pogledao sam Antonija u oËi. I u njegovoj su glaviodzvanjale moje misli. Sa suzama u oËima, Antonio i jasmo se zagrlili poput braÊe koju viπe ne rastavlja rat inevolja. Nisam mogao ni zamisliti da Êu ovdje, u utvrdi LaCabana, Kubancima dobro poznatoj kuÊi smrti, primiti

SMRTNO KR©TENJE


novu snagu za æivot. Nisam oËekivao da Êu se baπ ovdjenaÊi okruæen Boæjom miloπÊu i Njegovom ljubavi. Usprkosoæiljcima i ranama, usprkos iscrpljenosti, usprkos svemu,osjeÊao sam se tako bogat.

51

Novi æivot u La Cabani

Sa sjeÊanja mi se podigao veo dok sam prouËavao licemoga brata. Prisjetio sam se grubog i neotesanog Ëasnikakakav je nekada bio i boce konjaka koju mi je nudio doksam bio u posjetu u njegovom uredu. Usporeivao sam gas novim Antonijem koji je stajao preda mnom i divio se siliKristovog Evanelja koja mijenja — maËu s dvije oπtrice.

“Imam plan!” proπaptao je Antonio. Kad bi zatvorenikupotrijebio tu reËenicu, obiËno se radilo o planu bijega izzatvora. Moj brat u Kristu ipak je imao neπto drugo naumu. “Dragi prijatelju,” objasnio je, “moje je poslanje dapropovijedam i πirim Evanelje ovdje u zatvoru. HoÊeπ limi pomoÊi?”

Zadivljen i u nevjerici zurio sam u njega. “Ovdje?”upitao sam osvrÊuÊi se i gledajuÊi po zatvorskoj Êeliji.“Gdje?” Galerije nalik tunelima liËile su na unutraπnjostvelike naftne cisterne ili pak prepolovljene podmornice.Kreveti su bili poredani uzduæ oba zida u stupcima od poËetiri. Razdvajao ih je uski hodnik koji se protezao duæi-nom Ëitave Êelije.

“Baπ tu!” pokazao je. »ak i dok smo razgovarali, bilismo okruæeni zatvorenicima sa svake strane. Neki su sje-dili na krevetima, neki su nervozno hodali naprijed-na-trag uskim hodnikom, a ostali su stajali u blizini i sluπalibuduÊi da nije bilo mjesta kamo bi mogli otiÊi.

Antonio je potvrdno kimnuo glavom i nasmijeπio se.“Kako Êemo poËeti?” upitao sam.


“Na kriæu, na kriæu...” Antonijev se jaki bariton orio uÊeliji i odzvanjao od zidova. Odmah sam mu se pridruæiou pjesmi. Naπe prvo podzemno bogosluæje upravo je po-Ëelo. I dok smo pjevali poznate rijeËi, osjeÊao sam kao dami je teret koji mi leæi na srcu postao lakπi i, kao πto kaæepjesma, “jednostavno je iπËeznuo”. I prije nego πto smootpjevali pripjev do kraja, pridruæio nam se i treÊi Ëovjek,Prado Fernandez.

“Brate Alexander,” nastavio je Antonio, “hoÊeπ li nam‘proËitati’ jutarnji stih?”

“O, da, naravno”, odgovorio sam. “PoËet Êu s ‘Ëitanjem’iz Evanelja po Ivanu, treÊeg poglavlja, πesnaesti redak.”S dostojanstvom vrijednim najveÊe i najbrojnije crkve, ka-zivao sam dobro znane rijeËi: “Da, Bog je tako ljubio svijetda je dao svoga jedinoroenog Sina da ne pogine nijedankoji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni.”

Molili smo za naπe novo poslanje, za naπe supatnike-zatvorenike i za naπe tamniËare. Molili smo za snagu irazumijevanje; molili smo za vodstvo i za naπ osobni du-hovni rast. Na kraju molitve osjetili smo i nazoËnost Ëe-tvrtog »ovjeka. Tri greπnika i Krist. OdluËili smo da Êemonastaviti svoju sluæbu. Znali smo i prije nego πto smo za-poËeli da Êe biti puno neprijatelja na putu protiv kojih Êese trebati boriti. Meutim, znali smo da nas vodi Generalkoji nikad nije izgubio bitku.

Jedan po jedan, i ostali su se zatvorenici pridruæilinaπem krugu zajedniπtva. Neki su se pridruæili iz Ëistedosade. Drugi su se pak pridruæili iz prkosa prema komu-nistiËkom reæimu i sluπajuÊi Boæju rijeË, bili su promije-njeni. Nedugo zatim dobio sam nadimak “Pastor”.

Vrlo velik gnjev kod nekih zatvorenika nevjernikaizazivale su naπe molitve za tamniËare. “Kako moæete Ëinitineπto takvo? Ove zvijeri ne zasluæuju da molite za njih, ajoπ manje da ih Bog usliπi!”

Pokuπali smo objasniti veliku Boæju ljubav, ali su na-πa objaπnjenja pala na gluhe uπi i srca otvrdnuta muËe-njem i zlostavljanjem.

Napravili smo i propovjedaonicu od komada ljepenkei pokrivaËa s kreveta. Naπa crkva unutar tamniËkih zido-

53

va polako je poprimala pravi oblik. »uvar pod nazivom M-2, koji je kao dijete odlazio u krπÊansku crkvu sa svojomtetom, prokrijumËario nam je Bibliju.

No Sotona je vidio kako raste zanimanje velikog brojazatvorenika i odmah nas je pokuπao onemoguÊiti i uniπtitinaπe napore. Prvo, nekoliko agresivnijih i nasilnih zatvo-renika poËelo nas je nazivati kultom, govoreÊi kako je na-πe bogoπtovlje vrlo upitno i neispravno. Pa ipak, naπe jeËlanstvo raslo. Kako bismo uspjeli smjestiti nove Ëlanove,preselili smo naπe sastanke na veÊi, otvoreni prostor usredini galerije. Enrico Vasquez, Ëovjek koji je uæivao unasilju i zaraivao prijevarama, a pritom je bio i atletskigraen, uvijek se æalio da mu smetamo, iako smo uvijeknastojali i paæljivo se trudili da ostavimo dovoljno mjestaza kretanje drugim zatvorenicima. Drugi nezadovoljnicikao πto su bili Mario Simon i Jose Torreo ubrzo su mu sepridruæili. Zadnje πto smo æeljeli postiÊi bilo je stvoritisukob u zatvorskoj Êeliji, stoga smo razgovarali o ovomproblemu i odluËili izbaciti dva kreveta kako bismo bogo-sluæje imali na praznom prostoru na podu.

Meutim, Sotona se joπ uvijek nije predavao. Naπ slje-deÊi sastanak zapoËeli smo pjevanjem krπÊanskih pjesa-ma. Nismo uspjeli zavrπiti ni prvi red, kad je Enrico sko-Ëio meu nas na mjesto na kojem smo se sastali.

“Hej!” rekao je. “Ne svia mi se buka koju stvara vaπkult.”

Kakva smijeπna izjava. ∆elija je danonoÊno bila punaprirodne buke koju je stvarao nerazmjerno velik broj ljudis obzirom na ovako skuËeni æivotni prostor. Pjesma je bilaono πto je njemu smetalo.

Poput maloga pijetla, Enrico je ponosito otiπao dosvog leæaja. Mi ostali vjernici skupili smo se na hrpu.Primijetio sam kako stari Antonio æudi da se doËepa En-rica i da stavi πaku na njega, ali umjesto toga novi jeAntonio lupio πakom o dlan. “Moramo pronaÊi naËin kakoda nastavimo. Ne moæemo i ne smijemo prestati zajednomoliti i sluæiti Bogu.”

“Slaæem se”, javio se Jesus Arango, jedan od novihobraÊenika. “Nikad se viπe ne bih mogao vratiti praznini

NOVI ÆIVOT U LA CABANI


i osamljenosti koju sam osjeÊao prije nego πto sam se pri-druæio ovoj vaπoj zajednici.”

“Moæemo promijeniti vrijeme odræavanja sastanaka,moæemo se sastajati u razliËito vrijeme tijekom dana umje-sto uvijek u toËno odreeno vrijeme kao dosad”, predloæioje netko od novoobraÊenika. Prihvatili smo njegov prijed-log i to je bilo dobro rjeπenje.

No tada, negdje oko tri sata jednoga jutra u Êeliji suse upalila svjetla. ZasljepljujuÊe svjetlo i povici “requisa”,πto znaËi “pretraæi i zaplijeni”, pomijeπani sa zvukovimaudaranja metala o metal i metala o ljudsko meso, stvorilisu trenutnu zbrku u redovima prestraπenih i izbezumlje-nih zatvorenika. ©ezdeset Ëuvara na prstima se uπuljalo iporedalo uzduæ Êelije, a svaki je nosio metar i pol dugaËkuolovnu cijev kojima su tada poËeli lupati i udarati o æeljez-ne okvire kreveta i usnule zatvorenike.

Jedini naËin da se izbjegnu ovi bolni udarci bio jebijeg kroz vrata koja su vodila u zatvorsko dvoriπte. Bje-æali smo i jurili iz Êelije poput prestraπenog jelena koji æelipobjeÊi lavu koji ga progoni i napada. No da bismo u tomeuspjeli, bili smo prisiljeni protrËati izmeu dva straæarakoji su nas boli kolcima i πtapovima naoπtrenim poputbojnog koplja i pritom vikali: “Izlazi! Izlazi!”

“Zaπto imate tu cijev u ruci, desetniËe? Upotrijebiteju!” zapovijedao je i poticao na nanoπenje πto viπe tjeles-nog bola u πto kraÊem vremenu svoje podreene deæurninarednik. Masovni bijeg zatvorenika doslovce je zaglavioizlaz, πto je omoguÊilo straæarima da nas tuku joπ dulje inemilosrdnije.

Kad je i posljednji zatvorenik istrËao iz Êelije u dvori-πte, stigla je druga postava straæara koji su bili specijalistiza pretresanje, pljaËkanje i sadizam. Pretres koji je poËeou ranim jutarnjim satima bio je nastavljen preko cijelogadana sve do πest sati poslije podne. Dok je posebna ekipastraæara pretraæivala Êeliju, naπe se muËenje nastavljalo,jer odmah do zatvorskog dvoriπta nalazio se kamenokop ukojem se odvijalo miniranje. Odlomljeni komadi kamenjai stijenja padali su po nama kao πrapneli. Bez moguÊnostida nekamo pobjegnemo, stajali smo okruæeni Ëuvarima,

55

izloæeni uæarenom tropskom suncu bez zaklona, hrane ivode. Kako su sati prolazili, polako smo otupjeli na naπuneugodu.

U agoniji smo promatrali kako ekipa za pretres izba-cuje na dvoriπte i ono malo stvari πto su zatvorenici smjeliposjedovati. Komadi papira, istroπene i izlizane knjige, ci-garete u razliËitim stadijima upotrebe, rezervna odjeÊa,sve je leæalo na hrpi. Ne osvrnuvπi se na Antonija ili drugubraÊu u vjeri, moj duh je potonuo. ToËno tada je naπanajveÊa vrijednost koju smo posjedovali, naπa jedina Bib-lija bila baËena na hrpu. Trenutak kasnije jedan od Ëuva-ra upalio je πibicu i zapalio naπe stvari.

Narednik nam je tada naredio da proemo kroz pro-cjep, prolaz izmeu dva reda straæara i vojnika. Postupakje uvijek bio isti. Na poËetku prolaza svaki je zatvoreniktrebao skinuti sa sebe svu odjeÊu i donje rublje i hodatigol do kraja prolaza. Tada, na kraju prolaza, posljednji jestraæar provjeravao naπe donje rublje. Kad je straæar biozadovoljan i kad se uvjerio da nema nikakve tajne porukeskrivene u obrubu ili gumi donjeg rublja, bacio ga je na tloi naredio zatvoreniku da se sagne i pokupi svoju odjeÊu.DræeÊi svjetiljku u ruci, jedan je poruËnik tada obavio po-sljednje i najneugodnije pretraæivanje zatvorenika. U tomse trenutku na zidovima koji su okruæivali dvoriπte naπlai velika skupina supruga straæara i vojnika koja se smija-la naπem poniæenju i zbijala bolesne πale na naπ raËun.

Tada su nas kao stoku u krdu potjerali natrag u onoπto je ostalo od naπe Êelije. Kreveti su bili ispremetani,porazbacani i u potpunom neredu. Na podu zatvorske ga-lerije sve je bilo puno vode nakon provjere slavine. Zatvo-renici su potpuno zbunjeni gledali unaokolo, a zatim je-dan u drugoga. Nismo imali pojma odakle da poËnemo i iznereda i kaosa ponovno napravimo nekakav red. Kasnijesam uvidio da rijetko koji mjesec proe bez muËnog pos-tupka “requise” .

Nisam se stigao ni snaÊi, kad je straæar “proπetao”svoju olovnu cijev po metalnim reπetkama na vratima izaurlao: “Pripremi se za doruËak!” Istog trena izgladnjelisu se zatvorenici poredali u vrstu. Prije nego πto smo iza-



πli na hodnik, straæar nas je poravnao u vrstu i zapovjedionam da proslijedimo u red za veËeru.

I dok smo Ëekali na obrok, bespomoÊno smo stajaligledajuÊi kako plamen proædire naπe jedine zemaljskestvari koje smo posjedovali. Tako sam æelio skoËiti, istr-Ëati, i iz lomaËe izvuÊi naπu Bibliju, ali nisam mogao. Mo-gao sam samo stajati, gledati i moliti se. A nedugo zatimod naπe je Biblije ostao samo pepeo.

Magla oËaja nadvila se nad nas dok smo u tiπini odla-zili u blagovaonicu.

Kad smo se vratili u Êeliju, Antonio nas je pozvao dase okupimo. “Doite, braÊo, vrijeme je za bogosluæje. Mo-ramo biti svjesni Boæje nazoËnosti viπe nego ikada prije.”

Iscrpljeni i ojaeni, pali smo na koljena. Odmah smozaËuli kako Antonio, obiËno glasnim baritonom, tiho i sla-baπno pjeva prvih nekoliko tonova pjesme “Divni prijateljje Isus”. Drugi glas, jedva neπto Ëujniji od πapta, tiho muse pridruæio, zatim joπ jedan, sve dok se naπom opljaËka-nom i unakaæenom Êelijom nisu orile hvale naπemu Kra-lju.

Odjednom su se metalna vrata Êelije πirom otvorila uzglasnu zvonjavu. Mladi je vojnik stupio u naπu Êeliju. Na-stao je tajac u cijeloj galeriji buduÊi da su se svi zatvore-nici automatski povukli i stopili sa sjenama tamnice. Do-bro smo nauËili lekciju — ako æeliπ preæivjeti, moraπ bitiπto neprimjetniji.

“Gdje je propovjednik koji vodi vjerske obrede?” upi-tao je.

Bio sam u nevolji i morat Êu ispaπtati zbog toga. Znaosam. Svi u Êeliji su to znali. Svi zatvorenici u galerijizurili su u napuknuti betonski pod bez rijeËi. Vojnikov jepogled kruæio Êelijom. Izgledalo je kao da traæi ærtvu. Po-novno je upitao za propovjednika koji vrπi vjerske obrede.

“Doπao sam tako daleko zato πto nisam nijekao svogaGospodina”, razmiπljao sam. “Nije pravo da Ga sad zani-jeËem.” Duboko sam uzdahnuo i istupio prema vojnikukoji je Ëekao.

Vojnik me je dobro promotrio, a zatim upitao: “Jesi liti propovjednik?”

57

“Jesam”, priznao sam, svakog trenutka oËekujuÊi uda-rac koji Êe me poslati s treskom na pod.

Izvadio je dvije Biblije iz unutraπnjosti svoje vojniËkeodore. “Uzeo sam ih iz vatre. Æeliπ li ih?”

“Da!” bez rijeËi sam ga gledao u nevjerici dok mi jepruæao potrgane i djelomiËno uniπtene Biblije. “Hvala vam”,promucao sam.

“Zapamti, ne poznajeπ me”, zapovjedio je. Naglo seokrenuo na peti Ëizme i uz zveket napustio Êeliju.

Vrata su se ponovno zatvorila. Izbezumljen, pojuriosam do Antonija i predao mu jednu Bibliju.

“Ne mogu vjerovati”, proπaptao sam. “Bog ima svojeljude Ëak i meu neprijateljima.”

“Slava Bogu,” odgovorio je Antonio, “slava Bogu.”Tada smo shvatili da smo bili vrlo naivni i nerazumni

kad smo svima dali do znanja da imamo Biblije. UbuduÊeÊemo puno paæljivije i briænije paziti na naπa dragocjenaobeÊanja. NauËili smo biti “mudri kao zmije i bezazlenikao golubovi”. Paæljivo smo podijelili Sveto pismo na ne-koliko dijelova i sakrili svaki dio na zasebno mjesto ugaleriji. Moje omiljeno mjesto za skrivanje dijelova Pismabilo je unutar jedne knjige koja je propagirala komuni-zam, a koju smo dobili kao obvezatno πtivo za Ëitanje. Nataj Êe naËin, kad straæari sljedeÊi put provedu pretres,najmanje jedan ili dva dijela Svetoga pisma ostati sigurni.

Kao i u vrijeme ranih krπÊana, koji su bili suoËeni sprogonom i zlostavljanjem, i broj nas vjernika svakodnev-no se umnoæavao. Baptisti, adventisti sedmoga dana, prez-biterijanci, metodisti, katolici — naπa zajednica nije pozna-vala nikakve razlike ni ograniËenja. Zidovi galerija 10, 11i 12 odzvanjali su pjesmama i slavljenjem naπega vjernogBoga i Kralja. Zatvorenici koji su prije bili maloduπni ibeznadni, nalazili su utjehu dok smo pjevali. I makar oko-vana mrænjom, zlobom i liπena slobode, naπa se mala inaizgled jadna skupina krπÊanske braÊe osjeÊala slobodnau Kristu.

Nikakvi zidovi nisu mogli zadræati ni sprijeËiti tu sre-Êu koju smo naπli u istini. Zajedno smo se zavjetovali daÊemo, buduÊi da smo roeni slobodni, i umrijeti slobodni.



Naπi nam muËitelji mogu uniπtiti tijelo, ali im neÊemodopustiti da nam uniπte duh. I upravo zbog tog razlogaoni meu nama koji su znali rijeËi pjevali su pobjedonos-nu pjesmu hvale. NovoobraÊenicima se bilo priliËno teπkopridruæiti u pjevanju, buduÊi da nisu znali rijeËi, ili uËitanju biblijskih redaka koje takoer nisu poznavali.

Antonio i ja razgovarali smo o tom problemu.“Kad bismo barem imali dovoljno Biblija za sve”, maπ-

tao sam naglas.“I pjesmarica,” dodao je Antonio, “tako bismo svi mogli

zajedno pjevati.”“Kako bi bilo da im svakoga dana prepiπemo biblijski

tekst o kojemu Êemo razgovarati toga dana”, predloæio sam.Antonio je naslonio glavu na zid. “Na πto da im pre-

piπemo? Nemamo nikakvog papira.”“Moæda...” Nasmijao sam se. U glavi mi se raala ideja:

“Imamo papir.” Uzeo sam komad papira istrgnut iz propa-gandnih komunistiËkih novina koje smo redovno dobivali.“Imamo prazne rubove na koje moæemo pisati dijelove Pi-sma. Mogli bismo upotrijebiti...” pogledao sam po Êeliji “...unutraπnju stranu kutija cigareta kako bismo napisali ri-jeËi pjesama.”

Vijesti o naπoj sluæbi i sastancima hvaljenja i slavlje-na Boga proπirile su se i izvan populacije zatvorenika iËuvara, vijest je, naime, doprla i do samog Ëelniπtva. Soton-ska je mrænja ispunila srca ovih okrutnih duænosnika. »u-varima je bilo zapovjeeno da na svaki moguÊi naËin pre-kinu ove sastanke. No mi nismo mogli prestati s naπimsastancima kao πto nismo mogli prestati uzimati svaki-daπnje obroke crvljive kaπe. Hvalospjevi i slavljenje uspr-kos progonstvu osigurali su vezu sa stvarnoπÊu, s nadomu æivot iza naπega svakidaπnjeg postojanja. Ova je vezaojaËala naπu odluËnost da opstanemo i preæivimo.

Jedne veËeri, dok smo pjevali drugu kiticu pjesme“Demos Gracias al Señor” (“Dajmo Bogu hvalu, Ëast i sla-vu”), s otvora na krovu galerije snajperist je na nas otvo-rio vatru iz ruske puπke R-2. Zatvorenici koji nam se nisupridruæili u proslavljanju Boga razbjeæali su se po ÊelijitraæeÊi bilo kakav zaklon. Nas koji smo bili zdruæeni u

59

proslavljanju tada je okruæio odred bijesnih Ëuvara koji sumahali cijevima, palicama za bejzbol, lancima, maËetamai puπkama.

“Prekinite s pjevanjem!” zapovjedio nam je njihov vo-a. “Odmah prekinite s pjevanjem!”

Mi smo nastavili pjevati. Otvorili su vatru, pucajuÊinasumce u nas zbijene u krug. Umjesto da se razbjeæimokako su to oni oËekivali, ostali smo zajedno na okupupjevajuÊi i moleÊi se dok su se meci i krhotine zabijali unaπe meso. Pucnjava je prestala, ali samo da bi je zami-jenilo zvjersko batinanje.

Oπtrica maËete jednog Ëuvara probila je obraz LuisaRodrigueza. Kroz ranu su mu se vidjeli zubi. Drugi jeËuvar usadnikom svoje puπke udario brata imenom Ma-gimby i pritom mu izbio oko. Hrvali smo se kako bismoizbjegli okrutne batine naπih tamniËara.

Kad su Ëuvari napustili Êeliju, primijetio sam da mi jeprst na ruci djelomiËno otkinut i iπËupan. Prodornu bolosjetio sam tek sat vremena nakon napada. »uvari nam,naravno, nisu pruæili nikakvu medicinsku pomoÊ.

GledajuÊi ovakvo zvjerstvo i okrutnost, poËeo samkipjeti od bijesa. U tiπini sam stisnuo Ëeljust. “Kad bihbarem... kao Petar na vratima Getsemanskog vrta,” pomi-slio sam u trenutku, “kad bih im barem svima mogaoodrezati uπi! Kad bismo se barem mogli doËepati tih rus-kih puπaka.” No nisam imao puno vremena za smiπljanjeosvete. Ozlijeena braÊa su me trebala — ne samo mojufiziËku pomoÊ i potporu, veÊ i onu duhovnu.

Odmah sam se vratio u naπu bijednu stvarnost. Za-tvorski duænosnici oËito nisu imali nikakvu namjeru pru-æiti medicinsku pomoÊ ranjenima. Moj je bijes ishlapioskoro jednako brzo kako je i doπao.

©aputajuÊi obeÊanja iz Boæje RijeËi da ojaËamo jedandrugoga, prematali smo i njegovali naπe “simbole pobjedei Ëasti” najbolje kako smo znali. UnatoË ozljedama i ra-nama, slavili smo Boga πto nam je dopustio da moæemopatiti za svoga Spasitelja.

Kad smo pregledali rane i pomogli i posljednjem za-tvoreniku, moje je srce ponovno bilo spremno za pjesmu.



Dva su vojnika doπla u Êeliju i prozvala Antonijevbroj. “Ljudi iz Ëelniπtva te æele vidjeti.”

Antonio je odmah istupio. “Mene? Zaπto?” upitao je.“Tko zna? Ja samo slijedim zapovjedi”, objasnio mu je

deæurni Ëasnik. “Poi s nama.”Antonio je posluπao.BuduÊi da je Antonio bivπi vojnik i vrlo otvorena i

pristupaËna osoba, zatvorske su vlasti gledale na njegakao na vou naπe male “pobune” pa su ga prvog privele naispitivanje.

Po glasinama koje su kruæile zatvorskim podzemljemdoznali smo da je bio odveden u ured zapovjednika zatvo-ra. I, poput apostola Pavla koji je stajao pred kraljemAgripom, Antonio je na ispitivanju svjedoËio ovom Ëovjekuo Bogu. No izgleda da su njegove rijeËi pale na gluhe uπi,jer smo saznali da je dobio kaznu boravka u samici utrajanju od dvadeset jednog dana. Nakon tri tjedna Anto-nio je bio vraÊen u Êeliju. Isti Ëuvari koji su doveli Anto-nija nakon tri tjedna samice, prozvali su moj broj. Odmahsam ih posluπao.

S po jednim Ëuvarom sa svake strane stupao sam nizhodnik. Njihove bajunete, uvijek spremne na akciju, bilesu uperene u mene dok smo prelazili dvoriπte i ulazili naglavna vrata koja su vodila do ureda zatvorskih duænos-nika.

Na ploËici na vratima pisalo je ime upravitelja zatvo-ra: “Satnik Lemus.” Kad su se vrata otvorila, jedan me jeËuvar grubo gurnuo unutra, zatim je uπao za mnom i za-tvorio vrata.

Pogledom me je, sjedeÊi u stolici iza svoga stola, ispi-tivao krupan i πirok vojniËki Ëasnik u zguævanoj odori.»ak i prije nego πto se satnik Lemus uspravio na noge,zamijetio sam da je puno viπi od 185 centimetara.

“Jesi li ti Alexander?” upitao je zahtijevajuÊi odgovor.“Jesam”, odvratio sam.“©to mislite postiÊi i na πto ciljate onim πto radite

tamo unutra?”Trenutak sam ga zabezeknuto gledao. “Ne razumijem

vaπe pitanje.”

61

“Razumjet Êeπ kasnije!” ljutito je zareæao poseæuÊi zaπtapom o koji se oslanjao dok je hodao. DræeÊi πtap za vrh,protegnuo se i pokuπao me zakvaËiti za vrat savinutimdijelom drπke πtapa. Ustuknuo sam unatrag korak-dvakako bih izbjegao njegov zahvat, ali me je Ëuvar koji senalazio iza mene gurnuo naprijed. Tada me je zapovjednikuspjeπno uhvatio savinutom drπkom πtapa za vrat i poteg-nuo moje tijelo naprijed, prema sebi, sliËno povlaËenju vo-la ili konja za uzde.

Napravio sam nagli pokret udesno i sagnuvπi se uspiosam se osloboditi πtapa. Satnik Lemus je tada svom sna-gom uputio udarac πtapom toËno posred moje glave. Zate-turao sam od siline udarca i osjetio kako mi neπto toploteËe niz Ëelo. Rukom sam dotaknuo bolno mjesto. Zapa-njen, trenutak sam zurio u krv na svojoj ruci. To je bilamoja posljednja svjesna misao do sljedeÊeg dana, kad samdoπao k svijesti i otvorio oËi te shvatio da se nalazim u tzv.tigrovom kavezu.

Ispod naπe galerije i ispod dijela dvoriπta broj dvanalazio se veliki podrum, deponij smeÊa s mnoπtvom πta-kora, insekata, i raznih stvorenja koja je bilo teπko pre-poznati. Desetak centimetara iznad smeÊa bilo je objeπenomnogo kaveza napravljenih od ËeliËnih reπetaka i πipki —“tigrovih kaveza”, kako su ih obiËavali nazivati. Svaki jekavez bio naËinjen od ËeliËnih πipki debljine dva centime-tra u promjeru. VeliËina kaveza bila je neπto manja od dvakvadratna metra.

Tama i smrad gospodarili su mojim osjetilima doksam se borio sa πtakorima i guπterima. Glava me je bolje-la od udarca zadobivenog dan ranije, a moje je tijelo iz-gledalo kao velika masnica zahvaljujuÊi ËeliËnim πipkamana kojima sam leæao.

Pomicao sam se amo-tamo pokuπavajuÊi uzaludnopronaÊi nekakav udoban poloæaj za sjedenje ili spavanje imakar se na trenutak osloboditi pritiska koji su uzroko-vale ËeliËne reπetke pritiπÊuÊi tanak sloj koæe koji se ras-tegnuo po mojim oπtrim lopaticama i ostalim kostima. Inajmanji jastuËiÊ masnoÊe i sala πto sam ga moæda imaoprije uhiÊenja, davno se istopio.



Kako bih na trenutak zaboravio svoje neugodno inezavidno stanje, pokuπao sam razmiπljati o Yraidi i na-πemu sinËiÊu. Pitao sam se πto Êe mu ona reÊi o meni.HoÊe li me se uopÊe sjeÊati kad se vratim kuÊi? Ako seuopÊe vratim. Borio sam se pokuπavajuÊi se sjetiti svakepojedinosti svoga prijaπnjeg æivota. PoËeo sam oËajavatikad neke uspomene nisu izlazile na povrπinu moga sjeÊa-nja, i bivao sam sve uplaπeniji kad se nisam mogao prisje-titi lica raznih roaka i prijatelja.

Æivot u tigrovom kavezu odvijao se okrutnom rutinomi redoslijedom. NauËio sam kako prepoznati nalazi li seËuvar u blizini. Slabo svjetlo probijalo se kroz rupu koja senalazila iznad mene, u dvoriπtu, kroz koju se bacalo sme-Êe i ovdje trunulo. Iako nisam mogao razaznati o kome seradi, povremeno sam vidio njegov obris na dnevnom svjetlu.

NoÊu, iz dubine naπe usmrdjele i raspadajuÊe grob-nice, zatvorenici, koji su se nalazili u drugim kavezima,lupkali su o reπetke πaljuÊi poruke πiframa koje su samiizmislili. KoristeÊi se svime πto im se moglo naÊi pri ruci,ælicom, kamenom, komadiÊima cigle slali smo rijeËi — cr-tice i toËke — putem ËeliËnih reπetaka naπih kaveza. Ovame noÊna komunikacija odræala na æivotu dajuÊi mi nadui æelju za æivotom.

Svakih nekoliko dana, kad bi se sjetio, Ëuvar bi mibacio zdjelicu kukuruzne kaπe zaËinjene crvima. Kad biimao slobodan dan, Ëuvar bi namjerno zaboravio izvijestitisvoju zamjenu o mojoj nazoËnosti u kavezu tako da samsve do njegovog ponovnog deæurstva sljedeÊeg dana moraobiti bez hrane i vode.

Na kraju trotjedne kazne Ëuvari su me izvukli iz smrd-ljive rupe i vratili u galeriju. U πoku sam uπao u svojuÊeliju gdje su mi moji supatnici zatvorenici priredili doËekdostojan heroja. Moje zatoËeniπtvo u kavezu pokazalo sekao pravi blagoslov koji je doπao izravno s Boæjeg prijesto-lja. Zato πto smo Antonio i ja prkosili zatvorskim vlastimate preæivjeli i izdræali zlostavljanje, drugi su nas zatvore-nici smatrali herojima.

U svakom se zatvoru nalaze zatvorenici koji ne spa-daju ni u jednu odreenu skupinu zatvorenika, kao πto su

63

skupine politiËkih zatvorenika ili kriminalaca. Naπa krπ-Êanska skupina, koja je obuhvaÊala ove labavo organiziraneljude, izgledala je kao Mojsijevo πaroliko mnoπtvo. Zahva-ljujuÊi naπem statusu heroja, mnogo se ljudi pridruæilonaπoj skupini. Dok su se prije nasilno opirali i nisu seslagali s nama i s naπim propovijedanjem, sada su se ujedi-nili s nama protiv zajedniËkog neprijatelja, komunista.Ruku pod ruku navijeπtali smo Evanelje Isusa Kristasvakome tko je æelio sluπati. Sveti je Duh blagoslivljaonaπe rijeËi pa se zanimanje za Krista i Njegovu ljubavproπirilo po cijelom zatvoru u rekordnom vremenu. Bog jezbunio i potpuno porazio naπe tamniËare.

SuoËen s takvom radoπÊu i pobjedom, rane mi nisuizgledale tako teπke, a otekline i masnice nisu bile takobolne. Okruæen suludom politikom uniπtavanja, zvjerstvi-ma i okrutnim postupcima, konaËno sam shvatio i uvidiosvoju ulogu i cilj postojanja. Bog nije æelio da se predamni da umrem. On je izabrao Antonija i mene kako bi nasmogao upotrijebiti na onaj isti naËin na koji je upotrijebiosvjedoke iz redova svoga naroda kroz Ëitavu povijest. Ti-me πto Êemo Mu ostati vjerni, naπa Êe prolivena krv pos-tati æivo sjeme istine ljudima koji su odavno izgubili sva-ku nadu i vjeru u æivot i istinu.



Klokanov sud

Hladan i osvjeæavajuÊi tropski povjetarac strujao jegalerijom kad su me Ëuvari oslobodili iz tigrovog kaveza.Duboko sam udahnuo, a zatim protegnuo slabe i ukoËenemiπiÊe πto je rezultiralo simfonijom bola. Kad sam stigaodo svoje Êelije, braÊa u Kristu prepuna suosjeÊanja poËelasu me grliti i plakati.

Antonio me je zagrlio, tapπao po leima i ponavljao:“Moj brate, moj brate.”

“Rekao sam ti da Êu se vratiti”, podsjetio sam ga.“Nemoj zaboraviti da smo se dogovorili da Êemo svi umri-jeti slobodni!” Osvrnuvπi se oko sebe, primijetio sam odre-ene promjene — skupini se pridruæilo nekoliko novih lica,a nekoliko prijaπnjih je nedostajalo. Nakon πto su me in-formirali o novostima tijekom proteklih dvadesetak dana,razgovarao sam s Antonijem o napretku naπe crkve kojase joπ uvijek nalazila u povojima.

“Bog nam je bio dobar, Noble”, rekao je Antonio. “Krozsve πto smo proπli bio je tako dobar.”

“Znam. »ak i tijekom najgorih trenutaka koje samproveo u kavezu, On me je uvijek podsjeÊao da trpim zbogNjega i Njegovog imena.” Moj je glas, preplavljen osjeÊa-jima, bivao sve tiπi. “Biti sudionik u patnjama naπega Spa-sitelja...” Shvativπi znaËenje svog iskustva i pun istinskeponiznosti, nisam mogao nastaviti govoriti. “»udno je”,pomislio sam, “da Êe upravo progonstvo i muËenje kojenam je bilo nametnuto da oslabi i uniπti naπu odluËnost

65

da sluæimo Gospodinu oËvrsnuti i ojaËati naπu vjeru poputËelika.” Ponovno me je ispunio osjeÊaj mira. OsjeÊao samse kao da me je dotaknula milost izravno s Boæjeg prije-stolja.

Sjeo sam na svoj leæaj i slavio pobjedu unatoË svojnjegovoj neudobnosti. »ak i obiËni pokrivaË, naËinjen odgrubog platna, moæe pruæiti bolju njegu ozlijeenom tijelunegoli grube ËeliËne reπetke. Leæao sam budan joπ nekovrijeme osluπkujuÊi poznate mi noÊne zvukove zatvorskeÊelije i slaveÊi Boga za prigodu da mogu svjedoËiti zatvo-renicima. Na ovaj ili onaj naËin na njih Êe utjecati mojæivot i æivot moje braÊe u Kristu.

Prije nego πto sam zaspao, molio sam: “Nebeski OËe,molim Te uËini da moj utjecaj na ove ljude bude Ëist poputsunca.”

Puno prije nego πto su nestale modrice na mojemutijelu, vratio sam se u svakidaπnjicu proæivljavajuÊi neiz-dræive dane, kad mi je izgledalo kao da sam u La CabanizatoËen oduvijek, u beskonaËno dugoj noÊi, sjeÊajuÊi sesvakog detalja æivota prije uhiÊenja.

UhiÊen sam u veljaËi 1962. godine. Moji su me tam-niËari dræali izoliranog od svih posjetitelja i od bilo kakvihvijesti iz vanjskoga svijeta tijekom vremena u kojem suistraæivali moje navodne zloËine. Proæivljavao sam dugesate pune osamljenosti, æiveÊi od minute do minute. Po-navljao sam biblijske retke i pjevao krπÊanske himne ka-ko bih bar na neki naËin odræao vezu sa stvarnim svijetomkoji se nalazio iza zatvorskih zidina.

Tri mjeseca kasnije konaËno su dopustili Yraidi da meposjeti prvi put. Tog dugooËekivanog dana Ëuvari su naszatvorenike dopratili do velike otvorene prostorije gdje sunas Ëekale supruge, majke, djeca i ostali prijatelji. Zatvor-ski Ëuvar s Ëinom poruËnika promatrao je cijeli dogaaj izstaklom ograenog ureda.

Onog trenutka kad su nam se pogledi susreli, Yraidai ja poletjeli smo jedno drugome u zagrljaj. Suze su namtekle potocima, ali to nitko nije primijetio jer je svakaosoba u dvorani bila zaokupljena osobnom tragedijom. Uæa-sna buka nastala æamorom, razgovorima i jadikovkama

KLOKANOV SUD


ispunila je dvoranu skoro onemoguÊivπi naπu komunika-ciju, a bilo je tako mnogo toga πto sam æelio reÊi Yraidi.Poplava osjeÊaja sprijeËila me je da je pitam sva ona do-bro pripremana pitanja. Jedino na πto sam mogao mislitibila je njezina ljepota. Pokuπao sam govoriti, ali iz mojihusta nije iziπla nijedna rijeË.

“Noble”, rekla je Yraida milujuÊi me po obrazu. “Pri-liËno si smrπavio. Kako ovdje postupaju s tobom?”

Slegnuo sam ramenima znajuÊi da svaku progovore-nu rijeË mogu Ëuti Ëuvari koji su se nalazili razmjeπtenipo dvorani. “Evo, preæivljavam. MiloπÊu Boæjom preæivlja-vam.”

Obrisala je suze rupËiÊem. “Razgovarala sam s tvojommajkom. Jako je zabrinuta. A mali Humberto stalno pitaza tebe.”

Na spomen imena moga sina, bol, kakvu joπ nisamnikad iskusio do tog trenutka, proparala mi je grudi. Koli-ko li je narastao u ovih nekoliko mjeseci otkad sam uzatvoru? “Koliko toga sam propustio”, razmiπljao sam. Ni-sam se mogao sjetiti niËega πto bih mogao reÊi. “Æao mi je,Yraida, tako mi je æao.”

“Ne razumijem”, rekla je traæeÊi na mome licu nekuvrstu neizreËene poruke. “©to li si to uËinio ili rekao da sizavrπio ovdje i na ovakav naËin?” Osvrnula se oko sebe posobi i poËela nekontrolirano drhtati. U njezinim sam oËi-ma vidio da je tek sada shvatila grubu i okrutnu stvar-nost u kojoj se nalazim.

“Iskreno govoreÊi, stvarno nemam pojma.” Uzdahnuosam i pogledao u stranu. Bol i oËaj u njezinim oËima uda-rili su me izravno u utrobu kao da sam dobio snaæanudarac desnicom kakvog boksaËa. ©to li sam joj uopÊemogao reÊi o svojoj situaciji? Kako je uopÊe mogla shvatitiπto se ovdje doista zbiva? Ta ni ja sam nisam to razumio.

“Pastor Vasquez me je posjetio”, nastavila je. “Narav-no, nema naËina na koji bi ti on ili duænosnici konferencijemogli pomoÊi osim molitve.” Osjetio sam dozu gorËine unjezinom glasu pri spomenu molitve. “Rekao je da bi cjelo-kupna adventistiËka djelatnost u Kubi mogla biti zabra-njena i obustavljena ako samo i pokuπaju posredovati za

67

tebe pri kubanskim vlastima.” Njezin je glas zvuËao po-malo pesimistiËno i neuvjerljivo.

Odmahnuo sam glavom: “Yraida, ljubavi, molitva mo-æe pomaknuti nebo i zemlju, siguran sam da to znaπ.”

“Kad govorimo o pomicanju neba i zemlje, tvoja jesestra Paulina u Massachusettsu kontaktirala s vlastimaSAD-a i molila ih da zatraæe tvoje oslobaanje. Ona jedoista uporna.”

Nasmijao sam se. “Dobra moja Paulina”, mislio sam.“Ako to itko moæe ostvariti i postiÊi, onda je to ona. OnaÊe ih izmoriti svojom upornoπÊu.” “A ostatak obitelji?” upi-tao sam.

“Raudel kaæe da Êe te vlasti pustiti na slobodu ako sebudeπ primjereno vladao i ako im kaæeπ πto god oni æeleËuti.” Yraidine su oËi zasjale iπËekujuÊi moju reakciju.

“Yraida,” uzdahnuo sam, “nemoj vjerovati svome bra-tu Raudelu. On je dio sustava.”

“Ne”, uporno je nastojala, “njemu je stvarno stalo dotebe.”

Njeæno sam je primio za rame i odmahnuo glavom:“Oni ga koriste kao mamac da bi iz mene izvukli prizna-nje.” Kako da je uvjerim da shvati da bih priznanjem sa-mo jedne laæi u vezi s navodnim planiranjem atentatazakucao Ëavle u svoj mrtvaËki sanduk? “Jedino πto znamjest da ti i ja moramo biti jaki i hrabri. Gospodin je PetraËudnovato izveo iz joπ gore tamnice nego πto je ova — i tonoÊ prije smaknuÊa.”

“ZnaËi, neÊeπ suraivati s njima?”Odmahnuo sam glavom i vidio kako se njezine sjajne

oËi pune prazninom i oËajem.Promijenio sam temu razgovora. Oboje smo imali ta-

ko mnogo pitanja da su nam dva sata dopuπtena za posjetdoslovno iscurila. Nerado smo se razdvojili kad su Ëuvariobjavili da je vrijeme za posjet isteklo. Yraida me obasi-pala poljupcima dok su Ëuvari poæurivali posjetitelje daizau iz dvorane, a nas zatvorenike uguravali kroz drugavrata. Tiho sam izustio: “Volim te”, dok je odlazila. Bit Êeovo vrlo dug mjesec, mislio sam dok sam se teπkim kora-cima vraÊao u Êeliju.

KLOKANOV SUD


Mjeseci su prolazili. Yraida i ja komunicirali smo naj-bolje πto smo mogli i znali. I ostali su mi dolazili u posjet— Ëlanovi crkve koji su i sami tim Ëinom sebe izloæiliopasnosti od uhiÊenja. Tijekom tih posjeta Ëesto sam sesjetio rijeËi velikog UËitelja: “Bijah u tamnici i obiosteme.” I doista sam cijenio ærtvu koju su Ëinila ova braÊa isestre dolazeÊi mi u posjet. Njihova je nagrada zajamËe-na.

Tijekom prve godine mojega zatoËeniπtva, zatvorskisu duænosnici Ëinili sve πto su mogli da uvjere nas, zatvo-renike zatvorene zbog svoje vjere, da za nas ne postojinikakva nada, da su i crkva, i naπe obitelji, i cijeli svijetodavno zaboravili na nas.

Tridesetoga kolovoza Ëuvari su okupili sve zatvoreni-ke iz naπega zatvorskog bloka u zatvorskom dvoriπtu radikupanja. I dok smo Ëekali na zapovijed da pristupimo ku-panju, u zatvorsko su dvoriπte upali vojnici i otvorili vatruna nas iz oruæja. Na zvuk prvog puπËanog hica bacio samse na tlo i rukama pokrio glavu. No nisu svi zatvorenicireagirali istom brzinom. »etiri stotine i πezdeset zatvo-renika poginulo je toga dana bez nekog naroËitog razloga.

U sluæbenom je izvjeπÊu stajalo da je otkrivena zavje-ra i namjera da se oboruæaju zatvorenici za borbu protivvladajuÊeg reæima. No mi smo znali da je to bila samolekcija koja nas je trebala nauËiti da pobuna bilo kojevrste znaËi smrt, da nema nikakvih izgleda ni moguÊnostiza izbavljenje i osloboenje ni od strane slobodnog svijetaniti od Boga, te da stojimo sami i goloruki pred moÊnimsnagama vladajuÊeg reæima.

Kako se pribliæavao moj prvi BoæiÊ u zatvoru, Ëuvarisu postajali sve grublji, bezobzirniji i mrzovoljniji. Jedanod Ëuvara se zavjetovao: “Izbit Êemo vam taj BoæiÊ iz glaveprije nego πto napustite ovo mjesto.”

Bilo kakvo spominjanje ovoga krπÊanskog blagdanabilo je povod za batinanje i muËenje. Izgledalo je kao daBoæiÊ i Kristovo roenje u sebi objedinjuje kolektivni duhi vjeru kubanskih krπÊana i zato je trebao biti poraæen. Noipak se nismo obeshrabrili. Koliko god da je naπ neprija-telj uËinio BoæiÊ negativnim znakom, toliko smo ga mi

69

uËinili pozitivnim simbolom. Namjeravali smo blagovatiboæiÊnu “veËeru” unatoË teπkoj situaciji.

Tjednima prije BoæiÊa zatvorenici su stavljali na stra-nu i πtedjeli komadiÊe svojih veÊ ionako bijednih dnevnihobroka. Bolesni ili iznemogli zatvorenici, koji su bili naposebno propisanoj dijeti, potajno su nagomilavali jaja ikruπne mrvice. Na sam BoæiÊ izvadili smo dragocjene za-lihe mijeπajuÊi i stapajuÊi stare kruπne mrvice s bjelanci-ma — nije bilo naËina da kuhamo ili peËemo.

Zagrlili smo se i pognuli glave ne molitvu. OËi su mise orosile dok je svaki od moje braÊe u Kristu πaputaosvoju boæiÊnu molitvu — skruπene rijeËi i zemljoradnika iintelektualaca, a svaka od njih imala je posebno znaËenjeza nas.

BoæiÊne su se proslave i izvan zatvora naπle na udaruCastrovog reæima. BuduÊi da nitko nije mogao kupiti bo-æiÊnu jelku, neke su obitelji napravile boæiÊno drvce odmetle i æica, a zatim ga ukrasile ukrasima kuÊne izrade.Oni koji su bili uhvaÊeni s ovakvim improviziranim drv-cem ili su slavili BoæiÊ i blagovali tradicionalnu veËeru,bili su uhiÊeni, stavljeni pod istragu i oπtro kaænjeni. Akoje policija posumnjala da se negdje odræava sveËanost upovodu BoæiÊa, ona bi upala u taj dom i optuæila ukuÊaneza krijumËarenje ili pljaËku, zloËine kaænjive zatvorom.

Meutim, veÊina krπÊana imala je malo ili nikakvihproblema s obzirom na pripremu boæiÊnih veËera i prosla-va, jer je 9,60 ameriËkih dolara (oko sedamdeset kuna),koliko im je mjeseËno bilo davano za kupnju hrane, bilosigurno jamstvo da si obitelj neÊe moÊi priuπtiti ni pristoj-ni obrok, a kamoli prazniËnu veËeru.

Mi koji smo bili u zatvoru molili smo za svoje obiteljii Ëeznuli da budemo s njima i da se zajedno prisjeÊamoKristovog roenja. Prisjetio sam se proπlih BoæiÊa s Yrai-dom i sa svojom obitelji dok sam joπ bio djeËak u malomemjestu San German. Kako smo tada bili sretni. Tjeπiosam se miπlju da, iako smo tjelesno razdvojeni, uvijekmoæemo biti zajedno u mislima. OzraËje BoæiÊa koje smoiskusili dvadeset petoga prosinca kao da se protezalo ti-jekom cijele godine.

KLOKANOV SUD


Dolaskom nove godine zatvorski se ritam uvelike pro-mijenio — poËela su suenja.

Jednog za drugim zatvorenike su odvodili iz njihovihÊelija na “suenje”. Znao sam da Êu i ja uskoro doÊi nared, a znao sam i to da je ishod suenja i moja presudaveÊ odavno donesena i poznata. Niπta πto bih mogao reÊiu svoju obranu to neÊe i ne moæe promijeniti. Osamdesetdva zatvorenika prije mene bila su proglaπena krivima zazloËine poËinjene protiv dræave pa su u skladu s tim bilii osueni. Ja sam bio sluËaj broj osamdeset tri.

Nisam se nadao da Êe sa mnom postupati pravednije,da Êe tijek moga suenja biti poπteniji i pravedniji odsuenja ostalim zatvorenicima. Ovaj Êe nakaradni sud ilakrdija od pravde samo formalno uËiniti pravovaljanomodluku donesenu prije skoro godinu dana kad sam boraviou stoæeru G-2.

Predobro sam se sjeÊao Ëasnika koji me je ispitivao isasluπavao i njegove izjave: “Kad zavrπimo s tobom, æeljetÊeπ da si mrtav, jer je mrtvima bolje nego πto Êe biti tebi.Osudit Êu te na dvadeset godina.”

Kad je doπao red na mene, vojni me je Ëuvar uveo usudnicu unutar tvrave La Cabana. Dok sam ulazio usudnicu, sve oko mene odsjajivalo je bronËanim i sivomas-linastim bojama. Svi su bili vojnici — predsjedatelj sudac,tuæitelj s Ëinom satnika, njegov pomoÊnik poruËnik. »akje i sudska stenografkinja imala Ëin poruËnika.

»uvar me je doveo do klupe u lijevom dijelu sudnicei naredio mi da sjednem pokraj nekog poruËnika koji jenosio crne Ëizme, crni opasaË i imao crnu savjest. “Alexan-der, ja sam poruËnik Cebreco. Sud je odredio da zastupamtvoj sluËaj. Ja Êu biti tvoj odvjetnik.”

Neugodno sam se nasmijao. “Hvala lijepo, ali ja vasne poznajem. Ne æelim da me vi branite.”

Cebreco se zlokobno uspravio na noge, a lice mu seispunilo bijesom.

Sudac je naËuo naπ kratki dijalog: “Recluso [zatvore-niËe], jesi li ti moæda odvjetnik?” Bila je to viπe podcjenji-vaËka izjava negoli pitanje. “Pa Ëak i da jesi, Cebreco jeonaj kojega je sud odredio da zastupa tvoj sluËaj!”

71

Stisnuo sam usta i buljio ravno pred sebe. Joπ jasnijesam uvidio sloæenost situacije. Umjesto odvjetnika koji metreba zastupati, imao sam dva tuæitelja.

Nakon πto je sudac umirio nazoËne u sudnici i proËi-tao listu zloËina koje sam navodno poËinio, bio sam pozvanna mjesto za svjedoËenje.

Tuæitelj je stajao pokraj svoga stola dræeÊi u ruci hrpupapira koji su izgledali kao sluæbeni dokumenti. “Premanaπim spoznajama i biljeπkama, bio si jedan od urotnikakoji je planirao podmetnuti bombu u zrakoplov predsjed-nika Fidela Castra 1963. godine. ©to imaπ reÊi na ovo?”

“1963.?” upitao sam. “Priznajem da sam i duhovno itjelesno biÊe, ali dosad joπ nikada nisam uspio biti na dvarazliËita mjesta istovremeno.”

Tuæitelj je zbunjeno promrmljao. “Objasni πto si timeæelio reÊi.”

“Provjerite li svoje zatvorske dokumente i biljeπke,gospodine,” rekao sam, “vidjet Êete da sam u zatvoru joπod veljaËe 1962., proπle godine, a vi kaæete da sam ovegodine, 1963., kovao plan da postavim bombu u Castrovzrakoplov.”

Tuæitelj se okrenuo sucu traæeÊi kratak prekid, kojimu je sudac odobrio. Nakon nekoliko minuta suenje jenastavljeno, a tuæitelj je nastavio sa svojim pitanjima kaoda se niπta nije dogodilo i kao da se vremenska nelogiË-nost uopÊe nije ni spominjala.

Tuæitelj je zatim objasnio gdje se zrakoplov nalazio,gdje su se nalazili vojnici koji su ga Ëuvali i na koji samnavodno naËin planirao postaviti bombu. “Zar se to nijedogodilo upravo tako, gospodine Alexander?”

“Gospodine, ako je to πto kaæete toËno, ako je nos avi-ona Ëuvao narednik, a svako krilo jedan vojnik i ako seËelniπtvo nalazilo u repu zrakoplova, kako sam ja uopÊemogao doÊi i blizu zrakoplova?”

Tuæitelj je odbacio moje pitanje samo odmahnuvπi ru-kom. “Pratio si i Ëekao trenutak kad Êe vojnici biti neo-prezni. U trenutku.” Zapucketao je prstima. “Mogao si touËiniti u trenutku.”

“Ali, gospodine, zasigurno moæete primijetiti da...”

KLOKANOV SUD


Sudac je lupio πakom o stol. “Zaπuti ti, crnËugo!”Zatim, ponovno se pribravπi, zavalio se u naslonjaË,

stavio noge na stol i pretvarao se kao da spava.Zaprepaπten, gledao sam u iskrivljeno lice bijeloga ko-

munistiËkog suca koji je sjedio preda mnom. Nikad prijeu svom dotadaπnjem æivotu nisam doæivio hladnu mrænjurasne netrpeljivosti. Prisjetio sam se kako je prije pargodina moj prijatelj, Luna Laera, tvrdio da je jedini naËinda crnac dobije pristojno πkolovanje na Kubi sluæba u voj-sci koja traje dovoljno dugo da vlada plati troπkove πkolo-vanja.

Tuæitelj se pomaknuo prema meni i nacerivπi mi se ulice rekao: “Skinuli smo vas s drveta, odrezali vam rep,odjenuli vas i sad ste protiv nas.”

RasistiËka primjedba i predbacivanje da nisam niπtadrugo do obiËan majmun bilo je vrlo jasno. Gledao samsvoga tuæitelja ravno u oËi i odvratio mu: “Jedino πto steuËinili za mene jest da ste mi uzeli bananu iz ruke”, mi-slio sam pritom na izgladnjivanje koje su mi priuπtili.

Sudac se razbudio i zaurlao: “Pa zar ga nitko od vasne moæe uπutkati?”

Prekoren od strane svoga zapovjednika, tuæitelj jezamahnuo rukom i svom snagom æestoko me opalio poustima, a zatim se vratio na svoje sjedalo.

Glava mi se zateturala, a obraz me je æario od iznena-da zadobivenog udarca. Moj je odvjetnik ponosno zakora-Ëio u prednji dio sudnice i zapoËeo s iznoπenjem obrane.

“Gospodine,” obratio se sucu, “imajuÊi u vidu da jemoj πtiÊenik oËigledno kriv za sve navedene zloËine protivdræave, budite blagi i milostivi prema njemu. On zasluæu-je i smrtnu kaznu za ono πto je uËinio. Umjesto toga, kaoËlan ovoga blagog i pravednog suda, molim vas da ga osu-dite na samo dvadeset godina teπkog rada za zloËine uËi-njene protiv dræave.”

Sudac je kimnuo glavom u znak odobravanja. “Nekatako i bude. Humberto Noble Alexander, bilo ti je suenoi osuen si za zavjeru i pokuπaj ubojstva predsjednikaFidela Castra, za pomaganje i poticanje kontrarevolucio-narnih aktivnosti, i za najteæi od svih ovdje navedenih

73

zloËina — za raspaËavanje opijuma za mase narodu Kube.Sada te osuujem na dvadeset godina teπkog rada u teπ-kim uvjetima.” Zvuk suËevog ËekiÊa odjeknuo je dvoranomi odzvanjao sa susjednih zidova.

Kakve li ironije, pomislio sam dok sam Ëekao da meodvedu iz sudnice, da moji neprijatelji nisu proglasili mo-jim najteæim i najozbiljnijim prijestupom protiv dræavepokuπaj ubojstva njihovoga Ëasnog i voljenog voe, veÊnavijeπtanje i propovijedanje Evanelja Isusa Krista. Ne-vjerojatno! Ta me misao potpuno preplavila. OËi su mi senapunile suzama, a smijeπak mi se pojavio u kutovimausana dok je u meni kljuËao zdenac radosti i oduπevljenja.

Bog me je blagoslovio svetom prigodom koja je na-dilazila moj razum i maπtu. Ako sam ikada ranije sum-njao u opravdanost svoga izbora koji je pridonio momeuhiÊenju, sada sam konaËno mogao sve jasno vidjeti. Ni-sam nepravedno patio zbog pogreπaka koje sam navodnopoËinio, veÊ zbog Evanelja Isusa Krista. SudeÊi po po-gledu punom iznenaenja πto mi ga je uputio tuæitelj, zasi-gurno se primijetila moja radost i osmijeh unatoË napori-ma da ih prikrijem. Zahvalio sam Bogu πto mi je otkrioistinu o stanju u kojemu se nalazim.

Sjetio sam se rijeËi apostola Petra: “Kakva je, naime,slava u tome ako Êete krivi strpljivo podnositi udarce? Aliako Êete strpljivo podnositi trpeÊi πto dobro Ëinite, to jeugodno kod Boga. Ta na to ste i pozvani, jer je i Krist trpioza vas i ostavio vam primjer da idete njegovim stopama.”(1. Petrova 2, 20.21)

Nakon suenja i osude, Ëuvari su me odveli u dvoriπtebroj jedan Ëetvrte galerije — posebnog odjela zatvora kojise u cijelosti nalazio pod zemljom, a bio je predvien zanajgoru skupinu zatvorenika osuenih za najteæe prijes-tupe i za one koji su bili osueni na smrt pred streljaËkimvodom. Uπao sam u “πpilju” kroz mali prolaz i osvrnuo seoko sebe. Ovo je mjesto imalo dva mala otvora za ventilacijukoji su bili dobro okovani reπetkama, a svaki se nalazio najednom kraju prostorije. Krenuo sam u veÊ ionako prena-puËeni prostor, pitajuÊi se koliko Êe dugo ovo mjesto bitimojim domom.

KLOKANOV SUD


Dva dana kasnije Ëuvari su nas izvijestili da tko godima novca, moæe kupiti nekoliko dodatnih komadiÊa hra-ne kao πto su kruh, πeÊer, slatkiπi, keksi i cigarete. S gnu-πanjem sam gledao kako se tamniËari cjenkaju s izglad-njelim zatvorenicima. “Kako je to nemilosrdno i bezobzir-no”, pomislio sam. “TipiËno za njihovo neËovjeËno ponaπa-nje!” Nisam bio iznenaen, ali ipak sam se pitao kada i ukojem trenutku su Ëuvari pristali zamijeniti svoju ljuds-kost i suosjeÊanje za nekoliko dodatnih pesosa koje sumogli zaraditi na ovakav naËin, a sve uz dopuπtenje i “bla-goslov” svojih zapovjednika.

75

Fidelovi otoci s blagom

Moje suenje bilo je jedno od mnogih. Velik je brojmoje krπÊanske braÊe, ukljuËujuÊi i Antonija, suen i osu-en toga istog dana i svi smo bili smjeπteni u tzv. “πpilju”.Nastavili smo s planovima vezanim za bogosluæje i svjedo-Ëenje na ovome novom mjestu.

Jedne sam noÊi zaspao na svom leæaju zadovoljan na-pretkom koji smo ostvarili i nestrpljiv da ostvarimo svojeplanove. Ni sam ne znam koliko dugo sam spavao dok menije probudilo zasljepljujuÊe svjetlo, a vojnici koji su bilioboruæani puπkama i megafonima, vikali su nam ravno ulice: “Svi na noge! Spremite stvari. Dobili ste premjeπtajna otok Pines. Imate pet minuta da stanete u vrstu, a trisu veÊ proπle!”

“©to se zbiva?” pitao sam se. “Kamo nas to vode?”Drugi su vojnici, vodeÊi uvjeæbane pse jednom rukom

a drugom noseÊi oruæje, pretraæivali prostoriju. Jesu li ovidobro oboruæani ljudi bili ljuti na nas ili zbog toga πto imje naruπen noÊni poËinak ne znam, ali bili su ljuti. Uzvicibola ispreplitali su se s tupim udarcima vojniËkih Ëizamao krhke prsne koπeve zatvorenika koji su joπ dodatno bilibatinani i bodeni dugaËkim vojniËkim puπkama.

Iznenaeni, pokuπali smo se osoviti na noge. Svakanada da bismo mogli spasiti naπu dragocjenu Bibliju ne-stala je kad smo ugledali deæurnog Ëasnika koji je zauzeotakav poloæaj da je imao potpuni pregled nad cijelom Êeli-jom i njezinim stanarima.


Osvrnuo sam se prema mjestu gdje smo sakrili Bibliju,a zatim prema Antoniju. »itajuÊi moje misli, Antonio jeodmahnuo glavom u znak negodovanja i pogledao u stra-nu. Svi smo poæurili natrag do svojih leæaja kako bismoskupili ono malo stvari πto smo imali, a zatim su nasvojnici istjerali van u noÊ. »uvari su nas i dalje nemilosrd-no podbadali i tukli usadnicima puπaka dok smo se penja-li na kamionËiÊ koji je bio parkiran sa strane. Zgurali sunas u straænji dio kamiona i odveli do ulazne rampe, gdjenas je Ëekao veliki kamion-hladnjaËa. Na boËnoj stranikamiona bilo je ispisano “Cestovni prijevoz”. GledajuÊi iz-vana, nikome ne bi palo ni na kraj pameti da ovaj kamionzapravo prevozi ljudsko meso.

Zlostavljanje od strane vojnika nastavilo se sve doknismo svi, nas pedesetoro, bili smjeπteni u hladnjaËu. Kadsu se dvokrilna kamionska vrata zatvorila, Ëuvari su za-tvorili i dovod zraka. Uskoro se poËeo osjeÊati zadah usta-jalosti, a neki su se zatvorenici æalili na vrtoglavicu. Lupalisu na stijenke kamiona moleÊi za daπak svjeæeg zraka.Moja su se dva brata u Kristu, Bairon Miguel i Heribertodel Cristo, tijekom voænje onesvijestila.

Kako bi uspio opstati i preæivjeti besmislena i bolnamuËenja, zatvorenik Ëesto nauËi sprijeËiti utjecaj zlostav-ljanja i boli tako da ue u polusvjesno stanje. Njegovipokreti su tada nalik pokretima uspavanog i iscrpljenogËovjeka i on se ponaπa poput zombija. Za krπÊanina jemolitva naËin bijega — ne bijega u slobodu, veÊ u zajednicusa Spasiteljem. To izgleda poput uzdizanja na visoravan.Ozljeda joπ uvijek ima i bole. Bol je joπ uvijek tu, ali posta-je podnoπljivija.

Poslije dvoipolsatnog Ëekanja naπ se kamion poËeo kre-tati. Nakon vrlo kratkog vremena kamion je stao i dvo-krilna su se vrata πirom otvorila. Istog sam trenutka dubo-ko udahnuo i napunio pluÊa svjeæim jutarnjim zrakom.

Jedan Ëasnik je gurnuo glavu u kamion i povikao:“Imate tri minute da izaete odavde, a dvije su veÊ proπle,zato vam je bolje da se poæurite!”

Padali smo i spoticali se jedni preko drugih dok smoizlazili iz hladnjaËe. Oni koji su pali ili posrnuli, vojnici su

77

ih bajunetama poticali na brzo ustajanje. EnergiËno sunas poredali u krug i zapovjedili nam da sjednemo nasvjeæe asfaltiranu cestu. Vojnici, kao i odreeni broj dobrouvjeæbanih njemaËkih ovËara, potpuno su nas okruæili.“Ako se itko pomakne,” rekao je deæurni Ëasnik, “sve ihpobij!”

Ranojutarnje svjetlo zamijenilo je noÊne sjene. Bez dame itko primijeti, osvrnuo sam se po krugu zatvorenika.Kad sam spazio Antonija, lagano sam mu kimnuo glavom.I on je meni odvratio kimanjem glave. Usmjerio sam po-gled iza naπeg kruga prema zemljiπtu koje nas je okru-æivalo. Nalazili smo se na vojnom uzletiπtu.

Tropsko se je sunce sve viπe i viπe penjalo prema ze-nitu. Iz sata u sat præili smo se na uæarenom podnevnomsuncu. Asfaltna podloga na kojoj smo sjedili bila je vruÊai na sam dodir. Zbog bola uzrokovanog ovim neudobnimpoloæajem, æelio sam se pomaknuti u udobniji poloæaj, alise nisam usudio.

Cijelog dana nismo dobili ni hrane ni vode. Jedan zadrugim, zatvorenici nenaviknuti na izravnu sunËevu svjet-lost i joπ k tome neuhranjeni i dehidrirani, ruπili su se unesvijest kao muhe. Samo su dvadesetorica uspjela izdræatiod nas pedeset.

Ova se agonija nastavila do πesnaest sati, kad je sti-gao naπ zrakoplov. Ukrcali su nas i zapovjedili da sjednemos jedne strane zrakoplova, a pritom smo morali sjeditiprekriæenih nogu. Sjedala su bila izvaena. ©estorica suse vojnika smjestila tik do ulaza u pilotsku kabinu, dok suse Ëetvorica nalazila na drugom kraju zrakoplova. “Mora-te gledati u pod ispred sebe tijekom cijeloga leta”, naredioje deæurni Ëasnik. “Tko god podigne pogled iz bilo kojegrazloga — ubijte ga! Je li to jasno?”

Ne znam πto smo po njegovom miπljenju mogli napra-viti. Bili smo toliko iscrpljeni i dehidrirani zbog cjelodnev-ne izloæenosti vruÊini i sunËevoj svjetlosti da nam je svasnaga i æelja koju smo mogli imati da ih napadnemo i daim uzvratimo veÊ odavno bila iscijeena. VeÊina se nasborila da barem ostane pri svijesti. Moæda je njihov strahpotjecao od Ëinjenice da se u naπoj skupini nalazio novi

FIDELOVI OTOCI S BLAGOM


Ëlan, bivπi pilot, Ëasnik Batistine vojske, koji je bio osuenna trideset godina teπkog rada.

SljedeÊih sat i pol deæurni nas je Ëasnik nastavio ver-balno uznemirivati. “Idete na jednosmjerni put na otokPines. Tamo Êete biti primorani boriti se za opstanak teπ-ko radeÊi u kamenolomima mramora ili na plantaæama upoljima sve dok ne padnete mrtvi od iscrpljenosti!”

Tek sa spuπtanjem mraka naπ je zrakoplov konaËnopoletio. Pod stalnom prijetnjom smrÊu tridesetominutni jelet izgledao kao vjeËnost. Prisjetio sam se svega πto samËuo o staljinistiËkom modelu radnog logora, poznatom kao“kubanski Sibir”, gdje je viπe od 10 000 zatvorenika biloprisiljeno raditi u kamenolomima mramora i na plantaæa-ma povrÊa u najokrutnijim moguÊim uvjetima.

Otok Pines nalazi se stotinu pedeset kilometara jugo-istoËno od Havane, glavnog grada Kube. Vjeruje se da jeupravo taj otok posluæio Robertu Louisu Stevensonu kaopredloæak za pisanje svoga poznatog pustolovnog romanaOtok s blagom. Poπumljeni je otok bio poznat po sport-skom ribolovu i moguÊnostima za rekreaciju. 1932. godinegeneral Gerardo Machado, koji je u to vrijeme obnaπaoduænost predsjednika Kube, sagradio je zatvor koji je biotoliko velik da se vjerovalo kako ga je nemoguÊe napuniti.Kad je o tomu bio upitan, predsjednik je, ne znajuÊi, proroË-kom mudroπÊu odgovorio: “Jednog Êe dana doÊi luak kojiÊe ga uspjeti napuniti.”

Nisam nikada ni pomislio da bi upravo ovaj zatvormogao biti moj buduÊi dom. Znao sam da je sam zatvorsmjeπten na nekoliko hektara bivπeg moËvarnog tla, di-vovski kvadrat koji poËiva na betonskim i ËeliËnim potpor-njima. Ali uskoro Êu nauËiti viπe, puno viπe nego πto samikada æelio saznati o njemu.

Promjena zvuka u radu motora zrakoplova vratila meje u stvarnost, u moj trenutaËni poloæaj. Zrakoplov se la-gano uzdrmao dok se polako pribliæavao sletnoj stazi. Sje-deÊi ispod prozorËiÊa, mogao sam krajiËkom oka gledativan. Oblak praπine i sitnog πljunka vinuo se u zrak izanas kad su kotaËi dotaknuli tlo. Zrakoplov se zaustavio nakraju sletne staze.

79

Dvojica su Ëasnika otvorila boËna vrata zrakoplova.Tada sam primijetio beæivotno tijelo moga brata u KristuBairona Miguela. Odmahnuo sam glavom razmiπljajuÊi obezrazloænom uniπtavanju ljudskog æivota. Suze su mi is-punile oËi i slijevale se niz obraze sve dok se nisam sjetioda je za mog brata Bairona bitka zavrπena. SljedeÊe πto Êeon Ëuti neÊe biti glas kubanskog Ëuvara kako psuje i izriËepogrde, veÊ Êe to biti njeæne rijeËi: “Ustani, ti koji spavaπu prahu zemaljskom...”

Pokraj Baironova tijela na podu zrakoplova nalazilose tijelo joπ jednog onesvijeπtenog zatvorenika. Kad je An-tonio priskoËio æeleÊi mu pomoÊi, jedan je Ëuvar povikaoprema nama zapovijedajuÊi nam da se pokrenemo.

Dok sam koraËao u sumrak, drugi Ëasnik, politiËkiinstruktor — koji se nalazi na svakom letu — povikao je:“Idi i uzmi torbu!” Pokazao je na hrpu platnenih vreÊakoje su leæale na cesti. “I penji se na taj kamion. Hajde,poæuri!”

Pridruæio sam se vrsti zatvorenika teturajuÊi duæ du-gaËkog hodnika, πto su ga saËinjavali buËni vojnici i po-licijski psi koji su lajali, prema vozilu koje nas je Ëekalo.Kamioni nisu imali nikakvih stepenica koje bi olakπaleukrcavanje. Umjesto toga, svakome tko se nije mogao samuspeti na kamion “priskakali su u pomoÊ” vojnici s upere-nim bajunetama. Cijelo to vrijeme deæurni je Ëasnik stal-no vikao i poæurivao: “Poæurite! Nemamo cijeli dan za ovo.Bræe malo!”

Kad smo se napokon ukrcali, Ëasnik je dao naputakvojnicima da ubiju svakoga tko uËini ma i najmanji po-kret. Za nekoliko smo minuta pristigli u samo podruËjezatvora. Izvana je izgledao kao velika, dobro ograenasrednja πkola.

Unutar zidova otkrili smo da se nalazimo u izuzetnodobro smiπljenom i vrlo osiguranom zatvoru, gdje je æivje-lo oko πest tisuÊa ili viπe zatvorenika u Ëetiri okrugle gra-evine koje su izgledale kao divovski silosi. Maπtovito subili nazvani silos broj jedan, silos broj dva, silos broj tri isilos broj Ëetiri. U drugim su zgradama bile smjeπteneblagovaonica, glavno zapovjedniπtvo, bolnica i paviljon za



posjete. Na sredini se nalazio “transportni trg”, gdje susvakog jutra zatvorenici bili kao robovi ukrcavani, a nave-Ëer nakon cjelodnevnog rada iskrcavani.

Dva reda ograde naËinjene od bodljikave æice okruæi-vala su Ëitavo podruËje. Policijski psi koji su mogli presko-Ëiti ogradu Ëuvali su prostor izmeu dva reda. Osam sivo-crnih straæarskih tornjeva usaenih na ËeliËne noge izgle-dali su kao Ëudoviπta iz svemira koja nadgledaju zatvor-sko podruËje.

Kamion se zaustavio ispred prijamnog paviljona, koc-kaste jednokatne graevine, gdje smo bili istovareni. Do-πli smo upravo na vrijeme za veËeru. Znatiæeljni izrazi licagledali su nas iz zgrade koja se nalazila nasuprot — izblagovaonice. Zastavnik nas je, jednog za drugim, prozi-vao po imenu.

“Humberto Noble Alexander”, prozvao je moje ime.Priπao sam do zastavnika koji se nalazio kod otvorenihvrata i stao ispred njega dok me nije prekriæio sa svogapopisa.

Nakon ulaska u prijamni paviljon otiπao sam niz hod-nik do velike, skoro prazne prostorije koja Êe uskoro udo-miti 850 ljudi. Na jednom se kraju prostorije nalazio tuπi pokraj njega rupa u podu koja je sluæila kao zahod. Tamose takoer nalazio i umivaonik sa zahralom slavinom.Upravo je zbog tog umivaonika i slavine zatvor na otokuPines bio na glasu kao jedan od najboljih i najkvalitetni-jih!

Bilo nam je zapovjeeno da se skinemo do gola i okre-nemo prema zidu. Istog su trena vojnici zapoËeli s pretre-som i batinanjem. Zaπto su nas batinali? To je bila uobi-Ëajena praksa za sve novopridoπlice u zatvor na otokuPinesu.

Kuhinja nam je poslala hranu u prijamni paviljon.Jedina razlika koju sam mogao primijetiti izmeu hranekoja je ovdje posluæivana i one koju sam dobivao u drugimzatvorima, bila je u koliËini bjelanËevina koje su plivalena povrπini kukuruzne kaπe. I dok su drugi zatvorenicijeli crvima ukraπenu kaπu, ja sam pronaπao mirno mjestou jednom kutu ove prostorije. Uskoro je i posljednja zraka

81

sunca nestala s neba. BuduÊi da u naπim odajama nijebilo svjetla, zaspao sam. Ovaj mi je komad betona biopostelja sljedeÊih petnaest dana.

SljedeÊeg jutra, u Ëetiri sata, nekoliko me je zvuËnikaiznenada bacilo na noge uz zagluπnu buku intoniranjanacionalne himne. Uz izrazito glasne trube Ëuo se i orke-star koji su saËinjavali gudaËki instrumenti. Mogao samvikati iz sve snage bez ikakve moguÊnosti da me Ëuje oso-ba koja se nalazila pokraj mene.

Kad je himna zavrπila, zatvorski su se zidovi zatresliod grmljavine koju su prouzroËili straæari jureÊi sa svje-tiljkama u rukama. Pritom su mahali svjetiljkama i urlalisvakome na uho da je vrijeme za ustajanje, kao da bi itkonakon svega ovoga joπ mogao spavati. »uvari su svakomeod nas svijetlili u oËi prilikom jutarnjeg prebrojavanja.Uskoro su zaæuborile i vodene cijevi nakon πto je bio otvo-ren glavni ventil. Moj je prvi dan na otoku Pinesu upravopoËeo.

U æelucu mi je poËelo kruliti. Onda sam se sjetio izaπto. Nisam niπta jeo u protekla dvadeset Ëetiri sata. »uosam svoje kolege zatvorenike kako se miËu i staju u vrstuza doruËak dok sam kleknuo na jutarnju molitvu.

“Hvala Ti, OËe,” poËeo sam molitvu, “πto sam æiv ovogajutra. OsjeÊam se kao da sam se ponovno rodio.” I doksam tako molio, baπ sam se sjetio da se upravo navrπavadruga godina otkako sam u zatvoru.

Petnaestoga dana naπeg zatoËeniπtva u prijamnompaviljonu odveden sam u silos broj Ëetiri. Svaka od ovihzgrada, koje su liËile divovskim cisternama, bila je pred-viena za smjeπtaj 930 ljudi, no Ëesto je u njima boraviloi preko 1500 zatvorenika. Svaki je silos imao πest katovas devedeset tri zatvorske Êelije. U ovim su se Êelijamanavodno trebala nalaziti po dva platnena leæaja priËvrπ-Êena za svaki zid. Meutim, kod veÊine sluËajeva, nedo-stajali su ili konopci koji su uËvrπÊivali leæajeve ili Ëitavplatneni leæaj. Rijetko kad se mogao sastaviti Ëitav leæaj.

Izmeu tih silosa, na sredini, nalazio se toranj s Ëuva-rima koji su mogli nadgledati zatvorenike sve vrijeme.Iznad tornja bilo je nebo. Na svakom su katu tri Êelije



sluæile kao sanitarni Ëvorovi. Fekalije i ostale otpadne tvariπest tisuÊa ljudi slijevalo se u otvorenu septiËku jamu kojase nalazila iza zatvorskog kompleksa.

Zatvorenici na otoku Pinesu baπ se i nisu mogli sma-trati ljudima od krvi i mesa. Viπe su nalikovali æivim kos-turima. Koæa nekih bila je toliko tamna i naborana da jenalikovala jeftinoj trgovaËkoj koæi u kakvom duÊanu koæ-ne galanterije. Drugi su pak izgledali toliko blijedi da seËinilo kao da u njihovim tijelima uopÊe nema krvi. Velikbroj zatvorenika nije uspijevao izdræati na nogama proziv-ku koja se neprestano ponavljala tijekom cijelog dana. Us-koro sam shvatio zaπto. I sam ostanak na æivotu u ovomkubanskom Sibiru bio je svakidaπnja borba.

Svaki je dan poËinjao u Ëetiri sata ujutro. Nakon ju-tarnje prozivke i prebrojavanja stupali smo do prizemlja,a zatim u blagovaonicu. DoruËak se sastojao od male πa-lice razrijeene kave ili zaπeÊerene vode i kriπke kruhakoja je bila toliko tanka da je bila prozirna i da se kroznju moglo gledati. BuduÊi da nisam pio kavu, Ëesto sampreskakivao doruËak.

U 12.30 dobili bismo treÊinu litre mlijeka i konzervutjestenine ili kukuruzne kaπe, uvijek bez zaËina i uvijek uvrlo jadnom i nejestivom stanju. Izmeu 16.30 i 18 satislijedilo je joπ jedno prebrojavanje i joπ jedna prozivkaprije veËere koja se sastojala od nekoliko komada πpanjol-skog korijenja koje je plutalo u vruÊoj vodi. Nedjeljom suvruÊoj vodi dodali nekoliko komada kuhane ribe ili krum-pira. Zatvorski nam je kuhar povremeno mijenjao dijetudodajuÊi malo kuhane riæe ili pokvarenog graha — nemasumnje, bila je to humana gesta kako bi se olakπala dosa-da i monotonija zatvorskog æivota.

Preseljenje u novu zatvorsku Êeliju bilo je zanimljivoiskustvo. Prvo, trebalo je naÊi slobodno, upraænjeno mje-sto — podruËje koje joπ nije bilo zauzeto. Ovo je bilo jakovaæno buduÊi da je to mjesto bilo jedina stvar koju je veÊinazatvorenika mogla nazvati svojom. Novi se zatvorenik tre-bao izboriti za svoje mjesto ili ga kupiti. Cigarete, novac,cigare i lijekovi bili su najcjenjeniji i najprikladniji proiz-vodi za trgovinu.

83

I dok sam hodao silosom broj Ëetiri traæeÊi Êeliju ukojoj Êu se nastaniti, primijetio sam kako me skupina za-tvorenika gleda i meusobno neπto πapÊe. Tada sam Ëuoπto govore: “Doπao je pastor iz La Cabane.”

Pitao sam se je li Ëinjenica πto su priËe o meni i momugledu stigle prije mene prednost ili nedostatak. Na odgo-vor nisam morao dugo Ëekati. Dok sam se pripremao kre-nuti stubiπtem na πesti kat, priπla su mi dva stranca.

“Oprostite, gospodine,” poËeo je jedan od zatvorenika,“moje je ime Rosendo Martinez, a ovo je Abelardo Mar-quez.”

Nakon πto sam se ja predstavio, Rosendo se nasmi-jeπio i rekao: “Znamo mi sve o vama. Vi ste propovjednikiz La Cabane.” OËigledno, ova dvojica su me doπla provje-riti. Oni su predstavljali zatvorsku skupinu krπÊana kojanije pripadala nijednoj vjerskoj zajednici. Odmah se izme-u nas stvorila veza krπÊanske ljubavi.

“Nemojte se useliti ni u jednu Êeliju na πestom katu”,upozorio me je Abelardo. “Na stubiπtu nema rukohvatakoji bi vas sprijeËili od padanja, a morat Êete se njimeuspinjati i do pet-πest puta dnevno i to samo za obavljanjeosnovnih potreba.” »ovjek me je nagovarao da se pridru-æim njima u Êeliji broj 79 na drugom katu. U vrlo kratkomvremenu uspio sam se smjestiti i prilagoditi u novoj sre-dini.

Nakon πto sam odgovorio na sva njihova pitanja, doπaoje red na mene da ih i ja postavljam. “Postoji li kakavnaËin ulaska u neki od ostalih silosa?” upitao sam.

Odmahnuli su glavama. “Koliko mi znamo, ne postoji.”Trenutak sam razmiπljao, a zatim upitao: “Postoje li

ovdje kakve Biblije?”Dva su se Ëovjeka prvo osvrnula u jednu stranu, za-

tim u drugu. Rosendo je stavio prst na usta.“Psst,” upozorio me je, “ako se proËuje...” Osvrnuo se

ponovno oko sebe uznemireno.Abelardo me je povukao bliæe. “Kad je ovaj zatvor bio

graen, sagraena je i crkva izmeu silosa broj dva i pri-jamnog paviljona”, objasnio je. “Tijekom Batistinog uprav-ljanja dræavom razliËite su vjerske zajednice odræavale bo-



gosluæja nedjeljom, ali kad je na vlast doπao Castro, crkvaje sravnjena sa zemljom. Ispod ruπevina sam naπao ovo.”S najveÊom paænjom izvukao je sveæanj pohabanih stra-nica papira koji je Ëuvao ispod svoje zatvorske odore. Paæ-ljivo je izravnao dragocjene stranice.

“Ovo je sve πto imamo od Boæje RijeËi,” proπaptao je,“Evanelje po Mateju i Luki, komadiÊe Pavlovih poslani-ca, i knjige od Izaije do Malahije.“

OËi su mi se napunile suzama. Sam prizor ovoga dra-gocjenog blaga ostavio me nekoliko trenutaka bez rijeËi. Snjegovom pohabanom Biblijom, moje se poslanje za Bogamoglo nastaviti.

Bio sam siguran da su moji kolege zatvorenici bili istotoliko nestrpljivi kao i ja da zapoËnu s prouËavanjem Bib-lije. ZapoËeli smo s evaneljima. OdluËili smo zapoËeti pro-gram svjedoËenja u silosu broj Ëetiri. Svakog jutra odræa-vali smo zajedniËko bogosluæje, samo nas trojica, dok namse nije pridruæio i zatvorenik imenom Gregorio Rubio.Postupno se naπ broj poveÊavao. Naπa je Êelija postalautoËiπte i mjesto odmora od surove zatvorske stvarnosti.Iako smo pripadali razliËitim vjerskim zajednicama, pribi-vali smo zajedniËkom bogosluæju i odredili zajedniËko ge-slo: “Nije bitno kojoj crkvi pripadaπ ako smo svi na Golgo-ti. Ako je tvoje srce kao i moje, pruæi mi ruku i bit ÊemobraÊa.”

U suton bismo odræali joπ jedno bogosluæje. Na ovabogosluæja dolazili su ljudi Ëija se naobrazba protezala odvisokoobrazovanih doktora i inæenjera do obiËnih seljakai zemljoradnika koji nikad nisu pohaali πkolu. Neki sudoπli zbog æelje da razviju osobnu duhovnost. Neki su pri-bivali prouËavanjima iz znatiæelje, svidjelo im se to πto suËuli, i nastavili dolaziti. Dvaput dnevno Ëisti i jasni zvucihvale ispunjavali su silos broj Ëetiri dok smo dizali glaso-ve u slavu Bogu. U okruæenju naviknutom na psovke i bol,slatka i ugodna ljepota krπÊanskih himni djelovala je kaomagnet za duhovno i duπevno izgladnjele zatvorenike. Zasamo nekoliko dana naπa Êelija viπe nije bila dovoljno veli-ka da primi sve koji su æeljeli sudjelovati na bogosluæ-jima.

85

Ovo je uznemirilo Ëuvare u tornju. Nije im se svialoπto u svakom trenutku ne mogu vidjeti sve zatvorenike.Jednog je dana njihov bijes doæivio erupciju.

“Ispraznite Êeliju”, uzviknuo je Ëuvar sa svoga poviπe-nog mjesta. Kako bi osigurao izvrπenje zapovijedi, naciljaoje u skupinu i opalio. Meci su se odbijali od betonskihzidova pretvarajuÊi odlomljene komadiÊe betona u opasneπrapnele koji su ozlijedili velik broj ljudi. Ali bez obzira nato, nastavili smo s odræavanjem sastanaka. Umjesto danas svojim zlostavljanjem odvoje od prouËavanja, postupciËuvara imali su sasvim suprotan uËinak — djelovali sukao mamac na ostale zatvorenike. Sve je viπe i viπe zatvo-renika pristizalo u naπu Êeliju.

BojeÊi se pobune, Ëuvari su prijavili naπe sastankezapovjedniπtvu, i ja sam bio pozvan da objasnim svojepostupke. Kad sam odbio prekinuti odræavanje vjerskihsastanaka, deæurni je Ëasnik, satnik Bernardo, vikao i pso-vao, prijetio i galamio, ali bez ikakve koristi i svrhe. Ni-sam pristao na prekid odræavanja naπih sastanaka.

“Mislite li da ste uspjeli?” posprdno me je upitao. “Zasamo nekoliko dana problem Êe se rijeπiti sam od sebe.NeÊete imati ni vremena ni snage za ovakve gluposti.”Odmahnuvπi rukom, zapovjedio je: “»uvaru, odvedi ga na-trag u njegovu Êeliju.”



Karipska polja smrti

»uvar me je otpratio natrag u silos broj Ëetiri. Kadsam izvijestio svoje kolege u Êeliji o zlokobnoj prijetnjideæurnog Ëasnika, nad nas se nadvio veo neizreËenih slut-nji. ©to li su nam joπ mogli uËiniti naπi tamniËari? Kolikosu nam joπ mogli zagorËati æivot? Naæalost, prebrzo smosaznali odgovore na ova i druga neugodna pitanja.

Izgledalo mi je pomalo Ëudno kad smo za obroke po-Ëeli dobivati peËenu piletinu, sve dok se zatvorskim pod-zemljem nije proπirila vijest da je veliki pljusak i olujnonevrijeme poplavilo veliku mjesnu farmu piliÊa, pri Ëemuse utopio velik broj peradi. Umjesto da pokvareno i polu-raspadnuto meso bace, zatvorski su ga kuhari ispekli zatvo-renicima. SljedeÊeg smo jutra dobili mlijeko ili barem ne-πto πto je bilo nalik mlijeku. Bila je to tekuÊa mjeπavinadobivena iz dehidriranog praha Ëime su se obiËno hranilesvinje i telad.

Dva dana kasnije Ëuvari su nam dali nove æute odorei visoke radne Ëizme. Odore, gledane s puno prijezira imrænje od strane lokalnog puËanstva, zauvijek Êe nas obi-ljeæiti kao politiËke zatvorenike. »uvari su nam odrezalikosu i natjerali nas na fotografiranje za zatvorsku eviden-ciju.

Kasnije smo saznali da su Ëasnici zaduæeni za zatvor-sku sigurnost poslali uvojak kose svakog zatvorenika za-jedno s njegovom fotografijom ostalim komunistiËkim zem-ljama za njihove arhive. Od toga dana nadalje, za kuban-

87

sku je vladu i duænosnike prestao postojati Humberto NobleAlexander. Broj 30954 zauzeo je njegovo mjesto.

Kasnije te noÊi sluπali smo, a zatim i prenosili najnovijevijesti zatvorskim podzemljem. IskoriπtavajuÊi svih 6000zatvorenika zatvora na otoku Pinesu, zatvorski su duænos-nici naumili u djelo provesti takozvani Plan Camila Cien-fuega — plan kako slomiti i demoralizirati zatvorenike iiskoristiti otoËna dobra uporabom besplatne robovske rad-ne snage.

Plan Camila Cienfuega u izvornom je obliku bio na-zvan Morejonovim planom po njegovom izumitelju i osni-vaËu, grubom naredniku koji je sa svojim vojnicima postu-pao krajnje okrutno i bezobzirno, tako da je slovio kaonajgori i najveÊi goniË robova u kubanskom vojnom susta-vu. Morejon je nasumce odabrao 300 zatvorenika i zapo-vjedio svojim vojnicima da ih odvedu na polja gdje su tre-bali raditi do iznemoglosti, dok ne padnu u nesvijest namjestu na kojem su radili. I najmanje zakaπnjenje ili naj-lakπi propust u izvrπavanju zapovijedi rezultirao je zatvo-renikovom smrÊu.

Od 300 ljudi osuenih na pogubljenje bila su ubijenazapravo samo dvanaestorica. Dvjesto osamdeset i osamzatvorenika radilo je bez prestanka i znakova slabljenja,a od tog broja dvjesta pedeset ih se pretvaralo da su “pre-odgojeni”. Nakon devedeset dana samo je jedan Ëovjek od-bio prihvatiti preodgoj. Centralni je komitet ovaj pilot pro-gram smatrao golemim uspjehom i unaprijedio Morejonau Ëin poruËnika. 1964. Komitet je odluËio prihvatiti Morejo-nov plan za svih 6000 zatvorenika zatvora na otoku Pine-su preimenovavπi ga u Plan Camila Cienfuega.

IroniËno je πto je ovaj program iskoriπtavanja robov-ske radne snage nazvan po Camilu Cienfuegu. Cienfuegoje bio poznati zapovjednik Castrove vojske. Tijekom revolu-cije hrabro se borio protiv Batistine vlasti, te je time zavrije-dio naziv zapovjednika revolucionarne vojske. Kad je novavlast odluËila uskratiti sva prava svim bivπim vojnicima iËasnicima, zapovjednik Cienfuego, zajedno s velikim bro-jem ostalih profesionalnih vojnika i Ëasnika, prosvjedovaoje protiv takvog postupka nazivajuÊi to velikom nepravdom.

KARIPSKA POLJA SMRTI


“Ako ih ne æelimo upotrijebiti u novoj vojsci, u redu.Umirovimo ih. Ali veÊina ovih ljudi nalazi se u vojnoj sluæbiviπe od dvadeset godina. Oni zasluæuju da se s njima boljepostupa”, prosvjedovao je Cienfuego. “Ne mogu biti liπenionoga πto im pripada.”

Kad je jedan drugi visoki vojni duænosnik, zapovjed-nik Hubert Matos, odluËio izaÊi i dati ostavku na svojuduænost u vojsci i revoluciji zbog nepravde, Cienfuego jedobio zapovijed da ga uhiti. Odletio je svojim privatnimzrakoplovom na Matosovo imanje u Camaguey, ali je na-kon kraÊeg razgovora Cienfuego odbio ovog Ëovjeka prive-sti i uhititi. Poznata izreka da je “revolucija Ëudoviπte kojeproædire svoje sinove” pokazala se i viπe nego toËnom, jerse zapovjednik Cienfuego nikad nije vratio kuÊi. Njegov jezrakoplov tajanstveno nestao, a on je proglaπen mrtvim.Godinama kasnije, Ëovjek koji se borio za pravednost ipoπtenje u novoj vladi proglaπen je herojem i junaËki je“poËaπÊen” time πto je Castrov robovlasniËki plan dvadese-tog stoljeÊa nazvan po njemu. A otok Pines postao je nje-govo probno tlo.

SljedeÊeg jutra u Ëetiri sata upalila su se svjetla unaπoj galeriji i straæari su povicima i urlanjem narediliustajanje. Pridigao sam se, odjenuo i stao u red. Nakonprozivke Ëuvari su nam zapovjedili da pristupimo doruË-ku, gdje smo dobili obrok mlijeËne mjeπavine.

Upravo sam zavrπio s jedenjem kaπe iz zdjelice kadsam zaËuo da je prozvan broj moga zatvorskog bloka —broj osam. Iz nekog razloga, nepoznatog Ëak i meni samo-me, poËeo sam tiho pjevuπiti rijeËi pjesme “Kad se javiBoæja truba i sam Gospod skupi nas”. Nasmijeπio sam seu sebi, a zatim se vratio u stvarnost i pozorno se trgnuobuduÊi da su oni koji su oklijevali ili zaboravili svoje bro-jeve ispaπtali neugodne i bolne posljedice udaraca puπËa-nih usadnika u glavu ili uboda bajuneta u miπiÊe natko-ljenice.

»uvari su nas ugurali u kamione poput stoke i dovez-li nas do polja trstike i visoke trave. Prije nego πto smo seiskrcali, manji se kamion pun vojnika zaustavio iza nas.Vojnici su zauzeli poloæaje oko vanjskih granica polja. Na-

89

rednik, koji je imao ulogu deæurnog Ëasnika, Luis San-chez, zapovjedio je desetniku da otvori vrata naπeg vozila.Farmer na Ëijem smo zemljiπtu trebali raditi toga danastajao je s jedne strane dok su zatvorenici izlazili iz kami-ona i stajali u red kako bi mogli biti prebrojeni. Nakonprebrojavanja i prozivke, vojnici su redom svakom zatvo-reniku dodjeljivali maËetu. Kad je ponestalo maËeta, na-rednik je izvijestio ostale zatvorenike da Êe skupljati izamatati posjeËenu travu u bale kako bi seljaci to moglikoristiti kao slamu.

Narednik je nadgledao posao u polju i davao zapovi-jedi vojnicima kada da tuku, kada da ubadaju, kada dapucaju ili ubiju zatvorenika. S vremena na vrijeme tije-kom dana pokoji bi nas vojnik prikriven iza neke hrpeslame muËio i napastovao puπkom dok smo mi obavljalisvoj posao. Ubrzo smo nauËili da bilo kakva promjenaponaπanja u Ëuvarevoj svakidaπnjici znaËi samo jedno —nevolju.

Katkad, kad je zatvorenicima bilo dopuπteno da piπuili primaju poπtu od svojih obitelji, narednik je takoerproveo dio dana sjedeÊi u hladovini ispod obliænjeg drvetaËitajuÊi pisma i odluËujuÊi hoÊe li ili neÊe biti isporuËena.

Toga dana radili smo do podneva, kad je narednikSanchez zviædaljkom oznaËio vrijeme ruËka. Jedan po je-dan, zatvorenici su u koloni polako prolazili pokraj kon-trolnih toËki gdje nam je zastavnik dodijelio metalne ta-njure, a drugi je vojnik zakucao grudu jadne bijele kaπena tanjur. Uzeo sam hranu i otiπao do mjesta koje supokazali Ëuvari, sjeo i buljio u smjesu Ëudnovatog izgledakoju sam trebao jesti. Da bi se ova prekuhana, bezukusnakaπa mogla jesti, trebalo ju je rezati poput pudinga.

Zatvorenicima nije bilo dopuπteno da razgovaraju je-dan s drugim, ali mi je moj susjed doπapnuo: “©to bi treba-lo biti ovo πto jedemo?”

“Mislim da je to nekakva tjestenina”, odvratio samπaptom, jedva miËuÊi usnice. “Mislim, barem izgleda kaotjestenina.”

Na kraju odmora narednik je ponovno zazviædao, i mismo se ponovno postrojili za prebrojavanje. Kad se uvjerio



da nitko od zatvorenika nije pobjegao za vrijeme stanke,zapovjedio je da se vratimo poslu.

Uæareno podnevno sunce præilo je nemilosrdno po na-πim znojnim tijelima uzrokujuÊi opekline i otekline na le-ima. Izmoreni i oslabljeni nedostatnom prehranom i mu-Ëenjem, zatvorenici su sjekli travu i trstiku u polju do19.30 ili 20 sati u noÊi.

Prije povratka u zatvorski kompleks Ëuvari su provelijoπ jedno prebrojavanje u polju i konaËnu prozivku u za-tvorskom dvoriπtu. Oko 22 sata dovukli smo se do svojihÊelija na kratki noÊni odmor.

Prve noÊi satima sam leæao budan na leæaju. MojimiπiÊi, nenaviknuti na takvu uporabu, vriπtali su od bolai zlouporabe koju sam im priuπtio prethodni dan. Meu-tim, ono πto me dræalo budnim nisu bili moji bolni i ote-Ëeni miπiÊi, veÊ pomisao o krπenju subote.

I makar mi rad u poljima od ponedjeljka do Ëetvrtkanije smetao, kao adventist sedmoga dana znao sam da nemogu iÊi na posao u petak jer subotnji poËinak zapoËinjesunËevim zalaskom, puno prije povratka u zatvorski kom-pleks. Znao sam da moram neπto uËiniti, neπto poduzeti,ali πto? Komu da se povjerim? Zatvorski uhode i douπnicimogu Ëuti naπ razgovor, πto bi dovelo u opasnost i mene iosobu kojoj bih se povjerio u nevolji.

SljedeÊe noÊi ponovno sam se borio sa svojim proble-mom. Da li da poem u polja bez obzira na sve? ©to Êe sedogoditi ako ne odem, ako odbijem? OsjeÊao sam se sla-bim, ranjivim i tako osamljenim. No ipak sam znao πto mije Ëiniti.

Radio sam od ponedjeljka do petka kako se od menei zahtijevalo. Kad su zatvorenici iz mog bloka otiπli naposao u petak ujutro, stopio sam se sa sjenama svoje za-tvorske Êelije i Ëekao. Iz nekih meni nepoznatih razloga,nekoliko je zatvorenika, osim mene, takoer odluËilo osta-ti.

“Jesi li bolestan?” raspitivali su se neki od zatvore-nika.

“Ne”, odvratio sam ne dajuÊi im viπe informacija negoπto je bilo potrebno.

91

“Uvalit Êeπ se u ozbiljnu nevolju”, upozorio me jedanzatvorenik.

“Sigurno se veÊ i sada nalazim u ozbiljnoj nevolji”,odgovorio sam.

Isprva se niπta nije dogodilo. Nitko od Ëuvara nijevikao, nikakav pas nije prijetio ugrizom, niπta. Oko 9.30dva su se Ëasnika pojavila u galeriji iduÊi od Êelije doÊelije, ispitujuÊi svakog zatvorenika koji je ostao u Êeliji.Ubrzo su upali i u moju Êeliju.

“Zaπto si danas ostao ovdje?” upitao je jedan.“Imaπ li dopuπtenje od lijeËnika?” zanimalo je drugo-

ga.“Jesi li dobio poziv da se javiπ u administrativni ured?”“Radiπ li u silosu?”Njihova su pitanja slijedila jedno za drugim brzinom

i preciznoπÊu automatske puπke.Na kraju ispitivanja neki je poruËnik uletio u moju

Êeliju i povikao: “Broj 30954, dolazim iz Odjela za unutar-nju disciplinu. Poi sa mnom.” Izveo me je iz zgrade gdjesam se pridruæio nekolicini zatvorenika koji se nisu poja-vili na prozivci toga jutra. DræeÊi nas na ciljniku, on injegovi krvoæedni vojnici izveli su nas do “jezera” — otvo-rene zatvorske kanalizacije. Na samom rubu zapovjedilisu nam da stanemo.

“Zbog nepojavljivanja na poslu danas ujutro, dodije-ljen vam je zadatak da sijeËete i skupljate travu koja senalazi unutar ove septiËke jame”, izvijestio je poruËnikslavodobitno se nasmijavπi. “»uvari, bacite ih u vodu.”

Dva Ëuvara su me uhvatila za ruke i noge i bacila uzrak. S velikim sam praskom udario o povrπinu zagaenevode. TonuÊi pod povrπinu, grËevito sam pokuπavao naÊiuporiπte na sluzavom i muljem obloæenom dnu. KonaËnosam uspio doplivati do ruba gdje sam naπao oslonac.

MuËnina i vrtoglavica od smrada i plinova koji suizvirali iz fekalija i ostalih otpadaka potpuno me je pre-plavila. Zateturao sam i zakoprcao se po vodi, pokuπava-juÊi pobjeÊi, ali pobjeÊi nisam mogao. »uvari su se s upe-renim puπkama poredali uzduæ ruba ove baruπtine, prije-teÊi nam neka samo pokuπamo izaÊi.



Podigao sam oËi prema nebu i molio se: “Molim Te,Gospodine, spasi me. Ne mogu viπe ovo podnijeti! KolikoÊu dugo joπ uopÊe moÊi opstati i izdræati?” Borio sam se nebih li bradu uspio zadræati podignutom iznad razine vodekako bih onemoguÊio prljavπtini da mi ulazi u usta. Po-stajao sam sve umorniji od stalne borbe da zadræim upo-riπte i Ëvrsti oslonac. Mnogi moji sudrugovi u ovoj patnjiodustali su od pokuπaja i borbe i kasnije umrli zaraæenistraπnim infekcijama. Jedan od mojih posebno dobrih pri-jatelja, Samuel Vidahuereta, obolio je od infekcije i umrotjedan dana kasnije. “Za Tebe, Boæe. Borit Êu se da osta-nem æiv za Tebe, Gospodine. Ali zaπto, Gospodine? Gdje siTi u svemu ovome?” plakao sam.

Bog me je Ëuo. Neposredno nakon molitve moj se po-gled usredotoËio na jedan cvijet, ljiljan, koji se svojim pu-poljkom nadvio nad povrπinom vode pokraj moga lica. OËa-ran, gledao sam kako pupoljak ljiljana reagira i odgovarana jutarnje sunËevo svjetlo. Polako, gracioznoπÊu i meko-Êom pokreta balerine, pupoljak se otvorio i raπirio u pravi,veliki, bijeli ljiljan. “Bijeli ljiljan usred ove prljavπtine ismrada”, mislio sam. “NemoguÊe! Kako bi ikoje æivo biÊetako Ëisto i tako bijelo moglo doÊi iz ovog prljavog i odvrat-nog blata?”

U tom trenutku obeÊanje iz Hebrejima 13,5 bljesnuloje u mom sjeÊanju. “Sigurno te neÊu ostaviti; nipoπto teneÊu zapustiti!” “Gdje je moj Bog?” pitao sam se. Odjednomsam shvatio da moj Bog stoji toËno pokraj mene, tu u tojkanalizaciji. PokuπavajuÊi zamisliti Stvoritelja svemirakako podnosi ovu lokvu prljavπtine i neËistoÊe zajedno samnom, za mene — ova je misao nadiπla moje shvaÊanje iuËinila da se osjeÊam skruπeno i ponizno. Tri sata kasnijeporuËnik je zapovjedio da se zatvorenici izvuku iz septiËkejame.

“Ovo je samo mali dio onoga πto Êe vam se dogoditiako ponovno pokuπate biti tvrdoglavi! SljedeÊi put to mo-gu biti batine ili Ëak metak”, upozorio nas je prije nego πtonas je vratio u silose.

Snuæden i potiπten vratio sam se u Êeliju i razmatraosvoju sudbinu i stanje u kojemu sam se naπao. Otac laæi

93

bombardirao je moj um i misli poruËnikovim zastraπuju-Êim i uæasavajuÊim prijetnjama, kuπajuÊi me da popustimpritisku. Podmukli i tajnoviti demon u mojoj je glavi smiπ-ljao i pronalazio na desetke naËina kako bih mogao otiÊisutra u polja na rad, a da zapravo ne bih radio.

Subota mi je oduvijek bila dan radosti na kraju tjed-na, ali sutra Êe ona biti dan suenja umjesto radosti iuæitka. UnatoË sotonskim kuπnjama, nisam vidio nijednudrugu moguÊnost. Morat Êu ponovno odbiti posluπnost iispaπtati posljedice svoje odluke. NeÊu i ne mogu prekr-πiti svoju subotu.

Dan je proπao. Ostali zatvorenici koji su otiπli na radu polja, vratili su se. Nakon πto su saznali πto mi se do-godilo, malo su ustuknuli znajuÊi da Êu navjerojatnije po-noviti prekrπaj i sutradan ujutro.

HoÊe li to biti moja posljednja noÊ na ovoj zemlji, pitaosam se dok sam leæao zureÊi u tamu Êelije. Nakon jutar-njeg susreta s nekim razbjeπnjelim Ëasnikom, hoÊe li slje-deÊe lice koje Êu vidjeti biti lice Isusa, moga Gospodina?

»uo sam kako vani male kiπne kapi udaraju o tanakkrov moga silosa. Tijekom noÊi kapljice su postale brojnijei veÊe pretvarajuÊi se u silan pljusak. Gledano iz perspek-tive moga melankoliËnog raspoloæenja, Ëinilo mi se kao dacijelo nebo plaËe sa mnom. Podsjetio sam Boga na njegovoobeÊanje kako neÊe dopustiti da budemo iskuπani prekosvojih moguÊnosti, preko onoga πto moæemo podnijeti, i otome da Êe se On pobrinuti za izlaz. Moje se raspoloæenjekonaËno malo popravilo pa sam zaspao.

»etiri sata ujutro nastupilo je uz bljeskanje svjetala ibuku megafona. Ustao sam, odjenuo se i stao u red zadoruËak, nakon Ëega smo, izgledajuÊi kao Ëudoviπta, na-stavili hodati kroz pljusak do prizemlja. Osvrnuo sam sepo mraku primjeÊujuÊi kako teπki oblaci ispunjavaju ne-bo.

“Moæda nas neÊe tjerati na rad po ovakvom vremenu”,ponadao se zatvorenik koji se nalazio u redu do mene.

Slegnuo sam ramenima. »isto sam sumnjao da bi naπimuËitelji mogli imati toliko suosjeÊanja. No ipak, usprkossamom sebi, iskra nade zasjala je u mojim mislima. Moæe



li moæda kiπa biti izlaz koji mi je Gospodin poslao ovogajutra?

Jedva smo zavrπili doruËak, kad je megafon, ujedno ijedini oblik javnog priopÊavanja, zapoËeo svoju aktivnost.“Blok broj 1, 2 i 3, svrstajte se u podruËju za transport.”“Naæalost, nemam sreÊe”, pomislio sam. GoniËi robova pri-morat Êe robove da rade i da se probijaju kroz blato ikaljuæu.

Glas preko megafona zatim je pozvao i sljedeÊa tribloka — 4, 5, i 6. Zaustavio sam dah. Prozvat Êe moj bloksvakog trenutka. Ovo je moja posljednja prilika da promi-jenim miπljenje. Ne, nisam se mogao predomisliti. Nemaviπe povratka. Nakon svega πto sam proπao, ne mogu sadapopustiti. “Blok 7, 8, i 9...” Ostao sam sjediti prikovan zakrevet. Moj prijatelj i takoer poπtovatelj subote, RosendoValdes, sjeo je pokraj mene. “Hajde,” nagovarao me je,“postupi mudro u vezi s ovim. Idi na polja. Bog Êe terazumjeti i oprostit Êe ti.”

Odmahnuo sam glavom. Ne idem.Nelagodno me je pogledao, a zatim odjurio da zauzme

svoje mjesto u prozivci. Sluπao sam kako Ëasnik prozivajednog po jednog i provjerava brojeve mojih kolega zatvo-renika. Zabio sam prste u meso dok sam iπËekivao svojusudbinu. I nisam dugo Ëekao. Njegov je glas prodorno od-jeknuo preko megafona. “Gdje je 3-0-9-5-4? 3-0-9-5-4!” »as-nik je dalje nastavio prozivku dok sam ja Ëekao u svojojÊeliji. Znao sam da se nema smisla skrivati i da je touzaludno. NaÊi Êe me prije ili kasnije i ispaπtat Êu poslje-dice. Stoga sam samo sjedio i Ëekao.

Narednik je dojurio u moju Êeliju viËuÊi: “Sluπaj, 3-0-9-5-4! Zadræavaπ preko jednog sata cijeli blok da ode naposao. To je sabotaæa, diverzija, i za to Êeπ platiti!” A zatimje dodao: “Zaπto se ne nalaziπ u vrsti za prozivku?”

“Ja danas ne idem na posao”, odgovorio sam najmir-nijim glasom koliko sam god u tom trenutku mogao.

KritiËki i ispitivaËki me je pogledao. “Jesi li boles-tan?”

Pogledao sam ga u oËi. “Ne, gospodine, ali sukladnoonomu πto vjerujem, ja danas ne mogu raditi.”

95

“Pa dobro,” promrmljao je vojnik uhvativπi me za ru-ku, “ja imam zapovjednika, a on mi je zapovjedio da teodvedem u polja.”

“NaredniËe, ja imam drugog Zapovjednika, a On kaæe:‘Sjeti se da svetkujeπ dan subotni. ©est dana radi i obav-ljaj sav svoj posao...’”

“ZnaËi, ne ideπ van?”Odmahnuo sam glavom. “Vi ste rekli.” Shvatio sam

da sam tim rijeËima vjerojatno potpisao nalog o svom smak-nuÊu.

Narednik se naglo okrenuo i otiπao iz Êelije. Nekolikominuta kasnije vratio se u druπtvu namrgoenog satnika.

“Dakle, ne ideπ raditi”, zaurlao je satnik. “ZapoËinjeπli ti neku vrst πtrajka?”

“Ne, gospodine,” odvratio sam, “rekao sam vaπem na-redniku da danas ne mogu iÊi na posao.”

Satnik je pogledao narednika, zatim mene. “Zaπto?”“Zato, gospodine, πto sam ja adventist sedmoga dana,

kao πto je upisano na mojem kartonu.”Satnikovo se lice malo smekπalo; njegov je poloæaj ti-

jela postao manje prijeteÊi.“Sluπaj, ne æelim nikakvih problema u ovom zatvor-

skom bloku”, objasnio je. “Bit Êu obziran prema tebi. UzetÊu te sa sobom na polja, ali neÊeπ morati raditi.”

“To je lijepo od vas satniËe, ali ja danas ne izlazim”,ponovio sam ugodnim, ali odluËnim glasom.

Trenutak me je gledao, a onda ponovno pokuπao. “Po-kuπajmo neπto drugo. IÊi Êeπ sa mnom na polja i dobit Êeπvjedro. Kad tvoji kolege oæedne, moÊi Êeπ im dati vode zapiÊe. To je djelo milosra, zar ne?”

Lagano sam odmahnuo glavom. “Ja danas ne izla-zim.”

Satnik je ponovno zauzeo prijeteÊi stav. “Broj 3-0-9-5-4, danas ti neÊe biti tako lagodno kao juËer.”

“Lagodno”, pomislio sam. “Vi nazivate ono juËer lagod-nim?”

Kad nisam dao nikakav odgovor, satnik je slegnuoramenima. “Pa dobro, sam si to traæio.” Dva vojnika suizaπla iz moje Êelije.



Nakon sat vremena satnik se vratio u pratnji poruË-nika i druge dvojice Ëasnika. “Broj 3-0-9-5-4,” rekao jeporuËnik, “poi s nama. Ti Êeπ posluæiti kao primjer svakomdrugom zatvoreniku koji bi u buduÊnosti mogao pokuπatikovati kakvu urotu ili organizirati kakav πtrajk ili paksabotirati uspjeh Ëitavog programa.”

»asnik i dvojica vojnika pod njegovim zapovjedniπtvomizveli su me u srediπte silosa nedaleko od tornja. Svaki jevojnik nosio komad debeloga elektriËnog kabla. Kraj sva-kog od tih kablova bio je rascijepljen na tri dijela. Okrenulisu me tako da gledam prema tornju. ZaËuo sam zviædukkablova dok su Ëasnici njima vitlali zrakom. Kablovi susletjeli na moja lea. Pao sam na zemlju. Kablovi su seneprekidno zabijali u moje meso trgajuÊi ga u komadiÊe.Kad sam se onesvijestio od bola, jedan je vojnik na meneizlio kantu vode kako bi me povratio k svijesti.

Kad sam doπao k sebi, satnik me je upitao: “HoÊeπ lisada iÊi na posao?”

“Ne danas”, procijedio sam.Triput su me kablovima izbiËevali. Triput sam se one-

svijestio od bola, da bi me osvijestili kantom vode. Triputme je Ëasnik pitao hoÊu li sada iÊi na posao. Svaki putsam mislio da Êu umrijeti tamo na betonu.

Nakon Ëetvrtog kruga batina Ëasnik me je ponovnozapitao: “HoÊeπ li danas iÊi na posao?”

“Ne”, proπaptao sam, ne mogavπi govoriti glasnije.“Ubijte me veÊ jednom i zavrπite s tim.”

“Zar je to ono πto æeliπ — biti muËenik?” Proπao jepokraj moje glave i natrag. “Nismo mi tako glupi i naivni!”

»asnik se okrenuo drugom vojniku i povikao: “Ovaj jelud, to je vjerski fanatik!” Tim je rijeËima zavrπio, okrenuose na petama svojih Ëizama i otiπao.

I dok sam leæao u lokvi vlastite krvi, nisam znao hoÊuli preæivjeti ili Êu umrijeti. Nisam vidio dalje od svogabola. Nakon nekoliko minuta, nekolicina hrabrijih zatvo-renika prikrala se mjestu gdje sam leæao i odnijela menatrag u moju Êeliju.

Tada nisam znao da Êe agonija kroz koju sam prolaziou buduÊnosti olakπati put mojoj braÊi koja Êe prihvatiti

97

subotu kao dan odmora. »uvari su ih kasnije nazivali “No-bleovim ljudima”, i ostavljali ih subotom u Êelijama. AliËuvari su potpuno pogrijeπili i krivo shvatili. Nisu oni biliNobleovi ljudi, veÊ Boæji.

Dva dana kasnije Ëuvar me je odveo u zatvorski glav-ni stoæer gdje su me obrijali, uzeli mi otiske prstiju i po-novno klasificirali. “Tvoj broj je promijenjen s broja 30954na broj 31450,” izvjestio me je zapovjednik zatvora. “Po-novno si klasificiran kao opasni vjerski fanatik. Ti i tvojijednako fanatiËni prijatelji biti Êete prebaËeni u silos brojdva.” Ponosno πeÊuÊi s jednoga kraja svog ureda na drugi,zapovjednik se okrenuo, zataknuo palce u porub svojihhlaËa i samouvjereno mahnuo glavom. “Mi Êemo pobije-diti, ti to znaπ. Prije ili kasnije, mi uvijek pobijedimo.Slomit Êemo tvoju sektu jednom zauvijek.”



Æivot unatoË strahu

SljedeÊeg dana Ëuvari su me odveli u novi silos. Kadasam stupio u to podruËje, bio sam uæasnut i prestravljen.PsihotiËni ubojice i umno poremeÊeni slobodno su hodalisilosom, a sloboda je bila tolika da sam mogao sam sebiizabrati mjesto gdje Êu spavati! IspoËetka sam se pitaokoja je bila Boæja namjera da doem u ove nove i vrloopasne odaje. Meutim, ubrzo sam dobio odgovor na topitanje. BuduÊi da su zatvorenike u ovom silosu smatralibeznadno umno bolesnima i poremeÊenima, zatvorski Ëu-vari nisu bili toliko aæurni u spreËavanju nepodobnog pona-πanja, a to je znaËilo da su krπÊani mogli vrπiti svoje bogo-πtovlje slobodnije i bez bojazni od moæebitne odmazde iproganjanja. Ovaj se potez pokazao kao jedan od najveÊihBoæjih blagoslova!

Novosti o mom dolasku πirile su se od Êelije do Êelije,zajedno s razlogom moga premjeπtaja — zbog odbijanja daradim subotom. Samo tijekom sljedeÊeg sata priπla su mitrojica zatvorenika. “Ovdje smo samo zato πto smo krπÊa-ni, kao i ti”, rekli su i ponudili mi da izaberem leæaj unjihovoj Êeliji.

Dræali smo se zajedno i tako crpili snagu. Adventisti,baptisti, katolici, prezbiterijanci — oznake pripadnosti ni-su znaËile niπta. Tamo u najodvratnijim i najgorim mo-guÊim uvjetima komunistiËkog zatvora Kristova je crkvabila ujedinjena; bili smo jedno. Nakon samo nekoliko danaËuvari su doveli Antonija i nekolicinu druge braÊe iz dru-

99

gih silosa da nam se pridruæe. Zahvaljivali smo Bogu tenoÊi πto nam je dao poseban dar, slavili smo Ga πto smoponovno zajedno. Znali smo da je to poklon od Boga jernam zatvorski duænosnici nikad nisu izlazili ususret nitisu nam ikad Ëinili kakve usluge ili davali ustupke.

Dok su drugi zatvorenici osakaÊivali svoje tijelo ko-madajuÊi udove ili amputirajuÊi vlastite prste kako bi iz-bjegli odlazak na polja, a sve zbog straha da se s tih poljaviπe nikada neÊe vratiti, Boæja su se djeca dræala obeÊanjaiz 1. KorinÊanima 10,13: “Bog je vjeran i neÊe dopustiti dabudete iskuπani preko vaπih snaga, nego Êe vam zajednos kuπnjom dati sretan ishod, da je moæete podnijeti.”

Svakog tjedna odbijao sam raditi u subotu. Posljedicei ishod takve odluke bili su vrlo raznoliki. Koji put bi metamniËari tukli i batinali zbog opiranja pokoravanju zapo-vijedima. Katkad bi pak moje opiranje bilo zanemarivanoi ignorirano.

I dok je naπe stalno i neprekidno opiranje unatoË pro-gonu i batinama bilo svjedoËanstvo ostalim zatvorenici-ma, mi smo svjedoËili i na druge naËine. Briga za bolesne,dijeljenje dnevnih obroka sa starijima i onemoÊalima,ohrabrivanje i molitva sa zatvorenicima koji su izgubilinadu — ova djela milosra i sluæbe drugima privukla supozornost naπih kolega zatvorenika. Samim tim πto smobili ljubazni jedan prema drugome i ostalima uËinilo je daodskaËemo od ostale zatvorske populacije.

No ipak, æeljeli smo uËiniti viπe. OdluËili smo odræa-vati tajna bogosluæja. Pitali smo se koja to znanja i vjeπtineposjedujemo koje bismo mogli iskoristiti, a koje bi se svi-djele i ostalim zatvorenicima. Nakon πto smo se molili oovome problemu, odluËili smo osnovati razrede u kojimabismo mogli poduËavati odreeno gradivo. Netko iz naπeskupine znao je francuski jezik, drugi pak engleski. Jasam bio dobar u matematici, osobito u algebri. Plan je bioda poduËavamo osnove iz ovih predmeta i prenosimo te-meljna znanja, a da tijekom poduke ujedno govorimo oBogu i Njegovoj ljubavi.

I bilo je uËinkovito. Jedan po jedan dolazili su ljudiopsjednuti sjeÊanjima na proπlost i liπeni buduÊnosti. ©to

ÆIVOT UNATO» STRAHU


namamljeni ljubaznim i suosjeÊajnim osmjehom, πto zbogdjela milosra, πto zbog mrænje prema zajedniËkom nepri-jatelju, zatvorenici su dolazili iz tjedna u tjedan, iz mjese-ca u mjesec. I bilo nas je sve viπe. Snaga ujedinjenih krπ-Êana Ëinila je Ëitav komunistiËki zatvorski sustav — sustavkoji je bio osmiπljen da nametne potpuni nadzor nad umomi onemoguÊi i slomi Ëovjekov otpor — smijeπnim i neuËin-kovitim.

Iskoriπtavali smo svaku prigodu koja nam se ukazalada svjedoËimo, Ëak i zatvorskim duænosnicima tijekom is-pitivanja. Jednom prigodom, nakon dugog i muËnog ispi-tivanja, zatvorski je duænosnik posegnuo za piπtoljem ipovikao: “Sasvim mi je svejedno jesi li sveÊenik ili nisi, aliovdje ne moæeπ izraæavati svoju vjeru!” Kako bi svojuporuku uËinio πto razumljivijom i dojmljivijom, pucao mije u desnu nogu i ruku. I dok sam se pridizao s poda uzbolne pokrete, dodao je: “SlijedeÊi put pucat Êu ti u usta.”

Znao sam da to nije bila samo prazna prijetnja; to istouËinio je jednom drugom sveÊeniku. »uvari su nas tukli ibatinali, nudili mito, stavljali u izolaciju nas i naπu “bo-lest”, razdvajali nas i odvajali u nadi da Êe ugasiti naπevaneoski zanos. No bez obzira na sve, Evanelje IsusaKrista nije moglo biti obuzdano ni zadræano.

I sam izgled i nacrt zatvorskog kompleksa onemo-guÊavao je zatvorske vlasti u pokuπajima da nas zaustave.U svakom se silosu nalazilo 1000 do 1500 zatvorenika isvaki je silos funkcionirao kao mali grad. Kao i u svimgradovima, glasine su putovale nevienom brzinom od jed-nog kraja do drugog, Ëak preskaËuÊi i naizgled nepre-mostive prepreke i zapreke stiæuÊi i do drugih silosa. I kaoπto je vjerski progon Ëlanova rane krπÊanske crkve uzro-kovao i potaknuo πirenje Isusovog Evanelja po cijelometada poznatom svijetu, tako je i kazna koju su osmislilinaπi tamniËari kako bi uniπtili rast i razvoj krπÊanstva naotoku Pinesu zapravo pomogla i pridonijela πirenju Rados-ne vijesti i na druge silose. U sljedeÊe dvije godine naπa jemala zajednica dosegla brojku od devedeset pet Ëlanova.Imali smo krπteniËki teËaj i krπteniËki razred, oformilismo zbor, vodili smo i odræavali posebne sastanke za mla-

101

e zatvorenike, Ëak smo organizirali i crkveni odbor! I svese ovo dogodilo kao posljedica Ëinjenice da smo navodnobili umno poremeÊeni pa se zbog toga naπim aktivnostimanije pridavala puna pozornost. Prvi i jedini put u svomæivotu bio sam sretan πto me smatraju luakom i umnoporemeÊenom osobom.

Mogli smo se sluæiti samo jednom Biblijom koja jebila prokrijumËarena izvana. Stoga smo rukom prepisivalidijelove Biblije koje smo kasnije koristili u razredima. Za-liha papira bila je priliËno oskudna. Bila je to unutarnjastrana kutija cigareta i drugi komadiÊi i dijelovi papira dokojih smo mogli doÊi.

Jedne veËeri, nakon πto su se Ëlanovi krπteniËkog raz-reda vratili u svoje Êelije, Antonio i ja æurno smo pospre-mali sve dokaze koji bi upuÊivali na to da smo odræavalivjerski sastanak.

Pomaknuo sam komad odlomljenog betona iza njego-vog kreveta, stavio rukom prepisivani odlomak Biblije nanjegovo tajno mjesto i opet sve zatvorio odlomljenim ko-madom betona vrativπi ga na njegovo prijaπnje mjesto.“Toliki broj Ëlanova krπteniËkog razreda spreman je zakrπtenje. Kad bismo samo naπli naËina kako da ih krsti-mo, osobito brata Balbona.”

“Znam.” Antonio se nagnuo prema vratima kako bi seuvjerio da se nitko od Ëuvara ne nalazi dovoljno blizu dabi mogao Ëuti naπ razgovor. “Balbon je baπ danas saznaoda Êe biti premjeπten natrag na glavni otok.”

Potvrdno sam kimnuo glavom. “I tko zna hoÊe li uzatvoru u koji ga πalju biti pastora ili kakve krπÊanskezajednice.”

“Da,” sloæio se Antonio, “Bog zna. Ako Bog æeli da bratBalbon bude krπten prije premjeπtaja, on Êe biti krπten,zar ne?”

“Kako je proπla veËeraπnja vjeæba zbora?” upitao sam.“HoÊe li biti spreman za nastup i pjevanje prigodom sve-Ëanosti koju pripremamo za oproπtaj s bratom Balbonom?”

Naπ zbor, nazvan “Klub mladih ljudi”, pjevao je nabogosluæjima, na skupovima mladeæi petkom naveËer, pri-likom oproπtajnih sveËanosti od braÊe koja su bivala pre-



mjeπtana ili oslobaana i za svaku sveËanost i prigodukoju je organizirala crkvena obitelj. Pjesme poput “Ovajsvijet moj nije dom, ja prolaznik sam tu” ili “Vjeruj samosvaki dan” imale su poseban emotivni uËinak kad bi odje-kivale i odzvanjale u Ëetveroglasnom suglasju meu sivimzatvorskim zidovima.

Sluæbeni svakidaπnji radni raspored ostao je isti. Sva-kog jutra nakon prozivke vojnici su dovezli zatvorenike naodreeno podruËje. ParanoiËni zbog prijaπnjih uspjelih bje-gova, zatvorski su duænosnici spreËavali svaku moguÊnostzbliæavanja i upoznavanja i zatvorenika i Ëuvara s bilokim od nas tako πto su nam svaki dan dodjeljivali drugeposlove.

Bez obzira na dob, od svakog se zatvorenika zahtije-valo da obavi istu koliËinu posla. Nekih dana sjekao bihtravu i trstiku za stoku ili sjekao korov. Drugih pak danabrao bih naranËe i grejp. Povremeno bi pokoja skupinanas zatvorenika postavljala bodljikavu æicu oko stoËnihfarmi te na taj naËin ogradila hektare i hektare zemljiπta.Ali najteæi posao bio je iskopavanje kamena u kamenoko-pima mramora. Umjesto maËeta mahali smo dvanaest ki-lograma teπkim maljem od sunËanog izlaska do noÊi, lomeÊikamenje. ©to je sunce bivalo viπe, to je toplije udaralo ponaπim golim leima, a kamenje pod nogama bivalo sveusijanije pa se tako kamenokop mramora pretvarao u go-lemu peÊnicu. Satima su nam pred oËima plesale pjegezbog sunËanog sjaja i odbljeska od mramornih stijena, one-moguÊavajuÊi nam da jasno vidimo okolicu.

Jednog nas je jutra Vaquerito, zapovjednik zatvorskogbloka broj 8, izveo na poljanu nedaleko od grada koji smomi zatvorenici zvali Moskva jer je u njemu æivio velik brojateista i socijalista. Prve zrake sunca poËele su obasjavatiobzor dok je Vaquerito zavrπavao prozivku u polju i ponos-no koraËao ispred postrojenih zatvorenika. Iako uopÊe ni-smo poπtovali malog napuhanog zapovjednika zatvorskogbloka Ëije je ime znaËilo “mali kauboj”, priliËno smo ga sebojali. Uloæio je puno truda i podosta se namuËio kako bizavrijedio titulu najpodlijeg, najokrutnijeg i najbezosjeÊaj-nijeg zapovjednika bloka. Izdao je zapovijed Ëuvarima da

103

nam podijele maËete i zapovjedio nam da zapoËnemo sasjeËom trstike i πipraæja nedaleko od obliænjega mjesta.

Iako se ovo jutro nije doimalo drukËijim od svih ostalihu poljima, neπto mi je izgledalo vrlo Ëudno i zloslutno.Prvo, Ëuvari su lebdjeli nad zatvorenicima nalazeÊi se tikdo njih umjesto da stoje na svojim uobiËajenim mjestimaoko poljane na kojoj smo radili. Drugo, svaki je Ëetvrtivojnik uza se imao automatsku puπku belgijske proiz-vodnje. Ostali su vojnici imali uobiËajene ruske puπkeAK-47. Svi su Ëuvari vrlo nelagodno prebacivali oruæje izruke u ruku kao da oËekuju nekakvu nenadanu opasnost.

Zatvorenici su se kao i obiËno raπirili u vrsti prekocijeloga polja, od jednog kraja do drugoga, i poËeli maËe-tama sjeÊi travu i trstiku. Preπli smo Ëetvrtinu polja, kadsu neki od nas opazili da Seruto, mladi brat u Kristu iznaπe skupine, poËinje zaostajati iza vrste i da ne moæedostiÊi zamiπljenu crtu koju su tvorili zatvorenici. Prijenego πto mu je itko od nas mogao neupadljivo skrenutipozornost na to da zaostaje za ostalima, vojnik koji senalazio pokraj njega poËeo je urlati.

“Hej, ti tamo!” Prozvao je Serutov broj. “Zaostajeπ zaostalima. Da moæda ne kaniπ pobjeÊi?”

Preplaπen i izbezumljen, Seruto je mucajuÊi odvratio:“Ne, ne.”

OsjeÊala se napetost u svjeæem ranojutarnjem zraku.I dok smo mi ostali nastavili s radom, pribliæavali smo secentimetar po centimetar u æelji da zgusnemo redove ismanjimo razmak izmeu njega i nas. »ineÊi to nastojalismo ga zaπtiti od moæebitnih ispada divljaπtva od straneËuvara.

Bez upozorenja, naπi su Ëuvari navalili na nas uda-rajuÊi nas naπim vlastitim maËetama i usadnicima svojihpuπaka. Udarci su padali po naπim glavama, ramenima igolim leima. Trudili smo se da nastavimo s radom i dase zadræimo u toj zgusnutoj formaciji. Povrh divljanja izvjerskog iæivljavanja naπih Ëuvara, zaËuli smo kako jeVaquerito povikao: “Paljba!” U trenutku se livada pretvo-rila u stratiπte. Povici, jauci, zvuci paljbe iz automatskogoruæja i zujanje puπËanih metaka dolazili su odasvud. Ne-



ki su se zatvorenici bacili na tlo, a ostali su potrËali traæeÊizaklon iza najbliæeg drveta ili stoga sijena kako bi izbjeglinajgore. Jedan Ëasnik potrËao je prema radioureaju ukamionu i pozvao pojaËanje i pomoÊ. LuaËko pucanje senastavilo dok kao pojaËanje nisu doπle snage G-2.

Pucnjava je prestala isto tako munjevito kao πto je ipoËela. Naπ brat Seruto bio je ranjen u nogu. Vaquerito jeobavio oËevid i pregledao ozljedu te zapovjedio da Serutaodvezu u bolnicu. Vojnici su ga utovarili na mali kamioni odvezli. Kasnije smo saznali da je na putu u bolnicuVaquerito, ozlojeen danaπnjom pucnjavom, iskalio bijesprostrijelivπi Serutov vrat. Od tog je pucnja ovaj mladiËovjek ostao potpuno paraliziran za cijeli æivot.

Izbezumljen i potpuno smeten, gledao sam ovu okrut-nu æivotnu ironiju — mladiÊ u najboljim, muæevnim godi-nama uËinjen je bespomoÊnim, potpuno paraliziranim inva-lidom bez moguÊnosti da samostalno obavlja i najjedno-stavnije tjelesne funkcije. Kako ovaj dogaaj moæe bitiupotrijebljen na Ëast i slavu Bogu?

Drugi Ëasnik po Ëinu u naπemu zatvorskom blokuzapovjedio nam je da se postrojimo za joπ jednu prozivku.Kad se smirio i oraspoloæio Ëinjenicom da nitko u cijelojzbrci nije pobjegao, povikao je: “Svi u kamione. PremjestitÊemo vas.”

Nakon kratke voænje stigli smo u plodno izorano polje,gdje nam je bilo zapovjeeno da uzduæ dugih brazda Ëu-pamo korov. Ova se oranica nalazila u zelenoj dolini kojaje s tri strane bila okruæena bregovima. Teπke proljetne iljetne kiπe napunile su rijeËna korita πto je rezultiralonastankom predivnih plavih jezera u ovom kraju. S mjestagdje sam se ja nalazio mogla su se vidjeti neka od tihjezera i rijeke kako teku prema uvali Bibijaqua k oceanukoji je odavde bio udaljen kojih pedesetak kilometara.

Ljepota prizora oduzela mi je dah. Vidio sam tolikogadosti i boli da sam skoro zaboravio ljepotu prirode urukama Stvoritelja. I unatoË jutroπnjoj tragediji, vratilomi se dobro raspoloæenje. Dok sam Ëupao korov iz brazdi,πaputao sam rijeËi iz 148. psalma: “Hvalite Jahvu s nebe-sa, hvalite ga u visinama! Hvalite ga svi aneli njegovi,

105

hvalite ga sve vojske njegove! ... Gore i svi breæuljci, plo-donosna stabla i svi cedrovi!”

Stiglo je i vrijeme ruËka. Brat Balbon i ja odvojili smose kako bismo ruËali i porazgovarali o danaπnjim dogaa-jima. Naπ se razgovor preusmjerio na drugu temu, na nje-govu æelju za krπtenjem.

“Spreman sam da budem krπten”, podsjetio me bratBalbon.

“Zasigurno mora postojati naËin, brate”, pokuπao samga ohrabriti. “Gospodin sigurno ima naËina.”

I dok smo tako razgovarali, proπlo je viπe vremenanego πto smo mislili. Nismo Ëuli ni zapovijed za postroja-vanje i prozivku. Odjednom se iznad nas nadvila sjenaËuvara. “Jeste li Ëuli zapovijed za postrojavanje?” zagrmioje zlokobno upiruÊi u nas puπËanu cijev. “Svi vi pokuπava-te pobjeÊi!”

Uplaπen, pogledao sam prema zapjenjenom naredni-ku. “Tko? Mi?”

“Da! Bila je izdana zapovijed da se postrojite, a vi joπuvijek ovdje lijeno sjedite. Gubite se.” Mahnuo je puπkomu smjeru u kojem je æelio da idemo.

SkoËili smo na noge i poæurili u vrstu. Kad je nared-nik zavrπio s prozivkom, stao je pred nama u stavu “pozor”.“DesetniËe,” povikao je prema Ëuvaru koji se nalazio pokrajnjega, “vodi te ljude do onog jezera.” Pokazao je na najdub-lje i najudaljenije jezero u malenoj udolini. “Neka Ëupajukorov i neka plijeve ondje.”

“S ovim alatom?” upitao je Ëuvar.Narednik je podigao jednu obrvu u nevjerici. “Golim

rukama, i nemojte viπe gubiti vrijeme! Ako odbiju raditi ilipokuπaju pobjeÊi, imaπ puπku. Upotrijebi je!” Time je æelioostalima dati primjer.

Ostali su zatvorenici gledali za nama dok smo stupalicestom prema jezeru u desetnikovoj pratnji. Kad smo stu-pili u ledenu vodu, pomislio sam: “Zaπto ne bih ovdje krs-tio brata Balbona?” Okrenuo sam se prema njemu i nasmi-jeπio. »itajuÊi moje misli, uzvratio mi je osmjeh. “Gospo-din se sluæi Ëudnovatim i neobjaπnjivim sredstvima u ostva-rivanju svojih nakana”, rekao sam kad smo stupili u jezero.



Primio sam obje ruke brata Balbona svojom lijevom ru-kom, a desnu sam podigao iznad njegove glave kako bihizgovorio rijeËi zavjeta.

Zatvorenici s druge strane jezera nisu mogli Ëuti mojerijeËi niti razaznati πto radim. MisleÊi da molim za pomoÊ,poËeli su vikati. PolitiËki instruktor i Ëuvari potrËali suprema njima s namjerom da uspostave red i mir upravou trenutku kad sam uronjavao brata Balbona u vodu, azatim ga opet podigao na noge. Veseli i sretni kao πkolarci,zagrlili smo jedan drugoga uz smijeh i suze radosnice,oduπevljeni neobiËnoπÊu ovog dogaaja. Ne samo da seBog pobrinuo za najljepπi moguÊi okoliπ i ozraËje za prvozatvorsko krπtenje na otoku Pinesu, veÊ je dopustio da seono dogodi upravo ovdje, na vidiku naπim neprijateljima!NamjeravajuÊi nas kazniti, politiËki nam je instruktor osi-gurao odgovor na molitve.

Deæurni Ëasnik zapovjedio nam je da izaemo iz jeze-ra dok su ostali Ëuvari nastojali uvesti red i mir meuostalim zatvorenicima. Ponovno smo se pridruæili vrsti za-tvorenika dok su Ëasnici razmiπljali i meusobno se dogo-varali πto da uËine s nama. Znao sam da upravo u tomtrenutku odluËuju o mojoj sudbini. Mnogi su bili ubijeni izbog puno bezazlenijih prekrπaja. Ali usprkos opasnosti ukojoj sam se nalazio, uspio sam se nasmijeπiti. Kradomsam pogledao brata Balbona. Njegovo je lice takoer od-sjajivalo sreÊom i oduπevljenjem.

»asnici su konaËno donijeli odluku. Deæurni je Ëasnikzapovjedio svim zatvorenicima da se popnu u kamionekako bi bili vraÊeni natrag u zatvor. Neposredno nakonveËere skupina braÊe u Kristu okupila se u naπoj Êeliji daËuju o danaπnjim dogaajima iz prve ruke. I dok smo impriËali o nevjerojatnom dogaaju, u naπu su Êeliju uπladvojica naoruæanih Ëuvara i jedan Ëasnik.

“Balbon, dobio si premjeπtaj na Kubu”, objavio je Ëas-nik, polako i razdraæljivo izgovarajuÊi svaku rijeË. “Skupisvoje osobne stvari. Zrakoplov je upravo na odlasku. Znaπli ti da te ja Ëekam joπ od 13.30 sati?”

Zinuli smo od iznenaenja. Bog je joπ jednom oËitovaosvoju ljubav i snagu. Koliko sam se mogao prisjetiti, bilo

107

je baπ negdje oko 13.30 kada sam krstio brata Balbona.SluËajnost? Nipoπto. Bog je preokrenuo sotonsko iæivlja-vanje i krvavi pir — pucnjavu i Serutovo ranjavanje — utrijumf svoga cilja i nakane. Ozlijeeni Seruto neÊe vje-rojatno nikada shvatiti puno znaËenje ærtve koju je podniotoga jutra, barem ne s ove strane vjeËnosti.

Nakon πto su Ëuvari odveli brata Balbona, crkveni suse Ëlanovi okupili kako bi molili za brata Seruta i hvaliliBoga za danaπnje Ëudo. Ostali smo zajedno sve do vreme-na za odlazak na poËinak. Duhovna obnova koju smo do-æivjeli, u iduÊih nekoliko dana oæivjela je naπ duh. BaremveÊine nas.

Nekoliko dana nakon ranjavanja brata Seruta, jedanod braÊe imenom Ariel pronaπao je Roberta Chaveza kakose beæivotno naslanja na reπetke svoje Êelije. MraËnim pri-jeteÊim pogledom zurio je van, u noÊ; njegovo je mlado,zgodno lice bilo skupljeno u grimasu oËaja i beznaa. Arielje odmah shvatio o Ëemu se radi. On je vidio takav izrazlica i na puno starijim muπkarcima. Roberto je doπao dotoËke slamanja — do toËke kad njegov um i tijelo viπe nisumogli podnositi krajnje zlostavljanje. I dok mu se Arielpribliæavao, Roberto se uspravio i trgnuo, kao da se poku-πava vratiti u stvarnost.

“Roberto, πto radiπ ovdje sasvim sam? Misliπ li isko-ristiti sav taj povjetarac samo za sebe?” upitao ga je ArielæeleÊi mu podiÊi moral i oraspoloæiti ga.

“Ne... ne, brate, gledao sam more...” Glas mu se pola-ko izgubio dok se okretao natrag prema prozoru, ali jenjegov prijatelj ipak primijetio zabrinuti pogled u njego-vim oËima.

Ariel mu je priπao i poloæio ruku na rame. “©to sezbiva, Roberto? Jesi li danas dobio kakvu loπu vijest? Iz-gledaπ priliËno zbunjen i rastrojen.”

Roberto se ponovno okrenuo prema svom prijatelju igledao u njega nekoliko sekundi, a tada je sjeo na svojruËno izraeni pokrivaË. Nagnuo se prema naprijed pod-boËivπi se laktovima o koljena, sklopio ruke u poloæaj zamolitvu i puhnuo kroz prste prije nego πto je progovorio.Kad je poËeo govoriti, njegove su rijeËi bile mirne i od-



mjerene. “Prije nekoliko trenutaka doπao sam do zakljuËkada je bolje zaspati u Gospodinu, nego dalje æivjeti ovakokao rob meu ovim zvijerima.”

Ariel je proËistio grlo. “Dobro, a πto onda namjeravaπuËiniti?”

“To je vrlo jednostavno.” Roberto je govorio odluËnimglasom. “PoËevπi od sutra, od petka, Roberto Chavez Êeodbijati da ide na posao.”

Ariel je nepomiËno gledao u svog prijatelja i brata uKristu. Zbog pjega razasutih po nosu, Roberto je izgledaopuno mlai od dvadeset pet godina. “Razmisli, Roberto, oonome πto govoriπ. ShvaÊaπ li πto Êe to znaËiti?”

Polagano je kimnuo glavom. “Znam, ali tako samodluËio. Spreman sam na sve — na sve!” Roberto je zastao,pogledao Ariela, a zatim se ponovno okrenuo prema oko-vanom prozoru. Izgledalo je kao da vidi iza zatvorskihzidova, iza obzora, obale glavnog otoka — Kube, njegovogdoma.

Ariel je razmiπljao o mnogim trenucima od svoga utam-niËenja, kad je Ëinio upravo isto, kad je razmiπljao na istinaËin, Ëak je imao iste misli! “©to bih mu mogao reÊi dapromijeni miπljenje? Kakvu mu nadu i utjehu mogu pruæitiosim blaæene nade u uskrsnuÊe mrtvih?” Zapljusnuo ga jeval bespomoÊnosti. Malo se πto moglo uËiniti osim da osta-vi Roberta s njegovim mislima i izvijesti braÊu o ovome.

Prije ili kasnije svi smo se mi zatvorenici naπli u istojsituaciji kao i Roberto, s istim mislima. Mala skupina nasbdjela je cijelu noÊ i molila za Roberta. “Boæe, daj musnage da se odupre, da izdræi.”

Kako je noÊ odmicala, straπni su crni oblaci ispuniliinaËe uobiËajeno vedro nebo za ovo doba godine. Do jutar-nje prozivke padao je lagani pljusak. Vojnici su se skrivaliispod teπkih i debelih pokrivala kako bi ostali suhi, doksmo se mi zatvorenici πÊuÊurili na hladnom i vlaænomjutarnjem zraku, ovijajuÊi oko sebe laganu i djelomiËnopoderanu zatvorsku odjeÊu najbolje πto smo znali. Duæcijele vrste zatvorenici su ispitivali jedan drugoga: “Gdjeje Roberto? Jesi li jutros vidio Roberta?” Osvrnuo sam seuokolo ne bih li ga primijetio, ali ga nisam uspio ugledati.

109

U naπemu bijednom stanju, sa sliËnom odjeÊom i izmu-Ëeni, svi su zatvorenici djelovali nalik jedni drugima.

Narednik Giron, zapovjednik bloka broj 19, koraËao jenaprijed-natrag pred zatvorenicima. Svaki njegov pokret isvaka rijeË pokazivala je koliki prijezir i netrpeljivost gajiprema nama. Svakoga s bilo kakvom naobrazbom, bilostudenta, bilo profesionalca u svom poslu, smatrao je izrab-ljivaËem narodnih masa. Mi smo bili uvreda za samo nje-govo postojanje. Pokraj uroene netrpeljivosti prema dru-gima i prirodne iskljuËivosti, prezirao nas je i zbog Ëinje-nice da se ne æelimo uklopiti u “slavnu revoluciju”.

Njegov visok, prodoran glas, vriπtao je na nas prekomegafona koji je dræao u ruci. “Na putu prema kamionimanemojte ni s kim priËati. Nemojte se ni meusobno po-zdravljati. A sada svi u kamione. Poæurite!”

Kad bi zatvorenik spazio prijatelja iz kojega drugogbloka, pozdravio bi ga ili mu mahnuo. Narednik Gironnije æelio da se ovo dogaa. I dok su zatvorenici æuriliprema kamionima, Ëuvari su nas pomno pratili kako bibili sigurni da slijedimo zapovijedi narednika Girona.

Za samo nekoliko minuta duga kolona kamiona kre-nula je prema obliænjim selima, a zatim se kretala glav-nom ulicom obliænjega gradiÊa. Kao i obiËno, odrasli sustanovnici toga gradiÊa mahali u znak pozdrava antiko-munistiËkim borcima za slobodu, iza lea reæimskih voj-nika. Hrabrija su djeca slala poljupce i mahala nam sploËnika. Izvan grada dva su se kamiona zaustavila naulazu u polje zasaeno lokalnom æitaricom. »uvari su od-mah izaπli iz svojih vozila i zauzeli poloæaje. NarednikGiron zapovjedio je zatvorenicima da izau iz kamiona.

Nakon prozivke povikao je: “Hajde, poæurite i uzmitemotike. Ovo polje mora biti oËiπÊeno od sveg korova.” Ne-voljko i s gaenjem svi su zatvorenici uzeli orue i krenuliprema zaraslom polju, svi osim jednog. Odmah sam pre-poznao Roberta.

Narednik Giron se otresao na njega. “Hej ti! ©to Ëekaπ?Uzmi motiku i poËni Ëistiti ukoliko ne æeliπ...”

“Ako æeliπ da polje bude oËiπÊeno, Ëisti ga sam”, pre-kinuo ga je Roberto. “Ja viπe neÊu iπËupati nijednu travku.”



“©to to govoriπ, ti ukleta budalo?” Ostali su zatvore-nici uæasnuti promatrali ovaj prizor, dok je omraæeni na-rednik dojurio do mjesta gdje se nalazio Roberto. “Jesi lilud?”

Roberto je mirno zurio u narednikovo zajapureno lice.“»uo si me. Ti ili tvoj πef moæete to sami napraviti. Ja samzavrπio.”

Prije nego πto je narednik mogao reagirati, drugi sezatvorenik pridruæio Robertu. DrπÊuÊim je glasom progo-vorio: “I za mene vrijedi ono isto πto je rekao Roberto.”

Narednikovo je lice porumenilo od bijesa. Izvukao jebajunetu, a zatim zastao. Zapovjednik straæe nalazio se ublizini, na poviπenom mjestu, promatrajuÊi novonastalusituaciju, ali predaleko da bi mogao Ëuti o Ëemu se radi.Usmjerivπi automatsku puπku prema zatvorenicima, do-trËao je do narednika Girona. “©to se ovdje dogaa?” upi-tao je.

“Niπta vaæno. Ova dva junaka odbijaju raditi”, odvra-tio je Giron. “Idi i zapovijedi svojim ljudima da zbiju redo-ve. Imat Êemo malu zabavu.”

Zapovjednik straæe izvrπio je njegovu zapovijed. Voj-nici su uzeli puπke, spremni za borbu. “Kakva hrabrost”,pomislio sam. “Do zuba naoruæani ruskim i belgijskim stroj-nicama i automatskim puπkama, suoËit Êe se s neprijate-ljem — maloduπnim, izgladnjelim ljudima oboruæanimasamo svojim dostojanstvom, moralom, krπÊanstvom i nepo-kolebljivom odluËnoπÊu da Êe prije umrijeti nego se poko-riti.”

Kad su se vojnici zaustavili ispred narednika, zapo-vjedio je dvojici zatvorenika da ga slijede. Mi ostali stajalismo sa strane, bespomoÊni da sprijeËimo uæas za koji smoznali da slijedi. Ostali su nam vojnici zapovjedili da sevratimo natrag na posao. ZnajuÊi da neÊemo postiÊi nika-kvu svrhu ako odbijemo, posluπali smo.

Kako je dan odmicao, naπa je zabrinutost za ovu dvo-jicu braÊe bivala sve veÊa. Kad smo se vratili u zatvorskikompleks, saznali smo od zatvorenika, kojima je bio do-dijeljen bolniËki posao, da su Ëuvari izbacili Roberta i dru-gog zatvorenika iz jureÊeg automobila pred zatvorsku bol-

111

nicu poput dvije vreÊe krumpira s potpuno poderanom iokrvavljenom odjeÊom, rastrgnuta mesa, izmrcvarene i pu-ne modrica od udaraca bajuneta i puπËanih usadnika. Na-kon πto im je bila pruæena neznatna prva pomoÊ, bili suvraÊeni u kritiËnom stanju u svoje Êelije ne dobivπi nika-kvu daljnju medicinsku njegu. Zapovjednik je naredio Ëas-niku za sigurnost da ih zakljuËa u njihovu Êeliju.

Odmah nakon πto smo Ëuli ove novosti, poæurili smok njima ne bismo li im nekako ublaæili patnje. UnatoËbolu i mukama, Roberto je nastavio sa svojom nakanom iodluËio zapoËeti πtrajk glau.

“Roberto,” molio sam ga, “moraπ neπto pojesti — biloπto.”

Nasmijeπio se i odmahnuo glavom. “Nipoπto neÊu odu-stati. Brate, moje vrijeme je isteklo.”

“Ali, ali...” poËeo sam zamuckivati. “NaËuo sam da Êese za nekoliko tjedana odræati OpÊa skupπtina“, rekao jeRoberto.“Nadam se da Êe izvijestiti cijeli svijet o zloËinimakoji se ovdje Ëine.”

Jedan od braÊe odmahnuo je glavom. “Ne, Roberto!Nitko ne mari za nas! Odustani.”

Robertove su se oËi sjajile usprkos ozljedama, mas-nicama, oteËenom licu. “Varaπ se, prijatelju. Postoji Netkokome je do nas stalo. On mi je pokazao put. Djela Isusovihapostola joπ se uvijek piπu.”

Molili smo se zajedno s njim i zaæeljeli mu laku noÊ,a zatim se vratili u svoju Êeliju. Potiπten, nisam mogaozaspati te noÊi jer sam znao kakav Êe biti ishod Robertoveupornosti. Prolazili su dani. Roberto je neprekidno slabio.Ni najveÊi napori muËitelja nisu mogli promijeniti njegovemisli i nakanu. Njegov odgovor na njihove uporne pokuπa-je da poËne jesti uvijek je bio isti: “Ne æivi Ëovjek samo okruhu.”

Nastavili smo ga posjeÊivati i davati mu moralne sna-ge πto smo viπe mogli. Naπi posjeti bili su prekinuti kad jezapovjednik preselio Roberta u kaænjeniËko krilo zatvoragdje ga nitko nije mogao posjeÊivati. Za nas koji smo gavoljeli dani su prolazili muËno i sporo. Sve nas je proganjalamisao o njegovoj sudbini. Znali smo da Roberto, naπ pri-



jatelj i brat, uvijek toliko pun æivota i energije, sad leæiumiruÊi.

Preko zatvorskih glasina bili smo obavjeπÊivani o nje-govom stanju. U strahovitim bolovima njegovo je tijelovapilo za hranom, ali on je odbijao. Prije kraja jedva jemogao podignuti ruku s leæaja, ali njegovo srce nije pre-stajalo kucati. Usne su mu pomodrjele, teπko je disao.Njegove nekoÊ svijetle, inteligentne oËi viπe nisu vidjele.Tijekom kratkih trenutaka prisebnosti, na licu bi mu sepojavio smijeπak. Uporni tamniËari kuπali su ga ukusnomi primamljivom hranom dva do tri puta dnevno. Mirissmrti ispunio je svaki kutak Êelije.

KonaËno je poruËnik Morejon osobno posjetio Rober-tovu Êeliju.

“©to æeliπ?” upitao je poruËnik. “©to ti zapravo æeliπ?”Roberto je micao usnama, ali nije se Ëuo nikakav zvuk.

Pokuπavπi ponovno, nadljudskim je naporima proπaptao:“PoruËniËe, æelim cvijeÊe.”

“CvijeÊe?” »asnik je zaËueno gledao u Roberta bijes-no steæuÊi πaku, okrenuo se na petama Ëizama i istrËao izÊelije ponavljajuÊi: “CvijeÊe — cvijeÊe — cvijeÊe! Æelim cvi-jeÊe! Bah, cvijeÊe!”

U osvit zore 13. studenog Ëuvari su pronaπli Robertamrtvog. Miran osmijeh ublaæavao je grube crte lica kojesu u njegovo nekoÊ mlado lice bile urezane gladovanjem izlostavljanjem. Roberto Chavez je konaËno naπao mir ispokoj. On je radije izabrao smrt nego da ga “Plan CamilaCienfuega” preodgoji da prihvati Castrov komunizam.

113

Sjene nad sveuËiliπtem

Na samom poËetku velikog plana preodgoja osorni jeporuËnik Morejon predvidio da Êemo posustati i zbog togaje obeÊao zlatnu medalju onome tko se odupre i izdræimuËenje i zlostavljanje koje je provodio i vrπio nad nama.Ali njegova se predvianja nisu obistinila. Jedna je godinaproπla, a mi nismo ni izbliza bili na koljenima i molili zamilost. Vjera nas je vodila Ëitavim putem, ali je i rasplam-sala njegov gnjev.

Na kraju prve godine ozlojeeni je poruËnik Morejonrekao svojim ljudima da Ëine s nama “πto god æele. Moæeteubijati, bosti bajunetama, batinati — Ëinite πto god je po-trebno kako bi se crveni teror urezao u njihove misli.”

PoruËnik Aldama, politiËki instruktor u bloku broj 8,oslonio se na zid ruku prekriæenih na prsima dok je deæur-ni narednik vrπio prvu dnevnu prozivku. Nakon πto jenarednik odstupio, Aldama je ponosno proπetao pokraj vr-ste zatvorenika odmjeravajuÊi svakoga pojedinaËno, kaoda traæi iskre prkosa ili prve znakove popuπtanja u naπimoËima.

“Premjeπteni ste s poligona La Bibijagua na poligonLa Reforma, gdje Êete odsad raditi”, izvijestio nas je. “On-dje Êemo vas narednik i ja moÊi poduËavati bez smetnji iliupadica nekog izvan bloka broj 8.”

Savrπeno jasno shvatili smo pravo znaËenje njegoveporuke. Usprkos svojoj okrutnosti, ljudi iz sluæbe G-2 po-stupali su s nama bolje nego lokalni Ëasnici. Tijekom dana


bit Êemo prebaËeni na poligon La Reforma koji je bio uda-ljen osamdesetak kilometara, a posao se sastojao u ubira-nju juænog voÊa. Sve je to bilo samo zato jer G-2 nijenadgledao taj program. PolitiËki je Ëasnik zajedno s nared-nikom mogao tamo s nama raditi πto je htio, bez bojaznida Êe ga netko promatrati ili da Êe se netko umijeπati iublaæiti gnjev vojnika. Bili smo potpuno prepuπteni namilost i nemilost tih ljudi.

Vojnici su iskalili svoj bijes na nama neposredno na-kon dolaska. Prvog dana na novome poslu desetnik LouisGuesternay, inaËe jedan od najgrubljih i najopakijih voj-nika, zapovjedio nam je da Ëupamo korov u polju — zubi-ma. Ako bi koji zatvorenik zastao i usporio, vojnici bi bezupozorenja otvorili vatru na njega i usmrtili ga na licumjesta. I za najmanji povod vojnici su livadu pretvarali ubojno polje. Dva zatvorenika, Danny Crespo i Eddy Alva-rez, bili su ubijeni toga prvog dana. Sutradan je desetnikbajunetom probo zatvorenika imenom Julio Tan. Nakonπto je zatvorenik pao na zemlju, vojnici su svojim baju-netama mrcvarili ranu πireÊi je sve dok Julio nije iskrva-rio.

U La Reformi su otprilike nas dvadeset petoricu od-redili za branje mandarina. Bilo je pravo muËenje za iz-gladnjele ljude biti okruæen milijunima soËnih naranËi,grejpfruta i mandarina dan za danom, a ne smjeti prini-jeti neki od tih plodova ustima. BuduÊi da je voÊe pripa-dalo “narodu”, pojesti ma i jedan plod znaËilo bi krau.Svatko tko bi bio uhvaÊen u takvoj krai, platio bi zasvoje djelo krvavu cijenu. Bio bi ili proboden bajunetom ilidivljaËki batinan i pretuËen.

No postojala je i znaËajna razlika izmeu bivπeg rad-nog poligona i La Reforme — razlika koju smo prihvatilis dobrodoπlicom. Ovdje smo radili ruku pod ruku s civili-ma — mjesnim stanovniπtvom. I iako nam je bilo zabra-njeno da razgovaramo s njima, ovo je pravilo Ëuvarimabilo skoro nemoguÊe provesti u voÊnjaku punom stabala.Zbog nemoguÊnosti da postave Ëuvara uz svakog zatvore-nika, nije bilo naËina na koji su nas mogli zaustaviti. »e-sto smo razgovarali s civilima i dulje vrijeme.

115

Jednog je dana u voÊnjak doπao i bivπi vlasnik plan-taæe. BuduÊi da je revolucija zavrπila i da je Castro doπaona vlast, on i njegova obitelj viπe nisu posjedovali imanje,veÊ su ga samo nadzirali i upravljali njime za vlasti. Bilomu je reËeno da Êe, ukoliko odbije raditi za dobrobit dræa-ve, ostati i bez kuÊe.

Osvrnuvπi se na sve strane, rekao je: “Ne bojim serazgovarati s vama, zatvorenici, ali moram biti oprezankako netko od drugih civila ili Ëuvar ne bi Ëuo naπ razgo-vor. VeÊ sam ranije bio prijavljivan vlastima, tako da imene sada nadziru i provjeravaju kao i vas.”

Mahnuo je glavom prema skupini Ëuvara koji su sta-jali na rubu voÊnjaka. “©to se mene tiËe, jedite voÊa kolikogod moæete i æelite. Samo pazite da vas Ëuvari ne uhvate,i nemojte im reÊi da sam vam ja dao dopuπtenje da jedete.Ne bih æelio imati dodatne neprilike.”

I dok sam se ja upoznao i sprijateljio s vlasnikomplantaæe, ostali su zatvorenici sklopili prijateljstva s dru-gim civilima. Carlos Sanchez, naπ brat krπÊanin, sprijate-ljio se s jednim mladiÊem. Svoje oduπevljenje i vjeru uIsusa Carlos je podijelio s ovim mladim Ëovjekom. Nakonnekog vremena mladiÊ je poæelio da sazna i nauËi joπ viπe.

“Moraπ se sresti s pastorom”, predloæio mu je Carlos.Doveo je mladiÊa k meni. Neko smo vrijeme razgovarali oobeÊanjima u Boæjoj RijeËi.

“Imam Bibliju,” rekao je mladiÊ, “ne cijelu, ali jedannjezin dio. Mogu vam ga donijeti ako æelite. Ja mogu na-baviti drugu na ulici.”

SljedeÊeg je dana u smeoj papirnatoj vreÊici predaoBibliju Carlosu. Nakon πto se osvrnuo kako bi se uvjerioda ih nitko ne promatra, Carlos se zahvalio mladiÊu, azatim, ponovno provjeravajuÊi da ga nitko ne promatra,zakopao paket u podnoæju obliænje voÊke.

Naæalost, netko je naËuo njihov razgovor i vidio pa-ket. Nekoliko dana kasnije zapovjednik zatvora je zapo-vjedio Ëuvarima da mene i Carlosa dovedu u njegov ured.I dok nas je zapovjednik ispitivao, drugi su Ëasnici pretra-æivali naπu Êeliju s ciljem da nau paket. Nitko od njihnije imao sreÊu da iπta sazna ili pronae. I umjesto uobi-

SJENE NAD SVEU»ILI©TEM


Ëajenog batinanja i muËenja koje je uvijek pratilo ovakvoispitivanje, zapovjednik nam je naredio da se vratimo usvoje Êelije.

“Ovo je doista neobiËno”, prokomentirao je Carlos. “Ne-ma muËenja. Nema discipliniranja.”

Slegnuo sam ramenima u nedostatku boljeg odgovo-ra.

SljedeÊeg tjedna Carlos i ja bili smo poslani na drugiradni zadatak. Nakon tjedan dana ponovno smo bili vra-Êeni na rad na prijaπnje radno mjesto, u voÊnjak gdje jeCarlos sakrio Bibliju. Nakon povratka na plantaæu, Car-los je æurno otiπao do mjesta gdje je sakrio Knjigu. Poπtoju je iskopao, zamotao ju je u komad plastiËne vreÊe ukojoj se prije nalazilo umjetno gnojivo. »esto smo uzimaliprazne plastiËne vreÊe i koristili ih kao kabanicu. Gurnuoje paketiÊ pod koπulju i stavio svoj metalni tanjur za veËe-ru izmeu Biblije i koπulje.

Zatvorski su politiËki instruktori pozorno motrili i Ëe-kali na svaki njegov pogreπan korak i sada su pobijedili.»uvar koji je bio dodijeljen Carlosu, koji ga je kriomicemotrio, odmah je izvijestio svoje zapovjednike o njegovompotezu. Carlos je upravo spremio svoje blago kad je odjed-nom zaËuo snajperski hitac. Preplaπen, Carlos se baciolicem prema tlu i pritom je razrezao usnicu udarivπi upadu u oπtar kamen. Prije nego sam mogao razaznati πtose uistinu dogodilo, politiËki je instruktor dotrËao do Car-losa viËuÊi i optuæujuÊi ga da je pokuπao pobjeÊi. »uvarisu ubacili Carlosa u kamion i odvezli se uz πkripu kotaËai prπtanje kamenja dok su se ostali Ëuvari uputili premanama zapovijedajuÊi nam da se vratimo poslu. Te iste no-Êi, u zatvoru, Carlos nam je ispriËao πto se zapravo dogo-dilo.

»uvari su ga dovezli do vojne bolnice i poæurili s njimu lijeËniËku ordinaciju. Krv mu je kapala iz razrezaneusnice na odjeÊu tijekom divlje voænje u bolnicu. Istogtrenutka kad je uπao u ordinaciju, lijeËnik mu je strgnuoodjeÊu s tijela. Nakon πto ga je cijelog temeljito pregledao,odstupio je i zapitao politiËkog instruktora zaπto su Carlo-sa dovezli u njegovu ordinaciju.

117

“Zato jer je pogoen metkom u prsa”, promrmljao jepolitiËki instruktor. “Pokuπavao je pobjeÊi.”

“Ovo je smijeπno!” odvratio je lijeËnik ateist. “Nemanikakvog metka. Potpuno je zdrav. Doite i sami se uvje-rite.”

“Ali krv...”LijeËnik je prijezirno podignuo obrvu. “Dovodite zatvo-

renika u bolnicu zbog posjekotine na usnici?”“NemoguÊe!” uzviknuo je politiËki instruktor. “Pouz-

dano znam da je moj Ëovjek ciljao ravno u njega. On nijemogao promaπiti!”

LijeËnik je slegnuo ramenima. “Evo, pogledajte sami.”OdluËan da se opravda, politiËki je instruktor podig-

nuo paket koji je pao na pod kad je lijeËnik poderao Carlo-sovu koπulju. “©to je ovo?”

“Ne znam. Mene ne zanimaju paketi, veÊ pacijenti.”PolitiËki je instruktor razmotao paket. Unutra je pro-

naπao Bibliju, a u Bibliji ispaljeni metak. “A-ha!” uzvik-nuo je uzbueno, dræeÊi metak kako bi ga lijeËnik mogaovidjeti. “Rekao sam vam da smo ga pogodili u prsa.”

Carlos je srameæljivo zatraæio da vidi Bibliju i, zaËu-do, politiËki mu ju je instruktor dodao. Carlos je otvorioBibliju i pregledao stranice koje su bile oπteÊene metkom.Na posljednjoj oπteÊenoj stranici nalazio se 91. psalam, avidljiva se udubina zamjeÊivala na sedmom retku: “Panek padaju tisuÊe kraj tebe, deseci tisuÊa s desne tvoje,tebi se neÊe primaÊi!”

“ProËitajte ovo,” rekao je Carlos.LijeËnik i politiËki instruktor nadvili su se nad Carlo-

som i gledali u Bibliju.“Vidite li ove rupe?” Carlos je pokazao oπteÊene stra-

nice. “A vidite li ovu stranicu gdje je metak napravio ulek-nuÊe?”

LijeËnik je kimnuo glavom.“ProËitajte ove rijeËi, upravo ove gdje se nalazi ulek-

nuÊe,” nastavio je Carlos.LijeËnik je proËitao redak, a zatim predao Bibliju po-

litiËkom instruktoru. KonaËno je progovorio glasom pu-nim Ëuenja: “Ako je ikad postojalo Ëudo, to je onda ovo.



Carlos, danas ti je Biblija spasila æivot, jer da ti je metakproπao u prsa, ti bi sada bio samo leπ.”

LijeËnik je zadræao i metak i Bibliju i otad je koristiosvaku prigodu kako bi pozvao Carlosa na kontrolu i raz-govor o Bogu. Bog je na Ëudesan naËin iskoristio joπ jednupodlu sotonsku varku pretvorivπi je u blagoslov. Joπ jed-nom je Njegova RijeË pobijedila. Sve ide na dobro onimakoji ljube Boga i koji su pozvani prema Njegovoj provid-nosti.

Vijest o Ëudu koje je doæivio Carlos proπirila se zatvo-rom rekordnom brzinom. Zatvorenici koji nikad nisu poka-zivali ni najmanje zanimanje za duhovno, pojavljivali suse na bogosluæjima æeleÊi se susresti s Carlosom i Ëutinjegov doæivljaj. A mnogi od tih znatiæeljnika upoznali sune samo Ëudotvornog zatvorenika. Sreli su se s Kristomkoji je to Ëudo uËinio. Nevjerojatan rast broja posjetiteljana naπim vjerskim okupljanjima primorao nas je da sepreselimo na πesti kat. Pa iako je æivot i cjelokupna situ-acija na ovom katu bila puno opasnija, dobili smo viπeprostora u kojem smo mogli odræavati bogosluæja, buduÊida za sve nas u Êelijama na donjem katu nije bilo mjesta.Ovdje smo mogli razmjerno neometano odræavati bogo-sluæja. Neki od Ëlanova crkve stali bi na ulaz u Êeliju kakoËuvari ne bi mogli vidjeti πto mi to radimo tijekom bogo-sluæja. »ak smo uspjeli prokrijumËariti i kruh iz menzekoji smo upotrijebili za “Gospodnju veËeru”.

Ubrzo nakon incidenta s Carlosom, zatvorskim su sepodzemljem proπirile glasine da dolazi novi zatvorenik ida je dodijeljen naπoj galeriji — Marino Boffill. Odmahsmo prepoznali ime bivπeg olimpijskog prvaka u boksu inestrpljivo iπËekivali njegov dolazak. Vijest i cijela priËa onjegovom uhiÊenju i nakaradnom suenju doπla je do naspuno prije njega samoga. Dok se natjecao u IstoËnoj Nje-maËkoj, Marino je pokuπao pobjeÊi na Zapad. No bio jeuhvaÊen i vraÊen na Kubu gdje mu je bilo sueno za zloËinepoËinjene protiv dræave te je bio osuen na deset godinateπkog rada.

Iako nismo poznavali Marina, srdaËno smo ga pozdra-vili i priredili mu dobrodoπlicu na ulazu u galeriju, kao πto

119

smo uostalom Ëinili za svakog zatvorenika. Zatvorenici suga doËekali s uobiËajenim vatrometom pitanja koja su seodnosila na vanjski svijet. Strpljivo je odgovarao na svakood njih. Kad smo mi zavrπili, on je postavio neka svojapitanja.

Kao πto smo mi preko zatvorskih glasina doznali zanjegov dolazak, tako je i on na isti naËin saznao za zatvo-renika krπÊanina koji je bio pogoen u prsa a da nije bioranjen.

“Molim vas,” rekao je, “je li istina to πto sam Ëuo? Daje Ëovjek bio pogoen metkom i da mu je Biblija spasilaæivot?”

“Da,” potvrdio sam, “istina je.”“Mogu li se upoznati s njim?”Carlos, koji je cijelo vrijeme sluπao naπ razgovor, sada

je istupio naprijed. “Ja sam taj.”Marino i Carlos od prvog su trenutka uspostavili po-

sebno prijateljstvo. Pozvali smo Marina da nam se pridru-æi i da doe k nama na πesti kat. Iznenadio nas je usvakom pogledu. Iako je boksanjem zaraivao za æivot, bioje osjeÊajna osoba puna ljubavi koja je æudjela za istinomiz Boæje RijeËi. Aktivirao se u radu skupine mladeæi.

Dan za danom Marino je sve viπe saznavao o boæan-skom planu spasenja dok se jednog dana nije odluËio pri-druæiti krπteniËkom razredu. I dok je prouËavao i razmiπ-ljao o svom krπtenju, zapoËeo je i pripremu za zvanje pro-povjednika laika. Njegov se polet i oduπevljenje nisu moglisakriti ni obuzdati. »etiri mjeseca kasnije on je bio jedanod Ëetvorice pristupnika za krπtenje.

Do tog vremena Bog se pobrinuo i osigurao nam vlas-titu krstionicu. Na πestom katu svakog silosa nalazio sespremnik za vodu naËinjen od cigle i betona. Svakog jutrabio je punjen vodom za pranje posua i za opskrbu vodomkad je uobiËajeni dovod vode bio izvan pogona. Odræava-nje vode Ëistom za krπtenje i spreËavanje Ëuvara da neprimijete obred zahtijevalo je pomno planiranje. Kupanjeu spremniku znaËilo je kaznu samice u trajanju od desetdana, a krπtenje je donosilo kaznu od dvadeset jednogdana u samici. Kad smo bili spremni za neËije krπtenje,



braÊa u vjeri bi oformila vrstu i tako onemoguÊila Ëuvari-ma promatranje obreda.

Sastavili smo raspored po kojem je Marino svoju prvupropovijed trebao odræati u nedjelju, dan nakon krπtenja.Vijest se pronijela zatvorom. “Marino Boffill Êe propovije-dati u nedjelju!”

BuduÊi da je bio naviknut na javne nastupe kao bok-saË, uopÊe nije bio uzbuen pred tristotinjak zatvorenika.Iznio je propovijed o Davidu i Golijatu kao teoloπki dobropotkovan sveÊenik. Marino je preko noÊi postao glavnazvijezda naπe galerije. I dok su zatvorenici napuπtali πestikat nakon zavrπne pjesme toga prvog sastanka, Ëuli smokako jedni drugima daju obeÊanje da Êe se vratiti i iduÊegtjedna da Ëuju Marina kako propovijeda. SljedeÊeg je tjed-na joπ veÊi broj zatvorenika ispunio πesti kat. Crkva jerasla nevjerojatnom brzinom.

Baπ negdje u to vrijeme crkveni je odbor odluËio orga-nizirati zatvorsko sveuËiliπte kao sredstvo svjedoËenja zaBoga. Nakon okupljanja obrazovanih Ëlanova i dogovora,odluËili smo da Êemo poduËavati sljedeÊe predmete: mate-matiku, zemljopis, povijest, gramatiku, engleski i francus-ki jezik. Na ovaj naËin zatvorenici Êe dolaziti k nama tra-æeÊi poduku, a moæda istodobno pronau i spasenje. Odræa-vali smo predavanja u silosu, u poljima i gdje god nam seza to pruæila prigoda.

Meutim, Sotona i njegova vojska nikad ne spavaju.U zatvorskom su se stoæeru poËeli zabrinjavati zbog toli-kog broja tajnih sastanaka koji su se redali jedan za dru-gim po cijelom zatvoru. Dodijelili su nam i dodatne Ëu-vare koji su imali pratiti svaki naπ pokret i o tome izvjeπ-tavati.

Jednog dana dok smo radili u polju, Ëuvari su pretra-æili naπe Êelije i zaplijenili sve knjige koje smo posudiliradi sastavljanja biljeæaka za predavanja, naπe paæljivoskrivene Biblije i rukom pisane pjesmarice. Knjige nisupredstavljale samo stotine i stotine sati napornog rada,nego su takoer bile naπa cjelokupna zaliha papira. Nakraju dana, pri povratku u Êeliju saznali smo za ovu trage-diju. Zapovjednik je iπËekivao naπ dolazak.

121

“Vi ste i dalje uporni i nastojite na πirenju ovih vjerskihmitova. Na ovaj ili onaj naËin mi Êemo vas zaustaviti!”UobiËajenim, napuhnutnim i osornim glasom, proËitao jeimena crkvenih voa koji Êe biti prebaËeni u druge zatvo-re i radne logore na otoku. “Podijelit Êemo i vladati!”

Podijeliti moæda, zavladati nikad. Mi Êemo samo mora-ti poËeti sve ispoËetka. Glasine o premetaËini i zapljeniproπirile su se zatvorom. Nekoliko sljedeÊih veËeri zatvo-renici iz svih dijelova silosa dolazili su na πesti kat donoseÊiveliku koliËinu papira koji im je bio prokrijumËaren.

“Ja ovo ne mogu vjerovati!” rekao je Antonio dok jegledao hrpu papira pred sobom. “Preko 5000 listova — pato je viπe nego πto smo imali ikad prije! Je li Boæja rukaikad prekratka ili prespora da pomogne?”

“Nije,” odvratio sam, “ali sada dolazi teæi dio — ispi-sivanje pjesama, tekstova i lekcija, sve ispoËetka.”

“I tko zna koliko Êe potrajati dok nam opet sve nezaplijene”, primijetio je Carlos.

“Ah,” prekinuo nas je Marino, “ovaj put moramo bitipaæljiviji — i mudriji.”

U æelji da ono πto je bilo izgubljeno nadoknadimo,organizirali smo tri prepisivaËke ekipe. Nakon dolaska izpolja u 21 sat, brzo bismo se istuπirali, pojeli obrok, azatim prepisivali dok se nisu ugasila svjetla. Danju bismozavrπavali prijepise i stvarali nova mjesta za njihovo skri-vanje. Nekoliko knjiga nam je i ostalo, a meu njima subila, koje li ironije, i klasiËna djela Georga Orwella o tota-litarizmu 1984. i Æivotinjska farma. Vrata naπeg sveuËiliπ-ta bila su ponovno otvorena za nestrpljive studente.

SveuËiliπni je kadar uvelike dobio na ugledu i vjerodo-stojnosti dolaskom Jose Carena, profesora novinarstva ipsihologije. Sastavili smo i neku vrstu nastavniËkog vijeÊakoje su saËinjavali sljedeÊi predavaËi:

Pastor H. Noble Alexander — upravitelj sveuËiliπta,predavaË matematike;

Pastor Luis Rodriguez — tajnik, predavaË gramatikei govorniπtva;

–akon Jose Careno — predavaË novinarstva, grama-tike, pjesniπtva i psihologije;



–akon Felipe Hernandez — predavaË engleskog i fran-cuskog jezika;

Profesor Bagno — predavaË filozofije i druπtvenih zna-nosti.

Predavali smo na temelju sjeÊanja i iz ono malo bilje-æaka koje smo uspjeli prepisati iz prokrijumËarene litera-ture. Nismo se viπe oslanjali na knjige buduÊi da su oneopet mogle biti zaplijenjene. Kad god je pisani materijaldoπao u naπe ruke, odmah smo ga pamtili, rijeË po rijeË.Naπi su studenti Ëinili isto. Pisanu je rijeË naπ neprijateljmogao uniπtiti, ali rijeË pohranjena u pamÊenje bila jezauvijek naπa.

©to je viπe crkva rasla, to su nas viπe muËili Sotonai njegove komunistiËke legije. Tijekom moga Ëetverogodiπ-njeg boravka na otoku Pinesu, crkveno je Ëlanstvo naraslona viπe od 200 vjernika. Zatvorski su se duænosnici osje-Êali ugroæenima od potencijalne moÊi naπe organizacije.Na kraju jednog dana provedenog u polju, primijetio samdesetnika naπe brigade kako stoji na rubu polja i prigu-πenim glasom razgovara s Aldamom, naπim politiËkim sa-vjetnikom. Nisam mogao razaznati o Ëemu razgovaraju,ali sam znao da njihov razgovor ne sluti na dobro za nekogod zatvorenika. Nakon πto su zavrπili, polako su se odπe-tali u razliËitim pravcima. Ponovno sam usmjerio pozor-nost na posao kad sam zaËuo kako netko proziva moj broj.

“Broj 3-1-4-5-0, doi ovamo! Æelimo razgovarati s to-bom.” Okrenuo sam se i ugledao Aldamu kako maπe ipokazuje mi da priem. Aldami smo dali nadimak “djedi-ca” zbog njegovih istraænih metoda. U lice zatvorenikaAldama bi govorio njeæno i s puno razumijevanja i paænje,ali Ëim bi zatvorenik napustio njegov ured, izdao bi za-povijed da tog zatvorenika ili pretuku ili strijeljaju.

“Ne smijem iÊi tamo,” odvratio sam, “jer Êu se tadanalaziti izvan kruga u kojemu se nalaze Ëuvari i unutarkojega je dopuπteno kretanje.”

“Ali ja te zovem da doeπ!” rekao je, neznatno podig-nuvπi bradu.

“Da, ali Ëuvari to ne znaju”, suprotstavio sam se. “»imizaem iz kruga, pucat Êe u mene.”

123

Njegove su oËi zasjale od bijesa. “ZnaËi, neÊeπ poslu-πati?”

Odmahnuo sam glavom. “Ovaj put neÊu. Posluπati va-πu zapovijed u ovom bi me sluËaju stajalo æivota.”

»eljust mu se stezala dok je stiskao πaku. “Tvoja bi teneposluπnost mogla skupo stajati!”

Uspravio sam ramena i pogledao mu ravno u oËi. “Paako me æelite ubiti, uËinite to ovdje, u krugu — tako barneÊete moÊi reÊi da sam pokuπavao pobjeÊi.”

“Misliπ da si straπno pametan! Mogao bih sve zavrπitijednim metkom i s tobom bi bilo gotovo.” Zastao je trenutakkako bi se malo pribrao. “O ovom Êemo problemu potankorazgovarati veËeras.”

Kad me je Aldama pozvao na rub polja, desetnik jeotiπao u suprotnom pravcu kako bi obavijestio snajperistada otvori vatru na mene dok se nalazim izvan dopuπtenogkruga. U sluæbenom bi izvjeπÊu stajalo da sam pokuπavaopobjeÊi. Kad mi je Gospodin otkrio njihov plan i kad samodbio prijeÊi crtu, njihov se plan da me se otarase bezposljedica izjalovio. Bili su prisiljeni traæiti drugi, alterna-tivni plan.

Te veËeri nakon prebrojavanja i prozivke, posebnomje Ëuvaru, desetniku Hienici (“hijena”) bilo zapovjeeno dame otprati i odvede u samicu zbog neposluha. No rijeË“pratnja” nepotpuno i nepravilno opisuje njegov zadatak.Posao desetnika Hienice bio je da me udara maËetom ilida me bode vrπkom bajunete cijelim putom do samice.Uza sve to desetnik je dodao joπ neπto svoga umijeÊa cije-lom tom zadatku. Pjevao je meksiËku pjesmicu koja glasi“Zaπto se æaliπ, kad si sam navukao ovo zlo na se.”

Hienica je poËeo pjevuπiti tu pjesmicu dok me je ma-Ëetom ubadao i tjerao u zatvorsko dvoriπte. BuduÊi da jepoËela padati kiπa, zapovjedio mi je da potrËim, ali ja samnastavio hodati normalnim i polaganim tempom. Kad smostupili u unutraπnjost samice, bijesno je procijedio: “Po-gledaj kako sam pokisnuo i smoËio se zbog tebe. Rekaosam ti da trËiπ, a ti nisi htio.”

“Ja nisam kriminalac, stoga ne trebam trËati”, odgo-vorio sam.



“To onda znaËi da sam ja kriminalac?”Slegnuo sam ramenima. “To ste vi rekli.”Bijesan zbog moje smjelosti i drskosti, potegnuo je

piπtolj iz korica i pucao mi u desnu natkoljenicu. Okrenuose i iziπao iz samice, a ja sam se sruπio na pod. Kasnije jeu sluæbenom izvjeπÊu stajalo da sam se hrvao s njim po-kuπavπi mu oteti piπtolj i da je piπtolj sluËajno opalio. Sre-Êom po mene, metak je promaπio natkoljeniËnu kost takoda mi nije ostavio nikakvo trajnije oπteÊenje ili ozbiljnijuposljedicu na nozi.

Devedeset samica odraæavalo je svirepu i okrutnu na-rav zatvorskih duænosnika i Ëuvara. Osamnaest je samicabilo nazvano “tigrov kavez” koje su visjele kao ptiËja kr-letka. Dno, krov i zidovi bili su naËinjeni od tri centimetradebelih ËeliËnih πipki. Osamnaest ih je bilo nazvano “maj-munska kutija” i bile su toliko male da je zatvorenik moraobiti pognut ili u skoro kleËeÊem poloæaju, a glavom je do-ticao strop. Osamnaest samica nalik na mrtvaËke sandu-ke bilo je nazvano “tuπem”, a bile su postavljene usprav-no. U ovim “tuπevima” zatvorenik je bio primoran stajatina prstima kako petom ne bi stao na slomljeno staklo irazasute Ëavle, a cijelo bi mu to vrijeme kaplje vode rit-miËki i u pravilnim razmacima kapale na glavu. Preosta-lih trideset πest samica bile su obiËne sobe. Osamnaestnjih imalo je leæaj, osamnaest nije. Onih osamnaest sa-mica s leæajem bilo je predvieno za zatvorenike koji suprovodili mjesece i mjesece u izolaciji. Tijekom moga du-gogodiπnjeg boravka u zatvoru na otoku Pinesu, imao samprigodu iskusiti “udobnost” svih pet tipova samica.

Ovaj put bio sam smjeπten u samicu bez leæaja u tra-janju od dvadeset jednog dana, tijekom kojih mi nije bilodopuπteno ni tuπiranje niti brijanje. No ipak, Ëak i u ovojjami poniæenja i patnje, nisam bio sam. Svake veËeri ozalasku sunca moja su braÊa u Kristu prolazila pokrajzgrade u kojoj su se nalazile samice i dozivala me æeleÊimi laku noÊ.

Kad me je straæar doπao osloboditi, jedva da sam mo-gao napraviti korak zbog rane na nozi. I dok sam se vraÊaonatrag u silos, bio sam prisiljen skakutati na zdravoj nozi.

125

Kad sam se vratio, dvadeset petoro moje braÊe doËekalome je i pozdravilo pjesmom: “Borba sad se vodi, o krπÊan-ski vojniËe.”

“Prestanite pjevati ili Êemo pucati!” povikali su Ëuvaris tornja preko ruËnih megafona.

Ostao sam zateËen i zaprepaπten kad su se, umjestoda uËine kako im je zapovjeeno, i drugi zatvorenici pri-druæili pjesmi sve dok viπe od stotinu grla nije ispunilosilos pjesmom. Srce mi je bilo preplavljeno osjeÊajima. Po-kuπao sam zadræati suze, ali nisam mogao. JunaËka dobro-doπlica uËinila je da sam sasvim zaboravio na svoju ozli-jeenu nogu. Nekako sam uspio prijeÊi otvoreni dio silosahodajuÊi na obje noge. »uvarima je preostalo samo dasjede u svojim tornjevima i bijesno promatraju ovaj prizor.Ponovno su bili pobijeeni snagom Isusa Krista i krπÊan-ske solidarnosti.

Kubanski su duænosnici zakljuËili da jedini naËin nakoji mogu “slomiti kiËmu” krπÊanstvu u zatvoru na otokuPinesu jest raseliti Ëlanove zatvorske crkve u druge zatvo-re u zatvorskom sustavu. Kad smo doËuli za ovu vijest,prihvatili smo je kao poraz Boæjega cilja. Umjesto toga,rasipanje i preseljenje naπe braÊe u devet razliËitih zatvo-ra dovelo je do organiziranja devet novih crkava. Bog do-ista ima naËina kako da oËigledan poraz pretvori u nad-moÊnu pobjedu!

Krajem 1965. zatvorom su kruæile glasine da Êe svipolitiËki zatvorenici biti prebaËeni natrag na glavni otok,a obiËni Êe zatvorenici preuzeti naπa mjesta u poljima.Novi su nas zatvorenici takoer izvijestili i o snaænommeunarodnom pritisku na kubansku vladu zbog smrtiChina Atana, zatvorenika koji je smrtno stradao na raduu poljima. Stradao je kad su nas politiËki instruktor inarednik natjerali da radimo u poljima tijekom grmlja-vinskog nevremena. Udarila je munja i tom prigodom us-mrtila tri zatvorenika, od kojih je jedan bio i Chino Atan.Vijest je procurila u meunarodni tisak, πto je uzrokovaloprobleme za Castra i duænosnike njegove vlade.

Kad smo saznali da Êe neki zatvorenici biti vraÊeni naglavni otok, usporili smo rad — brzinu kojom smo obavljali



posao. Na naπu nesreÊu, narednici su primijetili promjenui poveÊali okrutnost. Ovi su vojnici uz redovnu plaÊu do-bivali i dva dolara po danu za sprovoenje zatvorenika upolja. Povrh toga su dobivali i veliku vreÊu namirnica πtosmo ih æeli ili ubirali na poljima, pet dolara i dopust od tridana za svakog zatvorenika koji bi prihvatio plan preod-goja. Tako je njihov cilj bio uËiniti naπ æivot πto nepodnoπ-ljivijim kako bi nas πto lakπe uvjerili da prihvatimo planpreodgoja. Kad je narednik povikao “Ubij!” ili “Paljba!”,oni nisu nimalo oklijevali, jer ako koji vojnik nije ispuniodnevnu kvotu, za njegovo su se mjesto natjecala deseto-rica novih vojnika spremnih da uberu plodove i prednostikoje im je ovaj posao donosio.

Pa iako je bilo teπko zamisliti da ovi krvoæedni strvi-nari imaju obitelji i djecu koju treba prehranjivati i uz-dræavati, donekle sam razumio uvjete koji su ih motivi-rali. U drugim se dijelovima svijeta pet dolara (Ëetrdese-tak kuna) moæe Ëiniti zanemarivom svotom, ali na Kubi,gdje je stanovnik mogao kupiti namirnice u visini od samo9,60 dolara mjeseËno, to je bilo puno. Uz ovo ograniËenjekupovanja valja napomenuti da mnogi proizvodi nisu sti-zali na vrijeme. Kupac je, primjerice, mogao otiÊi u duÊanpo svojih Ëetiri kilograma riæe. »inovnik bi tada zatraæionjegovu potroπaËku knjiæicu kako bi se uvjerio da je doistanjegov red da dobije riæu. Nakon πto se uvjerio da je doistakupËev red da dobije riæu, izvijestio bi ga da Êe riæa stiÊitek sljedeÊeg tjedna. Kad se kupac nakon tjedan danavratio po svoja Ëetiri kilograma riæe, Ëinovnik bi tada po-gledao potroπaËku knjiæicu i rekao: “Æao mi je, vaπ red dadobijete riæu bio je proπlog tjedna. Ovoga tjedna viπe nemoæete dobiti riæu.”

Iz dana u dan zatvorski su duænosnici zahtijevali odzatvorenika da rade viπe. Ako zatvorenici nisu uspjeli is-puniti poveÊane dnevne kvote, nastupalo je premlaÊivanjei ubijanje. Æivot u poljima postao je toliko nesnosan da sumnogi zatvorenici poËeli pribjegavati samoozljeivanju ka-ko bi izbjegli odlazak na rad u polja. Tako je svakog danabroj zatvorenika koji su radili u poljima bio sve manji, akoliËina posla πto ga je trebalo napraviti ostajala je ista.

127

Kako se napetost u poljima poveÊavala, tako je uËestao ibroj nezgoda koje su se poËele zbivati jedna za drugom.Kvarili su se kamioni, mehanizacija, a i u samom zatvorubilo je velikih teπkoÊa. Da bi prekinuo lanac neæeljenihdogaaja, dræavni je vrh razvio novu strategiju preodgoj-nog plana.

Prvo, preimenovali su otok Pines u “otok mladeæi”.Otok mladeæi trebao je imati dvostruku ulogu. Bio bi ko-riπten za prihvat politiËkih zatvorenika, ali ujedno i zaodvajanje mladih ljudi od roditelja kako bi ih se lakπemoglo indoktrinirati komunistiËkom ideologijom, a sve podkrinkom obrazovanja. Ako bi se student prijavio za stipen-diju, bio bi poslan u centar za obuku i obrazovanje koji senalazio daleko od njegovog roditeljskog doma kako bi bioizoliran. Dobio bi besplatan smjeπtaj, hranu i obrazovanjekoje bi ukljuËivalo praksu, uËenje i neku vrstu vojne obu-ke s oruæjem kao πto su puπke, bajunete i piπtolji.

Castro je osobno zaæelio dobrodoπlicu na otok prvomnaraπtaju od 3000 studenata i tom prigodom uz sveËano-sti njima u Ëast preimenovao otok u Otok mladeæi. Sa-graen je velik broj baraka zajedno s javnim kuhinjama.Studenti, i muπki i æenski, bili su smjeπteni u blokovenalik onim zatvorskima, i svakog su dana odvoeni u po-lja na rad. Jedina je razlika bila u tome πto studenti nisuiza sebe imali Ëuvare koji bi ih slijedili i motrili.

Nesluæbeno, dræavni Institut za psihologiju ovaj je plannazvao Seksualni plan. Nakon zatoËeniπtva duljeg od trigodine, zatvorenici su trebali raditi zajedno s lijepim imladim studenticama. Zasigurno nijedan normalan muπ-karac ne moæe odoljeti takvoj napasti i kuπnji, bar su onitako mislili. I ako se pokori i preda toj kuπnji, psiholozi suznali da Êe tako izgubiti svoju moralnu snagu te Êe bitiglina u Ëuvarevim i istraæiteljevim rukama. To im je uspi-jevalo kod veÊine muπkaraca. Meutim, veÊina krπÊanskebraÊe je izdræala i odoljela napadajima kuπnji, ali ne svo-jom snagom, veÊ zahvaljujuÊi snazi zajedniËke molitve.Kad je naπim tamniËarima postalo jasno da su oni koji bimogli podleÊi njihovom planu veÊ i podlegli, premjestili suone koji su izdræali u druge zatvorske blokove. Ja sam bio



premjeπten u blok broj 7, u blok koji je obavljao posao ukamenolomima mramora ili “TBC jamama”, kako su ihnazivali zatvorenici.

Zapovjednik bloka, poruËnik Rivera, pozvao me u svojured.

“Ti si 31450?”“Da,” odgovorio sam, “ja sam Humberto Noble Alex-

ander.” Potvrdni odgovor i moje ime pruæili su Ëasnikudvostruku identifikaciju.

Rivera je kimnuo glavom. Njegove hladne, prodorneoËi nisu otkrivale ni najmanji trag ljudske samilosti ilibilo kakve ËovjeËnosti. “Ako ne æeliπ raditi, samo mi reci”,poËeo je. “Ubit Êu te odmah, tu, na licu mjesta.”

Nagnuo se unatrag na petama i odmjerio me pogle-dom. “Da ti odmah na poËetku kaæem i objasnim nekestvari, ne æelim ovdje nikakvo propovijedanje. Dosta siispirao mozgove u ovom silosu.” Odmahnuo je glavom uznak gaenja. “Ne mogu shvatiti kako je to sve dosadTarrao mogao trpjeti!” Tarrao je bio zapovjednik svih si-losa ili neka vrsta zatvorskog upravitelja.

“Od sutra ujutro poËinjeπ raditi u kamenolomima. Asad se gubi.”

Zurio sam ravno pred sebe. VeÊ sam ranije nauËio dane treba davati nikakve informacije dragovoljno, nikadareÊi “ne” niti otkrivati svoje prave osjeÊaje. »uvar bi izbiopo jedan zub zatvoreniku za svako izgovoreno ne. Ali iznu-tra, u sebi, smrznuo sam se od pomisli da svakog dana odsedam ujutro do sedam naveËer trebam raditi u kameno-lomu mramora. Tijekom kasnih poslijepodnevnih i veËer-njih sati Ëuvari su uæivali zlostavljati zatvorenike tako πtosu ih tjerali da kamenje koje su ujutro iskopali nose ipremjeπtaju u suprotni dio kamenoloma, a zatim ponovnonatrag, na prvobitnu lokaciju.

Ono Ëega sam se najviπe bojao nije bio teπki, iscrplju-juÊi fiziËki posao, ni paklena vruÊina, ni zasljepljujuÊe suncekoje je odsjajivalo od bijelog mramora niti sadistiËke igrekoje su Ëuvari uæivali igrati — ono πto me najviπe uæasavalobio je strah — strah od guπenja mramornom praπinom ibijelim vapnenim prahom koji je ispunjavao svaki udisaj.

129

Svi zatvorenici koji su radili duæe vrijeme u kamenolomuobiËno su umirali od razornih pluÊnih bolesti. HoÊe li mojuodluku i zavjet da opstanem i preæivim ovu noÊnu moruporaziti mramorna praπina i vapneni prah? HoÊu li otiÊii nestati uz teæak udisaj ili tihi plaË i nikada viπe neudahnuti slatki miris slobode?



Dana i prekrπenaobeÊanja

SljedeÊeg jutra izaπao sam iz kamiona u kamenolommramora na sunce. Na kraju prozivke Ëuvar mi je dodaoalat i poslao me na rad u jedan dio kamenoloma gdje samradio zajedno s Isaacom de la Campa, bivπim policajcemiz Batistinog reæima.

Dok sam radio, pogled mi je Ëesto bjeæao prema okr-vavljenim zidovima kamenoloma, gdje su Ëuvari ili stri-jeljali ili na smrt izboli nepregledan broj zatvorenika za inajmanju povredu pravila koju su mogli izmisliti. “KakvotraÊenje ljudskih æivota”, pomislio sam. “Kakva zloÊa i is-kvarenost!”

Straæar, zaduæen za Ëuvanje alata, kriπom je u kame-nolomu imao malu farmu na kojoj je uzgajao domaÊe æi-votinje, ukljuËujuÊi kokoπi i pijetle. Jednog dana, dok jejedan od njegovih kokota paradirao ispred skupine kokoπi,jastreb kokoπar obruπio se s neba. Pijetao se sruπio na tlokao da se onesvijestio. Njegova je, do malo prije crvenakrijesta, problijedjela i promijenila boju u bijelu, kao da jeiz nje iscurila sva krv.

Jastreb kokoπar, misleÊi kako je pijetao mrtav, ponov-no je uzletio. Pijetao je ostao nepomiËno leæati joπ petminuta. Kad se napokon uvjerio da je jastreb odletio, ustaoje, zamahnuo krilima i zakukurikao kao da govori: “Pobi-jedio sam!”

131

Okrenuo sam se prema Isaacu i napravio grimasu.“Ovo je mjesto straha i uæasa Ëak i za pijetle. »ak se iperad ovdje nauËi bojati i strepiti.”

Na kraju dana osjeÊao sam bolove u grlu i pluÊima, uoËnim πupljinama trpio sam razdiruÊu bol koja se javljalausporedo sa srËanim otkucajima, a ruke su me boljele iËinilo mi se kao da Êe otpasti. Kamion je na povratku uzatvor poskakivao preko grbave i praπnjave ceste, πto mije dalo vremena za razmiπljanje. Pitao sam se hoÊu li uop-Êe izdræati i jedan tjedan radeÊi u kamenolomu.

Te je veËeri jedan predradnik saznao da posjedujemodreena varilaËka i mehaniËarska znanja i iskustvo. Kadsam drugog dana stigao na posao, prebacio me na zavari-vanje otkinutih i potrganih dijelova jednog od strojeva.Naæalost, meu zatvorenicima je bilo uvrijeæeno miπljenjeda svatko tko radi u svojoj struci ili koristi svoja znanja,zapravo potpomaæe vladajuÊi reæim. Zatvorski su duænos-nici to znali i baπ su zato i bili uporni u tom pogledu.

“Ne, ne mogu”, rekao sam. “Proπlo je mnogo godinaotkako sam se bavio tim poslom.”

“Hajde, samo ti kreni,” bio je uporan, “samo probaj.Vidi da li moæeπ.”

“©to ako neÊu da pokuπam?” upitao sam.Usnice su mu se na trenutak skupile u tanku crtu u

kojoj se oËitovao prijezir, a zatim je odgovorio: “Ako odbi-jeπ, smatrat Êemo to sabotaæom.”

“U tom sluËaju, ako iπta poe po krivu, to Êe ionakobiti moja greπka, pa radije ne bih ni prilazio tom stroju.”

Uzrujan mojim odgovorom, dodijelio mi je posao u praπ-njavoj rupi, “TBC odjelu”, kako su je zvali zatvorenici.Tamo sam zajedno s velikim brojem drugih zatvorenikarazbijao kamen i lopatama izbacivao praπinu. Bez zaπtit-nih obrazina udisali smo sitne Ëestice praπine tijekom cije-loga dana.

Do vremena kad smo se trebali vratiti u zatvor bilismo iscrpljeni, i uz oteæano disanje tonuli smo u san. Smr-tonosna kombinacija izrazite pothranjenosti i slojeva ka-mene praπine na pluÊima za neizbjeænu je posljedicu ima-la tuberkulozu. Jedan za drugim zatvorenici su podlijegali

DANA I PREKR©ENA OBE∆ANJA


iscrpljujuÊim uvjetima kamenoloma i vojniËkoj nemi-losrdnosti i okrutnosti.

Rad u kamenolomu nije zahtijevao veliki umni naporpa sam imao dovoljno vremena za razmiπljanje. I dok samalatom lomio i drobio kamenje, vjeæbao sam pamÊenje ci-tirajuÊi biblijske retke i pjevajuÊi pjesme iz krπÊanske pjes-marice, redom od poËetka do kraja. Vodio sam duge raz-govore s Bogom i u mislima sam stvarao slike svoje pre-divne supruge Yraide. Ne mogu se ni pribliæno sjetiti kolikosam puta u mislima proæivio dan naπega vjenËanja doksam radio pod nemilosrdnim tropskim suncem. ©to samse viπe pojedinosti uspijevao prisjetiti, to sam osjeÊao ma-nje boli. Moj dnevni raspored bio je priliËno predvidiv.

3. kolovoza 1959. bio je dan naπega vjenËanja. »lanovicrkava iz gradova Marianao i Cerro potpuno su ispuniliskromni stan moje punice kako bi nazoËili vjenËanju. Sje-Êam se πirokog osmjeha na licu pastora Roberta Acostedok se pripremao za sveËanu propovijed. Kasnije smo sesmijali tome kako sam izgledao ozbiljno dok sam stajaoispred njega ËekajuÊi da se pojavi moja nevjesta.

“Bojao sam se da Êeπ se onesvijestiti”, πalio se. “Bio sidoista prestraπeni mladoæenja!”

Pokuπao sam se prisjetiti imena djeveruπa i djeËakakoji je na sveËanosti nosio Bibliju. Katkad bi se na povr-πini sjeÊanja pojavila lica i imena ljudi, katkad bi pak mojum odbijao suradnju, a toga sam se priliËno plaπio. Nisammogao dopustiti ovim demonima koji me dræe kao zarob-ljenika da mi oduzmu i da me liπe i vlastitih sjeÊanja!

Kad je moj um bio u πtrajku, molio sam Gospodina:“Pomozi mi, OËe. Pomozi mi da zadræim ova dragocjenasjeÊanja.”

Kad bi se sjeÊanje vratilo, nastavljao sam proæivlja-vati naπu svadbenu sveËanost, gledajuÊi kako svaki oduzvanika pristiæe u crkvu i zauzima svoje mjesto. Uæivaosam u samo meni shvatljivom uæitku najjasnijeg sjeÊanja— kad sam ugledao Yraidu u vjenËanici njeæno ruæiËasteboje. Zastao mi je dah od prisjeÊanja na taj trenutak i odpogleda na predivnu æenu koja Êe uskoro postati mojasupruga. Skoro sam mogao osjetiti nabore na svome bije-

133

lom odijelu dok sam nervozno prelazio preko rubova ruka-va guævajuÊi ih izmeu palca i prstiju.

Fraza “isijavati sreÊu” ne moæe ni pribliæno opisatisjaj na njezinom licu dok je prolazeÊi izmeu crkvenihredova dolazila k meni. Nikad nisam vidio nijednu æenutako zadivljujuÊe lijepu. Nestrpljivo sam joj izaπao u su-sret, njeæno je uzeo za ruku i okrenuo se licem premapastoru.

U takvom bi me trenutku povik Ëuvara obiËno prodr-mao i vratio u stvarnost. “Prestani sanjariti i lati se posla,3-1-4-5-0!”

Odmah sam posluπao, jer bi za sve osim trenutaËneposluπnosti Ëuvar sigurno pribjegao nasilju.

I kad su zatvorske vlasti objavile dan posjeta, viπenisam mogao misliti ni na πto drugo — sve dok nisamsaznao πto sve posjet neËije supruge, majke ili djece obu-hvaÊa i sadræava. Kao pripremu za posjet, zatvorenici suse bili prisiljeni skinuti do gola, a zatim su u ËuÊeÊempoloæaju morali skakati kako bi se Ëuvari uvjerili da ucrijevima ne sakrivaju neπto πto bi moglo biti prokrijum-Ëareno izvan zatvora. Uz sva druga zvjerstva, muËenje ipovrede naπih ljudskih prava i dostojanstva, mogli smopretrpjeti joπ jedno poniæenje kako bismo dobili prilikuvidjeti one koje volimo, dok nismo saznali kako i naπiposjetitelji prolaze istu proceduru i isti postupak. Tada suzatvorenici stupili u πtrajk. Nakon nekog vremena zatvor-ski su se duænosnici sloæili da je bolje da zatvorenici pro-laze tjelesne preglede i prije i nakon posjeta, nego da po-sjetitelje izlaæu takvom okrutnom postupanju.

Prvi dan posjeta zauvijek Êe mi ostati u sjeÊanju. Ja-dan prizor u dvorani za posjete nemoguÊe je i opisati.Majke su naricale kao da oplakuju smrt svojih sinova.Supruge i kÊeri prilijepile su se uz svoje muæeve i oËeve.Neki su padali u nesvijest pri pogledu na izmuËena i iz-nurena tijela njihovih najmilijih. Neki su imali histeriËnenapadaje, dok su se ostali u πoku nekontrolirano tresli,bez rijeËi i zateËeni uæasom trenutka.

Traæio sam pogledom Yraidu. Ali nje nije bilo. Zasi-gurno joj se dogodilo neπto straπno, mislio sam. Znao sam



da je naπ sin Ëesto bolovao od tropske dizenterije. Moædasu ona ili Humberto bolesni, ili su moæda umrli, ili... Kaou noÊnoj mori, zamiπljao sam najgori moguÊi ishod. Kadse nije pojavila ni nakon Ëetrdeset pet dana na drugomdanu posjetitelja, morao sam saznati πto je poπlo po krivutako da sam joj prokrijumËario malu poruku.

TreÊeg dana posjetitelja uπao sam u dvoranu za posje-te uplaπen da je ni danas neÊu vidjeti. Pao mi je kamensa srca kad sam je primijetio kako stoji pri kraju velikemase æena. Presretan, potrËao sam joj u zagrljaj. Ali od-mah, Ëim sam joj se poËeo pribliæavati, osjetio sam kod njeËudnu rezerviranost. Vjerojatno se osjeÊa jako nelagodnou ovoj okolini i ovim uvjetima, pokuπavao sam opravdatisvoje pretpostavke. Pa doista, koja bi se æena s tako istan-Ëanim i profinjenim osjetima mogla ponaπati normalno uovako nezgodnoj situaciji? Kad je izvadila i upalila cigare-tu, u glavi mi je poËela odjekivati zagluπujuÊa buka upo-zoravajuÊih zvona.

Nakon πto je otiπla, jedan naπ bivπi susjed, a sadazatvorenik kao i ja, doπao je u moju Êeliju. “Straπno mi jeπto baπ ja moram biti taj koji Êe ti to reÊi, Noble,” poËeoje, “ali moraπ biti jak. Moja mi je æena rekla da se Yraidavia i sastaje s jednim vojnim Ëasnikom Ëina satnika.”

“©to? Ne vjerujem!” povikao sam stiπÊuÊi πake. Osjetiosam kako razorni bijes razdire moju utrobu. Kao Ëovjeknesklon nasilju, osjetio sam dotad nepoznatu potrebu daudarim neπto, nekog, bilo koga!

Nisam htio povjerovati u to. Druge su æene i moglebiti nevjerne svojim zatoËenim muæevima, ali ne i mojaYraida. Bijesno sam odmahnuo glavom kako bih se oslo-bodio i same primisli na takvo πto.

Moj me je susjed zgrabio za ramena i naglo prekinuou nijekanju. “Noble, istina je. Ona se namjerava rastavitiod tebe.”

“Ne! Ne! Ne! Moja je Yraida dobra krπÊanka. Ona nebi nikad...” Primijetivπi bol u oËima moga prijatelja, za-stao sam. Preplavio me i Ëitavog me obuzeo neopisivi strah.Pokuπao sam se sabrati i s knedlom u grlu pokuπao samzaustaviti bujicu suza koja je prijetila da me preplavi.

135

“Pisat Êu joj, i ona Êe poreÊi sve optuæbe. Vidjeti Êeπ da sute glasine laæne i neistinite”, povikao sam. Bez rijeËi, okre-nuo se i otiπao dok sam ja ostao stajati na sredini Êelije.

Tijekom nekoliko nadolazeÊih dana, uz pomoÊ zatvo-renika koji su trebali biti osloboeni, uspio sam prokri-jumËariti pismo za Yraidu. Pitao sam je da li je istina onoπto mi je rekao naπ susjed. U svom mi je odgovoru potpu-no zanijekala Ëitavu priËu. Sjetio sam se rijeËi zapisanihu Izrekama 31,10.11: “Tko Êe naÊi æenu vrsnu? Viπe vrijediona nego biserje. Muæevljevo se srce uzda u nju, i blagomneÊe oskudijevati.”

Tijekom sljedeÊih tjedana Ëak me ni rad u kamenolo-mu nije mogao oneraspoloæiti. Slavio sam Boga i iznovamu zahvaljivao na svojoj prekrasnoj, vjernoj æeni. Yrai-dinom pismu slijedilo je joπ nekoliko dobrih vijesti. Za-tvorom su se proπirile glasine da Êe zatvorski duænosniciuskoro sve politiËke i vjerske zatvorenike prebaciti naglavni otok Kubu. Naπe bi se izgnanstvo uskoro trebalozavrπiti.

U kamenolomu smo radili s novom snagom i poletom.Nitko nije æelio umrijeti ili poginuti od Ëuvareve bajuneteu posljednji trenutak, prije povratka kuÊi. Kad se kod ne-kog zatvorenika moglo naslutiti da bi mogao reagirati naneko Ëuvarevo zlostavljanje ili uËiniti kakvu drugu glupostili nepromiπljen Ëin, mi ostali zaustavljali bismo ga rije-Ëima: “Ovo nije toga vrijedno. Moæda se veÊ sutra vratimona Kubu.” Naæalost, proπla je joπ godina dana i osam mje-seci da ova glasina postane stvarnost. U meuvremenu,Ëuvari su iskoristili manjak prkosa i odbojnosti kod zatvo-renika za pojaËavanje svoje okrutnosti i svireposti.

U srijedu naveËer, noÊ uoËi najavljenog odlaska, cr-kvena se obitelj sastala na zajedniËki molitveni sastanak.Svatko je ispriËao svoje iskustvo o borbi i pobjedonosnojvjeri. Pjevali smo rijeËi pjesme “Slava, slava nek budeIsusu Kristu!” s obnovljenom snagom. A rijeËi druge pjes-me “Put je dug i neizvjestan” poprimile su sasvim novoznaËenje za nas dok smo se nalazili na pragu rastanka.Nacionalnost, vjerska uvjerenja, rasa i politika nestali sui istopili se dok smo formirali divovski molitveni krug.



Kao braÊa u Kristu bili smo bliæe jedan drugome nego πtobi to ikad mogla biti tjelesna braÊa.

Ljuti zbog naπega molitvenog sastanka, zatvorski sunas duænosnici sljedeÊeg jutra istjerali iz leæaja puno ra-nije nego inaËe. U kamenolomu su nas Ëuvari poæurivalida stanemo u vrstu i prebrojavali nas. A tada je zapoËelobatinanje. Dok smo stajali i Ëekali da prozovu naπe broje-ve, vojnici su nas odjednom i bez upozorenja stali tuÊi iudarati usadnicima svojih puπaka i bajunetama.

»uvari su najgore i najpodlije zvjerstvo i grubost Ëu-vali za crnce i Amerikance — za crnce zato πto smo bilinezahvalni prema revoluciji koja nas je trebala emancipi-rati i izjednaËiti s ostalima i πto smo odbijali postati dije-lom te revolucije, a Amerikance zato πto su kao imperija-listi pokuπali uguπiti revoluciju.

PoruËnik je izdao zapovijed Ëuvarima da tuku i bati-naju Larrya Lunta, ameriËkog zatvorenika i roaka bel-gijske kraljice. Ovaj je imuÊni krπÊanin posjedovao velikufarmu u gradu Pinar del Rio na krajnjem zapadu otokaKube. Kubanske su vlasti zaplijenile njegov posjed optu-æivπi ga da je podupirao pobunjenike i osudile ga na tride-set godina teπkog rada na otoku Pinesu. BuduÊi da sumrzili Amerikance, Ëuvari su posebno usmjerili udarce naovog nekad imuÊnog veleposjednika, “gringa”, koji je mo-rao trpjeti njihovu osvetu.

Par minuta kasnije Ëuvari su pucali u joπ jednog za-tvorenika, Chica Praderasa, u trbuh. Obojica su preæivjelausprkos bezumnom izljevu bijesa.

Zauvijek Êe mi ostati u sjeÊanju Elroy Menoya, bivπivisoki Ëasnik Castrove vojske. Kad je on zajedno s pede-setak svojih ljudi izrazio sumnju u smjer kojim se kreÊerevolucija, bio je, zajedno sa svojim ljudima, odveden uzatvor i optuæen za zavjeru protiv revolucije. Elroy je biorasporeen na rad u kamenolomu. Rijetko da je proπaokoji mjesec a da ga Ëuvari nisu noÊu dovukli natrag uÊeliju kao okrvavljenu vreÊu mesa. Koliko Êe joπ dugo nje-govo tijelo moÊi podnositi nadljudsku patnju koju je trpio?

Nekoliko dana ranije, u jednom od polja, pobjegao jezatvorenik imenom Reinaldo Aqui. »uvari nisu tako pozor-

137

no motrili buduÊi da su znali da Êe se ovi zatvorenici us-koro vratiti na matiËni otok — u svoj zaviËaj. Vojnici suokonËali neuspjeπnu potragu za Reinaldom Ëetiri dana kas-nije. Ukoreni od svojih zapovjednika za nemar, Ëuvari sutraæili krv — naπu krv.

Kad su nas vojnici dovezli natrag u zatvor noÊ nakonizljeva nasilja u kamenolomu, poredali smo se u vrsturadi prozivke. Kapa s glave zatvorenika China Aquija,Reinaldovog brata, pala je na tlo. Zatraæio je dopuπtenjeda je podigne, πto je Ëuvarima pruæilo izgovor za nasiljekoje su namjeravali iskaliti. Nakon πto je Ëasnik dopustioChinu da podigne kapu, ovaj je iskoraËio iz vrste i sagnuose da ju podigne. Tada se zaËuo prasak. Ustrijelili su ga.

“Htio je pobjeÊi kao i njegov brat. Njih dvojica su toplanirala zajedno”, rekao je poruËnik izazivajuÊi nas da sene sloæimo s njegovom tvrdnjom. Zatim je izdao zapovijedda se temeljito prebije i izbatina Ëitav zatvorski blok. Kadsu vojnici iscrpili sav nagomilani gnjev, mrænju i snagu,poruËnik nam je zapovjedio da odemo u svoj silos. Tribrata ostala su leæati na hladnom kamenom podu. Oni suplatili cijenu Reinaldovog bijega i molitvenog sastanka kojismo odræali prethodne noÊi. Smrt naπe braÊe u Kristu po-tamnila je naπu oËekivanu sreÊu zbog povratka u zatvorna matiËnom otoku.

“Toliko smrti — kolika je to πteta”, mislio sam. I doksam razmiπljao o odlasku s otoka Pinesa, prisjeÊao sam seimena i lica onih koji neÊe poÊi s nama, onih koji Êe ostatidio ovoga otoka do Isusovog povratka.



Njegovim stopama

Oglasila se brodska sirena ispunjavajuÊi me uzbue-njem i nadom. VraÊam se kuÊi! KonaËno sam se vraÊaokuÊi. »ak i πesterosatno sjedenje u istom poloæaju na dnubroda nije umrtvilo moju sreÊu. Nisam imao pojma u kojime zatvor πalju ni kakvi su tamo uvjeti, ali to uopÊe nijebilo vaæno. Sama Ëinjenica da Êu se ponovno nalaziti namatiËnom otoku izgledala mi je kao znak da Êu preæivje-ti; da Êu ipak jednog dana biti slobodan. Iako se nitkonije usudio govoriti, osjeÊao sam to isto uzbuenje i koddrugih zatvorenika dok smo se gurali u brodskom potpa-lublju.

Kad je naπ brod pristao i usidrio se u Batabanu, neda-leko od glavnog grada Havane, pristaniπte je bilo ispu-njeno Ëlanovima obitelji zatvorenika koji su se, gurajuÊi semeusobno na doku, svojski naprezali ne bi li vidjeli svojenajmilije, i policajcima, policijskim psima i vojnim Ëuvari-ma koji su ulagali jednak napor ne bi li onemoguÊili ljudi-ma da dopru do zatvorenika. Pod strogim nadzorom Ëuva-ra bili smo ukrcani u autobuse. I kao i obiËno, tamo smoËekali nekoliko sati, oslabljeni gladovanjem, æei i iscrp-ljeni od vruÊine. KonaËno, autobusi su krenuli prema na-πoj neznanoj sudbini. Jedan od vozaËa pogreπno je skrenuoi izgubio se zajedno sa svojim teretom (Ëuvarima, psima izatvorenicima), zbog Ëega smo mi ostali morali dodatnosjediti i Ëekati sljedeÊih nekoliko sati dok su zatvorskiduænosnici paniËno pokuπavali pronaÊi izgubljeni autobus.

139

Na kraju smo stigli u grad Sagua la Grande, gdje nam jebila prireena junaËka dobrodoπlica.

Sagua la Grande, srediπte pokrajine Las Villas, nalazise u brdovitom dijelu Kube i bio je prirodno skroviπte zavelik broj buntovnika i Castrovih neistomiπljenika. Kadsu graani toga grada doznali da u zatvor Sagua dolaziveliki broj politiËkih zatvorenika, preplavili su ulice. Kadsu vozaËi pokuπali parkirati autobuse na gradskim ulica-ma, ljudi su masovno opkolili autobuse dajuÊi nam svako-jake namirnice — mlijeko, kavu, kekse, kolaËe, bombonei ostalo. »uvari koji su se nalazili u autobusima pokuπalisu ih zaustaviti, ali osim pokolja nisu mogli napraviti ni-πta. Na kraju je zapovjednik objavio: “Moæete im dati πtogod æelite, samo nemojte ulaziti u autobuse.”

Do veËeri su duænosnici uvidjeli da su simpatije gra-ana Sague prema nama toliko velike da bi bilo preopas-no da nas smjeste ovdje, tako da smo bili premjeπteni udrugi zatvor a da u prvi nismo ni stigli. Nama je biloreËeno da je zatvor Sagua premalen da bismo svi stali unjega. U deset sati te iste veËeri stigli smo u zatvor Re-medios.

Kad smo se smjestili i priviknuli na novu sredinu,poËeli smo svakoga dana odræavati bogosluæja. Izabralismo Gerarda Alvareza, poznatog i kao “brata u vjeri”, davodi jutarnja bogosluæja. Prije nego πto je postao krπÊa-ninom, G. G., kako smo ga zvali mi zatvorenici, æivio jeæivotom punim nasilja radeÊi kao svodnik i utjerivaË du-gova. Ali u zatvoru je pronaπao Isusa Krista i Boæja ga jesnaga promijenila. Njegova uroena odlika voe i æelja dagovori drugima o svojoj novoj vjeri, stvorila je od njegasavrπenog propovjednika Boæje rijeËi. Prije nego πto jezavrπio i prvi tjedan naπeg boravka u novom zatvoru, okolnisu se civili poËeli æaliti Ëuvarima da im smetaju naπa bo-gosluæja. Neki naπi susjedi radili su noÊu, a naπe im jepjevanje onemoguÊavalo spavanje danju.

Zatvorski je upravitelj kaznio sve politiËke i vjerskezatvorenike zbog ovog prekrπaja. Preko zvuËnika izdao jesljedeÊe priopÊenje: “SljedeÊa se pravila imaju dosljednoprovoditi: prvo, bit Êe vam dopuπteno deset minuta za

NJEGOVIM STOPAMA


veËeru. Drugo, pojavljivat Êete se u prostoru za objedova-nje pristojno odjeveni. TreÊe, ne smijete razgovarati ni skim. »etvrto, za stol smijete sjesti tek kad svi koji sjedeza vaπim stolom budu tamo, a tada Êete sjedati na svojamjesta prema redu dolaska. I peto, morate ostati sjeditidok svi ne zavrπe veËeru ili dok ne istekne deset minuta.”

Kaznu smo poËeli osjeÊati kad su Ëuvari u blagovao-nici poËeli odbrojavati deset minuta u trenutku kad je sveËerom poËeo prvi stol, a ne zadnji. To je znaËilo da ÊeveÊina zatvorenika ili morati doslovno gutati komade hra-ne bez ævakanja ili otiÊi gladna na spavanje, buduÊi daiznoπenje hrane iz ovog prostora nije bilo dopuπteno.

Jednog su nam jutra za doruËak posluæili kuhanu ri-bu, πto je za nas bila prava poslastica. No riba je imalamnoπtvo sitnih kostiju koje je trebalo izvaditi prije nego semogla jesti. Uspjeli smo pojesti neπto manje od poloviceobroka kad se zaËulo zvono koje je oznaËavalo polazak.Ljutiti i izgladnjeli, svi su zatvorenici dograbili svoje me-talne tanjure. Riba i riblje kosti letjeli su zrakom u svimpravcima. Neki su preokrenuli tanjur naopaËke na stoldok su drugi bacali hranu na pod. Nekoliko je najhrabrijihzatvorenika u znak prosvjeda bacilo tanjure o zid prosto-rije za objedovanje.

Prije nego πto je i posljednji komad ribe skliznuo sazida na pod, u akciju je stupila skupina vojnika s puπka-ma i bajunetama. Upali su u prostoriju viËuÊi i lomeÊi svei svakoga tko im se naπao na putu. Na okrutan su i bru-talan naËin raπËistili nastalu guævu.

Rano sljedeÊeg jutra tri su nas autobusa Ëekala u za-tvorskom dvoriπtu kako bi odvezla nas i ono malo bijednihsitnica πto smo posjedovali u drugi zatvor. Kad su namzapovjednici objavili da nas premjeπtaju u drugi zatvor,mi Ëlanovi male crkvene zajednice nastojali smo zbiti re-dove i dræati se skupa jer smo znali da to uvelike poboljπa-va izglede da budemo smjeπteni u istim odjelima drugogzatvora. Nakon πto su svakoga temeljito pretraæili, Ëuvarisu nam zapovjedili da se ukrcamo u autobuse. “Ono πto sedogodilo u Sagua la Grande, neÊe se viπe ponoviti”, objavioje Ëasnik. “NeÊemo dopustiti viπe nikome da iskazuje sim-

141

patije prema vama, izdajnicima dræave.” Kad smo se ukr-cali, Ëekali smo polazak. »ekali smo cijeli dan do desetsati uveËer. KonaËno su vozaËi pokrenuli motore autobusai mi smo ostavili zatvor Remedios za sobom krenuvπi pre-ma nepoznatom odrediπtu — pedeset deveti dan nakondolaska s otoka Pinesa.

Osam sati kasnije stigli smo u zatvor La Cabana,pateÊi od posljedica toplotnog udara, gladi i krajnje iscrp-ljenosti. Novi su nas Ëuvari promatrali dok smo izlazili izautobusa na isti naËin kao πto gladni vukovi promatrajustado ovaca. Prije odlaska iz zatvora Remedios Ëlanovicrkve skovali su plan kako ostati zajedno u novom zatvo-ru. Naπ je plan upalio. Bili smo dodijeljeni u istu galeriju— dvoriπte broj dva. Vijesti o naπem dolasku stigle su uzatvor prije nas, jer kad smo uπli u dvoriπte broj dva,zatvorenici iz razliËitih galerija koje su okruæivale dvori-πte poËeli su na πpanjolskom pjevati poznatu pjesmu “UteπkoÊi i nevoljama, crkva uvijek ide dalje”.

Ovaj znak otpora i prkosa razbjesnio je Ëelnike zatvo-ra, buduÊi da su zapovjedili zatvorenicima da ne smijumeusobno razgovarati, a osobito ne pjevati. Svakoj sugaleriji dodijelili posebne Ëuvare kako bi osigurali da nit-ko ni s kim ne prozbori niti rijeË.

Bilo je potrebno dosta vremena da se naviknemo najedinstvene probleme i nedaÊe æivota u La Cabani. Nedo-statak hrane bio je najveÊi problem. Drugo, u galeriji kojaje imala mjesta za osamdeset πest zatvorenika, nalazilo senjih dvjestotinjak i sukob osobnosti u tako skuËenom pro-storu bio je neizbjeæan i redovit. TreÊa prilagodba odnosilase na nedostatak zahoda i zajedniËkih kupaonica koje suse nalazile u dvoriπtu, a trebale su zadovoljiti potrebe svihgalerija. Tuπevi su se sastojali od dugaËke debele cijevikoja je izvirivala iz zida. Manje i tanje cijevi u nepravilnimsu razmacima izvirivale iz debele cijevi. To su bile glavetuπa.

Samo jedna slavina, kojom je upravljao Ëuvar, kontro-lirala je dotok vode. Ubrzo nakon naπeg dolaska u LaCabanu shvatili smo kako funkcioniraju ovi tuπevi. Vratagalerije πirom su se otvorila, a u galeriju je uπao jedan od

NJEGOVIM STOPAMA


zatvorskih Ëuvara dok su svi zatvorenici, kao i obiËno,stali u stav pozor. Dolazak Ëuvara u drugim je prigodamaoznaËavao nevolju — ili bi netko bio premlaÊen ili odvedenna ispitivanje — ali ovog puta vojnici su upali u galerijui povikali: “Pripremite se za tuπiranje!”

Odmah potom ostali su Ëuvari potpuno otvorili vrata,a zatvorenici su pojurili prema tuπevima.

“TrËi, Noble”, proπaptao je jedan moj prijatelj.Onog trenutka kad su se otvorila vrata, Ëuvar zadu-

æen za upravljanje slavinom otvorio je vodu i zapoËeo mje-riti vrijeme tuπiranja.

Zapanjeno sam gledao kaos koji je vladao oko mene.Ovdje nije bilo nikakve privatnosti niti vremena za pri-premu za tuπiranje. Proπla su tri ili Ëetiri dana otkakosam se posljednji put oprao tako da sam poæurio u guævui meteæ. Upravo sam se bio nasapunao, kad je Ëuvar za-tvorio vodu. Preostalo mi je samo da se obriπem, osuπimi vratim u galeriju. Ovo je bilo gore nego prije. Iz nekogbolesnog razloga Ëuvari su ovo radili za svoju zabavu. Ovak-vo postupanje sa zatvorenicima funkcioniralo je poput glaz-bene ljestvice, gdje je svaki Ëasnik odreene galerije svoj-ski pokuπavao odsvirati najviπu moguÊu notu neugode iponiæenja tijekom svoje sluæbe. I usprkos svoj maπtovitostipri batinanju, izgladnjivanju i poniæavanju, naπi tamni-Ëari nisu nikad ostajali bez novih ideja kojima bi nammogli zagorËati æivot.

Jednog jutra, tri dana nakon πto su nas premjestili izjednog dijela zatvora u drugi, dok smo odræavali jutarnjebogosluæje, u dvoriπte broj dva uπao je pukovnik praÊentrojicom bojnika i Ëetvoricom satnika i pozvao zapovjed-nike galerije i glasnogovornika od strane zatvorenika usvoj ured. Znali smo da na ovaj ili onaj naËin ovaj posjetmoæe samo znaËiti nevolju za nas.

Kad se glasnogovornik kojeg smo mi izabrali vratio sasastanka, rekao je: “Zatvorski su duænosnici odluËili do-pustiti Ëlanovima vaπih obitelji da vas posjete u sklopumjeseËnoga posjeta. Smiju vam donijeti i paket teæine dopetnaest kilograma. Ta poπiljka moæe ukljuËivati tri knji-ge s odobrene liste, papir za pisanje, olovke...” Nastavio je

143

Ëitati popis dopuπtenih stvari. Dio nas koji je bio zatoËendulje vrijeme gledao je na ovaj potez sumnjiËavo i s nevje-ricom, sumnjajuÊi u njihovu tako napadnu ljubaznost.

No na dan posjeta sve je bilo upravo onako kako sunam bili i obeÊali. Yraida je stigla u veliku prostoriju zaposjete, pripremljena od svoga brata da me privoli na pri-hvaÊanje plana preodgoja. »asnik je sjeo sa strane sluπa-juÊi kako ona vjeπto plete mreæu i baca Ëini na mene —zavodeÊi me i poigravajuÊi se s mojim osjeÊajima, koristeÊimoju ljubav kao oruæje kojim bi me trebala zarobiti i uniπ-titi.

“Oh, Boæe,” molio sam se promatrajuÊi ljupku supru-gu koja je nudila sebe kao znak ljubavi, “kako da se odu-prem?” Odjednom, kao da sam se prenuo iz sna, shvatiosam πto se dogaa i povratila mi se snaga da se oduprem.“Yraida,” rekao sam dræeÊi je za ramena, “radije Êu umri-jeti nego da prihvatim ono πto ti nudiπ!”

Bol zbog onoga πto smo izgubili i bijes zbog prijeziras kojim se suoËila na trenutak je zatitrao na njezinu licu,ali odmah ga je zamijenio ponos. Izmakla se iz mog zagr-ljaja i prkosno podigla bradu. “Nemam viπe vremena zagubljenje. Ti samo slijedi te ljude unutra ako æeliπ.” Zas-tala je kako bi promijenila taktiku i pristup. “Druga sukrπÊanska braÊa prihvatila prijedlog i ovu ponudu. Zar siti bolji od njih? Oni su shvatili da je njihova duænost iobveza uzdræavanje supruga i djece; oni znaju svoju duæ-nost i obvezu.”

Njezine su me optuæbe pogodile u najosjetljivije mje-sto — muπkarËevu duænost da uzdræava svoju obitelj. Kadsam se sabrao, odgovorio sam: “Da, oni moæda znaju kojaje njihova duænost, ali ja znam koja je moja. Oni su razo-Ëarani i maloduπni zbog svoje odluke; ja nisam. Oni suizdali Boga, ali ja Ga neÊu izdati!”

Jedva da sam dovrπio πto sam kanio reÊi kad je Ëasnikkoji je sluπao naπ razgovor objavio: “Tvoj je posjet gotov.”

Zbunjen i u nevjerici, upitao sam: “Zar je vrijeme po-sjeta zavrπilo?”

“Ne,” odgovorio je, “samo je vrijeme tvoga posjeta za-vrπilo.”

NJEGOVIM STOPAMA


Yraida je ustala, osvrnula se joπ jednom prema meni,okrenula se na petama i otiπla iz prostorije.

Kad su naπi posjetitelji otiπli, pukovnik Lemus, upra-vitelj zatvora, okupio je zatvorenike i prikupio njihovepakete prije nego πto su ih oni uopÊe imali prilike i otvo-riti. “SlijedeÊi zapovijed Ministarstva unutarnjih poslova,doπlo je do nekih promjena koje Êe biti uskoro objavljene.Da biste primili svoje poklone, morate prihvatiti naπe uvje-te, a u vaπem se ponaπanju mora vidjeti osjetno pobolj-πanje.” Ovaj je posjet zapravo bio zamka za sve nas, bio jeto trenutak uæitka kojeg Êemo se sjeÊati, a dano nam je iobeÊanje da Êe ih biti joπ ako budemo suraivali s vojnimvlastima.

Uvjeti su ukljuËivali zamjenu naπih æutih odora, kojesu nas oznaËivale kao politiËke zatvorenike, u zamjenu zaplave koje su nosili obiËni kriminalci. Svi smo odmah shva-tili vaænost promjene odora. Sve je to bilo posljedica za-nimljive povijesti.

OznaËivanje vojnih odora razliËitim bojama poËelo jejoπ u vrijeme osamostaljivanja Kube i stjecanja nezavis-nosti od ©panjolske. No popularnost ovog sustava je tije-kom vremena nestala, sve dok nova vlada nije donijelanovi ustav 1940. godine. U to je vrijeme bilo odluËeno dapolicijske snage nose plave, mornarica bijele, a vojska æu-te odore. Tijekom pobune 1953. najviπe su posla obavilecivilna policija i redovna vojska, pa kad je Castro preuzeonadzor i vlast u dræavi 1959. godine, njegova je osveta bilausmjerena upravo na ove dvije grane — policiju i vojsku,te je zapovjedio da ove, nekad s ponosom noπene odoreodsad nose zatvorenici — plave su nosili obiËni, a æutepolitiËki zatvorenici. Nova je vojska nosila sivomaslinasteodore.

IspoËetka su stanovnici Kube mrzili i prezirali zatvo-renike koji su nosili æute odore. Bio je to znak pobune. Nonije dugo potrajalo, a raspoloæenje naroda prema revolu-cionarnoj vlasti se promijenilo. Zatvorenici su odjednompostali heroji, a njihove æute odore postale su znakom Ëa-sti i priznanja. Kad god bi zatvorski duænosnici premjes-tili nekog politiËkog zatvorenika u novi zatvor ili u bol-

145

nicu, uvijek bi dobivao tretman namijenjen civilima umje-sto oËekivanog prijezira.

Bilo je samo pitanje vremena kad Êe ova rastuÊa pli-ma simpatije prema zatvorenicima u æutom razljutiti izabrinuti Ministarstvo unutarnjih poslova i Ëlanove Cen-tralnog komiteta. Kako bi izbjegli javne nemire i daljnjugraansku neposluπnost, donesena je odluka da svi zatvo-renici budu odjeveni u plave odore obiËnih zatvorenika.

SljedeÊeg je jutra u zatvor stigla kolona kamiona kojisu prevozili mnoπtvo plavih odora i dodatnih osamdesetvojnika. Ja sam, zajedno s ostalim zatvorenicima, gledaoistovarivanje odora s gaenjem. OËito je zatvorski upravi-telj oËekivao probleme s politiËkim i vjerskim zatvoreni-cima. Osim dovoenja pojaËanja, zatvorenicima je uprili-Ëio i muËno iskustvo prolaæenja i trka kroz dvored razma-halih bajuneta, palica, lanaca i ËeliËnih cijevi. Objavio jeda Êemo na kraju prolaza kroz ovaj dvored imati moguÊ-nost izbora. MoÊi Êemo uÊi u Êeliju broj 9, skinuti æuteodore i uzeti dvije plave, ili Êemo moÊi uÊi u Êeliju broj 7i samo skinuti æute odore. U tom sluËaju od nas se zahti-jevalo da napustimo ovu Êeliju samo s donjim rubljem.

Naravno da bi svatko tko prihvati plavu odoru, timËinom potvrdio opravdanost svoga utamniËenja. Tada bibio klasificiran kao obiËan lopov, silovatelj ili ubojica. Sa-mim time πto smo bili politiËki ili vjerski disidenti, razli-kovali smo se od drugih i nismo si mogli dopustiti da seta razlika izgubi i da nestane. Od svih politiËkih zatvore-nika koji su proπli kroz dvored vojnika i skinuli odore,njih 850 odluËilo je da neÊe navuÊi plavu odoru. Bijesanzbog naπega prkosa i odluËnosti, satnik nas je sve strpaou dvije galerije koje nisu imale ni leæajeva niti ikakvognamjeπtaja — 850 ljudi u prostoru sagraenom i predvi-enom za njih osamdeset πest! Oni koji su naπli mjesta zasjedenje na hladnom granitnom podu, mogli su se smatrativrlo sretnima. Kako bismo svima dali priliku za odmor ipoËinak, spavali smo naizmjeniËno po Ëetiri sata.

Zatvorski su nam duænosnici dali vremena da se iz-morimo zbog nedostatka sna i od izgladnjelosti prije negopoËnu s drugom fazom inkvizicije. Naπim je ispitivaËima

NJEGOVIM STOPAMA


potpuna posluπnost i podreenost postala stvar Ëasti i pri-znanja. »uvari su nas jednog po jednog odvodili u sobu zaispitivanje gdje je Ëekao vojni Ëasnik s Ëvrstom nakanomda nam slomi volju.

“Alexander,” poËeo je satnik kad sam se pojavio, “za-πto si tako ratoboran i nerazuman? Moraπ li dovoditi upitanje sve πto mi radimo?”

“Ja nisam obiËan zatvorenik.”Satnik je lupio πakom po stolu. “Ti prkosiπ nama i

revoluciji! Revolucija je u pravu, a ti si u krivu i loπ! Loπ!Loπ!”

©uteÊi, gledao sam preda se. ©to god ja rekao, neÊe seniπta promijeniti.

Odjednom je ustao od stola, zgrabio me za vrat i gur-nuo unatrag. Glavom sam tresnuo o sivi betonski zid tak-vom silinom da su mi pred oËima zatitrale sjajne zvijezde.

“Priznaj!” zaurlao je. “Priznaj da si u krivu, a da jevelika revolucija u pravu!”

Pokuπao sam odmahnuti glavom u znak neslaganja,kad se njegova πaka obruπila na moj nos. Osjetio samsnaæan udarac, a zatim mi je iz nosa πiknula krv po golimprsima i njegovoj odori. Joπ me jednom odgurnuo i otiπaos izrazom gaenja na licu.

“Nosite ga odavde”, zapovjedio je Ëuvaru. “Bijedni plan-tado (onaj koji je Ëvrsto utemeljen — naziv za politiËkezatvorenike koji su prkosili i koji su se opirali vladinomplanu preodgoja)!”

Kad sam se vratio u galeriju, Ëuvari su me nastaviliverbalno i tjelesno zlostavljati. “Ti si plantado. Ne zaslu-æujeπ odjeÊu koju ti daje revolucija.”

Vrlo slab i oπamuÊen zbog bolova u glavi i gubitkakrvi, traæio sam lijeËniËki pregled.

“LijeËnika?” nasmijao se Ëuvar. “Plantadosi ne zaslu-æuju lijeËniËku pomoÊ. NeÊe vam biti dopuπteno da Ëitateknjige niti Êete dobivati pisma od svojih obitelji, a neÊeteimati ni privilegiju mjeseËnih posjeta — ukoliko se, narav-no, ne odluËite...”

Moji kolege zatvorenici nisu Ëekali svrπetak njegovoggovora. Toliko smo ga puta Ëuli u proπlosti. Odveli su me

147

na slobodno mjesto na podu gdje sam mogao leÊi i pokuπa-ti zaustaviti krvarenje. I posljednji djeliÊ dostojanstva bionam je oduzet kad smo odluËili ostati Ëvrsti i dosljednionom u πto vjerujemo. Ali Êemo im pokazati, odluËili smo.Plantadosi? Da, bit Êemo plantadosi. Prkosit Êemo i odo-ljeti njihovim naporima da nas “preodgoje”. SljedeÊih se-damnaest godina na sebi nisam imao niπta osim donjegrublja.

Zatvorski su zapovjednici raËunali na paklenu ljetnuæegu i sparinu, na smrad od velikog broja ljudskih tijelakoja se stiπÊu na tako malom prostoru i na nepodnoπljivuglad da nas izmore i natjeraju na predaju. Umjesto toga,nakon prvih nekoliko dana prilagodili smo se novim okol-nostima uspostavivπi i odredivπi pravila koja Êe nam omo-guÊiti suæivot na prihvatljiv naËin. Izabrali smo i zapovjed-nika galerije koji se trebao skrbiti za oËuvanje reda i mira.

ReËeno je da Êe se u teπkim vremenima Boæji narodjoπ viπe obratiti Bogu. U vrijeme naπih nedaÊa i muka,kad uopÊe nismo imali nikakvoga vjerskog gradiva, ovo sepokazalo toËnim. Zatvorenici su se okupili kao stado dahvale Boga, da nauËe viπe o Bibliji, da pjevaju pjesme i damole. Nekoliko nas koji smo saËinjavali jezgru, provodiloje svaku slobodnu minutu u usmenom pouËavanju obraÊe-nika.

Naπi su neprijatelji Ëekali svoj trenutak. Zima Êe usko-ro stiÊi. Zbog nedostatka hrane, odjeÊe i obuÊe sigurnoÊemo oslabiti i izmoriti se. “Uskoro Êete nas moliti nakoljenima da vas ‘preodgojimo’!” naslaivali su se naπiËuvari.

Izgledalo je kao da naπi muËitelji imaju sotonske moÊikojima mogu upravljati vremenom — zimske su tempe-rature pale na neuobiËajeno niske vrijednosti za Kubu.Zatvorenici i vojnici patili su od neobiËne hladnoÊe, a naj-viπe od svih patili su plantadosi.

“Ja viπe ne mogu ovako dalje”, proπaptao je jedan mla-diÊ kroz stisnute zube. “Tako mi je hladno.”

“Znam, brate,” pokuπao ga je utjeπiti jedan od crkve-nih starjeπina, “ali zajedno moæemo izdræati — zajedno.”

“Ja... ja... ja baπ nisam siguran u to”, odgovorio je

NJEGOVIM STOPAMA


mladiÊ osvrÊuÊi se po dvoriπtu, gdje se nalazila skupinavojnika koja je grijala ruke iznad otvorene vatre. “Moædabih mogao... makar samo nakratko...” njegove su rijeËiodlutale Ëeznutljivo.

“Da”, umijeπao se drugi zatvorenik Ëiji je glas drhtaood slabosti i hladnoÊe. “Makar samo do proljeÊa; a ondaÊemo opet promijeniti miπljenje.”

“Ne,” usprotivio se starjeπina, “neÊe vam biti dopuπte-no da opozovete i poniπtite svoje priznanje. Molim vas,ostanite Ëvrsti i postojani. Moæemo izdræati zajedno.”

Razgovori poput ovog postajali su sve uËestaliji i in-tenzivniji dok se temperatura nastavila spuπtati, sve doknije dosegla nevjerojatnih i najniæih, ikada zabiljeæenih,3 °C.

ObiËni su zatvorenici uæivali osjetno viπe slobode odpolitiËkih zatvorenika. Izmeu ostalog, buduÊi da su bilismjeπteni u drugom krilu zatvora, svakodnevno su na Ëi-tanje dobivali dnevni tisak. Meutim, zatvorenici su ubr-zo uspostavili vrlo uËinkovit sustav krijumËarenja papi-ra.

Ne samo da nam je taj papir omoguÊio nekakav kon-takt s vanjskim svijetom, veÊ nam je omoguÊio i grijanje.

Uguravali smo stari papir u pukotine u vratima i okonjih kako bismo sprijeËili strujanje hladnog zraka i pro-puh u Êeliji. Upravitelj zatvora je zapovjedio da niπta nesmije prekrivati ulazna vrata, no mi smo u tome ipak biliustrajni. Svakog jutra Ëuvari su vadili papir iz pukotinagovoreÊi kako im ti papiri spreËavaju pogled u Êeliju iometaju ih u nadgledanju. IroniËno je da je ovaj potezimao uËinak suprotan njihovim oËekivanjima i vladinomplanu — to je samo dalo dodatni poticaj i odluËnost i uËvr-stilo kraljeænicu onih plantadosa koji su veÊ ozbiljno raz-miπljali o prihvaÊanju vladinog plana “preodgoja” u za-mjenu za toplinu i odjeÊu. Boæji Duh nas je zbliæio meu-sobno i pomogao nam da zbijemo redove.

Doista je nevjerojatno koliku povrπinu neËijeg tijelamoæe pokriti obiËni rupËiÊ, koliko topline isijava ljudskotijelo, koliko topline netko moæe dobiti od jednoga kolutatoaletnog papira. Svakog jutra Ëuvari su pretraæivali naπu

149

Êeliju i uzimali sve πto smo upotrijebili za preæivljavanjetijekom prethodne noÊi.

Kad smo odbili popustiti, predati se i umrijeti, zapo-vjednici su umnogostruËili napore liπavajuÊi nas jedineosobne slobode koju smo joπ imali, sna. Postavili su zvuË-nike na samom ulazu u naπu galeriju. Svaka dva sata,tijekom cijele noÊi, zvuËnici su grmjeli svirajuÊi stari na-rodni napjev “Viπe od tisuÊu godina, puno viπe, morat ÊeπËekati. Ne znam ima li vjeËnost kraja...”

Nakon toga slijedila je propaganda odjela za zdrav-stvo. “Zatvorenici koji se nalaze u ovakvim uvjetima pot-hranjenosti, koji spavaju na podu, prehladit Êe se. Nelije-Ëene, takve prehlade vrlo lako prerastaju u tuberkulozu.S gubitkom krvi postat Êete anemiËni. Ako se ova anemijanastavi, oboljet Êete od leukemije. Vlada ne æeli da vam seto dogodi. Ali vi imate slobodnu volju. Ako prihvatite vla-din plan, izabirete æivot; odbijete li naπu ponudu, izabiretepolaganu ali sigurnu smrt.”

Mnogo je dobrih ljudi povjerovalo ovoj vladinoj propa-gandi i predalo se te prihvatilo plan “preodgoja”. Kako suoni odlazili, mi koji smo ostajali joπ smo se tjeπnje poveza-li. NoÊ za noÊi, viπe od dva mjeseca, ova se borba nastav-ljala. Æivot je postajao sve teæi i sve neizdræljiviji sa sva-kim novim danom. Neπto je trebalo uËiniti — ali πto? ©tomoæe uËiniti skupina izgladnjelih, polugolih politiËkih izop-Êenika da izvrπi pritisak na kubanske zatvorske duænosni-ke koji su oËito u rukama dræali sve konce?

NJEGOVIM STOPAMA


Æivot u kuÊi mrtvih

ZvuËnici su mi ponovno naruπili san i nasilno me pro-budili. Nedostatak sna iscrpio je iz svih nas svu energiju.“Moramo neπto uËiniti,” zakljuËio sam, “ali πto? ©to bismomi mogli uËiniti? Kakvu prednost mi imamo nad naπimmuËiteljima?” Jedino πto smo imali, a πto smo im odbijalidati, bila je naπa suradnja. Shvatio sam da je, zbog nekognama nepoznatog razloga, iznuditi privolu politiËkih za-tvorenika na prihvaÊanje programa “preodgoja” bio vita-lan Ëimbenik njihove sreÊe, a moæda i vaæan dio njihovogprestiæa i napredovanja pod Castrovom novom vlaπÊu.

Sjetio sam se teksta iz Evanelja po Mateju 5,6: “Bla-go æednima i gladnima pravednosti jer Êe se nasititi.” ©trajkglau! Moæda je baπ to odgovor. Zasigurno neÊemo izgubitipuno uæitka uskraÊujuÊi si bijedne obroke koje smo dobi-vali. I prije nego sam mogao svoju ideju nekome priopÊiti,jedan drugi brat predloæio je to isto, zatim joπ jedan pa joπjedan. Spontano, velik broj nas donio je ovu odluku istovre-meno. Prenijeli smo tu svoju zamisao ostalim zatvorenici-ma i upozorili ih na moæebitne posljedice, a zatim smo oprijedlogu glasovali. Devedeset tri posto nas sloæilo se stim prijedlogom — sljedeÊeg jutra otpoËet Êemo sa πtraj-kom.

Osluπkivali smo πkripu metalnih kotaËa i pribliæavanjekolica kojima je dostavljana hrana, buduÊi da nam viπenije bilo dopuπteno odlaziti u blagovaonicu koju su koristiliobiËni zatvorenici. Tiπina je zavladala galerijom kad su se

151

vojnici koji su gurali kolica s hranom pribliæili naπoj gale-riji. Gledali smo kako se otvaraju vrata. Naπ se doruËaksastojao od smeeg πeÊera rastopljenog u vruÊoj vodi itoliko tanko narezanih kriπki kruha da se kroz njih do-slovno moglo gledati.

Vojnici su nas pozvali: “Doite po svoj doruËak.”Nitko se nije odazvao.“Tko æeli doruËak, neka izae i neka ga uzme”, povi-

kao je kuhinjski narednik. “Ostatak Êemo uzeti sa sobom.”Ponovno nitko nije odgovarao.Istupio je Rafael Alzamora, zatvorenik koji je bio zadu-

æen za raspodjelu naπih obroka. “Oni ga ne æele.”“A ti?” upitao je vojnik.“Ne æelim ga ni ja.”“Je li ovo πtrajk?”Rafael je trenutak zastao, a zatim podigao i neznatno

nakrivio obrvu. “Mogao bi biti — sve ovisi o vama.”Narednikove su oËi isijavale bijes dok je promatrao

kameno ozbiljna lica zatvorenika. “Jeste li vi svjesni po-sljedica ovoga Ëina?” Otiπao je ne ËekajuÊi odgovor na svo-je pitanje. Tijekom sljedeÊih nekoliko sati zajedno smopjevali i molili se Bogu.

U devet sati vojnici su se vratili noseÊi nam ruËak. Snjima je bio narednik, nizak, zdepast vojnik crvenoga licakoji oËigledno nije bio navikao da mu se suprotstavlja.Ovaj sam put ja bio glasnogovornik naπe skupine. I doksam s vojnicima ponovio onaj isti dijalog koji smo vodili ikod doruËka, on je poËeo bjesnjeti i opetovano urlati: “Ovoje πtrajk! Ovo je πtrajk!” Bacio je kapu na pod i poËeo ponjoj skakati kao malo dijete kad se stvari ne odvijaju ona-ko kako je ono zamislilo.

Narednik je bio zaduæen da izvijesti zapovjedniπtvo oπtrajku, a to je znaËilo nevolju. A nevolja u zatvoru jeznaËila da cjelokupno vojno osoblje mora biti deæurno dva-deset Ëetiri sata i da im se svi dopusti otkazuju do dalj-njega.

Doπla je i veËera, ali je proπla na isti naËin. TijekomsljedeÊa tri dana obroci su dolazili redovito. Sve je viπe iviπe zatvorskih duænosnika dolazilo kako bi se osvjedoËilo

ÆIVOT U KU∆I MRTVIH


u naπu pobunu viËuÊi i prijeteÊi nam. Nakon πto bi iskalilisvoj bijes, Ëasnici bi se okrenuli na petama Ëizama i otiπli.

»etvrtoga dana Ëuvari viπe nisu donosili uobiËajenuzatvorsku hranu, veÊ puno bolju i privlaËniju kojom su sehranili Ëuvari. Ostavili su nam ovu bolju hranu ispredvrata kako bismo je mogli vidjeti i omirisati. Kad smoostali Ëvrsti u svojoj nakani, odvezli su je natrag u blago-vaonicu. Te veËeri, baπ kad smo poËeli s veËernjim bogo-sluæjem, oglasio se zvuËnik.

“Pozor, pozor! Svim zatvorenicima koji πtrajkaju udvoriπtu broj dva. Ovo je savjet zdravstvenog odjela Mini-starstva unutarnjih poslova. Nakon tri dana πtrajka vaπse metabolizam moæe promijeniti. Ako ste deblji, vaπe Êese tijelo odræavati iz tog izvora. Ako niste, vaπe Êe tijelopoËeti probavljati samo sebe. ÆeluËana Êe kiselina poËetinagrizati stijenke æeluca te tako stvarati Ëireve, rak i dru-ge sliËne bolesti. Nastupit Êe tolik gubitak energije i vital-nosti da se viπe nikada neÊete moÊi oporaviti.”

Kako smo kilogram za kilogramom gubili tjelesnu sna-gu, dobivali smo duhovnu. Ponavljali smo Pavlove rijeËi iz2. KorinÊanima 4,16-18: “Zato ne malaksavamo. Naprotiv,ako se i raspada naπ vanjski Ëovjek, ipak se naπ nutarnjiËovjek obnavlja iz dana u dan. Uistinu, naπa nam sadaπ-nja ali kratkotrajna i mala nevolja donosi izvanredno veli-ku i vjeËnu slavu, nama koji ne smjeramo na vidljivo,nego na nevidljivo, jer je vidljivo prolazno, a nevidljivo jevjeËno.”

I dok su nam tjelesni miπiÊi propadali zbog gladova-nja, jaËali smo duhovnu snagu molitvom i bili smo zauzetizapoπljavanjem svojih intelektualnih miπiÊa kako bismoizvijestili druge o naπoj jadnoj situaciji. UoËivπi æelju ku-banske komunistiËke partije da uæiva dobar glas, ustrojilismo zatvorsku poπtansku sluæbu. Pisali smo organizacija-ma kao πto su Meunarodni crveni kriæ i Amnesty Interna-tional koristeÊi se kutijama cigareta i ostalim komadiÊimapapira. Izbuπili smo rupe u zatvorskim zidovima, a zatimprovukli dugaËku crnu æicu iz naπe galerije do ostalih, svedo prostora broj jedan u dvoriπtu broj Ëetiri. Zatim smosvoja pisma presavijali do veliËine malih kavdratiÊa, vjeπali

153

ih o æicu i dostavljali do zatvorenika koji su trebali bitipuπteni na slobodu, a ovi su ih prokrijumËarili izvan za-tvorskih zidina. Kad su zatvorski duænosnici otkrili naπprijenos informacija i ispraznili Êelije i galerije koje su senalazile pokraj naπe, pisma su veÊ odavno bila na putuprema namijenjenim odrediπtima.

Trinaestoga dana odreeni broj Ëasnika razliËitih Ëi-nova proveo je istragu i pregled naπe galerije. Neka sla-bija braÊa prihvatila su plave odore i program “preodgoja”te su trenutaËno bila premjeπtena u druge zatvore. Kad jevojna elita zavrπila pregled, pukovnik Pacheco, deæurnizapovjednik, kratko je dodao: “Ovi zatvorenici dobivajuhranu iz nekog nepoznatog izvora. InaËe bi veÊ odavno bilimrtvi!”

Tada je zapovjedio da unutar svake galerije budu smje-πtena po dvojica vojnika kako bi se otkrilo tko je taj tajan-stveni krijumËar hrane. Njihova je nazoËnost ometala na-πe razgovore. Viπe nismo mogli slobodno razgovarati o svo-jim problemima. No bez obzira na njih, nastavili smo odr-æavati molitvene sastanke pred njima, moleÊi se, pjevajuÊii citirajuÊi biblijske tekstove. Kad je pukovnik Pachecoprimio izvjeπtaj od svojih vojnika, jedan je vojnik priznaoda Netko redovito ulazi u Êeliju.

“Nisam Ga vidio, ali taj »ovjek, Isus, dolazi svakeveËeri o zalasku sunca”, objasnio je vojnik. “Zatvorenicitada naprave krug oko Njega i zazivaju Ga. Ja mislim daje On taj koji im donosi hranu jer ih katkad Ëujem kakogovore: ‘Hvala Ti, Isuse.’”

Smijali smo se u sebi shvativπi kako je vojnik doπaodo takvog zakljuËka — Isus (Hesus) je vrlo uobiËajenomuπko ime u πpanjolskoj kulturi.

Petnaestoga dana pukovnik Pacheco je izdao zapovi-jed da vojnici otvore puπËanu vatru na nas ako budemoodræavali veliko, opÊe bogosluæje. Kako bismo izbjeglinepotrebne probleme, odræavali smo bogosluæja u malimskupinama po troje ili Ëetvero, rasprπenim po Ëitavoj ga-leriji.

SljedeÊeg jutra u naπu je galeriju uπao pukovnik Pa-checo u pratnji potpukovnika Offarila i drugih visokih voj-



nih Ëasnika. Nakon πto su nas Ëuvari okupili, stvari je usvoje ruke uzeo potpukovnik Offaril.

“Ne znam πto se to s vama zbiva. Ponudili smo vampovlasticu posjeta, to ste odbacili. Bili smo vam spremnidati nove plave odore kako biste nastavili s normalnimreæimom posjeta, a vi ste ih odbili.” Uzdahnuo je duboko,pun gaenja prema nama. “Sad je red na vama. Ovdje jepukovnik Pacheco. Recite mu πto æelite.”

»asnici su bez rijeËi i ispitivaËkim pogledima proma-trali skupinu nijemih zatvorenika. Nitko se nije ni pomak-nuo s mjesta.

Potpukovnik Offaril je tada napao naπu duhovnost.“Vi za sebe kaæete da ste vjerski i politiËki zatvorenici, ane obiËni kriminalci — vi niste ni to, vi ste niπta. Vi nisteni odgojeni ni uljueni. Kad biste imali makar malo... neodgoja, veÊ pristojnosti, vi biste mi odgovorili.” Odmah-nuvπi ojaeno rukom, dodao je: “»ak bi i Ëopor pasa zala-jao kad bi im se netko obratio. Vi niste niπta drugo domrtva tijela.”

U tom je trenutku jedan politiËki zatvorenik, Francis-co Rodriguez, odgovorio: “Potpuno ste u pravu, jer se Ëaki sa psima postupa bolje u domu njihovih gospodara negoπto se postupa s nama u ovoj dræavi.”

Offaril je netremice gledao Francisca. “UËinili smo sveπto je bilo u naπoj moÊi da vam pomognemo.”

“Onda moæda niste vi ti koji s nama postupaju loπijenego sa æivotinjama; to je onda jamaËno vaπa vlast pred-voena Fidelom Castrom!”

Offaril je podigao πaku i naglo krenuo prema Francis-cu, ali ostali su Ëasnici stali izmeu njega i zatvorenika.

Kad je Francisco uputio joπ nekoliko uvreda na raËunpotpukovnika, ovaj se pokuπao osloboditi stiska svojih ko-lega Ëasnika. “Pustite me da ga smoædim. Nagurat Êu ti terijeËi natrag u usta i grlo, Rodriguez!”

Naviknuti da njihova rijeË bude zakon za zatvoreni-ke, ovim se je Ëasnicima bilo sve teæe i teæe obuzdavati ikontrolirati. Offaril i Francisco su nastavili bitku rijeËi-ma, dovodeÊi do usijanja i zatvorenike i Ëasnike — sveosim pukovnika Pacheca, koji je ostajao miran i odvojen

155

od trenutaËnog dogaanja. Kad je izgledalo da Êe se gale-rija svakog trenutka pretvoriti u veliki boksaËki ring inastati opÊa tuËnjava, pukovnik Pacheco se okrenuo pre-ma Offarilu. “Offarile, moæeπ iÊi. Odsad Êu se ja brinuti zaove zatvorenike.”

U Offarilovim je oËima plamtjela vatra. Na trenutakje izgledalo kao da Êe navaliti i na samog pukovnika. Umje-sto toga, poprimio je svoje uobiËajeno vojniËko dræanje,stao u stav pozor, salutirao i otiπao.

Okrenuvπi se prema Franciscu, Pacheco je rekao: “Sveje ovo moglo biti izbjegnuto. Ja sam doπao k vama kakobih vam ponudio listu ustupaka i povlastica.” Njegov blagii ugodni glas i oËi pune saæaljenja zavarale su velik brojmlaih zatvorenika.

“Ako javno odustanete od πtrajka i promijenite svojstav, vratit Êu vam zdravstvenu skrb i moguÊnost posjeta.Osobno Êu se pobrinuti da dobijete bolju hranu i gledateteleviziju dvaput tjedno, razmotrit Êu sve vaπe zahtjeve iprijedloge za poboljπanje.” Velik broj mladih i lakovjernihzatvorenika povjerovao je ovim rijeËima i bio premjeπteniz naπe skupine. Kasnije smo saznali da je, korak po ko-rak, svaki od njih na kraju zanijekao vjeru u Boga i upotpunosti prihvatio program “preodgoja”.

Osamsto trideset nas ostalo je vjerno. Sedamnaestogadana voda je prestala teÊi iz cijevi koje su se nalazile ugaleriji. Nismo imali vode ni za pranje ni za piÊe. Nekimje zatvorenicima poËela otpadati kosa, no usprkos tomuostali su nepokolebljivi i postojani. Nakon πto je naπa za-tvorska poπtanska sluæba prestala postojati i bila ukinuta,smislili smo novi plan. Presavijali smo pisma u kvadratiÊekao i prije, a zatim smo ih pomoÊu malih gumenih praÊakabacali preko zatvorskih zidina. Iza betonskih zidova sva-kog se dana okupljala rodbina zatvorenika, pokuπavajuÊiishoditi dozvolu za posjet svojim najmilijima. Pribjegavalisu mitu, seksu i trikovima kako bi postigli svoje ciljeve ibili su viπe nego spremni proslijediti naπa pisma odgova-rajuÊim organizacijama.

Dvadesetog dana naπega πtrajka glau, odmah iza Ëe-trnaest sati dvjesto vojnika umarπiralo je u dvoriπte broj



dva. I dok su veÊinu nas izveli na dvoriπte, Ëasnik je zapo-vjedio ostalim zatvorenicima da ostanu unutra i budu mirnidok vojnici pretraæuju galerije, ponegdje Ëak trgajuÊi i ko-made poda. Traæili su radioprijemnik. Informacija o na-πem πtrajku glau procurila je izvan zatvora i doprla doMeunarodnoga crvenog kriæa — kako, zatvorski duænos-nici nisu znali. Predstavnici Crvenog kriæa zahtijevali suda im se dopusti razgovor s nama, ali je revolucionarnavlada to odbila. Ministarstvo unutarnjih poslova zaklju-Ëilo je da mi, zatvorenici u πtrajku, izdræavamo sve nedaÊei glad jer smo nekako otkrili da se Crveni kriæ i AmnestyInternational raspituju za nas i da je to izvor naπe moral-ne snage ili, kako su to oni vidjeli, izvor naπe tvrdoglavo-sti.

U danima koji su slijedili zatvorski su duænosnici oku-pili Ëlanove naπih obitelji i doveli ih u zatvor bez naπegznanja. Izvijestili su ih o naπem πtrajku glau. “Oni supotpuno nerazumni. Ne æele vas vidjeti. Ponudili smo immoguÊnost da ih posjetite, ali oni nisu prihvatili naπu po-nudu. OdluËili su biti orue imperijalista”, lagao im jezapovjednik zatvora. “Revolucionarna je vlada otiπla toli-ko daleko da je poslala i po vas, Ëlanove njihovih obitelji,ne biste li ih vi moæda pokuπali urazumiti. Vidite li ovuodjeÊu ovdje?” Bila je to odjeÊa koju smo imali na sebi kadsmo bili uhiÊeni ili neka sliËna, rekao nam je kasnije za-tvorenik koji je radio u vojniËkoj praonici rublja.

“Voljni smo im dati pet dana dopusta da odu s vamakuÊi, a sve πto trebaju napraviti jest da na to pristanu, dakaæu ‘da’. Znam da nam ne vjerujete, ali ako æelite, mo-æete im poslati i kratke poruke. Mi Êemo ih dostaviti va-πim roacima.”

Jedan je posjetitelj upitao: “Kako Êemo znati da suoni te poruke doista i primili?”

“Dopustit Êemo im da vam odgovore”, objasnio je Ëas-nik. Obitelji zatvorenika nisu imale pojma u kojoj su mje-ri ti Ëasnici spremni na demonske prijevare. Mnogo njihpovjerovalo je tim laæima i poËelo pisati poruke. »uvari supozorno Ëitali svaku poruku, i ako zatvorenik nije odgovo-rio na naËin na koji su to æeljeli zatvorski zapovjednici,

157

Ëuvari bi napisali svoje odgovore u ime zatvorenika i nataj naËin iskrivili istinu. Mi smo æudjeli za tim da vidimosvoje voljene, ali ne pod tim uvjetima. Nakon πto su Ëas-nici pripremili pozornicu za svoju lakrdiju, Ëuvari su nasuveli u malu prostoriju gdje su nas Ëekale naπe obitelji.

Promatrao sam agoniju svog prijatelja dok je njegovasupruga kleËala pred njim moleÊi ga da popusti. “Uzmidopust od pet dana. Poi kuÊi sa mnom. Ako ne uËiniπtako,” povikala je, “ubit Êu se.”

Cijelo to vrijeme Ëasnici su sjedili na jednoj stranistola, gledajuÊi i podsmjehujuÊi se kao da kaæu: “S ovimnam je uspjelo.”

Moj je prijatelj na kraju ipak popustio i uzeo peto-dnevni dopust. Kad se vratio u zatvor, otkrio je da smoπtrajk prekinuli sljedeÊeg dana, odmah po njegovu odlasku.

Kasnije smo doznali da je vijest o πtrajku izaπla izvangranica zatvora i izvan granica Kube. Meunarodni je ti-sak tu vijest objavio po Ëitavom svijetu te na taj naËinrazobliËio kubanski komunistiËki reæim. Kubanske su vla-sti dobile zapovijed od Rusije da prekine taj πtrajk. Zar jestvarno moguÊe da Ëudoviπte koje je stvorio Fidel Castrobude primorano pod meunarodnim pritiskom promijenitisvoj izgled, te razviti lice ËovjeËnosti i suosjeÊanja?

Kao i u veÊini birokracija, odgovornost za πtrajk spu-πtala se na sve niæe razine, da bi na kraju sva krivnja palana upravitelja zatvora. Ministar unutarnjih poslova smije-nio je dotadaπnjeg upravitelja i na njegovo mjesto postavionovoga Ëovjeka. Novi je upravitelj odmah uspostavio su-stav zdravstvene skrbi, posjeta obitelji i dao nam knjigeza Ëitanje. Kasnije smo doznali da je smijenjeni upraviteljdoæivio æivËani slom i da je godinama poslije toga bio napsihijatrijskom lijeËenju.

Odmah su nam poboljπali prehranu. Svjestan skorihposjeta naπih obitelji, novi je upravitelj æelio biti siguranda izgledamo zdravo i Ëilo. Jedan od najpopularnijih do-dataka naπoj hrani bio je pivski kvasac koji je brzo prido-nosio potrebnu teæinu naπim kosturima. Novi je upraviteljæelio popraviti i opÊu sliku zatvora pa je dao postavitikrevete, madrace, plahte i jastuke.



Ali iako smo æeljeli vidjeti svoje najdraæe, nije nasoduπevljavala pomisao da Êemo se s njima sresti noseÊisamo donje rublje. Tada nam je na um pala ideja da odplahti napravimo kratke hlaËe i koπulje. Kad je naπ krojaËkipothvat bio priveden kraju, bili smo ponosni. OsjeÊali smose kao da ponovno uæivamo poπtovanje.

Prvi posjet nakon πtrajka zauvijek mi se urezao upamÊenje. Skupili smo se u dvoriπtu broj dva, zatvorenicii njihove obitelji, i odræali veliki molitveni sastanak. Ni-smo mogli zaustaviti suze, a rijeËi jedva da su iz nas izla-zile kad smo zajedno udruæili glasove pjevajuÊi pjesme “Tamilost divna” i “Na Golgoti je kriæ”. Nakon bogosluæjarazdvojili smo se u manje obiteljske skupine kako bismoËuli sve o dragocjenim trenucima koje smo propustili odnaπeg utamniËenja, o gubitku omiljenih ujaka, strina, dje-dova i baka i o roenju novih Ëlanova naπih obitelji kojemoæda nikad neÊemo upoznati. Vrijeme koje smo proveli uzajedniËkom druæenju prebrzo je zavrπilo. Poljubili smo seza rastanak i obeÊali jedni drugima da Êemo se vidjetiponovno za mjesec dana. »ak je i æivot u La Cabani mogaobiti podnoπljiv ako si znao da Êe ti za samo trideset danaponovno biti dopuπteno vidjeti prijatelje i obitelj i Ëutivijesti iz vanjskog svijeta.

Posjeti su prestali nakon samo nekoliko kratkih mje-seci. Rano jednoga sijeËanjskog jutra probudio nas je glaskoji je dopirao preko zvuËnika objavljujuÊi listu s imenimaljudi — i moje je ime bilo na toj listi. “Zaπto me sada zovu,zaπto me trebaju?” pitao sam se. Pokuπao sam osvjeæitipamÊenje ne bih li se moæda prisjetio neËega πto sam po-greπno napravio, ali niπta mi nije padalo na pamet. Nisamdugo trebao Ëekati odgovor.

Nakon doruËka, poruËnik i njegov pomoÊnik doπli sudo galerije i otkljuËali vrata. “Humberto Noble Alexander,odmah prikupi svoje stvari. Dobio si premjeπtaj u drugizatvor.”

Svoje stvari? Koje svoje stvari? I dok sam zamataoono neπto malo bijednih sitnica u priËuvnu, ruËno izraenukoπulju i vezao ih, moja su braÊa oko mene stvorila moli-tveni krug, posljednji put. Pogledao sam uokolo po licima

159

svojih supatnika i s teπkim naporom zaustavio i prikriosuze. Toliko toga smo proπli zajedno. Rame uz rame pje-vali smo pjesme hvale; molili Boga za snagu; smrzavali sena hladnoÊi i zamalo zajedno pomrli od gladi. OsjeÊao samkako mi njihova ljubav daje snagu i hrabrost da se suoËimsa svim πto se nalazilo preda mnom.

Bliskost koju smo dijelili u toj zatvorskoj Êeliji nadila-zila je i izdizala se iznad vjerske pripadnosti, rase ili poli-tiËkog uvjerenja. Ovi su ljudi bili moja obitelj. Gledao samlice svakoga od njih dok smo se posljednji put zagrlili.HoÊu li se susresti s njima s ove strane vjeËnosti? Moædas nekima i hoÊu, ali ne sa svima.

“Hajde, Alexander, poæuri”, povikao je poruËnik.Okrenuo sam se spreman na odlazak i pogledao u

njegove tamne, bezosjeÊajne oËi i upitao se: “Moæe li ondoista biti toliko bezosjeÊajan, toliko liπen ËovjeËnosti dane osjeÊa baπ niπta?”

Izveli su nas na dvoriπte i utovarili u kamione s kave-zima, sliËne onima za prijevoz pasa. »uvar je utovario nasËetvoricu u jedan kavez i zakljuËao vrata. Preostala Ëetirikaveza takoer su bila pretrpana zatvorenicima. VozaË ijedan vojnik sjedili su sprijeda. A na srednjem sjedalunalazio se zastavnik koji je nadgledao zatvorenike. Nismoznali da nam je u doruËak bila stavljena ipeca, tvar kojaizaziva muËninu, povraÊanje, proljev i glavobolju.

Nakon trideset sati kamioni su stali u zatvoru Boniato.Zatvor Boniato bio je na glasu kao najgori zatvor na Kubi.Baπ kao i u nacistiËkim logorima tijekom Drugoga svjet-skog rata, zapovjednici zatvora Boniato provodili su poku-se na zatvorenicima. Skupljali su podatke o tome kolikodugo ljudski organizam moæe preæivjeti, prvo bez hrane, akasnije, kako su zatvorenici slabili, i bez vode.

Slabi i dehidrirani od tvari koju su nam dali i malak-sali zbog grËeva od skuËenog prostora gdje smo se nalazili,iskobeljali smo se teπkom mukom iz kaveza da upoznamoupravitelja zatvora i njegovo osoblje. Zatvorski Ëuvari sunas promatrali poput robe na trænici.

“U redu, deËki,” ponosno je progovorio zatvorski upra-vitelj, “sad ste u zatvoru Boniato. Stoga zaboravite sve



povlastice i privilegije koje ste uæivali u La Cabani. OvdjeÊete povlastice zaraivati u skladu sa svojim postupcima.”

Shvatili smo njegovu poruku. Sva slavna obeÊanja ko-ja smo dobili nakon πtrajka glau neÊe ni pribliæno bitiispunjena. KomunistiËko Ëudoviπte nije nimalo promije-nilo svoju narav. Demonski je neprijatelj samo prikrio svo-ju zloÊu onoliko vremena koliko je trebalo meunarodnojzajednici da zaboravi i prijee na novi sluËaj.

Poloæaj zatvora Boniato — smjeπten je u maloj doliniokruæenoj planinama — osiguravao je naπim muËiteljimapotpunu privatnost prilikom provoenja zvjerstava nadzatvorenicima. Zatvorski se kompleks sastojao od pet dvo-katnica, a svaka je bila podijeljena u Ëetiri paviljona.

Naoruæani Ëuvari su me dopratili do paviljona 5C. Sdruge strane ËeliËnih vrata nalazio se dugaËak prolaz. Uz-duæ hodnika, s lijeve i desne strane, nalazilo se tridesetdevet masivnih ËeliËnih vrata. Odveli su me u Êeliju broj26. »ekao sam dok jedan od Ëuvara iz dæepa nije izvadiodivovski sveæanj kljuËeva, zatim otkljuËao zasun i povu-kao æeljeznu πipku unatrag. Drugi me je Ëuvar grubo gur-nuo unutra. Debela ËeliËna vrata zatvorila su se uz zve-ket, nakon Ëega je uslijedio zvuk struganja metala o metali πkljocanje kljuËa u zasunu. ∆elija veliËine tri puta petmetara na stropu je imala jednu æarulju. Njome se uprav-ljalo iz Ëuvareva ureda. Kad je Ëuvar odluËio, bio je dan,a kad je æelio da bude noÊ, bila je noÊ. Pritiskom na pre-kidaË svjetlo bi od jedva vidljivog postajalo sve svjetlije dojarko svijetlog, i obrnuto, do potpune tame.

U Êeliji su se nalazila dva leæaja, gornji i donji. Ustraænjem kutu Êelije nalazio se mladiÊ sklupËan u polo-æaju neroenog djeteta, prislonjen uza zid.

“Makni se od mene”, rekao je plaËljivim glasom. “Ne-moj me ozlijediti.”

“Nisam doπao ovamo da te ozlijedim”, pokuπao sam garazuvjeriti osvrÊuÊi se po oskudnom prostoru. “Izgleda daÊemo dijeliti Êeliju neko vrijeme. Moje je ime Alexander —Noble Alexander.”

Oprezno je poËeo odmatati tijelo, a njegove upale oËiokruæene tamnim podoËnjacima ispitivaËki su me mjerile.

161

“Pa,” odloæio sam svoj zaveæljaj i osvrnuo se po Êeliji,“koji leæaj ti æeliπ, gornji ili donji?”

Mahnuo je glavom prema donjem.“U redu”, podigao sam zaveæljaj i odloæio ga na krevet

koji Êe biti moj. “Kako æeliπ da te zovem, prijatelju? Kakoti je ime?”

Pogledao me je u nevjerici kao da pokuπava zakljuËitikoliko mi moæe vjerovati. “Calixto Orihuela”, promrmljaoje ponovno se sklupËavπi u obliku lopte na svom leæaju.

U sljedeÊih nekoliko dana Calixto je otkrio neke poje-dinosti o sebi. Rekao je da je uhiÊen pod optuæbom da jepomagao pobunjenicima i bio je osuen na kaznu smrtistrijeljanjem. Gledao je dok je streljaËki vod ustrijelio dvo-jicu njegovih kolega, takoer optuæenih za suradnju s po-bunjenicima. Tada je, u posljednji trenutak, doπla obavi-jest o smanjenju i ublaæavanju kazne za svu trojicu osue-nika na zatvorske kazne u trajanju od trideset godina.Naæalost, dvojica od njih trojice veÊ su bila smaknuta.Meutim, sam prizor smaknuÊa njegovih prijatelja i mu-Ëenje koje je proπao u sljedeÊih nekoliko dana prouzroËilisu da mu se um slomi i da izgubi zdrav razum. Katkad jebio priseban i razborit, a katkad bi samo leæao na krevetui otvorenih oËiju buljio u strop bez ijedne rijeËi. Kad je biou takvom stanju, znalo se dogaati da nije spavao ni pro-govarao tjednima. Jedina hrana koju bi uzimao bila je onakoju bih mu ja silom ugurao u usta. Bilo je i trenutakakad bi nekontrolirano bjesnio i vikao.

Calixtu je bila prijeko potrebna moja stalna pozornosti skrb — moje zdravstvene vjeπtine — kad bi odlutao iz-van granica stvarnosti ili nekontrolirano bjesnio, i mojapastoralna vjeπtina kad je bio svjestan svoje okoline. AliSveti Duh je uËinio da Calixto nakon nekog vremena pri-hvati Isusa kao svoga Spasitelja.

Moj prvi dan u zatvoru Boniato poËeo je toËno u πestsati ujutro s prvom prozivkom. Svaki zatvorenik koji nijeustao na noge onog trenutka kad se zaËula zviædaljka, bioje ozbiljno pretuËen i ostavljen bez zdravstvene pomoÊi injege. Nakon prozivke vod vojnika uπao je strojnim kora-kom u hodnik, vrata su se πirom otvorila i svaki je zatvo-



renik dobio teπke batine. Taj isti postupak ponavljali su isvake veËeri u 18 sati, i tako svako jutro i svaku veËersljedeÊih mjesec dana.

Naπa je Êelija imala mali prozor na straænjem zidu.Prozori na ostalim Êelijama bili su prekriveni ËeliËnimreπetkama, tako da su naπi tamniËari, otkrivπi naπ luksuz,preselili Calixta i mene u novi paviljon i novu tamnicu. Uovom paviljonu svaka su ËeliËna vrata u sebi imala maliotvor kroz koji smo dobivali hranu. BuduÊi da smo ovdjebili zatvoreni dvadeset Ëetiri sata dnevno, mali je otvorpostao moja propovjedaonica. Kroz ovaj uzak prorez pro-povijedao sam Boæju RijeË. Svakog jutra i veËeri vidio samlica zatvorenika kako slave Boga naslonjeni na male otvo-re u svojim vratima. Subotom smo imali veliko bogosluæje,a nedjeljom satove biblijske povijesti. Oni koji su znalibiblijske tekstove napamet, citirali bi te tekstove, a novo-obraÊenici bi ih ponavljali za nama. Nova crkva je poËelarasti.

La Cabana, otok Pines, Remedios, Boniato — svakizatvor imao je svoja demonska obiljeæja po kojima je bioprepoznatljiv, neπto poput otisaka prstiju. Meutim, naj-gore muËenje iskusio sam tijekom svoga zatoËeniπtva uzatvoru Boniato — ne od zatvorskih zapovjednika ili sa-distiËkih Ëuvara, nego od moje drage Yraide. Bilo je toovdje, 1972. godine, kad je odluka o naπoj rastavi brakapostala sluæbena i konaËna. Sve do dolaska sluæbene po-tvrde o rastavi braka odbijao sam povjerovati da bi mojaprekrasna supruga, majka moga sina, stvarno uËinila πtotakvo. U obrazloæenju zahtjeva za rastavu braka ona jetvrdila da sam “pokuπao izvrπiti atentat na njezinog Pred-sjednika”. I dok je rastava braka uobiËajena pojava kodmnogih zatvorenika, ja nisam mogao vjerovati da bi se tomoglo dogoditi meni. Na kraju krajeva, ja sam krπÊanin,i Yraida je krπÊanka; krπÊani se ne rastaju. Oni ostaju ubraku i vezani su kroz Ëitav æivot.

“To je nemoguÊe!” vikao sam svojim prijateljima. “Si-gurno su je komunisti primorali da kaæe takve stvari. Ilije sve to moæda samo njihova varka i trik kako bi meuniπtili.” Hvatao sam se za svaku pa i najmanju slamku

163

kako bih pobio istinitost sluæbene potvrde o rastavi braka.Morao sam vjerovati da me ona joπ uvijek voli; Morao samto vjerovati!

“Rastava braka je stvarna”, suprotstavio mi se jedanmoj prijatelj. “Ti si nerazuman i budalast ako to ne vjeru-jeπ.”

Stariji zatvorenici su znali na koji naËin njihovi mlaikolege reagiraju na vijest o rastavi braka ili o smrtnojpresudi. On ili potone u duboku depresiju koja zavrπi sa-moubojstvom ili reagira bijesom i prkosom. I jedna i dru-ga reakcija na kraju Êe ga doista i uniπtiti.

“Ostavite me na miru”, otresao sam se na svoju braÊuu Kristu. “Samo æelim biti sam!”

“Ne, Noble,” energiËno su mi se suprotstavili moji pri-jatelji, “bit Êemo stalno tu, pokraj tebe... Mi te volimo, aza tebe nije dobro da sada budeπ sasvim sam.”

Pokuπao sam se prepirati s njima. Æelio sam se s ne-kim potuÊi — po moguÊnosti s Ëuvarima. Nisam se plaπioni smrti ni njihova bijesa. Metak je samo mogao ublaæitibol koju sam osjeÊao u dubini duπe. “Za πto da æivim?Izgubio sam suprugu, sina — sve! Preostali Ëlanovi obite-lji æivjeli su u drugoj zemlji udaljenoj viπe od dvije tisuÊekilometara, a moæe se dogoditi da ih ionako viπe nikadaneÊu vidjeti.”

Kako je vrijeme prolazilo, bilo nam je dopuπteno pro-voditi sve viπe vremena izvan Êelija. Moji su prijatelji stal-no bili uz mene, Ëak i kad sam tonuo u depresiju, dubljuod svih koje sam ikada iskusio. Æivot u tzv. tigrovom ka-vezu, u kamenolomu mramora, u septiËkoj jami ili u tam-nicama bio je niπta u usporedbi s oËajem koji sam osjeÊaou ovom trenutku. “Kako Êu preæivjeti? Za πto bih uopÊe iæivio?” pitao sam se. Isprva polako, poËeo sam shvaÊatida, iako sam ostao bez svoje zemaljske obitelji, joπ uvijekimam mnoπtvo braÊe koja ne potjeËu od majke i oca, veÊod Boga.

Njeæan dodir ramena, smijeπak pun potpore i suosje-Êanja ili tapπanje po leima ublaæili su moju agoniju. Ikad ni suosjeÊanje nije dopiralo do mene, pribjegavali supodsmjeπljivim pitanjima: “Stvarno Êeπ dopustiti komunis-



tiËkim Ëudoviπtima da te na kraju pobijede? Kakav si ti toËovjek? Gdje ti je sada ta snaga o kojoj si uvijek propovi-jedao? Hajde, pastore, daj se saberi!”

Rolando Fuentes, glavni akon, prisilio me da se pri-hvatim svojih obveza i duænosti. “Pastore, prestani mislitina Yraidu. Hajde poËni obavljati svoju sluæbu prije negoπto nas sve izgubiπ.”

Nekako sam se pri spomenu svoga zvanja — pastore— prisjetio na πto sam pozvan i svoga poslanja. »uvari susvakodnevno dovodili nove zatvorenike. Ovi ljudi æudjelisu za nadom koju im je moglo dati Evanelje. Da situacijabude joπ gora, u posljednje se vrijeme Ëinilo da je Castrovreæim ostao bez odraslih osoba koje bi mogao zatvarati paje poËeo zatvarati djeËake koji su jedva navrπili trinaest,Ëetrnaest godina. »uvari su tvrdili da su uhiÊeni zbogsitnih kraa — u πto sam teπko mogao povjerovati. Osjetiosam da imam posebnu ulogu u kontaktu s tim zbunjenimi preplaπenim djeËacima. Tu su bili i zatvorenici s kojimasam se prije molio i prouËavao i koji su se nalazili na rubuodluke da predaju svoj æivot Kristu. I oni su promatralihoÊe li mi moja vjera u Boga pomoÊi da prebrodim najteæerazdoblje u svome æivotu.

Prisjetio sam se obeÊanja iz Psalma 27,10-14 i herojavjere iz Poslanice Hebrejima 11, osobito od 33. do 37. ret-ka. Shvatio sam da Êe, ukoliko se ne izdignem iznad svojetuge i boli, moja sluæba i moje propovijedanje tim ljudimabiti uzaludni. Ako “pastorova” vjera bude nedovoljno jakau vrijeme problema i nevolje, kako oni mogu biti sigurnida Êe njima vjera pomoÊi i biti im dostatna u vrijemenedaÊa i teπkoÊa.

165

Obitelj

Yraidina slika i moja izgubljena ljubav bile su stalanstanovnik mojih snova. Moram znati. OdluËio sam sazna-ti, zbog sebe samoga, zaπto se razvela od mene. Prokri-jumËario sam joj kratku poruku u kojoj sam od nje traæioda mi obznani svoje razloge. Njezin odgovor me slomio upotpunosti.

“Noble, viπe nisam mogla Ëekati. Ako ne æeliπ prihva-titi plan ‘preodgoja’, ni ja ni moj sin viπe neÊemo trpjetitvoju tvrdoglavost. Moraπ izabrati”, napisala je u odgovo-ru. “Prestala sam odlaziti u crkvu, a tvoj je sin sada ËlankomunistiËke mladeæi — Castrov pionir. Upoznala samjednog razboritog Ëovjeka, satnika kubanske vojske. Za-prosio me, i ja sam pristala.”

»itao sam njezino pismo bezbroj puta od poËetka dokraja. Izgledalo je tako nestvarno. Misli su mi odlutalenatrag u proπlost i prisjetio sam se dana kad smo se susreliu crkvi u gradiÊu Marianao na probi crkvenog zbora —28. prosinca 1958. TrenutaËno privuËen njezinom æivah-noπÊu i naoËitoπÊu, borio sam se sa svojim mislima te noÊi.Bi li to mogla biti æena koju mi je Bog namijenio? Pozvaosam je na sastanak; povela je i svoju sestru. I πto smo seviπe sastajali tijekom sljedeÊih nekoliko mjeseci, bivao samsve sigurniji da je upravo Yraida æena s kojom bih volioprovesti cijeli svoj æivot. VjenËali smo se 3. kolovoza 1959.I sada, trinaest godina poslije, ostavila me je i moram jezaboraviti.


U svome odgovoru pokuπao sam joj objasniti zaπto nemogu pristati na plan “preodgoja”, zaπto moram ostati plan-tado. Pismo sam zavrπio rijeËima: “Isus mi je dragocjenijiod srebra i zlata; radije Êu sluæiti Njemu nego da imamsve bogatstvo svijeta.”

Kroz sve vrijeme krize moja mi je zatvorska obiteljpruæala potporu i bila uz mene. DræeÊi se Isusovog obeÊa-nja koje je izrekao prigodom svoga uzaπaπÊa: “Ja sam svama u sve vrijeme do svrπetka svijeta”, jedva æiv probijaosam se kroz svakidaπnje zatvorsko muËenje. Kad god sampokazao naznaku da bih mogao biti slomljen ili se predati,kraj mene se uvijek naπao brat da me ohrabri i izvuËe izoËaja. Polako sam dolazio k sebi i postupno se oporavio.Posao u mladoj crkvi u zatvoru Boniato prisilio me je napovratak u stvarnost i æivot. Crkva mi je postala i supru-ga i sin.

U to sam vrijeme upoznao Andresa Gomeza, odvjetnikai bivπeg veleposlanika u mnogim juænoameriËkim zem-ljama. Kad je pobijedila Castrova revolucija, brat Andresje bio poslan u Francusku kao kubanski veleposlanik. Ka-ko su kubanske vlasti tijekom vremena poËele poprimatineugodnu crvenu boju, Andres je zajedno s ostalim kole-gama, koji su bili protjerani u Europu, skovao urotu kakoda preuzmu vlast u zemlji.

1961., prije invazije na Zaljev svinja, Andres je otpu-tovao u SAD, a zatim tajno uπao u Kubu kako bi pripremioput invaziji. UhvaÊen i osuen na kaznu smrti strijelja-njem, Andres je iπËekivao daljnju sudbinu. Kad je vijest onjegovoj kazni procurila u druge zemlje, predsjednici ze-malja u kojima je Andres tijekom dugog niza godina boraviokao veleposlanik, podnijeli su zahtjev za njegovo pomilo-vanje. Zbog pritiska koji je uslijedio Centralni je komitetpromijenio kaznu u trideset godina teπkog rada.

Tijekom rata za neovisnost voenog protiv ©panjolskeizmeu 1895. i 1902., Andresov je djed, Maximo Gomez,bio voa kubanskog otpora. Maximo je trebao postati iprvi kubanski predsjednik, no kad je bio zamoljen da pre-uzme taj poloæaj, odbio je rijeËima: “Moj je posao da oslo-baam, a ne da vladam.”

167

Andres je bio iskreni krπÊanin, odgajan i obrazovan ukatoliËkim πkolama svoje domovine. On i ja smo zajedno,rame uz rame, poËeli odræavati vjerske obrede. Ja bih pro-povijedao zatvorenicima protestantima, a on katolicima.No na naπu æalost, bogosluæja su privukla pozornost za-tvorskog upravitelja. Uvjeren da je jedan ili viπe zatvo-renika u naπem krilu prokrijumËarilo Bibliju, zapovjedioje akciju traæi-i-uniπti. Vojnici nisu pronaπli nijednu Bib-liju. Bijesan, upravitelj je preko zvuËnika zaprijetio: “Pla-tit Êete za sve, da znate, jer svaka akcija izaziva reakciju.”

Kad je upravitelj otkrio da nekoliko vodeÊih vjerskihsluæbenika ne jede svinjetinu, otiπao je na najbliæu farmui kupio velik broj bolesnih svinja koje je njihov vlasniknamjeravao uniπtiti. U dva obroka na dan kuhar nam jespravljao svinjetinu za jelo. Oni koji su odluËili jesti zara-æeno meso, teπko su oboljeli i nije im bila pruæena nikakvalijeËniËka pomoÊ, dok smo mi ostali koji smo odbili jesti tomeso bivali sve slabiji zbog izgladnjelosti.

“©to Bog æeli od nas?” povikao je razoËarano jedan odnovoobraÊenika. “Æeli li da umremo od gladi? HoÊe li todoista biti Njemu na Ëast i slavu?” pridruæili su mu seostali zatvorenici.

Nisam imao odgovore na njihova pitanja. ©to Bog æeli?HoÊe li to doista biti naπ kraj? HoÊe li svi naπi zavjeti dapreæivimo dok ponovno ne budemo slobodni ostati samohisteriËna æelja neposluπne djece? SuosjeÊao sam s njiho-vim patnjama, osobito s patnjama onih mlaih. I ja samu vrijeme svog uhiÊenja bio mlad, ali sam jako brzo osta-rio. Skoro da sam i zaboravio kakav je to osjeÊaj biti mladi slobodan. HoÊu li se ikada viπe tako osjeÊati?

“Pastore”, u razmiπljanju me je prekinuo Enrique Cor-rea, jedan od starijih zatvorenika. “Ne mislite li da miovdje zapravo trebamo injekciju za podizanje morala? Imamprijedlog.”

“Da?”“Pogledajte,” pokuπao je objasniti πto misli, “svatko od

nas ima razliËitu kulturnu i odgojnu pozadinu. ImamorazliËita prezimena, pa ipak æivimo ispod istog krova po-put jedne velike obitelji.”

OBITELJ


“To je istina.”“Moæda bismo se trebali bolje upoznati. Pokuπajmo

nauËiti πto viπe moæemo jedni o drugima”, predloæio je.“Moæemo jedni drugima govoriti o svojim zanimanjima,hobijima, nadarenosti i vjeπtinama — πto tko posjeduje —neπto sliËno onome πto smo radili i na naπem sveuËiliπtuu zatvoru na otoku Pinesu. I kad jednom konaËno budemoosloboeni, posjedovat Êemo znanja iz razliËitih æivotnihpodruËja.”

Nas sedmorica odluËili smo zapoËeti s provoenjemprograma koji smo nazvali La familia — “Obitelj”. Jedanbrat, imenom Estaban Kaisser, imao je nevjerojatno pam-Êenje, doista dar od Boga, kao i dar za javne nastupe igovore. Estaban, bivπi boksaËki menadæer, mogao se do unajsitnije detalje prisjetiti svake borbe svakoga kuban-skog boksaËkog prvaka i njihovih izazivaËa. Izabrali smobrata Estabana za naπeg povjesniËara.

Pastor Luis Rodriguez, koji se joπ i dan-danas nalaziu zatvoru na Kubi, poduËavao je homiletiku; Jose CarrenopoduËavao je novinarstvo. Jedan inæenjer, Arnaldo Man-gado, poduËavao je kemiju, a Aldo Cabreea predmete izzdravstvenog podruËja. Stjecali smo znanja iz poljodjel-stva pod paskom Pabla Avilisa, a mnogo smo sati proveliuæivajuÊi u talentu profesionalnog zabavljaËa Marija delTora. Andres Gomez djelovao je kao odvjetnik naπe sku-pine.

Prvog dana u tjednu svaki uËitelj poduËavao bi nas odpola sata do Ëetrdeset pet minuta. Pamtili bismo njihovapredavanja rijeË po rijeË. Povremeno, kad bismo pronaπlikomadiÊ papira, zapisali bismo sve πto smo mogli zapam-titi. RazliËiti predmeti i predavanja izvukli su nas iz de-presije, olakπali nam dosadu i saËuvali naπ um od propa-danja.

Do tog trenutka nisam nikad vidio kako netko umireod gladi. No sjeÊanje na takav trenutak ostalo mi je ure-zano u pamÊenje za sva vremena. Ljudska su tijela bilatoliko oteËena da ih je bilo skoro nemoguÊe prepoznati.Prvi koji je umro bio je naπ povjesniËar Estaban. Dvadana kasnije, Israel Martinez, najmlai u naπem krugu,

169

takoer je podlegao razornim posljedicama izgladnjelosti.U to je vrijeme tijelo zatvorenika J. C. Correna tolikonateklo da je nalikovao Ëudoviπtima iz starih holivudskihfilmova. Gledali smo bespomoÊno kako njegovo tijelo pos-taje sve Ëudnije i nevjerojatnije. KonaËno je poËelo otpuπ-tati nagomilanu vodu. Tijekom dvadeset Ëetiri sata izgu-bio je oko dvadeset kilograma tjelesne teæine, no usprkostome ipak je preæivio.

»uvari naπeg paviljona izvijestili su zatvorskog upra-vitelja o naπemu jadnom stanju koje se pogorπavalo izsata u sat. Zabrinut za svoj poloæaj zatvorskoga upravi-telja i bojeÊi se moguÊnosti πirenja neæeljenih informacijau meunarodni tisak, upravitelj je poslao tri Ëasnika daprovedu istragu i tjelesni pregled. »asnici nisu gubili vri-jeme sa zatvorenicima koji su veÊ bili preslabi. Njih suostavili da umru. Pregledali su i ispitali nas ostale, poku-πavajuÊi od nas iznuditi obeÊanje da Êemo prestati s odr-æavanjem bogosluæja. Nekolicina oËajnika odluËila je pre-kinuti patnje i izdala je svoje ideale. Ovi su ljudi istogtrena bili odvedeni iz naπe sredine. ©to se s njima dogodilonakon πto su nas napustili, nije mi poznato. Ali znam,meutim, da smo se od njih oprostili s tugom i æaljenjem,a ne s prijezirom ili prijekorom. Nitko ne moæe u potpu-nosti biti svjestan svoje vjere i izdræljivosti dok je nijeprimoran staviti na kuπnju.

Mi koji smo se i dalje nastavili opirati, bili smo pre-baËeni u izolacijski odjel zatvora. Zbog kojeg razloga?PripremajuÊi se za odræavanje Prvog kongresa Komunis-tiËke partije Kube, Ëlanovi Centralnog komiteta priboja-vali su se da bi naπ πtrajk glau mogao razotkriti paæljivoosmiπljenu fasadu koju su æeljeli pokazati svjetskoj za-jednici.

Poseban odred vojnika osiguravao je i Ëuvao naπ odjelzatvora kako bi onemoguÊio prolaz svake nepoæeljne infor-macije u vanjski svijet. Umjesto odvoenja u glavnu za-tvorsku bolnicu na pregled lijeËnicima, lijeËnici su dolaziliu naπu tamnicu i vrπili preglede. Odmah smo bili podvrg-nuti tretmanu πopanja svakojakim dodacima i hranjivimsastojcima u svrhu ojaËavanja naπih tijela u rekordno krat-

OBITELJ


kom vremenu. Ali to im nije polazilo za rukom. Njihovametoda jednostavno nije funkcionirala. Istovremeno kadje zatvorski upravitelj zapovjedio da se na jednom krajunaπeg paviljona postavi zdravstvena stanica kako bi Ëla-nove Centralnog komiteta mogao izvijestiti da smo zdrav-stveno zbrinuti i da se s nama paæljivo postupa, pobrinuose i za to da se nasuprot naπoj Êeliji postavi posebna ku-hinja. Iz te su kuhinje naπi muËitelji putem cijevi ispuπ-tali ugljiËni monoksid i druge otrovne plinove u naπu Êe-liju. Kad smo se æalili, satnik je samo slegnuo ramenima,a zatim nam rekao kako upravo traæe bolji i prihvatljivijiprostor.

Tijekom πtrajka glau i u mjesecima koji su slijedili,naπa se nekoÊ velika i moÊna crkva poËela brojËano osjet-no osipati, sve dok nas nije ostalo samo trideset. Znaosam iz Biblije da Êe “mnogi otpasti”, ne Gospodnjom voljomili providnoπÊu, veÊ vlastitom voljom i izborom. »ak inajveÊi svjetionici nisu bili imuni, ukljuËujuÊi i braÊu zakoju smo mislili da su stoæerni stupovi Boæje crkve u iz-gnanstvu. Ove su nas predaje u prvi trenutak ispunjavaleËuenjem, da bismo zatim bili preplavljeni tugom koja jetrajala danima. No usprkos suproÊenju i problemima, na-stavili smo sluæiti Bogu.

Jedne veËeri, dok smo se nalazili na sredini galerijespremajuÊi se za bogosluæje, jedan od Ëuvara koji se nala-zio u snajperskom gnijezdu pokuπavao je ustanoviti kolikibroj zatvorenika nazoËi ovom bogosluæju. Upravo smo ot-pjevali poËetnu pjesmu “Vjeruj i budi posluπan”, kad sepred ulazom u galeriju pojavio vojnik.

“Svi pripadnici kulta neka izau i postroje se ovdje!”zapovjedio je.

Pogledali smo jedni druge, a zatim u pod. Znali smoπto slijedi — bit Êemo kaænjeni odvoenjem u tamnice.

BuduÊi da sam ja predvodio bogosluæje, stao sam naËelo povorke koja je iπla prema zatvorskom dvoriπtu. Dru-gi su me slijedili. Kad smo izaπli, priËekali smo da nasvojnik prebroji.

“Ovdje ste samo dvadesetorica”, rekao je. “Unutra vasje bilo tridesetoro. Gdje su ostala desetorica?”

171

Pogledao sam u zemlju, a zatim po zatvorskom dvori-πtu prema udaljenom zidu kako bih izbjegao suoËavanje svojnikom — sve vrijeme moleÊi da mi Bog dâ potrebnusnagu za kuπnje i nevolje koje slijede. Znao sam da zatvo-renici koji su se nalazili ovdje sa mnom Ëine to isto. Svakizatvorenik koji nije bio dio ove velike drame koju smoproæivljavali u dvoriπtu, sada se nalazio na prozorima ga-lerije i promatrao.

StupajuÊi naprijed-natrag pred nama, ponovno je po-vikao: “Gdje su ostala desetorica zatvorenika koji su pri-bivali vaπem sastanku?”

Vojnik je znao da nitko od nas nikada neÊe izdatikolegu zatvorenika Ëasnicima. Ako se njih deset uspjeloneprimijeÊeno izgubiti u sjeni, mi sigurno neÊemo biti tikoji Êe ih odati. Svaki zatvorenik koji je “cinkao” koleguzatvorenika bio bi trajno odbaËen od cjelokupne zatvorskezajednice, a moæda Ëak i ubijen dok spava. Samo je zatvor-ska krπÊanska zajednica prihvaÊala zatvorenike koji su senerazumno i naivno povjerili Ëuvarima. Pa ipak, Ëak su ibraÊa bila na oprezu i pazila πto Êe reÊi dok su se nalazilau blizini takvog zatvorenika.

Vojnik je ponovno poËeo stupati pred nama maπuÊipuπkom i prijetiti nam unoseÊi nam se u lica. “Ako se tihdeset zatvorenika odmah ne pojavi, kaznit Êu cijelu gale-riju! Bit Êete smjeπteni u samice.”

Sad se pred nama naπao ozbiljan problem. I dok nitkone bi prijavio drugog brata, nitko nije æelio biti izbatinanni stavljen u samicu zbog tueg prekrπaja zatvorskih pra-vila, a osobito ne oni zatvorenici koje krπÊanstvo uopÊenije zanimalo.

“Sluπaj!” »uvar je zastao ispred mene, licem udaljentek nekoliko centimetara od mojega. “Ti i tvoj kult vrlo stenerazumni i donosite samo nevolju ostalim zatvorenicimau vaπoj galeriji. Moæete govoriti da su Ëuvari ti koji vaszlostavljaju, ali vi sami na sebe navlaËite nevolju krπeÊizatvorska pravila. Zaπto to uporno Ëinite?”

GledajuÊi ravno naprijed, nastavio sam se moliti.U tom trenutku, kao potaknut Svetim Duhom, jedan

zatvorenik, koji nikada nije pribivao nijednom naπem vjer-

OBITELJ


skom sastanku niti je pokazivao ikakvo zanimanje za krπ-Êanstvo, doπao je do mjesta gdje sam ja stajao. “Ja samjedan od one tridesetorice, gospodine”, rekao je s ponosom.

Pridruæio nam se i drugi zatvorenik, koji takoer nijebio Ëlan naπe crkvene obitelji, zatim treÊi, Ëetvrti, peti itako redom sve dok se na dvoriπtu nije nalazilo prekopedeset zatvorenika koji su ustrajavali u tvrdnji da su ioni bili na bogosluæju. »uvarevo je lice postajalo sve crve-nije dolaskom svakog novog zatvorenika. Sada je problemu kojemu smo se domalo nalazili mi, prerastao u joπ veÊiproblem za njega. ImajuÊi samo devedeset samica, a Ëetr-deset ih je veÊ bilo zauzeto, nije imao mjesta da nas svezatvori. »ak i da isprazne sve samice, joπ uvijek ne biimao mjesta za sve nas!

Bijesan i zateËen, a ujedno i zaplaπen razvojem doga-aja koji je on sam prouzroËio, vojnik je otiπao ne bi lipronaπao nadreenog Ëasnika i viπe se nije vratio.

Zatvorenici koji su nam doπli u pomoÊ poËeli su sva-kodnevno dolaziti na bogosluæja udvostruËivπi naπ broj. Idok se njih deset koji su se izgubili u sjenama viπe nikadnije vratilo, doπlo je drugih pedeset i zauzelo njihova mje-sta. U tjednima koji su slijedili, kad god sam mislio obraÊi koja su posustala i odustala, sjetio bih se i opomeneiz Otkrivenja 3,11 da bi drugi mogli zauzeti naπa mjestai uzeti naπe krune. I dok sam osjeÊao tugu i bol poradinaπe braÊe koja su se odvratila od nas, znao sam da mogubiti siguran i vjerovati obeÊanju iz Poslanice Rimljanima8,28 da “onima koji ljube Boga sve ide na dobro”.

Tijekom jednoga od naπih mnogobrojnih πtrajkovaglau Ëuvar me je dopratio do glavnog ureda i zapovjediomi da uem. OËekujuÊi najgore, otvorio sam vrata i uπao.S jedne strane sobe sjedio je Ëasnik. Odjednom sam zastaone vjerujuÊi svojim oËima i prizoru koji sam ugledao. Ta-mo, na suprotnoj strani male kockaste sobe, sjedila je mo-ja bivπa supruga, Yraida, dræeÊi malenog djeËaka u krilu.I ona je bila preneraæena vidjevπi mene. Njezino je licebivalo sve crvenije dok je promatrala moje izmrcvarenotijelo puno modrica i oæiljaka, odjeveno samo u donje rub-lje.

173

Odjednom sam postao svjestan kako sam nedoliËnoodjeven pa sam pocrvenio od neugodnosti. “©to ti radiπovdje?” upitao sam je.

“Zar te nije sramota πto tako izgledaπ?” mahnula jerukom prema oskudnom komadiÊu odjeÊe koji sam imaona sebi.

Uspravio sam se i primjetno uozbiljio. “Nije moja kriv-nja πto tako izgledam!” rekao sam joj naglaπavajuÊi rijeËina isti naËin kako je to uËinila i ona. “Tvoji su ljudi zasluæniπto tako izgledam. Oni su ti koji me dræe u ovakvom sta-nju!”

Uzrujana, ali potpuno hladna, promijenila je strate-giju napada. “Zaπto si traæio da razgovaraπ sa mnom kadsi u takvom stanju? Ja sam se ponovno udala, a ovo je mojsin. ©to ako on kaæe svome ocu da sam otiπla gledati go-loga Ëovjeka?”

“Nisam to ja traæio.” Pokuπao sam obuzdati bijes iljutnju koju je odavao moj glas. “Tvoji su ljudi sve ovoorganizirali i namjestili. Ti si zadnja osoba na svijetu kojusam oËekivao da Êu ugledati kad sam otvorio vrata. Misliosam da me odvode nekom Ëasniku na ispitivanje ili neπtosliËno.”

»asnik, koji je primijetio naπu meusobnu netrpelji-vost, uvidio je svoju pogreπku i ustao sa stolice. “Posjet jezavrπen.” Okrenuvπi se prema Ëuvaru koji me je doveo uured, zapovjedio je: “Odvedi Alexandera natrag u njegovuÊeliju.”

Kasnije sam saznao da su poslali po Yraidu, kao i poroake ostalih πtrajkaπa glau, u nadi da Êe slomiti πtrajk.Na æalost zatvorskih zapovjednika, oni nisu znali za naπurastavu braka ni da se Yraida ponovno udala, tako da imse plan izjalovio.

Kad sam se ponovno naπao u svojoj Êeliji, nisam mo-gao a da ne usporedim uspomenu na njeænu i susretljivuYraidu kojom sam se oæenio s ljutom, svadljivom æenomkoju sam susreo u uredu. Svi smo mi bili ærtve komunis-tiËkog Ëudoviπta. Doista je tako. Nitko nije mogao pobjeÊi.

I dok su se neki moji snovi rasprπili, Bog je ispuniodruge. Dva adventistiËka pastora doπla su u posjet meni

OBITELJ


i dr. Pedru de Armasu, bivπem Ëelniku AdventistiËke cr-kve na Kubi koji je bio u istom zatvoru kao i ja, ali smose nalazili na razliËitim katovima. Vijest o crkvi koja jeosnovana u zatvoru izaπla je izvan zatvorskih bedema inekoliko moje braÊe u Kristu odluËilo je da ta tri pastoraizvrπe nada mnom rukopoloæenje. NajveÊa se prepreka sa-stojala u tome πto sam ja æivio na Ëetvrtom, a dr. de Ar-mas na prvom katu. To je znaËilo da nam je i vrijemeposjeta razliËito. Zamolio sam Ëuvare da izaem za vri-jeme posjeta predvienog za prvi kat, a oni su mi dalidopuπtenje i pristali misleÊi da moja æelja da razgovarams ne-plantadosima moæda znaËi znak slabljenja.

Pristupio sam pastoru de Armasu i predstavio se. Onje zatim mene predstavio ostaloj dvojici pastora. Nekolikominuta ispitivali su me o mojoj zatvorskoj sluæbi. Govorilisu o Matiji iz Djela Apostolskih 1,24.25 i o 2. KorinÊanima3,1-6, a zatim su me rukopoloæili kao propovjednika Evan-elja Crkve adventista sedmoga dana.

Radost kakvu nikada prije nisam osjetio potpuno meje ispunila i cijelog me obuzela. Iako je trebalo proÊi mno-go godina, san moje mladosti bio je ostvaren. Primijetivπimoje ushiÊenje, pastor de Armas me upozorio: “Ovaj Ëintreba biti potvren od strane Konferencije kako bi postaosluæbenim. Javit Êu ti kada Êe tvoje rukopoloæenje bitisluæbeno potvreno.”

Usprkos potrebi da Ëekam, nisam mogao zadræati ra-dost. Kad sam ranije razmiπljao o svome rukopoloæenju,uvijek sam zamiπljao da se ono dogaa u velikoj crkviispunjenoj do posljednjega mjesta, a nikada u zatvoru!Dva tjedna kasnije Ëuvari su nas kao stoku izveli u dvori-πte zbog premetaËine Êelija. Na suprotnoj strani zatvor-skog dvoriπta primijetio sam pastora de Armasa kako mirukama odaπilje znakove. Moje je rukopoloæenje bilo potvr-eno! Siguran sam da mu je moj osmijeh od uha do uhauzrokovan neopisivom sreÊom bio dovoljno jasan i vidljivznak da sam primio i shvatio njegovu poruku.

175

U oËekivanju vjeËnosti

Ljubiti neprijatelje i potiskivati mrænju zasigurno jedruga bitka po teæini i izazovnosti u kojoj se krπÊaninmora boriti za vrijeme svog zatoËeniπtva u kubanskomzatvoru — prva je, dakako, ostati na æivotu. Jedan odvitezova ljubavi bio je Sergio Bravo, mladi zatvorenik njeæ-nije grae, no okretan i spretan poput profesionalnog at-letiËara. Sam je sebi odredio zadaÊu da svakoga dana pro-miËe i πiri naËela ljubavi koja pobjeuje mrænju svakometko je bio voljan sluπati. “Svatko se moæe izdiÊi iznad svo-jih uroenih ljudskih strasti dok sluæi za Krista”, tvrdioje. “To nije jednostavan zadatak dok æivimo u okolini gdjeu svemu oskudijevamo, u uvjetima krajnje neËovjeËnosti iuz zvjerska muËenja.”

Sergio je æivio na petom katu treÊe galerije. Nekako jeuspio prokrijumËariti Bibiliju veliËine kutije cigareta. Taje knjiga bila najveÊe blago njegovog æivota i pozorno ju jeËuvao. Kad je nije upotrebljavao, skrivao bi je u rupi kojuje izdubio u zidu nedaleko od svoga leæaja. Ova je knjigapreæivjela velik broj pretresa i racija.

Rano jednoga jutra galerijom je odjeknulo zlokobnoupozorenje: “Dolaze Ëuvari! Inspekcija.” Zbunjen i napras-no probuen, Sergio je ustao sa svog leæaja. Dok je æurioprema vratima Êelije, primijetio je da su vrata Ëuvarskogtornja otvorena. Sa svog je poloæaja primijetio joπ neπto odËega mu se sledila krv u æilama. Sa svake strane ulaza ugaleriju Ëuvari su sagradili paralelan zid od vreÊa napu-


njenih pijeskom. Iza vreÊa s pijeskom nalazili su se vojnicinaoruæani strojnicama i puπkama.

“Svi van!” urlao je Ëasnik preko megafona. “Pregled!Svi van!” Istovremeno je skupina vojnika osiguravala pro-laz prema stubiπtu. »uvari su svojim bajunetama veÊ po-Ëeli gurati zatvorenike prema hodniku smrti koji je vodioprema zatvorskom dvoriπtu. Kad su se naπli u domaπajupuπËanih metaka vojnika koji su se nalazili iza vreÊa spijeskom, zatvorenici su trËali prema dvoriπtu boreÊi se zaæivot usred kiπe metaka. Mnogi su poginuli, mnogi su biliranjeni.

Dogodio se uspjeπan zatvorski bijeg — noÊna morasvakog zatvorenika — svaki je Ëasnik od zatvorskog upravi-telja do najniæe rangiranog Ëuvara traæio krv, naπu krv.Bijesni zbog πtete nanesene njihovom besprijekornom ugle-du, traæili su osvetu.

Sergio je u tom trenutku silazio niz stubiπte. Kada jestigao do Ëetvrtog kata, sjetio se da je prethodne noÊi osta-vio Bibliju pod svojim jastukom ne spremivπi je u rupu uzidu. »uvari Êe je sigurno naÊi ako je tamo ostavi, a akose vrati, jamaËno Êe dobiti dodatnu mjeru batina za sporoizlaæenje. Joπ samo dvanaest stuba i evo ga u Êeliji. Srcemu je lupalo velikom brzinom; duboko diπuÊi, vratio jeBibliju na skrovito mjesto. »estitajuÊi sebi πto je uspiosaËuvati Bibliju, istrËao je iz Êelije. Potpuno sam na hodni-ku zapoËeo je utrku æivota sjurivπi se niz stubiπte. »uvarisu naciljali i otvorili vatru po njemu kao da love divljuæivotinju. S dva metka u lijevoj potkoljenici sruπio se napod. Iza sebe po podu ostavljao je krvavi trag dok su gadvojica Ëuvara izvlaËila iz galerije.

U bolnici deæurni mu je lijeËnik pregledao ranjenunogu, a zatim se posavjetovao s ostalim kirurπkim osob-ljem. LijeËnik se zatim ponovno okrenuo prema njemu ihladnim bezosjeÊajnim glasom izjavio: “Mogao bih ti iz-vaditi metke i izlijeËiti nogu, ali iskreno govoreÊi, to bi miuzelo viπe vremena i lijekova nego πto ti vrijediπ. Moæeπbirati, Bravo: ili da ti amputiram nogu ili da iskrvariπ iumreπ. ©to Êeπ, dakle, odluËiti?” Slomljen od bolova, Ser-gio je pristao na amputaciju. Preæivio je, ali je ostao bez

177

noge. Kada se vratio u galeriju, nastavio je propovijedatisvoju poruku ljubavi, i to ne samo rijeËima, veÊ i postup-cima.

U galeriji se nalazio joπ jedan zatvorenik poznat posvom suosjeÊanju, pastor Gerardo Alvarez, iako je vrlomali broj onih koji su ga poznavali znao njegovo pravoime. Umjesto toga svi su ga zvali “brat vjere”. DjelujuÊikao mjesni starjeπina, Gerardo je sav svoj æivot posvetiopropovijedanju i navijeπtanju Evanelja. »ak su i nevjer-nici u njegovom naËinu æivota vidjeli i prepoznali Krista.I baπ kao πto je Ëinio i Sergio, i Gerardova je zadaÊa bilada nas nauËi ljubiti naπe neprijatelje umjesto da ih mr-zimo.

Gerardo, postariji Ëovjek sjede kose, doπao je u zatvorBoniato zajedno sa stotinu drugih zatvorenika i bio je smje-πten u veÊ ionako prenapuËenu galeriju. Leæaj si je napra-vio na betonskom podu, ispod leæaja jednog drugog za-tvorenika. Svake noÊi vojnici su izvodili zatvorenike iznjihovih Êelija, dovodili ih pred zid i strijeljali. Neposred-no prije puπËanih hitaca mi koji smo ostajali sluπali bismostoljeÊima stari uzvik “Viva Cristo el Rey!” (“Æivio Kristnaπ Kralj!”). Zatim bi nastupila tiπina.

Tijekom tih uæasnih trenutaka, dok smo se tresli odstraha, Gerardo bi obilazio galeriju prijateljski spuπtajuÊiruku na uznemireno rame, ponavljajuÊi umirujuÊe i utjeπ-ne rijeËi: “Neka se vaπe srce ne uznemiruje. Naπ je ljublje-ni brat zaspao u Isusu.” Pomagao je zatvorenicima dahrabro prihvate smrt, da gledaju naprijed u uskrsnuÊe.Kamo god je iπao, koji je god æivot dotaknuo, Gerardo jeza sobom ostavljao trag vjere, optimizma i mira.

Tijekom dana, kad su galerije bile otvorene, iπao bi odgalerije do galerije traæeÊi nevoljne i bolesne. Dijelio bisvoje jadne obroke s njima, prao njihovu odjeÊu i Ëinio sveπto je bilo u njegovoj moÊi da ublaæi njihove patnje i jad.UoËi bogosluæja Gerardo bi postajao vojniËki Ëvrst i revan.

Od leæaja do leæaja ovaj je sjedokosi svetac pozivaosvakog zatvorenika da pribiva bogosluæju. “Hajde, doi!”rekao bi povlaËeÊi ih s njihovih kreveta ili podiæuÊi s poda,“Isus te zove.”

U O»EKIVANJU VJE»NOSTI


Kad bi neki zatvorenik oklijevao, Gerardo bi ga nago-varao: “Samo tebe Ëekamo da poËnemo bogosluæje.” Nitkonije mogao ovom simpatiËnom Ëovjeku reÊi “ne”. Propo-vijedao je iskonskom ljepotom i posjedovao je magnetnuprivlaËnost koja je privlaËila ljude k njemu. Njegova jekristocentriËna poruka dala snagu mnogim krπÊanima dase odupru neprijatelju i ne dopuste da ih potpuno obuzme,a na kraju i proædre rak mrænje.

Jednog je dana zatvorski upravitelj okupio zatvore-nike u naπoj galeriji. “Izgleda da vi baπ i ne provodite planpreodgoja”, povikao je. “To ne moæemo i neÊemo dopustiti.”Zatim je zapovjedio posebno obuËenom odredu vojnika danajuËinkovitije uporabe bajunete, elektriËne palice, tolja-ge i lance kad uu u galeriju. Kiπa udaraca padala je ponaπim glavama i leima. Ujedinjeni u strahu, osjeÊali smobolove jedan drugoga.

Jednog petka predveËer, dok smo se vraÊali s dugog inapornog radnog dana u moËvari koja je bila prepunakomaraca, teturajuÊi s noge na nogu vraÊali smo se ugaleriju. Olujni oblaci nadvijali su se nad naπim glavama,a narednik je vikao na nas traæeÊi da trËimo. Iscrpljeni,pothranjeni i bolesni od svih moguÊih vrsta bolesti, jedvasmo mogli hodati, a kamoli trËati.

“Padat Êe kiπa. TrËite!” vikao je boduÊi prvog Ëovjekau vrsti vrπkom svoje bajunete. Jedva diæuÊi noge, taj sezatvorenik stropoπtao i pao prema naprijed, a odmah zanjim popadali smo i mi ostali.

“Rekao sam vam da trËite!” Æeljeli smo udovoljiti nje-govoj zapovijedi, ali naπi su napori bili nedostatni.

Bijesan, derao se na nas. “Poæurite, vi bijedni crvi!”Zapovjednik naπega zatvorskog bloka isukao je maËe-

tu i stao nas njome udarati zapovijedajuÊi ostalim vojni-cima da uËine isto. PolitiËki je instruktor dao znak koji jebio poticaj za posebno obuËene vojnike da se obruπe nanas kao Ëopor gladnih vukova. Vikanje i psovanje privukloje pozornost zatvorenika iz ostalih galerija. Skupili su sei promatrali nemili prizor.

I dok su po nama padali teπki udarci, jedan zatovrenikizmeu nas podigao je ruke i oËi prema nebu te je smirenim

179

i jasnim glasom rekao: “OËe, oprosti im jer ne znaju πtoËine.”

Na njegovom licu nije bilo ni traga boli, πto je joπ viπerazbjesnilo njegove muËitelje. Narednik mu je strgnuo ko-πulju s lea, a zatim iz osvete, potpomognut suludim div-ljaπtvom Ëetvorice vojnika, udarao ovog Ëovjeka dok nijepao na koljena. Krv je doslovce tekla iz njegovih izranja-vanih lea, no on je ostao pogleda uprta u nebo, kao davidi iza jadnog zatvorskog okoliπa, kao da stoji pred sa-mim Boæjim prijestoljem. Svi su zatvorenici bili svjedocikrvavog prizora dok se ovaj div od Ëovjeka, Gerardo, molioza svoje neprijatelje Ëak i tada kad su ga nemilosrdnotukli.

Kapa starog zatvorenika pala je na tlo. U cijelom jezatvoru nastao tajac kad su u ovom zatvoreniku, glavepune sijedih kosa, prepoznali Gerarda — Brata Vjere. Za-tim se onesvijestio. Dvojica su ga vojnika podigla i odvelanatrag u njegovu galeriju gdje su ga ostavili bez ikakvelijeËniËke pomoÊi.

»ak i prije ovih nemira, izmeu vojnika i zatvorenikapostojala je uroena netrpeljivost. Uz vojniËke stavove ipostupke koji su sezali od osornih i otresitih (onih vojnikakoji su bili nezadovoljni svojim sluæbovanjem u zatvoru)do sadistiËkih (onih koji su uæivali u nanoπenju boli), svakije pokuπaj stvaranja prijateljstva od strane Ëuvara prihva-Êan s velikom sumnjom i nevjericom. A i svaki korak pri-bliæavanja zatvorenika Ëuvaru oznaËio bi zatvorenika kaodouπnika — pogrebno zvono. Iza ËeliËnih reπetaka postojaoje snaæan osjeÊaj pravednosti. »ak i u sluËajevima onihkoji su bili zatoËeni zbog krae, ubojstva i ostalih zloËina,zatvorski su duænosnici poËinjali krajnju nepravdu odbija-juÊi osloboditi zatvorenike koji su odsluæili svoju kaznu.Kad bi ih se pitalo, Ëuvari bi obiËno odgovarali: “MoramoËekati obavijest iz glavnog ureda.” Isti je takav sluËaj bioi s bratom Corderom.

10. rujna 1972., zadnjeg dana svoje desetogodiπnje za-tvorske kazne, brat Cordero bio je odveden na sud u gradPinar del Rios, gdje su ga kubanski duænosnici osudili natemelju izmiπljenih optuænica kako bi ga zadræali u zatvoru.



Neπto kasnije toga dana Ëuvar je otvorio vrata naπegalerije i uskim je hodnikom doveo mrπavog, iznurenogzatvorenika. Tiskali smo se oko okovanih prozora ne bis-mo li vidjeli tko je novi zatvorenik.

“To je Cordero!” Vijest se πirila hodnikom bræe od za-tvorenika i njegovog uzniËara.

Odmah je uslijedila nova vijest. “Preπao je u vjeËnost”— ovaj je izraz znaËio da je dan kad je netko trebao bitipuπten na slobodu doπao i proπao, a on nije bio osloboen.To je znaËilo da on najvjerojatnije nikada i neÊe biti oslo-boen. Uvijek Êe se naÊi novi izgovori i nove optuæbe kojeÊe pridonijeti da on i dalje ostane zatvorenik.

»uvar je otvorio Êeliju broj 12 i Cordero je stupio unu-tra. Vrata su se za njim uz tresak zatvorila. Skinuo jekoπulju i poπao prema okovanom prozoru. Samo su malepukotine izmeu prozora i betonskog zida omoguÊavalestrujanje zraka i dolazak slabe svjetlosti u Êeliju. VireÊikroz siÊuπne procjepe, zurio je u zatvorsko dvoriπte svedok bljeπtavi reflektori koji su obasjavali dvoriπte nisuzamijenili svjetlo zalazeÊeg sunca.

Kasnije je rekao braÊi da se, dok je tamo stajao igledao kako dan polako nestaje, dan kad je trebao bitiosloboen, prisjeÊao svih batina i muËenja koja je preæiviou posljednjih deset godina, crvljive hrane koju je bio pri-moran jesti, poniæenja i zabrana πto ih je skoro svako-dnevno doæivljavao. “Mogu li se joπ uopÊe nadati”, pitaose, “da Êu jednog dana biti osloboen? Kako da nastavimæivjeti znajuÊi da Êe ostatak mojih dana biti ispunjen is-tim poniæenjima i muËenjem? Moram neπto uËiniti — biloπto!”

Dva dana kasnije zatvorski se duænosnik zaustaviopred Corderovom Êelijom i prozvao ga po imenu: “CorderoRodriguez.” »asnik πturog i gruboga glasa nije ni za tre-nutak skretao pogled s komadiÊa papira πto ga je dræao uruci.

“Ja sam”, javio se Cordero.»asnik je zapovjedio Ëuvaru galerije da otvori vrata.

»uvar je odmah posluπao. Vrata su se πirom otvorila, aCordero je iziπao iz Êelije. “Slijedi me”, rekao je Ëasnik.

181

Cordero je slijedio Ëasnika niz hodnik i dalje izvangalerije. Kad su stigli do zapovjedniπtva, Ëasnik je Corderaodmah odveo u ured zatvorskog upravitelja, gdje mu jeupravitelj zapovjedio da sjedne. Odred vojnika uπao je uured iza Cordera i vrata su se zatvorila.

Upravitelj je sjeo, zavalio se u sjedalo, sklopio rukena trbuh i podrugljivo rekao: “Od danas viπe nisi politiËkizatvorenik. U naπoj evidenciji sada postojiπ samo kao obi-Ëan zatvorenik.”

Cordero je skoËio na noge. “Ne!” povikao je. “To nemoæete...”

Nije ni stigao zavrπiti reËenicu, a vojnici koji su sta-jali iza njega zgrabili su ga i poËeli udarati. Cordero seborio, ali neravnopravan omjer protivnika i njegovo oslab-ljeno tijelo uËinili su svoje. Kad su ga napokon umirili ipokorili, Ëuvari su mu nasilno odjenuli plavu odoru obiË-nog zatvorenika. Kako bi ga sprijeËili da je skine, svezalisu mu ruke, a zatim ga odveli u galeriju broj pet koja senalazila na sasvim drugom kraju zatvorskog kompleksa;bila je to galerija koja je u potpunosti bila sagraena is-pod razine zemlje.

Kad su uπli u mraËnu i vlaænu Êeliju koja je postalaCorderov novi dom, Ëuvari su mu odvezali ruke. Zatvore-nik je odmah poderao omraæenu odoru. ObiËni zatvorenicinisu mogli shvatiti zaπto bi to netko uËinio — njihov jenaËin razmiπljanja bio toliko razliËitiji i drukËiji od naËinarazmiπljanja politiËkih zatvorenika, koji su bili zatvorenizbog svojih naËela, a ne zbog pohlepe.

Voda je neprestano kapala sa stropa na Cordera. Ni-kad ËiπÊeno i prozraËivano, sve je u Êeliji bilo obavijenomasnoÊom, prljavπtinom i plijesni. Temperatura u Corde-rovoj Êeliji bila je znatno viπa od temperature u ostalimÊelijama buduÊi da se pokraj njegove Êelije nalazila kuhi-nja.

Cordero je odluËio stupiti u πtrajk glau. U najboljemsluËaju mogao bi zahtijevati bolje postupanje, a u najgo-rem mogao bi umrijeti. Istovremeno se pitao je li najgoreπto mu se moæe dogoditi doista najgore. Jedanaest danaproveo je u πtrajku glau, ali ga je zatim okonËao shvativ-



πi da mu neÊe pomoÊi. ObiËni zatvorenici ga nisu moglirazumjeti, a cijela je situacija obeshrabrila braÊu. Nakonπto su ga pretukli zbog nejedenja i nenoπenja odore, Ëu-vari su mu skinuli i donje rublje i preselili ga u odjeljakbroj 4 koji je bio zatvoren za nas i naπe poglede. Razvilismo metodu komunikacije izmeu razliËitih odjeljaka πtonam je omoguÊavalo da s njim svakodnevno “razgovara-mo”.

Rano jednoga jutra, godinu dana nakon sramotnog inamjeπtenog suenja Corderu, Ëasnik je objavio: “Doπaosam ti priopÊiti presudu.” »asnik je u Ëudu promatraoCordera dok mu se obraÊao. Otkad ga je Ëasnik posljednjiput vidio, Cordero je toliko smrπavio i izgubio na teæini dasu njegov prsni koπ i kljuËne kosti tvorili krivulju koja jeizgledala kao brodska kobilica. Gledao ga je tamnim upa-lim oËima. Blijeda i tanka koæa jedva mu je prekrivalaizboËene kosti. On je bio kostur koji hoda.

“Ah,da,” proπaptao je Cordero, a srce mu zakucalo uztraËak nade, “presuda.”

Zapanjen zatvorenikovim izgledom, Ëasnik je brzo pri-opÊio: “Dvije godine.” Zatim se okrenuo i istrËao iz gale-rije.

Nekoliko mjeseci kasnije zatvorska je uprava prese-lila Cordera u “milostivu tamnicu” — eufemizam za naj-prljaviju, najodvratniju tamnicu u zatvorskom komplek-su. Tek πto se smjestio u novu sredinu, drugi ga je Ëasnikizvijestio da je doπlo do pogreπke. “Osuen si na zatvorskukaznu u trajanju od tri godine.”

Tog trenutka Cordero je shvatio da nikada æiv neÊenapustiti zatvor. Njegovi ga uzniËari uopÊe nisu imalinamjeru osloboditi. Provest Êe ostatak æivota æivotareÊi odgodine do godine s tim da Êe mu se kazna stalno poveÊa-vati. Prvobitno je bio osuen jer je dostavljao hranu pobu-njenicima. Otad su njegovi “zloËini” varirali od sudjelova-nja u πtrajkovima glau do optuæaba da je u cipeli skrivaokomadiÊ papira. Jednostavan seljak koji je svu mladostproveo radeÊi na plantaæama duhana, znao je da je njegovajedina nada za preæivljavanje da ga ponovno proglase po-litiËkim zatvorenikom. I dok je bio zatvoren zajedno s na-

183

ma, nauËio je gramatiku, matematiku i Evanelje IsusaKrista koje je uzvjerovao cijelim svojim srcem.

Svaki krπÊanin mora proÊi vlastitu kalvariju. Samicaje bila njegova kalvarija. Kako su prolazili dani, tjedni imjeseci, prisjeÊao se svega πto je nauËio od poËetka svogautamniËenja. ©to je viπe razmiπljao o svojim prijateljima isudrugovima zatvorenicima, to je viπe Ëeznuo za njihovimzajedniπtvom i njihovom potporom. Trebao je suosjeÊanjei razumijevanje koje je pronaπao u druπtvu svetaca.

Jednoga dana donio je odluku. Ponovno Êe stupiti uπtrajk glau i zahtijevati da bude preklasificiran kao poli-tiËki zatvorenik. Oslabljen dvama prijaπnjim πtrajkovima,njegovo se tijelo polako raspadalo i mijenjalo u koπtaniokvir, zamotan u blijedi sloj naborane koæe neugodna za-daha. Nije se uspio vratiti u naπu galeriju. Uπao je u dolinusmrti 21. svibnja 1975.



BraÊa u Kristu

Moj drugi boravak u zatvoru La Cabana trajao je ma-nje od godinu dana kad su me premjestili u zgradu brojdva u “Combinado del Este Prison” — istoËni kombiniranizatvor. U zatvoru se nalazilo viπe od sedam tisuÊa neobri-janih zatvorenika kojima je nedostajao pokoji zub, sa πup-ljim i izbezumljenim pogledima poput onih koje sam veÊvidio u zatvorima gdje sam prije boravio. I dok sam buljiou njihova iscrpljena tijela, nisam bio ni svjestan kolikozapravo nalikujem svojoj braÊi.

Zatvor je dobio naziv “kombinirani” jer se pokraj mon-taænog zatvorskog kompleksa nalazila i tvornica pod upra-vom vlade. Zatvorenici su radili u proizvodnji ËeliËnih ibetonskih blokova koji su bili koriπteni u izgradnji novihzatvorskih kompleksa na obliænjim breæuljcima. Kad jepadala kiπa, naπe su montaæne nastambe prokiπnjavalekao da su naËinjene od πvicarskog sira. Kad bi prestalokiπiti, s propusnog je stropa i dalje kapala voda.

HoÊe li Castro i njegovi sljedbenici biti zadovoljni kadu zatvor strpaju sve Kubance, pitao sam se jednog jutradok sam prouËavao mnoπtvo sivih zgrada razbacanih do-kle god mi je sezao pogled. Kad herojima revolucije pone-stane domaÊe krvi za hranjenje njihovoga demonskog strojaza uniπtavanje, kamo Êe se tada okrenuti — prema Mek-siku? Bahamima? Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama?

Zatvor “Combinado del Este” bio je smatran zatvoromza pokazivanje — bio je to zatvor u koji su inozemna iza-

185

slanstva dovoena na panoramska razgledavanja autobu-sima. KomunistiËki su propagandisti nauËili kako izigratilakovjerne strance — reÊi im ono πto su oni æeljeli da sezna i pokazati im ono πto su oni htjeli da bude zabiljeæeno,a zatim ih poslati kuÊi da najavljuju napredak velikogproleterskog druπtva. Kad bi skupina stranih novinara iostalih meunarodnih dostojanstvenika doπla u zatvor, za-tvorski su zapovjednici osobno izabrali zatvorenike koji suprihvatili plan “preodgoja”, odjenuli ih u koπarkaπke dre-sove i izveli na dvoriπte izvan zatvorskog kompleksa gdjesu zatim igrali koπarku. Nakon πto bi posjetitelji otiπli,“koπarkaπka momËad” je skinula dresove i vratila se usvoje Êelije.

Moj nadimak “Pastor” i glas o meni da sam onaj kojigradi i osniva crkve stigao je puno prije mene u ovaj zatvor.Mnogi od mojih bivπih sudrugova iz drugih zatvora prire-dili su mi srdaËnu dobrodoπlicu kad sam doπao ovamo.Pozvali su me da im se pridruæim na Ëetvrtom katu. Ne-dugo potom provodili smo kompletan program vjerske na-stave.

Ovaj je zatvor imao prednosti u odnosu na sve ostalezatvore u kojima sam boravio, prednosti u smislu bogo-sluæja. U to smo vrijeme veÊ postali i puno mudriji i punoiskusniji glede naπih bogosluæbenih navika. Na svakom sekatu pokraj prostorija za objedovanje nalazila i prostorijaza pranje rublja i upravo smo ovdje odræavali svoja bo-gosluæja — katolici, baptisti, pentekostalci i adventisti.Osnovali smo i krπÊansku nadzornu sluæbu. I dok se jednaskupina nalazila na bogosluæju, Ëlanovi nadzorne sluæbedjelovali su kao “straæari kuÊe Gospodnje” koji bi nas iz-vjeπÊivali o Ëuvarovom kretanju i upozoravali na njegovopribliæavanje. Na ovaj smo naËin jedni drugima pomagalii davali potporu.

Naπa situacija se joπ i popravila kad nam je jedan odposjetitelja uspio prokrijumËariti mali radiotranzistor. Pre-ko njega smo imali uvid u novosti iz vanjskoga svijeta.Kad je πtakor ugrizao Everetta Jacksona, ameriËkog novi-nara, i kad zatvorska medicinska ekipa nije uspjela zaus-taviti krvarenje, premjestili su ga u civilnu bolnicu u Ha-

BRA∆A U KRISTU


vani. Kad se vratio, donio je joπ dobrih novosti. “Danassam u bolnici sreo dvojicu ameriËkih zatvorenika”, rekaoje. “FantastiËni su. Zavoljet Êete ih baπ kao i ja.”

Amerikanci! Jedan od najunËinkovitijih naËina na ko-ji plantado moæe poslati informacije prema vanjskom svi-jetu! Dva sljedeÊa tjedna polako su prolazila i veÊ sampoËeo sumnjati da Êe ti ljudi ikada stiÊi u zatvor Combi-nado. Proveo sam viπe vremena razmiπljajuÊi o svojoj maj-ci i sestri Paulini, koje su sada æivjele u gradu Salemu uSaveznoj dræavi Massachusetts, nego tijekom svih prijaπ-njih godina. Nekoliko puta tijekom svoga utamniËenja us-pio sam im poslati pismo da im dam do znanja da sam joπuvijek æiv, a i one su meni takoer poslale nekoliko krat-kih poruka. Koliko sam samo æelio razgovarati s tim lju-dima, nauËiti πto je viπe moguÊe o novoj domovini mojemajke gdje postoji politiËka i demokratski izabrana vlasti o tome, iako se nisam usuivao ni nadati, πto bi se moglouËiniti za moje oslobaanje.

Jedne nedjelje naveËer, dok sam predvodio skup vjer-nika u pjevanju, naπ je zborovoa Luis Gallo stajao u jed-nom kutu sobe i svojom sjenom zaklanjao stranca kako gaËuvari ne bi primijetili. Visok, mrπav i po izgledu nalik natipiËnog Amerikanca, stranac je gledao i sluπao kako pje-vamo. Prostorijom se πirio πapat: “To je Amerikanac.”

Sprijateljili smo se onog trenutka kad se Tomov po-gled susreo s mojim. Prestali smo pjevati dok sam se japoæurio pozdraviti naπeg posjetitelja. Pali smo jedan dru-gom u zagrljaj kao da smo dugogodiπnji prijatelji. Pro-gram bogosluæja za tu veËer bio je neπto izmijenjen. Svat-ko je æelio Ëuti πto Êe ovaj bivπi uËitelj iz Los Angelesagovoriti o svijetu koji se nalazi iza hladnih, sivih zidovanaπe stvarnosti.

Tom nam je ispriËao kako je doznao za naπu crkvenuobitelj. “Saznali smo da neki kubanski politiËki i krπÊan-ski zatvorenici æive na Ëetvrtom katu”, rekao je. “Jednogsam jutra Ëuo neke od vas kako pjevate. Tridesetak iliËetrdesetak muπkih glasova snaæno je odjeknulo mraËnimi tmurnim zatvorskim okruæenjem. Izgledalo je kao dapjevate o pobjedi, o nadi u Isusa.” SuspreæuÊi oduπevljenje

187

malo je zastao, a zatim nastavio: “Odmah sam poæeliootiÊi na Ëetvrti kat. Znao sam da se tamo nalaze mojabraÊa — moja obitelj. I Ëuo sam da se tamo meu vjerni-cima nalazi i jedan pastor.”

Everett Jackson je rekao Tomu Whiteu i Melu Baile-yu, drugom Amerikancu, da su zatvorenici nestrpljivi i dazajedno sa mnom æeljno iπËekuju susret s njima, tako daje te nedjelje naveËer Tom odluËio pribivati naπemu cr-kvenom sastanku na Ëetvrtom katu.

“Kako si doπao ovamo gore?” upitao sam ga.“Dizalom za hranu”, odgovorio je. Prastaro, πkripavo

dizalo obavijeno naslagama masti gornjim je katovima do-stavljalo hranu, a odnosilo smeÊe i otpatke.

“Oh, nemoj viπe tako dolaziti ovamo”, upozorio ga jeLuis. “Uæe je veÊ dvaput puklo; mogao bi poginuti! Kadadoe vrijeme za sljedeÊi posjet, naÊi Êemo drugi naËin ka-ko da te dovedemo.”

”Ti si pastor?” obratio mi se Tom.“Da. Nisi li ti jedan od Amerikanaca koji su bili uhi-

Êeni zbog ispuπtanja vjerske literature iznad Kube?”“Kako znaπ za traktate i pamflete koje smo bacali?”

Tom i Mel imali su kvar nedaleko od grada Manzanillakad su ispuπtali teret u pokrajini Camaguey, koja je odzatvora Combinado bila udaljena Ëetiristotinjak kilome-tara.

“Mi smo Ëitali vaπu literaturu”, objasnio sam. “Prvogtjedna mjeseca lipnja neki od tih traktata dospjeli su uzatvor. Svi ih Ëitamo.” Isijavao sam zadovoljstvom kadsam ugledao izraz iznenaenja na njegovom licu.

“Ali prvi tjedan u lipnju, to je bilo tek nekoliko dananakon naπe nezgode. Kako su ti traktati tako brzo dospjelido zatvora?”

Ne mogavπi objasniti Ëudesno djelovanje Svetoga Du-ha, slegnuo sam ramenima. “Jesi li bio u Havani?” nestrp-ljivo sam ga upitao. Potvrdno je kimnuo glavom.

“Kako tamo stoje stvari u vezi s crkvom?”“Satnik Santos, poznajete li ga?”Meu okupljenim ljudima zaËuo se æamor neodobra-

vanja i negodovanja. Svi smo mi poznavali satnika Santosa.

BRA∆A U KRISTU


“Pa, nakon viπe od stotinu sati poigravanja sa mnomunutar i izvan soba za ispitivanje, satnik je Mela i mene,u odvojenim automobilima, uz pasku i budnu pratnju taj-ne policije, odveo na dvosatno razgledavanje crkava u Ha-vani. Nadao se kako Êe nas uspjeti uvjeriti da kubanskinarod uæiva potpunu vjersku slobodu”, objasnio je Tom.“Prvo nas je vozaË odvezao do velike katoliËke katedralenedaleko od oceana u zapadnom dijelu Havane.

“Da,” odgovorio sam, “znam gdje se nalazi ta kate-drala.”

“Prozori i vrata bili su okovani ËeliËnim reπetkama, adruge reπetke, dugaËke tri metra, onemoguÊavale supristup glavnom ulazu s ploËnika. Satnik, æeleÊi saËuvatiobraz, ispriËao se uz objaπnjenje da joπ nije vrijeme zamisu. Zatim je poæurio vozaËa da nas odveze dalje.”

Tom je ispriËao kako su posjetili joπ jednu katedraluu kojoj se nalazilo πest-sedam vjernika i dvije u kojima jebilo po dvadesetak vjernika. Natpis koji se nekad nalaziona proËelju baptistiËke crkve sad je bio u obliænjem grm-lju, a na glavnom su ulazu bile podignute stube. Usredbogosluæja, kako je to nazvao Santos, u “crkvu” se po stu-bama popela neka æena noseÊi torbe s obliænje trænice.Crkva je, zapravo, bila pretvorena u stambenu zgradu.Neugodno iznenaeni satnik samo je slegnuo ramenima iprocijedio kroz zube: “Ova crkva je toliko velika da moæesluæiti i kao stambena zgrada.” Tom je ispriËao i da jevidio crkvu koju su vlasti pretvorile u skladiπte.

“A adventistiËka crkva,” nestrpljivo sam ga prekinuo,“πto je s adventistiËkom crkvom?”

Tom je æalosno odmahnuo glavom. “Tamo nije bilonikoga buduÊi da je bila nedjelja, ali preko prozora i vratavidio sam zavarene metalne ploËe, a veliki je lokot osigu-ravao ulazna vrata.”

Ustuknuo sam. Teæina ove vijesti potpuno je umrtvilamoju uobiËajenu radost. Gdje su moja braÊa i sestre? Je livelik broj njih zanijekao svoja uvjerenja sada kad nemajumjesto za odræavanje bogosluæja?

Tom nam je zatim ispriËao dogaaj s mangom. “Tije-kom ispitivanja rekao sam satniku Santosu kako je su-

189

pruga moga prijatelja koja je nedavno posjetila Kubu ku-pila nekoliko plodova manga po nevjerojatno visokoj cije-ni, u vrijednosti dvodnevne nadnice. Bio sam naËuo dakubanska vlada izvozi skoro svu æetvu mango plodova ta-ko da ne ostaje baπ niπta za lokalno puËanstvo. Odmahpotom satnik me je poveo u πetnju Havanom — na jedanod svojih promidæbenih obilazaka. Na ulici nas je presrelaneka æena i iz svoje velike torbe izvadila πest-sedam veli-kih, zrelih plodova manga. Satnik Santos je pokazao prstomna æenu i ushiÊeno uskliknuo: ‘Hej! Pogledajte samo temango plodove!’ Odmah za njim uËinio je to i jedan odËuvara pod njegovim zapovjedniπtvom.”

“PriliËno sam se namuËio æeleÊi zadræati ozbiljan iz-raz lica. Bilo je tako oËigledno da je sve reæirano kao ukazaliπtu. I prije nego πto me je satnik uspio strpati uautomobil, druga æena, koja nije bila dio satnikovog upri-zorenja, naËula je naπ razgovor i ugledala soËno voÊe. Æe-leÊi kupiti nekoliko komada voÊa, poæurila je da stane ured za kupnju, ali oni, naravno, nisu bili za prodaju.”

Smijali smo se zajedno s Tomom. Svaki put kad smoimali priliku zbijati πale na raËun naπih uzniËara i muËi-telja, viπestruko smo uæivali. Kasnije je satnik Santos ure-dio da se u Tomovu i Melovu zasebnu zatvorsku Êelijudostave plodovi manga. Zadivljeni prizorom ovoga soËnogvoÊa, Ëuvari su potajno virili u njihovu Êeliju i pitali jednidruge kako to da je Amerikancima dopuπteno uæivati uovom voÊu.

Zatim je svatko od nas ispriËao naπemu ameriËkomgostu svoje zatvorsko iskustvo. PriËali smo mu o nevolja-ma u zatvoru La Cabana, kad su Ëuvari otvorili vatru nanaπ molitveni krug. “Nastavili smo moliti i pjevati dok sunam se meci i krhotine zabijali u meso”, rekao sam smiju-Êi se. “Nismo æeljeli tim razbojnicima dopustiti da prekinunaπe bogosluæje.”

Tom me je zaËueno pogledao. Kako mu objasniti daje razlog moga smijeha radost, a ne humor ili bolesnaπala?

“S vremena na vrijeme dogaalo se da je netko odzatvorenika koji su sudjelovali na bogosluæjima bio slom-

BRA∆A U KRISTU


ljen pa bi se udaljio, ali bi se poslije opet vraÊao. A Ëuvaribi nas uvijek tukli i batinali, ali mi bismo nastavljali svojabogosluæja. Kao πto si veÊ i sam mogao primijetiti, krπÊaniiza zatvorskih reπetaka doista imaju ‘zajednicu i udjela unjegovim mukama’ o kojima apostol Pavao govori u Filip-ljanima 3,10.”

Od te veËeri Tom i Mel pribivali su nedjeljnim bogo-sluæjima kad god su mogli. Zatvorska je uprava odvojilaposeban prostor na Ëetvrtom katu zgrade broj dva, na kraj-njoj desnoj strani zgrade, za inozemne zatvorenike. I mi,plantadosi, æivjeli smo na Ëetvrtom katu, ali na krajnjojlijevoj strani zgrade koja je bila okrenuta prema zgradibroj dva. Preodgojeni i obiËni zatvorenici nalazili su se naostalim katovima obiju zgrada. Pa iako su se izmeu nasi Amerikanaca nalazile dvije galerije i prostorija za obje-dovanje, mogli smo se uπuljati u blagovaonicu za vrijemeruËka dok su Ëuvari provjeravali hranu. Kad bi nam Ëuvarokrenuo lea, mi bismo πmugnuli u koju drugu galeriju, azatim bismo se vratili kad su zatvorenici iz te galerijedolazili na veËeru. Tijekom nekoliko mjeseci, prije negoπto su Ëuvari zaplijenili Tomov radiotranzistor, on i ja smose svaki dan stiskali oko zida kako bismo sluπali GlasAmerike i krπÊansku radiopostaju u Ekvadoru. Ljudi kojirade na tim radiopostajama neÊe nikad saznati, barem nes ovu stranu vjeËnosti, koliko su ojaËali i ohrabrili izgub-ljene duπe u Castrovim zatvorima.

Kad smo se nalazili u zatvorskom dvoriπtu, komuni-cirali bismo znakovima rukama i tako smo ostajali u vezii jedan drugoga izvjeπtavali o trenutaËnim dogaajimaizmeu naπih susreta. BuduÊi da nam je stalna ËuvarevanazoËnost onemoguÊavala govornu komunikaciju, izumilismo i razvili sustav tihe signalizacije: ruka na glavi biloje slovo A; ruka preko lica bila je slovo B; palac i kaæiprstna ustima bilo je C; D je bilo stisnuta πaka i tako redom.

Jedne veËeri, dok smo Tom i ja spremali propovjeda-onicu (plahta prebaËena preko drvene daske), u galerijigdje je æivjelo πezdeset pet starih zatvorenika koji su ilibili paralizirani ili tako bolesni da nisu mogli silaziti skreveta, u Êeliju je iznenada banuo Ëuvar Pedro.

191

“Tom White”, zaurlao je. “Znam da je ovdje! Vidio samga kako ulazi u galeriju.” Zatvorenici su, djelujuÊi kaodobro izvjeæbana ekipa, sakrili Toma na jedan od gornjihleæajeva i prebacili plahtu preko njegove glave.

“Dakle, gdje je? Gdje je Amerikanac?” pitao je PedrozahtijevajuÊi odgovor. “Znam da ga skrivate ovdje.”

Pun sumnje, Pedro je proπetao Êelijom, a zatim zastaokraj jednog leæaja. Naslonio se rukom na krevet dok sunervozni pokreti njegovih prstiju odavali zbunjenost. Ped-ro je pogledom nekoliko puta proËeπljao prostoriju dok jepostavljao joπ neka pitanja. Zatvorenici su ili slijegali ra-menima ili su πalama odgovarali na njegova pitanja.Bijesan i ozlojeen, izjurio je iz Êelije a da nije bio nisvjestan da su se njegovi prsti nalazili samo nekoliko cen-timetara od Tomova strahom smrznutog tijela!

Jedan brat provjerio je da li je Ëuvar doista otiπaokako bismo bili potpuno sigurni prije nego πto Êu skinutiplahtu s Tomovog tijela i vratiti se pripremanju propovje-daonice za veËernje bogosluæje. UzimajuÊi pjesmarice iztajnih skroviπta, zatvorenici su poËeli pjevati. Kao i uvi-jek, osjetili smo val snage glasova ujedinjenih u Kristu.Dok smo pjevali, svratio sam pogled prema Tomu. OËi sumu bile pune suza. I on je iskusio i osjetio ljubav, suos-jeÊanje i jedinstvo koje se javlja kada krπÊani zajedniËkislave Boga.

Nakon propovijedi upitao sam osjeÊa li moæda tko po-sebnu potrebu za molitvom. Zatvorenici su se molili zadruge, a ne za sebe. Najviπe zahtjeva za molitvu bilo je zaËlanove njihovih obitelji. Neki su se molili za svoju volje-nu Kubu, drugi za Sjedinjene AmeriËke Dræave. Nakonmolitve svatko se vratio u svoju Êeliju.

Jedne nedjelje, nakon bogosluæja, Tom je zaustavioRosenda Valdesa, Tonyja Padilla, Alfreda Cadovala i meneu hodniku.

“Znate, braÊo,” rekao je, “trebali bismo imati obredGospodnje veËere.”

Uzdahnuo sam i odmahnuo glavom. “Reci mi samokako da iznesemo kruh iz blagovaonice? »uvari stalnomotre i paze svaki naπ pokret.”

BRA∆A U KRISTU


»uvari su nam u prostoriju za objedovanje donosilihranu prema samo njima znanom vremenskom raspore-du. VeËera je Ëesto bivala posluæena u trinaest sati, a dosljedeÊeg jutra u sedam sati ne bismo dobili niπta — raz-mak izmeu obroka bio je osamnaest sati. Zatvorski suzapovjednici dosljedno provodili zabranu iznoπenja hraneiz blagovaonice, tako da su na izlaznim vratima postaviliËuvara koji nas je pregledavao dok smo izlazili.

“Pa,” zapoËeo je Tom oteæuÊi u svome tipiËno ameriË-kom stilu, “gdje postoji æelja, postoji i naËin. Zaπto vi nebiste izvidjeli πto moæete uËiniti sa svoje strane, a ja Êuvidjeti πto ja mogu uËiniti sa svoje.”

Nakon πto je Tom otiπao, razgovarali smo o njegovomprijedlogu.

“U pravu je,” potvrdio je Tony. “Mora postojati naËin!”Osvrnuo sam se prema Rosendu. “©to ti misliπ?”“Moæda postoji...” nasmijeπio se Rosendo. “Taktika di-

verzije!”“Da! Neki od nas bi mogli privlaËiti Ëuvarevu pozor-

nost dok bi drugi iznijeli kruh za Gospodnju veËeru.” Al-fredove su oËi zasjale na pomisao o pustolovini.

Kimnuo sam glavom i pogladio bradu. “Doista, to bimoglo upaliti.”

“Kad su prije nekoliko dana ona dvojica zatvorenikazametnula kavgu i kad su se poËela hrvati, Ëuvar na izlaz-nim vratima poπao je prema njima s nakanom da ih raz-dvoji”, prisjetio se Tony i predloæio isti postupak. “To jeono πto traæimo, kavga i tuËnjava uvijek privuku njihovupozornost! Rosendo, Alfredo i ja, nas trojica, moæemo za-poËeti sa svaom i hrvanjem. Jesus Sanchez moæe pomoÊivama, pastore, obaviti drugi dio zadatka.”

Sanchez se sloæio. Nas petorica smo potanko, u najsit-nije detalje razradili plan. Kad god bi neki zatvorenikoptuæio ili posumnjao u drugoga da je douπnik, izbila bisvaa i tuËnjava. To je bila naπa strategija. Kad je zvonopozvalo na podnevni obrok, uπli smo u prostoriju za obje-dovanje, sjeli i pojeli mali dio svoga obroka. Jedan za dru-gim, Ëetvorica “urotnika” kriomice su mi gurnula svoj diokruha.

193

Kad sam sakrio sav kruh, dao sam znak ostalima.Jesus Sanchez je odmah ustao i napustio blagovaonicu.Rosendo se izderao na Alfreda: “Vidio sam te kako priËaπs Ëuvarom. ©to si radio? Prokazivao si nekoga od svojihkolega!”

Alfredo je naglo ustao i nagnuo se preko stola. “Nemojme optuæivati da sam cinkaroπ.”

“Hej, ËovjeËe,” prekinuo ih je Tony, “skroz si u krivu.Alfredo ne bi nikad izdao ni prokazao nekog zatvorenika.”

“Ma nemoj. Stvarno?”“Da, stvarno!” Glas im je postajao sve glasniji dok na

kraju svi u blagovaonici nisu okrenuli glavu ne bi li vidjelii Ëuli svau.

»uvar na vratima trenutak je promatrao ljude koji suvikali, a zatim se umijeπao u svau.

“U redu, deËki, u mojoj smjeni neÊe biti tuËnjave.”Sve su oËi bile uprte u trojicu bijesnih ljudi i svi su

samo Ëekali da vide hoÊe li se bijesna trojka povuÊi ili Êeizazvati Ëuvara. Nitko nije primijetio kad sam ustao i oti-πao do otvorenog prozora gdje je Jesus Sanchez Ëekao damu predam paket. Kad je Sanchez nestao, trojica done-davno razjarenih muπkaraca ponizno su spustili glave. Za-dovoljan πto ih je uspio zaplaπiti i smiriti, Ëuvar im jeviËuÊi izrekao joπ nekoliko epiteta, a zatim se ponosnovratio na svoje mjesto kod izlaznih vrata.

Svima su nam tekle suze radosnice dok smo zajedniË-ki slavili uspomenu na Gospodnju veËeru.

Nekoliko mjeseci kasnije kubanske su vlasti dopus-tile Tomovoj majci da ga posjeti u zatvoru i da mu donesenove naoËale jer je stare slomio u zrakoplovnoj nezgodikoju su on i Mel doæivjeli prilikom slijetanja. Od svojemajke i preko zatvorskih glasina saznao je za veliku me-unarodnu akciju koju provode visoki ameriËki duænosnicii vjerski voe. PoznavajuÊi æudnju i nezasitnu teænju ku-banskih komunista za meunarodnim prihvaÊanjem, ovaje akcija mogla uspjeti.

Svi smo se odmah sloæili da se moramo moliti za oslo-baanje Toma Whitea i Mela Baileya. Amerikanci su naszamolili da se svakodnevno molimo do odreenog nad-

BRA∆A U KRISTU


nevka. Ako Bog dotad ne odgovori na naπe molitve, oni Êebiti spremni prihvatiti svoje utamniËenje u zatvoru Com-binado del Este kao izraz Njegove volje.

Dan prije nadnevka do kojega smo se trebali moliti zanjihovo oslobaanje, zatvorskim se podzemljem proπirilavijest da su dvojica Amerikanaca pozvani u ured zatvor-skog upravitelja. Kad smo se te veËeri postrojili u zatvor-skom dvoriπtu radi prozivke, Tom mi je znakovima doja-vio da Êe Mel i on uskoro otiÊi.

Tom i Mel pronaπli su naËin kako da se uπuljaju naËetvrti kat prije svoga odlaska. Pokuπao sam zaustavitisuze dok smo posljednji put zajedno sudjelovali nabogosluæju. Nas su povezivale ËeliËne sveze ljubavi kojesmo kalili kroz patnje, muke, bol i nedaÊe. Pitao sam sehoÊu li ih ikada viπe vidjeti s ovu stranu nebesa.

“NeÊu vas zaboraviti. I uËiniti Êu sve πto je u mojojmoÊi da ishodim vaπe osloboenje, moja braÊo. Svijet Êesaznati za vas.” Tom mi je stavio svoju Bibliju u ruke.

Tijekom moga boravka u zatvorima, jedan mi je fran-cuski pilot poklonio staro nalivpero. »uvao sam ga istotako paæljivo kao i dijelove Svetoga pisma koje sam mu-kotrpno ruËno prepisivao. Bile su to moje najveÊe drago-cjenosti. Posegnuo sam u dæep, izvadio nalivpero i dao gaTomu. UbuduÊe Êu sva pisma pisati ruËno izraenom olov-kom πto su ih zatvorenici izraivali od nehrajuÊih me-talnih otpadaka razbacanih uzduæ zatvorskog komplek-sa.

“Tome, znam da Êu ostati bez ovoga nalivpera akoostane kod mene”, rekao sam. “Zato te molim da ga uzmeπ,pa Êeπ mi ga dati kad se ponovno sretnemo. Evo, uzmi ijedan prijepis naπe pjesmarice i Ëuvaj je kao vlastiti æi-vot.”

Uzeo ju je i smotao te stavio u Ëarapu. “Ne brini se,Noble. Obje Êu stvari iznijeti van, na sigurno.” Te je noÊiTom napravio tajni odjeljak u svojim cipelama kako bimogao uzeti moje dragocjenosti sa sobom.

Mel me je zagrlio, a zatim mi je u ruku stisnuo slikusvoje supruge i djece. U potpunosti sam shvatio porukunjegovog postupka.

195

Na mjestu bez duπe

»uvao sam Tomovu Bibliju ne samo kao Boæju RijeËi podsjetnik na naπe prijateljstvo, veÊ i zbog nade koju jeona predstavljala — nade u moguÊe osloboenje. Samaspoznaja da ljudi izvan zatvora znaju za naπe jadno stanjedonosila je radost, utjehu i nadu. Ta je spoznaja uËvrstilai moju odluËnost da iz ovog iskustva izaem æiv.

Naπa je zatvorska crkva u zatvoru Combinado del Es-te nastavila rasti — bio je to trn u oku komunistiËkimduænosnicima koji su se stalno iznova zaklinjali da Êeizbrisati sve dokaze o postojanju krπÊanstva na Kubi, atijekom vremena i na cijelome svijetu. BuduÊi da smo mibili “dokaz” njihova neuspjeha, zatvorski su zapovjednici,potaknuti od strane sotonskih sila, poveÊali grubost i op-rez. Naπa se vjeπtina igranja skrivaËa s Boæjom RijeËju ipjesmaricama razvila do savrπenstva. U ovoj su sablasnojigri ulozi postali joπ veÊi kad je zatvorski upravitelj po-stroæio i poveÊao kazne za one koji bi bili uhvaÊeni sazabranjenom literaturom.

I koliko god sam cijenio Bibliju koju mi je ostavioTom, znao sam da je posjedujem zato da ju dijelim s dru-gima. I tako smo je, usprkos prijetnjama, redovito slali odÊelije do Êelije. Nastojali smo zaπtititi sebe i dragocjenuKnjigu da ne bude otkrivena, ali kao krπÊani nismo imalinikakvu zaπtitu pred zatvorskim douπnicima. U krπÊani-novoj naravi uroena je osobina bezuvjetnog prihvaÊanjasvih ljudi i povjerenje u njih. I dok smo nekoliko ljudi


zadobili, bilo je neizbjeæno da Êemo prije ili kasnije nekoli-ko i izgubiti.

Jednog jutra odred Ëuvara pod vodstvom poruËnikaNaurlata, Ëasnika koji je bio zaduæen za program “preod-goja”, najavio je iznenadni pretres. On i njegovi Ëuvaripretraæivali su naπu galeriju od πest sati ujutro do dvasata poslije podne. Normalna je stvar bila da prije potragei traæenja papira i knjiga svi zatvorenici napuste Êelije.Ovaj su put od svakog zatvorenika zahtijevali da istresesve stvari na svoj leæaj. Tada je drugi, posebno obuËeniËasnik, proËeπljao stvari svakoga od nas dok smo mi ostaligledali. Tri su druga vojnika pretraæivala ostatak Êelije.

Kad je netko od njih neπto naπao, upitao bi: “»ije jeovo?” Ako vlasnik ne bi priznao da je to njegovo, cijela bigalerija bila kaænjena. Stoga kad je netko od Ëuvara pro-naπao Bibliju i odnio je poruËniku, ja sam bez oklijevanjapriznao da je moja. Nisam æelio da cijela galerija ispaπtai trpi kaznu zbog mene.

“Vi i dalje krijumËarite stvari.” Nervozno mi je pripri-jetio prstom ispred lica. “Svi Êete vi poænjeti ono πto steposijali!” Nastavili su s pretresom. Kad su zavrπili spremetaËinom naπe Êelije, bio sam pozvan u poruËnikovured.

“Alexander, imajuÊi u vidu tvoj zloËin, sljedeÊih Êeπtrideset dana provesti u kutiji”, izvijestio me poruËnik.Moja tridesetodnevna kazna protegnula se na devedese-todnevnu prije nego πto su me oslobodili.

“Kutija” ili “ladica”, kako smo je katkad nazivali, sli-Ëila je mrtvaËkom sanduku. Na svakom se kraju nalaziootvor za zrak, a na jednom je kraju otvor bio neπto veÊitako da su kroz njega dostavljali hranu. Kutija je biladugaËka oko dva i pol metra. Pod je bio πirok svega jedanmetar, a visina je bila tek neπto viπa od jednog metra. Nadnu kutije se takoer nalazio otvor, a cijela je kutija bilamalo nagnuta tako da su naπe tjelesne izluËevine mogleistjecati van, kroz taj otvor. Svaka je kutija bila dovoljno“prostrana”, prema miπljenju naπih tamniËara, da primiπestoro zgrbljenih ljudi koji su se u ËuËeÊem poloæaju na-lazili poredani jedan do drugoga.

197

»uvar je otvorio kutiju i zapovjedio mi da uem. Po-sluπao sam ga.

“»uËni!” zapovjedio je. Pridruæio sam se svojoj braÊiAntoniju Diazu i Rafaelu Pachecu. Joπ su trojica zatvore-nika bila ugurana i stisnuta do nas u veÊ ionako neudo-ban i prenapuËen prostor. Spustio sam se u ËuËanj, a po-klopac iznad naπih glava zatvorio se uz tresak, ostavljaju-Êi nas πestoricu u potpunoj tami. NoÊ i dan stopili su se ujedno. Kad nam je Ëuvar donio vruÊu zaπeÊerenu vodu itanku kriπku kruha, raËunali smo da je jutro. Kad smoËuli da je doπlo do smjene Ëuvara, smatrali smo da jevrijeme za veËernje bogosluæje.

Tamo, u stalnoj tami, odræavali smo svoja bogosluæja.Dijelili smo nadu o slobodi. Razgovarali smo o tome πtoÊemo raditi kad budemo na slobodi. Razgovarali smo opravednom Jobu, o danima koje je Jeremija proveo u jamii o apostolu Pavlu u rimskim zatvorima. Molili smo i zaostalu trojicu zatvorenika koji su izdræavali ovu uæasnu,demonski zlu i okrutnu kaznu bez nade. Oni su svaki Ëasizvikivali kletve, pogrdne rijeËi, psovke i prijetnje na ra-Ëun svojih muËitelja. Ali u vrijeme bogosluæja, kad bismomi poËeli pjevati veËernju pjesmu “Dok sunce tone i veËerpada”, smirili bi se i omoguÊili nam nekoliko sati sna.

Osim pjevanja, Ëesto sam recitirao pjesmu koju samsmislio u kutiji. Prevedena na hrvatski ona glasi otprilikeovako:

Polako sunce nad Kubom tone,Povrh breæuljaka Bonita u daljini,IspunjavajuÊi sve Êelije tugomNa kraju tuænoga dana.Podignimo sad svoja ËelaKao ljudi oprobani u strahu,DonoseÊi radost onima s nama —Blaæenu krπÊansku nadu.

I dok su dugi sati postali izdræljivi kad smo se pri-viknuli, prvih je nekoliko trenutaka u kutiji izazivalo ne-patvorenu, iskonsku, oπtru bol. Znao sam πto me oËekuje.

NA MJESTU BEZ DU©E


Naπi su se zgrËeni miπiÊi joπ viπe stisnuli. Vene i arterijenisu mogle prenositi krv do stopala i potkoljenica. Æudjelismo za tim da protegemo udove, da uspravimo lea, daudiπemo Ëist, svjeæ zrak svojim stisnutim pluÊima. Pojavi-la se i klaustrofobija (strah od skuËenog prostora). Moja jemaπta potpuno podivljala — πto ako me zauvijek ostaveovdje? ©to ako ovdje umrem?

Prisjetio sam se kako je brat Calsadilla proveo punihgodinu dana u kutiji. Trebalo mu je πest mjeseci da ponov-no nauËi hodati. HoÊu li nakon “kutije” biti invalid sljede-Êih πest mjeseci, ili Êu moæda ostati doæivotni invalid? Ne-prestano sam se podsjeÊao na to da se Ëak i ovdje, u ovomodjelu strave i uæasa, joπ uvijek nalazim u Boæjim ruka-ma. Neprestano sam si ponavljao da je Bog kojemu jasluæim stajao usred plamena zajedno sa svojom djecom,da je bio i u lavskoj jami i da je na kraju podnio muku naGolgoti, a sve zbog mene. Pokuπavao sam Ga zamislitikako se skvrËen i u ËuËeÊem stavu nalazi ovdje, pokrajmene.

Noæni su mi se miπiÊi pretvorili u kvrge. Pokuπavaosam prebacivati teæinu s noge na nogu kako bih baremdonekle ublaæio bol, ali u tome nisam uspijevao. Bili smopreskuËeno natrpani i stisnuti u kutiji. Gotovo da samosjetio kako mi se krvne æile u koljenima i gleænjevimastiπÊu. Mislio sam da Êe se jednom kad se priviknem nasituaciju bol umanjiti. No bol se samo pojaËavao. U oËajumolio sam se Bogu pozivajuÊi se na obeÊanja iz Boæje Ri-jeËi. Molio sam za snagu da izdræim. Stalno sam ponavljaorijeËi: “Tko izdræi do kraja, dobit Êe krunu æivota.”

BuduÊi da tjelesno nisam mogao pobjeÊi iz svoga za-robljeniπtva, natjerao sam misli da odu iz moga bolomslomljenog tijela u svijet djetinjstva. Misli su mi odlutaleu vremenu i prostoru do prijatelja koji mi je prvi predsta-vio Krista. Njegovo je ime bilo Rolando Claxton; Ëesto smose zajedno igrali loptom.

Iz nekog meni nepoznatog razloga, u mislima sam sevratio u jedan toËno odreeni dan. Rolando je doπao kmeni kuÊi i pokucao na vrata: “Hej, Noble, hoÊemo li semalo igrati?” upitao je.

199

“Naravno,” odvratio sam dok sam uzimao opremu zaigru — loptu i palicu za bejzbol. “I pokuπaj je bacati takoda je stvarno mogu udariti. U redu?” Pronaπli smo praznomjesto za igru, a ja sam prvi uzeo palicu.

“Misliπ li da Êeπ je moÊi udariti ako je ispravno ba-cim?” Rolando se πalio bacajuÊi lopticu najbolje πto je znao.Smijao se kad je loptica prozujala pokraj mene prije negoπto sam uopÊe i uspio zamahnuti.

“Nisam bio spreman”, pokuπao sam se izgovoriti.Nakon nekoliko pokuπaja uspio sam spojiti par dobrih

udaraca, Ëak i izvan granica naπeg igraliπta. “Hej, nisi tini tako loπ, Alexander”, morao je priznati Rolando. “Nasnekoliko osnovat Êemo momËad. HoÊeπ li nam se pridru-æiti?”

“Naravno!” Kao i svaki petnaestogodiπnjak, æudio samza dobrom prilikom. Najbolji prijatelj iz djetinjstva, OrlandoMondosa, pridruæio se Batistinoj vojsci kako bi doπao dosveuËiliπne diplome i jako mi je nedostajalo naπe zajed-niπtvo i prijateljstvo. Tada nisam ni slutio kakav Êe utje-caj na moj æivot imati ta jedna jedina odluka. Pridruæiosam se ostalim Ëlanovima momËadi odmah, na samompoËetku. Nekoliko smo utakmica dobili, a nekoliko izgu-bili. Jedina dosljednost u naπoj momËadi bila je ta da ni-jednu utakmicu nikada nismo igrali subotom. Kad samupitao zaπto, Rolando mi je rekao da veÊina Ëlanova naπemomËadi pripada Crkvi adventista sedmoga dana. “Mi ucrkvu odlazimo subotom”, objasnio je.

“Subotom?” upitao sam zaËueno. Nikad nisam Ëuo zatakvu crkvu. Svi koje sam poznavao odlazili su na bogo-sluæja nedjeljom u obliænju katoliËku crkvu. Razmiπljaosam o ovoj neobiËnoj informaciji neko vrijeme — osobito usubotnja poslijepodneva, kad sam ostajao sasvim sam ikad nisam znao πto da radim.

Jednog subotnjeg poslijepodneva, kad sam iscrpio sveuobiËajene aktivnosti, osjeÊajuÊi dosadu i nemir, odπetaosam do Rolandove kuÊe nadajuÊi se da Êe on biti tamokako bismo mogli makar razgovarati ili da igram crnogPetra s njegovom mlaom sestrom Martom. Moæda Êe menjegova majka ponuditi svojim ukusnim kolaËima. “Ad-

NA MJESTU BEZ DU©E


ventisti sedmoga dana valjda razgovaraju i jedu kolaËesubotom”, razmiπljao sam.

Kad sam stigao, u Rolandovoj kuÊi je bilo poveÊe dru-πtvo — mladeæ iz njegove crkve. Upoznao me s njima.

“Igramo jednu igru,” objasnio je. “Mi je nazivamo tro-no — prijestolje, tron.”

Napravio sam Ëudnu grimasu. “Prijestolje” je bilo sto-lac koji se nalazio usred kruga ljudi. Sve mi je to naliko-valo na neku djeËju igru.

Voditelj igre, osoba koja je sjedila na stolcu, rekao bijedno slovo. “Mislim na jednu osobu iz Biblije Ëije imepoËinje slovom S.” Ostali sudionici igre tada su pokuπalipogoditi i dokuËiti o kojoj se osobi radi na temelju odgovo-ra osobe koja je sjedila na “prijestolju”. Pokuπao sam imse pridruæiti, ali nisam baπ znao previπe imena osoba izBiblije.

Neko smo vrijeme igrali trono kad je u kuÊu uπaomladiÊ s kojim me je Roland upoznao. Bio je to WilliamBurke, student medicine podrijetlom s Jamajke koji je ti-jekom praznika prodavao literaturu u naπoj okolici.

Poπto nas je promatrao neko vrijeme, William je pri-pomenuo Rolandu: “Noblu bi trebao govoriti o spasenjunjegove duπe umjesto πto samo igrate trono.” William sezatim okrenuo prema meni. “Bi li htio nauËiti neπto oKristu i o onome πto je uËinio za tebe?” upitao je.

Potvrdno sam kimnuo glavom. Biti sam kao Ëudak usubotu ujutro nije bilo moje shvaÊanje dobrog provoda.OdluËio sam sasluπati πto mi ovaj Ëovjek ima za reÊi. Aneposredno nakon niza prouËavanja s Williamom bio samkrπten 1953. godine.

ZgrËen, ovdje u kutiji, osjetio sam toplinu oko srcadok sam si pokuπavao predoËiti lice mladog JamajËaninaWilliama. U mislima sam pokuπao vizualizirati jezero imjesto gdje sam bio krπten, ali me bol koji sam osjeÊao unogama sprijeËio u nakani i vratio me natrag u agonijustvarnosti.

Dani su prolazili. I konaËno, nakon devedeset dana,poklopac kutije se otvorio, a Ëuvar je prozvao naπa imena.Zaæmirio sam i pokuπao gledati kroz skoro spuπtene oËne

201

kapke u iznenadnu svjetlosnu plimu. Dva snaæna Ëuvarazgrabila su me za ruke i izvadila iz kutije. Pokuπao samprotegnuti noge, ali su one ostale zamrznute u ËuËeÊempoloæaju u kojem sam proveo zadnjih devedeset dana. Od-nijeli su me na drugi kraj prostorije gdje su me posjeli naelektriËni bicikl. Dah mi je zastao u grlu dok su mi prote-zali oduzete noge i priËvrπÊivali beskorisna stopala na pe-dale, a zatim okrenuli prekidaË i ukljuËili ovu demonskunapravu. Vriπtao sam od neizdræivog bola koji sam osjeÊaodok je ovaj stroj tjerao moje noge na kretanje. Pri svakomokretaju kotaËa osjeÊao sam kao da mi pucaju koljena.Borio sam se da ostanem pri svijesti tijekom cijeloga ovogpostupka. Petnaestominutna voænja biciklom izgledala jekao cijela vjeËnost.

»uvari su me vratili natrag u Êeliju upozorivπi me:“Kad sljedeÊi put budeπ uhvaÊen s neprijateljskom propa-gandom, bol koji sad osjeÊaπ izgledat Êe ti kao djeËja igra!”I veÊ sada, dok su odlazili, znao sam da Êu prije ili kasnijebiti ponovno podvrgnut njihovom muËenju, jer ni pod ko-jim uvjetima niti iz bilo kojih razloga neÊu prestati svje-doËiti za svoga Boga. U svjedoËenju za Njega crpio samsnagu, izdræljivost, æelju da æivim. Nisam mogao prestatipropovijedati predivnu vijest o Isusu i Njegovoj ljubavi,baπ kao πto nisam mogao ni dragovoljno prestati disati.

»im se bol u mojim nogama smanjio i postao podnoπ-ljivijim, Jose Rodriguez i druga dvojica braÊe u Kristu,jedan fizioterapeut, a drugi sportski trener, napravili suprogram vjeæbi kako bih ponovno stao na noge. NakonËetrdeset pet dana mogao sam hodati bez bolova. Dva mje-seca kasnije Ëuvar me uhvatio dok sam uza se imao pjes-maricu i prijavio me zatvorskom upravitelju, koji me jebez imalo oklijevanja poslao u “tuπ”. Ovo je iskustvo umnogoËemu bilo sliËno onome koje sam doæivio neposred-no nakon svoga utamniËenja.

Smjestili su me u sanduk koji je po dimenzijama biovrlo sliËan “kutiji”, gdje sam morao stajati na vrπcimaprstiju kako bih izbjegao da mi se u pete zariju Ëavli kojisu bili postavljeni tako da πiljcima vire iz poda. Odmahnakon πto su Ëuvari zatvorili vrata “tuπa”, sitne kaplje

NA MJESTU BEZ DU©E


vode poËele su mi jedna za drugom kapati na glavu upravilnim vremenskim razmacima.

Vrπci prstiju i stopala odmah su uvidjeli koliki je na-por potreban za noπenje moje cjelokupne tjelesne teæine, akapi vode koje su pogaale isto mjesto na glavi ispoËetkami uopÊe nisu smetale. No nakon nekoliko sati to se pro-mijenilo. Razdraæen stalnim kapanjem vode, kap po kap,pokuπao sam pomaknuti glavu. No nisam mogao. OsjeÊaosam jaku glavobolju koja se iz sata u sat pojaËavala. Pro-πao je jedan dan, dva, tri — kapljice su mi izgledale kaostolarski ËekiÊ koji udara o moju lubanju. Nakon Ëetiridana u “tuπu”, veliËina “ËekiÊa” izrasla je u malj koji jeudarao ravno u moj mozak.

“Koliko Êu dugo joπ moÊi ovo izdræati?” vapio sam pre-ma Gospodinu. Pokuπao sam se moliti, ali nisam mogao.Mislio sam da Êu poludjeti, da Êu izgubiti zdrav razum.Pokuπao sam igrati one iste igre misli koje sam igrao prijeu sliËnim situacijama da zaboravim na bol, ali stalnolupkanje sitnih kapljica vode i odzvanjanje u glavi probilose i do mojih najupornijih uspomena.

Razmiπljao sam o svojoj majci koja se nalazila u Sje-dinjenim AmeriËkim Dræavama. Je li primila moja pis-ma? ©to je s Tomom Whiteom? Je li me zaboravio? Znaosam da nije, ali su sotonski demoni nastavili bombardiratimoje grozniËave misli sumnjom i maloduπjem. Njegovo jedemonsko podrugivanje bilo stalno nazoËno u mome umu.“Svi su otiπli. Svi su te zaboravili. Za cijeli svijet ti simrtav, viπe ne postojiπ. Nitko ne zna niti ne mari zatebe.”

”Ja sam s vama u sve vrijeme”, vikao sam iz svegaglasa. “Ja sam s vama u sve vrijeme!” Sada ne smijempopustiti i izgubiti. Bez obzira na sve, moram preæivjeti,jednostavno moram preæivjeti!

»etrdeset dva dana kasnije, zatvorski je upraviteljnaredio da se otkljuËaju vrata “tuπa”. Nije se mogao otetiiznenaenju ni prikriti preneraæenost koja mu je prepla-vila lice. OËekivao je da Êe u tuπu pronaÊi podivljalog lu-aka. Umjesto toga ugledao je zatvorenika koji se smijeπiusprkos bolovima. Pa iako sam bio siguran da moj osmi-

203

jeh viπe liËi na neku grimasu, zadnjim dahom, prije negoπto sam se onesvijestio, proπaptao sam: “Slava Bogu.”

Bog i ja smo pobijedili.Poput luaka, kakvog je oËekivao pronaÊi u tuπu, za-

tvorski je upravitelj vikao iza glasa maπuÊi rukama nasve strane u napadaju srdæbe i bijesa: “A bilo bi ti takodobro da mi se ne suprotstavljaπ na svakom koraku!”

Ponovno su me dva Ëuvara odnijela iz prostorije zamuËenje i stavila na elektriËni bicikl. Ponovno je mojetijelo vriπtalo od bolova. Kad su me vratili u Êeliju, braÊa,koja su i oËekivala moj povratak, odmah su pristupila dazadovolje moje potrebe i ublaæe patnje i bolove.

Iako sam bio okruæen obitelji u Kristu, joπ uvijek sumi nedostajale moja majka i sestra. SjeÊanje i uspomenena njih odræavao sam na æivotu piπuÊi im pisma — pismaza koja nisam imao pojma hoÊe li ikada biti primljena iproËitana.

NA MJESTU BEZ DU©E


Izvana

“Sada je negdje oko 14.30”, zapoËinjalo je jedno odmojih pisama. “Joπ jednom usred bljeπtava sunËevog sjaja,okruæen samo reπetkama, uzimam olovku, jedino sredstvokoje imam kako bih razgovarao s vama.”

Pismo napisano 3. sijeËnja 1969. bilo je posljednje pi-smo koje sam uz dopuπtenje poslao svojoj majci.

Tijekom ranijih godina moga utamniËenja zatvorskisu mi zapovjednici dopuπtali pisati Ëlanovima obitelji. Za-tim sam postao plantado i sve se stubokom promijenilo.Pisma koja sam pisao na krhkom papiru za zamatanjekubanskih naranËi trebalo je prokrijumËariti izvan zatvo-ra. I dok ja viπe nisam smio primati posjete, mnogi odmojih kolega zatvorenika joπ uvijek jesu. Mnogi od tihposjetitelja, za mene samo stranci i neznanci, suoËavali suse s opasnoπÊu uzevπi zabranjeni sadræaj kako bi obavijes-tili moju obitelj o mome stanju. Povremeno su i zatvore-nici koji su bili puπteni na slobodu uspijevali prokrijum-Ëariti naπa paæljivo skrivena pisma.

Kako bismo bili sigurni da Êe naπa poπiljka stiÊi naodrediπte, pisali smo iste informacije nekoliko puta πaljuÊipisma izvan zatvora po mnogim “poπtarima”. Na taj smose naËin nadali da Êe barem neko od mnogobrojnih pisa-ma stiÊi na odrediπte. U svojim sam pismima nastojao bitivedar bez obzira na moje trenutaËno stanje, uvijek zavr-πavajuÊi rijeËima: “TrenutaËno sam dobro, hvala Svemo-guÊem”. Na rubovima sam crtao cvjetove kako bih unio

205

malo vedrine. Nisam smatrao potrebnim pisati o svojimpatnjama i bolestima i joπ viπe produbljivati stres i bolonima koje sam volio buduÊi da su mi u tome mogli vrlomalo pomoÊi.

Kad god bi Ëuvari otkrili naπ “poπtanski kanal”, izmi-slili bismo novi. Toliko su pooπtrili kontrolu da smo moralipribjeÊi krajnjim, oËajniËkim mjerama. Presavijali bismopisma u male pravokutnike, a zatim ih zamatali u trisloja plastiËne folije kriomice nabavljene za tu svrhu. Za-tim bi naπa pisma krenula na kruæno putovanje od za-tvorenika do zatvorenika, od jednog zatvorskog odjela dodrugog. Na dan posjeta zatvorenik koji bi predavao pismaposjetitelju najËeπÊe bi pismo stavio u usta ili u debelocrijevo kako bi ga sakrio prilikom pretraæivanja.

Kad je pismo stiglo do blagovaonice, gdje su se sasta-jali zatvorenici i posjetitelji, vanjska plastiËna folija biva-la bi uklonjena, a pismo je ostajalo obavijeno joπ jednim,Ëistim slojem plastiËne folije. Posjetitelji bi tada sakrivalimale poπiljke u intimne dijelove tijela i iznosili ih iz bla-govaonice, a zatim bi odlazile i izvan Kube. Kad viπe nisubila u Castrovom dosegu, pisma su se otvarala i slala naæeljeno odrediπte. Svatko tko bi bio uhvaÊen u prenoπenjupisama bilo bi mu sueno kao πpijunu, πto je za sobompovlaËilo osudu i zatvorsku kaznu u trajanju od Ëetiri dotrideset godina.

Svako pismo koje sam napisao oæivljavalo mi je naduza osloboenjem. Moæda baπ ovo pismo prodre kroz pozor-no osmiπljen propagandni zid πto su ga sagradili Castro injegovi ljudi za odnose s javnoπÊu. Moæda baπ ovo pismozapali meunarodno miπljenje protiv Castrova reæima iprisili kubansku vlast da nas oslobodi. I tako sam se svakiput, tijekom dvadeset dvije godine, nadao, molio, i niπtase nije dogaalo. Ali posljednje πto zatvorenik gubi jestnada. Jednostavno smo morali vjerovati da se svakogtrenutka moæe dogoditi neπto πto Êe pridonijeti naπem oslo-baanju. Morali smo odræavati vjeru u Boga i u svoje bliæ-nje na slobodi kako bismo mogli preæivjeti.

Zatvorenik-krπÊanin bio je otvorena uvreda cjelokup-noj komunistiËkoj filozofiji Fidela Castra. Svaki put kad

IZVANA


bismo primili vijest da je neko naπe pismo doπlo na radnistol kongresmena SAD-a ili da je neki inozemni duænos-nik govorio o naπemu jadnom stanju preko radija ili tele-vizije, radovali bismo se i slavili. Zbog toga bi naπ politiËkiËasnik neizbjeæno bio ukoren pa bi nad nama vrπio joπveÊe nasilje. I umjesto da se obeshrabrimo zbog poveÊanogbroja batinanja ili pojaËanog zlostavljanja, mi smo se ra-dovali svome uspjehu. Netko izvan zatvora zna za naπpoloæaj; nekome je ipak toliko stalo do nas da je i javnoprogovorio. Dræali smo se svoga gesla “U zatvoru nismoroeni, u zatvoru neÊemo ni umrijeti”. Osobno mogu reÊida nisam æelio dopustiti ni komunizmu ni Castru da mepobijede. Ja sam se zavjetovao da Êu umrijeti slobodan. Isve vrijeme moga boravka u zatvoru Boæja milost i Boæjasnaga, a ne sila ni snaga koju sam ja moæebitno posjedo-vao, omoguÊila mi je i da ispunim taj zavjet.

»ak i prije uhiÊenja, moja majka i sestra Paulina,koje su æivjele u gradu Salemu u Massachusettsu, pisalesu dræavnim organima i slale peticije vladi i socijalnimustanovama kako bi uredile moj dolazak u Sjedinjene Ame-riËke Dræave. Paulina je dolazila na Kubu puno puta iprije i nakon revolucije pokuπavajuÊi isposlovati izlaznevize za Yraidu i mene. Sa svakim sljedeÊim posjetom Oto-ku, vladini su joj duænosnici sve viπe oteæavali povratak uSAD. Prigodom posljednjega posjeta 1959. godine trebalojoj je dva mjeseca da sve uredi za povratak u SAD.

Upozorila me je proroËkom vidovitoπÊu: “Ovo nijemjesto za tebe, Noble. Moraπ otiÊi prije nego se zalupe svaizlazna vrata.”

Castrovo preuzimanje vlasti dalo je starim neprijate-ljima izliku da izravnaju stare raËune. Ako se nekome tkonije svidio, bio bi optuæen za izdaju i nelojalnost Castru.Zatim bi bio odveden u zatvor, a Ëesto i strijeljan. Jednogadana, tijekom posjeta moje sestre, mala je skupina vojni-ka, dræeÊi u rukama automatske puπke, postrojila skupi-nu muπkaraca iz naπeg susjedstva. Gurani u kamion po-put stoke, iznenaeni su ljudi posluπali sve kako im je bilozapovjeeno, iako nisu imali pojma za koje ih se zloËinetereti i optuæuje. Moæda je netko kihnuo ili napravio neki

207

pokret — nitko ne zna, ali vojnici su odjednom otvorilivatru i ubili sedmoricu. Kasnije su sva tijela bacili u za-jedniËku grobnicu.

Kad se Paulina vratila u SAD, ona i majka zapoËelesu s aktivnostima za Yraidin i moj odlazak s Kube. Prvosu trebale pronaÊi sponzora. Zato su se obratile obliænjojcrkvenoj zajednici. Nekoliko mjeseci prije njihove zamol-be, crkva je sponzorirala izbjegliËku obitelj iz tadaπnjeIstoËne NjemaËke, no ovaj put crkva se ogluπila i odbilazahtjev za sponzorstvom. Moja majka i sestra nisu od cr-kve traæile novac za put, veÊ samo da potpiπe obrazac zasponzorstvo πto ga je zahtijevao Ured za useljeniπtvo. Bezobzira na sve molbe, crkveni se odbor nije predomislio.

Moja sestra nije razumjela zaπto su ih odbili osimËinjenice da u to vrijeme graani SAD-a nisu znali zazvjerstva novog reæima. Velik broj Amerikanaca nije niznao gdje se nalazi otok Kuba. Mislili su da je on smjeπtennegdje blizu Havaja.

Kad se crkva ogluπila o njihove molbe i preklinjanja,Paulina je otputovala u Mexico City kako bi izravno raz-govarala s kubanskim predstavnicima. Naravno, i oni suje odbili. Tada se obratila peticijom πvicarskom i Ëehoslo-vaËkom veleposlanstvu, ali su je i tamo odbili. TijekomsljedeÊih mjeseci saznale su da sam uhiÊen. Nastavile suse moliti za moje oslobaanje.

Paulina se tvrdoglavo suprotstavljala sporosti raznihustanova i dræavne birokracije u rjeπavanju moga sluËaja.“Koji je razlog njegovog uhiÊenja?” pitala je svakoga tko jebio voljan sasluπati. “©to je uËinio?”

Sluæbeno priopÊenje i objaπnjenje doπlo je preko Ëeπ-koga veleposlanstva u Washingtonu: “Humberto NobleAlexander osuen je na kaznu zatvora u trajanju od dva-deset godina kao sluËaj pod brojem 83/1963 zbog velikogbroja nedopuπtenih aktivnosti protiv dræavne sigurnosti ipokuπaja ubojstva”, πto je bila aluzija na navodni pokuπajatentata na Fidela Castra. U nastavku pisma jasno sevidjelo u kojoj su mjeri moja vjerska uvjerenja bila trn uoku Kubancima. “Tijekom svoga boravka u zatvoru”, pisa-lo je u pismu, “nastavio je s negativnim i neprimjerenim

IZVANA


ponaπanjem u svakom pogledu, a odræavao je i kontakte steroristiËkim skupinama.” Zbog ovakvog prikaza moj slu-Ëaj je naiπao na vrlo malo razumijevanja od strane ame-riËkih i ËehoslovaËkih vlasti.

Paulina je napisala i dva pisma senatoru EdwarduKennedyju 1976. i 1979. godine. Pisala je i svom kongres-menu, Michaelu Harringtonu i njegovom nasljedniku Nor-thu Shoreu te kongresmenu Nicholasu Mavroulesu koji jezatraæio pomoÊ od ËehoslovaËke Vlade i Ministarstva vanj-skih poslova SAD-a. Sama je osobno Ëesto dosaivala duæ-nosnicima Ministarstva vanjskih poslova SAD-a.

1979. godine Castro je pustio na slobodu 3500 zatvo-renika, a meni je bilo reËeno da Êu i ja biti osloboen. Iakonisam sasvim povjerovao da Êu doista biti osloboen, pi-sao sam svojoj majci da joj javim dobre vijesti. “Nadam seda Êe dobrostivi Gospodin uskoro ispruæiti ruku i umije-πati se i da Êemo se vrlo brzo vidjeti na slobodi.” Ali unatoËmeunarodnom pritisku, nisam bio osloboen. »eπki suduænosnici rekli mojoj majci i sestri da nisam osloboenzbog svoje “nepopustljivosti”.

Pogoena ovim dogaajem, moja se majka razboljela,a sa svakom laænom i neostvarenom nadom njezino sezdravstveno stanje pogorπavalo. »esto sam se pitao hoÊuli je viπe ikada vidjeti æivu na ovoj zemlji. Stalno su menapadali demoni obeshrabrenja okruæujuÊi me oblacimaoËaja, ali samo nakratko, do trenutka kad bi ih nebeskesnage potisnule natrag.

Orlando Martinez, kolega zatvorenik, nakon πto je puπ-ten na slobodu, zaputio se u Miami preko Kostarike. Na-zvao je moju majku i sestru da im kaæe kako je vidio mojeime na listi zatvorenika predvienih za osloboenje i od-lazak. Njihove su nade ponovno zaæivjele.

3. veljaËe 1983. sluæbeno je zavrπila moja dvadeseto-godiπnja zatvorska kazna. Meutim, ja sam se davno prijeprestao nadati da Êu biti osloboen na normalan naËinnakon odsluæenja kazne. Promatrao sam svoje prijatelje ibraÊu kako s nadom oËekuju dan kad bi trebali biti puπte-ni na slobodu. No toga dana Ëuvari bi obiËno slegnuli ra-menima govoreÊi kako oni tu niπta ne mogu uËiniti, nakon

209

Ëega su zatvorski zapovjednici podizali nove optuænice ioptuæivali zatvorenike za nove zloËine i produljivali imkazne. Shvatio sam da, bez obzira na vladinu neËovjeË-nost, Bog ne æeli da svoju energiju nepotrebno troπim narazoËaranje i obeshrabrenje. On mi je dao zadaÊu i On odmene oËekuje da se pobrinem za Njegov posao. I tako, kadje doπao navodni dan moga osloboenja, prijatelji su mena to trebali podsjetiti. Dan je doπao i proπao a da nisambio puπten — upravo onako kako sam i oËekivao. Slaviosam Boga πto mi je zastro pamÊenje tijekom nekoliko mje-seci koji su prethodili tom danu i πto me na taj naËinpoπtedio beznaa i razoËaranja od kojeg su patila mnogamoja braÊa.

Upitao sam Ëuvara kad Êu biti puπten na slobodu bu-duÊi da sam izdræao cijelu zatvorsku kaznu, na πto mi jeon odgovorio: “NeÊeπ biti puπten na slobodu sve dok nebudeπ u potpunosti ‘preodgojen’.” Siguran sam da mu senije svidjela moja reakcija. Smijao sam se punim pluÊimanjegovoj drskosti, kao πto sam im se smijao i tijekom svihdvadeset godina moga utamniËenja. Mi zatvorenici smopredobro znali tijek daljnjih postupaka.

Castro je koristio zatvorenike koji su odsluæili svojuzatvorsku kaznu kao taoce za pregovore s SAD-om i dru-gim zemljama koje su pokazivale brigu i razumijevanje.On nikada nije oslobodio zatvorenika koji u potpunostinije odsluæio kaznu. Takvom je politikom dobivao dvoje:prvo, iscijedio je svu snagu i energiju zatvorenika, a dru-go, nakon puπtanja zatvorenika na slobodu dobio je povolj-ne kritike meunarodnog tiska.

U meuvremenu, Ëasni Willis P. Miller, pastor Ujedi-njene metodistiËke crkve Lafayette Street u Salemu, po-sjetio je moju majku i sestru kako bi saznao zaπto njihdvije viπe ne dolaze na bogosluæja. Kada je doznao za mojusituaciju, zavjetovao se da Êe uËiniti sve πto je u njegovojmoÊi kako bi pridonio da budem puπten na slobodu.

“Mogu vam reÊi samo jedno, pastore Milleru”, rekla jemoja sestra. “Znam da Noble neÊe prestati propovijedati.Jedini naËin na koji ga mogu u tome sprijeËiti ili zausta-viti jest da ga ubiju.”

IZVANA


Osnovavπi molitvenu skupinu koja je molila za mene,ovaj je sveÊenik pokrenuo i javnu kampanju za moje oslo-boenje. “Putem molitve, publiciteta i politizacije ovogasluËaja, odluËno Êemo uloæiti sve napore i pomoÊi u oslo-baanju ove nevine ærtve okrutnog sustava”, rekao je pas-tor. “Mi traæimo pomoÊ onih koji su zainteresirani i spremnipridonijeti oslobaanju brata Alexandera.”

Kad je Tom White bio puπten na slobodu, poslao sammu nekoliko pisama u Glendale u Kaliforniji s molbom daih proslijedi mojoj majci. 1. rujna 1983. napisao sam dvapisma Tomu i tri Armandu Valladaresu, dragom prijateljui kubanskom pjesniku, koji je i sam proveo dvadeset dvijegodine u Castrovim zatvorima. Dok je izdræavao zatvor-sku kaznu, bio je paraliziran i sada je bio prikovan zainvalidska kolica. Francuski profesor koji je takoer jednovrijeme proveo u zatvoru, javno je posredovao pri Arman-dovu puπtanju na slobodu. Nakon osloboenja Armando sepreselio u Francusku. Kad su Tom i Armando saznali daje veleËasani Jesse Jackson jedan od kandidata De-mokratske stranke za predsjedniËke izbore 1984., uputilisu mu preslike mojih pisama i liste s imenima zatvoreni-ka koju sam ja sastavio zajedno s porukom sljedeÊeg sadr-æaja:

“Poπtovani veleËasni Jacksone, saznali smo da uskoroputujete na Kubu. U zatvoru Combinado del Este nalazise pastor kao πto ste i vi. On je crnac kao i vi. Ali on truneu Castrovom zatvoru zato jer propovijeda baπ kao i vi.Vidite moæete li uËiniti neπto za njega.”

U pismu svojoj obitelji pisao sam o situaciji u kojoj senalaze plantadosi, a priloæio sam i listu s imenima onihzatvorenika koji su odsluæili kaznu, ali su joπ uvijek bilizadræavani u zatvoru. A zatim sam iπËekivao, nadao se inastavljao propovijedati ne znajuÊi hoÊe li ijedno od tihpisama ikada stiÊi na svoje odrediπte. Ja sam joπ uvijekispisivao biblijske tekstove, vodio bogosluæja, poduËavaorazne predmete i pripremao dragocjene duπe za krπtenje.

Pa iako ja to nisam mogao znati, iza ovih sivih, zlo-slutnih zidova mnogo je ljudi znalo za mene. Iz raznihdijelova svijeta dizala se oluja prosvjeda zahtijevajuÊi da

211

budem puπten na slobodu. U skladu s ustavom — kuban-skim ili bilo kojim drugim — ja sam odsluæio svoju zatvor-sku kaznu. Bez obzira na moju krivicu i optuæbe protivmene, pravda je zahtijevala da budem osloboen. U tmininoÊi, kad sam se osjeÊao okruæen ludilom i kad mi senormalan i priseban svijet Ëinio udaljen Ëitavu vjeËnost,stalno sam iznova ponavljao svoje geslo: “Roen sam slo-bodan i slobodan Êu umrijeti.”

»ak i prije nego πto je zatvorsko podzemlje doznalo zaJacksonovu namjeru da pregovara s Castrom o ameriËkimzatvorenicima u kubanskim zatvorima, mi zatvorenici smoznali da se sprema neπto veliko i znaËajno. U zraku jevladala napetost dok su se od Êelije do Êelije, od galerijedo galerije πirile glasine i vijesti o posjetu nekih znaËajnihuglednika.

“Znate li da Ëuvari vani, sprijeda, boje zidove?” zago-netno je pitao jedan zatvorenik.

“Ti se πaliπ!” odvratio sam ËudeÊi se i pitajuÊi se jesamli ga dobro Ëuo. “»uvari kreËe zidove?” To doista mora bitineπto vrlo veliko i znaËajno, ako je vlada odluËila uloæititakav napor da okreËi zidove. Moæda su mogli obojati svo-je laæi, ali zidove nikada!” “Da, zidove!” ponovio mi je za-tvorenik. “Boje ih u æuto i zeleno — samo one zidove kojiÊe biti izloæeni pogledu, razumijeπ valjda.”

“Da, naravno”, potvrdio sam. Izvana, naglas, zbijaosam πale na raËun kozmetiËkih promjena koje su se doga-ale i na raËun Castra i fasade njegove dobre volje i æeljeza suradnjom. Iznutra, u meni, nada u puπtanje na slobo-du rasla je iz sata u sat bez obzira na to koliko sam sesnaæno pokuπavao uvjeriti u suprotno. I iz pogleda svojihkolega plantadosa mogao sam razaznati da su i oni kre-nuli na okrutnu voænju vlakom smrti od oduπevljenja dorazoËaranja i natrag.

Tijekom dana sve je viπe informacija pristizalo u naπugaleriju. “ZnaËajni uglednik je Amerikanac, veleËasni Jes-se James”, πapnuo mi je jedan zatvorenik.

“Jesse James, hm...” promrmljao sam. Prije dosta mje-seci doznali smo za slavnog tamnoputog propovjednika ipolitiËara Jessea Jacksona, a naπe predrasude i razmiπlja-

IZVANA


nja o njemu kao politiËkom razbojniku uzrokovale su damu smislimo nadimak Jesse James.

“Pa moæda propovjednik crnac dolazi ovamo kako bina slobodu izveo drugog propovjednika crnca”, komenti-rali su i πalili se moji prijatelji. Smijao sam se njihovimsmionim komentarima ne usuujuÊi se nadati — baremne previπe.

Jednog utorka rano ujutro, dok su se na obzoru tekpoËele nasluÊivati zlatne i naranËaste sunËane zrake, za-Ëuli smo kako se ukljuËuju zatvorski zvuËnici uz redovitoπkripanje i krËanje.

“SljedeÊi zatvorenici neka se odmah postroje u dvo-riπtu”, a zatim je slijedilo Ëitanje liste s imenima.

“Ah.” Jedan od plantadosa je uzdahnuo i okrenuo se.“Svi proËitani su zatvorenici koji su prihvatili ‘preodgoj’.”

I unatoË tome πto sam znao da moje ime neÊe biti natoj listi, pozorno sam sluπao.

“Vi ste”, objaπnjavao im je Ëuvar, “izabrani u momËadkoja Êe danas za naπe posjetitelje igrati bejzbol.”

Odmahnuo sam glavom u znak gaenja. Jako mi jedobro bila poznata njihova taktika i naËin na koji su jeizvodili. Castro je volio bejzbol, najpopularniji ameriËkisport. Tijekom svoga odrastanja u pokrajini Oriente igraoje za lokalnu momËad protiv momËadi iz susjednih grado-va. A buduÊi da je bejzbol bio jedan od najpopularnijihameriËkih sportova, on ga je koristio kako bi znaËajnomugledniku, koji se nalazio u posjetu zatvoru, praktiËnopokazao koliko je njegov plan “preodgoja” zapravo uspje-πan. Poput uvjeæbanih majmuna, zatvorenici bi igrali utak-micu za uglednike, nakon koje je za zatvorenike uslijediopovratak u Êelije, a za dresove povratak u spremiπte smirisom protiv moljaca. Istovremeno su obitelji zatvoreni-ka bile pretuËene i odvuËene s ulaznih vrata kako bi ih sesprijeËilo u iznoπenju pravog stanja i istine uglednim po-sjetiteljima da veÊina njih nije vidjela zatoËene Ëlanovesvojih obitelji viπe od pet ili Ëak deset godina!

“A sada me slijedite i poæurite!” zapovjedio im je Ëuvar.Promatrao sam kako Ëuvari odvode “momËad za po-

sjetitelje”, tako smo ju mi nazvali, izvan galerije pitajuÊi

213

se, kao πto sam to Ëesto Ëinio u protekle dvadeset dvijegodine, moraju li ovi Ëuvari proÊi zahtjevnu obuku da na-uËe kako treba vikati, urlati, prostaËiti i psovati. Svi suzvuËali tako sliËno. Izvikuju li i kod kuÊe na svoje suprugei djecu iste pogrde i psovke kao πto to Ëine na poslu?NaËuo sam da su neki od njih primjenjivali vjeæbu koju sunazivali “petominutna mrænja”.

Svi mi koji nismo bili ukljuËeni u utakmicu, smjestilismo se na gornjim katovima galerije odakle smo ju moglipromatrati. Nakon nekoliko minuta igraËi su istrËali nateren, odjeveni u standardne bejzbolske dresove do najsit-nijih pojedinosti. »ak su imali i prugaste Ëarape i posebnuobuÊu. Podijelili su se u ekipe. Cijelo to vrijeme Ëuvari suvikali: “Poæuri! Hajde malo bræe!” SudeÊi prema njihovimreakcijama, uglednici su trebali stiÊi svakog trenutka.

Kad su igraËi zauzeli svoja mjesta na terenu, poruË-nik je povikao: “Igra poËinje!” Moram priznati da je izda-leka i neuvjeæbanom oku igra izgledala priliËno uvjerljivoi vjerodostojno. Ali izbliza posjetitelji su vidjeli skupinubolesnih, izgladnjelih ljudi koji su igrali nakaradnu i je-zovitu igru iza koje se, u ulozi koreografa, nalazio luak.Prvi udaraË je zauzeo mjesto i oËekivao prvu loptu. “Prvipromaπaj!”

SljedeÊu je loptu udario visoko u zrak i zauzeo prvubazu. Tada je na red doπao drugi udaraË, pa treÊi, zatimËetvrti. Ekipe su zamijenile mjesta nakon promaπaja sed-mog udaraËa. Jedan bod, dva boda, tri, Ëetiri, pet, πest,nastavljali su udarati loptu i trËati u krug. Sedam, osam,devet, deset — i dalje su igrali. Uæareno se tropsko suncepolako dizalo nad istoËnim obzorom i nastavilo se penjatiiznad naπih glava. Znoj je tekao niz njihova Ëela, vratovei lea natapajuÊi potpuno nove dresove, no bez obzira nasve i dalje su nastavljali igrati. UnatoË plastiËnom stoli-trenom spremniku, u kojem se nalazila hladna voda i limu-nada, i bez obzira na kutiju sa sendviËima, igraËi su tetu-rali od æege i iscrpljenosti. Kad bi jedan pao, drugi bi bioposlan da zauzme njegovo mjesto.

U nama ostalima koji smo promatrali, prvobitna za-vist zbog igranja utakmice uskoro se pretvorila u saæa-

IZVANA


ljevanje. Bili su iscrpljeni i opaljeni suncem, a vrat, lice iruke uskoro su im pocrvenjeli. Van na teren, juri za lop-ticom, uhvati je, baci je prvom do sebe, trËi do sljedeÊeg —izbaci trojicu od Ëetvorice pa na udaranje loptice palicom.Udari loptu visoko, trËi do prve baze, zauzmi drugu —promaπi triput i trËi natrag na teren. Ekipe su odigralesedamdeset potpunih izmjena prije nego πto je povorka odËetiri automobila samo projurila kraj igraliπta!

Mi koji smo joπ uvijek gledali s prozora, naginjali smose i krivili vratove kako bismo ugledali povorku.

“Jackson bi trebao biti u jednom od ova Ëetiri automo-bila”, povjerljivo je rekao jedan od zatvorenika koji se na-lazio blizu mene.

IgraËi su nastavljali igrati utakmicu dok su se auto-mobili primicali sluæbenom ulazu. Onog trenutka kad je izadnji automobil proπao bodljikavu æicu te iπËeznuo izvidokruga, Ëuvari su oznaËili kraj mukotrpnog dana naigraliπtu.

“Bilo bi dosta”, povikao je poruËnik. “Skinite dresovei zamijenite ih za svoje zatvorske odore, a zatim neka sesvatko vrati u svoju galeriju.”

SljedeÊeg jutra jedan plantados je promatrao zatvor-sko dvoriπte s naπeg prozora koji se nalazio na Ëetvrtomkatu. “Hej, doite i pogledajte. Ovo morate vidjeti!” povi-kao je prema nama ostalima, “postrojavaju sve zatvoreni-ke Amerikance.”

Pridruæio sam se mnoπtvu zatvorenika koji su se na-tiskivali oko prozora da vide kako Ëuvari izvode Ameri-kance iz njihove galerije i odvode ih u nepoznatom pravcu.U iduÊa Ëetiri sata zatvorskim se kompleksom brzinomuragana proπirila glasina: “Jesse Jackson pregovara o nji-hovom oslobaanju.”

“Oh, OËe,” molio sam dok sam promatrao i osluπkivaonjihov povratak, “molim Te, je li napokon doπao i moj tre-nutak?” S tjeskobom, zebnjom i strahom dodao sam: “Alineka ne bude moja, nego Tvoja volja. Amen.”

Kako su se sati polako vukli, vratio sam se na svojleæaj gdje sam mogao biti sam sa svojim mislima.

Odjednom se zaËuo povik: “VraÊaju ih natrag!”

215

Ponovljen stotinu puta, ovaj je povik odjekivao odjednog zatvorenika do drugog, od Êelije do Êelije, od gale-rije do galerije. SkoËio sam sa svoga leæaja i poæurio seprema prozorima.

I dok su Amerikanci stupali ispod naπih prozora, licasu im odsjajivala radoπÊu i sreÊom. Nasmijeπili su nam sei tajnim nam znakovima poruËili: “Upravo nas oslobaaju.Vjerojatno Êe na slobodu biti puπteni i neki od vas.” Uz-vratili smo im smijeπkom i podignutim palcima oznaËilida smo primili njihovu poruku.

Moja emotivna i duπevna voænja vlakom smrti sadaje prerasla u divljaËku voænju æivota i smrti. I dok sam sesve vrijeme potajno nadao, istodobno sam se pokuπavaopripremiti za razoËaranje.

IZVANA


ObeÊanje slobode

Sjedio sam na rubu leæaja razmiπljajuÊi o danaπnjimdogaajima i πto bi oni mogli znaËiti za mene. Osvrnuosam se prema svojoj braÊi. Znao sam da smo svi obuzetiistim mislima. Neki zatvorenici su u malim skupinamaraspravljali o dobrim vijestima, dok su drugi pronalaziliskrovite i tihe kutke kako bi razmiπljali i razmatralipromjene koje su se dogaale.

Svatko se pitao: “Je li stvarno samo pitanje trenutkakad Êu ponovno nositi normalnu, civilnu odjeÊu, jesti hra-nu koja ne vrvi crvima i nije pokvarena od dugotrajnogstajanja? HoÊu li moÊi hodati ulicom bez ikakvih okova isveza; lagano πetati plaæom koliko god æelim; smijati se,plakati i ponovno proslavljati blagdane zajedno sa svojomobitelji?”

SljedeÊeg jutra, nakon πto su Ëuvari vratili zatvore-nike Amerikance u njihove Êelije, nad naπ se zatvorskiblok spustila zlokobna tiπina. Odred visokih duænosnika iËasnika kubanske vojske uπao je u naπu galeriju. Smrk-nutih lica i ledenog pogleda vrhuπka vojne obavjeπtajnesluæbe ponosno je proπla pokraj naπih Êelija, sumnjiËavonas odmjeravajuÊi. Oni su bili poslani kako bi se uvjerilida mi nemamo pojma o onome πto Êe se dogoditi. Petminuta nakon toga stajali smo u stavu pozor nakon naglogi iznenadnog ukljuËivanja razglasa. Istovremeno su ge-neral Laeyba, ministar unutarnjih poslova, i njegovo osob-lje uπli u galeriju.

217

“»uvari.” ZvuËnik je Ëudno zakrËao dok je generalovpoboËnik zapovjedio Ëuvarima da otvore vrata svih Êelijau naπemu odjelu. “Postrojite zatvorenike ispred praonicerublja i blagovaonice”, zapovjedio je.

Mi smo bræe-bolje posluπali. Sada doista nije bilo vri-jeme da izazivamo Ëuvare — ne sada kad nam je slobodabila nadohvat ruke. ©irom otvorenih oËiju i preplaπeni daneπto joπ uvijek ne poe po krivu, stajali smo pred gene-ralom. Zastao mi je dah dok je nagovjeπtaj ispunjenjageneralovih rijeËi ispunjavao moje tijelo nadom.

S autoritetom revolucije general je namjestio naoËalena nosu, a zatim nam je patetiËnim glasom priopÊio: “BitÊete puπteni na slobodu, a zatim Êete biti deportirani uSjedinjene AmeriËke Dræave. Kubanska je vlada odluËilapovuÊi ovakav potez kao izraz dobre volje i kao humani-tarnu gestu.”

Kasnije smo saznali da je Jesse Jackson, kad je zavr-πio pregovore o oslobaanju Amerikanaca koji su bili za-toËeni u kubanskim zatvorima, pitao za nas, plantadose.IspoËetka se kubanski diktator ponaπao kao da ne razu-mije pitanje. Ali kad je Jackson stao Ëitati listu s imeni-ma, nadnevcima i mjestima na kojima su se nalazili plan-tadosi, listu koju sam ja napisao, Castro je shvatio dasvoju tiraniju viπe neÊe moÊi skrivati od veleËasnog Jack-sona i od zapadnog svijeta. I tako, prikrivajuÊi svoju odlu-ku retorikom, Castro je konaËno pristao da nas pusti naslobodu tumaËeÊi to kao izraz dobre volje i humanitarnugestu.

Zar je humanitarna gesta osloboditi zatvorenike kojisu odsluæili i viπe od svoje kazne? Nisam se æalio niti sambilo kome uputio prigovor — bio je to jednostavno mojciniËni, neizgovoreni komentar njegovih rijeËi. Silno samvjerovao u povoljan razvoj dogaaja, ali koliko sam putaprijaπnjih godina bio razoËaran praznim obeÊanjima. Isti-na je, doduπe, da su svi dogaaji koji su se dogodili pret-hodnoga dana ukazivali na to da je ovaj put sve punoozbiljnije nego prije.

Pozorno sam sluπao generala kad je nastavio davatidodatna objaπnjenja i naputke: “Pustit Êemo vam vodu da

OBE∆ANJE SLOBODE


se istuπirate. Nakon tuπiranja spremite svoje stvari. Vra-tit Êemo se po vas za dva do tri sata.” General je joπjednom popravio naoËale na nosu, prezirno uzdahnuo izatim ponosito izaπao iz galerije, a svi Ëasnici u njegovojpratnji oponaπali su njegov naËin izlaska. Nakon πto su seduænosnici izgubili iz naπega vidokruga, Ëuvari su nasraspustili.

Vodovodne cijevi u naπemu zatvorskom bloku poËelesu πumiti i grgoljiti pod za njih neuobiËajenim tlakom vo-de dok smo mi jurili prema tuπevima. Slavine su oæivjeleduæ Ëitavog cjevovoda. IspoËetka je iz rijetko upotreb-ljavanih slavina tekla prljavosmea voda zbog zahralihcijevi. Ali nitko se na to nije obazirao.

“Pa to je stvarnost, Gospodine”, usudio sam se proπap-tati dok je svjeæa, hladna voda polako curila niz moje sun-cem opeËeno tijelo. “To je stvarnost!” Brzo sam se istuπiraoi poæurio natrag u svoju Êeliju, cijelo vrijeme misleÊi nasljedeÊu stvar koju joπ moram obaviti. “Moja Biblija — nemogu ostaviti svoju Bibliju. I fotografiju koju mi je daoMel, fotografiju njegove obitelji takoer moram uzeti sasobom.” U mislima sam nabrajao bijedan popis stvari kojesam posjedovao dok sam oblaËio Ëisto donje rublje vlastiteizrade, moju sluæbenu odoru tijekom posljednjih sedam-naest godina.

“Da, moram se i pozdraviti sa ...” Tada sam poËeorazmiπljati o imenima moje braÊe u Kristu s kojima mo-ram razgovarati prije odlaska. U mislima sam prolistaoimena onih s kojima sam prouËavao Bibliju, onih koji subili na rubu odluke da prihvate Krista. “Netko Êe moratipreuzeti vodstvo u crkvi... moæda brat Fernandez ili Val-des Cancio. Jose Carreno ili Luis Rodriguez — bilo koji odnjih to Êe odliËno obavljati.” Trebao sam uËiniti toliko togau sljedeÊa dva sata. Nisam smio izgubiti nijednu minutu.

Jedva da sam se vratio iz tuπa, kad su se general injegovo osoblje vratili u galeriju. “©to?” Ustao sam i okre-nuo se kad sam zaËuo prozivanje moga imena preko zvuË-nika. Proπlo je samo petnaest minuta otkako su otiπli.

“Sada Êete biti odvedeni u prostoriju gdje Êete se ob-rijati i biti fotografirani”, izjavio je general.

219

Je li to moguÊe? Na trenutak sam se vratio u stvar-nost. ©to ako je to samo joπ jedna igra radi slamanja naπe-ga morala i duha? Odmah sam odgurnuo tu misao u stra-nu. Nisam si mogao dopustiti takav naËin razmiπljanja —ne sada. Ovo mora biti stvarno. Jednostavno mora biti.

General i njemu podreeni Ëasnici odveli su nas nasrediπnji kat u fotografski studio pripremljen na brzinu.Pet bijelih koπulja, crnih sakoa i crnih kravata leæali supovrh niskoga preklopivog stoliÊa. “Naizmjence Êete iÊi nabrijanje, odijevanje i fotografiranje. Kad budete fotogra-firani, skinut Êete odjeÊu sa sebe i dati je sljedeÊem za-tvoreniku”, objasnio je general.

Dvadeset πest ljudi razliËite grae i visine, od 160 do185 cm, izmjenjivali su se noseÊi neprikladne koπulje ineodgovarajuÊe sakoe. Nitko se nije muËio oko toga danam nabavi hlaËe buduÊi da smo bili fotografirani do po-jasa.

Kad je doπao red na mene, odjenuo sam koπulju izakopËao je najbolje πto sam mogao jer je bila skrojena zaËovjeka puno sitnije grae. Sako mi je, pak, prelazio prekoramena pa je izgledao kao sudaËka toga. Dobronamjernosmo se smijali smijeπnim slikama i scenama koje smo stva-rali dok smo na brzinu oblaËili i svlaËili koπulje i sakoe.Kakav Ëudan kraj dvadesetdvogodiπnjeg muËenja! Ali utom trenutku nitko od nas nije mario za kroj sakoa iliπirinu kravate. Jedva smo Ëekali da udahnemo opojan iomamljujuÊi dah slobode.

Nakon πto je bio fotografiran i posljednji zatvorenik,Ëuvar je prikupio svu odjeÊu i napustio prostoriju, a druginam je Ëuvar zapovjedio da ga slijedimo. Bezbroj mislibombardiralo je moj um dok sam polagano lovio korak.©to bi se joπ moglo dogoditi? Na koju Êe nas igru joπ pri-morati prije nego πto u potpunosti i nepovratno postane-mo slobodni ljudi? Zaustavio sam dah kako bih obuzdaouzbuenje.

Sati su vrlo brzo prolazili, no za mene su se vuklineobiËno sporo. U sumrak su Ëuvari odveli nas dvadeseto-ricu u zgradu broj tri, u veliku praznu sobu gdje su nasdoËekala joπ πestorica braÊe plantadosa iz druge galerije.

OBE∆ANJE SLOBODE


Pa iako smo s njima tijekom godina Ëesto razgovarali, uzadnje ih vrijeme uopÊe nismo viali.

Na krevetima nije bilo ni plahti ni navlaka — samoËisti, novi madraci i isto tako novi jastuci. Pa iako je smje-πtaj po kvaliteti zaostajao nekoliko svjetlosnih godina zaSheratonom ili Intercontinentalom, za mene je bio joπ ibolji. Baπ kad sam se smjestio na jednom leæaju i legao, uprostoriju je stupila joπ jedna skupina visokih vojnih Ëas-nika s uputama.

“Vrlo je kasno. Trebali biste se naspavati πto viπe mo-æete jer Êete sutra imati priliËno naporan dan. Mi Êemo seu meuvremenu pobrinuti za vaπe putovnice i izlazne vi-ze.”

Nakon πto su vojnici napustili prostoriju i nakon πtosam Ëuo da zakljuËavaju lokot na vratima, nekoliko samminuta razgovarao s braÊom iz galerije B, a zatim sam sepripremio za spavanje. Bio je to iscrpljujuÊi dan. Na ne-koliko sam trenutaka sklopio oËi dok sam u kaosu osje-Êaja, uspomena i nada koje su bombardirale moj um po-kuπao uspostaviti nekakav red. Nisam mogao spavati. To-liko toga se dogodilo. Deseci i deseci pitanja stalno su miodzvanjali u mislima — pitanja o neposrednoj buduÊnosti,dalekoj buduÊnosti i proπlosti. Moj se æivot mijenjao bræenego πto sam to ikada mogao i zamisliti. Sjedinjene Ame-riËke Dræave — jesu li doista toliko sjajne kako ih je pri-kazivala Paulina? Kako Êu se naviknuti i prilagoditi æivo-tu na slobodi kad sam skoro polovicu æivota proæivio izazatvorskih reπetaka?

U Ëetiri sata i trideset minuta sljedeÊeg jutra Ëuvar jeotkljuËao vrata i rekao: “Brzo se obucite za doruËak.”

SkoËio sam na noge i skupio ono malo osobnih stvarikoje sam prethodni dan uzeo iz svoje Êelije. Dvadeset pe-torica ostalih plantadosa uËinila su isto.

Primijetivπi πto radimo, Ëasnik nam je ljubazno pred-loæio: “Slobodno ostavite sve svoje stvari ovdje, pokupitÊete ih nakon doruËka. Tada Êete imati dovoljno vremenada spakirate sve πto æelite ponijeti sa sobom.”

Stali smo u vrstu i izaπli iz zgrade broj tri na ranojutarnje sunce. »uli smo kako se vrata za nama zatvaraju

221

i kako Ëuvar zakraËunava zasun na vratima. I ne po-gledavπi u Ëuvarevo lice, znali smo da smo joπ jednomnasamareni. Kako smo naivni, progunao sam u sebi. Po-vjerovao sam mu kad je rekao da Êe nam dopustiti da sevratimo po svoje stvari. Pa zar stvarno nisam nauËio baπniπta tijekom dvadeset dvije godine?

Okrenuli smo se kako bismo joπ jednom bacili pogledprema ono malo jadnih i bijednih stvari koje smo posje-dovali i toliko briæno Ëuvali i cijenili, koje su nam davaletoliko hrabrosti i utjehe tijekom ovih godina, a sada sunam zauvijek bile otete povikom Ëuvara: “Pokrenite se!Bræe malo!”

Umjesto da krenemo prema blagovaonici, zatvorskisu nas Ëuvari, koji su hodali uz nas s obje strane, usmjeriliod zgrade broj tri preko zatvorskog kompleksa do zapo-vjedniπtva. I dok smo tamo Ëekali, meusobno smo raz-mjenjivali zatvorska iskustva — πtrajk glau u zatvoruLa Cabana, batinanje i ubojstva tijekom crnog rujna uzatvoru Pinar del Rio, genocid u zatvoru Boniato, dogaa-je na otoku Pinesu — kubanskoj inaËici Sibira, i naπesvjedoËanstvo vjere pod puπËanom vatrom. Toliko smo to-ga proπli zajedno, a sada smo bili suoËeni s novom stvar-noπÊu i buduÊnoπÊu, ali ovaj put svatko zasebno. Stigla jenova skupina Ëasnika. »asnik, po Ëinu poruËnik, zapovje-dio nam je da skinemo svoje donje rublje vlastite izrade.Pridavali su toliko pozornosti i najsitnijim detaljima kakobismo iz zatvora i Kube otiπli bez stvari i predmeta koji bina bilo koji naËin mogli posluæiti kao dokaz protiv njih.

“Dok napuπtate ovu sobu, ne udaljavajte se od Ëuva-ra”, zapovjedio je Ëasnik. “Ne zaustavljajte se i ne prestaj-te hodati ni u jednom trenutku. Na kraju kolone Ëeka vasvojni autobus, gdje Êe Ëasnik joπ jednom provjeriti vaπidentitet.”

Jedan mi je Ëuvar dodao komad donjeg rublja; drugimi je dodao potkoπulju, treÊi Ëarape, Ëetvrti koπulju. Ve-liËina nije bila bitna; velika ili mala, uzeo si odjeÊu i na-stavio hodati. Ako ti je odjeÊa bila prevelika, bio je to tvojproblem. Mogao si se mijenjati s ostalim zatvorenicimakad si se ukrcao u autobus. Peti mi je Ëuvar u ruke gur-

OBE∆ANJE SLOBODE


nuo hlaËe, πesti opasaË. Sedmi je Ëuvar na hrpu odjeÊebacio par cipela i mahnuo mi da nastavim dalje.

PoruËnik i Ëetvorica Ëasnika niæih Ëinova Ëekali su uautobusu.

“Ime?” povikao je.“Humberto Noble Alexander.”“Broj?” “3-1-4-5-0”, odvratio sam.“Nadnevak roenja?”“12. veljaËe 1934.”“Mjesto roenja?”“San German, Oriente.”Provjera identiteta zvuËala mi je Ëudno poznato, sliËi-

la je onoj kojoj sam bio podvrgnut u noÊi moga uhiÊe-nja.

“Ime majke?”“Beryl.”“Oca?”“Christopher.”Zavrπio je s listom pitanja, a zatim mi zapovjedio da

uem u autobus koji je Ëekao. Vozilo je bilo tako konstru-irano da putnici nisu mogli gledati van kroz prozore, asvakom je znatiæeljnom prolazniku bilo onemoguÊeno davidi tko je unutra.

Kad smo svi uπli u autobus, drugi je Ëasnik izvrπio joπjednu prozivku. A zatim je treÊi Ëasnik ponovno ispitivaosvakoga od nas ona ista pitanja koja nas je maloprije is-pitivao Ëasnik ispred autobusa. Nakon treÊeg ispitivanja uautobus su se ukrcali i ljudi iz G-2 i smjestili se na re-zervirana sjedala u straænjem dijelu autobusa. Iako senisam osvrtao, iz iskustva sam znao da u nas dræe upere-ne puπke spremni na akciju ukoliko doe do nekakvihneprilika.

Motor autobusa se uz πkripu i neobiËne zvukove ko-naËno pokrenuo. Uzdah olakπanja proπirio se autobusomkad smo proπli i pokraj posljednjega zatvorskog straæar-skog mjesta i izaπli na prometnu gradsku ulicu. KrajiË-kom oka promatrao sam ljude iz G-2 koji su se nalazili izamene. Ispred autobusa nalazio se policajac na motoru, aautobus su slijedila dva policijska patrolna automobila.

223

Nakon, kako se meni Ëinilo, najduæe voænje na kojusam ikada krenuo, autobus je usporio. Polako smo se pro-bijali kroz gusti, podnevni promet u Havani prema Ëel-niπtvu G-2. »uvari su nas grubo poæurivali i doslovce iz-bacili iz autobusa te smjestili u veliku prostoriju za Ëeka-nje, gdje se nalazio velik broj Ëlanova obitelji nekih odnas. No veÊinu od nas nitko nije doËekao, buduÊi da obite-lji zatvorenika koje su æivjele na drugom kraju otoka nisuna vrijeme saznale da smo puπteni na slobodu pa nisustigle prevaliti put od dvije tisuÊe kilometara i doÊi u glav-ni grad. Tjeπili smo se znajuÊi da Êe naπ ponovni susretmorati priËekati do onog trenutka kad Êemo jedni drugemoÊi pozdraviti i zagrliti u nekoj drugoj, slobodnoj zemlji.

Nedugo nakon naπeg dolaska, Ëasnik je Ëlanovima obi-telji zatvorenika zapovjedio da napuste zgradu, a nas jepozvao da ponovno uemo u autobus, gdje smo bili joπjedanput prozvani i podvrgnuti ispitivanju. Autobus se po-lako kretao uæurbanim gradskim prometom prema me-unarodnoj zraËnoj luci Jose Marti.

Naπa se pratnja zajedno s nama kradom, sporednimi manje prometnim, zavojitim ulicama grada, probijalaprema zraËnoj luci kako ni na koji naËin ne bi dala povodaza prosvjede i izazivanje nereda od strane lokalnog pu-Ëanstva. Nakon πto je autobus proπao kroz ulaz u zraËnuluku i doπao u podnoæje betonske staze za polijetanje, vo-zaË je ugasio motor. Pod uæarenim, podnevnim suncemtemperatura u autobusu je naglo rasla. Bacio sam pogledprema kolegi zatvoreniku koji je sjedio do mene dok samrukavima koπulje brisao znoj s lica i vrata. Ispred oËijupoËele su mi plesati i titrati crne toËkice. Uzbuenje kojesam doæivio tijekom nekoliko proteklih sati i nesnosnavruÊina prijetili su mi da me slome. Polagano sam i dubo-ko udahnuo i pomolio se: “O OËe, nemoj dopustiti da mi sesada neπto dogodi — sada kad sam tako blizu slobode.”

KrajiËkom oka pogledao sam ljude iz sluæbe G-2 i na-smijao se. Brisali su znoj s obrva i vratova vojnim rup-ËiÊima. “Baπ dobro”, pomislio sam. “KonaËno je i njimaisto toliko neudobno koliko i nama.” I kako su sati prola-zili, usta su mi se osuπila od æei. Pokuπao sam oblizivati

OBE∆ANJE SLOBODE


usnice, ali bez ikakve koristi. “Posljednja proba, posljednjitest. Uvijek postoji ta posljednja proba, taj posljednji test”,mislio sam.

No razlika izmeu ovoga sada i onih u proπlosti, kadsmo bili primorani stajati na uæarenom suncu, bila je utome πto su nam ovaj put Ëuvari dopustili da meusobnorazgovaramo. Meutim, s ljudima iz sluæbe G-2 za leimanitko se nije æelio izlagati opasnosti i govoriti neπto πto bimoglo ugroziti njegovo oslobaanje. Imali smo si puno to-ga za reÊi, ali to Êemo uËiniti tek kad stignemo u Washing-ton, glavni grad SAD-a.

Nakon πto smo popunili nekoliko dokumenata potreb-nih kubanskoj vladi, zavladala je neugodna tiπina. »ekalismo Ëetiri sata na slijetanje zrakoplova u kojem se nala-zio veleËasni Jackson. Za vrijeme dok su kubanske vlastiureivale naπe puπtanje na slobodu i izlazak iz zemlje, onje odletio u Nikaragvu po nekom drugom zadatku VladeSAD-a.

U sedam sati naveËer toga dana dva su mlaænjaka,jedan ameriËki, a jedan kubanski, sletjeli u zraËnu luku.U autobusu je zavladalo uzbuenje i oduπevljenje dok suse dva zrakoplova pribliæavala polaznim terminalima. Kadsu se zaustavili, policajac iz naπe pratnje pokrenuo je svojmotocikl i dao znak naπem autobusu da ga slijedi do uz-letiπta, gdje smo Ëekali joπ jedan sat da aerodromske eki-pe opskrbe zrakoplove gorivom i obave uobiËajene pregle-de. Naπe uzbuenje i nervoza dostigli su vrhunac kad suu autobus uπli kubanski visoki vojni duænosnik i jedan odsuradnika Jessea Jacksona.

Amerikanac se predstavio i prenio nam pozdrave odJessea Jacksona. “VeleËasni Jackson Êe se sastati s vamakad stignemo u Washington”, objasnio je, a zatim se opuπ-teno nasmijao. “On vam æeli ugodan let, gospodo.”

Za razliku od njega kubanski je Ëasnik smrknuta po-gleda i mrtvaËki ozbiljnoga lica u kratkim crtama objasnioproceduru koja nas sada oËekuje, sve u vrlo grubim tono-vima, kao da je svaku rijeË govorio pod prisilom i iz pro-svjeda. “Svi Amerikanci ukrcat Êe se u ameriËki zrakoplov,osim sljedeÊih.” Zatim je proËitao imena Ëetiriju Ameri-

225

kanaca. “A svi Kubanci ukrcat Êe se u kubanski zrakoplov,osim sljedeÊih.” I opet je proËitao imena Ëetvorice Ku-banaca. Zatim je nastavio objaπnjavati da Êe ovih osamspomenutih pojedinaca zamijeniti mjesta u zrakoplovima.»etiri Kubanca Êe letjeti u ameriËkom zrakoplovu, a ËetiriAmerikanca u kubanskom. “Vi Êete sada napustiti auto-bus i pristojno se ukrcati u zrakoplove na upravo proËita-ni naËin.”

Ustao sam i protegnuo se. Bilo je doista ugodno po-novno stajati na nogama nakon toliko sati sjedenja u is-tom poloæaju. Izaπao sam iz autobusa i osjetio blagi i osvje-æavajuÊi veËernji povjetarac koji mi je vratio i nadoknadioizgubljenu energiju. Proπao sam preko dijela betonskoguzletiπta i popeo se visokim stubama koje su vodile u slo-bodu. Kad sam uπao u zrakoplov, naπao sam slobodno mje-sto i sjeo. U cijeloj se unutraπnjosti zrakoplova Ëuo uobi-Ëajeni æamor putnika koji traæe ili namjeπtaju sigurnosnepojaseve. Kad ne bi znao, Ëovjek bi pomislio da je to uo-biËajeni svakidaπnji let na uobiËajenoj zrakoplovnoj liniji.

ZakopËao sam sigurnosni pojas i pogledao kroz pro-zor. OËi su mi se napunile suzama kad su se ukljuËilaËetiri mlazna zrakoplovna motora. Ovo se stvarno dogaa;to je doista stvarnost. Prvi put nakon dvadeset dvije go-dine oko mene nije bilo uniformiranih Ëuvara ili Ëasnikakoji bi lebdjeli nada mnom, vikali, zlostavljali me, vrije-ali ili psovali!

OBE∆ANJE SLOBODE


Havana i dom

Tiπina je nastupila u odjelu za putnike kad su se po-krenuli motori zrakoplova i kad je zrakoplov polako kre-nuo prema uzletiπtu. Kad je doπao do samog uzletiπta,okrenuo se i zastao. Straπna me misao muËila tih nekolikosekundi dok smo Ëekali odobrenje za polijetanje. ©to akou zadnjim trenucima kubanski duænosnici zapovijede pi-lotima da zaustave i ugase motore, a u zrakoplov, iza pi-lotske kabine, ue osorni kubanski poruËnik i objavi da jesve to bila samo πala — gruba, okrutna, sadistiËka πala.

Ali ne, nakon nekoliko trenutaka zrakoplov se zajuriouzletiπtem i poletio. Slavlje meu putnicima poËelo je onogtrenutka kad se stajni trap zrakoplova odvojio od beton-skog uzletiπta, a velika se ptica vinula u nebo. Nakon πtose zrakoplov izravnao, tiπina se vratila u naπe redove doksmo iskrivljavali vratove ne bismo li joπ jednom, posljednjiput, vidjeli krajolike svoje domovine. Gledao sam kako sedolje, ispod mene, isprepliÊu crveni krovovi napravljeni odcrijepa i sivi napravljeni od liπÊa la palme, kraljevskepalme. A zatim sam spazio jednu kraljevsku palmu kakouspravno stoji sama i kako se izdiæe iznad obliænjih gra-evina.

Kao jedno od posebnih obiljeæja Kube istiËe se kra-ljevska palma i njezino sivozeleno deblo koje raste usprav-no i vrlo je glatko za razliku od razgranatog debla i uvije-nog liπÊa njezine srodnice, palme kokosovog oraha. I izsamog vrha, iznad bujnog zelenog liπÊa, izdiæe se, ravno u

227

nebo, dugaËka peteljka koja izgleda poput svjetleÊeg πta-pa. La palma se nikad ne njiπe, nikad se ne povija, Ëak iza najjaËih i najgorih tropskih oluja ili razornih uraganaona uvijek ostaje uspravna.

OsjeÊaji priguπivani u mome srcu toliko dugo vreme-na konaËno su se oslobodili pri pogledu na ovu ponosnupalmu. Glasno sam plakao gledajuÊi ovaj simbol krπÊan-stva koje trpi napadaje. PrisjeÊao sam se trenutaka kadsam se nalazio na rubu sloma i predaje, a moj mi je Bogulio novu snagu koja mi je pomogla da ostanem uspravani nepobijeen. Bez Krista ja bih bio kao palma kokosovogoraha, savio bih se i pokolebao pod pritiskom, ali Njego-vom silom mogao sam stajati uspravno i nepokolebljivo —kao prava kraljevska palma. Prisjetio sam se i lica svojebraÊe koja su se, kao kraljevska palma, odbili poviti ipokoriti i na kraju su i umrli za svoju vjeru.

Nisam se trebao plaπiti hoÊe li me moji kolege vidjetikako plaËem jer su i oni otvoreno prolijevali suze dok jezrakoplov kruæio nad naπom domovinom, a zatim se upu-tio prema sjeveru, prema naπoj novoj domovini, Sjedinje-nim AmeriËkim Dræavama. Sunce se spuπtalo na zapad, aja sam gledao kako moj prekrasni otok naboran tisuÊamalijepih, bijelih uvala, obrubljen plavom vodom nestaje usjeni noÊi. Nakon nekoliko sekundi letjeli smo iznad du-bokih oceanskih voda, a Kuba je nestala iz vidika.

U trenutku kad je naπ zrakoplov poletio iz Havane,Tom White je telefonirao mojoj majci i sestri iz Washing-tona: “Imam dobre vijesti, gospoo Alexander. Nobleovoime nalazi se na listi onih koji bi trebali biti puπteni naslobodu. Mislim da Êe ovaj put stvarno biti osloboen.”

Kongres SAD-a pozvao je Toma u Washington kako bisvjedoËio o sramotnom krπenju ljudskih prava u Castro-vim zatvorima. I kad je sljedeÊi put nazvao moju majkukako bi joj priopÊio da sam doista puπten na slobodu, oname je veÊ vidjela na TV-u u emisiji “Dobro jutro, Ameriko”.

Tijekom leta prema Sjedinjenim Dræavama, mi zatvo-renici razgovarali smo o koracima koje bismo trebali podu-zeti u buduÊnosti. “©to Êemo s veleËasnim Jacksonom?”upitao je netko. “Castro ga je oËito obmanuo i nasamario.”

HAVANA I DOM


“Recimo istinu. Mi moramo progovoriti”, rekao je Es-trumio Mesa, politiËki zatvorenik. “Moramo obznaniti svi-jetu da doista nema niËega dobroga u Ëovjeku koji se pri-kazuje kao veliki voa i dobrotvor; on je obiËna zvijer.”

“Da se svijet barem odmah na poËetku odupro Cas-trovom prevratu”, primijetio sam s tugom.

“To je sad proπlost”, zakljuËio je drugi zatvorenik. “Mise moramo pripremiti za buduÊnost. Moramo svim slobod-nim ljudima, gdje god se oni nalazili, ukazati na vrijed-nost slobode i potrebu da je Ëuvaju bez obzira na cijenu.”

“Amerikancima Êe biti vrlo teπko razumjeti da smoizgubili svu slobodu”, rekao sam.

“Ali mi im moramo na to ukazati”, dodao je Mesa.“A mi,” umijeπao sam se, “πto je s nama? Ne moæemo

do kraja æivota u sebi gajiti mrænju.”Mesa je odmahnuo prstom. “Istina, ali ne moæemo ni

otiÊi svatko svojim putom i zaboraviti na joπ uvijek oko-vanu i utamniËenu braÊu u Castrovom paklu.”

Sloæili smo se da naπa sloboda sa sobom donosi i od-govornost prema onima koji su ostali utamniËeni. Naπ po-vik o nepravdi bit Êe jedini glas koji svijet moæe Ëuti. Bilismo prisniji i æivjeli smo u tjeπnjoj zajednici negoli roenabraÊa. Patili smo, gladovali, molili se zajedno dvadesetËetiri sata dnevno tijekom mnogih godina. »eliËne svezekrπÊanske ljubavi i razumijevanja dræale su nas zajedno.Nijedan roeni brat ili sestra ne mogu shvatiti iskustvakroz koja smo mi proπli. Nijedan otac i nijedna majka nemogu se poistovjetiti s noÊnim morama koje smo mi pro-æivjeli. Onoga trenutka kad izaemo iz zrakoplova, naπesudbine i naπi æivoti zauvijek Êe se promijeniti. Prije negoπto smo napustili zrakoplov u Washingtonu, zajedno smoplakali, grlili jedan drugoga i zavjetovali se da nikad ne-Êemo izgubiti vezu jedan s drugim.

Imao sam osjeÊaj kao da uopÊe ne osjeÊam noge doksam koraËao dugim izlaznim tunelom prema zgradi zraË-ne luke. Baπ kad sam se malo pribrao i doπao k sebi odproæivljenih uzbuenja, spazio sam svoga prijatelja i bra-ta Toma Whitea kako me Ëeka na kraju tunela. PotrËalismo jedan prema drugome i pali u zagrljaj — smijali smo

229

se i plakali stalno tapπuÊi jedan drugoga po leima. Okomene su sijevali fotoaparati dok su me i ostali koji su meoËekivali pozdravljali æeleÊi mi dobrodoπlicu u slobodu —Guillermo Esteves, Armando Valladares, Diego Abeche,Carlos Calson i joπ mnogi drugi. Televizijski i radijski no-vinari gurali su mikrofone u moje zabezeknuto i zaËuenolice obasipajuÊi me pitanjima. Borio sam se s nesvjesnomi nerazumnom æeljom da otrËim natrag i vratim se usigurnost zrakoplova. Moji su me prijatelji i duænosniciSAD-a æurno progurali kroz svjetinu u zraËnoj luci do li-muzine koja je Ëekala da nas odveze do Kubansko-ameriË-ke zaklade i Udruge za zaπtitu ljudskih prava u Washing-tonu. Kad smo se konaËno naπli izvan zraËne luke, dubokosam udahnuo mirisni zrak slobode, iako je bio pun smogai zagaen.

AmeriËki duænosnici predloæili su mi da najprije na-zovem svoju majku u Massachusetts. Od tog trenutka ti-jekom sljedeÊa dva dana koja su bila ispunjena intervju-ima i raznim razgovorima s novinarima iz preko dvadesettelevizijskih i radijskih postaja i novinskih kuÊa, moja memajka nazivala svakih dvadesetak minuta da samo Ëujemoj glas. Ona joπ uvijek nije mogla vjerovati da su, nakontolikog Ëekanja i tolikih molitava, njezine molitve konaËnobile usliπene.

I prvi put nakon mnogo godina nisam jeo pokvarenuhranu. Dok sam na restoranskom stolu gledao svakojakajela, prisjeÊao sam se omraæene crvljive tjestenine, po-kvarenih ruskih mesnih konzervi i osam do deset godinastare smrznute ribe od koje sam dobio tako jako trovanjehranom da su mi kao posljedica ostali oæiljci na rukama.“Nikad viπe”, zavjetovao sam se stavljajuÊi u tanjur raznesireve, predjela i ostalu ukusnu hranu — meu kojom nijebilo ribe, tjestenine ni mesnih konzervi.

Psiholog je obavio pregled i razgovor sa svakim odnas kako bi provjerio nije li tko od nas doæivio problemeuzrokovane kulturnim πokom nakon dolaska u SAD. Prija-telji su me odveli u razgledavanje Washingtona kako bimi pomogli u navikavanju na brz naËin i ritam æivota uSAD-u. Provezli su me kroz najguπÊi promet, izveli u res-

HAVANA I DOM


toran na veËeru, otiπli smo u robnu kuÊu i konaËno upodzemnu æeljeznicu. Nisam doæivio nikakav vidljivi po-remeÊaj niti πok.

Nakon kratkog boravka u Washingtonu, odletio samzrakoplovom u zraËnu luku Logan u Bostonu gdje se oku-pila moja obitelj koja je nestrpljivo Ëekala susret sa mnomi prigodu da me konaËno pozdravi na slobodi. Moja sedam-desettrogodiπnja majka obgrlila me rukama, a uplakanomi je lice zarila u prsa. Koliko sam samo puta sanjaonjezine ruke kako me dræe, tjeπe, olakπavaju mi bol! I evo,sad se nalazi ovdje preda mnom — moj se san konaËnoispunio.

“Boæe, blagoslovi Ameriku”, stalno je ponavljala.“Ovo je kao san. Ne mogu vjerovati da si ovdje — moj

sine, moj sine.” Morali smo nadoknaditi dvadeset devetgodina, toliko smo si toga imali za reÊi. »lanovi moje obi-telji stvarali su jednako snaænu buku kao i novinari ireporteri koji su me doËekali pri dolasku u Washington.Pitanja su pljuπtala cijelim putom do kuÊe moje majke uSalemu. Svakih nekoliko sekundi ona bi posegnula za mo-jom rukom i njeæno je dodirivala, kao da joj je trebaladodatna potvrda da moja nazoËnost viπe nije samo san.“Sada mogu sretna umrijeti”, rekla je.

Naπ je automobil skrenuo u tihu, jednosmjernu ulicui zaustavio se ispred kuÊe moje majke. “Ovo je,” rekla jesrameæljivo, “ovo je moj dom, sine, a bit Êe i tvoj dok godga budeπ trebao i dok budeπ æelio ovdje stanovati.” Odmahpokraj ulaznog trijema zasadila je drvo koje je okitilahrpom balona, ameriËkim i kubanskim zastavicama. “Na-zivam ga svojim drvetom slobode”, objasnila je kroz suze.“Zasadila sam ga gledajuÊi u buduÊnost kad Êeπ se ti vra-titi k meni.”

Izmeu televizijskih intervjua i pojavljivanja u vijes-tima, ljubio sam, grlio i opijao se svojom obitelji iz danau dan, sve dok nisam bio potpuno iscrpljen i izmoæden.Moja je majka uz pomoÊ sestre Pauline kuhala i spravlja-la sva moja omiljena jela tijekom sljedeÊih nekoliko tjeda-na. No koliko god sam cijenio i poπtovao njihov trud i rad,nisam se mogao prisiliti da jedem tjesteninu ili ribu.

231

LijeËnici iz Bolnice New England Memorial nakon te-meljitog tjelesnog pregleda nisu mogli shvatiti niti se na-Ëuditi kako sam ostao tako dobrog zdravlja poslije tolikihgodina utamniËenja.

Nakon kratkog odmora i navikavanja na misao dasam konaËno slobodan, SjeveroistoËna konferencija Crkveadventista sedmoga dana zamolila me je da preuzmemduænost pastora crkve Maranatha u Hartfordu. Uzbuenzbog pomisli da mogu nastaviti tamo gdje sam davno stao,poljubio sam majku na odlasku i preselio se juænije, uConnecticut, u vlastiti stan.

Prve subote na duænosti pastora crkve Maranatha osje-Êao sam laganu nelagodu u æelucu — ne zbog treme veÊzbog nestrpljivosti i iπËekivanja. Bog je u svoje vrijemeispunio moj san koji sam si tako Ëesto priæeljkivao tijekomgodina provedenih u zatvoru. Duboko mi se u pamÊenjeurezao svaki detalj s bogosluæja toga jutra. Nikad neÊuzaboraviti uzbuenje i radost koju sam osjeÊao. Nakon πtoje zbor otpjevao posebnu pjesmu, stupio sam za propovje-daonicu.

“Svoju danaπnju propovijed, braÊo i sestre, nazvao sam‘Podrijetlo grijeha’ — a tako je glasila i posljednja propo-vijed koju sam na Kubi propovijedao kao slobodan Ëo-vjek.”

I dok je propovijed sadræavala istu temeljnu poruku ipovijest Sotoninog pada, poruci sam dodao novu dubinu.Grijeh sam ilustrirao onim prizorima koje sam osobno do-æivio. Govorio sam o bratu koji je, suoËen sa zahtjevom dazanijeËe svoju vjeru i Boga, pogledao prema Nebu, umislima vidio Krista kako na kriæu visi pribijen zbog nje-govih grijeha i ostao vjeran. Prisjetio sam se OlegarijaCharlota, koji je moleÊi da mu vrate Bibliju bio ustrije-ljen; svoga prijatelja Seruta koji je takoer bio ubijen zbogvjere; ili Roberta Chavesa koji je Ëak i dok je umirao molioza vjersku slobodu; China Atana; Gerarda Alvareza, “bra-ta u vjeri”, koji je ærtvovao svoj æivot brinuÊi se za druge— svi oni bili su i ostali vjerni do same smrti oËekujuÊikrunu æivota, daleko bolju buduÊnost i vjeËni æivot na sta-klenom moru.

HAVANA I DOM


Epilog

PoËeci i zavrπeci u sebi uvijek imaju neπto πto nas neostavlja ravnoduπnima. Sa svakim poËetkom i svrπetkomneπto dobijemo, a neπto izgubimo.

Tijekom svoga utamniËenja priliËno sam se promije-nio. Viπe nisam nestrpljivi mladi propovjednik pripravnikkojega su agenti sluæbe G-2 uhitili u veljaËi 1962. godine.Izgubio sam mladost. Sada sam sredovjeËni muπkarac sije-de kose. No unatoË svemu, uzdam se u svoga Gospodinai u Njegovo obeÊanje da Êu jednog dana biti vjeËno mlad.Osim mnogih tjelesnih promjena izgubio sam i sloboduizbora, ali sam zato stekao pravi uvid u istinsko krπÊan-stvo. »vrsto sam utemeljen u svojoj vjeri. Stekao sam miri sigurnost u istinitost Boæje RijeËi i Njegovu stalnu ljubavprema meni.

Gledao sam ljude kako umiru; gledao sam ih kako seponovno raaju. Gledao sam kako se odriËu svoga Spasi-telja za nekoliko mrvica pljesnivog kruha, dok su se drugiodricali æivota kako bi Mu ostali vjerni.

»ak i danas æivi uspomena na moju braÊu u Kristu nasvakoj proslavi, tijekom svakog blagdana, u svakoj ugod-noj prigodi u kojoj se naem. I pri svakom zalogaju lijepoukraπene boæiÊne torte, ili dok uæivam u ukusnim majËi-nim specijalitetima spravljenim za Dan zahvalnosti, mo-lim za svoju obeshrabrenu i maloduπnu braÊu i sestre kojii danas trunu u mraËnim i prljavim kubanskim zatvor-skim Êelijama. Jesu li ostali postojani u svojim naËelima

233

i uvjerenjima? Da li iza Castrovih reπetaka crkva joπ uvi-jek napreduje i raste?

Na Dan ameriËke nezavisnosti (4. srpnja), kad u cije-loj Americi praskaju petarde, bljeπte vatrometi i sprav-ljaju se roπtilji, ja se upitam kako sam utekao smrti dasada mogu uæivati u slobodama ove zemlje? Zavjetovaosam se da Êu umrijeti slobodan, ali to su isto uËinili imnogi drugi zatvorenici. Na zajedniËkim crkvenim ruËko-vima zamiπljam izabrane kako se okupljaju oko Boæjegsrebrnog stola na novoj Zemlji. Vidim sebe kako sjedimpokraj dragih prijatelja koji su umrli zbog svoje vjere.Uvijek se iznova pitam zaπto sam ja preæivio, a oni umrli?Ne znam. Na to pitanje nemam odgovora. Ali znam da Êeme jednog dana Isus, moj Spasitelj i Prijatelj dovesti nastakleno more i otkriti dubine svoga plana za moj æivot iza æivot moje braÊe.

Danas je moje srce puno tuge dok se prisjeÊam uspo-mena na svoju bivπu suprugu Yraidu i svoga sina. 1989.godine dobio sam od nje pismo. U njemu je napisala da jeponovno krπtena i da me moli za oprost. Ohrabrio sam jeodgovorivπi joj da sam joj oprostio istog dana kad se ras-tavila od mene 1965. godine. I s koliko sam god zadovolj-stva primio dobre vijesti o njezinu krπtenju i pokajanju, uustima mi je ipak ostao gorak okus. Moj sin Humberto jeinæenjer strojarstva i proizvod komunistiËke revolucije. Sljudskog stajaliπta vrlo je mala nada da Êe on ikada upoz-nati i prihvatiti Isusa kao svoga osobnog Spasitelja.

UnatoË bolnim sjeÊanjima i uspomenama, ja nemamvremena za gorËinu. Moj je æivot ispunjen s previπe sreÊei previπe dobrih i briænih ljudi da bih sebi dopustio da meizjeda rak mrænje. Ja se radujem. Pjevam. Smijem se.Slavim, jer znam da je moj Bog nadmoÊniji od svih sila zlai uniπtenja koje Sotona moæe izmisliti, a najljepπe od sve-ga jest — moj Bog vlada u meni!

EPILOG


Sadræaj

Pet minuta od pakla .......................................................... 5Olujni oblaci iznad Kube................................................. 17Druπtvo u zatvorskoj Êeliji broj dva ............................... 26Smrtno krπtenje................................................................ 38Novi æivot u La Cabani ................................................... 51Klokanov sud .................................................................... 64Fidelovi otoci s blagom .................................................... 75Karipska polja smrti ........................................................ 86Æivot unatoË strahu ......................................................... 98Sjene nad sveuËiliπtem .................................................. 113Dana i prekrπena obeÊanja ........................................... 130Njegovim stopama .......................................................... 138Æivot u kuÊi mrtvih ....................................................... 150Obitelj .............................................................................. 165U oËekivanju vjeËnosti ................................................... 175BraÊa u Kristu ............................................................... 184Na mjestu bez duπe ....................................................... 195Izvana .............................................................................. 204ObeÊanje slobode ............................................................ 216Havana i dom ................................................................. 226Epilog .............................................................................. 232

1 Humberto Noble Alexander i Kay D. Rizzo …...Tko zna, mo¾da æe ba„ ovi sastanci biti iskra...

Documents

Transcript of 1 Humberto Noble Alexander i Kay D. Rizzo …...Tko zna, mo¾da æe ba„ ovi sastanci biti iskra...