1 Forenbaher Miracle Loncarije Iz Vele

S. Forenbaher, P Raji ikanji, P T. Miracle, Lonarija iz Vele... . . Histria archaeologica, 37/2006, str. 5-46

UDK 903.23:551.44(497.5-3 Istra)633/652 UDC

LONARIjA Iz VELE PEI KOd VRANjE (ISTRA) Stao FORENBAHER1, Petra RAJI IKANJI2 Preston T. MIRACLE3Izvorni znanstveni rad Institut za antropologiju, Gajeva 32, Zagreb, Hrvatska e-mail: [email protected] 2 Institut za antropologiju, Gajeva 32, Zagreb, Hrvatska e-mail: [email protected] 3 Department of Archaeology, University of Cambridge, CB2 3DZ UK e-mail: [email protected]

Primljeno: 23.04.2007. Odobreno: 21.08.2008.

U radu obrazlaemo podjelu na faze Vele pei, opisujemo njenu stratigrafiju te iznosimo rezultate analize lonarije. Pet metara debele naslage obuhvaaju razdoblje od mezolitika do kasne antike, a najbolje su zastupljeni bronano doba i neolitik. Nakon mezolitika, pretpovijesni pastiri iz Pupiine pei koristili su Velu pe za dranje stoke. Neuobiajeni sadraj jedne jamice moda ukazuje na obredne aktivnosti. KLjUNE RIjEI: Istra, pilja, lonarija, neolitik, bronano doba

5


UvodVela pe nalazi se uVeloj dragi nedaleko selaVranja na zapadnome podnoju Uke. Dvadesetak metara irok otvor prostranoga pripeka okrenut je prema sjeverozapadu i izdignut tridesetak metara nad dnom tijesnoga klanca. Donekle zatieni prostor pod visokim, otvorenim svodom, ukupne povrine oko 150 m2, ipak je prilino izloen vjetru, a dijelom i kii. Prednji dio toga prostora strmo je nagnut prema dnu klanca, dok je stranji dio zaravnjen. Dananja povrina tla uglavnom je prekrivena humusom iz kojega mjestimice proviruju veliki kameni blokovi (slika 1).

Sl. 1 Vela pe, pogled prema jugu (iskopavanje 2001. godine)

Preko puta, na suprotnome obronku klanca, stotinjak metara daleko i desetak metara nie od Vele pei nalazi se ulaz u Pupiinu pe. U toj su pilji tijekom protekloga desetljea provedena opsena iskopavanja u sklopu meunarodnoga znanstvenoistraivakog projekta1 iji je glavni cilj bio prikupljanje grae o paleookoliu, pretpovijesnoj naseljenosti i strategijama opstanka u sjevernoj Istri na prijelazu iz pleistocena u holocen (Miracle 2006).1

Projekt Pupiina pe plod je suradnje Sveuilita u Cambridgeu, Arheolokog muzeja Istre u Puli te niza drugih hrvatskih i inozemnih znanstvenih ustanova. Analize koje su predmet ovoga lanka provedene su u Institutu za antropologiju u Zagrebu, u sklopu znanstvenoga projekta br. 196-1962766-2740 Kulturalne promjene i dinamika arheolokih populacija na istonom Jadranu, uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta Republike Hrvatske.

6


U sklopu spomenutoga projekta provedeno je i arheoloko istraivanje Vele pei. Prva probna sonda iskopana je 1996. i 1997. godine pri dnu pripeka. Ukazala je na postojanje dubokih, jasno uslojenih antropogenih naslaga, no u njoj gotovo da i nije bilo pokretnih arheolokih nalaza. Istraivanje je nastavljeno 1998. godine otvaranjem druge sonde u prednjem dijelu nalazita, u nadi da bi slojevi ondje mogli sadravati bogatije i zanimljivije nalaze. Te se godine na povrini od 2 m2 nailo na pretpovijesne arheoloke nalaze, pa je odlueno da se istraivanje nastavi i idue sezone (Miracle, Forenbaher 1998, 41-43). Nakon to je 1999. u drugoj sondi dosegnuta dubina od preko pet metara (Forenbaher, Miracle 1999), postalo je jasno da e nastavak iskopavanja biti mogu jedino ako se otvori znatno vea povrina nalazita. To je uinjeno 2000., kada su mlai slojevi Vele pei otkopani na ukupnoj povrini od oko 80 m2 (Miracle, Tkalec 2000). Napokon, 2001. godine istraivani su stariji slojevi (Miracle, Komo, Tkalec 2002), ime je iskopavanje u Veloj pei privedeno kraju (slika 2).

Sl. 2 Tlocrt Vele pei

7


Sl. 3 Stratigrafski dijagram Vele pei

8


Razdioba vieslojnih nalazita na kronoloke faze esto se temelji na razlikama stilskih obiljeja prikupljene lonarije. Zbog toga analize lonarije obino prethode analizama ostalih kategorija arheolokih nalaza koje se mogu provesti tek nakon to je nalazite podijeljeno na faze. Cilj je ovoga rada obrazloiti podjelu na faze Vele pei, saeto opisujui njenu stratigrafiju i opa obiljeja lonarije te zatim podrobnije iznijeti rezultate analize skupova nalaza lonarije prikupljene iz pojedinih faza nalazita. Rezultati analiza ostalih kategorija arheoloke grae bit e objavljeni naknadno, kada e biti mogua i cjelovita interpretacija nalazita.

Stratigrafija i podjela na fazeMetodologija iskopavanja uVeloj pei nije se bitno razlikovala od one primijenjene u Pupiinoj pei (Miracle, Forenbaher 2006a, 68-80). Gdje god je to bilo mogue, slijedile su se granice prirodnih slojeva i biljeilo se njihovo prostiranje. Takvim postupkom definirana su ukupno 123 stratigrafska konteksta. Njihovi meusobni odnosi prikazani su stratigrafskim dijagramom (slika 3). Sva zemlja iskopana iz pretpovijesnih naslaga (faze 1-5) sustavno je prosijavana, dok je zemlja iz mlaih naslaga (faze 6 i 7) u cijelosti prosijavana samo tijekom prve sezone istraivanja 1998. godine. Tada se pokazalo da spomenute mlae naslage sadre vrlo malo arheolokih nalaza pa se stoga u kasnijim sezonama iskopavanja prosijavao samo njihov uzorak od oko 5%, dok su iz preostale mase taloine nalazi prikupljani kada bi ih se primijetilo. Time se iskopavanje mlaih, arheoloki siromanih naslaga znatno ubrzalo uz minimalni gubitak informacija, sudei prema kontrolnome uzorku. Veina arheolokih slojeva nagnuta je od unutranjosti prema otvoru Vele pei. U istome smjeru osjetno raste debljina naslaga pa su one pri zapadnome kraju otkopanog prostora debele preko pet metara, dok su pri istonome kraju znatno tanje. Podijelili smo ih u sedam kronolokih faza (slike 3 i 4). Unato prilinoj poremeenosti slojeva, poglavito onih koji pripadaju mlaim fazama (o emu e vie rijei biti u nastavku), ini se da nije bilo znatnijega mijeanja arheoloke grae iz razliitih faza. Na to navodi prilino jasna razgranienost vremenski osjetljivih ulomaka lonarije, kao i odsutnost spojeva izmeu ulomaka prikupljenih iz razliitih faza. Izuzetak je 3. faza, koja je upravo zbog toga izdvojena od prethodne i sljedee faze. Zbog velike dubine iskopa, kao i zbog mnogobrojnih kamenih blokova koje nismo mogli ukloniti, povrine otvorene u mlaim fazama mnogostruko su vee nego u starijim fazama. U tablici 1 navodimo pribline povrine iskopa i zapremina iskopane zemlje za svaku pojedinu fazu nalazita.

9


Sl. 4 Reprezentativni presjek kroz arheoloke slojeve Vele pei (kvadrati N-O 14/15)

10


Tablica 1. Pribline povrine iskopa i zapremine iskopane zemlje Faza 7 6 5 4 3 2 1 Ukupno Povrina (m2) 83 35 23 12 4 3 4 Zapremina (m3) 49,8 38,5 16,1 1,6 1,2 1,1 2,8 111,1

Faza 1Naslage pripisane prvoj fazi dosegnute su pri dnu iskopa na dva mjesta, na ukupnoj povrini od 4 m2, u debljini od oko 0,7 m. U donjem dijelu sastoje se od otrobridog vapnenakog kamenja ija je povrina poprimila naranastu boju, dok je u gornjem dijelu prostor meu kamenjem ispunjen utosmeim prahom ili rastresitom ilovaom. U te su naslage uklopljeni ostaci jednog vatrita (kontekst 22a), kao i pokretna arheoloka graa koja se uglavnom sastoji od ivotinjskih kostiju i izraevina od cijepanoga kamena. Radiokarbonski datum iz stratigrafskoga konteksta 141 smjeta mlai dio ovih naslaga u rani holocen (Beta-145093: 9680170, kalibrirani raspon od 1SD: 9290. - 8810. pr. Kr.). Prema tome, prvu fazu Vele pei moemo preliminarno pripisati mezolitiku. Pri vrhu najmlaih konteksta te faze prikupljena su tri ulomka lonarije. Jedan od njih je nedijagnostiki ulomak trbuha, na drugome je plastina bradavica kakve ponekad nalazimo na neolitikoj lonariji, dok je trei ulomak fasetiranoga oboda koji prema svojim formalnim obiljejima pripada kasnomu bronanom dobu. Smatramo da su sva tri ulomka umetnuta u mezolitike kontekste iz kasnijih faza.

Faza 2Relativno tanke naslage (prosjene debljine tridesetak centimetara) pripisane drugoj fazi otkopane su na povrini od 3 m2. Sastoje se uglavnom od sivosmeeg praha i rastresite ilovae, dok proslojci zbijene i mjestimice zarumenjene ilovae, te spaljeno kamenje vjerojatno predstavljaju ostatke vatrita. Svi stratigrafski konteksti sadravali su lonariju.Vremenski osjetljivi ulomci lonarije mogu se, prema svojim stilskim obiljejima, bez iznimke pripisati neolitiku.

11


Faza 3Treoj fazi pripisane su naslage ija debljina raste od oko 0,1 m pri istonome kraju do 0,6 m pri zapadnom kraju otkopa, ukupne povrine od oko 4 m2. Sastoje se preteno od utosmee i sivosmee ilovae i openito su zbijenije od naslaga prethodne faze. Nekoliko proslojaka pepela i gara, kao i razasute sitne estice drvenoga ugljena, svjedoe o povremenom paljenju vatri. Svi stratigrafski konteksti osim jednog, prostorno vrlo ogranienog (4/1999), sadravali su lonariju. Od malobrojnih vremenski osjetljivih ulomaka lonarije, podjednaki broj moe se pripisati neolitiku i bronanom dobu. Ponekad se bronanodobni i neolitiki ulomci nalaze zajedno u istome kontekstu (kontekst 17a) ili konteksti s tipinim neolitikim ulomcima preslojavaju one s tipinim bronanodobnim ulomcima (konteksti 133 i 134). Uzorak drvenog ugljena iz konteksta 133 radiokarbonski je datiran u treu etvrtinu 5. tisuljea pr. Kr. (Beta-188922: 5540120, kalibrirani raspon od 1SD: 4520. - 4250. pr. Kr.), to bi odgovaralo vremenu kasnoga neolitika. Ipak, bilo bi nesmotreno itavu ovu fazu pripisati kasnome neolitiku jer postoje naznake poremeenosti pojedinih konteksta, stratigrafskih inverzija i mijeanja arheoloke grae iz vrlo razliitih razdoblja, dok veina konteksta ne sadri karakteristine, vremenski osjetljive nalaze. Upravo zbog takve nesigurnosti izdvojili smo fazu 3 kao svojevrsnu tamponzonu izmeu jasno definirane neolitike faze 2 i bronanodobne faze 4.

Faza 4Naslage pripisane etvrtoj fazi otkopane su na povrini od 12 m2. U zapadnome dijelu iskopa mjestimice dostiu debljinu od tridesetak centimetara, dok se prema istoku postepeno stanjuju i naposlijetku isklinjavaju. Veinom se sastoje od vie ili manje rastresite sivosmee, utosmee i crvenkastosmee ilovae sa sitnim otrobridim kamenjem. Mjestimice propeena zemlja (primjerice, kontekst 16b) te razasuti pepeo i drveni ugljen vjerojatno predstavljaju ostatke vatrita. Neki od najmlaih stratigrafskih konteksta pripisani ovoj fazi (konteksti 14 i 14d) sastoje se od slojevitih torti, naizmjeninih proslojaka pepela i gara (Boschian 2006, 127-128). Pri dnu naslaga 4. faze, u sjeverozapadnom kutu kvadrata O 14, naili smo na izrazitu koncentraciju lonarije. S prostora promjera etrdesetak i dubine dvadesetak centimetara (kontekst 130a) prikupili smo preko 12 kilograma ulomaka koji potjeu od petnaestak posuda. Radi se najvjerojatnije o malenoj jami ispunjenoj ilovaom koja se ni po emu, osim po gustoi nalaza, ne razlikuje od okolnoga tla (kontekst 130). Svi stratigrafski konteksti osim jednog (14d) sadravali su lonariju. Vremenski

12


osjetljivi ulomci lonarije mogu se, prema svojim stilskim obiljejima, bez iznimke pripisati bronanom dobu, pri emu se mnogi mogu i poblie pripisati srednjem i kasnom bronanom dobu.

Faza 5Naslage pripisane petoj fazi otkopane su na povrini od 23 m2. U zapadnome dijelu iskopa debele su oko 1 m, dok se prema istoku postepeno stanjuju.Veinom se sastoje od vie ili manje rastresite sivosmee, ukastosmee i crvenkastosmee ilovae. Unutar tih naslaga uklopljeni su ostaci brojnih vatrita (konteksti 11a-b, 12a, 13d-f, 127, 128), kao i drugi tragovi paljenja vatri (slojevite torte od pepela i gara u kontekstima 9, 10a-c i 13b, te raspreni pepeo i gar u mnogim drugim kontekstima). Od ukupno 29 stratigrafskih konteksta, 25 ih je sadravalo lonariju (izuzetak su vatrita 11a, 12a, 13e i 127). Radi se veinom o nedijagnostikim ulomcima grubih posuda oblikovanih slobodnom rukom koji bi mogli pripadati bronanomu ili eljeznom dobu, ali nisu poblie vremenski odredivi. Budui da zasad ne raspolaemo radiokarbonskim datumima za ovu fazu, prema njenom stratigrafskom poloaju i opim obiljejima lonarije moemo je tek okvirno pripisati kraju bronanoga ili eljeznom dobu.

Faza 6Naslage pripisane estoj fazi otkopane su na povrini od 35 m2. U zapadnome dijelu iskopa njihova ukupna debljina premauje 1,5 m, dok su u istonom dijelu slojevi znatno tanji i lee izravno na ivoj stijeni. Velik dio naslaga pri zapadnome kraju iskopa ine rastresiti slojevi sivosmee, crvenkastosmee i ukastosmee zemlje s mnogobrojnim tragovima paljenja vatri (rasprenim pepelom i garom ili proslojcima pepela i gara) te slojevite torte od pepela i gara (konteksti 6, 116 i 117). Za razliku od toga, u sredinjem dijelu iskopa naslage se sastoje od zbijene, stratigrafski slabo diferencirane crvenkastosmee ilovae (konteksti 4c, 7, 8). Pojedine koncentracije pepela, gara, zarumenjene ilovae i spaljenog kamenja (konteksti 5b, 7a, 7c) vjerojatno predstavljaju ostatke vatrita. Slojeve su znatno poremetili mali i srednji sisavci kopajui svoje jazbine. U nekim kvadratima znatan dio od ukupne mase sloja otpada na njihove rovove koji se isprepliu i granaju u nepredvidivim smjerovima, a nerijetko su iri od pola metra. Prilikom iskopavanja, ispunu rovova paljivo smo izdvajali od neporemeenih naslaga, a svu

13


odatle prikupljenu grau smatramo nalazima iz poremeenih konteksta. Lonarije u ovoj fazi praktiki uope nema. Prikupljena su samo dva nedijagnostika, slobodnom rukom oblikovana ulomka. Oba potjeu iz konteksta pri samome dnu (117 i C) te ih smatramo zaostalim nalazima iz prethodne faze. Budui da zasad nemamo nikakvih elemenata za datiranje, estu fazu moemo prema njenoj stratigrafskoj poziciji tek vrlo iroko pripisati vremenu izmeu kasnoga bronanog doba i kasne antike.

Faza 7Naslage pripisane sedmoj fazi otkopane su na povrini od 83 m2. U zapadnome dijelu iskopa debele su neto manje od 1 m, a prema istoku se stanjuju. Starije nasage unutar ove faze ne razlikuju se znatnije od naslaga prethodne faze. U zapadnome i istonom dijelu iskopa nastavljaju se rastresiti slojevi zemlje s tragovima paljenja vatri (konteksti B, 101-104), te slojevite torte od pepela i gara (konteksti 5 i 5a), dok pri sredini iskopa prevladavaju naslage od vie ili manje zbijene, stratigrafski slabo diferencirane ilovae (konteksti 3, 4, 4a). Unutar konteksta 4 bilo je uklopljeno nekoliko manjih vatrita, dok je gornja povrina istoga konteksta bila probijena brojnim, nepravilno rasporeenim rupama promjera 6 - 15 cm koje bi mogle predstavljati trag neke konstrukcije od drvenoga kolja ili stupia. Gornjih etrdesetak centimetara taloine ini nediferencirani sivi rastresiti sloj (konteksti A, 1-3/1998, 1-2/2000), poremeena taloina koju su vjerojatno na povrinu izbacile ivotinje kopajui svoje jazbine. Veina konteksta sadravala je rijetke ulomke grube lonarije, veinom s jasnim tragovima vrtnje na brzorotirajuem lonarskom kolu. Dva ulomka male, ciglasto crveno peene zdjelice mogu se pripisati kasnoantikome razdoblju, kojem vjerojatno pripada i sva ostala graa iz ove faze.

LonarijaCjelokupni uzorak lonarije iz Vele pei sastoji se od 2096 ulomaka, ukupne teine preko 33 kg (tablica 2). Podijelili smo ga na pet skupova nalaza koji odgovaraju drugoj, treoj, etvrtoj, petoj i sedmoj fazi nalazita. Prva i esta faza nisu sadravale lonariju, izuzev triju ulomaka iz faze 1 koje smatramo umetnutim nalazima pa smo ih pridruili fazi 2, te dvaju ulomaka iz faze 6 koje smatramo zaostalim nalazima pa smo ih pridruili fazi 5. Uestalost nalaza, izraena kao teina lonarije u kilogramima po kubinom metru iskopanoga tla, prilino je niska (tablica 2), osim u etvrtoj fazi, gdje se penje preko 11 kg/m3. Spomenutih pet skupova nalaza vrlo su neujednaeni po veliini. Na

14


Tablica 2. Opi podaci o skupovima nalaza lonarijeSvi ulomci Faza N kg 7 112 1,44 6 0 5 677 9,14 4 996 18,70 3 104 1,35 2 120 0,92 1 0 x* 87 1,79 Ukupno 2096 33,34 Uestalost kg/m3 0,03 0,57 11,68 1,10 0,83 Razlomljenost N/kg 78 74 53 77 130 49 63 Dijagnostiki N 69 83 120 21 22 18 333 Ukraeni N 8 21 26 4 6 2 67 % 7,1 3,1 2,6 3,8 5,0 2,3 3,2 Kolo N 67 3 0 0 0 7 77 % 59,8 0,4 0,0 0,0 0,0 8,0 3,7

0,36

* Poremeeni i nesigurni konteksti etvrtu fazu otpada gotovo polovica od svih ulomaka, na petu gotovo treina, dok ih na svaku od preostale tri faze otpada samo po stotinjak. Druga i trea faza sadre tek po dvadesetak dijagnostikih ulomaka (oboda, dna, ruaka i ukraenih komada), to oteava ili spreava smislenu statistiku analizu pojedinih varijabli. Openito, ulomci su malenih dimenzija, to znatno ograniuje mogunost analize oblika i veliina posuda, kao i ukrasnih motiva. Razlomljenost, izraena kao prosjean broj ulomaka po kilogramu lonarije, prilino je ujednaena kroz veinu faza (tablica 2). Izuzetak je druga faza, u kojoj je razlomljenost osjetno vea te kontekst 130a unutar etvrte faze, gdje smo od mnogobrojnih veih ulomaka uspjeli sastaviti desetak vie ili manje cjelovitih posuda.

MetodologijaPrilikom prikupljanja podataka o dijagnostikim ulomcima lonarije iz Vele pei koristili smo se, uz manje prilagodbe, metodologijom koju smo primijenili i podrobnije opisali prilikom obrade grae iz Pupiine pei (Forenbaher, Kaiser 2006, 167-171). Od metrikih varijabli biljeili smo promjere oboda i/ili dna posuda i debljine njihovih stijenki. Nominalne varijable opisuju oblik posude, oblike dijelova posude, tehnike ukraavanja, ukrasne motive i njihov smjetaj, obradu povrine, tehniku oblikovanja posude te prisutnost rupa napravljenih radi krpanja.

15


Oblici posuda podrobno su opisani u nastavku, po pojedinim fazama. Pritom smo se, koliko smo mogli, drali tipova definiranih u Pupiinoj pei. Openito, razlikovali smo pet glavnih kategorija posuda (Rice 1987): lonce (posude ija je visina vea od najvee irine), zdjele (posude ija je visina manja od najvee irine), plitice (posude ija je visina manja od najvee irine), vreve (posude srednje veliine s jednom uspravnom rukom) i alice (male posude s jednom uspravnom rukom). Oblike oboda posuda razlikovali smo prema njihovoj zakrivljenosti i oblikovanju usne (slika 5). Nadalje, razlikovali smo pet varijanti oblika dna (slika 6) i biljeili nagib stijenke trbuha posude neposredno iznad dna kao strmiji od 45, oko 45, blai od 45 ili vodoravan. Drke smo klasificirali kao vodoravne ili potkoviaste, a ruke kao vodoravno ili uspravno postavljene, pri emu smo razlikovali niz varijanti koje poblie opisujemo u nastavku teksta.

Sl. 5 Oblici oboda posuda iz Vele pei prema obliku usne i zakrivljenosti stijenke

16


Razlikovali smo pet glavnih tehnika ukraavanja (urezivanje, utiskivanje, lijebljenje, plastino apliciranje i oslikavanje). Ulomke smo klasificirali prema obradi povrine u tri subjektivne kategorije kao glaane, ovla glaane ili neglaane te biljeili pojavu namjerno nahrapavljenih povrina (barbotina i prevlaenja metlicom), premaza te tragova vrtnje na brzorotirajuem lonarskom kolu.

Lonarija 2. fazeMali skup nalaza lonarije sastoji se od 120 ulomaka, od kojih su 22 dijagnostika, ukupne teine neto manje od 1 kg (tablica 2). Razlomljenost lonarije u ovoj je fazi znatno vea nego u ostalim fazama (tablica 2), pa su ulomci preteno vrlo malih dimenzija. Meu njima su i tri ulomka iz najmlaih konteksta dna prve faze, koje ondje smatramo umetnutim Sl. 6 Obliciravnoposuda iz Vele pei: 1 zaobljeno, 2 ravno, 3 s peticom, 4 konkavno, 5 na nalazima. Sve posude bile su oblikovane prstenastoj nozi slobodnom rukom. Tablica 3. Obrada povrine ulomaka lonarije Faza 7 5 4 3 2 x* Ukupno N 69 83 120 21 22 18 332 Glaana Ovla Neglaana glaana 97% 14% 28% 58% 48% 26% 28% 24% 24% 42% 27% 59% 17% 11% 72% 25% 18% 55% Barbotin Metlica Premaz 3% 6% 10% 14% 2% 2% 1%

* Poremeeni i nesigurni konteksti

17


Tablica 4. Debljine stijenki posuda Faza 7 5 4 3 2 N 69 79 111 20 21 prosjek (mm) 6,34 8,90 9,00 6,78 6,85 SD (mm) 1,71 2,37 2,71 1,40 1,35 CV* 27% 27% 30% 21% 20%

* Koeficijent varijacije CV = SD / prosjek 100 (%) Povrina veine ulomaka nije glaana, a kod nekoliko je dodatno nahrapavljena metliastim prevlaenjem (tablica 3). Stijenke posuda prilino su ujednaenih debljina i razmjerno tanke (tablica 4). Na temelju nekoliko ulomaka oboda mogu se naslutiti tri razliita oblika posuda (slika 7):

Sl. 7 Oblici posuda 2. faze

MN 1.2 - zdjela blago stegnuta oboda (Forenbaher, Kaiser 2006, 174) zastupljena je s dva ulomka oboda razliitih posuda srednje veliine (slika 8: 4 i 6). Slino oblikovane zdjele pojavljuju se tijekom itavog neolitika. MN 1.3 - zdjela stegnuta oboda (Forenbaher, Kaiser 2006, 174) zastupljena je s jednim jedinim ulomkom oboda. Radi se o obliku koji je slian prethodnom, no neto zatvoreniji. Takve se zdjele takoer pojavljuju tijekom itavog neolitika.

18


MN 2.2 - Plitica je zastupljena jednim ulomkom iznutra zadebljanoga, otro profiliranog oboda (slika 8: 7). ini se da su posude slina oblika naroito este za srednjeg neolitika (Koroec 1958, T. 77-80, T. 85: 6, 8-10). Veina posuda imala je jednostavne obode sa zaobljenom usnom. Uz to se pojedinano pojavljuje jednostavni obod sa zaravnjenom usnom, izvijeni obod sa zaobljenom usnom te jednostavni iznutra zadebljani obod (slika 5). Prikupljeno je samo jedno dno posude na niskoj prstenastoj nozi (slika 8: 8).Taj detalj oblikovanja takoer je naroito omiljen za srednjeg neolitika (Koroec 1958, T. 95-96). Pretpostavljamo da je veina posuda imala zaobljena dna koja je vrlo teko razlikovati od ulomaka trbuha. Neke od posuda imale su vodoravne drke (slika 8: 9). Prikupljeno je samo est ukraenih ulomaka, odnosno 5% od cjelokupnog skupa

Sl. 8 Neolitika lonarija iz Vele pei: 1 trea faza, 2-9 druga faza (1 kontekst 17a; 2 kontekst 18; 3-4 kontekst 138; 5 kontekst 139; 6-7 kontekst 136; 8-9 kontekst 137)

19


nalaza, to je slino ili neto manje nego u neolitikim horizontima Pupiine pei (Forenbaher, Kaiser 2006, 171; tablica 5.7), no ipak vie nego u veini faza Vele pei (tablica 2). Usporedne ili mreasto urezane linije te dio sloenoga urezanog motiva pojavljuju se na etiri ulomka (slika 8: 2 i 3). Plastini ukras zastupljen je s jednom bradavicom. ini se da je jedan ulomak trbuha bio oslikan sloenim geometrijskim pravocrtnim motivom, no boja je posve izblijedila. Sva opisana stilska obiljeja odgovaraju lonariji neolitikog vremena. Pritom valja naglasiti da meu prikupljenim ulomcima nema karakteristinih ranoneolitikih nalaza. Plitice i posude na prstenastoj nozi este su u srednjem neolitiku, a tomu razdoblju mogli bi pripadati i svi ostali, vremenski manje osjetljivi nalazi iz ove faze. Geografski i stilski najblie analogije nalazimo u srednjoneolitikom danilskovlakom horizontu H Pupiine pei koji je ondje datiran u treu etvrtinu estoga tisuljea pr. Kr. (Forenbaher, Kaiser 2006, 172-182).

Lonarija 3. fazeTreoj fazi pripada najmanji skup nalaza lonarije. Sastoji se od 104 ulomka, od kojih je 21 dijagnostiki, ukupne teine neto vie od 1 kg (tablica 2). Ulomci su prilino malih dimenzija, iako su u prosjeku znatno krupniji nego u prethodnoj fazi. Sve posude bile su oblikovane slobodnom rukom. Povrina veine ulomaka nije glaana ili je tek ovla glaana, a dva ulomka dodatno su nahrapavljena metliastim prevlaenjem (tablica 3). Debljine stijenki vrlo su sline onima iz prethodne faze (tablica 4). Samo je jedan ulomak oboda dovoljno velik da ukazuje na oblik posude. Radi se o zdjeli blago stegnuta oboda (slika 7, MN 1.2). Podjednako su esti ulomci jednostavnih i izvijenih oboda, meu kojima su i tri ulomka razgrnutoga oboda (slika 5). Uz to je prikupljen jedan ulomak ravnoga dna posude te jedan ulomak vodoravno postavljenje ruke ovalnoga presjeka. Prikupljena su samo etiri ukraena ulomka, to je manje od 4% cjelokupnoga skupa nalaza. Tri ulomka ukraena su urezivanjem, a jedini prepoznatljivi urezani motiv je spiralni meandar (slika 8: 1). Slino ukraeni ulomci prikupljeni su iz srednjoneolitikoga horizonta H Pupiine pei (Forenbaher, Kaiser 2006, 178; tabla 5.6: 1). etvrti ulomak ukraen je po ramenu trakama sastavljenim od po tri paralelna ljebia (slika 13: 6), na nain karakteristian za sljedeu, bronanodobnu fazu Vele pei. Budui da iz konteksta tree faze Vele pei potjee podjednak broj dijagnostikih elemenata koji se mogu pripisati neolitiku (zdjela blago stegnuta oboda, spiralnomeandarski i drugi urezani ukrasi) i bronanom dobu (razgrnuti obodi, vodoravna

20


ruka, lijebljeni ukras), smatramo da ovaj skup nalaza lonarije sadri mjeavinu ulomaka iz razliitih vremenskih razdoblja.

Lonarija 4. fazeIz konteksta etvrte faze prikupljeno je najvie lonarije. Od gotovo tisuu ulomaka, ukupne teine neto manje od 19 kg, njih 120 smatrali smo dijagnostikim (tablica 2). Prosjena razlomljenost neto je manja nego u preostalim fazama, no to proizlazi iz injenice da velik dio nalaza potjee iz malene jame (kontekst 130a) koja je bila puna krupnih ulomaka zemljanoga posua. Odatle je prikupljeno 12 kg lonarije, odnosno 384 ulomka, ukljuujui i dvije gotovo cijele posude te dijelove niza posuda iji se oblik mogao potpuno ili djelomino rekonstruirati, a prikazane su na slikama 10, 11 i 12. Unutar konteksta 130a razlomljenost iznosi 32 ulomka po kilogramu, dok je u preostalim kontekstima ove faze razlomljenost lonarije zapravo prilino visoka te u prosjeku iznosi 92 ulomka po kilogramu. Sve su posude bile oblikovane slobodnom rukom. Povrina znatnoga broja ulomaka briljivo je glaana (tablica 3), a nekoliko je posuda imalo namjerno nahrapavljenu (barbotiniziranu) povrinu (slika 10: 1-2; slika 11: 1-4). Stijenke posuda prilino su raznolikih debljina. Prosjena vrijednost njihove debljine zamjetno je vea nego u prethodnim fazama (tablica 4), zbog izvjesnog broja izrazito debelih ulomaka kakve ranije nismo susretali. Na temelju cjelovitih ili djelominih rekonstrukcija razlikujemo etiri glavne kategorije posuda (slika 9): alice (tri varijante), vreve, lonce i zdjele (tri varijante):

Sl. 9 Oblici posuda 4. faze

21


B 1. alice su otvorene posudice manjih dimenzija, zapremine od jednog do nekoliko decilitara, u pravilu s jednom uspravno postavljenom rukom. Zastupljene su s pet primjeraka koje smo raspodijelili u tri varijante: plitke, duboke i bikonine alice. B 1.1 Plitka alica zastupljena je s dva primjerka. Obje alice imaju polukuglasto tijelo i izvijen, blago razgrnut obod. Jedna je neto vea, neukraena, s uspravno postavljenom trakastom rukom koja se posve malo izdie nad obodom (slika 10: 4). Druga je malena (slika 10: 6), ukraena usporedo urezanim vodoravnim linijama po ramenu te ima konkavno dno, dok joj ruka nije sauvana. Odgovara tipu BA 1.1.2 srednjobronanodobne faze Pupiine pei (Forenbaher, Kaiser 2006, 188). B 1.2 duboka alica takoer je zastupljena s dva primjerka, meusobno vrlo slina oblikom i veliinom (slika 10: 1, 2). Obje alice imaju ravno dno, stoasto tijelo, blago stegnuti vrat i blago razgrnuti obod. Najvea irina im je pri ramenu, a uspravno postavljena trakasta ruka posve se malo izdie nad obodom. Tijelo im je barbotinizirano, dok su vrat, ruka i uski pojas uz dno glaani. Valja istaknuti da obje alice svojim oblikom i obradom povrine izrazito nalikuju na duboke zdjele blago stegnuta vrata (tip B 4.2b), osim to su znatno manjih dimenzija i umjesto para jeziastih drki imaju po jednu vertikalnu trakastu ruku. B 1.3 Bikonina alica zastupljena je s jednim ulomkom male, grube posudice od koje je sauvan samo prstenasti vrat i rebrom naglaeno bikonino rame (slika 13: 4). B 2.1 Vr je relativno rijedak oblik. Zastupljen je dijelovima dviju posuda srednje veliine, loptastoga tijela, kratkoga, stegnutog prstenastog vrata, s jednom uspravno postavljenom rukom. Vei vr nije bio ukraen (slika 10: 5). Manji vr (slika 10: 3) ukraen je trakama sastavljenim od po tri usporedo urezane linije koje opasuju posudu po ramenu, teku oko ruke te okruuju tri iroke plastine bradavice. ini se da je gornji kraj briljivo oblikovane ruke sjekirasto zavravao. B 3.1 Lonac stegnuta vrata takoer je relativno rijedak oblik, zastupljen ulomcima oboda dviju poveih, no ne jako velikih posuda.Taj oblik, blizak tipu BA 2.1.1d srednjobronanodobne faze Pupiine pei (Forenbaher, Kaiser 2006, 189), rekonstruiran je hipotetino jer donji dijelovi lonaca nisu sauvani. Karakteristina obiljeja su iroko razgrnuti fazetirani obod, izrazito stegnuti vrat te iroko rame koje

22


Sl. 10 Bronanodobna lonarija iz Vele pei: 1-6 etvrta faza (kontekst 130a)

23


se vjerojatno nastavlja na loptasti trbuh. Jedan je primjerak bio po ramenu ukraen sloenim motivom koji se sastoji od traka sastavljenih od usporednih ljebia (slika 12: 4, 5). B 4. zdjele su posude srednjih i veih dimenzija ija je visina manja od najvee irine. Zastupljene su s devet primjeraka koje smo raspodijelili u dvije glavne varijante: plitke i duboke zdjele. Duboke zdjele dvostruko su ee od plitkih. B 4.1 Plitka zdjela razgrnuta oboda zastupljena je s tri meusobno prilino razliita primjerka. Sve su tri zdjele iroko otvorene, imaju razgrnuti obod i vodoravno postavljene ruke te su oblikom srodne tipu BA 2.2 iz Pupiine pei (Forenbaher, Kaiser 2006, 190). Jedna od njih, srednje veliine i grublje izrade, ima nisku prstenastu nogu i trakaste ruke (slika 12: 3). Druga, velikih dimenzija i briljivo glaane povrine, ima fazetirani obod, lijebljeni ukras s unutranje strane te masivne, lijebljenjem ukraene ruke (slika 12: 2). Od tree je sauvan samo ulomak fazetiranog oboda. B 4.2a duboka zdjela razgrnuta oboda zastupljena je s dva prilino slino oblikovana primjerka srednje veliine. Obje zdjele imaju stoasto tijelo, blago razgrnuti obod te su najire pri obodu. Jedna od njih ima ravno dno i dvije vodoravne, nasuprotno postavljene jeziaste drke na ramenu (slika 11: 5), dok druga ima neto izrazitije naznaeno rame, glaani obod i vrat te namjerno nahrapavljeno (barbotinizirano) tijelo (slika 11: 7). B 4.2b duboka zdjela blago stegnuta vrata zastupljena je s etiri primjerka. Zajednika obiljeja su im stoasto tijelo, blago stegnuti vrat i blago razgrnuti obod, no za razliku od prethodne varijante, najvea irina im je pri ramenu. Tri zdjele su meusobno vrlo bliske oblikom, veliinom i obradom povrine (slika 11: 1-3). Sve tri imaju ravna dna i po dvije vodoravne, nasuprotno postavljene jeziaste drke na ramenu, namjerno nahrapavljeno (barbotinizirano) tijelo, te glaan vrat, obod i uski pojas pri dnu. Samo jedna od njih ima pri ramenu grubo, potkoviasto oblikovano plastino rebro (slika 11: 2). Ta je posuda asimetrina, izobliena slijeganjem prije peenja. etvrta posuda ovoga tipa bila je vrlo velika, no od nje je sauvan samo dio fazetiranoga oboda i ramena koje nosi lijebljeni ukras (slika 12:1). Veina posuda imala je jednostavna ravna dna ili ravna dna s peticom (slika 6), pri emu se oba spomenuta oblika podjednako esto pojavljuju. Po nagibu stijenke tijela posude neposredno iznad dna moe se naslutiti da je veina posuda s takvim

24


Sl. 11 Bronanodobna lonarija iz Vele pei: 1-7 etvrta faza (kontekst 130a)

25


Sl. 12 Bronanodobna lonarija iz Vele pei. 1-6 etvrta faza (kontekst 130a)

26


dnima bila prilino duboka, jer se u skoro 90% sluajeva njihove stijenke uzdiu pod kutom od 45 ili jo strmije. Tek se rijetko pojavljuju dna na niskoj prstenastoj nozi (slika 12: 3) i konkavna dna (slika 10: 6), i to u pravilu na iroko otvorenim, plitkim posudama. Vodoravno postavljene jeziaste drke nalaze se u pravilu pri ramenu dubokih zdjela. Sudei po sluajevima koje smo mogli cjelovito rekonstruirati, svaka je posuda obino imala po dvije takve drke, postavljene jedna nasuprot drugoj (slika 11: 1-3, 5). Posude drugih oblika esto su imale uspravno postavljene ruke koje su spajale rame i obod. Meu njima su najbrojnije trakaste ruke (slika 10: 1, 2, 4), iako se pojavljuju i ruke sa sjekirastim zavretkom (slika 10: 3), koljenaste ruke s vodoravnom ploicom (slika 13: 1, 2) te jedna iroka tunelasta ruka (slika 11: 6). Znatno rjee vodoravne ruke dolaze na trbusima iroko otvorenih, plitkih zdjela (slika 12: 2 i 3). Prevladavaju posude s razgrnutim obodima koji zavravaju zaobljenom usnom, no gotovo je etvrtina od svih ulomaka oboda fazetirana (slika 5). Pojavljuje se po jedan ulomak zaravnjenoga, trakasto zadebljanog te iznutra zadebljanog oboda, kao i jedan ulomak izvijenoga oboda. Posljednji bi mogao pripadati neolitiku pa smatramo da se radi o jednome od rijetkih zaostalih nalaza. Prikupljeno je 26 ukraenih ulomaka, odnosno 2,6% od cjelokupnog skupa nalaza, to je najnia vrijednost od svih faza Vele pei te otprilike odgovara relativnoj uestalosti ukraenih ulomaka u bronanodobnim fazama Pupiine pei (Forenbaher, Kaiser 2006, 171; tablica 5.7). Najea tehnika ukraavanja je lijebljenje, na koje otpada skoro dvije treine od svih ukraenih ulomaka. Dolazi na razliitim tipovima posuda, obino po ramenu, a ponekad i iznutra (na iroko otvorenim zdjelama). Veinom se radi o trakama koje se sastoje od po nekoliko uskih usporednih ljebia, odnosno o sloenim geometrijskim motivima sastavljenim od takvih lijebljenih traka (slika 12: 5; slika 13: 3, 5, 6). Ponekad ljebovi mogu biti znatno iri i opisivati koncentrine krugove (slika 12: 1, 2). Za lijebljenjem slijedi urezivanje, na koje otpada skoro treina od svih ukraenih ulomaka. I ovdje se radi o trakama sastavljenim od po nekoliko usporednih linija pa urezani motivi posve odgovaraju lijebljenima (slika 10: 3, 6). Kod nekih je ulomaka teko odluiti bi li bilo bolje klasificirati ukras kao usko lijebljenje ili kao plitko, iroko urezivanje. Utiskivanje je ogranieno na nizove otisaka prsta po ramenu ili trbuhu posuda, a prisutno je na samo tri ulomka. Plastini ukras pojavljuje se na dvije posude u obliku irokih, plosnatih bradavica (slika 10: 3) te na jednoj u obliku nepravilnoga, potkoviasto oblikovanoga rebra (slika 11: 2). Prema opim obiljejima lonariju 4. faze Vele pei moe se sa sigurnou pripisati zrelom bronanom dobu. Openito je slina lonariji iz bronanodobnih horizonata Pupiine pei, naroito nalazima iz horizonta E, pripisanoga srednjem bronanom dobu

27


Sl. 13 Bronanodobna lonarija iz Vele pei. 1-5 etvrta faza, 5 faza x, 6 trea faza (1 kontekst 16; 2-3 kontekst 129; 4 kontekst 15; 5 kontekst x; 6 kontekst 17a)

28


i radiokarbonski datiranoga oko sredine drugog tisuljea prije Krista (Forenbaher, Kaiser 2006, 186-193). Meu specifinim analogijama istiemo koljenaste ruke s vodoravnom ploicom, plitke alice, lonce stegnuta vrata i plitke zdjele razgrnuta oboda. Ipak, postoje i oite razlike, jer u bronanodobnim horizontima Pupiine pei nedostaju (ili gotovo nedostaju) neka izrazita obiljeja 4. faze Vele pei kao to su fazetirani obodi i ukraavanje lijebljenim i urezanim trakama. Meu nalazima s Monkodonje (Buri-Matijai 1998) i Vrina (Buri-Matijai 1997) postoje analogije za gotovo sva obiljeja lonarije iz 4. faze Vele Pei: brojne trakaste ruke, koljenaste ruke s vodoravnom ploicom i jeziaste drke te rijetke vodoravne ruke; preteno ravna dna posuda, ali i pokoje prstenasto i konkavno dno; ukraavanje usporednim ljebovima ili urezanim linijama, nizovima otisaka prsta, plastinim bradavicama i potkoviastim plastinim trakama. Sudei po dosad objavljenim nalazima s Monkodonje, na tome srednjebronanodobnom naselju nema posuda fazetiranih oboda, dok su na Vrinu, naselju koje traje kroz srednje i kasno bronano doba, takvi obodi prisutni, iako se ini da su i ondje rijetki (Buri-Matijai 1997, 115; tabla 3: 29). Iz navedenoga proizlazi da lonariju 4. faze Vele pei valja pripisati srednjem i kasnom bronanom dobu ili moda vremenu prijelaza iz srednjega u kasno bronano doba. Po svoj prilici, 4. faza Vele pei istovremena je s horizontima E i D Pupiine pei. Zasad ne raspolaemo radiokarbonskim datumima koji bi nam mogli pomoi pri njenom preciznijem datiranju.

Lonarija 5. fazePetoj fazi pripada razmjerno velik skup nalaza od gotovo 700 ulomaka, od ega su 83 dijagnostika, ukupne teine preko 9 kg (tablica 2). Meu njima su i dva nedijagnostika ulomka prikupljena iz najniih konteksta 6. faze koje smo ondje smatrali zaostalim nalazima. Ulomci su prilino malih dimenzija, a razlomljenost je slina kao u 3. i 7. fazi. Sve posude bile su oblikovane slobodnom rukom. Iznimku predstavljaju tri mala ulomka posuda izraenih na lonarskome kolu koje smatramo umetnutim nalazima iz 7. faze. Za razliku od prethodne faze, veina lonarije izgleda grubo. Preko polovice ulomaka nije glaano, oko etvrtine je ovla glaano, dok je briljivo glaanih ulomaka samo 14% (tablica 3). Stijenke posuda su prilino razliitih debljina, a u prosjeku su relativno debele, slino kao i u prethodnoj fazi (tablica 4). Samo tri oblika posuda mogla su se djelomino rekonstruirati. Sva tri poznajemo ve iz prethodne faze (slika 9), a svaki je predstavljen s po jednim primjerkom:

29


B 1.2 duboka alica od koje je sauvan samo ulomak oboda (slika 14: 1). B 4.1 Plitka zdjela razgrnuta oboda srednje veliine od koje takoer imamo samo ulomak oboda (slika 14: 6). B 4.2b duboka zdjela blago stegnuta vrata od koje je sauvan ulomak oboda, ramena i trbuha (slika 14: 7). Po gornjoj strani oboda bila je ukraena nizom otisaka prstiju. Slino kao i u prethodnoj fazi, sve posude imale su ravna dna, pri emu se podjednako esto pojavljuju jednostavna ravna dna i ravna dna s peticom (slika 6). Po nagibu tijela posude neposredno iznad dna moe se naslutiti da su sve posude s takvim dnima bile prilino duboke, jer se njihove stijenke obino uzdiu pod kutom strmijim od 45. Neke od posuda imale su male, vodoravno postavljene jeziaste drke (slika 14: 4, 5), u jednom primjeru ukraene nizom otisaka prstiju. Prikupljena su samo etiri ulomka ruke, meu njima jedan ulomak trakaste, uspravno postavljene ruke i dva ulomka ruki ovalnoga presjeka, nepoznate orijentacije. ini se, prema tomu, da veina posuda nije imala ruke. Polovica od svih ulomaka oboda pripadala je posudama s razgrnutim obodom (slika 5), no pojavljuju se i izvijeni obodi, na koje otpada 10 % od svih ulomaka oboda. Fazetirani obodi su rijetki (samo dva ulomka, odnosno 4% od svih ulomaka oboda). Kao i uvijek, veina oboda ima zaobljenu usnu, no pojavljuju se i etiri zaravnjena oboda. Usna razliitih tipova oboda moe biti ukraena nizom otisaka prsta (slika 14: 7). Ukraavanje je neto malo uestalije nego u prethodnoj fazi Vele pei. Prikupljen je samo 21 ukraeni ulomak, to ini 3,1% od cjelokupnog skupa nalaza. Od toga preko dvije treine otpada na utiskivanje. Radi se gotovo iskljuivo o nizovima otisaka prsta (slika 14: 3, 7) te u jednome sluaju o nizu kratkih poprenih otisaka izvedenih otrim alatom. Utisnuti ukras najee tee du usne oboda, a ponekad se nalazi na ramenu, na trbuhu ili (u jednom primjeru) na drci. lijebljenje se pojavljuje na tri ulomka, a koriteni motivi slini su onima iz prethodne faze (slika 14: 2). Plastini ukras zastupljen je s jednom bradavicom i jednim ulomkom plastinoga rebra. Iako je skup nalaza lonarije iz ove faze prilino velik, on ne sadri mnogo vremenski dijagnostikih nalaza. U posve openitom smislu, lonarija 5. faze slina je lonariji 4. faze, no dok je u prethodnoj fazi prevladavala fina lonarija, u ovoj fazi prevladava grubo posue. Pojedini ulomci (primjerice, fazetirani obodi i lijebljeni

30


Sl. 14 Bronanodobna / eljeznodobna lonarija iz Vele pei. 1-6 peta faza (1 kontekst 9; 2 kontekst 119; 3 kontekst 123; 4-5 kontekst 124; 6 kontekst 10c)

31


ukrasi) ukazuju na kasnobronanodobno ili ak srednjobronanodobno vrijeme, no njihov je broj vrlo malen pa nije iskljueno da se radi o zaostalim nalazima. S druge strane, moda su takvi nalazi rijetki jednostavno zbog toga to u 5. fazi Vele pei prevladava grubo posue. U tom sluaju spomenute razlike ne bi bile kronoloki relevantne, ve bi ukazivale na promjenu funkcije nalazita. Ako pak usporedimo lonariju 5. faze Vele pei s nalazima iz horizonata B i C Pupiine pei, zapazit emo da izmeu ta dva skupa nalaza postoje izvjesne slinosti (primjerice, nedostatak posuda s rukama i ukraavanje nizovima otisaka prsta). Spomenute horizonte Pupiine pei pripisali smo eljeznom dobu, ponajvie zbog radiokarbonskog datuma koji ukazuje na vrijeme oko sredine prvog tisuljea pr. Kr. (Forenbaher, Kaiser 2006, 193; tabla 5.13: 1-5). Kako god bilo, veinu lonarije iz 5. faze Vele pei ne moe se poblie vremenski odrediti samo na temelju njenih stilskih obiljeja. Budui da zasad ne raspolaemo radiokarbonskim datumima, moramo se zadovoljiti vrlo irokim odreenjem ovog skupa nalaza u razdoblje od kasnoga bronanog do eljeznog doba.

Lonarija 7. fazeMali skup nalaza lonarije sastoji se od 112 ulomaka, ukupne teine neto manje od 1,5 kg (tablica 2).Vie od polovice smatrali smo dijagnostikim, ponajvie stoga to pokazuju jasne tragove izrade na lonarskom kolu. Ulomci su prilino malih dimenzija, a razlomljenost je slina kao u 3. i 5. fazi. Gotovo sva lonarija izgleda grubo. Nije glaana, izuzev dvaju ulomaka fine, premazane, ciglasto crvene keramike (tablica 3). Stijenke posuda prilino su neujednaenih debljina, no u prosjeku su ipak tanje nego u bilo kojoj drugoj fazi Vele pei (tablica 4). To ne iznenauje, budui da je posue bilo oblikovano na lonarskome kolu. Prikupili smo dijelove nekoliko grubih lonia i dubokih zdjela (slika 15: 1-4) te jedne znatno finije, ciglasto crvene zdjele iz proiene gline, peene pod kontroliranim uvijetima na visokoj temperaturi (slika 15: 6). Otprilike 10% od svih ulomaka je ukraeno, najee gusto urezanim vodoravnim linijama i valovnicama (slika 15: 1, 2, 5). Rijetki ulomci crvene keramike iz najmlae, 7. faze Vele pei vrlo su slini onima iz najmlaeg horizonta A Pupiine pei, gdje smo ih pripisali vremenu Rimskog Carstva (Forenbaher, Kaiser 2006, 193; tabla 5.13: 8). Najvei dio grube lonarije ove faze mogao bi pripadati istom vremenu, ali i srednjem vijeku.

32


Sl. 15 Kasnoantika / srednjovjekovna lonarija iz Vele pei. 1-6 sedma faza (1 konteksti 3 i 4 (2000), 2 kontekst 2 (2000), 3 kontekst 0, 4-6 kontekst D)

33


RaspravaKada govorimo o ljudskim aktivnostima koje su se kroz pretpovijest i u ranim povijesnim razdobljima odvijale u Veloj pei, ne smijemo zaboraviti da se zapravo radi o jednom od dva speleoloka objekta koji se nalaze posve blizu jedan drugome. Pupiina i Vela pe meusobno su udaljene manje od stotinu metara. Njihovi ulazi okrenuti su jedan prema drugom, pa se malo glasniji razgovor u jednoj sasvim dobro uje i u drugoj, a i vizualna komunikacija bila bi nesmetana da padina pod Velom pei danas nije zarasla u ikaru. Pupiinu i Velu zbog toga valja promatrati kao dijelove jedne jedinstvene funkcionalne cjeline. Na to upuuje i oito vremensko poklapanje njihova koritenja: na oba nalazita najbolje je zastupljeno srednje bronano doba, neto slabije srednji neolitik i kasno bronano doba, a znatno slabije kasni neolitik, eljezno doba i rimsko razdoblje, dok iz preostalih razdoblja nema (ili gotovo nema) tragova ljudskoga boravka.

Usporedba Vele i Pupiine peiBilo bi zanimljivo usporediti priblino istovremene skupove nalaza lonarije s oba nalazita, jer bi nam razlike, ukoliko postoje, mogle ukazivati na razliite aktivnosti koje su se na njima odvijale. Naalost, mogunosti takvih usporedbi prilino su ograniene zbog vrlo malih uzoraka koje imamo iz pojedinih faza (naroito Vele pei), kao i zbog velike razlomljenosti lonarije na oba nalazita. Uoene razlike katkada govore vie o metodolokim nedostacima, nego o stvarnim razlikama koje bi odraavale razliite ljudske aktivnosti u prolosti. Primjerice, velik broj ulomaka izvijenih i razgrnutih oboda iz bronanodobnih horizonata Pupiine pei pripisali smo loncima, obliku posude koji smo ondje smatrali dominantnim (Forenbaher, Kaiser 2006, 188-190), dok ni jedan od njih nismo pripisali dubokim zdjelama. Zahvaljujui dobroj sauvanosti dijela bronanodobnih nalaza izVele pei koji su omoguili pouzdanu rekonstrukciju oblika posuda (nalazi iz konteksta 130a), vidljivo je da mnoge takve ulomke zapravo treba pripisati dubokim zdjelama. Prema tomu, razlika u zastupljenosti oblika posuda (dominacija lonaca u Pupiinoj, dominacija dubokih zdjela u Veloj) privid je koji ne odraava stvarno stanje stvari na ta dva nalazita. ini se korisnijim usporediti robustnije, openite podatke kao to su oni o relativnoj uestalosti nalaza (tablica 5). Prvo to se moe uoiti jest da se na oba nalazita kolebanje uestalosti lonarije kroz vrijeme vrlo blisko podudara. Bronanodobni slojevi u oba sluaja odudaraju od svih ostalih visokom uestalou nalaza, dok

34


Tablica 5. Usporedba uestalosti nalaza lonarije (kg/m3) u Pupiinoj i Veloj pei Vela pe faza 7 rimsko razdoblje 6 ?? 5 eljezno doba? 4 srednje/kasno bronano doba 3 neolitik/ bronano doba 2 srednji neolitik Vela pe uestalost 0,03 0,00 0,57 (*11,68) **4,20 1,10 0,83 Pupiina pe uestalost 0,31 0,70 2,59 11,38 7,78 6,74 1,92 1,49 0,85 Pupiina pe horizont A rimsko razdoblje B eljezno doba C eljezno doba D kasno bronano doba? E srednje bronano doba F srednje bronano doba G kasni neolitik H srednji neolitik I srednji neolitik

*ukljuujui kontekst 130a; **bez konteksta 130a eljeznodobni i rimski konteksti sadre tek vrlo malo lonarije. Nadalje, uestalost nalaza lonarije u Veloj pei uvijek je nia od one u odgovarajuim horizontima Pupiine pei (slika 16). Ti podaci ukazuju da su promjene intenziteta i naina koritenja oba nalazita bile meusobno povezane, ali i to da su se funkcije tih dvaju nalazita meusobno razlikovale. Arheoloka graa iz svih postmezolitikih horizonata Pupiine pei svjedoi da su spomenutu pilju, od neolitika na dalje, najee koristili pastiri za dranje stada ovaca, a ponekad i kao boravite (Boschian 2006; Miracle, Forenbaher 2006b). Razlike meu pojedinim horizontima mogu se objasniti razlikama u funkciji pilje koja je u nekim razdobljima bila koritena preteno kao tor, dok su u drugima uz stada u njoj boravili i pastiri. Mijenjale su se i strategije gospodarenja, jer su u pojedinim razdobljima stada drana prvenstveno zbog proizvodnje mlijeka, dok je u drugim vremenima uzgoj bio usredotoen na proizvodnju mesa (Miracle, Pugsley 2006, 338339). Nadalje, mijenjala se sezonalnost boravka, kao i uestalost drugih aktivnosti - primjerice, lovakih ekspedicija. Vela pe, sa svojim dosljedno niim uestalostima lonarije (odnosno, kuanskoga otpada), izgleda jo manje kao pastirski stan, a vie kao tor. ini se da su pretpovijesni pastiri koji su ponekad koristili Pupiinu pe kao boravite dio svojih stada drali u

35


Veloj pei, dok oni sami gotovo da i nisu boravili u njoj. To nas nimalo ne udi, jer je Vela pe izloenija vjetru i kii od Pupiine pei. Za ovce i koze dovoljno je zatiena, no pastiri su vjerojatno radije provodili vrijeme u Pupiinoj pei preko puta. Prema tomu, Vela pe bi u skoro svim svojim fazama bolje odgovarala Brochierovom modelu Grotte Bergerie, odnosno pilji u kojoj se sezonski dre stada te vrlo rijetko i tek nakratko borave ljudi (Brochier 1991). etvrta, bronanodobna faza Vele Usporedba uestalosti nalaza lonarije u Pupiinoj pei predstavlja iznimku koja se istie Sl. 16 pei i Veloj relativno visokom uestalou nalaza lonarije. Znaajno je da se na slian nain istiu i bronanodobni horizonti Pupiine pei (tablica 5, slika 16) te da je u oba sluaja jedino bronanodobno razdoblje obiljeeno kopanjem jama (Miracle, Forenbaher 2006b, 476-477). Oito je da su bronanodobne aktivnosti u obje pilje bile drugaije nego u ostalim razdobljima. Zahvaljujui dobro ouvanim nalazima iz neporemeenoga jamskog konteksta 130a, Vela pilja nudi dodatne mogunosti interpretacije.

Bronanodobni kontekst 130aPri dnu naslaga pripisanih 4. fazi naili smo na izrazitu koncentraciju lonarije. S prostora promjera etrdesetak i dubine dvadesetak centimetara prikupili smo 384 ulomka, ukupne teine preko 12 kilograma. Radi se najvjerojatnije o malenoj jami ispunjenoj razbijenim posuem i ilovaom koja se ni po emu ne razlikuje od okolnog tla. Nalazi iz spomenute koncentracije oznaeni su kao kontekst 130a kako bismo ih mogli razlikovati od preostalih nalaza rasprenih unutar konteksta 130. Iz konteksta 130a prikupljene su dvije treine od svih nalaza lonarije 4. faze Vele pei.Vrijednost uestalosti navedena u tablici 2 (11,68 kg/m3) zbog toga ne predstavlja realan prosjek za itavu ovu fazu. Realniju vrijednost dobit emo ako je izraunamo izuzevi nalaze iz konteksta 130a.Tu vrijednost (4,2 kg/m3, to je jo uvijek znatno vie nego u ostalim fazama, ali i nie nego u odgovarajuim horizontima Pupiine pei) koristili smo na usporedbenom dijagramu uestalosti lonarije (slika 16). Gustou nalaza unutar samog konteksta 130a ne moemo precizno izraunati, jer njegove

36


granice nisu bile vidljive prilikom iskopavanja, ve smo njegovo prostiranje priblino odredili prema granicama izrazite koncentracije lonarije. Unutar toga malog prostora, gustoa nalaza bila je reda veliine nekoliko stotina kg/m3. Ulomci su prilino veliki i potjeu od petnaestak razliitih posuda. Leali su priblino vodoravno, gusto zbijeni jedni povrh drugih, a izmeu njih bilo je tek neto malo zemlje. Ispuna meu ulomcima nije sadravala tragove paljevine niti bilo to drugo to bi se isticalo u odnosu na sastav okolnog konteksta 130. Nekoliko ulomaka odloeno je tako da je dno posude okrenuto prema gore (slika 17). Pri dnu nagomilanih ulomaka pronali smo gotovo itav vr (slika 10: 3), takoer okrenut naopako. Nedostajalo mu je dno i dio ruke, koje nismo pronali meu drugim prikupljenim ulomcima. Osim vra, gotovo itava bila je i plitka alica kojoj je nedostajao dio oboda s rukom (slika 10: 6). Od preostalih ulomaka mogla se sastaviti treina, etvrtina ili tek manji dio posude (slike 10-12), dok znatni dijelovi posuda nedostaju. Asembla se sastojao od pribora za pie (vreva i alica), te niza plitkih

Sl. 17 Kontekst 130a in situ

37


i dubokih zdjela koje su prije mogle posluiti za serviranje nego za pripremanje hrane, a jo manje za spremanje zaliha. Neke od njih bile su vrlo briljivo oblikovane i ukraene. Iz navedenoga moemo zakljuiti da se u jamicu nisu odlagale itave posude, nego posude koje su bile nepopravljivo oteene ili samo manji dijelovi razbijenih posuda. Jamica na prvi pogled izgleda kao odlagalite otpada, no gdje su odloeni veliki dijelovi posuda koji nedostaju? Moda je plii dio konteksta 130a uniten ili su preostali ulomci jednostavno baeni niz padinu ili u neku drugu jamu pa ih zato nismo pronali, no zato je barem dio ulomaka bio prilino briljivo poloen u jamicu? Je li gotovo itavi vr poloen na dno i zatrpan gomilom ulomaka kako bi ga se od neega zatitilo? Zbog ega je bio okrenut naopako, jednako kao i veina ulomaka dna posuda? Je li netko tim inom elio negirati samu sutinu funkcije posua, onesposobivi ih i okrenuvi dnom prema gore? Zbog svega navedenog smatramo da kontekst 130a vjerojatno nije jednostavna otpadna jamica. Kao alternativu nudimo hipotezu prema kojoj bi se radilo o materijalnim tragovima nekoga obrednog ina ije nam podrobnosti, svrha i znaenje zasad izmiu. Takvo objanjenje ini se moguim, budui da je obredno odlaganje predmeta (ukljuujui i odlaganje lonarije) jedno od bitnih obiljeja bronanog doba Europe (Harding 2000, 326-333). Iz toga slijedi da priblino istovremene bronanodobne jame iz Pupiine pei moda takoer nisu imale iskljuivo sekularnu namjenu odlagalita otpada. Meu ulomcima lonarije unutar konteksta 130a pronaena je i jedna bifacijalna strelica od cijepanog kamena. Skloni smo pretpostavci da se radi o zaostalom nalazu iz prethodne faze koja lei neposredno ispod tog konteksta, jer litiki artefakti predstavljaju iznimku u kontekstima srednjega ili kasnoga bronanog doba istonoga Jadrana (Forenbaher 2006, 112), no nije posve nemogue da i ona ipak izvorno pripada kontekstu 130a.

Proizvodnja lonarije iz konteksta 130aMoemo biti prilino sigurni da je lonarija iz konteksta 130a odloena u vrlo kratkome roku, vrlo vjerojatno sva istovremeno. To je neuobiajena i dobrodola okolnost, jer skupovi nalaza lonarije iz naseobinskih nalazita obino potjeu iz naslaga koje su se nakupljale tijekom desetljea ili stoljea. Znatno su rjei sluajevi gdje moemo s velikom vjerojatnou pretpostaviti da je cjelokupni sadraj nekog skupa nalaza bio istovremeno u opticaju. Mnoge od posuda iz konteksta 130a vrlo su ujednaeno napravljene. Pri tome u

38


prvom redu mislimo na duboke zdjele blago stegnuta vrata i duboke alice (slika 10: 1-2; slika 11: 1-4). Iako razliitih veliina, sve su one gotovo identinih proporcija, povrina im je obraena na isti nain (obodi, vratovi i uski pojas pri dnu su glaani, trbusi i ramena su nahrapavljeni) te su, sudei po boji, peene u vrlo slinim uvjetima. Iskrivljeni oblik jedne od zdjela (slika 11: 2) posljedica je slijeganja pri suenju. Sirovina od koje je ta posuda napravljena sadri neuobiajeno veliku koliinu utrusaka drobljenog vapnenca. Izgleda da je glina bila pretjerano plastina, emu je lonar pokuao doskoiti dodavanjem neobino velike koliine krutih primjesa (Rice 1987, 74), kao i izgradnjom neto debljih stijenki nego kod drugih slinih posuda. Jedno od moguih objanjenja ujednaenosti ovoga niza posuda bilo bi specijalizirana proizvodnja koja za posljedicu moe imati standardizaciju proizvoda (Costin 1991, 33; Blackman, Stein, Vandiver 1993, 61). Graa iz Vele pei ne prua, meutim, drugih uporita za takvo tumaenje, a smatramo ga malo vjerojatnim ve i stoga to ni druga istraivanja zasad ne ukazuju na postojanje specijaliziranih obrtnika-lonara za bronanog doba (Harding 2000, 243-244).Vjerojatnije je da se radi o proizvodima seoskih lonara, a ne majstora specijalista koji su izraivali serije posuda standardnih oblika namijenjene razmjeni. Pod tom pretpostavkom, posue iz konteksta 130a je ujednaeno jer ga je izradio isti lonar tijekom jedne epizode peenja. O relativnoj kompetentnosti tog lonara svjedoi izgled i funkcionalnost njegovih proizvoda, ali i uinjene pogreke kao to je lo odabir ili priprema sirovine za zdjelu koja se zbog toga iskrivila pri suenju.

zakljuakTumaenja koja smo iznijeli u ovome radu temelje se gotovo iskljuivo na rezultatima stratigrafske analize i analize lonarije. Ti rezultati ukazuju da Velu pe treba promatrati kao integralni dio cjeline koja se, u najmanju ruku, sastoji od dva speleoloka objekta, Pupiine i Vele pei. Predstojee analize grae iz Veanske pei (Komo 2003), udaljene nekoliko stotina metara niz klanac Vele drage, pokazati e je li (i u kolikoj mjeri) i ta pilja bila dio iste funkcionalne cjeline. Izgleda da seVela pe u svim svojim post-mezolitikim fazama koristila prvenstveno kao mjesto gdje se drala stoka. Po svoj prilici, koristili su je oni isti pastiri koji su povremeno boravili preko puta, u Pupiinoj pei. Jedino je za srednjega i/ili kasnoga bronanog doba funkcija nalazita bila poneto drugaija. Postoje naznake da su se za tog razdoblja u Veloj pei povremeno odvijale obredne aktivnosti, iji su skromni tragovi sauvani u neuobiajenom sadraju jedne male jame (konteksta 130a).

39


Bit e zanimljivo vidjeti u kojoj e mjeri analize ivotinjskih kostiju, kamenih izraevina i drugih kategorija arheoloke grae koje nam tek predstoje, nadopuniti ili izmijeniti preliminarne zakljuke iznesene na ovome mjestu.

40


LITERATURA Blackman, M. J, Stein, G. J.,Vandiver, P. B. 1993.The Standardization Hypothesis and Ceramic Mass Production:Technological, Compositional, and Metric Indexes of Craft Specialization at Tell Leilan, Syria. American Antiquity 58, 60-80. Boschian, G. 2006. Geoarchaeology of Pupiina Cave / Geoarheologija Pupiine pei. U P. T. Miracle, S. Forenbaher (ur.), Prehistoric Herders of Northern Istria: The Archaeology of Pupiina Cave Vol. 1 / Pretpovijesni stoari sjeverne Istre: arheologija Pupiine pei, sv. 1, 123-162. Monografije i katalozi 14. Pula, Arheoloki muzej Istre. Brochier, J.-E. 1991. Goarchologie du monde agropastoral. U J. Guilaine (ur.), Pour une archologie agraire, 303-322. Paris, A. Colin. Buri-Matijai, K. 1998. Gradina Monkodonja /The Monkodonja Hillfort. Monografije i katalozi 9. Pula, Arheoloki muzej Istre. Buri-Matijai, K. 1997. Ceramica del castelliere di Monte Orcino in Istria. Histria Archaeologica 28, 108-134. Pula, Arheoloki muzej Istre. Costin, C. L. 1991. Craft Specialization: Issues in Refining, Documenting, and Explaining the Organization of Production. U M. Schiffer (eur.), Archaeological Method and Theory,Vol. 3, 1-56. Tucson, University of Arizona Press. Forenbaher, S. 2006. Neolithic Flaked Stone Industries of the Eastern Adriatic: the Assemblages from Pupiina and Grapeva Caves. Atti della Societ per la Preistoria e Protostoria della regione Friuli-Venezia Giulia 15, 81-116. Forenbaher, S., Miracle, P. T. 1999. Peta sezona iskopavanja Pupiine pei (Istra). Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva 31(3), 54-57. Zagreb. Forenbaher, S., Kaiser, T. 2006. The Pottery of Pupiina Cave / Lonarija Pupiine pei. U P. T. Miracle, S. Forenbaher (ur.) Prehistoric Herders of Northern Istria: The Archaeology of Pupiina Cave Vol. 1 / Pretpovijesni stoari sjeverne Istre: arheologija Pupiine pei, sv. 1, 163-223. Monografije i katalozi 14. Pula, Arheoloki muzej Istre. Harding, A. F. 2000. European Societies in the Bronze Age. Cambridge, Cambridge University Press. Komo, D. 2003. Peine Istre - mjesta ivljenja od prapovijesti do srednjeg vijeka. Histria Antiqua 11, 41-54. Pula.

41


Koroec, J. 1958. Neolitska naseobina u Danilu Bitinju. Zagreb, JAZU. Miracle, P. T. 2006. Introduction to the Pupiina Cave Project / Uvod u projekt Pupiina pe. U P.T. Miracle, S. Forenbaher (ur.) Prehistoric Herders of Northern Istria: The Archaeology of Pupiina Cave Vol. 1 / Pretpovijesni stoari sjeverne Istre: arheologija Pupiine pei, sv. 1, 1-29. Monografije i katalozi 14. Pula, Arheoloki muzej Istre. Miracle, P. T., Pugsley, L. 2006. Vertebrate Faunal Remains from Pupiina Cave / Ostaci faune kraljenjaka iz Pupiine pei. U P. T. Miracle i S. Forenbaher (ur.) Prehistoric Herders of Northern Istria: The Archaeology of Pupiina Cave Vol. 1 / Pretpovijesni stoari sjeverne Istre: arheologija Pupiine pei, sv. 1, 259-399. Monografije i katalozi 14. Pula, Arheoloki muzej Istre. Miracle, P. T., Forenbaher, S. 1998. Pupiina Cave Project: Brief Summary of the 1998 Season. Histria Archaeologica 29, 27-48. Pula, Arheoloki muzej Istre. Miracle, P. T., Forenbaher, S. 2006a. Excavations at Pupiina Cave / Iskopavanja u Pupiinoj pei. U P. T. Miracle i S. Forenbaher (ur.) Prehistoric Herders of Northern Istria: The Archaeology of Pupiina Cave Vol. 1 / Pretpovijesni stoari sjeverne Istre: arheologija Pupiine pei, sv. 1, 63-122. Monografije i katalozi 14. Pula, Arheoloki muzej Istre. Miracle, P.T., Forenbaher, S. 2006b. Changing Activities and Environments at Pupiina Cave / Promjene aktivnosti i krajolika oko Pupiine pei. U P. T. Miracle, S. Forenbaher (ur.) Prehistoric Herders of Northern Istria: The Archaeology of Pupiina Cave Vol. 1 / Pretpovijesni stoari sjeverne Istre: arheologija Pupiine pei, sv. 1, 455-481. Monografije i katalozi 14. Pula, Arheoloki muzej Istre. Miracle, P. T., Tkalec, T. 2000. Arheoloko istraivanje Vele pei kraj Vranje u Istri godine 2000. Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva 32(3), 76-78. Zagreb. Miracle, P. T., Komo, D., Tkalec, T. 2002. Arheoloko istraivanje Pupiine i Vele pei kraj Vranje u Istri godine 2001. Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva 34(1), 71-74. Zagreb. Rice, P. M. 1987. Pottery Analysis: A Sourcebook. Chicago,The University of Chicago Press.

42


SAETAK

LONARIjA Iz VELE PEI KOd VRANjE (ISTRA)Stao FORENBAHER, Petra RAJI IKANJI, Preston T. MIRACLEVela pe nalazi se uVeloj dragi u zapadnome podnoju Uke. Dvadesetak metara irok otvor prostranoga pripeka okrenut je prema sjeverozapadu i izdignut tridesetak metara nad dnom tijesnoga klanca (slika 1). Preko puta, u suprotnome obronku klanca, nalazi se ulaz u Pupiinu pe. U toj su pilji provedena opsena iskopavanja, u sklopu meunarodnoga znanstvenoistraivakog projekta iji je cilj bio prikupljanje grae o paleookoliu, pretpovijesnoj naseljenosti i strategijama opstanka u sjevernoj Istri na prijelazu iz pleistocena u holocen. Tada je, od 1996. do 2001. godine, provedeno i arheoloko istraivanje Vele pei (slika 2). U ovome radu obrazloili smo podjela na faze Vele pei, saeto opisali njenu stratigrafiju i opa obiljeja lonarije te podrobnije iznijeli rezultate analize skupova nalaza lonarije prikupljene iz pojedinih faza nalazita. Arheoloki slojevi Vele pei pri zapadnome kraju otkopanoga prostora debeli su oko pet metara, dok se prema istoku znatno stanjuju. Podijelili smo ih u sedam kronolokih faza (slike 3 i 4). Unato prilinoj poremeenosti naslaga, naroito onih koji pripadaju dvjema najmlaim fazama, ini se da nije bilo znatnijega mijeanja arheoloke grae. Faza 1 sadravala je pokretnu arheoloku grau koja se uglavnom sastoji od ivotinjskih kostiju i izraevina od cijepanoga kamena. Radiokarbonski je datirana u rani holocen (Beta145093: 9680170 bp, kalibrirani raspon od 1SD: 9290. - 8810. pr. Kr.) te smo je preliminarno pripisali mezolitiku. Pri vrhu najmlaih konteksta te faze prikupljena su tri ulomka lonarije koje smatramo umetnutim nalazima iz kasnijih faza. Faza 2 sadravala je lonariju koja se, prema svojim stilskim obiljejima, u cijelosti moe pripisati neolitiku (slike 7 i 8). Faza 3 sadravala je podjednaki broj vremenski osjetljivih ulomaka koji se mogu pripisati neolitiku i bronanom dobu. Jedini radiokarbonski datum (Beta-188922: 5540120 bp, kalibrirani raspon od 1SD: 4520. - 4250. pr. Kr.) odgovara vremenu kasnoga neolitika. Budui da postoje naznake poremeenosti pojedinih konteksta, stratigrafske inverzije i konteksti u kojima se mijea arheoloka graa iz razliitih razdoblja, tu smo fazu izdvojili kao tamponzonu izmeu neolitike faze 2 i bronanodobne faze 4. Faza 4 sadravala je lonariju koja se prema svojim stilskim obiljejima u cijelosti moe pripisati bronanome dobu (slike 9-13). Mnogi ulomci mogu se i poblie pripisati srednjem i kasnom bronanom dobu. Pri dnu naslaga te faze naili smo na izrazitu koncentraciju

43


lonarije (slika 17). S prostora promjera etrdesetak i dubine dvadesetak centimetara (kontekst 130a) prikupili smo preko 12 kilograma ulomaka od petnaestak posuda (slike 10-12). Radi se najvjerojatnije o malenoj jami ispunjenoj razbijenim posuem i ilovaom koja se ni po emu, osim po gustoi nalaza, ne razlikuje od okolnoga tla. Faza 5 sadravala je uglavnom nedijagnostike ulomke grubih posuda koji bi mogli pripadati bronanom ili eljeznom dobu (slika 14). Prema njenom stratigrafskom poloaju i opim obiljejima lonarije moemo je tek okvirno pripisati kraju bronanog ili eljeznom dobu. Faza 6 nije sadravala lonariju, izuzev dvaju nedijagnostikih ulomaka prikupljenih sa samoga dna ove faze koje smatramo zaostalim nalazima. Budui da nemamo nikakvih elemenata za njeno datiranje, prema njenome stratigrafskom poloaju pripisujemo je vremenu izmeu kasnoga bronanog doba i kasne antike. Faza 7 sadravala je rijetke ulomke grube lonarije, veinom s jasnim tragovima vrtnje na brzorotirajuem lonarskom kolu. Dva ciglasto crvena ulomka zdjelice mogu se pripisati kasnoantikome razdoblju, kojem vjerojatno pripada i sva ostala graa iz ove faze (slika 15). Rezultati stratigrafske analize te formalne analize lonarije i relativne uestalosti nalaza (slika 16) ukazuju da Velu pe treba promatrati kao integralni dio cjeline koja se sastoji od dva speleoloka objekta, Pupiine i Vele pei. Izgleda da seVela pe u svim svojim postmezolitikim fazama koristila prvenstveno kao mjesto gdje se drala stoka. Po svoj prilici, koristili su je oni isti pastiri koji su povremeno boravili preko puta, u Pupiinoj pei. Jedino je za srednjega i/ ili kasnoga bronanog doba funkcija nalazita bila poneto drugaija. Postoje naznake da su se za tog razdoblja u Veloj pei povremeno odvijale obredne aktivnosti, iji su skromni tragovi sauvani u neuobiajenom sadraju jedne male jame (kontekst 130a).

44


SUMMARY

POTTERy fROM VELA CAVE NEAR VRANjA (ISTRIA)Stao FORENBAHER, Petra RAJI IKANJI, Preston T. MIRACLEVela Cave is located in Vela Draga, at the western foot of Uka Mountain. A large, northwest-facing rock shelter, some twenty metres wide, opens in the steep hillside about thirty metres above the bottom of a narrow gorge (Figure 1). Directly across the gorge, in its opposite flank, lies the entrance to Pupiina Cave. Pupiina was excavated extensively in the course of an international scientific research project, aimed at gathering evidence about the paleoenvironment, prehistoric settlement and subsistence strategies in northern Istria during the transition from the Pleistocene to the Holocene. On that occasion, Vela Cave was investigated archaeologically from 1996 until 2001 (Figure 2). This report discusses the phasing of Vela Cave, briefly describes its stratigraphy and the general characteristics of the pottery, and presents the results of the detailed analyses of the pottery assemblages from specific phases of the site. Archaeological layers are about five metres thick near the western end of the excavated area, while they become considerably thinner towards the east. We divided these deposits into seven chronological phases (Figures 3 & 4). Although some of them have been badly disturbed (especially the two most recent phases), it seems that the disturbance did not result in extensive mixing of the archaeological evidence. Phase 1 contained small archaeological finds, primarily consisting of faunal remains and flaked stone artifacts. They were dated by radiocarbon to the early Holocene (Beta-145093: 9680170 bp, calibrated 1SD range: 9290-8810 BC), and have been attributed provisionally to the Mesolithic.Three potsherds, considered intrusive finds from later phases, were recovered from near the top of the youngest contexts attributed to this phase. Phase 2 contained pottery, all of which can be attributed to the Neolithic, based on its stylistic traits (Figures 7 & 8). Phase 3 contained an approximately equal number of temporally sensitive potsherds attributable to the Neolithic and the Bronze Age. A single radiocarbon date (Beta-188922: 5540120 bp, calibrated 1SD range: 4520-4250 BC) corresponds to the Late Neolithic. Some of the contexts seem to have been disturbed, others contain mixed artifacts from different periods, and stratigraphic inversions are apparent. We have therefore isolated this phase as an intermediate zone between the Neolithic Phase 2 and the Bronze Age Phase 4. Phase 4 contained pottery, all of which is attributable to the Bronze Age, based on its

45


stylistic traits (Figures 9-13). Many of the potsherds can be more closely attributed to the Middle and Late Bronze Age. Near the bottom of this phases deposits, we encountered a dense concentration of pottery (Figure 17). A context some forty centimetres in diameter and some twenty centimetres deep (Context 130a) yielded more than 12 kilograms of pottery fragments, belonging to some fifteen vessels (Figures 10-12). Presumably, a small pit was filled with broken pottery vessels and silty clay, which would have been indistinguishable from the surrounding soil, save for the density of finds. Phase 5 contained mostly nondiagnostic fragments of coarse vessels that may be attributed either to the Bronze Age or the Iron Age (Figure 14). According to the general character of the pottery and its stratigraphic position, this phase can be assigned roughly to the final Bronze Age or the Iron Age. Phase 6 did not contain pottery, except for a couple of nondiagnostic fragments that were recovered from the very bottom of this phase and are considered residual finds. Since it yielded no datable evidence, we attribute Phase 6 to a period between the Late Bronze Age and the Late Roman Period, according to its stratigraphic position. Phase 7 contained occasional fragments of coarse pottery vessels, most of them exhibiting clear evidence of having been wheel thrown. Two brick-red fragments of a small bowl are attributable to the Late Roman Period (Figure 15). All other finds from this phase probably belong to the same period. The results of the stratigraphic analysis, the formal analyses of the pottery, as well as the relative frequencies of the finds (Figure 16), indicate that Vela Cave should be seen as an integral part of a complex site, consisting of two neighbouring caves: Pupiina and Vela. Apparently, during all of the post-Mesolithic phases, Vela Cave served primarily as a place for keeping flocks. Most likely, it was used by the same herders who occasionally occupied Pupiina Cave, just across the ravine.The function of the cave varied somewhat only during the Middle and/or Late Bronze Age. During that period, ritual activities may have been carried out in Vela Cave. The unusual contents of a small pit (Context 130a) may represent the modest remains of those activities.

46

1 Forenbaher Miracle Loncarije Iz Vele

Documents

Transcript of 1 Forenbaher Miracle Loncarije Iz Vele