1 Ellen G. White Isusov govor na Gori - Vjesnici · 12 ISUSOV GOVOR NA GORI su ih slu„ali, u...
Transcript of 1 Ellen G. White Isusov govor na Gori - Vjesnici · 12 ISUSOV GOVOR NA GORI su ih slu„ali, u...
1
Ellen G. White
Isusov govor na Gori
ISUSOV GOVOR NA GORI2
Nakladnici
ADVENTUS d.o.o.
www.adventus.hr
i ZNACI VREMENA
Ÿ Ova se knjiga smije umnoæavati, djelomiËno
ili u cijelosti, uz pisano dopuπtenje nakladnika.
Urednik
Dragutin Matak
Prijevod
Milan ©uπljiÊ
Lektura
Ljerka Koren
Korektura
Darko FilËiÊ
Prijelom
GENESIS, Zagreb
Naslovnica
Kreπimir Godina
Harry Anderson, Propovijed na Gori
Tisak
STUDIO MODERNA, Zagreb
3
Ellen G. White
Isusov govorna Gori
Drugo izdanje
Zagreb, 2005.
ADVENTUS
ISUSOV GOVOR NA GORI4
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica - Zagreb
UDK 252:286
WHITE, Ellen Gould
Isusov govor na Gori / Ellen G.
[Gould] White ; [prijevod Milan ©uπljiÊ]. -
2. izd. - Zagreb : Adventus : Znaci
vremena, 2005.
Prijevod djela: Thoughts from the Mount of
Blessing. - Kazalo
ISBN 953-7119-14-9 (Adventus)
451102204
Biblijski tekstovi navedeni su
prema izdanju KrπÊanske sadaπnjosti.
5
KRISTOVIM U»ENICIMA,
koje UËitelj i sad poziva da
viπe cijene duhovno kraljev-
stvo od zemaljskoga kraljev-
stva, u nadi da Êe im ove
stranice joπ jasnije prikazati
slavu Nevidljivoga.
ISUSOV GOVOR NA GORI6
7
RijeË unaprijed
Stotine tisuÊa primjeraka knjige Isusov go-
vor na Gori naπle su svoje Ëitatelje na stotinjak
jezika svijeta otkad se knjiga prvi put pojavila
davne 1896. godine.
Da UËiteljeve pouke, izreËene na Gori, nasta-
ve prosvjetljivati, ohrabrivati i blagoslivljati Ëo-
vjeËanstvo, æelja je ne samo spisateljice Ellen G.
White, veÊ i onih kojima je ona povjerila skrb
o svojoj duhovnoj ostavπtini.
Nakladnik
ISUSOV GOVOR NA GORI8
9
Predgovor
Propovijed na Gori nebeski je blagoslov svi-
jetu — glas s Boæjega prijestolja. UpuÊena je Ëovje-
Ëanstvu da mu bude zakon o duænostima i svjet-
lost s Neba, nada i utjeha u oËaju, radost i okrjepa
u svim okolnostima i na svim æivotnim stazama.
Propovjednik nad propovjednicima, najveÊi UËitelj
ovdje izgovara rijeËi kojima Ga je sâm Otac nadah-
nuo.
Blaæenstva su Kristov pozdrav ne samo oni-
ma koji vjeruju, veÊ i cijeloj ljudskoj obitelji. Izgle-
da kao da je On na trenutak zaboravio da se nala-
zi na ovome svijetu, a ne na Nebu, pa se posluæio
pozdravom uobiËajenim u svijetu svjetlosti. Blago-
slovi su tekli s Njegovih usana kao æivotodavna
struja koja je iznenada potekla iz zatvorenog vrela.
Krist nas ne ostavlja u nedoumici o karakter-
nim osobinama koje Êe On uvijek priznavati i
blagoslivljati. Od slavoljubivih miljenika svijeta
Krist se okrenuo k onima koje su takvi odbacili,
proglasivπi blaæenima sve one koji prime Njegovu
svjetlost i æivot. Siromaπne duhom, krotke, smjer-
ne, æalosne, prezrene i prognane Krist poziva u
ISUSOV GOVOR NA GORI10
svoje zaπtitniËko naruËje: “Doite k meni... i ja
Êu vas okrijepiti.” (Matej 11,28)
Krist moæe promatrati bijedu svijeta ne
poæalivπi πto je stvorio Ëovjeka. U ljudskom srcu
On vidi viπe, a ne samo grijeh i bijedu. Svojom
beskrajnom mudrosti i ljubavlju Krist vidi mo-
guÊnosti i visine koje Ëovjek moæe dosegnuti. Iako
su ljudska biÊa zlouporabila primljene blagoslo-
ve i uniπtila dostojanstvo dano od Boga, Krist
zna da Êe Stvoritelj ipak biti proslavljen njiho-
vim otkupljenjem.
RijeËi koje je Krist izgovorio s Gore blaæen-
stva saËuvat Êe svoju silu kroz sva vremena. Svaka
misao je dragulj iz riznice istine. NaËela iznesena
u ovoj propovijedi vrijede za sva vremena i za
sve ljude. Krist je boæanski silno izraæavao svoju
vjeru i nadu istiËuÊi jednu po jednu kategoriju
ljudi, blagoslovljenih zato πto su izgradili prave-
dan karakter. ÆiveÊi æivotom Æivotodavca, vjerom
u Njega svatko moæe dostiÊi ideal opisan Nje-
govim rijeËima.
Ellen G. White
11
Na obronku Gore
Viπe od Ëetrnaest stoljeÊa prije Isusovog ro-
enja u Betlehemu, okupila su se Izraelova djeca
u divnoj ©ekemskoj dolini da s gorâ, s obiju strana
sluπaju glasove sveÊenika koji su izricali blago-
slove i prokletstva — “blagoslov, budete li sluπali
zapovijedi Jahve, Boga svoga... a prokletstvo, ne
budete li sluπali...” (Ponovljeni zakon 11,27.28)
I tako je gora s koje su bile izgovorene rijeËi
blagoslova postala poznata kao Gora blaæenstava.
Meutim, na Gerizimu nisu bile izgovorene rijeËi
koje Êe postati blagoslov grjeπnom i jadnom svi-
jetu. Izrael je propustio ostvariti uzviπeni ideal
koji mu je bio postavljen. Netko drugi, a ne Joπua
Nunov, morao je povesti Boæji narod u pravi spo-
koj vjere. Gerizim nije viπe poznat kao Gora bla-
æenstava. Sad je to ona bezimena gora pokraj Ge-
nezaretskog jezera, s koje je Isus izgovorio rijeËi
blagoslova svojim uËenicima i mnoπtvu.
Zamislimo taj prizor i, sjedeÊi s uËenicima
na obronku Gore, pokuπajmo se unijeti u misli
i osjeÊaje koji su ispunjavali njihova srca. Kad
shvatimo πto su Kristove rijeËi znaËile onima koji
ISUSOV GOVOR NA GORI12
su ih sluπali, u njima Êemo nazrijeti novu æivost
i ljepotu i otkriti pouke koje nam pruæaju.
Kad je Spasitelj otpoËeo svoju sluæbu, opÊe-
prihvaÊena predodæba o Mesiji i Njegovom djelu
potpuno je onesposobljivala narod da Ga prihvati.
Duh prave poboænosti izgubio se u tradicijama
i ceremonijama, a proroËanstva su tumaËena po
nahoenju oholih srca prionulih uz svijet. Heb-
reji su oËekivali Mesiju — ne kao Spasitelja od
grijeha, veÊ kao velikoga vou koji Êe sve narode
pokoriti vlasti lava iz plemena Judina. Uzalud ih
je Ivan Krstitelj pozivao na pokajanje silom kakvu
su imali stari proroci, silom koja je potresala srca.
Uzalud ih je na Jordanu upuÊivao na Isusa kao
na Boæje Janje koje je uzelo na sebe grijehe svi-
jeta. Bog je nastojao usmjeriti njihove misli na
Izaijino proroËanstvo o Spasitelju muËeniku, ali
oni nisu htjeli sluπati.
Da su se uËitelji i voe u Izraelu podËinili
Kristovoj preobraæavajuÊoj milosti, On bi ih uËi-
nio svojim predstavnicima meu ljudima. Prvo
je u Judeji bio najavljen dolazak Boæjega kraljev-
stva te je upuÊen poziv na pokajanje. Izgnavπi
iz jeruzalemskoga hrama one koji su ga oskvr-
nuli, Isus se objavio kao Mesija — Onaj koji Êe
oËistiti duπu od prljavπtine grijeha i uËiniti da
Njegov narod postane sveti hram Gospodinu. Ali
hebrejski voe nisu se htjeli poniziti i prihvatiti
13
poniznog UËitelja iz Nazareta. Kad je drugi put
posjetio Jeruzalem, bio je izveden pred sinedrij.
Samo je strah od naroda sprijeËio velikodostojnike
da Mu ne pokuπaju oduzeti æivot. Zato je, napu-
stivπi Judeju, otpoËeo svoju sluæbu u Galileji.
Izgnavπi iz
jeruzalemskoga
hrama one koji
su ga oskvrnuli,
Isus se objavio
kao Mesija —
Onaj koji Êe
oËistiti duπu od
grijeha i uËiniti
da Njegov narod
postane sveti
hram Gospodinu.
Tamo je radio neko-
liko mjeseci prije nego
πto je odræao propovijed
na Gori. Vijest da je “bli-
zu kraljevstvo nebesko”
(Matej 4,17), koju je ob-
javljivao po svoj zemlji,
privuk la je pozornost
svih druπtvenih slojeva i
joπ viπe razgorjela pla-
men njihovih slavoljubi-
vih nada. Slava novog
UËitelja preπla je granice
Palestine i, bez obzira na
dræanje glavara, proπirilo
se miπljenje da bi to mo-
gao biti Otkupitelj kojemu su se nadali. Veliko
mnoπtvo pratilo je Isusa na svakom koraku, a odu-
πevljenje naroda sve viπe je raslo.
Doπlo je vrijeme da i uËenici, najbliæi Kristovi
suradnici, poËnu neposrednije sudjelovati u Nje-
govu radu kako to veliko mnoπtvo ne bi ostalo
nezbrinuto, kao ovce bez pastira. Neki su se uËe-
NA OBRONKU GORE
ISUSOV GOVOR NA GORI14
nici pridruæili Isusu joπ u poËetku Njegove slu-
æbe. Gotovo sva dvanaestorica bili su meusob-
no povezani kao Ëlanovi Kristove obitelji. »ak i
oni, zavedeni uËenjem rabina, zajedno s ostali-
ma oËekivali su zemaljsko kraljevstvo. Nisu mogli
shvatiti Isusove postupke. Bili su zbunjeni i uzne-
mireni πto se On uopÊe ne trudi osigurati za svoje
djelo potporu sveÊenika i rabina te πto niπta ne
poduzima da bi uspostavio svoju vlast kao ze-
maljski vladar. Mnogo je joπ trebalo raditi s tim
uËenicima prije nego πto postanu spremni pri-
hvatiti svetu odgovornost koja Êe im biti povje-
rena kad se Isus uznese na nebo. Ipak, odgovorili
su na Kristovu ljubav i — premda su bili sporoga
srca za vjerovanje — Isus je u njima vidio ljude
koje Êe moÊi obuËiti i pripremiti za svoje veliko
djelo. A sad, buduÊi da su bili s Njim veÊ dovoljno
dugo da mogu donekle uËvrstiti svoju vjeru u
boæansku narav Njegova poslanja i buduÊi da je
i narod dobio neoboriv dokaz Njegove moÊi, pri-
premljen je put da se javno izloæe naËela Kristova
kraljevstva, πto Êe im pomoÊi da shvate Njego-
vu pravu narav.
Sâm, na brdu kraj Galilejskog jezera, Isus je
proveo cijelu noÊ u molitvi za te svoje izabrani-
ke. U zoru ih je pozvao k sebi. IzgovarajuÊi rijeËi
molitve i pouke, poloæio je ruke na njihove gla-
ve u znak blagoslova te ih tako odvojio za evan-
15
eosko djelo. Zatim se zajedno s njima spustio
na obalu jezera. Ondje se od ranoga jutra okup-
ljalo veliko mnoπtvo.
Osim uobiËajenog mnoπtva iz galilejskih gra-
dova, tamo su bili mnogi iz Judeje i iz samoga
Jeruzalema; iz Pereje i poluneznaboæaËkog De-
Sva su srca
drhtala u nadi
da Êe Izrael
uskoro pred
svim narodima
biti slavljen kao
Gospodnji
izabranik, a
Jeruzalem biti
uzdignut kao
prijestolnica
svjetskog
carstva.
kapolisa; iz Idumeje, juæ-
no od Judeje, i iz Tira i
Sidona, feniËkih gradova
na obali Sredozemnog
mora, a “... kad se Ëulo
πto on Ëini”, oni “dooπe
da ga Ëuju i da se izli-
jeËe od svojih bolesti; ...
jer je iz njega izlazila sila
koja je lijeËila sve.” (Mar-
ko 3,8; Luka 6,17-19)
BuduÊi da na ono-
me dijelu uske obale, do-
kle je mogao doprijeti
Njegov glas, nije bilo do-
voljno mjesta ni da Ga
stojeÊi sluπaju svi koji su
Ga æeljeli Ëuti, Isus ih je poveo natrag prema
obronku gore. Stigavπi do zaravni, gdje se to ve-
liko mnoπtvo moglo udobno smjestiti, Isus je sjeo
na travu, a uËenici i narod slijedili su Njegov
primjer.
NA OBRONKU GORE
ISUSOV GOVOR NA GORI16
OsjeÊajuÊi da Êe se dogoditi neπto osobito,
uËenici su se gurali oko svojega UËitelja. Doga-
aji toga jutra uËvrstili su ih u uvjerenju da Êe
sad biti objavljen neki proglas o kraljevstvu koje
Êe On, kako su se iskreno nadali, uskoro uspo-
staviti. Mnoπtvo je bilo ispunjeno osjeÊajem iπËe-
kivanja, a na svim licima zrcalilo se duboko za-
nimanje.
Dok su sjedili na zelenom obronku ËekajuÊi
da boæanski UËitelj progovori, srca su im bila
puna misli o buduÊoj slavi. Bilo je tu knjiæevni-
ka i farizeja koji su æeljno oËekivali dan kad Êe
dobiti vlast nad omrznutim Rimljanima i prisvojiti
bogatstva i sjaj toga velikog svjetskog carstva. Si-
romaπni poljodjelci i ribari nadali su se obeÊanju
da Êe njihove bijedne kolibe, oskudna hrana, te-
goban æivot i strah od neimaπtine biti zamijenjeni
palaËama punim izobilja i danima bezbriænosti.
Nadali su se da Êe im Krist umjesto jedinog gru-
bog ogrtaËa, koji im je danju sluæio kao odjeÊa,
a noÊu kao pokrivaË, dati raskoπne i skupocjene
haljine njihovih osvajaËa.
Sva su srca drhtala u uznositoj nadi da Êe
Izrael uskoro pred svim narodima biti slavljen
kao Gospodnji izabranik, a Jeruzalem biti uzdig-
nut kao prijestolnica svjetskog carstva.
17
Blaæenstva
“Zatim otvori usta svoja i poËe ihovako uËiti: ‘Blago siromaπnima uduhu, jer je njihovo kraljevstvonebesko!’” (Matej 5,2.3)
Kao neπto strano i novo odjeknule su te rijeËi
u uπima iznenaenog mnoπtva. Takvo uËenje bilo
je suprotno svemu πto su dotad Ëuli od sveÊenika
ili rabina. U njemu nisu mogli naÊi niπta πto bi
laskalo njihovoj uznositosti ili poticalo njihove
slavoljubive nade. Ali iz toga novog UËitelja zraËila
je snaga koja ih je oËaravala. Sama Njegova nazoË-
nost πirila je miomiris boæanske ljubavi, poput
cvijeta πto πiri svoj miris. Njegove su rijeËi padale
“kao rosa na travu, kao kiπa πto natapa zemlju”.
(Psalam 72,6) Svi su osjeÊali da je pred njima
Onaj koji Ëita tajne duπe, a ipak im pristupa s
njeænim suosjeÊanjem. Otvorili su Mu svoja srca,
a dok su sluπali, Sveti Duh im je otkrivao dio
po dio znaËenja pouke koju je ËovjeËanstvo svih
stoljeÊa trebalo nauËiti.
Vjerske voe u Kristovo doba smatrali su da
imaju veliko duhovno blago. Molitva farizeja: “Bo-
ISUSOV GOVOR NA GORI18
æe, zahvaljujem ti πto nisam kao ostali ljudi” (Luka
18,11) izraæavala je osjeÊaje toga druπtvenog sloja,
a uvelike i osjeÊaje cijelog naroda. Ali u mnoπtvu
okupljenom oko Isusa bilo je pojedinaca koji su
osjeÊali svoje duhovno siromaπtvo. Kad se u Ëu-
desnom ulovu ribe otkrila Kristova boæanska sila,
Petar je pao pred Spasiteljeve noge uzviknuvπi:
“Udalji se od mene, Gospodine, jer sam greπnik!”
(Luka 5,8) I u mnoπtvu okupljenom na brdu bilo
je duπa koje su, suoËene s Njegovom neporoË-
noπÊu, osjeÊale da su “nesretne, i bijedne, i siro-
maπne, i slijepe, i gole” (Otkrivenje 3,17), pa su
Ëeznule za “miloπÊu Boæjom u svoj spasiteljskoj
snazi...” (Titu 2,11). Kristove rijeËi pozdrava pro-
budile su u tim duπama nadu; vidjele su da Bog
blagoslivlja i njihov æivot.
Isus je ponudio Ëaπu blagoslova onima koji
su mislili: “Bogat sam, nagomilao sam bogatstvo;
niπta mi ne treba” (Otkrivenje 3,17), ali su oni
prijezirno odbacili milostivi dar. Onaj tko sebe
smatra savrπenim, tko misli da je dovoljno do-
bar i zadovoljava se svojim stanjem, niti ne Ëez-
ne postati sudionik u Kristovoj milosti i praved-
nosti. Uznositost ne osjeÊa da joj je bilo πto po-
trebno pa zato zatvara srce Kristu i neizmjernim
blagoslovima koje je On doπao podariti. U srcu
takve osobe nema mjesta za Isusa. Oni koji su
u vlastitim oËima bogati i dostojni poπtivanja, ne
19
traæe vjerom i ne primaju Boæji blagoslov. Osje-
Êaju da su siti, a odlaze gladni. PomoÊ koju Krist
moæe pruæiti cijene oni koji znaju da se sami ni-
kako ne mogu spasiti niti sami od sebe uËiniti
ijedno dobro djelo. To su siromaπni duhom, za
koje On kaæe da Êe biti blagoslovljeni.
BLA ÆENSTVA
»ovjeka kojemu pra-
πta, Krist najprije vodi
na pokajanje, a djelo je
Svetoga Duha uvjeriti ga
da je grjeπan. Oni Ëija je
srca Boæji Duh uvjerio
svojim utjecajem, spo-
znaju da u sebi nemaju
niËeg dobroga, da je sve
πto su ikad Ëinili bilo
proæeto samoljubljem i
grijehom. SliËno bijed-
nom cariniku, oni stoje po strani, ne usuujuÊi
se Ëak ni pogled usmjeriti k nebu, i viËu: “Boæe,
smiluj se meni greπniku!” (Luka 18,13) Takvi pri-
maju blagoslov. Pokajnik dobiva oprost, jer je
Krist “Jaganjac Boæji koji uzima grijeh svijeta”.
(Ivan 1,29) Bog je obeÊao: “Budu l’ vam grijesi
kao grimiz, pobijeljet Êe poput snijega; kao pur-
pur budu li crveni, postat Êe kao vuna.” “Dat
Êu vam novo srce, nov duh udahnut Êu u vas!”
(Izaija 1,18; Ezekiel 36,26.27)
Kristove rijeËi
pozdrava
probudile su u
tim duπama
nadu; vidjele su
da Bog
blagoslivlja i
njihov æivot.
ISUSOV GOVOR NA GORI20
O siromasima u duhu Isus kaæe: “Njihovo je
kraljevstvo nebesko.” To kraljevstvo nije, kako
su oËekivali Kristovi sluπatelji, prolazno i zemalj-
sko. Krist je ljudima otvorio duhovno kraljevstvo
svoje ljubavi, milosti i pravednosti. Oznaka Mesi-
jinog kraljevstva jest sliËnost sa Sinom ËovjeËjim.
Njegovi podanici su siromaπni duhom, krotki,
proganjani zbog pravde. Njima pripada nebes-
ko kraljevstvo. Premda joπ nije sasvim dovrπeno,
u njima je otpoËelo djelo koje Êe ih uËiniti “do-
stojnima sudioniπtva u baπtini svetih u svjetlu”.
(Koloπanima 1,12)
Svi koji osjeÊaju veliko siromaπtvo svoje duπe
i shvaÊaju da nemaju u sebi nikakvog dobra, mo-
gu dobiti pravednost i snagu ugledavπi se na Isusa.
On kaæe: “Doite k meni svi koji ste umorni i
optereÊeni, i ja Êu vas okrijepiti”. (Matej 11,28)
Isus vas moli da svoje siromaπtvo zamijenite bo-
gatstvom Njegove milosti. Mi nismo dostojni Boæje
ljubavi, ali je dostojan Krist, naπ Jamac. On moæe
savrπeno spasiti sve koji dolaze k Njemu. Kakvo
god bilo vaπe iskustvo u proπlosti, koliko god bile
obeshrabrujuÊe vaπe trenutaËne okolnosti, ako
doete k Isusu takvi kakvi jeste, slabi, bespomoÊ-
ni i oËajni, naπ milostivi Spasitelj daleko Êe vam
iziÊi u susret, zagrlit Êe vas rukama svoje ljuba-
vi i ogrnuti plaπtem svoje pravednosti. Predstavit
Êe vas Ocu, odjevene u bijelu odjeÊu svojega ka-
21
raktera. On se zalaæe za nas pred Bogom: “Ja
sam zauzeo mjesto ovoga grjeπnika. Ne gledaj to
zalutalo dijete, veÊ gledaj mene.” Koliko god gla-
sno Sotona govorio protiv naπe duπe optuæujuÊi
je za grijeh i polaæuÊi na nas pravo kao na svoj
plijen, Kristova krv govori mnogo silnije.
Kazat Êe: “Jedino je u Jahvi pobjeda i sna-
ga... U Jahvi Êe pobijediti i proslavit se sve potom-
stvo Izraelovo!” (Izaija 45,24.25)
“Blago onima koji tuguju, jer Êe seutjeπiti!” (Matej 5,4)
Tugovanje o kojemu je ovdje rijeË iskreno
je æaljenje zbog grijeha. Isus kaæe: “A ja, kad bu-
dem podignut sa zemlje, sve Êu ljude privuÊi k
sebi.” (Ivan 12,32) Kad je netko pokrenut da po-
gleda Isusa raspetog na kriæu, shvaÊa svu grjeπ-
nost ljudskog roda i spoznaje da je grijeh muËio
i razapeo Gospodina slave. Uvia da je, iako vo-
ljen neizrecivo njeænom ljubavlju, svojim æivo-
tom davao sliku stalne nezahvalnosti i buntovni-
πtva. Odrekao se svojega najboljeg Prijatelja i
zlouporabio najdragocjeniji dar Neba. Ponovno
je sâm razapinjao Boæjega Sina i probadao Nje-
govo okrvavljeno i probodeno srce. Ponor grijeha,
golem, mraËan i dubok, odvaja ga od Boga i on
plaËe slomljena srca.
BLA ÆENSTVA
ISUSOV GOVOR NA GORI22
Tko tako tuguje, “utjeπit Êe se”. Bog nam
otkriva naπu krivnju da bismo mogli naÊi utoËiπte
u Kristu, osloboditi se ropstva grijehu uz Njegovu
pomoÊ i radovati se u slobodi Boæjih sinova. U
pravoj skruπenosti moæemo doÊi do podnoæja
kriæa i ondje ostaviti svoje terete.
Spasiteljeve rijeËi objavljuju vijest utjehe i
onima koji podnose nedaÊe ili su nekoga izgu-
bili. Naπe tuge ne niËu iz zemlje. “Jer samo nera-
do on poniæava i rascvili sinove Ëovjeka”. (Tu-
æaljke 3,33) Kad Spasitelj dopusti da na nas nai-
u kuπnje i nevolje, to nam je “za naπe (pravo)
dobro, da bismo postali dionicima njegove sve-
tosti”. (Hebrejima 12,10) Koliko god kuπnja iz-
gledala gorka i teπka, ako se podnosi s vjerom,
donijet Êe blagoslov. Okrutan udarac koji odnosi
zemaljske radosti, moæe nam usmjeriti pogled pre-
ma Nebu. Koliko je onih koji nikad ne bi upo-
znali Isusa da ih patnja nije natjerala da u Njemu
potraæe utjehu!
Bog se sluæi æivotnim nedaÊama da bi uklo-
nio neËistoÊu i grubost iz naπega karaktera. Re-
zanje, oblikovanje, klesanje, glaËanje i dotjerivanje
bolni su postupci πto ih nedaÊe obavljaju. Nije
lako biti pritisnut uz kotaË brusilice, ali tako se
kamen priprema za mjesto koje treba zauzeti u
nebeskom hramu. UËitelj ne troπi vrijeme i trud
na neku bezvrijednu grau. On glaËa samo svoje
23
dragocjeno kamenje da bi postalo vrijedno pa-
laËe.
Gospodin Êe pomoÊi svima koji se uzdaju
u Njega. Ljudi vjere postiÊi Êe dragocjene po-
bjede, nauËit Êe dragocjene pouke i steÊi drago-
cjena iskustva.
Naπ nebeski Otac nikad ne zaboravlja one
koje je obuzela tuga. Kad se David penjao uz
BLA ÆENSTVA
Maslinsku goru, “sve pla-
ËuÊi, pokrivene glave i
bos” (2. Samuelova 15,
30), Gospodin ga je sa-
æaljivo promatrao. David
je bio odjeven u kostri-
jet, grubu tkaninu od
kozje dlake, i savjest ga
je optuæivala. Ti vanjski
znakovi poniznosti svje-
doËili su o njegovoj du-
Koliko je onih
koji nikad ne bi
upoznali Isusa
da ih patnja
nije natjerala
da u Njemu
potraæe utjehu!
bokoj skruπenosti. PlaËnim i bolnim rijeËima iznio
je pred Boga svoju nevolju. Gospodin nije od-
bacio svojega slugu. Nikad David nije bio tako
drag Srcu beskrajne Ljubavi kao tada kad je, obu-
zet griænjom savjesti, bjeæao da spasi svoj æivot
od neprijatelja koje je njegov vlastiti sin podig-
nuo na bunu. Gospodin kaæe: “Ja korim i karam
sve koje ljubim. Prema tome, budi revan i obrati
se!” (Otkrivenje 3,19) Krist podiæe skruπeno srce
ISUSOV GOVOR NA GORI24
i Ëisti ojaenu duπu sve dok ona ne postane Nje-
govo prebivaliπte.
Ali kad naiu nevolje, koliki su meu nama
sliËni Jakovu! Mislimo da je to neprijateljeva ruka.
U tami se slijepo borimo sve dok nam ne
ponestane snage i viπe ne moæemo naÊi ni utjehe
ni izbavljenja. Boæanski dodir otkrio je Jakovu
u osvit dana Onoga s kime se borio, Anela
zavjeta, i on je plaËuÊi bespomoÊno pao na grudi
Beskrajne Ljubavi da primi blagoslov za kojim
je Ëeznula njegova duπa. I mi trebamo nauËiti
da su nevolje blagoslov, ne prezirati Gospodnje
ukore niti klonuti kad nas On opominje.
“Da, blago Ëovjeku koga Bog odbaci... On
ranjava, ali i ranu povija, udara, i svojom zacje-
ljuje rukom. Iz πest Êe nevolja tebe izbaviti, ni
u sedmoj zlo te dotaknuti neÊe.” (Job 5,17-19)
Krist prilazi svakoj ranjenoj duπi da je iscijeli.
Æivot pun bolnih gubitaka, æalosti i patnje mo-
æe se razvedriti dragocjenim otkrivanjem Njegove
nazoËnosti.
Bog ne æeli da ostanemo pritisnuti nijemom
boli, ranjena i slomljena srca. On æeli da podig-
nemo pogled i gledamo Njegovo drago lice puno
ljubavi. Dragi Spasitelj stoji pokraj mnogih Ëije
su oËi tako obnevidjele od suza da Ga ne mogu
prepoznati. »ezne uzeti naπe ruke i potaknuti
nas da gledamo u Njega s jednostavnom vjerom,
25
dopuπtajuÊi Mu da nas vodi. Njegovo je srce otvo-
reno za naπe duboke æalosti, tuge i nevolje. Spa-
sitelj nas je ljubio vjeËnom ljubavlju i okruæivao
njeænom dobrotom. Srcem se uvijek moæemo oslo-
niti na Njega i neprekidno razmiπljati o Njego-
BLA ÆENSTVA
voj njeænoj dobroti i lju-
bavi. On Êe uzdignuti
duπu iznad svakodnevnih
tuga i nevolja i dati joj
mir.
Mislite na to, napa-
Êena i bolna djeco, i ra-
dujte se u nadi, “jer sve
πto je od Boga roeno
pobjeuje svijet.” (1. Iva-
nova 5,4)
Blaæeni su i oni koji
plaËu zajedno s Isusom
osjeÊajuÊi suÊut prema
svijetu zbog njegovih
patnja i tugu zbog nje-
Krist prilazi
svakoj ranjenoj
duπi da je
iscijeli. Æivot
pun bolnih
gubitaka, æalosti
i patnje moæe se
razvedriti
dragocjenim
otkrivanjem
Njegove
nazoËnosti.
govih grijeha. U takvom plaËu nijedna misao nije
posveÊena sebi. Isus je bio »ovjek boli i podnosio
je duπevne patnje koje nijedan jezik ne moæe opi-
sati. Njegov duh bio je rastrgan i ranjavan ljud-
skim prijestupima. UsrdnoπÊu punom samopri-
jegora trudio se ublaæiti bijedu i jade ËovjeËan-
stva, a srce Mu je obuzimala teπka tuga dok je
ISUSOV GOVOR NA GORI26
promatrao mnoπtvo koje je odbijalo doÊi k Nje-
mu i dobiti æivot. Svi Kristovi sljedbenici proÊi
Êe kroz to iskustvo. BuduÊi da u sebi nose Nje-
govu ljubav, suraivat Êe s Njim u spaπavanju
izgubljenih. Sudjelovat Êe u Kristovim patnjama,
ali i u slavi koja Êe se javiti. BuduÊi da su s Njim
bili jedno u Njegovu djelu i pili zajedno s Njim
Ëaπu boli, sudjelovat Êe i u Njegovoj radosti.
Nevolje su nauËile Isusa da obavlja sluæbu
utjeπitelja. U svakoj ljudskoj tuzi i On je tuæan,
a “buduÊi da je sam trpio i bio kuπan, moæe po-
moÊi onima koji stoje u kuπnji”. (Izaija 63,9; Heb-
rejima 2,18) Svaka duπa koja se sjedinila s Nje-
govim mukama ima prednost sudjelovati u toj
sluæbi. “Zaista, kao πto se patnje Kristove preo-
bilno izlijevaju na nas, tako preobilna biva i na-
πa utjeha po Kristu.” (2. KorinÊanima 1,5) Go-
spodin pruæa oæaloπÊenima osobitu milost. Nje-
zinom silom omekπava srca i pridobiva duπe. Nje-
gova ljubav otvara put ranjenoj i izmuËenoj duπi
te postaje melem onima πto tuguju. “Pa i pisao
sam vam ovo isto da me ne raæaloste na mom
dolasku oni koji bi me trebali razveseliti, uvjeren
za vas sve da je moja radost radost i vas sviju.
Da, pisao sam vam u velikoj tuzi, u tjeskobi srca
i s mnogim suzama, ne da vas raæalostim, veÊ
da upoznate preveliku ljubav koju imam prema
vama.” (2. KorinÊanima 2,3.4)
27
“Blago krotkima...” (Matej 5,5)
U Blaæenstvima je objavljena razvojna crta
krπÊanskog iskustva. Oni koji su osjetili da im
je Krist potreban, koji su plakali zbog svojih gri-
jeha i zajedno s Kristom proπli kroz πkolu patnje,
nauËit Êe se i krotkosti od boæanskog UËitelja.
Vrlinu krotkog i blagog podnoπenja neprav-
de nisu cijenili ni neznaboπci ni Hebreji. RijeËi
πto ih je Mojsije, nadahnut Svetim Duhom, kazao
o sebi — da je najkrotkiji Ëovjek na Zemlji — na-
rod u to doba nije smatrao pohvalom. Ponajprije
su izazivale saæaljenje ili prijezir. Ali Isus progla-
πava krotkost jednim od najvaænijih uvjeta za ula-
zak u Njegovo kraljevstvo. Boæanska ljepota te
dragocjene vrline otkrila se u Njegovu osobnom
æivotu i karakteru.
Isus, sjajnost OËeve slave, “nije se ljubomorno
dræao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje liπio
uzevπi narav sluge i postavπi sliËan ljudima”. (Fi-
lipljanima 2,6.7) Pristao je proÊi kroz najteæa isku-
stva æivota koraËajuÊi usred sinova ljudskih — ne
kao kralj koji zahtijeva poËasti, veÊ kao Onaj Ëiji
je æivotni poziv sluæiti drugima. U Njegovu pona-
πanju nije bilo ni traga laæne revnosti ili hladne
strogosti. Narav Iskupitelja svijeta bila je uzviπeni-
ja od aneoske, a ipak su s Njegovim boæanskim
veliËanstvom bile sjedinjene krotkost i poniznost,
kojima je sve privlaËio k sebi.
BLA ÆENSTVA
ISUSOV GOVOR NA GORI28
Isus se odrekao sebe i nije se isticao nijednim
svojim djelom. U svemu se pokoravao volji svo-
jega Oca. Kad je Njegovo poslanje na Zemlji bilo
veÊ pri kraju, mogao je reÊi: “Ja sam tebe pro-
slavio na zemlji, izvrπivπi djelo koje si mi dao
da uËinim.” (Ivan 17,4) Krist nas poziva: “Uzmite
jaram moj na se i uËite od mene, jer ja sam krotka
i ponizna srca.” “Ako, dakle, tko hoÊe iÊi za
mnom, neka se odreËe samog sebe, neka uzme
svoj kriæ i neka me slijedi” (Matej 11,29; 16,24).
Odbacimo zato svoje sebiËne interese s prijestolja
i neka oni viπe ne vladaju duπom.
Onaj tko gleda na Kristovo samoodricanje i
Njegovu poniznost srca, bit Êe prinuen reÊi, kao
πto je rekao Daniel kad je ugledao Onoga koji
je bio sliËan sinovima ËovjeËjim: “Ostadoh sam
gledajuÊi to veliko vienje; onemoÊah, lice mi
problijedje, iznakazi se, snaga me ostavi.” (Daniel
10,8) Samopouzdanje i samoisticanje, Ëime se hva-
limo, prikazuju nam se tada u svoj svojoj odur-
nosti, kao znaci robovanja Sotoni. »ovjek se po
naravi uvijek nastoji istaknuti i uvijek je spre-
man boriti se za prvenstvo. Ali onaj tko uËi od
Isusa, odrekao se sebe, oholosti i æelje za prven-
stvom. U njegovoj duπi vlada mir, a njegovom
osobnoπÊu upravlja Sveti Duh. Tada viπe ne teæi-
mo za najviπim mjestom. Ne gajimo slavoljubivu
teænju da nametljivoπÊu obratimo pozornost na
29
sebe, veÊ osjeÊamo da je naπe najviπe mjesto kraj
nogu Spasiteljevih. Tada gledamo u Isusa oËe-
kujuÊi da nas Njegova ruka povede, osluπkuje-
mo Njegov glas da nas uputi. Apostol Pavao je
BLA ÆENSTVA
stekao to iskustvo: “... ja
sam, naime, po zakonu
umro Zakonu da æivim
Bogu, s Kristom sam ra-
zapet na kriæ; æivim — ali
ne viπe ja, nego Krist æi-
vi u meni: æivot koji sa-
da provodim u tijelu,
provodim u vjeri u Sina
Boæjega, koji mi je iska-
zao ljubav i samoga sebe
za mene predao — ne
prezirem milost Boæju,
jer, ako opravdanje do-
Ako primimo
Krista kao
stalnog gosta
svoje duπe, Boæji
mir, koji
nadmaπuje
svaki um,
saËuvat Êe naπa
srca i misli u
Kristu Isusu.
lazi po Zakonu, onda je Krist uzalud umro.” (Ga-
laÊanima 2,19.20)
Ako primimo Krista kao stalnog gosta svoje
duπe, Boæji mir, koji nadmaπuje svaki um, saËu-
vat Êe naπa srca i misli u Kristu Isusu. Spasite-
ljev æivot na Zemlji, iako ispunjen sukobima, bio
je æivot mira. Dok su Ga razjareni neprijatelji
stalno progonili, On je govorio: “ Onaj koji me
posla sa mnom je. On me ne ostavlja sama, jer
ja uvijek Ëinim πto je njemu ugodno.” (Ivan 8,29)
ISUSOV GOVOR NA GORI30
Nikakva oluja ljudskog ili sotonskog gnjeva nije
mogla poremetiti mir Njegova savrπenog zajed-
niπtva s Bogom: “Ostavljam vam mir; mir, i to
svoj, dajem vam.” “Uzmite jaram moj na se i uËite
od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako
Êete naÊi pokoj svojim duπama, jer jaram je moj
sladak, a moje breme lako.” (Ivan 14,27; Matej
11,29)
Samoljublje uniπtava naπ mir. Dok naπa se-
biËna narav æivi u nama, spremni smo je stalno
braniti od poniæenja i uvrede; ali kad smo mr-
tvi i kad je naπ æivot skriven s Kristom u Bogu,
neÊemo primati k srcu zanemarivanje i podcje-
njivanje. Bit Êemo gluhi za ogovaranje i slijepi
za porugu i uvredu. “Ljubav je strpljiva, ljubav
je dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne
oholi se. Nije nepristojna, ne traæi svoje, ne raz-
draæuje se, zaboravlja i praπta zlo; ne raduje se
nepravdi, raduje se istini. Sve ispriËava, sve vje-
ruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad
ne prestaje.” (1. KorinÊanima 13,4-8)
SreÊa koja potjeËe iz zemaljskih izvora pro-
mjenjiva je kao πto su promjenjive okolnosti o
kojima ovisi. Ali Kristov mir je stalan i trajan.
On ne ovisi o æivotnim okolnostima, o koliËini
svjetovnih dobara ni o broju zemaljskih prijate-
lja. Krist je izvor æive vode, a sreÊa koja potje-
Ëe od Njega nikad neÊe iznevjeriti.
31
Kristova krotkost, pokazana u domu, usreÊit
Êe sve ukuÊane: ona ne izaziva svau, ne uzvra-
Êa ljutito, veÊ stiπava razdraæeni temperament i
zraËi blagoπÊu πto je osjeÊaju svi koji su u kru-
gu njezinog utjecaja. Svaku zemaljsku obitelj u
kojoj se njeguje, ona Ëini dijelom velike nebes-
ke obitelji.
BLA ÆENSTVA
Bilo bi nam kudika-
mo bolje stradati zbog
laænih optuæaba nego sa-
mi sebi stvarati muku
osveÊujuÊi se svojim ne-
prijateljima. Duh mrænje
i osvete potekao je od
Sotone i moæe donijeti
samo zlo onome tko ga
gaji. U poniznosti srca, u krotkosti koja je plod
prebivanja u Kristu, krije se tajna blagoslova. “Jer
Jahve ljubi narod svoj, spasenjem ovjenËava
ponizne!” (Psalam 149,4)
Krotki Êe “naslijediti zemlju”. Æelja za uzvi-
sivanjem unijela je grijeh u svijet i zato su naπi
praroditelji izgubili vlast nad ovom lijepom Zem-
ljom, svojim kraljevstvom. Krist je samoodri-
canjem otkupio ono πto je bilo izgubljeno. UËi
nas da i mi trebamo pobijediti kao πto je On
pobijedio. (Otkrivenje 3,21) NjegujuÊi poniznost
i samoodricanje, moæemo postati Kristovi suna-
Krist je izvor
æive vode, a
sreÊa koja
potjeËe od Njega
nikad neÊe
iznevjeriti.
ISUSOV GOVOR NA GORI32
sljednici: “Zemlju Êe posjedovati krotki”. (Psa-
lam 37,11)
Zemlja, obeÊana krotkima, neÊe biti sliËna
ovoj, zamraËenoj sjenom smrti i prokletstva. “Ali
mi oËekujemo, prema njegovu obeÊanju, nova
nebesa i novu zemlju, gdje prebiva pravednost.”
“NeÊe biti viπe niπta prokleto. Prijestolje Boæje
i Janjetovo bit Êe u gradu. Sluge Boæje klanjat
Êe se Bogu i gledat Êe njegovo lice.” (2. Petrova
3,13; Otkrivenje 22,3)
Tamo nema razoËaranja, nema boli, nema
grijeha, nema nikoga tko Êe reÊi da je bolestan.
Nema pogrebnih povorki, nema plaËa, nema smr-
ti, nema rastanaka, nema slomljenih srca. Ali tamo
je Isus, tamo je mir. “NeÊe viπe gladovat i æea-
ti, neÊe ih muËiti æega ni sunce, jer vodit Êe ih
onaj koji im se smiluje, dovest Êe ih k izvorima
vode”. (Izaija 49,10)
“Blago gladnima i æednimapravednosti, jer Êe se nasititi!” (Matej 5,6)
Pravednost je svetost, sliËnost Bogu, a “Bog
je ljubav”. (1. Ivanova 4,16) To je usklaenost s
Boæjim Zakonom, “jer zapovijedi su tvoje sve
pravedne” (Psalam 119,172), a ljubav je “ispu-
njeni Zakon”. (Rimljanima 13,10) Pravednost je
ljubav, a ljubav je svjetlost i æivot Boæji. Boæja
33
pravednost utjelovljena je u Kristu. PrimajuÊi Nje-
ga, dobivamo pravednost.
Pravednost se ne stjeËe muËnim naporima
ni zamornim radom, darovima ili ærtvom, nego
se besplatno daje svakoj duπi koja je gladna i æed-
na pravednosti. “O svi vi
koji ste æedni, doite na
vodu; ako novaca i ne-
mate, doite. Bez nova-
ca i bez naplate kupite
vina i mlijeka.” “NeÊe
uspjeti oruæje protiv te-
be skovano. ... To je baπ-
tina slugu Jahvinih, to
im je pobjeda od mene
— rijeË je Jahvina.” “I evo
imena kojim Êe ga nazi-
vati: ‘Jahve, Pravda na-
πa.’” (Izaija 55,1; 54,17;
Jeremija 23,6)
Nijedna ljudska sila ne moæe niËim zadovo-
ljiti glad i æe duπe. Ali Isus kaæe: “Evo stojim
na vratima i kucam. Ako tko Ëuje glas moj i otvori
vrata, uÊi Êu k njemu i veËerat Êu s njim, i on
sa mnom.” “Ja sam kruh æivota. Tko dolazi k me-
ni, sigurno neÊe ogladnjeti. Tko vjeruje u me,
sigurno neÊe nikada oæednjeti.” (Otkrivenje 3,20;
Ivan 6,35)
BLA ÆENSTVA
Kao πto umorni
putnik u
pustinji Ëezne
za izvorom i,
naπavπi ga, gasi
æe, tako Êe
krπÊanin biti
æedan Ëiste vode
æivota. Dobit Êe
je od Krista koji
je njezin izvor.
ISUSOV GOVOR NA GORI34
Kao πto nam je potrebna hrana da bismo odr-
æali tjelesnu snagu, tako nam je potreban Krist,
kruh s Neba, da nas okrijepi u duhovnom æivo-
tu i da nam podari snagu za rad u Boæjem djelu.
Kao πto tijelo neprestano prima hranjive sastoj-
ke koji odræavaju æivot i snagu, tako i duπa mora
odræavati neprestanu vezu s Kristom potpuno Mu
se pokoravajuÊi i oslanjajuÊi se na Njega.
Kao πto umorni putnik u pustinji Ëezne za
izvorom i, naπavπi ga, gasi æe, tako Êe krπÊanin
biti æedan Ëiste vode æivota. Dobit Êe je od Kri-
sta koji je njezin izvor.
Kad upoznamo savrπenstvo Spasiteljevog ka-
raktera, zaæeljet Êemo potpuno se preobraziti i
obnoviti po uzoru na Njegovu neporoËnost. ©to
viπe doznajemo o Bogu, to Êe uzviπeniji biti naπ
ideal karaktera i usrdnija naπa Ëeænja da odraæa-
vamo Boæji lik. Kad duπa teæi za Bogom, boæan-
sko se spaja s ljudskim, a srce puno Ëeænje kaæe:
“Samo je u Bogu mir, duπo moja, samo je u nje-
mu nada moja.” (Psalam 62,6)
Ako ste svjesni potrebe svoje duπe, ako ste
gladni i æedni pravednosti, to je dokaz da je Krist
u vaπemu srcu probudio æelju da Ga pozovete
kako bi izlijevanjem Svetoga Duha uËinio za vas
ono πto sami ne moæete uËiniti. Ne moramo
gasiti æe na plitkim potocima, jer je upravo
iznad nas velik izvor s Ëijih bogatih voda moæe-
35
mo obilno piti ako se samo malo uspnemo stazom
vjere.
Boæje rijeËi su vrelo æivota. Ako i vi Ëeznete
za tim æivim izvorima, sjedinit Êete se, uz pomoÊ
Svetoga Duha, s Kristom. Poznate istine otkrit
Êe vam svoje nove strane, biblijski tekstovi za-
sjat Êe vam iznenada, kao bljesak munje, u no-
BLA ÆENSTVA
Boæje rijeËi su
vrelo æivota.
Ako i vi Ëeznete
za tim æivim
izvorima,
sjedinit Êete se,
uz pomoÊ
Svetoga Duha, s
Kristom.
vom znaËenju. Vidjet Êe-
te povezanost drugih is-
tina s djelom otkupljenja
i znat Êete da vas Krist
vodi, da je boæanski UËi-
telj pokraj vas.
Isus je rekao: “A tko
pije od vode koju Êu mu
ja dati, sigurno neÊe ni-
kad oæednjeti. ©toviπe,
voda koju Êu mu ja dati
postat Êe u njemu izvo-
rom one vode πto struji
u æivot vjeËni.” (Ivan 4,14) Dok vam Sveti Duh
bude otkrivao istinu, skupljat Êete najdragocjeni-
ja iskustva i Ëeznuti da i drugima govorite o utjeπ-
nim spoznajama koje su vam otkrivene. Kad se
budete naπli s njima, prenosit Êete im neke nove
misli o Kristovu karakteru i radu. I onima koji
Ga ljube i onima koji Ga ne ljube iznosit Êete
nove objave o Njegovoj ljubavi punoj suosjeÊanja.
ISUSOV GOVOR NA GORI36
“Dajite, pa Êe vam se dati” (Luka 6,38), jer
se o Boæjoj RijeËi kaæe: “Zdenac je u mom vrtu,
izvor æive vode koja teËe s Libana.” (Pjesma nad
pjesmama 4,15) Srce koje je jednom okusilo Kri-
stovu ljubav stalno Ëezne da je okusi joπ viπe.
Dok je dijelite, primat Êete je sve bogatije i obil-
nije. Svaka objava Boga poveÊava sposobnost duπe
da spoznaje i voli. Srce neprestano vapi: “Koliko
Êe nas sigurnije spasiti od srdæbe sada kad smo
veÊ opravdani njegovom krvi”, a Duh uvijek od-
govara: “Jer ako smo izmireni s Bogom smrÊu
njegova Sina dok smo joπ bili neprijatelji, mnogo
Êemo se sigurnije, veÊ izmireni, spasiti njegovim
æivotom” (Rimljanima 5,9.10) Naπ Bog se radu-
je Ëiniti “neograniËeno viπe od onoga πto moæemo
moliti ili misliti...” (Efeæanima 3,20) Kad se odre-
kao sebe da bi spasio izgubljeno ËovjeËanstvo,
Isusu je Sveti Duh bio dan u potpunosti. Tako
Êe biti darovan i svakom Kristovom sljedbeniku
kad Mu potpuno preda srce da bude Njegovo
prebivaliπte. Sâm Gospodin nam nalaæe: “... veÊ
se napunite Duhom” (Efeæanima 5,18), a ta zapo-
vijed istodobno je i obeÊanje o ispunjenju. Ocu
je bilo ugodno u Kristu “nastaniti svu puninu”
i “po njemu ste i vi ispunjeni”. (Koloπanima 1,19;
2,10)
Kao πto pljuskovi osvjeæavaju zemlju, tako
je i Bog izlijevao obilje svoje ljubavi. “Rosite, ne-
37
besa, odozgo, i oblaci, daædite pravednoπÊu. Neka
se rastvori zemlja da procvjeta spasenje, da
proklija izbavljenje!” “Ubogi i bijedni vodu traæe,
a nje nema! Jezik im se osuπi od æei. Ja, Jahve,
njih Êu usliπiti, ja, Bog Izraelov, ostavit ih neÊu.
U goleti bregova otvorit Êu rijeke, i posred do-
lova izvore. Pustinju Êu pretvoriti u moËvaru, a
u vrela suπnu zemlju.” (Izaija 45,8; 41,17.18)
“Uistinu, svi mi primismo od njegove punine:
milost za milost.” (Ivan 1,16)
“Blago milosrdnima, jer Êe postiÊimilosre!” (Matej 5,7)
Ljudsko srce je hladno, mraËno i bez ljubavi.
Ako netko i pokaæe duh milosra i praπtanja, ne
Ëini to sâm od sebe, veÊ pod utjecajem boæan-
skoga Duha koji djeluje na srce. “©to se nas tiËe,
mi ljubimo, jer je on nas ljubio prije.” (1. Ivanova
4,19)
Sâm Bog je izvor svake milosti. Njegovo je
ime “milosrdan i milostiv”. (Izlazak 34,6) Ne po-
stupa s nama onako kako smo zasluæili, ne pita
jesmo li dostojni Njegove ljubavi, veÊ nas obasi-
pa obiljem ljubavi da bi nas uËinio dostojnima.
Bog nije osvetoljubiv. Ne æeli kazniti, æeli spa-
siti. »ak i strogost koju pokazuje u svojoj Pro-
misli pokazuje samo radi spasenja zalutalih. Æarko
BLA ÆENSTVA
ISUSOV GOVOR NA GORI38
æeli ublaæiti ljudske patnje i staviti svoj melem
na njihove rane. Istina je da Bog “krivca nekaæ-
njena ne ostavlja” (Izlazak 34,7), ali je zato vo-
ljan oprostiti krivnju.
Milostivi su “dionici boæanske naravi” (2. Pet-
rova 1,4), u njima Boæja milosrdna ljubav dolazi
do izraæaja. Svi oni Ëija su srca povezana suosje-
Êanjem sa Srcem Beskrajne Ljubavi, nastojat Êe
se vratiti na pravi put. Kristova nazoËnost u duπi
nepresuπan je izvor. Gdje On prebiva, tamo se
dobroËinstva umnaæaju.
Kad zalutale, iskuπane i jadne ærtve æelja i
grijeha zovu u pomoÊ, krπÊanin se ne pita jesu
li dostojne. Zapita se: πto mogu uËiniti za njihovo
dobro? U najbjednijima i najponiæenijima on vidi
duπe za Ëije je spasenje umro Krist i zbog kojih
je Bog svojoj djeci povjerio sluæbu pomirbe.
Milostivi su oni koji imaju saæaljenja prema
siromaπnima, napaÊenima i potlaËenima. Job ka-
æe: “Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i siro-
tu ostavljenu bez pomoÊi. Na meni bjeπe bla-
goslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraÊah.
Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristra-
nost bje mi plaπtem i povezom. Bjeh oËi slijepcu
i bjeh noge bogalju, otac ubogima, zastupnik
strancima”. (Job 29,12-16)
Mnogima je æivot muËna borba. OsjeÊaju svo-
je nedostatke, nesretni su i bez vjere. Smatraju
39
da nemaju na Ëemu biti zahvalni. Ljubazna rijeË,
pogled pun suÊuti i razumijevanje bili bi mnogi-
ma koji se bore i koji su osamljeni kao Ëaπa hlad-
ne vode æednoj duπi. RijeË suÊuti ili Ëin dobro-
te olakπat Êe terete koji tako teπko pritiπÊu umor-
na pleÊa. A svaka rijeË i svako djelo nesebiËne
BLA ÆENSTVA
Ljubazna rijeË,
pogled pun
suÊuti i
razumijevanje
bili bi mnogima
koji se bore i
koji su
osamljeni kao
Ëaπa hladne
vode æednoj
duπi.
dobrote izraz su Kristove
ljubavi prema izgublje-
nom ËovjeËanstvu.
Milostivi Êe biti po-
milovani. “Podaπna duπa
nalazi okrepu, i tko na-
paja druge, sam Êe se
napojiti.” (Mudre izreke
11,25) Samilosna duπa
uæiva slatki mir. Æivot is-
punjen nesebiËnom sluæ-
bom za dobro drugih
njoj je blaæena nagrada.
Sveti Duh koji prebiva u
duπi i utjeËe na æivot,
smekπat Êe tvrda srca i probuditi suosjeÊanje i
njeænost. Ono πto posijete, to Êete i æeti. “Blago
onome koji misli na uboga i slaba: u dan nevolje
Jahve Êe ga πtititi i æiva saËuvati, sreÊu mu dati
na zemlji, i neÊe ga predati na volju duπmanima.
Jahve Êe ga ukrijepiti na postelji boli, bolest mu
okrenuti u snagu.” (Psalam 41,2-4)
ISUSOV GOVOR NA GORI40
Tko je posvetio svoj æivot Bogu da bi sluæio
Njegovoj djeci, povezan je s Onim koji upravlja
svim zalihama svemira. Æivot mu je povezan zlat-
nim lancem nepromjenjivih obeÊanja s Boæjim
æivotom. Gospodin ga neÊe iznevjeriti u Ëasu mu-
ke i potrebe. “A moj Êe Bog ispuniti u Kristu
Isusu svaku vaπu potrebu raskoπno prema svom
bogatstvu.” (Filipljanima 4,19) U Ëasu posljednje
potrebe milostivi Êe naÊi utoËiπte u milosti Spa-
sitelja punog saæaljenja i bit Êe primljeni u vjeËne
stanove.
“Blago onima koji su Ëista srca, jer ÊeBoga gledati!” (Matej 5,8)
Hebreji su strogo pazili na odræavanje obred-
ne ËistoÊe, pa su i njihovi propisi bili pretjerano
teπki. Misli su im bile obuzete pravilima, ograni-
Ëenjima i strahom od vanjskog oskvrnuÊa pa nisu
ni opaæali mrlju koju su sebiËnost i zloba ostav-
ljale na duπi.
Isus nije spomenuo tu obrednu ËistoÊu kao
uvjet za ulazak u svoje kraljevstvo, ali je isticao
potrebu za ËistoÊom srca. “A mudrost koja dolazi
odozgo jest prije svega Ëista, zatim mirotvorna,
blaga, dobrohotna, puna milosra i dobrih plo-
dova, postojana i iskrena.” (Jakov 3,17). U Boæji
grad neÊe uÊi niπta πto oskvrnjuje. Oni koji jed-
41
nom budu stanovali u njemu, moraju veÊ ovdje
biti Ëistoga srca. U onome tko uËi od Isusa sve
viπe Êe jaËati odbojnost prema nepromiπljenom
ponaπanju, nedoliËnim rijeËima i nepristojnim mi-
slima. Kad Krist obitava u srcu, misli i ponaπa-
nje bit Êe Ëisti i oplemenjeni.
Isusove rijeËi: “Blago onima koji su Ëista sr-
ca” imaju i dublje znaËenje. Nije rijeË samo o
BLA ÆENSTVA
VeÊini ljudi sâm
Krist je “poput
korijena iz
zemlje
sasuπene”, pa ne
vide u Njemu
ljepotu da bi se
“u nj zaglédali”.
Ëistom srcu u smislu u
kojemu svijet razumije
neporoËnost, dakle o os-
loboenosti od onoga
πto je puteno, neokalja-
no poæudom, nego o Ëe-
stitosti u skrivenim naka-
nama i pobudama srca,
o osloboenosti od oho-
losti i samoljublja, o
skromnosti, nesebiËno-
sti, o sliËnosti djetetu.
Samo se sliËni meusobno cijene. Sve dok
u svojemu æivljenju ne prihvatite naËelo poær-
tvovne ljubavi, koja je naËelo Boæjega karakte-
ra, ne moæete Ga upoznati. Srce koje je Sotona
obmanuo, gleda na Boga kao na okrutno, nemilo-
srdno biÊe. SebiËne osobine ljudi, Ëak i samoga
Sotone, pripisane su Stvoritelju punom ljubavi.
“Zar misliπ” — kaæe Bog — “da sam ja tebi sliËan?”
ISUSOV GOVOR NA GORI42
(Psalam 50,21) Njegova dobronamjerna skrb i
vodstvo smatraju se izraæavanjem samovolje i
osvetoljubivosti. Tako se gleda i na Bibliju, riznicu
blaga Njegovoga milosra. Slava njezinih istina,
koje su visoke kao nebo i doseæu do vjeËnosti,
nije shvaÊena. VeÊini ljudi sâm Krist je “poput
korijena iz zemlje sasuπene”, pa ne vide u Nje-
mu ljepotu da bi se “u nj zaglédali”. (Izaija 53,2)
Kad je Isus bio meu ljudima kao objava Boga
ËovjeËanstvu, knjiæevnici i farizeji su Mu govorili:
“Ne velimo li pravo — rekoπe — da si Samarijanac
i da si opsjednut zlim duhom?” (Ivan 8,48) »ak
su i Njegovi uËenici bili zaslijepljeni sebiËnoπ-
Êu svojega srca te su sporo shvaÊali Onoga koji
im je doπao otkriti OËevu ljubav. Zato je Isus,
iako usred ljudi, ipak hodio sâm. Samo je na Nebu
bio potpuno shvaÊen.
Kad Krist doe u svojoj slavi, zli Ga neÊe
moÊi gledati. Svjetlost Njegove nazoËnosti, koja
je æivot onima πto Ga ljube, zlima je smrt. OËeki-
vanje Njegova dolaska njima je “straπno iπËeki-
vanje suda i osvetnog bijesa vatre”. (Hebrejima
10,27) Kad se Krist pojavi, oni Êe traæiti da se
skriju od lica Onoga koji je umro da ih otkupi.
Ali ljudi Ëija su srca oËiπÊena djelovanjem
Svetoga Duha koji u njima boravi, potpuno su
se promijenili. Oni mogu upoznati Boga. Moj-
sije je bio skriven u “pukotini peÊine” (Izlazak
43
33,22) kad mu se otkrila Gospodnja slava. Tako
Êemo i mi, kad budemo skriveni u Kristu, moÊi
gledati Boæju ljubav.
“Jahve ljubi Ëisto srce, i tko je ljubeznih usa-
na, kralj mu je prijatelj.” (Mudre izreke 22,11)
Mi Ga gledamo veÊ sad, ovdje, u vjeri. Kroz sva-
BLA ÆENSTVA
Oni koji su Ëista
srca vide
Stvoritelja u
djelima Njegove
moÊne ruke, u
ljepoti svega πto
ispunjava
svemir.
kodnevna iskustva opa-
æamo u djelima Njegove
Promisli Njegovu dobro-
tu i suÊut. Prepoznajemo
Ga u karakteru Njegova
Sina. Sveti Duh uzima is-
tinu o Bogu i o Onome
kojega je On poslao te
je otkriva naπemu razu-
mu i srcu. Oni koji su Ëi-
sta srca vide Boga na
nov i privlaËniji naËin,
kao svojega Otkupitelja,
i dok promatraju neokaljanost i ljupkost Njego-
va karaktera, nastoje odraæavati Njegov lik. U Nje-
mu gledaju Oca koji Ëezne zagrliti sina pokajni-
ka, a srca im se ispunjavaju neizrecivom radoπ-
Êu i slavom.
Oni koji su Ëista srca vide Stvoritelja u djeli-
ma Njegove moÊne ruke, u ljepoti svega πto ispu-
njava svemir. U Njegovoj pisanoj RijeËi Ëitaju joπ
jasnije izvjeπtaje o objavi Njegovog milosra, Nje-
ISUSOV GOVOR NA GORI44
gove dobrote i milosti. Istine skrivene od mudrih
i razumnih otkrivaju se djeci. Ljepota i dragocje-
nost istine koju ne opaæaju svjetovno mudri, stal-
no se otkrivaju onima koji iskreno, poput djece,
teæe saznati i ispuniti Boæju volju. DobivajuÊi i
sami dio u boæanskoj prirodi, upoznajemo isti-
nu.
Tijekom vremena koje im je Bog odredio da
provedu na ovome svijetu, oni koji su Ëista srca
æive kao da se nalaze u vidljivoj Boæjoj nazoËnosti.
Gledat Êe Ga licem u lice i u buduÊem besmrt-
nom stanju, kao πto ga je Adam gledao dok je
hodio i razgovarao s Bogom u Edenu. “Sad vidi-
mo u ogledalu nejasno, a onda Êemo licem u lice.”
(1. KorinÊanima 13,12)
“Blago mirotvorcima, jer Êe se zvatisinovi Boæji!” (Matej 5,9)
Krist je “Knez mironosni” (Izaija 9,5). Njego-
vo je poslanje vratiti Zemlji i Nebu mir πto ga
je grijeh naruπio. “Dakle: opravdani vjerom u mi-
ru smo s Bogom po naπem Gospodinu Isusu Kri-
stu.” (Rimljanima 5,1) Tko god se odrekne grijeha
i otvori svoje srce Kristovoj ljubavi, postaje sudi-
onik toga nebeskog mira.
Nema drugog temelja mira osim toga. Kristo-
va milost, primljena u srce, suzbija svako neprija-
45
teljstvo, stiπava sukobe i ispunjava duπu ljubav-
lju. Onoga tko je u miru s Bogom i sa svojim
bliænjima nitko ne moæe uËiniti nesretnim. U nje-
govu srcu neÊe biti zavisti, zlim sumnjiËenjima
tu nema mjesta, mrænja ne moæe postojati. Srce
koje je u skladu s Bogom ispunjeno je nebes-
kim mirom i πiri njegov blagoslovljeni utjecaj na
BLA ÆENSTVA
Onoga tko je u
miru s Bogom i
sa svojim
bliænjima nitko
ne moæe uËiniti
nesretnim.
sve oko sebe. Duh mira
spuπtat Êe se kao rosa na
srca umorna i izmuËena
od svjetovnih sukoba.
Kristovi sljedbenici
poslani su u svijet s vi-
jeπÊu mira. Svatko tko ti-
him, nesvjesnim utjeca-
jem svetoga æivota objav-
ljuje Kristovu ljubav, sva-
tko tko rijeËju ili djelom navodi drugoga da se
odrekne grijeha i preda svoje srce Bogu, pripa-
da graditeljima mira.
I “blago mirotvorcima, jer Êe se zvati sinovi
Boæji”. Duh mira dokaz je njihove povezanosti
s Nebom. Okruæuje ih ugodno ozraËje Kristove
liËnosti. Miomiris æivota i ljepota karaktera ot-
krivaju svijetu da su oni Boæja djeca. Ljudi uvi-
aju da su bili s Isusom: “... tko god ljubi, od
Boga je roen i poznaje Boga.” “Ako tko nema
Kristova Duha, nije Kristov”, ali “svi su oni koje
ISUSOV GOVOR NA GORI46
vodi Boæji Duh sinovi Boæji”. (1. Ivanova 4,7; Rim-
ljanima 8,9.14)
“Tada Êe ostatak Jakovljev, meu brojnim na-
rodima, biti kao lav meu πumskim zvijerima,
kao laviÊ meu ovËjim stadima: svaki put kad
prolazi, on gazi nogama, razdire, i nitko da od
njega izbavi.” (Mihej 5,7)
“Blago progonjenima zbogpravednosti, jer je njihovo kraljevstvonebesko!” (Matej 5,10)
Isus ne budi u svojim sljedbenicima nadu
da Êe steÊi zemaljsku slavu i bogatstvo, da Êe
æivjeti bez nevolja, veÊ im pokazuje prednosti
zajedniËkog putovanja sa svojim UËiteljem sta-
zama samoodricanja i poniæenja zato πto ih svijet
ne poznaje.
Njemu, koji je doπao otkupiti izgubljeni svi-
jet, suprotstavile su se ujedinjene snage Boæjih
i Ëovjekovih neprijatelja. Zli ljudi i zli aneli ustali
su u nemilosrdnoj uroti protiv Kneza mira. Iako
su svaka Njegova rijeË i svako djelo odisali boæan-
skom samiloπÊu, ono Ëime se razlikovao od svi-
jeta izazivalo je najogorËenije neprijateljstvo. Bu-
duÊi da nije odobravao zadovoljavanje zlih sklo-
nosti naπe naravi, izazivao je najæeπÊe protivlje-
nje i mrænju. Tako je i sa svima onima koji hoÊe
47
poboæno æivjeti u Isusu Kristu. Nepomirljiv je
sukob izmeu pravednosti i grijeha, ljubavi i mræ-
nje, istine i laæi. Kad netko prikazuje Kristovu
ljubav i ljepotu svetosti, odvodi podanike Soto-
ninog kraljevstva, a knez zla ustaje da bi mu se
suprotstavio. Sve one koji su nadahnuti Kristo-
vim duhom, oËekuju progonstva i poniæenja. Ob-
BLA ÆENSTVA
lik progonstva s vreme-
nom se mijenja, ali po-
kretaËka sila — duh koji
ga nadahnjuje — ista je
ona koja je, poËevπi od
Abelovih dana, nepresta-
no ubijala Gospodnje
izabranike.
Kad se ljudi potrude
uspostaviti sklad s Bo-
gom, uvidjet Êe da vrije-
anje kriæa joπ nije prestalo. “Poglavarstva, Vlasti,
Vrhovnici i zli duhovi koji borave u nebeskim
prostorima” (Efeæanima 6,12) svrstali su se u
bojne redove protiv svih onih koji se pokoravaju
nebeskom Zakonu. Zato, umjesto da izazivaju
æalost, progonstva trebaju donositi radost
Kristovim uËenicima, jer im je to dokaz da idu
stopama svojega UËitelja.
Premda Gospodin nije obeÊao svojemu na-
rodu æivot bez kuπnjâ, zajamËio mu je neπto puno
Kad netko
prikazuje
Kristovu ljubav
i ljepotu svetosti,
knez zla ustaje
da bi mu se
suprotstavio.
ISUSOV GOVOR NA GORI48
bolje: “... i nek ti mir traje koliko i æivot!” “Dosta
ti je moja milost, jer se moja snaga savrπeno oËi-
tuje u slabosti.” (Ponovljeni zakon 33,25; 2. Korin-
Êanima 12,9) Ako ste pozvani da zbog Njega pro-
ete kroz ognjenu peÊ, Isus Êe biti s vama kao
πto je bio s trojicom vjernih u Babilonu. Oni koji
ljube svojega Otkupitelja, radovat Êe se svakoj
prigodi da s Njim dijele poniæenje i sramotu. Lju-
bav koju gaje prema svojemu Gospodinu Ëini slat-
kima patnje zbog Njega.
Sotona je tijekom svih stoljeÊa progonio pri-
padnike Boæjega naroda. MuËio ih je i ubijao,
ali su oni umiruÊi pobjeivali. »vrstinom svoje
vjere otkrivali su Onoga koji je jaËi od Sotone.
Sotona je mogao muËiti i ubijati tijelo, ali nije
mogao ni taknuti æivot koji je bio skriven s Kri-
stom u Bogu. Mogao je zatvoriti tijelo meu zi-
dove tamnice, ali nije mogao svezati duh. MuËe-
nici su gledali slavu koja Êe doÊi nakon tame i
govorili: “Dræim, doista, da patnje sadaπnjega vre-
mena nisu dostojne usporedbe sa slavom koja Êe
se objaviti u nama.” “Uistinu, naπa nam sadaπ-
nja ali kratkotrajna i mala nevolja donosi izvan-
redno veliku i vjeËnu slavu...” (Rimljanima 8,18;
2. KorinÊanima 4,17)
Boæja slava — Boæji karakter — otkriva se u
kuπnjama i progonstvu u Njegovim izabranicima.
Vjernici Boæje Crkve, omrznuti i progonjeni od
49
svijeta, odgajaju se i discipliniraju u Kristovoj πko-
li. Na Zemlji hode uskim stazama i proËiπÊava-
ju se u peÊi nevolje. Idu za Kristom kroz bolne
sukobe, podnose odricanja i doæivljavaju gorka
razoËaranja, ali njihova bolna iskustva uËe ih stra-
hoti i bijedi grijeha pa ga gledaju s odurnosti.
BLA ÆENSTVA
BuduÊi da sudjeluju u
Kristovim patnjama, od-
reeni su da budu sudi-
onici i u Njegovoj slavi.
Proroku je u svetom vi-
enju bila pokazana slav-
na pobjeda Boæjega na-
roda: “Takoer spazih
neπto kao stakleno more
pomijeπano s vatrom i
pobjednike... gdje stoje
na staklenom moru s citrama Boæjim. Oni pje-
vaju pjesmu Mojsija, sluge Boæjega, i pjesmu Ja-
njeta: ‘Velika su i divna tvoja djela, Gospodaru,
Boæe, SvemoguÊi! Pravedni su i ispravni tvoji pu-
tovi, Kralju naroda!” “Ovo su — nato mi reËe —
oni πto dolaze iz velike nevolje; oni su prali svoje
haljine i obijelili ih u krvi Janjetovoj. Zato stoje
pred prijestoljem Boæjim i sluæe mu dan i noÊ
u njegovu hramu. A Onaj koji sjedi na prijesto-
lju spustit Êe se na njih da boravi s njima.” (Ot-
krivenje 15,2.3; 7,14.15)
Boæja slava —
Boæji karakter —
otkriva se u
kuπnjama i
progonstvu u
Njegovim
izabranicima.
ISUSOV GOVOR NA GORI50
“Blago vama kad vas budu grdili iprogonili i kad vam zbog mene budulaæno pripisivali svaku vrstu opaËine!”(Matej 5,11)
Joπ od svojega pada Sotona se sluæi prijeva-
rom. Kao πto je πirio laæne predodæbe o Bogu,
tako je preko svojih slugâ πirio laæne predodæbe
i o Boæjoj djeci. Spasitelj kaæe: “Jer zbog tebe
podnesoh pogrdu, i stid mi pokri lice.” (Psalam
69,8) Pogrde padaju i na Njegove uËenike.
Nitko nije bio tako okrutno klevetan kao Sin
»ovjeËji. Podsmjehivali su Mu se i rugali zbog
Njegove nepokolebljive posluπnosti naËelima sve-
toga Boæjeg Zakona koji su oni bezrazloæno mr-
zili. Krist je smireno stajao pred svojim neprija-
teljima kazujuÊi da je poniæenje dio krπÊanske
baπtine, savjetujuÊi svojim sljedbenicima kako se
suoËiti sa strijelama pakosti i pozivajuÊi ih da
ne klonu u progonstvu.
Iako moæe naπkoditi dobrom glasu, kleveta
ne moæe uprljati karakter. On je u Boæjoj vlasti.
Sve dok ne pristanemo na grijeh, nema te sile,
ni ljudske ni sotonske, koja bi mogla okaljati duπu.
»ovjek Ëije se srce oslanja na Boga, u najbolni-
jim kuπnjama i u najteæim okolnostima ostaje pot-
puno isti kao πto je bio i u blagostanju, kad je
izgledalo da je okruæen Boæjom svjetloπÊu i za-
51
πtitom. Njegove rijeËi, pobude i njegova djela mo-
gu biti pogreπno prikazivani i izvrtani, ali on na
to i ne obraÊa pozornost zato πto se bori za neπto
mnogo vaænije. SliËno Mojsiju, sve podnosi, jer
BLA ÆENSTVA
»ovjek Ëije se
srce oslanja na
Boga, u
najbolnijim
kuπnjama i u
najteæim
okolnostima
ostaje isti kao
πto je bio i u
blagostanju,
okruæen Boæjom
svjetloπÊu i
zaπtitom.
“ostade, naime, postojan
kao da promatra Nevid-
ljivoga” (Hebrejima 11,
27) ne gledajuÊi na vid-
ljivo, “nego na nevidlji-
vo, jer je vidljivo prolaz-
no, a nevidljivo je vjeË-
no”. (2. KorinÊanima 4,
18)
Kristu je poznato
sve πto su ljudi pogreπno
shvatili i prikazali. Nje-
gova djeca mogu naÊi
snage te smireno, strplji-
vo i s povjerenjem Ëeka-
ti, koliko god bili kleve-
tani i prezirani, jer nema
niËega tajnog πto se neÊe otkriti, a onima koji
Mu ukazuju Ëast, Bog Êe i sâm ukazati Ëast pred
ljudima i anelima.
“Blago vama kad vas budu grdili i progonili
i kad vam zbog mene budu laæno pripisivali sva-
ku vrstu opaËine”, kaæe Isus. “Radujte se i kliËite
od veselja, jer vas Ëeka velika nagrada na nebesi-
ISUSOV GOVOR NA GORI52
ma!” Zatim je spomenuo proroke, koji su govo-
rili u Gospodnje ime, kao “uzor strpljiva podno-
πenja nevolja”. (Jakov 5,10) Abel, prvi krπÊanin
meu Adamovim potomcima, umro je kao mu-
Ëenik. Henok je hodio s Bogom, a svijet ga nije
razumio. Noi su se rugali kao zanesenjaku koji
unosi nemir meu ljude. “Drugi, opet, iskusiπe
izrugivanje i udarce i povrh toga okove i tamni-
ce... Jedni biπe muËeni na kolu, odbijajuÊi oslo-
boenje da postignu bolje uskrsnuÊe.” (Hebreji-
ma 11,36.35)
Boæji glasnici progonjeni su tijekom svih sto-
ljeÊa. ZahvaljujuÊi njihovim nevoljama, spozna-
ja o Bogu πirila se na sve strane. Svaki Kristov
uËenik mora stupiti u te redove i nastavljati isto
djelo znajuÊi da neprijatelji djela ne mogu uËi-
niti niπta protiv istine, veÊ samo u prilog istini.
Bog æeli da istina postane svima poznata i da
bude predmet ispitivanja i pretresanja, Ëak ako
je i prijezir naveo ljude na to. Ljudski umovi mo-
raju biti uzdrmani. Svaki sukob, svaka kleveta,
svaki napor da se ograniËi sloboda savjesti, to
su prigode kojima se Bog koristi da bi probu-
dio umove koji bi se inaËe moæda uspavali.
Koliko puta se to potvrdilo u æivotu Boæjih
vjesnika! Kad su, na poticaj Velikoga vijeÊa, za-
suli kamenjem plemenitog i rjeËitog Stjepana, dje-
lo evanelja nije propalo. Nebeska svjetlost koja
53
je obasjavala slavom njegovo lice i boæanska sa-
milost kojom je odisala njegova molitva pred
smrt, bile su kao oπtra strijela osvjedoËenja rev-
nosnom Ëlanu Velikoga vijeÊa koji je tu stajao. I
©aul, farizej progonitelj, postao je izabrano oru-
e da donese Kristovo ime “i pred pogane, i kra-
BLA ÆENSTVA
ljeve, i sinove Izraelove”.
(Djela 9,15) Poslije mno-
go godina Pavao Êe kao
starac pisati iz tamnice
u Rimu: “Jedni, istina,
propovijedaju iz zavisti i
natjecanja... propovije-
daju Krista... neiskreno,
s namjerom da poveÊa-
ju bol mojih okova... Pa
πto biva? Niπta osim πto
se na svaki naËin, bilo
pod izlikom bilo iskreno,
Krist propovijeda.” (Fi-
lipljanima 1,15.16.18) Pavlovim zatoËeniπtvom
evanelje se proπirilo na sve strane, pa su duπe
bile pridobivene za Krista i u samoj carskoj pa-
laËi. ZahvaljujuÊi Sotoninim naporima da ga uni-
πti, sjeme RijeËi æivoga Boga, “... ne iz raspadljiva,
nego iz neraspadljiva sjemena: rijeËju æivoga i
vjeËnog Boga” (1. Petrova 1,23), bilo je posijano
u srca ljudi. Poniæenjem i progonstvom Boæje dje-
Boæji glasnici
progonjeni su
tijekom svih
stoljeÊa.
ZahvaljujuÊi
njihovim
nevoljama,
spoznaja o Bogu
πirila se na sve
strane.
ISUSOV GOVOR NA GORI54
ce Kristovo ime bilo je uzdignuto, a duπe su bile
spaπene.
Velika je plaÊa na Nebu svima koji i u pro-
gonstvima i poniæenju svjedoËe za Krista. Ljudi
Ëeznu za zemaljskim dobrima, a Isus im poka-
zuje nebesku nagradu. Meutim, On je ne daje
samo u buduÊem æivotu — nagraivanje poËinje
ovdje. Gospodin se javio Abrahamu: “Ne boj se,
Abrame, ja sam ti zaπtita; a nagrada tvoja bit Êe
vrlo velika!” (Postanak 15,1) To je nagrada svima
koji idu za Kristom. Uspostaviti sklad s Gospo-
dinom Emanuelom — s Onim “u kome se nalazi
sakriveno sve blago mudrosti i znanja”, u koje-
mu “stanuje stvarno sva punina boæanstva ” (Kolo-
πanima 2,3.9) — upoznati Ga i imati, dok se srce
sve viπe otvara da bi primilo Njegove osobine,
upoznati Njegovu ljubav i moÊ, imati Kristovo
neizrecivo bogatstvo, shvaÊati sve viπe “... koja
je tu πirina, duljina, visina i dubina, i upoznati
ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju; da bude-
te ispunjeni do sve punine koja dolazi od Bo-
ga” (Efeæanima 3,18.19) — “to je baπtina slugu
Jahvinih, to im je pobjeda od mene — rijeË je
Jahvina”. (Izaija 54,17)
Takva radost ispunjavala je srca Pavla i Sile
dok su oko ponoÊi, u tamnici u Filipima, molili
i pjevali hvalu Bogu. Krist je bio kraj njih, a svjet-
lost Njegove nazoËnosti rastjerala je tamu slavom
55
nebeskih dvora. Pavao, koji je gledajuÊi πirenje
evanelja zaboravljao svoje okove, piπe iz Rima:
“I tomu se radujem a i radovat Êu se...” (Filiplja-
nima 1,18) Iste rijeËi koje je Krist izgovorio na
Gori, ponovno odzvanjaju u Pavlovoj Poslanici
Filipljanima, usred njihovih progonstava: “Radujte
se uvijek u Gospodinu! Da ponovim: radujte se!”
(Filipljanima 4,4)
“Vi ste sol zemlji.” (Matej 5,13)
Sol Ëuva i odræava hranu. Bog naziva svoju
djecu solju. Time im æeli reÊi da im je dao svoju
milost da bi postali orua za spaπavanje drugih.
Bog je pred cijelim svijetom izabrao sebi narod
ne samo da bi ih mogao usvojiti kao svoje sinove
i kÊeri, veÊ da bi svijet preko njih mogao primiti
spasonosnu milost. (Titu 2,11) Bog je izabrao Ab-
rahama da bude ne samo Boæji osobiti prijatelj,
veÊ i orue za objavljivanje posebnih prednosti
koje je Gospodin æelio pruæiti narodima. Isus je
u svojoj posljednjoj molitvi za uËenike, neposred-
no prije raspeÊa, rekao: “Ja sebe samog posve-
Êujem za njih da i oni budu posveÊeni istinom.”
(Ivan 17,19) OËiπÊeni istinom, krπÊani Êe imati
spasonosne osobine koje Êe saËuvati svijet od
potpune moralne izopaËenosti.
BLA ÆENSTVA
ISUSOV GOVOR NA GORI56
Sol mora biti izmijeπana s namirnicom kojoj
je dodana, mora prodrijeti u nju i proæeti je da
bi je mogla saËuvati. Tako Êe i osobni dodir i
druæenje s ljudima uËiniti da spasonosna sila
evanelja dopre do njih. Oni se ne spaπavaju kao
skupina, veÊ kao pojedinci. Sila je u osobnom
utjecaju. Moramo se pribliæiti onima kojima æeli-
mo pomoÊi.
Okusom soli prikazana je krπÊaninova æivotna
snaga — Isusova ljubav u srcu, Kristova praved-
nost koja proæima æivot. Kristova ljubav je neza-
dræiva i borbena. Ako je u nama, izlijevat Êe se
na druge. Moramo im se toliko pribliæiti da se
njihova srca mogu zagrijati naπim nesebiËnim za-
nimanjem i ljubavlju. Iskreni vjernici πire æivo-
tvornu energiju koja prodire i ulijeva novu mo-
ralnu snagu duπama za koje rade. Sila Svetoga
Duha, a ne ljudska snaga, obavlja tu preobrazbu.
Isus dodaje i ozbiljnu opomenu: “Ali ako sol
obljutavi, Ëime Êe se ona (zemlja) osoliti? Viπe
nije ni za πto, osim da se izbaci van da je ljudi
pogaze.” (Matej 5,13)
Dok je sluπao Kristove rijeËi, narod je mo-
gao vidjeti bijelu sol kako svjetluca na stazama,
baËena onamo zato πto je izgubila okus i postala
neuporabljiva. Time je toËno prikazano stanje fa-
rizeja i djelovanje njihove religije na druπtvo. Pri-
kazan je time i æivot svake duπe od koje je odstu-
57
pila sila Boæje milosti, duπe koja je ohladnjela i
izgubila Krista. Kakvu god vjeru ispovijedala, blju-
tava je i neukusna i anelima i ljudima. Baπ tak-
vima Krist kaæe: “Oh kad bi bio studen ili vruÊ!
Ali, jer si mlak — ni vruÊ ni studen — izbacit
Êu te iz svojih usta.” (Otkrivenje 3,15.16)
BLA ÆENSTVA
Naπ utjecaj Êe
uzdizati ljudski
rod i donositi
mu blagoslove
samo onoliko
koliko smo se
sami posvetili i
predali Kristu.
Nemamo li æivu vje-
ru u Krista kao osobnog
Spasitelja, naπ utjecaj u
ovome nevjerniËkom svi-
jetu neÊe se osjetiti. Ne
moæemo drugima dati
ono πto sami nemamo.
Naπ utjecaj Êe uzdizati
ljudski rod i donositi mu
blagoslove samo onoliko
koliko smo se sami po-
svetili i predali Kristu.
Tamo gdje nema djelotvorne sluæbe, iskrene lju-
bavi i stvarnog iskustva, nema ni snage da se po-
mogne, nema povezanosti s Nebom ni Kristovog
“okusa” u æivotu. Sve dok nas Sveti Duh ne moæe
uporabiti kao svoja orua da bi svijetu prenio
istinu kakva je u Isusu, sliËni smo soli koja je
izgubila okus i postala potpuno bezvrijedna. Ako
nam nedostaju Kristove vrline, svjedoËimo svijetu
da istina koju ispovijedamo nema sile da bi nas
posvetila. I tako, dokle doseæe naπ utjecaj, onemo-
ISUSOV GOVOR NA GORI58
guÊujemo djelovanje Boæje RijeËi. “Kad bih ljud-
ske i aneoske jezike govorio, a ljubavi ne bih
imao, bio bih kao mjed πto jeËi, ili cimbal πto
zveËi. Kad bih imao dar proricanja i znao sve
tajne i sve znanje; kad bih imao puninu vjere,
tako da bih brda premjeπtao, a ljubavi ne bih
imao, bio bih niπta. Kad bih na hranu siromasi-
ma razdao sve svoje imanje, kad bih tijelo svoje
predao da se saæeæe, a ljubavi ne bih imao, ni-
πta mi koristilo ne bi.” (1. KorinÊanima 13,1-3)
Kad ljubav ispunjava srce, izlijevat Êe se na
druge — ne zato πto nam oni Ëine usluge, veÊ
zato πto nas ljubav pokreÊe na djelo. Ljubav mi-
jenja karakter, upravlja pobudama, suzbija nepri-
jateljstva i oplemenjuje osjeÊaje. Prostrana je kao
svemir, u skladu je s aneoskom ljubavi. Kad se
njeguje u srcu, ljubav uljepπava cijeli æivot i po-
svuda izlijeva svoj blagoslov. Jedino ljubav, i sa-
mo ljubav, moæe nas uËiniti solju zemlji.
“Vi ste svjetlo svijetu.” (Matej 5,14)
Da bi pouke bile zanimljive i da bi privukao
pozornost sluπatelja dok je uËio narod, Isus se
Ëesto sluæio primjerima iz prirode koja ih je okru-
æivala. Narod se okupio joπ u rano jutro. Sunce
se uzdizalo na plavom svodu i razgonilo sjene
koje su se skrivale po dolinama i uskim tjesna-
59
cima izmeu bregova. Rumenilo na istoËnoj strani
neba joπ nije izblijedjelo. Zemlja je bila obasjana
sjajnim sunËanim zrakama. S mirne povrπine je-
zera odbijala se zlatna svjetlost, a ruæiËasti jutarnji
oblaci zrcalili se u njoj. Svaki pupoljak, cvijet i
BLA ÆENSTVA
Ljubav mijenja
karakter,
upravlja
pobudama,
suzbija ne-
prijateljstva i
oplemenjuje
osjeÊaje.
svaka olistala granËica
blistali su od kapljica ro-
se. Priroda se smijeπila
blagoslovu novoga dana,
a ptice na drveÊu umil-
no su pjevale. Spasitelj je
pogledao ljude ispred
sebe, zatim sunce koje
se raalo, i onda rekao
svojim uËenicima: “Vi
ste svjetlo svijetu.” Kao
πto sunce ide naprijed
svojim putom ljubavi razgoneÊi sjene noÊi i bu-
deÊi svijet na æivot, tako i Kristovi sljedbenici
trebaju iÊi naprijed u svojemu poslanju πireÊi
nebesku svjetlost na one πto su u tami zablude
i grijeha.
U blistavom sjaju jutra na okolnim breæulj-
cima sve jasnije su se ocrtavali gradovi i sela upot-
punjujuÊi ljepotu krajolika. Krist je rekao: “Nije
moguÊe sakriti grad koji leæi na gori.” A onda
je dodao: “Ne æeæe se svijeÊa da se stavi pod
variÊak, nego na svijeÊnjak da svijetli svima u
ISUSOV GOVOR NA GORI60
kuÊi.” Meu Kristovim sluπateljima bilo je ponaj-
viπe poljodjelaca i ribara, Ëija je siromaπna bora-
viπta Ëinila samo jedna prostorija u kojoj je svje-
tiljka s postolja svijetlila svima u kuÊi. Isus ka-
æe: “Vaπe svjetlo neka tako zasja pred ljudima
da vide vaπa djela ljubavi te slave Oca vaπeg ne-
beskog.” (Matej 5,14-16)
Grjeπnog Ëovjeka nikad nije obasjavala, niti
Êe ga ikad obasjati druga svjetlost osim one ko-
ja se πiri od Krista. Isus, Spasitelj, jedino je svjetlo
koje moæe odagnati tamu svijeta ogrezlog u gri-
jeh. O Kristu, o RijeËi je zapisano: “U njoj bijaπe
Æivot i Æivot bijaπe svjetlo ljudima.” (Ivan 1,4)
Primanjem Njegova æivota uËenici su mogli po-
stati pronositelji svjetla. Kristov æivot u duπi, Nje-
gova ljubav otkrivena u karakteru uËinit Êe ih
svjetlom svijetu.
Ljudski rod nema vlastite svjetlosti. Bez Krista
smo kao nezapaljena svijeÊa, sliËni mjesecu ko-
ji je okrenuo lice od sunca. Nemamo niti jednu
jedinu zraku svjetlosti kojom bismo mogli rasvi-
jetliti tamu svijeta. Ali kad se okrenemo prema
Suncu pravde, kad doemo u dodir s Kristom,
duπa biva ozarena sjajem boæanske nazoËnosti.
Kristovi sljedbenici trebaju biti viπe od svjetla
usred ljudi. Oni su svjetlo svijetu. Svima koji pri-
zivaju Njegovo ime Isus kaæe: Dali ste se meni,
a ja sam vas dao svijetu kao svoje predstavnike.
61
Otac je poslao Krista u svijet, a tako, kaæe On,
“i ja njih poslah u svijet”. (Ivan 17,18) Kao πto
je Krist bio Posrednik za otkrivanje Oca, tako i
mi moramo biti sredstvo za otkrivanje Krista. Iako
je naπ Spasitelj veliki izvor blistave svjetlosti, ne
zaboravi, krπÊanine, da se On otkriva preko Ëo-
vjeka! Boæji blagoslovi se izlijevaju preko ljud-
skih orua. Krist je doπao na svijet kao Sin Ëo-
BLA ÆENSTVA
Isus, Spasitelj,
jedino je svjetlo
koje moæe
odagnati tamu
svijeta ogrezlog
u grijeh.
vjeËji. Kad se ljudska
priroda sjedini s boæan-
skom, ËovjeËanstvo mo-
ra biti pokrenuto. Kristo-
va Crkva i svaki pojedi-
ni uËenik velikog UËite-
lja od Neba su odree-
na sredstva za otkrivanje
Boga ljudima. Aneli sla-
ve Ëekaju da preko vas
prenesu nebesku svjetlost i silu duπama koje su
na rubu propasti. HoÊe li ljudsko orue propustiti
ispuniti djelo koje mu je odreeno? O, tada bi svi-
jetu bio uskraÊen obeÊani utjecaj Svetoga Duha.
Krist nije zapovjedio svojim uËenicima: “Po-
trudite se da vaπe svjetlo svijetli”, veÊ je kazao:
“Vaπe svjetlo neka tako zasja pred ljudima da vide
vaπa djela ljubavi te slave vaπeg Oca nebeskog.”
Stanuje li Krist u srcu, nemoguÊe je skriti svjetlost
Njegove nazoËnosti. Ako oni koji govore da su
ISUSOV GOVOR NA GORI62
Kristovi sljedbenici nisu svjetlo svijetu, to je zato
πto ih je napustila æivotodavna sila. Ne mogu li
davati nikakvu svjetlost, to je zato πto su izgubili
svaku vezu s Izvorom svjetlosti.
U svim razdobljima “Duh Kristov... bijaπe u
njima” (1. Petrova 1,11). Vjernu Boæju djecu Ëinio
je svjetlom ljudima njihova naraπtaja. Josip je bio
nositelj svjetla u Egiptu. Svojom neporoËnoπÊu,
dobrotom i djetinjskom ljubavi predoËavao je Kri-
sta usred idolopokloniËkog naroda. Dok su Izra-
elci putovali iz Egipta u ObeÊanu zemlju, ljudi
Ëista srca meu njima bili su svjetlo okolnim na-
rodima. Preko njih se Bog otkrivao svijetu. Preko
Daniela i njegovih prijatelja u Babilonu i preko
Mordokaja u Perziji blistave zrake svjetla sjale su
usred tame carskih dvorova. Tako su i Kristovi
uËenici postavljeni kao nositelji svjetla na putu
u Nebo. Preko njih se OËeva milost i dobrota
otkrivaju svijetu obavijenom tamom pogreπnih
shvaÊanja o Bogu. Kad vide njihova dobra djela,
ljudi Êe biti ponukani slaviti Oca koji je na ne-
besima, jer se pokazalo da je na prijestolju sve-
mira Bog. Njegov karakter dostojan je hvale i opo-
naπanja. Boæanska ljubav koja plamti u srcu i
krπÊanska uravnoteæenost koja se pokazuje u æi-
votu sliËne su kratkom pogledu u Nebo, koji je
Ëovjeku omoguÊen iz svijeta da bi se mogao di-
viti savrπenstvu Neba.
63
Ljudima tako biva omoguÊeno da vjeruju u
“ljubav koju Bog ima u nama”. (1. Ivanova 4,16)
Tako se Ëiste i preobraæavaju srca, nekad grjeπna
i izopaËena, da bi bila pokazana bez mane “Ono-
mu koji vas moæe oËuvati od pada neporoËne i
razdragane pred njegovom slavom, jedinome Bogu
koji nas je spasio po Isusu Kristu, naπem Gospo-
dinu...” (Judina 24)
BLA ÆENSTVA
Spasiteljeve rijeËi:
“Vi ste svjetlo svijetu”
pokazuju da je On svo-
jim sljedbenicima povje-
rio sluæbu u cijelome svi-
jetu. SebiËnost, oholost
i predrasude podignule
su u Kristovo doba Ëvrst
i visok zid razdvajanja iz-
meu postavljenih Ëuva-
ra svetih proroπtava i svih ostalih naroda na Zem-
ljinoj kugli. Ali Spasitelj je doπao sve to izmijeniti.
RijeËi koje je narod sluπao s Njegovih usana bile
su posve razliËite od svega πto su dotad sluπali
od sveÊenika i rabina. Krist ruπi zid razdvajanja,
samoljublja i nacionalnih predrasuda propovije-
dajuÊi ljubav prema svim pripadnicima ljudske
obitelji. On uzdiæe ljude iz uskog kruga u koji
ih je zatvorila njihova sebiËnost uklanjajuÊi sve
zemaljske granice i umjetno stvorene razlike u
Aneli slave
Ëekaju da preko
vas prenesu
nebesku svjetlost
i silu duπama
koje su na rubu
propasti.
ISUSOV GOVOR NA GORI64
druπtvu. Ne pravi nikakvu razliku izmeu susje-
da i stranaca, prijatelja i neprijatelja. Krist nas
uËi da svaku duπu kojoj je potrebna pomoÊ gle-
damo kao svojega bliænjeg, a cijeli svijet kao svoje
podruËje rada.
Kao πto SunËeve zrake prodiru i do najudalje-
nijih kutaka Zemljine kugle, tako po Boæjoj na-
redbi i svjetlost evanelja treba doprijeti do svake
duπe na Zemlji. Kad bi Kristova Crkva ispunjavala
plan naπega Gospodina, svjetlost bi obasjala sve
koji se nalaze u tami i u dolini smrtne sjene.
Kad bi se vjernici Crkve, umjesto da se zajedno
nastanjuju izbjegavajuÊi odgovornost i noπenje
kriæa, raziπli po svim zemljama, kad bi pustili
da preko njih zablista Kristova svjetlost i kad bi
radili kao πto je On radio na spaπavanju duπa,
“evanelje o kraljevstvu” brzo bi bilo objavljeno
po cijelom svijetu.
Tako Êe se ostvariti Boæja nakana da sebi iza-
bere narod, poËevπi od Abrahama u dolinama
Mezopotamije pa do nas u naπim danima: “...
blagoslovit Êu te... i sam Êeπ biti blagoslov.” (Po-
stanak 12,2) RijeËi πto ih je Krist uputio preko
proroka-evanelista, a samo su ponovljene u Pro-
povijedi na Gori, odnose se na nas u ovome po-
sljednjem naraπtaju: “Ustani, zasini, jer svjetlost
tvoja dolazi, nad tobom blista Slava Jahvina.” (Iza-
ija 60,1) Ako je tvoj duh obasjala Slava Gospod-
65
nja, ako si i ti veÊ promatrao ljepotu Onoga koji
se “istiËe meu tisuÊama” — Onoga koji je “sav
od ljupkosti”, ako je tvoja duπa bila ozarena na-
zoËnoπÊu Njegove slave, onda su i tebi upuÊene
te UËiteljeve rijeËi. Jesi li s Kristom stajao na
Gori preobraæenja? Dolje u ravnici nalaze se duπe
koje je Sotona zarobio; one Ëekaju da ih oslobodi
rijeË vjere i molitve.
BLA ÆENSTVA
Naπa duænost nije
samo promatrati Kri-
stovu slavu, nego i go-
voriti o Njegovim vrli-
nama. Izaija nije samo
promatrao Kristovu sla-
vu, nego je i govorio
o Njemu. Dok je David
razmiπljao, vatra je
plamtjela, a onda je
progovorio svojim jezi-
kom. RazmiπljajuÊi o Ëudesnoj Boæjoj ljubavi,
morao je govoriti o onome πto je vidio i osje-
tio. Tko moæe vjerom promatrati Ëudesni plan
otkupljenja, slavu jedinoroenog Boæjeg Sina, a
ne govoriti o tome? Tko moæe razmiπljati o nedo-
kuËivoj ljubavi πto se otkrila na kriæu Golgote
prigodom Kristove smrti — da ne poginemo veÊ
da imamo vjeËni æivot — tko moæe to gledati i
ne naÊi rijeËi kojima bi veliËao Spasiteljevu slavu?
Kad bi Crkva
ispunjavala plan
naπega
Gospodina,
svjetlost bi
obasjala sve koji
se nalaze u
tami.
ISUSOV GOVOR NA GORI66
“»uj! Bog veliËanstveni zagrmje, a u Hramu
njegovu svi kliknuπe: Slava!” (Psalam 29,3b) Izra-
elov pjesnik ljupko Ga slavi uz harfu: “Govore
o blistavoj slavi tvoga veliËanstva, i Ëudesa tvo-
ja objavljuju. Kazuju strahovitu silu djela tvojih,
veliËinu tvoju propovijedaju.” (Psalam 145,5.6)
Kriæ s Golgote treba biti visoko uzdignut pred
ljudima tako da im obuzme um i da se njihove
misli bave njime. Tada Êe sâm Bog ispuniti bo-
æanskom silom sve duhovne sposobnosti. Sve sile
bit Êe usredotoËene na pravi rad za UËitelja. Trud-
benici Êe kao æiva orua, odreena da obasjaju
Zemlju, rasvijetliti svijet zrakama svjetla.
Krist prima, o, tako radosno, svako ljudsko
orue koje Mu se hoÊe predati. On spaja ljudsko
s boæanskim da bi svijetu mogao objaviti tajnu
Utjelovljene Ljubavi. PriËajte o tome, molite se
za to, pjevajte o tome! Objavljujte svuda vijest
o Njegovoj slavi i æurite i dalje prema nebeskim
visinama!
Strpljivo podnoπenje nevolja, primanje blago-
slova sa zahvalnoπÊu, hrabro odolijevanje kuπnja-
ma, svakodnevno oËitovanje duha krotkosti, do-
brote, milosra i ljubavi — sve su to izvori svjet-
losti kojom blista pravi karakter, nasuprot tami
sebiËnog srca u kojemu nikad nije zasjala svjet-
lost æivota.
67
Duhovna narav Zakona
“Nemojte misliti da sam doπaoukinuti zakon i proroke! Ne dooh daih ukinem, veÊ da ih ostvarim.” (Matej
5,17)
Usred grmljavine i ognja Krist je objavio Za-
kon na Sinajskoj gori. Boæja slava, sliËna ognju
koji saæiæe, poËivala je na njezinu vrhu, a gora
se tresla od Gospodnje nazoËnosti. »ete Izraelove,
pavπi niËice, sluπale su sa strahopoπtovanjem svete
propise Zakona. Koliko se od toga razlikovao pri-
zor na Gori blagoslova! Pod ljetnim nebom, u ti-
πini koju je naruπavala samo pjesma ptica, Isus
je objaπnjavao naËela svojega kraljevstva. Onaj koji
je toga dana govorio narodu jezikom ljubavi, otkri-
vao mu je naËela Zakona objavljenog na Sinaju.
Prigodom objavljivanja zakona bilo je nuæno
da Izrael, iskvaren dugim robovanjem u Egiptu,
stekne ispravan dojam o Boæjoj sili i veliËanstvu.
Bog mu se tada jednako otkrio i kao Bog ljubavi.
“... Doe Jahve sa Sinaja,
sa Seira im se pokaza
ISUSOV GOVOR NA GORI68
i s gore Parana zasja.
Zbog njih doe od kadeπkih zborova,
sa svoga juga sve do Obronaka.
Ipak ti ljubiπ narode,
svi sveti njihovi u tvojoj su ruci.
Pred tvojim su leæali nogama,
iπli tobom predvoeni.”
(Ponovljeni zakon 33,2.3)
Upravo je Mojsiju Bog otkrio svoju slavu div-
nim rijeËima koje su saËuvane kao nasljedstvo
stoljeÊa: “Jahve, Jahve! Bog milosrdan i milostiv,
spor na srdæbu, bogat ljubavlju i vjernoπÊu, iska-
zuje milost tisuÊama, podnosi opaËinu, grijeh i
prijestup...”. (Izlazak 34,6.7)
Zakon dan na Sinaju bio je proglaπenje naËela
ljubavi, otkrivanje nebeskog Zakona Zemlji. Stav-
ljen je u ruku Posrednika i izgovoren glasom Ono-
ga Ëijom silom ljudska srca mogu biti usklae-
na s Njegovim naËelima. Bog je otkrio svrhu Zako-
na kad se obratio Izraelu: “Budite narod meni
posveÊen!” (Izlazak 22,30)
Meutim, Izraelci nisu shvatili duhovnu na-
rav Zakona, pa je njihova takozvana posluπnost
Ëesto bila samo poπtovanje formâ i obredâ umje-
sto pokoravanja srca vrhovnoj vlasti ljubavi. Bu-
duÊi da je Isus svojim karakterom i djelom ot-
krivao ljudima svete, milosrdne i oËinske Boæje
69
osobine i ukazivao na bezvrijednost ceremonijalne
posluπnosti, hebrejski voe Ga nisu primili niti
su razumjeli Njegove rijeËi. Smatrali su da se Krist
olako odnosi prema zahtjevima Zakona, a kad
im je iznio upravo one istine koje su bît njihove
sluæbe, odreene od Boga, oni su Ga, gledajuÊi
DUHOVNA NARAV ZAKONA
samo na formu, optuæili
da krπi Zakon.
Iako izgovorene smi-
reno, Kristove rijeËi bile
su proæete ozbiljnoπÊu i
snagom koja je potresa-
la srca ljudi. OËekivali su
da Êe Ëuti ponavljanje
beæivotnih tradicija i pre-
tjeranih zahtjeva rabinâ,
ali uzalud. Zapanjilo ih
je Kristovo uËenje, “jer ih je uËio kao onaj koji
ima vlast, a ne kao njihovi knjiæevnici”. (Matej
7,29) Farizeji su uoËili golemu razliku izmeu
svojega i Kristova naËina pouËavanja. Vidjeli su
da veliËanstvenost, neokaljanost i ljepota istine
svojim dubokim i njeænim utjecajem sve viπe
osvajaju srca. Spasiteljeva boæanska ljubav i njeæ-
nost privlaËile su ljudska srca k Njemu. Rabini
su vidjeli da je Krist svojim uËenjem poniπtio
sav smisao pouka koje su oni davali narodu. On
je ruπio zid razdvajanja koji je toliko laskao nji-
Zakon dan na
Sinaju bio je
proglaπenje
naËela ljubavi,
otkrivanje
nebeskog
Zakona Zemlji.
ISUSOV GOVOR NA GORI70
hovu ponosu i iskljuËivosti. Bojali su se da Êe
Krist, bude li Mu dopuπteno, potpuno odvojiti
narod od njih. Slijedili su Ga, ispunjeni odluË-
nim neprijateljstvom, traæeÊi prigodu da Ga omrz-
nu mnoπtvu i tako omoguÊe Velikom vijeÊu da
Ga osudi i usmrti.
Uhode su pozorno pratili Isusa na Gori. Dok
je On iznosio naËela pravednosti, farizeji su πirili
glasine da je Njegov nauk u suprotnosti s propi-
sima koje je Bog dao na Sinaju. Spasitelj nije iz-
govorio nijednu rijeË koja bi mogla poljuljati po-
vjerenje u vjerovanja i uredbe koje su bile dane
preko Mojsija, jer je svaka zraka boæanske svjet-
losti, koju je veliki izraelski voa prenio naro-
du, bila primljena od Krista. Dok su mnogi u
srcu pomiπljali da je doπao ukinuti Zakon, Isus
je iznosio svoje glediπte o boæanskim propisima
rijeËima koje se ne mogu pogreπno razumjeti.
“Nemojte misliti”, kazao je, “da sam doπao uki-
nuti Zakon i Proroke!” (Matej 5,17)
Sâm Stvoritelj ljudi, Zakonodavac, izjavljuje
da nije doπao ukinuti propise Zakona. Sve u pri-
rodi, od Ëestice u sunËanoj zraci, do svjetova u
visini, podloæno je zakonu. O posluπnosti zako-
nima ovise red i sklad u prirodi. Tako postoje i
velika naËela pravednosti koja upravljaju æivotom
svih razumnih biÊa. O prilagoavanju tim naËe-
lima ovisi dobrobit svemira. Boæji Zakon je po-
71
stojao i prije nego πto je stvorena Zemlja. Aneli
se dræe njegovih naËela, a da bi i Zemlja bila u
skladu s Nebom, ljudi moraju sluπati boæanske
propise. Krist je u Edenu upoznao Ëovjeka s pro-
pisima Zakona “dok su klicale zvijezde jutarnje
i Boæji uzvikivali dvorjani”. (Job 38,7) Krist nije
doπao na Zemlju pokvariti Zakon, veÊ svojom mi-
DUHOVNA NARAV ZAKONA
losti vratiti ljude posluπ-
nosti njegovim odredba-
ma.
Ljubljeni uËenik, ko-
ji je na Gori sluπao Kri-
stove rijeËi, piπe mnogo
kasnije, pod utjecajem
Svetoga Duha, o Zakonu
kao o stalnoj obvezi:
“Tko god poËinja grijeh,
krπi zakon; grijeh je kr-
πenje zakona”. (1. Ivano-
va 3,4) Apostol Ivan objaπnjava da je Zakon o
kojemu govori “stara zapovijed koju ste primili
od poËetka”. (1. Ivanova 2,7) On govori o Zakonu
koji je postojao joπ pri stvaranju i samo je bio
ponovljen na Sinajskoj gori.
Isus kaæe: “Nemojte misliti da sam doπao
ukinuti Zakon i Proroke! Ne dooh da ih uki-
nem, veÊ da ih ostvarim.” (Matej 5,17) On ovdje
rabi rijeË “ispunim” u istom smislu kao i onda
Krist nije doπao
na Zemlju
pokvariti Zakon,
veÊ svojom
milosti vratiti
ljude posluπnosti
njegovim
odredbama.
ISUSOV GOVOR NA GORI72
kad je Ivanu Krstitelju objavio svoju nakanu “da
sve ispunimo πto je u skladu s voljom Boæjom”
(Matej 3,15), to jest da ispuni mjeru zahtjeva Za-
kona, da pruæi primjer savrπene usklaenosti s
Boæjom voljom.
Njegovo poslanje bilo je “da uzveliËa i pro-
slavi Zakon svoj”. (Izaija 42,21) On je bio odreen
prikazati duhovnu narav Zakona, iznijeti njego-
va dalekoseæna naËela i objasniti njegovu vjeË-
nu obvezatnost.
Krist, kojega i najplemenitiji i najnjeæniji me-
u ljudima samo blijedo odraæavaju, o kojemu
je Salomon, nadahnut Duhom, pisao da je “bijel
i rumen, istiËe se meu tisuÊama... i sav je od
ljupkosti” (Pjesma 5,10.16), o kojemu je David,
gledajuÊi Ga u proroËkoj viziji, kazao: “Lijep si,
najljepπi izmeu sinova ljudskih” (Psalam 45,3),
Isus, jasna slika OËeve liËnosti, sjaj Njegove sla-
ve, samoprijegorni Spasitelj bio je na svojemu
putu ljubavi po ovome svijetu boæanskom lje-
potom svojega karaktera æivi prikaz karaktera
Boæjeg Zakona. U Njegovu æivotu se otkrilo da
je nebeska ljubav, naËelo koje nas Ëini sliËnima
Kristu, temelj Zakona vjeËne pravednosti.
“Jer, zaista, kaæem vam, dok opstoji nebo i
zemlja”, kaæe Isus, “ni jedna jota, ni jedna kovr-
Ëica slova iz Zakona sigurno neÊe nestati, a da
se sve ne ostvari”. (Matej 5,18) Svojom posluπ-
73
noπÊu Zakonu Krist je potvrdio njegovu nepro-
mjenjivost i dokazao da svaki Adamov sin i sva-
ka Adamova kÊi mogu Njegovom miloπÊu biti
savrπeno posluπni Zakonu. Na Gori je kazao da
iz Zakona neÊe nestati ni kovrËica slova iz Zakona,
a da se sve ne ostvari — sve πto je povezano s
ljudskim rodom, sve πto je u vezi s planom spa-
DUHOVNA NARAV ZAKONA
U Kristovu
æivotu se otkrilo
da je nebeska
ljubav, naËelo
koje nas Ëini
sliËnima Kristu,
temelj Zakona
vjeËne
pravednosti.
senja. Krist ne uËi da Êe
Zakon ikad biti ukinut,
nego nam usmjeruje po-
gled na krajnju granicu
ljudskih vidika i uvjerava
nas da Êe Zakon zadræati
svoj autoritet sve dok ne
stignemo do te granice.
To Ëini zato da nitko ne
bi mogao pomisliti da je
Njegova zadaÊa ukinuti
propise Zakona. Sve dok
postoji nebo i Zemlja,
vrijedit Êe i sveta naËela Boæjega Zakona. Nje-
gova pravednost Êe stajati “ko Boæji vrhunci” (Psa-
lam 36,7) i bit Êe izvor blagoslova iz kojega se
razlijevaju potoci da osvjeæe zemlju.
BuduÊi da je Boæji Zakon savrπen i stoga ne-
promjenjiv, nemoguÊe je da grjeπni ljudi sami za-
dovolje mjerila njegovih zahtjeva. Zato je Isus i
doπao kao naπ Otkupitelj da bi, uËinivπi ih sudi-
ISUSOV GOVOR NA GORI74
onicima u boæanskoj naravi, doveo ljude u sklad
s naËelima Zakona Neba. Kad se odreknemo svo-
jih grijeha i primimo Krista kao svojega Spasitelja,
uzdiæemo Zakon. Apostol Pavao pita: “Ukidamo
li tako vjerom Zakon? Daleko od toga! Napro-
tiv, tim Zakon utvrujemo.” (Rimljanima 3,31)
ObeÊanje Novoga zavjeta glasi: “Stavit Êu za-
kone svoje u srca njihova i upisat Êu ih u pamet
njihovu.” (Hebrejima 10,16) Iako je sustav sim-
bola, koji je ukazivao na Krista kao na Boæje Janje
koje Êe ponijeti grijehe svijeta, trebao prestati
Kristovom smrÊu, naËela pravednosti sadræana u
Deset zapovijedi nepromjenjiva su kao i vjeËno
prijestolje. Nijedna zapovijed nije bila ukinuta,
nijedna jota ni kovrËica slova nije nestala. Ta
naËela, u raju objavljena Ëovjeku kao veliki Za-
kon æivota, ostat Êe neizmijenjena i u obnovlje-
nom raju. Kad Eden ponovno procvjeta na Zemlji,
svi koji æive pod Suncem poπtovat Êe Boæji Za-
kon ljubavi.
“Dovijeka, o Jahve, rijeË tvoja ostaje, stalna
poput nebesa ... Djela ruku njegovih vjernost su
i pravednost, stalne su sve naredbe njegove, utvr-
ene za sva vremena, dovijeka, sazdane na isti-
ni i pravdi ... Odavno znam za tvoje propise, da
si ih sazdao zasvagda.” (Psalam 119,89; 111,7.8;
119,152)
75
“Stoga, tko god prekrπi i jednu odovih i najmanjih zapovijedi i nauËidruge da tako rade, bit Êe najmanji ukraljevstvu nebeskom...” (Matej 5,19)
To znaËi da takvome tamo neÊe ni biti mje-
sta. Jer tko namjerno prekrπi jednu zapovijed,
ne dræi u duhu i istini nijednu. “Uistinu, ako tko
vrπi sav Zakon, a pogrijeπi samo u jednome, po-
staje krivac za sve.” (Jakov 2,10)
Grijeh nije u veliËini djela neposluπnosti,
nego i u najmanjem odstupanju od objavljene
Boæje volje, jer to odstupanje pokazuje da veze
izmeu duπe i grijeha joπ nisu raskinute. Srce
sluæi dvojici gospodara. Time se, zapravo, ono
odriËe Boga i buni se protiv zakona Njegove vla-
davine.
Kad bi ljudima bilo dopuπteno zanemariti Go-
spodnje zahtjeve pa da sami sebi propisuju pravila
o duænosti, postojalo bi mnoπtvo razliËitih mjerila
koja bi zadovoljavala razliËite umove te bi vlast
bila oduzeta iz Gospodnjih ruku. Ljudska volja
postala bi vrhovna, a uzviπena i sveta Boæja volja
— Njegova nakana ljubavi prema Njegovim stvo-
renjima — bila bi podcijenjena i prezrena.
Kad god ljudi biraju vlastiti put, sukobljava-
ju se s Bogom. Za njih neÊe biti mjesta u nebes-
kom kraljevstvu zato πto ratuju protiv temeljnih
DUHOVNA NARAV ZAKONA
ISUSOV GOVOR NA GORI76
naËela Neba. Ne poπtujuÊi Boæju volju, staju na
stranu Sotone, neprijatelja Boga i ljudi. »ovjek
Êe æivjeti — ne jednom rijeËju, ne mnogim rijeËi-
ma, veÊ svakom rijeËju koju je Bog izgovorio.
Ne moæemo biti sigurni odbacimo li ijednu rijeË,
koliko god nam izgledala nevaæna. Nema nijed-
ne zapovijedi u Zakonu koja Ëovjeku ne sluæi na
dobro i sreÊu, i u ovome æivotu i u onome koji
Êe doÊi. Posluπnost Boæjem Zakonu je ograda koja
πtiti Ëovjeka sa svih strana i Ëuva ga od zla. Tko
samo na jednom mjestu ruπi tu ogradu koju je
Bog podignuo, uniπtava njezinu moÊ da ga πtiti,
jer je otvorio prolaz kroz koji neprijatelj moæe
uÊi da bi pustoπio i razarao.
Usudivπi se prekrπiti Boæju volju samo u jed-
noj toËki, naπi praroditelji su otvorili brane kroz
koje je zlo prodrlo u svijet. Tko god bude slijedio
njihov primjer, poænjet Êe sliËne posljedice. Boæja
ljubav je temelj svake odredbe Njegova Zakona,
a onaj tko odstupa od zapovijedi, prouzroËuje
vlastitu nesreÊu i propast.
77
“Jer, velim vam, ne bude li vaπapravednost veÊa od pravednostiknjiæevnika i farizeja, sigurno neÊeteuÊi u kraljevstvo nebesko.” (Matej
5,20)
Knjiæevnici i farizeji proglaπavali su Isusa i
Njegove uËenike grjeπnicima zbog nepoπtovanja
rabinskih obreda i obiËaja. UËenike su Ëesto zbu-
njivali i uznemirivali prijekori i optuæbe onih koje
su naviknuli poπtivati kao vjerske uËitelje. Isus
je razotkrio prijevaru. Kazao je da je pravednost
kojoj su farizeji pridavali toliku vrijednost bez-
vrijedna. Hebreji su smatrali sebe osobitim, vjer-
nim narodom koji uæiva Boæju naklonost, ali Krist
je pokazao da je njihova religija liπena spasono-
sne vjere. Sva njihova licemjerna poboænost, nji-
hove ljudske izmiπljotine i obredi, Ëak ni hvali-
savo ispunjavanje formalnih zahtjeva Zakona ni-
su ih mogli uËiniti svetima. Nisu bili Ëistoga srca,
nisu bili plemeniti, ni sliËni Kristu po karakteru.
Religija utemeljena na opravdanju djelima ne
moæe dovesti duπu u skladnost s Bogom. Stroga
i kruta pravovjernost farizeja, bez skruπenosti,
njeænosti i ljubavi, grjeπniku je bila samo kamen
spoticanja. Bili su sliËni soli koja je izgubila okus.
U njihovom utjecaju nije bilo sile koja bi saËuvala
svijet od pokvarenosti. Jedina prava vjera je ona
DUHOVNA NARAV ZAKONA
ISUSOV GOVOR NA GORI78
“koja oËituje svoju snagu ljubavlju” (GalaÊanima
5,6) da oËisti duπu i, sliËno kvascu, preobrazi
karakter.
Hebreji su sve to veÊ morali nauËiti iz uËenja
proroka. Vapaj duπe za izmirenjem s Bogom na-
πao je stoljeÊima prije svoj glas i odgovor u rije-
Ëima proroka Miheja: “S Ëime Êu doÊi pred Jah-
vu, hoÊu li pasti niËice pred Bogom Sveviπnjim?
HoÊu li doÊi preda nj sa ærtvom paljenicom, s
teocima od jedne godine? HoÊe li mu biti mile
tisuÊe ovnova, tisuÊe tisuÊa potokâ ulja?... Ob-
javljeno ti je, ËovjeËe, πto je dobro, πto Jahve
traæi od tebe: samo Ëiniti pravicu, milosre lju-
biti i smjerno sa svojim Bogom hoditi” (Mihej
6,6-8)
Prorok Hoπea ovako je otkrio bît farizejstva:
“Bujna je loza bio Izrael, rod bogat ona je nosila.
I πto mu je viπe rodilo plodova, to je viπe umnaæao
ærtvenike; πto mu je bogatija zemlja bila, to je
kiÊenije dizao stupove.” (Hoπea 10,1) TvrdeÊi da
sluæe Bogu, Hebreji su zapravo sluæili sebi. Nji-
hova pravednost bila je plod njihovih napora da
dræe Zakon u skladu sa svojim zamislima i na
svoju korist. Stoga nije ni mogla biti bolja od njih
samih. NastojeÊi sami sebe uËiniti svetima, po-
kuπavali su, naime, Ëisto izvaditi iz neËistoga. Boæji
Zakon je svet kao πto je i Bog svet, savrπen kao
πto je Bog savrπen. On ljudima prikazuje Boæju
79
pravednost. »ovjek ne moæe sâm dræati Zakon,
jer ljudska je narav iskvarena, unakaæena i potpu-
no razliËita od Boæje naravi. Djelima sebiËnog
srca “svi postasmo neËisti, a sva naπa pravda ko
haljine okaljane”. (Izaija 64,5)
Iako je Zakon svet, Hebreji nisu mogli steÊi
pravednost vlastitim naporima da ga dræe. Ako
DUHOVNA NARAV ZAKONA
æele uÊi u nebesko Kra-
ljevstvo, Kristovi uËeni-
ci moraju steÊi drukËiju
pravednost od farizejske
pravednosti. U svojemu
Sinu Bog im je pruæio
savrπenu pravednost Za-
kona. Da su svoja srca
potpuno otvorili kako bi
primili Krista, sâm æivot
od Boga i Njegova ljubav
obitavali bi u njima pre-
obraæavajuÊi ih u Njegovo obliËje. Tako bi, za-
hvaljujuÊi dragovoljnom Boæjem daru, mogli
dobiti pravednost koju Zakon zahtijeva. Ali fari-
zeji su odbacili Krista. “Ne poznajuÊi Boæje pra-
vednosti i nastojeÊi ustanoviti svoju vlastitu, ni-
su se podvrgli Boæjoj pravednosti”. (Rimljanima
10,3)
Isus je nastavio objaπnjavati svojim sluπate-
ljima πto znaËi dræati Boæje zapovijedi — da je
Zakon je svet
kao πto je i Bog
svet, savrπen
kao πto je Bog
savrπen. On
ljudima
prikazuje Boæju
pravednost.
ISUSOV GOVOR NA GORI80
to izgradnja Kristovog karaktera u njima. Jer u
Njemu se Bog svakodnevno otkrivao pred njima.
“A ja vam kaæem: Svatko tko se ljutina svog brata bit Êe odgovoran sudu.”(Matej 5,22)
Gospodin je rekao preko Mojsija: “Ne mrzi
svoga brata u svom srcu!... Ne osveÊuj se! Ne
gaji srdæbe prema sinovima svoga naroda. Ljubi
bliænjega svoga kao samoga sebe...” (Levitski za-
konik 19,17.18) Istine koje je Krist iznosio bile
su iste one istine πto su ih propovijedali proro-
ci, ali ih je potamnila tvrdoÊa srca i ljubav pre-
ma grijehu.
Spasiteljeve rijeËi otkrile su Njegovim sluπa-
teljima Ëinjenicu da su i oni, osuujuÊi druge
kao prijestupnike, bili isto toliko krivi jer su gajili
zlobu i mrænju.
Na drugoj strani jezera, nasuprot mjestu na
kojemu su se sabrali, prostirala se baπanska zem-
lja, pust predio, Ëiji su divlji klanci i πumovita
brda veÊ dugo bili omiljeno skroviπte razbojni-
ka i svakovrsnih prijestupnika. Narodu su bile
u æivom sjeÊanju vijesti o pljaËkama i ubojstvi-
ma poËinjenima ondje pa su mnogi bili revno-
sni u optuæivanju tih zloËinaca. Istodobno su i
sami bili naprasiti i svadljivi, gajili su najogor-
81
Ëeniju mrænju prema svojim ugnjetaËima Rimlja-
nima, a prezirali su i sve ostale narode, Ëak i
svoje sunarodnjake ako nisu u svemu podræavali
njihovo miπljenje. U svemu tome i oni su bili
prijestupnici Zakona koji kaæe: “Ne ubij!” (Izla-
zak 20,13)
DUHOVNA NARAV ZAKONA
Duh mrænje i
osvete potekao
je od Sotone i
naveo ga da
ubije Boæjega
Sina. Tko gaji
zlobu ili
neljubaznost,
gaji isti duh, Ëiji
je plod smrt.
Duh mrænje i osvete
potekao je od Sotone i
naveo ga da ubije Boæ-
jega Sina. Tko gaji zlo-
bu ili neljubaznost, gaji
isti duh, Ëiji je plod
smrt. U osvetoljubivoj
pomisli skriva se zlo dje-
lo, kao πto se u sjemenu
skriva biljka. “Tko god
mrzi svoga brata, uboji-
ca je; a znate da nijedan
ubojica nema u sebi traj-
noga, vjeËnoga æivota.” (1. Ivanova 3,15)
“... A tko rekne svome bratu: ‘Raka!’, bit Êe
odgovoran Velikom vijeÊu. A tko ga nazove ‘lu-
akom’, odgovarat Êe za to u ognju paklenom.”
(Matej 5,22) DarujuÊi svojega Sina za naπe ot-
kupljenje, Bog je pokazao koliko cijeni svaku ljud-
sku duπu i zato nikome ne dopuπta da govori
prezrivo o drugome. Vidimo mane i slabosti svo-
jih bliænjih, ali Bog svaku duπu smatra svojim
ISUSOV GOVOR NA GORI82
vlasniπtvom — ona je Njegova stvaranjem, a dvo-
struko viπe otkupljenjem dragocjenom Kristovom
krvlju. Svi smo stvoreni po Njegovom obliËju, a
Ëak i prema onima koji su najdublje pali mora
se postupati s poπtovanjem i njeænoπÊu. Bit Êe-
mo odgovorni pred Bogom Ëak i za jednu jedi-
nu rijeË prijezira upuÊenu duπi za koju je Krist
poloæio svoj æivot.
“A tko tebi daje prednost pred drugima? ©to
li imaπ πto nisi primio? Ako si, dakle, primio,
πto se ponosiπ kao da nisi primio?” “Tko si ti
da sudiπ tuem sluzi? Ili stoji ili pada, stvar je
njegova gospodara, a stajat Êe jer ga Gospodin
moæe tako dræati.” (1. KorinÊanima 4,7; Rimlja-
nima 14,4)
“A tko rekne svome bratu: ‘Raka!’, bit Êe od-
govoran Velikom vijeÊu. A tko ga nazove ‘lua-
kom’, odgovarat Êe za to u ognju paklenom.” (Ma-
tej 5,22) RijeË luak u Starom zavjetu se rabila
da oznaËi otpadnika ili onoga tko se predao bez-
boænosti. Isus kaæe da svatko tko osudi svojega
brata kao otpadnika ili bezboænika, pokazuje da
i sâm zasluæuje istu osudu.
Kad se Krist prepirao sa Sotonom oko Mojsi-
jeva tijela, “nije se usudio izreÊi protiv njega uvre-
dljivu osudu”. (Juda 9) Da je to uËinio, stupio
bi na Sotonino tlo, jer je osuivanje oruæje Zlo-
ga. U Pismu je on nazvan “tuæitelj naπe braÊe”.
83
(Otkrivenje 12,10) Isus nije htio uporabiti nijedno
Sotonino oruæje. Suprotstavio mu se samo rijeËi-
ma: “Neka bi ti Gospodin zapovjedio da uπutiπ!”
(Juda 9)
Krist nam je primjer: kad doemo u sukob
s Njegovim neprijateljima, ne smijemo uzvraÊati
istom mjerom, niti kazati iπta πto bi nalikovalo
uvredljivoj osudi. Onaj tko je odreen govoriti
u Boæje ime, ne smije izgovarati rijeËi koje ni
VeliËanstvo Neba nije uporabilo kad se prepira-
lo sa Sotonom. Djelo suenja i osude moramo
prepustiti Bogu.
“... Najprije se izmiri s bratom...”(Matej 5,24)
Boæja ljubav je viπe od jednostavnog suzdr-
æavanja od zlih djela, ona je pozitivno i djelo-
tvorno naËelo, æivi izvor koji stalno teËe na bla-
goslov drugima. Ako je Kristova ljubav u nama,
ne samo da neÊemo gajiti mrænju prema bliæ-
njima, nego Êemo se truditi pokazati im ljubav
na svaki naËin.
Isus kaæe: “Dakle: ako doneseπ dar svoj na
ærtvenik i tu se sjetiπ da ti brat ima neπto pro-
tiv tebe, ostavi dar tu pred ærtvenikom, hajde i
najprije se izmiri s bratom, pa onda doi i pri-
nesi dar svoj!” (Matej 5,23.24) Prinesena ærtva
DUHOVNA NARAV ZAKONA
ISUSOV GOVOR NA GORI84
bila je izraz vjere da Êe prinositelj u Kristu postati
sudionik u Boæjoj milosti i ljubavi. Meutim, iz-
raæavati vjeru u Boæju ljubav koja praπta, a isto-
dobno gajiti duh bezosjeÊajnosti, prava je lakr-
dija.
Kad netko tvrdi da sluæi Bogu, a nanosi ne-
pravdu svojemu bratu ili ga vrijea, time mu laæ-
no prikazuje Boæji karakter. Stoga mora priznati
zlo, mora ga proglasiti grijehom ako æeli biti u
skladu s Bogom. Moæda nam je taj brat nanio
veÊu nepravdu nego mi njemu, ali to ne umanjuje
naπu odgovornost. Ako se, dolazeÊi pred Boga,
sjetimo da netko ima neπto protiv nas, moramo
ostaviti svoj molitveni dar, dar zahvalnosti ili dra-
govoljni dar pa poÊi bratu s kojim smo u suko-
bu, ponizno priznati svoj grijeh i zatraæiti oprost.
Ako smo na bilo koji naËin prevarili ili po-
vrijedili svojega brata, moramo to popraviti. Ako
smo, ne znajuÊi, laæno svjedoËili, ako smo netoË-
no prenijeli rijeËi svojega brata, ako smo na bilo
koji naËin umanjili njegov utjecaj, trebamo otiÊi
k onima s kojima smo razgovarali o njemu i po-
vuÊi sve svoje uvredljive, pogreπne izjave.
Koliko bi zla bilo sprijeËeno kad se nespo-
razumi meu braÊom ne bi iznosili drugima, kad
bi ih oni iskreno, u duhu krπÊanske ljubavi, rje-
πavali meu sobom! Koliko bi gorËine, kojom su
mnogi ukaljani, bilo uniπteno! Kako bi prisno i
85
njeæno Kristovi sljedbenici mogli biti sjedinjeni
u Njegovoj ljubavi!
“A ja vam kaæem da je svaki koji spoæudom pogleda æenu veÊ — u svomsrcu — s njom uËinio preljub.” (Matej5,28)
Hebreji su bili ponosni na svoju moralnost
i gnuπali su se nemoralnih obiËaja neznaboæaca.
NazoËnost rimskih Ëinovnika, koje je carska vlast
dovela u Palestinu, neprestano je vrijeala osje-
Êaje naroda, jer su s tim strancima kao poplava
stigli neznaboæaËki obiËaji, razvrat i razuzdanost.
U Kafarnaumu su se rimski Ëinovnici Ëesto po-
javljivali sa svojim nakiÊenim ljubavnicama na
proslavama i πetaliπtima. Buka orgijanja Ëesto je
naruπavala tiπinu jezera dok su njihovi luksuzni
brodiÊi klizili mirnom povrπinom vode. Narod
je oËekivao da Isus strogo osudi te ljude, ali kako
su se iznenadili kad su Ëuli rijeËi koje su razot-
krile zlo u njihovu vlastitom srcu!
Kad se razmiπljanje o zlu voli i njeguje, makar
i tajno, to pokazuje, kaæe Isus, da u srcu joπ vlada
grijeh. Duπa je joπ obuzeta gorËinom i nalazi se
u okovima bezakonja. Onaj tko uæiva u poroË-
nim prizorima i dopuπta sebi zlu misao, poæudan
pogled, vidjet Êe u otvorenom grijehu i njego-
DUHOVNA NARAV ZAKONA
ISUSOV GOVOR NA GORI86
vom teretu srama i teπke boli pravu narav zla
πto ga je skrivao u odajama duπe. Trenutak kuπnje,
u kojemu se nekome dogodilo da padne u teæak
grijeh, nije stvorio zlo koje se otkrilo, nego je
samo ubrzao ili otkrio ono πto je bilo skriveno
i uspavano u srcu. »ovjek je “onakav kako u sebi
misli”, jer iz srca “izvire æivot”. (Mudre izreke
23,7; 4,23)
“Ako te tvoja desna ruka navodi nagrijeh, odsijeci je i baci od sebe...”(Matej 5,30)
Da bi sprijeËio πirenje bolesti na tijelo i
uniπtenje æivota, Ëovjek je spreman preæaliti i de-
snu ruku. Koliko bi morao biti spremniji odreÊi
se onoga πto ugroæava æivot duπe!
Da bi mogle sudjelovati u slavnoj slobodi
Boæjih sinova, duπe koje je Sotona ponizio i za-
robio moraju biti iskupljene Radosnom vijeπÊu.
Bog nas ne kani osloboditi patnje, koja je neiz-
bjeæiva posljedica grijeha, nego nas kani spasiti
i od samoga grijeha. IzopaËena i izobliËena du-
πa mora se oËistiti i preobraziti da bi mogla biti
odjevena u dobrotu “Jahve, Boga naπega”, “jedna-
ka slici njegova Sina”. “Ono πto oko nije vidjelo,
πto uho nije Ëulo, na πto ljudsko srce nije pomi-
slilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube.”
87
(Psalam 90,17; Rimljanima 8,29; 1. KorinÊanima
2,9) Samo Êe vjeËnost moÊi otkriti slavnu sud-
binu ljudi u kojima je obnovljeno Boæje obliËje.
Ako æelimo dosegnuti taj uzviπeni ideal, mora
biti ærtvovano sve πto izaziva spoticanje duπe. Gri-
jeh se sluæi naπom voljom da bi nas zadræao u
svojoj vlasti. PodËinjavanje volje prikazano je va-
DUHOVNA NARAV ZAKONA
Jedino ako,
pokoravajuÊi
Mu se, primimo
æivot od Njega,
bit Êe nam
moguÊe, kaæe
Isus, svladati
skrivene grijehe
na koje On
upozorava.
enjem oka ili odsijeca-
njem ruke. »esto nam se
Ëini da pokoravanje vo-
lje Bogu znaËi pristajanje
da kroz æivot proemo
unakaæeni ili osakaÊeni.
Ali bolje ti je, kaæe Krist,
biti unakaæen, ranjen i
osakaÊen ako tako mo-
æeπ uÊi u æivot. Ono πto
smatraπ propaπÊu zapra-
vo te vodi najveÊem bla-
goslovu.
Bog je izvor æivota.
Moæemo imati æivot samo ako smo u zajednici s
Njim. Odvojeni od Boga, moæemo postojati samo
kratko, ali to nije æivot: “... ona koja se odaje
nasladama mrtva je sve ako i æivi.” (1. Timoteju
5,6) Bog nam moæe podariti æivot jedino ako svo-
ju volju podËinimo Njegovoj. Jedino ako, poko-
ravajuÊi Mu se, primimo æivot od Njega, bit Êe
ISUSOV GOVOR NA GORI88
nam moguÊe, kaæe Isus, svladati skrivene grijehe
na koje On upozorava. Moæete ih pokopati u srcu
i skriti od ljudskih oËiju, ali kako Êete opstati u
Boæjoj nazoËnosti?
Ako se uzdate u sebe odbijajuÊi pokoriti svoju
volju Bogu, izabrali ste smrt. Gdje god grijeh bio,
Bog mu je oganj koji ga saæiæe. Ako izaberete
grijeh i odbijete se odvojiti od njega, Boæja nazoË-
nost, koja saæiæe grijeh, saæeÊi Êe i vas.
Æelite li se predati Bogu, to zahtijeva ærtvu.
Ali to je ærtvovanje niæeg radi viπega, zemaljskog
radi duhovnoga, propadljivog radi vjeËnoga. Bog
nije odredio da naπa volja bude uniπtena, jer sa-
mo ako se njome sluæimo, moæemo postiÊi ono
πto On æeli da postignemo. Da bismo je mogli
ponovno primiti proËiπÊenu i oplemenjenu te ta-
ko prisno povezanu s boæanskom voljom, naπa
volja mora se pokoriti Bogu da bi On mogao pre-
ko nas izlijevati potoke svoje ljubavi i sile. Koli-
ko god samovoljnom i tvrdoglavom srcu izgle-
dalo gorko i bolno to pokoravanje, ipak je to za
nas bolje.
Sve dok nije osakaÊen i bespomoÊan pao na
grudi Anela zavjeta, Jakov nije upoznao pobjedu
nesvladive vjere niti je stekao naziv knez Boæji.
I baπ onda, kad “je hramao zbog kuka” (Posta-
nak 32,31), Ezavova naoruæana druæina ustuknula
je pred njim, a faraon, ponosni nasljednik carske
89
loze, prignuo je glavu da od njega zatraæi blago-
slov. Tako je i sâm Poglavar naπega spasenja po-
stao savrπen “patnjama” (Hebrejima 2,10), a djeca
vjere “ozdraviπe od bolesti” i “nagnaπe u bijeg
tue bojne redove” (Hebrejima 11,34). I “kljasti
Êe se naplijeniti plijena” (Izaija 33,23), “najsustaliji
meu njima bit Êe u onaj dan kao David, a dom
Davidov bit Êe kao boæanstvo, kao Aneo Jahvin
pred njima”. (Zaharija 12,8)
“Je li dopuπteno Ëovjeku otpustitisvoju æenu s kojeg mu drago razloga?”(Matej 19,3)
Kod Hebreja je bio obiËaj da muπkarac otpu-
sti svoju æenu zbog najbeznaËajnije uvrede, a æena
se onda imala pravo ponovno udati. Takav obiËaj
izazivao je velike nesreÊe i grijeh. U propovijedi
na Gori Isus je jasno kazao da se braËna veza
ne moæe raskinuti, osim u sluËaju nevjernosti
braËnom zavjetu. “Svaki onaj”, kaæe Krist, “koji
otpusti svoju æenu — osim zbog bludnosti — na-
vodi je na preljub, i koji se oæeni takvom otpu-
πtenicom, Ëini preljub.” (Matej 5,32)
Kad su Ga farizeji poslije pitali o zakonito-
sti rastave, Isus je podsjetio svoje sluπatelje na
ustanovu braka, utemeljenu pri stvaranju: “Moj-
sije vam je zbog vaπeg okorjelog srca dopustio
DUHOVNA NARAV ZAKONA
ISUSOV GOVOR NA GORI90
da moæete otpustiti svoje æene. Ali u poËetku
nije bilo tako.” (Matej 19,8) Podsjetio ih je na
blaæene dane u Edenu: “I vidje Bog sve πto je
uËinio, i bijaπe veoma dobro”. (Postanak 1,31)
Odatle potjeËu brak i subota, dvije ustanove stvo-
rene na slavu Bogu i blagoslov ËovjeËanstvu. Kad
je Stvoritelj braËnim zavjetom sjedinio ruke sve-
toga para kazavπi: “Stoga Êe Ëovjek ostaviti oca
i majku da prione uza svoju æenu, i bit Êe njih
dvoje jedno tijelo” (Postanak 2,24), proglasio je
zakon o braku za svu Adamovu djecu do kraja
vremena. Ono πto je sâm vjeËni Otac proglasio
dobrim, bio je zakon koji je ljudima trebao doni-
jeti najuzviπeniji blagoslov i omoguÊiti im najvi-
πi razvitak.
Kao πto je izopaËio i sve druge Boæje dobre
darove povjerene ËovjeËanstvu, grijeh je izopa-
Ëio i brak. Evanelje ima zadaÊu vratiti njegovu
prvobitnu neokaljanost i ljepotu. U Starom i u
Novom zavjetu braËnom se vezom simboliËki pri-
kazuje njeæno i sveto jedinstvo izmeu Krista i
Njegova naroda, spaπenih koje je On otkupio na
Golgoti. “Ne boj se” — kaæe Krist — “neÊeπ se
postidjeti; ne srami se, neÊeπ se crvenjeti. Zabo-
ravit Êeπ sramotu svoje mladosti i viπe se neÊeπ
spominjati rugla udoviπtva svoga. Jer suprug ti
je tvoj Stvoritelj, ime mu je Jahve nad Vojska-
ma; tvoj je Otkupitelj Svetac Izraelov, Bog zem-
91
lje svekolike on se zove.” “Vratite se, sinovi od-
metnici — rijeË je Jahvina — jer ja sam vaπ Go-
spodar.” (Izaija 54,4.5; Jeremija 3,14) U Pjesmi
nad pjesmama Ëujemo nevjestin glas: “Dragi moj
pripada meni, a ja njemu.” A On, koji je za nju
“... bijel i rumen, istiËe se meu tisuÊama”, govori
DUHOVNA NARAV ZAKONA
svojoj izabranici: “Sva si
lijepa, prijateljice moja,
i nema mane na tebi.”
(Pjesma 2,16; 5,10; 4,7)
PiπuÊi krπÊanima u
Efezu, apostol Pavao po-
slije je izjavio da je Bog
postavio muæa da bude
glava æene, da joj bude
zaπtitnik, veza doma koja
sjedinjuje sve Ëlanove
obitelji, kao πto je i Krist glava Crkve i Spasitelj
simboliËnog tijela: “©toviπe, kao πto je Crkva po-
korna Kristu, tako neka budu i æene u svemu
svojim muæevima. Muæevi, ljubite svoje æene kao
πto je i Krist ljubio Crkvu i sam sebe predao za
nju, da je posveti ËisteÊi je u kupelji vode uz
pratnju rijeËi, da sam sebi privede Crkvu krasnu,
bez ljage, bez bore, bez iËega tomu sliËna, da
bude sveta i bez mane. Tako su i muæevi duæni
ljubiti svoje æene kao svoja tjelesa. Tko svoju æenu
ljubi, ljubi samoga sebe.” (Efeæanima 5,24-28)
Kao πto je
izopaËio i sve
druge Boæje
dobre darove
ËovjeËanstvu,
grijeh je
izopaËio i brak.
ISUSOV GOVOR NA GORI92
Kristova milost, i samo ona, moæe uËiniti da
ta ustanova bude ono πto je Bog odredio — sred-
stvo blagoslova i uzdizanja ljudskog roda. Tako
Êe zemaljske obitelji svojim jedinstvom, mirom
i ljubavlju predoËavati nebesku obitelj.
Kao u Kristovim danima, stanje u danaπnjem
druπtvu æalosno predoËava nebeski ideal o toj
svetoj vezi. Ali Ëak i onima koji su okusili samo
gorËinu i razoËaranje tamo gdje su oËekivali pri-
jateljstvo i radost, Kristovo evanelje nudi utje-
hu. Strpljenje i blagost, koje Njegov Duh moæe
usaditi, zasladit Êe gorku sudbinu. Srce u koje-
mu stanuje Krist bit Êe tako ispunjeno i zadovo-
ljeno Njegovom ljubavlju da neÊe æeljeti pobu-
ivati simpatiju prema sebi i privlaËiti pozornost
na sebe. Kad se duπa pokori Bogu, Kristova mu-
drost uËinit Êe ono πto nije uspjela ljudska mu-
drost. Srca koja su nekad bila ravnoduπna ili otu-
ena, mogu se, otkrivanjem Njegove milosti,
povezati zlatnim vezama ljubavi, ËvrπÊim i traj-
nijim od svake zemaljske veze, koja Êe odoljeti
svim kuπnjama.
“A ja vam kaæem: Ne kunite senikako...” (Matej 5,34)
Ne smijemo se kleti “ni nebom, jer je prije-
stolje Boæje; ni zemljom, jer je podnoæje njegovim
93
nogama; ni Jeruzalemom, jer je grad velikog kra-
lja. Ne kuni se ni svojom glavom, jer nisi kadar
jednu vlas uËiniti bijelom ili crnom!” (Matej 5,34-
36)
Sve potjeËe od Boga. Nemamo niπta πto ni-
smo primili i, viπe od toga, nemamo niπta πto
nije kupljeno za nas Kristovom krvlju. Sve πto
imamo, dolazi nam s peËatom kriæa, kupljeno krv-
lju dragocjenijom od svega, jer je to Boæji æivot.
Niπta od onoga πto imamo stoga ne smijemo
ponuditi kao svoje u zalog da Êemo ispuniti svoju
rijeË.
Hebreji su shvatili da treÊa zapovijed zabra-
njuje uzimanje Boæjeg imena u neposveÊene svr-
he, ali smatrali su da se ostalim zakletvama mogu
slobodno sluæiti. Zaklinjanje je bilo uobiËajeno.
Iako im je Mojsije zabranio laæno se kleti, pronaπli
su mnoge naËine da se oslobode obveze prihva-
Êene zakletvom. Nisu se bojali upustiti u sveto-
gre, niti su se ustruËavali od krivokletstva sve
dok je bilo prikriveno vjeπtim zaobilaæenjem Za-
kona.
Isus je osudio njihov obiËaj zaklinjanja ka-
zavπi da je to prijestup Boæje zapovijedi. Ipak,
naπ Spasitelj nije zabranio uporabu prisege na
sudu, kojom se Bog sveËano priziva za svjedoka
da je reËeno istina i samo istina. Na suenju pred
Velikim vijeÊem Isus nije odbio posvjedoËiti pod
DUHOVNA NARAV ZAKONA
ISUSOV GOVOR NA GORI94
prisegom. “A veliki mu sveÊenik reËe: ‘Zaklinjem
te æivim Bogom da nam rekneπ jesi li ti Mesija,
Sin Boæji?’ ‘Ti kaza — odgovori mu Isus.’” (Matej
26,63.64) Da je u govoru na Gori zabranio i sud-
sku prisegu, Krist bi na svojemu suenju pre-
korio velikog sveÊenika te tako, za dobro svojih
sljedbenika, potkrijepio svoje uËenje.
Mnogi se ne boje prevariti svoje bliænje, ali
su nauËeni i od Boæjega Duha osvjedoËeni da
je straπno lagati svojemu Stvoritelju. Kad su pod
prisegom, osjeÊaju da ne svjedoËe samo pred lju-
dima, veÊ i pred Bogom, a svjedoËe li laæno, to
Ëine pred Onim koji Ëita srce i zna pravu isti-
nu. Svijest o straπnim kaznama koje takav gri-
jeh povlaËi, sprjeËava ih da ga ne uËine.
Ako itko moæe pravo posvjedoËiti pod pri-
segom, onda je to krπÊanin. On neprestano æivi
u Boæjoj nazoËnosti znajuÊi da je svaka misao
vidljiva oËima Onoga s kime je povezan. Kad je
pozvan uËiniti to zakonito, ispravno je pozvati
Boga za svjedoka da je ono πto govori istina i
samo istina.
Isus je nastavio izlagati naËelo koje zakletvu
Ëini nepotrebnom. On uËi da prava istina mora
biti zakon govora. “Vaπ govor neka bude: da, da
— ne, ne! ©to je viπe od toga, od Zloga dolazi.”
(Matej 5,37)
Te rijeËi osuuju sve one besmislene izreke
95
i uzreËice koje su na granici prostaπtva, zavod-
niËke komplimente, izbjegavanje istine, laskave
fraze, pretjerivanja, trgovaËke obmane, sve πto
je tako uobiËajeno u druπtvu i poslovnom svije-
tu. Tko se nastoji prikazati drukËijim nego πto
DUHOVNA NARAV ZAKONA
Ako itko moæe
pravo
posvjedoËiti pod
prisegom, onda
je to krπÊanin.
On neprestano
æivi u Boæjoj
nazoËnosti...
jest, ili Ëije rijeËi ne izra-
æavaju stvarne osjeÊaje
njegova srca, ne moæe se
nazvati istinoljubivim.
Kad bi se te Kristo-
ve rijeËi poπtovale, pre-
stalo bi izraæavanje zlo-
namjernih sumnja i ne-
ljubaznih kritika: jer, tko
moæe biti siguran da, tu-
maËeÊi postupke i pobu-
de drugih, govori istinu?
Koliko puta ponos, strast ili osobno raspoloæe-
nje utjeËu na ocjenu koju dajemo! Jedan pogled,
jedna rijeË, Ëak i naglaπavanje rijeËi mogu na-
vesti na pogreπan zakljuËak. »ak i Ëinjenice mogu
biti izreËene tako da navode na pogreπan dojam.
A “πto je viπe” od istine, “od Zloga dolazi”. (Matej
5,37)
Sve πto krπÊani Ëine mora biti jasno kao sun-
Ëana svjetlost. Istina je od Boga, a laæ, u svakom
od svojih bezbrojnih oblika, potjeËe od Sotone.
Tko na bilo koji naËin skreÊe s pravog puta istine,
ISUSOV GOVOR NA GORI96
prepuπta se sili Zloga. Ipak, nije jednostavno ni
lako reÊi pravu istinu. Ne moæemo govoriti isti-
nu ako je ne znamo. Unaprijed stvoreno miπlje-
nje, predrasude, nedovoljno znanje i pogreπne
procjene Ëesto sprjeËavaju pravilno razumijeva-
nje problemâ koje moramo rjeπavati. NeÊemo mo-
Êi govoriti istinu ako naπim razumom stalno ne
upravlja Onaj koji je sâm Istina.
Krist nam preko apostola Pavla nalaæe: “Neka
vam rijeË bude ljubezna, solju zaËinjena, da znad-
nete odgovoriti svakome kako treba!” “Nikakva
ruæna rijeË neka ne izlazi iz vaπih usta, nego samo
korisna za izgradnju gdje je potrebno, da iskaæe
dobroËinstvo sluπateljima.” (Koloπanima 4,6; Efe-
æanima 4,29) U svjetlosti ovih tekstova vidi se
da Kristove rijeËi na Gori osuuju podrugljive,
isprazne i nemoralne razgovore, a zahtijevaju da
naπe rijeËi budu i istinite i Ëiste.
Oni koji su uËili od Krista neÊe biti “sudionici
u besplodnim djelima tame”. (Efeæanima 5,11)
U govoru i u æivotu bit Êe jednostavni, neposredni
i iskreni, jer se pripremaju za zajednicu sa sve-
tima u Ëijim se ustima “ne nae laæ”. (Otkrivenje
14,5)
97
“A ja vam kaæem: Ne opirite sezlotvoru! Naprotiv, udari li te tko podesnom obrazu, okreni mu i drugi!”(Matej 5,39)
Susreti s rimskim vojnicima bili su Hebreji-
ma stalni povodi za ogorËenost. Vojni odredi bili
su rasporeeni po raznim mjestima u Judeji i Ga-
lileji, a njihova nazoËnost podsjeÊala je narod na
vlastito nacionalno poniæenje. S gorËinom u duπi
sluπali su prodorne zvuke trube i promatrali Ëete
kako se okupljaju oko rimske zastave i klanjaju
se odajuÊi poËast simbolu rimske moÊi. Sukobi
izmeu naroda i vojnikâ bili su Ëesti i to je ras-
plamsavalo mrænju ljudi. Kad bi neki rimski Ëi-
novnik æurio sa svojom vojniËkom pratnjom iz
mjesta u mjesto, Ëesto bi hvatao hebrejske seljake
koji su radili u polju i primoravao ih da nose
terete uzbrdo ili obavljaju neki drugi teπki po-
sao. To je bilo u skladu s rimskim zakonom i
obiËajima. Suprotstavljanje takvim zahtjevima iza-
zvalo bi samo poniæenja i okrutnosti. U srcu naro-
da jaËala je teænja da se zbaci rimski jaram. Duh
pobune bio je osobito snaæan meu smjelim Gali-
lejcima, s kojima se grubo postupalo. Kafarnaum,
pograniËni grad, bio je sjediπte rimskog garni-
zona, pa je pogled na Ëete vojnika tijekom Isusova
propovijedanja budio u srcima Njegovih sluπa-
DUHOVNA NARAV ZAKONA
ISUSOV GOVOR NA GORI98
telja gorke misli o Izraelovu poniæenju. Narod
je æeljno gledao u Krista nadajuÊi se da Êe On
skrπiti ponos Rima.
Isus je s tugom promatrao namrπtena lica
pred sobom. Zapaæao je duh osvete, koji je veÊ
utisnuo na njih svoj zli peËat. Znao je s kolikim
ogorËenjem narod Ëezne silom satrti svoje tla-
Ëitelje. Ispunjen tugom, On ih poziva: “A ja vam
kaæem: ne opirite se zlotvoru! Naprotiv, udari
li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi!”
(Matej 5,39)
Te rijeËi bile su samo ponavljanje onoga πto
je uËio i Stari zavjet. Pravilo “lom za lom, oko
za oko, zub za zub” (Levitski zakonik 24,20) bilo
je, istina, navedeno u zakonima danima preko
Mojsija, ali to je bio graanski propis. Nitko nije
imao pravo sâm se osveÊivati, jer je Bog kazao:
“Nemoj govoriti: ‘Osvetit Êu se za zlo!’” “Ne re-
ci: ‘Kako je on meni uËinio, tako Êu i ja njemu...’”
“Ne veseli se kad padne neprijatelj tvoj i ne kli-
Ëi srcem kada on posrÊe...” “Ako je gladan nepri-
jatelj tvoj, nahrani ga kruhom, i ako je æedan,
napoj ga vodom.” (Izreke 20,22; 24,29.17; 25,21)
Cijeli Isusov æivot na Zemlji bio je prikaz toga
naËela. Naπ Spasitelj je napustio svoj nebeski dom
upravo zato da bi svojim neprijateljima donio
kruh æivota. Na sve klevete i progonstva koja su
Ga u stopu pratila, odgovarao je samo ljubavlju
99
koja praπta. Preko proroka Izaije Krist kaæe: “Lea
podmetnuh onima πto me udarahu, a obraze oni-
ma πto mi bradu Ëupahu, i lica svojeg ne zaklo-
nih od uvreda ni od pljuvanja.” “Zlostavljahu ga,
a on puπtaπe, i nije otvorio usta svojih. Ko janje
DUHOVNA NARAV ZAKONA
Isusov æivot na
Zemlji bio je
prikaz toga
naËela; naπ
Spasitelj je
napustio svoj
nebeski dom
upravo zato da
bi svojim
neprijateljima
donio kruh
æivota.
na klanje odvedoπe ga;
ko ovca, nijema pred
onima πto je striæu, nije
otvorio usta svojih.” (Iza-
ija 50,6; 53,7) Od kriæa
na Golgoti kroz stoljeÊa
odjekuje Njegova moli-
tva za svoje krvnike i vi-
jest nade razbojniku na
samrti.
Otac je uvijek bio
uz Krista. Snalazilo Ga je
samo ono πto je Beskraj-
na Ljubav dopuπtala za
blagoslov svijetu. U tome
je bio izvor Njegove, ali
u tome je izvor i naπe utjehe. Tko je ispunjen
Kristovim Duhom, prebiva u Kristu. Udarac na-
mijenjen njemu pada na Spasitelja koji ga sa svih
strana πtiti svojom nazoËnoπÊu. Sve πto dolazi na
njega, dolazi na Krista. On se ne treba braniti
od zla, jer je Krist njegova obrana. Niπta ga ne
moæe dotaknuti ako Gospodin ne dopusti, a “Bog
ISUSOV GOVOR NA GORI100
Ëini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube;
onih koji su odlukom Boæjom pozvani...” (Rim-
ljanima 8,28)
“Tko bi te htio tuæiti da se domogne tvoje
koπulje, podaj mu i ogrtaË! Ako te tko prisili da
ideπ s njime jednu milju, hajde dvije!” (Matej
5,40.41)
Isus je naloæio svojim uËenicima da, umje-
sto protivljenja zahtjevima vlasti, uËine Ëak i viπe
nego πto se od njih traæi i, koliko god je moguÊe,
ispune svaku obvezu, Ëak i kad ona nadmaπuje
zahtjeve zakona zemlje. Zakon, dan preko Moj-
sija, nalagao je vrlo briæan odnos prema siromaπ-
nima. Kad bi siromah dao svoju haljinu u zalog
ili kao pokriÊe za dug, zajmodavcu nije bilo do-
puπteno uÊi u njegovu kuÊu da bi je uzeo. Morao
je priËekati na ulici dok mu duænik ne donese
zalog. Bez obzira na okolnosti, o zalasku sunca
zalog je morao biti vraÊen vlasniku. (Ponovljeni
zakon 24,10-13) U Kristovo doba poklanjano je
malo pozornosti tim milosrdnim uredbama, ali
On je uËio svoje uËenike da se pokore odluci
suda Ëak i kad ona traæi viπe od onoga πto pro-
pisuje Mojsijev zakon. Ako se zahtijeva i dio nji-
hove odjeÊe, moraju se pokoriti. I viπe od toga:
moraju dati zajmodavcu ono πto mu pripada, a
ako je potrebno, Ëak i viπe nego πto mu je sud
odobrio da uzme. “Tko bi te htio tuæiti”, kaæe
101
Krist, “da se domogne tvoje koπulje, podaj mu i
ogrtaË! Ako te tko prisili da ideπ s njim jednu
milju, hajde dvije!”
Isus je dodao: “Tko te moli, podaj mu; a tko
hoÊe da mu pozajmiπ, ne odbij ga!” (Matej 5,42)
Preko Mojsija je dana ista pouka: “Nae li se kod
tebe kakav siromah, netko od tvoje braÊe, u ko-
jem god gradu u zemlji πto ti je Jahve, Bog tvoj,
dadne, ne budi tvrda srca niti zatvaraj ruke svo-
je prema svome siromaπnome bratu, nego mu
πirom rastvori svoju ruku i spremno mu daj πto
mu nedostaje.” (Ponovljeni zakon 15,7.8) Taj tekst
objaπnjava znaËenje Spasiteljevih rijeËi. Krist nas
ne uËi da dajemo milostinju ne praveÊi razliku
meu onima πto traæe, nego kaæe: “... nego mu
πirom rastvori svoju ruku i spremno mu daj πto
mu nedostaje”, a bolje je da to bude dar nego
zajam: “pozajmljujte, a da niπta ne oËekujete na-
trag”. (Luka 6,35)
Tko daje sebe sa svojim darom, hrani tro-
jicu: sebe, svog gladnog susjeda, i mene.
“Ljubite neprijatelje svoje.” (Matej 5,44)
Spasiteljeva pouka: “Ne opirite se zlotvoru”
(Matej 5,39) bila je osvetoljubivim Hebrejima tvr-
da besjeda pa su gunali protiv nje. A Isus joπ
DUHOVNA NARAV ZAKONA
ISUSOV GOVOR NA GORI102
odluËnije kaæe:
“»uli ste da je reËeno: ‘Ljubi bliænjega svojega
i mrzi svoga neprijatelja!’ A ja vam kaæem: Lju-
bite svoje neprijatelje i molite za one koji vas
progone, kako biste postali sinovi svoga Oca ne-
beskog, koji Ëini da njegovo sunce izlazi nad zlima
i dobrima, i da kiπa pada pravednima i nepra-
vednima.” (Matej 5,43-45)
To je bio pravi duh Zakona koji su rabini
pogreπno tumaËili kao hladnu i krutu zbirku pre-
tjeranih zahtjeva. Smatrali su se boljima od ostalih
ljudi i vjerovali da kao roeni Izraelci imaju pravo
na osobitu Boæju naklonost. Meutim, Isus im
je ukazao na duh praπtanja iz ljubavi kao dokaz
da su njihove pobude uzviπenije od pobuda cari-
nika i grjeπnika koje su prezirali.
Upozorio je svoje sluπatelje na Vladara sve-
mira, pod novim imenom — “naπ Otac”. Nastojao
je da shvate kako Boæje srce njeæno Ëezne za nji-
ma. UËio ih je da se Bog skrbi o svakoj izgub-
ljenoj duπi i da, “kako se otac smiluje djeËici,
tako se Jahve smiluje onima πto ga se boje”. (Psa-
lam 103,13) Nijedna religija, osim biblijske, ni-
kad svijetu nije pruæila takvu predodæbu o Bo-
gu. Mnogoboπtvo uËi da je vrhovno biÊe prije
izvor straha nego ljubavi — zloÊudno boæanstvo
koje treba umilostiviti ærtvama, a ne Otac koji
na djecu izlijeva darove svoje ljubavi. »ak je i
103
izraelski narod postao toliko slijep za dragocje-
na uËenja prorokâ o Bogu da je ta objava Nje-
gove oËinske ljubavi i njima bila neπto sasvim
novo, kao novi dar svijetu.
Hebreji su smatrali da Bog ljubi one koji Mu
sluæe — po njihovom miπljenju, one koji ispunja-
vaju zahtjeve rabinâ — a da na sav ostali svijet
izlijeva gnjev i prokletstvo. Ali Isus je rekao da
DUHOVNA NARAV ZAKONA
Nijedna religija,
osim biblijske,
nikad svijetu
nije pruæila
predodæbu o
Bogu kao
milostivom Ocu.
nije tako: cijeli svijet, i
zle i dobre, obasjava sun-
Ëana svjetlost Njegove
ljubavi. Toj istini trebala
ih je nauËiti i sama pri-
roda, jer Bog “Ëini da
njegovo sunce izlazi nad
zlima i dobrima, i da ki-
πa pada pravednima i
nepravednima”. (Matej
5,45)
Zemlja iz godine u godinu raa obiljem i na-
stavlja svoj put oko Sunca, ali to ne Ëini silom
koja je u njoj samoj. Boæja ruka upravlja plane-
tima i odræava ih na njihovim toËno utvrenim
stazama u svemiru. Boæjom silom pravilno se
smjenjuju ljeto i zima, sjetva i æetva, dan i noÊ.
Boæjom RijeËju buja bilje, pojavljuje se liπÊe i
cvjeta cvijeÊe. Svaki dobar dar koji imamo, sva-
ka sunËana zraka, svaki pljusak kiπe, svaki zalo-
ISUSOV GOVOR NA GORI104
gaj hrane, svaki trenutak æivota, sve je to dar
ljubavi.
Dok smo joπ bili bez ljubavi i imali neugla-
en karakter, “... odurni i mrzitelji jedni drugih”,
naπ nebeski Otac nam se smilovao. “Ali kad se
oËitova dobrota Boga, naπega Spasitelja, i njegova
ljubav prema ljudima, tada nas — ne zbog pra-
vednih djela koja smo mi uËinili, veÊ po milosru
— spasi kupelju ponovnog raanja, obnove koju
Ëini Duh Sveti...” (Titu 3,4-5) Ako primimo Njego-
vu ljubav, i mi Êemo postati ljubazni i njeæni ne
samo prema onima koji nam se sviaju, nego i
prema najloπijima, zalutalima i grjeπnima.
Boæja djeca su oni koji imaju udjela u Nje-
govoj naravi. Ni zemaljski poloæaj, ni roenje,
ni narodnost, ni vjerske prednosti ne dokazuju
da smo pripadnici Boæje obitelji. To Ëini ljubav,
ljubav koja obuhvaÊa cijelo ËovjeËanstvo. »ak Êe
i grjeπnici, Ëija srca nisu potpuno zatvorena za
djelovanje Boæjega Duha, uzvratiti ljubaznost. Iako
Êe moæda na mrænju uzvratiti mrænjom, na lju-
bav Êe odgovoriti ljubavlju. Ali samo Boæji Duh
i na mrænju uzvraÊa ljubavlju. Biti ljubazan pre-
ma nezahvalnima i zlima, Ëiniti dobro ne oËeku-
juÊi zauzvrat niπta, to su znakovi pripadnosti vla-
darskoj obitelji Neba, siguran znak kojim djeca
Najviπega otkrivaju svoj visoki poloæaj.
105
“Dakle: budite savrπeni kao πto jesavrπen Otac vaπ nebeski!” (Matej 5,48)
RijeË “dakle” upuÊuje na zakljuËak utemeljen
na onome πto je prije reËeno. Isus je svojim slu-
πateljima opisivao neiscrpnu Boæju milost i lju-
bav i zato im, dakle, nalaæe da budu savrπeni.
BuduÊi da je vaπ nebeski Otac “dobar prema ne-
zahvalnima i zlima” (Luka 6,35), buduÊi da se
sagnuo da bi vas uzdignuo, dakle — kaæe Isus —
moæete Mu postati sliËni po karakteru i stajati
bez mane i pred ljudima i pred anelima.
Uvjeti za vjeËni æivot po milosti potpuno su
isti kao u Edenu — savrπena pravednost, sklad s
Bogom, savrπena usklaenost s naËelima Njego-
va Zakona. Isti ideal karaktera prikazan je u
Starom i u Novom zavjetu. Taj ideal nije takav
da ga ne bismo mogli postiÊi. U svakoj zapovijedi
ili nalogu koji Bog daje postoji i obeÊanje, najpo-
uzdanije obeÊanje, koje se krije u zapovijedi. Bog
se pobrinuo da Mu moæemo postati sliËni. To
Êe i postiÊi sa svima koji svojom izopaËenom vo-
ljom ne ometu djelovanje Njegove milosti.
Bog nas je ljubio neizrecivom ljubavlju, a naπa
se ljubav prema Njemu budi kad donekle shva-
timo duæinu, πirinu, visinu i dubinu te ljubavi
koja nadmaπuje svaki um. OtkrivajuÊi privlaËnu
Kristovu ljepotu, upoznajuÊi Njegovu ljubav po-
DUHOVNA NARAV ZAKONA
ISUSOV GOVOR NA GORI106
kazanu prema nama dok smo joπ bili grjeπnici,
tvrdo srce se smekπava i postaje krotko, a grjeπnik
se preobraæava i postaje dijete Neba. Bog ne upo-
rabljuje nasilne mjere: ljubav je sredstvo kojim
se sluæi da bi odagnao grijeh iz srca. Njome pre-
tvara oholost u poniznost, a neprijateljstvo i ne-
vjerovanje u ljubav i vjeru.
Hebreji su silno nastojali dostiÊi savrπenstvo
vlastitim naporima, ali nisu uspjeli. Krist im je
veÊ objasnio da ih njihova pravednost nikad ne-
Êe odvesti u nebesko kraljevstvo. Sad im otkri-
va narav pravednosti koju moraju imati svi koji
Êe uÊi u Nebo. U cijelom govoru na Gori opisi-
vao je njezine rodove, a sad im u jednoj reËe-
nici otkriva njezin izvor i njezinu narav: budite
savrπeni kao πto je Bog savrπen. Zakon je samo
preslika Boæjega karaktera. U svojemu nebeskom
Ocu gledajte savrπen prikaz naËelâ koja su te-
melj Njegove vladavine.
Bog je ljubav. Kao πto sunce πalje zrake svjet-
losti, tako se ljubav, svjetlost i radost πire od Njega
na sva Njegova stvorenja. U Njegovoj je prirodi
davanje. Sâm Njegov æivot je izlijevanje nesebiËne
ljubavi.
Njegova je slava u dobru njegove djece;
Njegova radost u njezinom oËinstvu.
107
Bog nam kaæe da budemo savrπeni kao πto
je On sâm, na isti naËin. U svojemu malom krugu
moramo biti srediπta svjetlosti i blagoslova, kao
πto je to Bog u svemiru. Nemamo niπta u sebi,
ali svjetlost Njegove ljubavi pada na nas, a mi
trebamo odraæavati njezin sjaj. ZahvaljujuÊi do-
DUHOVNA NARAV ZAKONA
broti koju nam Bog po-
suuje, moæemo biti sa-
vrπeni u svojemu krugu
kao πto je On savrπen u
svojemu.
Isus je kazao: “Da-
kle: budite savrπeni kao
πto je savrπen Otac vaπ
nebeski!” Ako ste Boæja
djeca, onda imate udjela
u Njegovoj naravi i mo-
rate Mu biti sliËni. Svako
dijete æivi æivotom dobi-
venim od oca. Ako ste
Boæja djeca, roena Njegovim Duhom, æivite æi-
votom koji ste dobili od Boga. U Kristu “stanu-
je sva punina boæanstva” (Koloπanima 2,9), a Isu-
sov æivot se “oËituje na naπem smrtnom tijelu”
(2. KorinÊanima 4,11). Taj æivot u vama izgradit
Êe isti karakter i Ëinit Êe ista djela kakva je Ëi-
nio i preko Krista. Tako Êete biti u skladu sa
svakim propisom Boæjega Zakona, jer “savrπen
Ideal nije takav
da ga ne bismo
mogli postiÊi.
U svakoj
zapovijedi ili
nalogu koji Bog
daje postoji i
obeÊanje,
najpouzdanije
obeÊanje...
ISUSOV GOVOR NA GORI108
je Zakon Jahvin — duπu krijepi” (Psalam 19,8).
Uz pomoÊ ljubavi ispunit Êe se “u nama, koji
ne æivimo po tijelu, nego po Duhu... pravedni
zahtjev Zakona”. (Rimljanima 8,4)
109
Sluæba iz istinskihpobuda
“Pazite da ne vrπite svoje pravednostipred ljudima da vas oni vide!” (Matej6,1)
Kristove rijeËi na Gori bile su izraz onoga
πto je On bez rijeËi uËio svojim æivotom, ali πto
su ljudi propustili uoËiti. Nisu mogli shvatiti za-
πto se On, iako ima tako veliku moÊ, ne sluæi
njome da bi sebi pribavio ono πto su oni smatrali
najviπim dobrom. Njihov duh, njihove pobude i
metode bili su suprotni Njegovima. Dok su se
prikazivali kao revnitelji za Ëast Zakona, vlastita
slava bila je pravi cilj kojemu su teæili. Zato im
je Krist i nastojao predoËiti da je samoljubiv Ëo-
vjek prijestupnik Zakona.
Meutim, pravila kojih su se farizeji dræali
osobitost su ljudskoga roda u svim stoljeÊima.
Duh farizejstva jest osobina ljudske naravi. Bu-
duÊi da je Spasitelj pokazao suprotnost izmeu
svojega duha i duha rabinâ te izmeu svojih i
njihovih metoda, Njegovo uËenje se moæe primi-
jeniti na ljude svih razdoblja.
ISUSOV GOVOR NA GORI110
U Kristove dane farizeji su neprestano na-
stojali zadobiti naklonost Neba da bi osigurali
zemaljsku Ëast i blagostanje, koje su smatrali na-
gradom za vrlinu. Istodobno su se pred narodom
razmetali djelima milosra da bi privukli njego-
vu pozornost i stekli ugled zbog svoje svetosti.
Isus ih je ukorio zbog razmetanja kazavπi da
Bog ne priznaje takvu sluæbu i da su im laska-
nja i divljenje naroda, za kojima su toliko Ëez-
nuli, jedina nagrada koju Êe ikad primiti.
“Kad ti dajeπ milostinju”, rekao je, “neka ti
ne zna ljevica πto ti Ëini desnica, kako bi tvoja
milostinja bila tajna. Otac tvoj, koji vidi u tajnosti,
uzvratit Êe ti.” (Matej 6,3.4)
Tim rijeËima Isus nije kazao da djela dobro-
Ëinstva uvijek moraju ostati tajna. PiπuÊi pod utje-
cajem Svetoga Duha, apostol Pavao nije zatajio
plemenitu poærtvovnost makedonskih krπÊana, veÊ
je govorio o milosti kojom ih je Krist preporo-
dio, pa su se tako i drugi ispunili tim duhom.
Tako piπe i Crkvi u Korintu: “I vaπa je revnost
potaknula ostale mnoge.” (2. KorinÊanima 9,3)
Kristove rijeËi jasno otkrivaju Njegovu mi-
sao da djela milosra ne smijemo Ëiniti da bi
nas ljudi hvalili i poπtivali. Prava poboænost ni-
kad ne navodi na razmetanje. Oni πto Ëeznu za
rijeËima pohvale i laskanja i hrane se njima kao
poslasticom, krπÊani su samo po imenu.
111
Svojim dobrim djelima Kristovi sljedbenici
ne slave sebe, veÊ Onoga Ëijom su miloπÊu i silom
to uËinili. Svako dobro djelo uËinjeno je pod utje-
cajem Svetoga Duha koji je dan da proslavi Daro-
vatelja, a ne primatelja. Kad Kristova svjetlost oba-
sjava duπu, s usana se izlijevaju rijeËi kojima se
SLUÆBA IZ ISTINSKIH POBUDA
Kad Kristova
svjetlost
obasjava duπu,
s usana se
izlijevaju rijeËi
kojima se
iskazuje slava
i zahvalnost
Bogu.
iskazuje slava i zahval-
nost Bogu. Vaπe molitve,
vaπe ispunjavanje duæno-
sti, vaπa dobroËinstva,
vaπe samoodricanje neÊe
biti tema vaπih misli ili
razgovora. Isus Êe biti
veliËan, “ja” Êe nestati,
a Krist Êe postati sve u
svemu.
Trebamo davati is-
krena srca — ne zato da
bismo se razmetali svo-
jim dobrim djelima, veÊ iz milosti i ljubavi pre-
ma potrebitima. Iskrena nakana, istinska dobro-
ta srca, to je pobuda koju Nebo cijeni. Duπa koja
je iskrena u svojoj ljubavi i predaje se Bogu svim
srcem, mnogo je dragocjenija u Boæjim oËima
od zlatne πipke iz Ofira.
Ne smijemo misliti o nagradi, veÊ o sluæbi,
ali dobrota pokazana u takvom duhu neÊe ostati
bez nagrade. “Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, uz-
ISUSOV GOVOR NA GORI112
vratit Êe ti.” Iako je sâm Bog zapravo ta velika
Nagrada u kojoj su sjedinjene sve ostale nagra-
de, duπa Êe Ga primiti i radovati Mu se samo
onda kad Mu postane sliËna po karakteru. Sa-
mo se sliËni mogu meusobno cijeniti. Ako Mu
se predamo da bismo sluæili ËovjeËanstvu, Bog
nam se daje.
Tko dopusti da kroz njegovo srce i æivot te-
Ëe rijeka Boæjih blagoslova na druge, i sâm Êe
biti bogato nagraen. Obronci i ravnice kojima
protjeËu planinski potoci na putu prema moru
time niπta ne gube. Ono πto daju, stostruko im
se vraÊa. Potok koji teËe æuboreÊi, ostavlja za
sobom dar bujnog zelenila i plodnosti. Na nje-
govim obalama trava je zelenija, drveÊe je buj-
nije, a cvijeÊe bogatije. Kad zemlja leæi gola i
spaljena od ljetne æege, vrpca zelenila obiljeæa-
va rijeËni tok, a ravnica, koja je otvorila svoje
grudi da ponese blago planina prema moru, odje-
vena je svjeæinom i ljepotom, kao svjedok na-
grade koju Boæja milost daruje svima koji drago-
voljno postaju kanali kojima se ona izlijeva u svi-
jet.
Takav blagoslov primaju oni koji su milostivi
prema siromaπnima. Prorok Izaija kaæe: “... podi-
jeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj
beskuÊnike, odjenuti onog koga vidiπ gola, i ne
kriti se od onog tko je tvoje krvi. Tad Êe sinut
113
poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje Êe tvoje brzo
procvasti... Jahve Êe te vodit bez prestanka, sitit
Êe te u suπnim krajevima... i bit Êeπ kao vrt za-
ljeven, kao studenac kojem voda nikad ne pre-
suπi.” (Izaija 58,7-11)
SLUÆBA IZ ISTINSKIH POBUDA
Kristova milost
u duπi razvija
karakterne
osobine
suprotne sebiË-
nosti, koje Êe
oËistiti,
oplemeniti i
obogatiti æivot.
Djelo milosra izvor
je dvostrukih blagoslova.
Onaj tko daje nevoljni-
ma, sluæi im na blago-
slov, ali je i sâm blago-
slovljeniji. Kristova mi-
lost u duπi razvija karak-
terne osobine suprotne
sebiËnosti, koje Êe oËi-
stiti, oplemeniti i oboga-
titi æivot. Dobra djela,
uËinjena u tajnosti, Ëvr-
sto Êe povezati srca i joπ ih bliæe dovesti srcu
Onoga od koga potjeËe svaka plemenita pobu-
da. Male paænje, mala djela ljubavi i poærtvovnosti
kojima æivot zraËi neprimjetno, kao πto se miris
neprimjetno πiri iz cvijeÊa, Ëine velik dio æivot-
nih blagoslova i sreÊe. Na kraju Êe biti utvreno
da se samoodricanje za dobro i sreÊu drugih, iako
se na ovome svijetu malo cijeni i ne preporuËuje,
na Nebu priznaje kao znak naπega jedinstva s
Kristom, Kraljem slave, koji je bio bogat, a radi
nas je osiromaπio.
ISUSOV GOVOR NA GORI114
Djela milosra mogu biti uËinjena u tajno-
sti, ali se ne moæe skriti njihov utjecaj na karakter
onoga tko ih je uËinio. Kad budemo cijelim sr-
cem radili kao Kristovi sljedbenici, srce Êe biti
tijesno povezano s Bogom; kad Boæji Duh bude
djelovao na naπ duh, u duπi Êe, kao odgovor na
boæanski dodir, nastati sveti sklad.
Tko zaraene talente daje onima πto su se
mudro koristili povjerenim darovima, radosno pri-
ma sluæbu svojega vjernog naroda u Ljubljeno-
me, Ëijom su je miloπÊu i silom oni obavili. Oni
koji su nastojali razviti i usavrπiti krπÊanski ka-
rakter, poboljπavajuÊi svoje sposobnosti dobrim
djelima, poænjet Êe u buduÊem svijetu ono πto
su sijali. Djelo zapoËeto na Zemlji bit Êe zavrπeno
u uzviπenijem i svetijem æivotu, koji Êe trajati
cijelu vjeËnost.
“Kad molite, ne budite kao licemjeri...”(Matej 6,5)
Farizeji su imali odreene sate za molitvu.
Kad bi se, kako se to Ëesto dogaalo, u dogovo-
reno vrijeme naπli izvan kuÊe, zaustavljali bi se
bilo gdje — na ulici ili na trænici, usred uæurba-
nog mnoπtva — i glasno ponavljali svoje uobi-
Ëajene molitve. Takvo moljenje, obavljano jedi-
no radi samohvale, izazvalo je Isusov strogi ukor.
115
Ipak, On nije podcjenjivao javne molitve, jer se
i sâm, zajedno sa svojim uËenicima, molio u na-
zoËnosti mnoπtva. Ali Isus uËi da osobnu molitvu
ne treba iznositi javno. Naπe molbe na bogosluæju
u sobi trebaju stiÊi samo do uha Boga koji ih
sluπa. Nijedno radoznalo uho ne treba Ëuti sadræaj
takvih molitava.
“A ti kad moliπ, ui u svoju sobu!” Imajte
odreeno mjesto za tajnu molitvu. Isus je birao
SLUÆBA IZ ISTINSKIH POBUDA
Nijedan Ëovjek
nije nam
potreban kao
posrednik. Preko
Isusa moæemo
otvoriti svoje
srce Bogu kao
Onome tko nas
poznaje i voli.
osobita mjesta za razgo-
vor s Bogom, a tako i mi
trebamo Ëiniti. Trebali bi-
smo se Ëesto povlaËiti na
neko mjesto, koliko god
bilo skromno, gdje mo-
æemo biti sami s Bogom.
“A ti kad moliπ, ui
u svoju sobu, zatvori vra-
ta te se pomoli Ocu
svom u tajnosti, pa Êe ti
platiti Otac tvoj, koji vidi
u tajnosti!” (Matej 6,6) S
djetinjskim povjerenjem moæemo doÊi pred Boga
u Isusovo ime. Nijedan Ëovjek nije nam potreban
kao posrednik. Preko Isusa moæemo otvoriti svoje
srce Bogu kao Onome tko nas poznaje i voli.
Na osamljenom mjestu molitve, gdje nas mo-
æe vidjeti samo Boæje oko i Ëuti samo Njegovo
ISUSOV GOVOR NA GORI116
uho, moæemo izlijevati sve svoje najskrivenije æelje
i Ëeænje Ocu, punom neizmjerne milosti. Dok
duπa u miru i spokoju Ëeka, glas koji nikad nije
propustio odgovoriti na vapaj nevoljnika, progo-
vorit Êe i naπim srcima.
“Jer Gospodin je pun samilosti i milosra.”
(Jakov 5,11) On Ëeka s neumornom ljubavlju da
Ëuje priznanje zalutalih i da prihvati njihovo po-
kajanje. On traæi neki znak zahvalnosti od nas,
kao πto majka oËekuje osmijeh priznanja volje-
nog djeteta. Bog bi htio da shvatimo koliko is-
kreno i njeæno Njegovo srce Ëezne za nama. Pozi-
va nas da povjerimo svoje nevolje Njegovoj suÊuti,
tuge Njegovoj ljubavi, rane Njegovom lijeËenju,
svoju slabost Njegovoj snazi, prazninu Njegovoj
punini. Nitko tko je doπao k Njemu nije se razo-
Ëarao. “U njega gledajte i razveselite se, da se
ne postide lica vaπa.” (Psalam 34,6)
Oni koji se u osami obraÊaju Bogu iznoseÊi
Mu svoje potrebe i traæeÊi pomoÊ, neÊe se mo-
liti uzalud: “... pa Êe ti platiti Otac tvoj koji vidi
u tajnosti.” Ako Krist bude svakodnevno s na-
ma, osjetit Êemo da nas okruæuje sila nevidlji-
vog svijeta. Gledanjem u Isusa preobrazit Êemo
se u Njegovo obliËje. Promatranjem se mijenja-
mo. Karakter postaje njeæan, uglaen i opleme-
njen za nebesko kraljevstvo. Sigurna posljedica
naπih razgovora i zajednice s Gospodinom bit Êe
117
napredovanje u poboænosti, ËistoÊi i revnosti. Po-
stajat Êemo sve razboritiji u svojim molitvama.
Primamo boæanski odgoj, i to se pokazuje u æi-
votu punom marljivosti i revnosti.
SLUÆBA IZ ISTINSKIH POBUDA
Duπa koja se
obraÊa Bogu za
pomoÊ, potporu
i snagu
svakodnevnom,
usrdnom
molitvom, imat
Êe plemenite
teænje, jasno
shvaÊanje istine
i duænosti,
uzviπene pobude
za rad.
Duπa koja se obraÊa
Bogu traæeÊi pomoÊ,
potporu i snagu svako-
dnevnom, usrdnom moli-
tvom, imat Êe plemenite
teænje, jasno shvaÊanje
istine i duænosti, uzviπe-
ne pobude za rad. Ne-
prestano Êe biti gladna
i æedna pravednosti.
OdræavajuÊi vezu s Bo-
gom, moÊi Êemo na bliæ-
nje prenositi svjetlost,
mir i vedrinu πto vladaju
u naπemu srcu. Snaga
koju smo stekli moleÊi
se Bogu, sjedinjena s us-
trajnim naporima da postanemo promiπljeniji i
briæljiviji, priprema nas za svakodnevne duæno-
sti i odræava spokoj duha u svim okolnostima.
Ako Mu se pribliæimo, Bog Êe u naπa usta
staviti rijeËi kojima Êemo svjedoËiti o Njemu i
slaviti Njegovo ime. UËit Êe nas melodijama an-
eoskih pjesama i zahvalnosti nebeskom Ocu. Sva-
ISUSOV GOVOR NA GORI118
ki postupak u naπemu æivotu otkrivat Êe svjetlost
i ljubav Spasitelja koji boravi u nama. Izvanjske
nevolje ne mogu ugroziti æivot koji se æivi vjerom
u Boæjega Sina.
“Kad se molite, ne izgovarajteisprazne rijeËi kao pogani, kojiumiπljaju da Êe biti usliπani zbogsvoga nabrajanja.” (Matej 6,7)
Neznaboπci su smatrali da se molitvom mo-
æe zasluæiti oprost grijeha. ©to je molitva duæa,
smatrali su, to je zasluga veÊa. Kad bi mogli po-
stati sveti vlastitim naporima, imali bi u sebi neπto
u Ëemu bi mogli uæivati, opravdanje za hvalisa-
vost. Takvo poimanje molitve razrada je uËenja
o samoispaπtanju, koje je ugraeno u temelje svih
sustava laænih religija. Farizeji su prihvatili to
neznaboæaËko poimanje, a ono nije nestalo ni
u naπe doba, Ëak ni meu onima koji se smatraju
istinskim krπÊanima. Ponavljanje ustaljenih, uo-
biËajenih fraza, dok srce ne osjeÊa potrebu za
Bogom, isto je πto i umnoæavanje ispraznih rijeËi
pogana.
Molitva nije ispaπtanje za grijeh. Sama po sebi
nije ni vrijednost ni zasluga. Sve ukrasne rijeËi
kojima raspolaæemo nisu ravne jednoj svetoj æe-
lji. NajrjeËitije molitve samo su isprazne rijeËi
119
ako ne izraæavaju prave osjeÊaje srca. Kad moli-
tva dolazi iz iskrenog srca i izraæava jednostav-
ne potrebe duπe, kao da molimo nekog zemalj-
skog prijatelja za uslugu oËekujuÊi da nam je uËi-
ni, to je molitva vjere. Bog ne æeli naπe ceremo-
nijalne izraze πtovanja, ali neizreËeni vapaj srca,
koje je skruπeno i slomljeno osjeÊajem vlastitog
grijeha i posvemaπnje slabosti, nalazi svoj put do
Oca svake milosti.
“Kad postite, ne budite mrki poputlicemjera, koji izobliËe lice da ihzapaze ljudi kako poste.” (Matej 6,16)
Post πto ga zahtijeva Boæja RijeË viπe je od
forme. Ne Ëini ga samo odbijanje hrane, noπenje
kostrijeti i posipanje glave pepelom. Onaj tko po-
sti i stvarno æali zbog grijeha, nikad se neÊe time
razmetati.
Svrha posta na koji nas Bog poziva nije mu-
Ëenje tijela zbog grijeha duπe, nego pomoÊ da
bismo shvatili straπnu narav grijeha, ponizili sr-
ce pred Bogom i primili Njegov milostivi oprost.
Boæja zapovijed Izraelu glasila je: “Razderite sr-
ca, a ne halje svoje! Vratite se Jahvi, Bogu svo-
me, jer on je njeænost sama i milosre, spor na
ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom raæali.”
(Joel 2,13)
SLUÆBA IZ ISTINSKIH POBUDA
ISUSOV GOVOR NA GORI120
NeÊe nam biti ni od kakve koristi ako Ëini-
mo pokoru ili sebi laskamo da Êemo vlastitim
djelima zasluæiti ili kupiti nasljedstvo meu sve-
tima. Kad su Ga upitali: “©to da Ëinimo... da ra-
dimo djela koja Bog hoÊe?”, Krist je odgovorio:
“Ovo djelo Bog hoÊe... da vjerujete u onoga koga
je on poslao.” (Ivan 6,28.29) Pokajanje je okre-
tanje od sebe prema Kristu. A kad primimo Krista
tako da On vjerom moæe æivjeti svoj æivot u na-
ma, vidjet Êe se i dobra djela.
Isus kaæe: “A ti kad postiπ, namaæi glavu i
umij lice da te ne vide ljudi gdje postiπ, nego
Otac tvoj, koji je u tajnosti.” (Matej 6,17.18) ©to
god Ëinili Bogu na slavu, trebamo Ëiniti radosno,
a ne æalosno i turobno. U Kristovoj religiji nema
niËega sumornog. Ako svojim turobnim izgledom
ostavljaju dojam da su se razoËarali u Gospodi-
na, krπÊani laæno prikazuju Njegov karakter i stav-
ljaju dokaze u usta Njegovih neprijatelja. Iako rije-
Ëima moæda kaæu da im je Bog Otac, svojom su-
mornoπÊu i tugom pruæaju svijetu sliku siroËadi.
Krist æeli da sluæbu Njemu prikaæemo pri-
vlaËnom, kakva ona i jest. Otkrijmo svoja samo-
odricanja i tajne kuπnje srca Spasitelju, punom
suÊuti. Ostavimo terete u podnoæju kriæa i pro-
duæimo svojim putom radujuÊi se u ljubavi Onoga
koji je prvi ljubio nas. Ljudi moæda nikad neÊe
saznati πto se u tajnosti dogaalo izmeu duπe i
121
Boga, ali Êe posljedice djelovanja Duha na srce
postati vidljive svima, jer “Êe ti platiti Otac tvoj,
koji vidi u tajnosti”.
“Ne sabirajte sebi blago na zemlji...”(Matej 6,19)
Blago sabrano na Zemlji nije trajno: izgrizaju
ga moljac i hra, lopovi prokopavaju zidove i
kradu ga, vatra i oluje odnose vaπ imetak. A “gdje
ti je blago, tu Êe ti biti i srce”. (Matej 6,20.21)
Blago sabrano na Zemlji toliko Êe obuzeti um
da u njemu neÊe biti mjesta za ono πto je nebe-
sko.
Ljubav prema novcu bila je vladajuÊa strast
Hebreja Isusovog doba. Svjetovnost je prisvojila
mjesto koje Bog i religija trebaju zauzimati u duπi,
a tako je i danas. Pohlepna æudnja za bogatstvom
toliko oËarava i opËinja ljude svojim utjecajem
da se njihova plemenitost izopaËuje, a Ëovjeko-
ljublje kvari, sve dok ne budu izgubljeni. Sluæ-
ba Sotoni puna je briga, neprilika i zamornog
rada, a blago koje ljudi s mukom skupljaju na
Zemlji traje samo neko vrijeme.
Isus je kazao: “Nego sabirajte sebi blago na
Nebu, gdje ga ni moljac ni hra ne izgriza, gdje
lopovi ne prokopavaju zidova i ne kradu! Jer gdje
ti je blago, tu Êe ti biti i srce.” (Matej 6,20.21)
SLUÆBA IZ ISTINSKIH POBUDA
ISUSOV GOVOR NA GORI122
Nalog glasi: “Sabirajte sebi blago na Nebu!”
Vama je na korist da sebi osigurate nebesko blago.
Jedino je ono, od svega πto imate, doista vaπe.
Blago sabrano na Nebu je nepropadljivo. Ni va-
tra ni voda ne mogu ga uniπtiti, lopov ga ne moæe
oteti, moljac ili hra ne mogu ga izgristi, jer ga
Ëuva sâm Bog.
To blago, πto ga Krist smatra dragocjenijim
od svakog drugog blaga, jest “bogatstvo slave (ko-
je) krije njegova baπtina meu svetima”. (Efeæa-
nima 1,18) Kristovi uËenici su nazvani Njegovim
draguljima, Njegovim dragocjenim i osobitim
blagom, “kao drago kamenje krune oni Êe bli-
stat u zemlji njegovoj”. “Rjei Êe biti Ëovjek neg’
zlato æeæeno, rjei samrtnik od zlata ofirskog.”
(Zaharija 9,16; Izaija 13,12) Krist, veliko Sredi-
πte iz kojega zraËi sva slava, vidi u svojemu na-
rodu, oËiπÊenom i usavrπenom, nagradu za sve
svoje patnje, svoja poniæenja i svoju ljubav, vidi
dopunu svoje slave.
Dopuπteno nam je sjediniti se s Njim u veli-
kom djelu otkupljenja i s Njim dijeliti bogatstva
koja je On stekao svojom smrÊu i patnjom. Apo-
stol Pavao je pisao krπÊanima u Solunu: “Pa tko
je naπa nada, naπa radost, naπa kruna kojom Êemo
se ponositi pred naπim Gospodinom Isusom o
njegovu dolasku, ako ne vi? Jest, vi ste naπa slava
i naπa radost.” (1. Solunjanima 2,19.20) To je bla-
123
go za koje nam Krist nalaæe da se trudimo. Ka-
rakter je velika æetva æivota. A svaka rijeË i svako
djelo koje Kristovom miloπÊu razgori u samo
jednoj duπi æelju da dosegne nebesko, svaki na-
por usmjeren na oblikovanje karaktera sliËnog
Kristovom znaËi sabiranje blaga na Nebu.
SLUÆBA IZ ISTINSKIH POBUDA
Tko ærtvuje
novac ili
vrijeme za
πirenje Radosne
vijesti, ulaæe
svoje zanimanje
i molitve u djelo
i u duπe koje Êe
njime biti
obraÊene.
Gdje ti je blago, tu
Êe ti biti i srce. Kad god
nastojimo drugima Ëiniti
dobro, tada Ëinimo do-
bro i samima sebi. Tko
ærtvuje novac ili vrijeme
za πirenje Radosne vije-
sti, ulaæe svoje zanima-
nje i molitve u djelo i u
duπe koje Êe njime biti
obraÊene. Njegovi su
osjeÊaji posveÊeni bliæ-
njima pa je potaknut na
veÊu odanost Bogu da bi
mogao biti osposobljen uËiniti im i najveÊe do-
bro.
A kad doe posljednji dan, kad zemaljsko bla-
go bude propadalo, onaj tko je sabirao blago na
Nebu, ugledat Êe ono πto je stjecao svojim æivo-
tom. Ako sad pazimo na Kristove rijeËi, u trenut-
ku kad se okupimo oko velikoga bijelog prije-
stolja, ugledat Êemo duπe spaπene naπim trudom
ISUSOV GOVOR NA GORI124
i saznati da su one spasile druge, a ove opet dru-
ge — veliko mnoπtvo dovedeno je tako u luku
mira naπim radom da bi tu poloæilo svoje krune
pred Isusove noge i hvalilo Ga kroz beskrajne
vjekove vjeËnosti. S kakvom Êe samo radoπÊu Kri-
stov suradnik promatrati te otkupljene koji su-
djeluju u Otkupiteljevoj slavi! Kako Êe Nebo biti
dragocjeno onima koji su bili vjerni u radu na
spaπavanju duπa!
“Dakle, ako ste uskrsnuli s Kristom, traæite
ono πto je gore, gdje se nalazi Krist sjedeÊi Bo-
gu s desne strane!” (Koloπanima 3,1)
“Oko je svjetiljka tijelu. Zato, bude liti oko zdravo, Ëitavo Êe ti tijelo biti usvjetlu.” (Matej 6,22)
Zdrave nakane i svesrdna predanost Bogu
uvjeti su na koje upozoravaju Spasiteljeve rije-
Ëi. Budite iskreni i nepokolebljivi u svojemu na-
stojanju spoznavanja istine i pokorite joj se bez
obzira na cijenu, pa Êete primiti boæansko pro-
svjetljenje. Prava poboænost poËinje tamo gdje
prestaje svako pogaanje s grijehom. Tada Êe i
naπe srce progovoriti zajedno s apostolom Pavlom:
“Ali kaæem samo jedno: zaboravljajuÊi πto je na-
zad, ispruæajuÊi se prema onome πto je napri-
jed, trËim prema cilju da postignem nagradu —
125
nebesko stanje u koje nas je Bog pozvao po Isusu
Kristu ... ©toviπe, sve sada gubi u mojoj cijeni
svoju vrijednost zbog najveÊe prednosti: spoznaje
Krista Isusa, moga Gospodina. Radi njega sam
sve ærtvovao, i sve smatram blatom, da Krista
SLUÆBA IZ ISTINSKIH POBUDA
Budite iskreni i
nepokolebljivi u
svojemu
nastojanju
spoznavanja
istine i pokorite
joj se bez obzira
na cijenu, pa
Êete primiti
boæansko
prosvjetljenje.
dobijem.” (Filipljanima
3,13.14.8)
Ako je oko zaslijep-
ljeno samoljubljem, po-
stoji samo tama. “Ali ako
ti je oko bolesno, Ëitavo
Êe ti tijelo biti u tami.”
Upravo je ta uæasna ta-
ma obavijala Hebreje u
njihovom upornom ne-
vjerstvu sprjeËavajuÊi ih
da cijene karakter i po-
slanje Onoga koji ih je
doπao izbaviti od njiho-
vih grijeha.
Popuπtanje kuπnji poËinje onoga trenutka
kad dopustite razumu da se koleba, da bude ne-
postojan u svojemu pouzdanju u Boga. Ne odlu-
Ëimo li se potpuno predati Bogu, u tami smo.
Kad bilo πto zadræimo za sebe, ostavljamo otvo-
rena vrata kroz koja Sotona moæe uÊi da bi nas
zavodio svojim kuπnjama. Zna on: uspije li za-
mraËiti naπu viziju tako da oko vjere ne moæe
ISUSOV GOVOR NA GORI126
vidjeti Boga, viπe neÊe biti nikakve zapreke za
grijeh.
Kad bilo koja grjeπna æelja uzme maha, to
pokazuje da je duπa prevarena. Svako popuπta-
nje toj æelji jaËa neprijateljstvo duπe prema Bo-
gu. KoraËamo li stazom koju je Sotona izabrao,
okruæeni smo sjenama zla, a svaki sljedeÊi ko-
rak vodi u joπ dublju tamu i poveÊava zaslijep-
ljenost srca.
U duhovnom svijetu vlada isti zakon kao u
svijetu prirode. Tko æivi u mraku, izgubit Êe naj-
zad osjetilo vida. Okruæen je tamom mraËnijom
od ponoÊne. Ni najblistavije zrake podnevnog
sunca ne donose mu svjetla. “On æivi u tami i
ne zna kamo ide, jer mu je tama zaslijepila oËi.”
(1. Ivanova 2,11) Uporno gajeÊi zlo i tvrdoglavo
odbijajuÊi pozive boæanske ljubavi, grjeπnik gu-
bi ljubav prema dobru, teænju za Bogom, pa i
samu sposobnost primanja nebeske svjetlosti.
Poziv milosti i dalje je pun ljubavi, svjetlost bli-
sta isto tako jasno kao i onda kad mu je prvi
put zasjala u duπi, ali glas dopire do gluhih uπi-
ju, svjetlost pada na zaslijepljene oËi.
Bog nikad ne ostavlja nijednu duπu niti je
prepuπta njezinim putovima sve dok postoji i naj-
manja nada za njezino spasenje. “»ovjek se od-
vraÊa od Boga, a ne Bog od njega.” Naπ nebes-
ki Otac upuÊuje nam svoje pozive, opomene i
127
uvjeravanja u svoju milost dokle god se ne iscrpe
sve prigode i prednosti. Odgovornost poËiva na
grjeπniku. OdupiruÊi se Boæjem Duhu danas, on
priprema put da se svjetlosti ponovno suprot-
stavi kad zasja joπ veÊom silom. Tako grjeπnik
prelazi od jedne faze otpora do druge, dok na
kraju svjetlost ne izgubi svaki utjecaj i on potpu-
no ne prestane odgovarati na pozive Boæjega Du-
ha. I tako “svjetlo πto je u tebi” postaje tama. I
sama istina koju smo poznavali postaje tako izo-
paËena da poveÊava zaslijepljenost duπe.
“Nitko ne moæe sluæiti dvojicigospodara...” (Matej 6,24)
Krist nije rekao da Ëovjek neÊe htjeti ili da
neÊe smjeti, veÊ da neÊe moÊi sluæiti dvojici gos-
podara. Boæji i Sotonini interesi nemaju nikak-
vog zajedniπtva ni srodnosti. Ondje gdje savjest
opominje krπÊanina da se suzdræi, odrekne sebe
i zastane, tjelesan Ëovjek prekoraËuje granice da
bi popustio svojim sebiËnim sklonostima. S jed-
ne strane granice stoji Kristov samoprijegorni
sljedbenik, a s druge strane ljubitelj svijeta, koji
ugaa svojim sklonostima, povodi se za modom,
ponaπa se lakomisleno i srlja u zabranjena za-
dovoljstva. Na tu stranu granice krπÊanin ne moæe
prijeÊi.
SLUÆBA IZ ISTINSKIH POBUDA
ISUSOV GOVOR NA GORI128
Nitko ne moæe zastupati neutralno glediπte.
Ne postoji srednja vrsta ljudi koja ne ljubi Bo-
ga, ali ne sluæi ni neprijatelju pravednosti. Krist
treba æivjeti u ljudskim oruima, sluæiti se njiho-
vim darovima i koristiti se njihovim sposobno-
stima. Njihova volja mora biti podËinjena Njegovoj
volji, a oni moraju raditi u Njegovu Duhu. Tada
viπe i ne æive, nego u njima æivi Krist. Onaj tko
se potpuno ne preda Bogu, pod vlasti je druge
sile i sluπa glas Ëiji su savjeti sasvim drukËije na-
ravi. PoloviËna sluæba stavlja ljudsko orue na
neprijateljevu stranu i Ëini ga uspjeπnim savez-
nikom Ëetâ tame. Kad ljudi, koji tvrde da su Kri-
stovi borci, stupe na stranu Sotoninog saveza i
pomaæu toj strani, dokazuju da su Kristovi nepri-
jatelji. Iznevjerili su sveto povjerenje. Postali su
spona izmeu Sotone i pravih boraca i preko njih
neprijatelj stalno nastoji zavesti srca Kristovih rat-
nika.
Najsnaænije uporiπte poroka na ovome svijetu
nije razvratan æivot pokvarenog grjeπnika ili prez-
rene propalice. To je æivot koji inaËe izgleda bes-
prijekoran, Ëastan i plemenit, a u njemu se gaji
neki grijeh, popuπta se nekom poroku! Za duπu
koja se u tajnosti bori protiv neke velike kuπnje
i drπÊe na samom rubu ponora, takav primjer
je jedan od najsnaænijih poticaja na grijeh. Onaj
tko je obdaren najuzviπenijim shvaÊanjima o æi-
129
votu, istini i Ëasti, a ipak namjerno prestupa je-
dan propis svetog Boæjeg Zakona, izopaËuje sve
plemenite darove koje je primio od Boga i pre-
tvara ih u mamac na grijeh. Genijalnost, talent,
suosjeÊajnost, Ëak i velikoduπno i ljubazno po-
stupanje mogu postati Sotonin mamac da i dru-
ge duπe gurne u ponor propasti za ovaj i za bu-
duÊi æivot.
“Nemojte ljubiti ni svijeta ni onoga πto je u
svijetu! Ako tko ljubi svijet, u njemu nema ljubavi
OËeve, jer niπta od onoga πto je u svijetu —
poæuda tijela poæuda oËiju, oholost zbog imet-
ka — ne dolazi od Oca, nego dolazi od svijeta.”
(1. Ivanova 2,15.16)
“Zato vam velim: Ne brinite setjeskobno za svoj æivot: πto Êete jestiili piti; niti za svoje tijelo: u πto Êetese obuÊi! Zar nije æivot vredniji odhrane, a tijelo od odijela?” (Matej 6,25)
Onaj tko vam je podario æivot, zna da vam
je za njegovo odræavanje potrebna hrana. Onaj
tko je stvorio tijelo, ne zaboravlja da vam je po-
trebna odjeÊa. NeÊe li Onaj tko je dao veÊi dar,
dati i ono πto je potrebno da ga upotpuni?
Isus je svojim sluπateljima pokazao ptice koje
su, neoptereÊene briænim mislima, veselo pje-
SLUÆBA IZ ISTINSKIH POBUDA
ISUSOV GOVOR NA GORI130
vale svoje hvalospjeve, i za Ëije se potrebe, iako
“ne siju, niti æanju”, veliki Otac ipak brine. A
zatim ih je upitao: “Zar vi niste mnogo vredniji
od njih?”
On se brine o svakom vrapcu koji pada,
On zna svaku poniæenu duπu;
Jer On je s nama posvuda,
Biljeæi svaku gorku suzu koja se slijeva.
I On neÊe nikada, nikada, nikada
Zaboraviti duπu koja Mu se ikad povjerila.
Obronci i ravnice bili su posuti cvijeÊem.
PokazujuÊi na cvijeÊe u rosnoj svjeæini jutra, Isus
je rekao: “Promotrite poljske ljiljane kako rastu!”
(Matej 6,28) Vjeπta ljudska ruka moæe naslikati
skladne oblike i njeæne preljeve boja biljaka i
cvijeÊa, ali Ëiji dodir moæe podariti æivot jednom
jedinom cvijetu ili vlati trave? Svaki cvjetiÊ po-
kraj puta duguje svoje postojanje istoj sili koja
je postavila i zvjezdane svjetove na visini. U sve-
mu stvorenome kuca æivotno bilo velikog Boæjeg
srca. Njegova ruka odijeva poljsko cvijeÊe ras-
koπnije od najraskoπnijih haljina kojima su se ikad
krasili zemaljski vladari. “Pa ako tako Bog odijeva
poljsku travu koja danas jest, a veÊ se sutra ba-
ca u peÊ, zar neÊe mnogo radije vas, malovjer-
ni?” (Matej 6,30)
131
Onaj tko je stvorio cvijeÊe i dao vrapcu nje-
govu pjesmu, kaæe: “Pogledajte ptice nebeske!
... Promotrite poljske ljiljane kako rastu!” Ljepote
prirode mogu vas nauËiti mnogo viπe o Boæjoj
mudrosti nego ljudi znanosti. Na laticama ljilja-
na Bog je napisao poruku za tebe, pisanu jezi-
kom koji Êe tvoje srce moÊi Ëitati tek kad zabo-
SLUÆBA IZ ISTINSKIH POBUDA
Onaj tko je
podario takvu
ljepotu cvijeÊu
mnogo viπe æeli
ukrasiti duπu
ljepotom
Kristova
karaktera.
ravi na nepovjerenje, se-
biËnost i brigu koja izje-
da. Zaπto vam je Bog dao
raspjevane ptice i ljupko
cvijeÊe da vam razvedre
i razvesele æivotnu stazu
— ako ne iz silne ljubavi
oËinskog srca? Sve πto
vam je potrebno za odr-
æavanje æivota imali biste
i bez cvijeÊa i ptica, ali
Bogu nije bilo dovoljno
da vam pruæi samo ono πto je nuæno za sâm op-
stanak. Ispunio je zemlju, zrak i nebo odsjajima
ljepote da bi vam kazao kako s ljubavlju misli
na vas. Ljepota svega stvorenog samo je zraka
sjaja Njegove slave. Ako je uporabio tako ne-
ograniËenu umjeπnost na djelima u prirodi da
bi vas usreÊio i obradovao, zar moæete sumnjati
da Êe vam dati svaki blagoslov koji vam je po-
treban?
ISUSOV GOVOR NA GORI132
“Promotrite poljske ljiljane kako rastu!” Dok
otvara latice sunËanim zrakama, svaki cvijet se
pokorava onim istim velikim zakonima koji up-
ravljaju zvijezdama. A kako je jednostavan, lijep
i mio æivot cvijeta! Preko cvijeÊa Bog nam æeli
obratiti pozornost na privlaËnost karaktera sliË-
nog Kristovom. Onaj tko je podario takvu lje-
potu cvijeÊu mnogo viπe æeli ukrasiti duπu lje-
potom Kristova karaktera.
Promotrite, kaæe Isus, poljske ljiljane kako
rastu, kako se, kad niknu iz hladne, mraËne zem-
lje ili mulja rjeËnog korita, razvijaju u cvjetove
pune ljepote i mirisa! Tko bi pomislio u kakav
se lijep cvijet moæe razviti gruba, smea luko-
vica ljiljana! Ali kad se æivot od Boga, skriven u
njoj, razvije na Njegov poziv preko kiπe i sunca,
ljudi se dive gledajuÊi slavu i ljepotu. Tako Êe
se razviti i æivot od Boga u svakoj ljudskoj duπi
koja prihvaÊa sluæbu Njegove milosti, koja se
obilno, kao kiπa i sunce, spuπta svojim blago-
slovom na sve. Boæja RijeË je sila koja stvara cvi-
jeÊe, a ta ista rijeË razvit Êe i u vama vrline Nje-
gova Duha.
Boæji Zakon je zakon ljubavi. Bog vas je okru-
æio ljepotom da bi vas pouËio kako niste doπli
na Zemlju da biste samo istraæivali za sebe, kopali
i gradili, naporno radili i preli, nego da biste
Kristovom ljubavlju uËinili æivot vedrim, rados-
133
nim i lijepim — da biste, sliËno cvijeÊu, uljep-
πali æivot drugima sluæbom ljubavi.
OËevi i majke, neka se vaπa djeca pouËe od
cvijeÊa! Povedite ih sa sobom u vrt, u polje i
pod lisnato drveÊe i uËite ih da u prirodi Ëitaju
poruke Boæje ljubavi. Kad razmiπljate o Bogu,
poveæite to s pticom, cvijetom i drvetom. Po-
mozite djeci da u svemu ugodnom i lijepom vide
izraze Boæje ljubavi prema njima. PreporuËite im
religiju s njezine ugodne strane. Neka zakon do-
brote upravlja vaπim usnama.
PouËite djecu da i njihova narav, zahvaljujuÊi
velikoj Boæjoj ljubavi, moæe biti izmijenjena i us-
klaena s boæanskom naravi. UËite ih da Bog æeli
uËiniti njihov æivot lijepim kao πto je cvijeÊe li-
jepo. Dok beru ljupko cvijeÊe, uËite ih da je Onaj
tko je stvorio cvjetove joπ mnogo ljepπi od njih.
Tako Êe se njeæne loze njihovih srca priviti uz
Boga. Onaj koji je “sav od ljupkosti” postat Êe
njihov stalni Suputnik i obiteljski Prijatelj, a æivot
Êe im se preobraziti u obliËje Njegove neoka-
ljanosti.
“Zato najprije traæite kraljevstvo Boæjei njegovu pravednost...” (Matej 6,33)
Narod koji je sluπao Kristove rijeËi æeljno je
oËekivao da bude proglaπeno zemaljsko kra-
SLUÆBA IZ ISTINSKIH POBUDA
ISUSOV GOVOR NA GORI134
ljevstvo. Dok im je Isus otvarao riznice Neba,
misli mnogih bile su zaokupljene pitanjem: ka-
ko Êe veza s Njim popraviti moguÊnosti naπega
napredovanja u svijetu? Isus im je pokazao da
su sliËni okolnim neznaboæaËkim narodima, jer
najveÊu pozornost poklanjaju onome πto je ze-
maljsko i ponaπaju se kao da nema Boga koji se
njeæno skrbi o svojim stvorenjima.
“Zato ne traæite πto Êete pojesti ili popiti;
ne uznemirujte se — to sve traæe pogani ovoga
svijeta — jer vaπ Otac zna da vam je to potrebno!
Zato najprije traæite kraljevstvo Boæje i njegovu
pravednost, a to Êe vam se nadodati!” (Luka 12,
29-30; Matej 6,33) Doπao sam vam otvoriti vrata
kraljevstva ljubavi, pravednosti i mira, kaæe Isus.
Otvorite svoje srce da biste primili to kraljev-
stvo i neka vam sluæba njemu bude vaænija od
svega. Iako je narav toga kraljevstva duhovna, ne-
mojte se bojati da Êe vam zato potrebe ovoze-
maljskoga æivota ostati nezadovoljene. Ako se po-
svetite Boæjoj sluæbi, Onaj koji ima svu vlast na
Nebu i na Zemlji pobrinut Êe se za vaπe potrebe.
Isus nas ne oslobaa ulaganja potrebnih na-
pora, ali nas uËi da nam On mora biti prvi, po-
sljednji i najbolji u svemu. Ne smijemo se upuπtati
u poslove koji bi ometali izraæavanje Njegove pra-
vednosti preko naπega karaktera i æivota, niti se
smijemo baviti takvim zanimanjem i traæiti takva
135
zadovoljstva. ©to god Ëinimo, treba biti uËinjeno
od srca, kao da Ëinimo Gospodinu.
Dok je æivio na Zemlji, Isus je dao pravu vri-
jednost cjelokupnom æivotu time πto je uzdignuo
Boæju Ëast pred ljudima i sve pokorio OËevoj vo-
lji. Ako Ga prihvatimo kao svoj uzor, Isus nam
SLUÆBA IZ ISTINSKIH POBUDA
Iako je narav
toga kraljevstva
duhovna,
nemojte se
bojati da Êe
vam zato
potrebe
ovozemaljskoga
æivota ostati
nezadovoljene.
obeÊava da Êe nam se
“nadodati” sve πto nam
je potrebno u ovome æi-
votu. Siromaπtvo ili bo-
gatstvo, bolest ili zdrav-
lje, jednostavnost ili mu-
drost — na sve je On mi-
slio kad nam je obeÊao
svoju milost.
VjeËna Boæja ruka
ispruæena je nad duπom
koja Mu se obraÊa za po-
moÊ, koliko god ta duπa
bila nemoÊna. Nestat Êe
dragocjeni ukrasi breæuljaka, ali duπa koja æivi
za Boga obitavat Êe s Njim. “A svijet sa svojom
poæudom prolazi; a tko vrπi volju Boæju, ostaje
zauvijek.” (1. Ivanova 2,17) Boæji grad otvorit Êe
svoja zlatna vrata da bi primio onoga tko se, dok
je bio na Zemlji, usred gubitaka i nedaÊa, nauËio
obraÊati Bogu za vodstvo i mudrost, za utjehu i
nadu. Aneli Êe mu svojim pjesmama poæeljeti
ISUSOV GOVOR NA GORI136
dobrodoπlicu, a drvo æivota za njega Êe raati
svoj rod. “Nek se pokrenu planine i potresu
brijezi, al se ljubav moja neÊe odmaÊ od tebe,
nit Êe se pokolebati moj Savez mira, kaæe Jahve
koji ti se smilovao.” (Izaija 54,10)
“Dakle: Ne brinite se tjeskobno zasutraπnji dan... Svakom je danu dostanjegove muke.” (Matej 6,34)
Ako ste se predali Bogu da biste obavljali
Njegovo djelo, ne morate se brinuti za sutraπnji
dan. Onaj Ëiji ste sluga, zna kraj joπ od samog
poËetka. Dogaaji sutraπnjega dana, skriveni od
vaπega pogleda, otkriveni su oËima Onoga koji
je svemoÊan.
Kad preuzmemo upravljanje poslovima koji
su nam povjereni i, oslanjajuÊi se na svoju mu-
drost, æelimo postiÊi uspjeh, preuzimamo teret
koji nam Bog nije dao pa ga pokuπavamo nositi
bez Njegove pomoÊi. Preuzimamo na sebe od-
govornost koja pripada Bogu i tako se zapravo
stavljamo na Njegovo mjesto. Tada s pravom mo-
æemo biti zabrinuti i oËekivati opasnosti i gubitke,
jer Êe nas oni sigurno pogoditi. Ali ako stvarno
vjerujemo da nas Bog ljubi i da nam æeli dobro,
prestat Êemo se brinuti za buduÊnost. Pouzdat
Êemo se u Boga kao πto se dijete uzda u voljenoga
137
roditelja. Prestat Êe brige i muke, jer se naπa volja
potpuno sjedinila s Boæjom voljom.
Krist nam nije obeÊao da Êe nam danas po-
moÊi nositi sutraπnje terete. Rekao je: “Dosta ti
je moja milost...” (2. KorinÊanima 12,9) Ali, kao
i mana u pustinji, Njegova milost izlijeva se sva-
koga dana za potrebe toga dana. Kao Izraelove
SLUÆBA IZ ISTINSKIH POBUDA
Krist nam nije
obeÊao da Êe
nam danas
pomoÊi nositi
sutraπnje terete.
Ëete za svojega putniË-
kog æivota, i mi moæe-
mo, iz jutra u jutro, nala-
ziti nebeski kruh za pod-
mirenje potreba toga da-
na.
Pripada nam samo
jedan jedini dan i tije-
kom tog dana trebamo
æivjeti za Boga. Sve svoje nakane i planove za
taj jedan dan trebamo predati u Kristove ruke,
u sveËanu sluæbu, prebaciti sve svoje brige na
Njega, jer se On skrbi o nama. “Jer ja znam svoje
naume koje s vama namjeravam — rijeË je Jahvina
— naume mira, a ne nesreÊe: da vam dadnem
buduÊnost i nadu.” “Mir i obraÊenje — spas vam
je, u smirenu uzdanju snaga je vaπa.” (Jeremija
29,11; Izaija 30.15)
Budete li traæili Gospodina i svakodnevno
doæivljavali obraÊenje, budete li po vlastitom du-
hovnom izboru slobodni i radosni u Bogu, oda-
ISUSOV GOVOR NA GORI138
zovete li se radosna srca Njegovom milostivom
pozivu da ponesete Kristov jaram — jaram posluπ-
nosti i sluæbe — utihnut Êe sva vaπa prigovara-
nja, bit Êe uklonjene sve vaπe poteπkoÊe, bit Êe
rijeπeni svi zamrπeni problemi s kojima se sad
suoËavate.
139
Gospodnja molitva
“Stoga vi molite ovako...” (Matej 6,9)
Naπ Spasitelj je dvaput objavio Gospodnju
molitvu: prvi put mnoπtvu u govoru na Gori, i
ponovno, nekoliko mjeseci nakon toga, samo uËe-
nicima. UËenici su nakratko bili odvojeni od svo-
jega Gospodina, a kad su se vratili, naπli su Ga
zadubljenog u razgovor s Bogom. Kao da ne pri-
mjeÊuje njihovu nazoËnost, nastavio je glasno mo-
liti. Lice Mu je zraËilo nebeskim sjajem. »inilo
se da je u samoj nazoËnosti Nevidljivoga, a iz
Njegovih rijeËi izbijala je æiva sila Boæjega Sugo-
vornika.
Dok su Ga sluπali, srca uËenika su bila du-
boko ganuta. Primijetili su da Krist Ëesto provodi
duge sate u samoÊi razgovarajuÊi sa svojim Ocem.
Dani su Mu prolazili u sluæbi mnoπtvu πto se gu-
ralo oko Njega i u razotkrivanju laænog mudro-
vanja rabinâ, pa Ga je taj neprekidni rad Ëesto
toliko iscrpljivao da su se Njegova majka, braÊa,
pa Ëak i sami uËenici pribojavali da Êe Ga to
stajati æivota. Ali kad bi se vratio nakon sati pro-
vedenih u molitvi, kojima je zavrπavao naporan
ISUSOV GOVOR NA GORI140
dan, zapaæali su izraz smirenosti na Njegovu licu,
a On je zraËio svjeæinom. Upravo nakon tih sati
provedenih s Bogom Krist je svakoga jutra do-
nosio ljudima nebesku svjetlost. UËenici su shva-
tili da postoji veza izmeu sati provedenih u
molitvi i sile Njegovih rijeËi i djelâ. Sad, dok su
sluπali Njegovu molitvu, srca su im bila ispunjena
strahopoπtovanjem i poniznoπÊu. Kad je zavrπio
molitvu, uskliknuli su, svjesni svoje duboke po-
trebe: “Gospodine, nauËi nas moliti, kao πto je
Ivan nauËio svoje uËenike!” (Luka 11,1)
Isus im nije otkrio nikakav novi oblik moli-
tve. Samo im je ponovio ono πto ih je veÊ uËio,
kao da im je time htio reÊi: Morate shvatiti ono
πto sam vam veÊ otkrio! U tome se krije duboki
smisao u koji joπ niste proniknuli!
Spasitelj nas nije ograniËio da rabimo samo
te rijeËi. ZnajuÊi potrebe ËovjeËanstva, On iznosi
svoju osobnu uzor-molitvu, rijeËi tako jednostavne
da ih moæe prihvatiti i malo dijete, a ipak tako
sadræajne da njihovo znaËenje neÊe nikad moÊi
potpuno dokuËiti ni najveÊi umovi. Spasitelj nas
uËi da doemo Bogu sa svojim darom zahvalno-
sti, da Mu iznesemo svoje potrebe, da Mu pri-
znamo svoje grijehe i zatraæimo Njegovu milost
oslanjajuÊi se na Njegovo obeÊanje.
141
“Kad molite — reËe im — govorite:OËe, neka se sveti ime tvoje! Nekadoe kraljevstvo tvoje!” (Luka 11,2)
Isus nas uËi da Njegovog Oca nazivamo svo-
jim Ocem. Ne stidi se nazvati nas svojom braÊom.
(Hebrejima 2,11) Spasiteljevo srce toliko je sprem-
no i æeljno poæeljeti nam, kao Ëlanovima boæan-
ske obitelji, dobrodoπlicu, da veÊ u prve rijeËi,
kojima se trebamo sluæiti kad pristupamo Bogu,
stavlja dokaz naπega srodstva s Bogom: “OËe naπ”.
To je objavljivanje one divne istine, pune oh-
rabrenja i utjehe, da nas Bog ljubi kao πto ljubi
svojega Sina. To je ono πto je Isus rekao u svojoj
posljednjoj molitvi za svoje uËenike: “... da svijet
upozna... da si njih ljubio kao πto si mene ljubio.”
(Ivan 17,23)
Svijet koji je Sotona smatrao svojim i kojim
je gospodario kao okrutni tiranin, Boæji Sin okru-
æio je velikim podvigom, svojom ljubavi, i ponov-
no ga povezao s Gospodnjim prijestoljem. Keru-
bini, serafini i bezbrojno mnoπtvo svih bezgrjeπ-
nih svjetova klicali su hvalospjeve Bogu i Janje-
tu kad je ta pobjeda osigurana. Radovali su se
πto je pronaen put za spasenje paloga roda i
πto Êe Zemlja biti otkupljena od prokletstva gri-
jeha. Koliko bi se viπe trebali radovati oni koji
su predmet te Ëudesne ljubavi!
GOSPODNJA MOLITVA
ISUSOV GOVOR NA GORI142
Kako onda moæemo ikad posumnjati, biti u
neizvjesnosti i osjeÊati se kao siroËad? Za dobro
onih koji su prestupili Zakon Isus je uzeo ljudsku
prirodu. Postao nam je sliËan da bismo mogli
imati vjeËni mir i sigurnost. Imamo Zastupnika
na Nebu: tko god Ga primi kao svojega Spasite-
lja, neÊe biti ostavljen da sâm, kao siroËe, nosi
teret svojih grijeha.
“Ljubljeni, sada smo djeca Boæja...” “Ako smo
djeca, onda smo i baπtinici: baπtinici Boæji, a su-
baπtinici Kristovi — ako zbilja (kao πto jest) tr-
pimo s njim — da s njim budemo i proslavljeni.”
“... A πto Êemo biti, joπ se nije oËitovalo. Ali zna-
mo: kad se to oËituje, bit Êemo mu sliËni, jer
Êemo ga vidjeti onakva kakav jest.” (1. Ivanova
3,2; Rimljanima 8,17)
Prvi korak u pristupanju Bogu jest upozna-
ti ljubav koju On ima u nama i vjerovati u nju
(1. Ivanova 4,16), jer nas privlaËna sila Njegove
ljubavi navodi da doemo k Njemu.
PrihvaÊanje Boæje ljubavi izaziva odbaciva-
nje sebiËnosti. NazivajuÊi Boga svojim Ocem, pri-
znajemo da su sva Njegova djeca naπa braÊa. Svi
smo djeliÊi velikoga tkiva ËovjeËanstva, svi smo
Ëlanovi iste obitelji. Osim za sebe, trebamo mo-
liti i za svoje bliænje. Nitko se ne moli pravilno
ako traæi blagoslov samo za sebe.
143
BeskonaËni Bog, kaæe Isus, pruæa vam pred-
nost da Mu se pribliæite nazivajuÊi Ga Ocem. Po-
kuπajte shvatiti πto je sve time obuhvaÊeno! Nije-
dan zemaljski roditelj nije se nikad tako ozbilj-
no zalagao za svoje zalutalo dijete kao πto se Stvo-
ritelj zalaæe za prijestupnika. Nijedna ljudska lju-
GOSPODNJA MOLITVA
Osim za sebe,
trebamo moliti i
za svoje bliænje.
Nitko se ne moli
pravilno ako
traæi blagoslov
samo za sebe.
bav nije upuÊivala tako
njeæne pozive nepokaja-
nome. Bog stanuje u sva-
kom ljudskom boraviπtu,
Ëuje svaku izgovorenu ri-
jeË, sluπa svaku prinese-
nu molitvu, osjeÊa tuge
i razoËaranja svake duπe
i promatra kako se po-
naπamo prema ocu, maj-
ci, sestri, prijatelju i su-
sjedu. Pomaæe nam u naπim nevoljama, a Nje-
gova ljubav, milost i milosre neprestano se izli-
jevaju da zadovolje naπe potrebe.
Ako Boga nazivate svojim Ocem, priznavat
Êete se Njegovom djecom koju treba voditi Nje-
gova mudrost i koja Mu moraju biti u svemu po-
sluπna znajuÊi da je Njegova ljubav nepromjenjiva.
Usmjeravat Êete se prema Njegovom planu, a kao
Boæjoj djeci najvaæniji Êe vam biti Njegova Ëast,
Njegov karakter, Njegova obitelj i Njegovo dje-
lo. Bit Êete radosni priznavajuÊi i poπtujuÊi svoj
ISUSOV GOVOR NA GORI144
odnos prema svom Ocu i prema svakom Ëlanu
Njegove obitelji. Radovat Êete se pridonoseÊi, ma-
kar skromno, Njegovoj slavi i blagostanju svojih
srodnika.
“... Koji jesi na nebesima.” Onaj koga po Kri-
stovoj zapovijedi trebamo smatrati svojim Ocem
“naπ je Bog na nebesima, sve πto mu se svidi,
to uËini”. Pod Njegovom zaπtitom moæemo sigur-
no poËivati i reÊi: “Sveviπnji, kad me strah spo-
padne, u te Êu se uzdati.” (Psalam 115,3; 56,3)
“Sveti se ime tvoje!” (Matej 6,9)
Svetiti ime Gospodnje znaËi sa strahopoπto-
vanjem izgovarati rijeËi koje se odnose na Vr-
hovno BiÊe: “... sveto je i Ëasno ime njegovo!”
(Psalam 111,9) Nikad ne smijemo olako izgova-
rati titule i imena Boæanstva. U molitvi stupamo
u prijamnu dvoranu Najviπega. Pred Njega mo-
ramo iziÊi sa svetim strahopoπtovanjem. Aneli
zaklanjaju svoja lica u Njegovoj nazoËnosti. Ke-
rubini i blistavi, sveti serafini pristupaju Njego-
vu prijestolju sa svetim πtovanjem. S koliko tek
strahopoπtovanja trebamo izlaziti mi, smrtna i
grjeπna biÊa, pred Gospodina, svojega Stvorite-
lja!
Svetiti ime Gospodnje znaËi mnogo viπe od
toga. Kao Hebreji u Kristove dane moæemo poka-
145
zivati najveÊe πtovanje prema Bogu, a ipak stalno
vrijeati Njegovo ime. “Jahve se spusti u liku ob-
laka, a on stade preda nj i zazva Ime: ‘Jahve!’
Jahve proe ispred njega te se javi: ‘Jahve! Jahve!
Bog milosrdan i milostiv, spor na srdæbu, bogat
ljubavlju i vjernoπÊu, iskazuje milost tisuÊama,
podnosi opaËinu, grijeh i prijestup...” (Izlazak
GOSPODNJA MOLITVA
Bog vas πalje u
svijet kao svoje
predstavnike.
Svakim
postupkom u
æivotu trebate
objavljivati
Boæje ime.
34,5-7). O Kristovoj Cr-
kvi je zapisano: “A grad
Êe se zvati: Jahve, Pravda
naπa.” (Jeremija 33,16)
To ime se daje svakom
Kristovom sljedbeniku.
Ono je baπtina Boæjega
djeteta. Obitelj se naziva
po ocu. U doba bolne
tjeskobe i muke Izraela
prorok Jeremija se mo-
lio: “Ta ti si meu nama,
o Jahve, mi se tvojim zovemo imenom — nemoj
nas ostaviti!” (Jeremija 14,9)
To ime uzdiæu aneli na Nebu i stanovnici
bezgrjeπnih svjetova. Kad se molite: “Sveti se ime
Tvoje”, tada traæite da se ono proslavlja u ovome
svijetu, da se proslavlja u vama. Bog vas je pred
ljudima i anelima priznao za svoju djecu. Molite
se da ne obeπËastite to “lijepo ime koje nosite”.
(Jakov 2,7) Bog vas πalje u svijet kao svoje pred-
ISUSOV GOVOR NA GORI146
stavnike. Svakim postupkom u æivotu trebate ob-
javljivati Boæje ime. Ta molba zahtijeva da imate
Njegov karakter. Ne moæete svetiti Njegovo ime,
ne moæete Ga prikazivati svijetu sve dok svojim
æivotom i karakterom ne prikaæete sâm Boæji æi-
vot i karakter. To moæete postiÊi samo prihvaÊa-
njem Kristove milosti i pravednosti.
“Doi kraljevstvo tvoje!” (Matej 6,10)
Bog je naπ Otac koji nas voli i skrbi se o
nama kao o svojoj djeci; On je i veliki Kralj sve-
mira. Interesi Njegova kraljevstva su i naπi inte-
resi i zato smo duæni raditi na njegovoj izgrad-
nji.
Kristovi uËenici su oËekivali skori dolazak
kraljevstva Njegove slave, ali ih je Isus ovom mo-
litvom pouËio da kraljevstvo neÊe tada biti uspo-
stavljeno. Trebaju se moliti za Njegov dolazak kao
za dogaaj koji Êe se odigrati tek u buduÊnosti.
Ali u toj molbi se krilo i obeÊanje. Iako neÊe
ugledati dolazak toga kraljevstva tijekom svoje-
ga æivota, Ëinjenica da im je Isus naloæio da se
za njega mole dokaz je da Êe ono, kad to Bog
bude odredio, pouzdano doÊi.
Kraljevstvo Boæje milosti sad se temelji na
tome πto se srca, dosad ispunjena grijehom i po-
bunom, iz dana u dan pokoravaju vrhovnoj upravi
147
Njegove ljubavi. Ali potpuno uspostavljanje kra-
ljevstva Njegove slave ostvarit Êe se tek prigo-
dom drugog Kristovog dolaska na ovaj svijet. “A
kraljevstvo, vlast i veliËanstvo pod svim nebesi-
ma dat Êe se puku svetaca Sveviπnjega.” (Daniel
7,27) Oni Êe naslijediti kraljevstvo pripremlje-
no za njih “od postanka svijeta” (Matej 25,34),
GOSPODNJA MOLITVA
Njegovo
kraljevstvo neÊe
doÊi sve dok se
Radosna vijest o
Njegovoj milosti
ne raznese po
svim krajevima
Zemlje.
a Krist Êe preuzeti svoju
veliku vlast i zavladati.
Ponovno Êe se uz-
dignuti nebeska vrata, a
naπ Spasitelj Êe doÊi s
deset tisuÊa puta deset
tisuÊa i tisuÊama tisuÊa
svetih, kao Kralj nad kra-
ljevima i Gospodar nad
gospodarima. “U onaj
dan æive Êe vode poteÊi
iz Jeruzalema, pola k
moru istoËnom, pola k moru zapadnom. Bit Êe
tako ljeti i zimi. I Jahve Êe biti kralj nad svom
zemljom.” “... Sveti grad — novi Jeruzalem” bit
Êe stan Boæji meu ljudima. “On Êe stanovati s
njima: oni Êe biti njegov narod, i on sam, Bog
bit Êe s njima.” (Zaharija 14,8-9; Otkrivenje 21,2)
Ali prije toga dolaska, kazao je Isus, “ova
Radosna vijest propovijedat Êe se o kraljevstvu
po svemu svijetu, svim narodima za svjedoËan-
ISUSOV GOVOR NA GORI148
stvo...” (Matej 24,14) Njegovo kraljevstvo neÊe
doÊi sve dok se Radosna vijest o Njegovoj milosti
ne raznese po svim krajevima Zemlje. Ako se,
dakle, predamo Bogu i pridobijemo druge duπe
za Njega, ubrzavamo dolazak Njegova kraljevstva.
Jedino oni koji se posveÊuju Njegovoj sluæbi da
bi otvarali oËi slijepima, obraÊali ljude “od tame
k svjetlu, od sotonine vlasti k Bogu, da vjerom
u me postignu oproπtenje grijeha i baπtinu po-
sveÊenima” (Djela 26,18) govoreÊi: “Evo me, me-
ne poπalji” (Izaija 6,8) — jedino se oni iskreno
mole: “Doi kraljevstvo tvoje!”.
“Budi volja tvoja kako na nebu tako ina zemlji!” (Matej 6,10)
Boæja volja je izraæena u propisima Njegova
svetog Zakona, a naËela Zakona su nebeska na-
Ëela. Nebeski aneli ne postiæu nikakvo uzviπe-
nije znanje nego πto je poznavanje Boæje volje,
a ispunjavanje Njegove volje je najuzviπenija sluæ-
ba kojoj mogu posvetiti svoje sposobnosti.
Ali na Nebu se sluæba ne obavlja da bi se
udovoljilo Zakonu. Kad se Sotona pobunio pro-
tiv Gospodnjeg Zakona, misao da postoji Zakon
bila je anelima iznenadno suoËavanje s Ëinje-
nicom o kojoj dotad nisu razmiπljali. Aneli ne
obavljaju svoju sluæbu kao sluge, veÊ kao sino-
149
vi. Izmeu njih i njihova Stvoritelja postoji savr-
πeno jedinstvo. Posluπnost im nije teret. Ljubav
prema Bogu Ëini njihovu sluæbu radosnom. Ta-
ko i u svakoj duπi, u kojoj boravi Krist, Nada
slave, ponovno odjekuju Njegove rijeËi: “Milje mi
je, Boæe moj, vrπit volju tvoju, Zakon tvoj dubo-
ko u srcu ja nosim.” (Psalam 40,8)
Molba “budi volja tvoja kako na nebu tako
i na zemlji” molitva je da se vladavina zla na ovoj
Zemlji okonËa, da se grijeh zauvijek uniπti i da
se uspostavi kraljevstvo pravednosti. Tada Êe i
na Zemlji, kako je na Nebu, biti ispunjene sve
dobre æelje Boæje dobrote. (2. Solunjanima 1,11)
“Kruh naπ svagdanji daj nam danas!”(Matej 6,11)
Prvi dio molitve kojoj nas je Isus nauËio od-
nosi se na Boæje ime, kraljevstvo i volju — da
se sveti Njegovo ime, da doe Njegovo kraljev-
stvo i da se ispuni Njegova volja. Ako vam je
sluæba Bogu postala najvaænija, moæete s povje-
renjem traæiti da Bog zadovolji i vaπe osobne po-
trebe. Ako ste se odrekli sebe i predali se Kri-
stu, postali ste Ëlanovi Boæje obitelji, pa vam je
na raspolaganju sve πto se nalazi u OËevoj kuÊi.
Otvorene su vam sve Boæje riznice u sadaπnjem
i u buduÊem svijetu. Sluæba anelâ, dar Njego-
GOSPODNJA MOLITVA
ISUSOV GOVOR NA GORI150
va Duha, trud Njegovih slugâ — sve vam je na
raspolaganju. Svijet, sa svime πto je u njemu, vaπ
je sve dok vam to moæe sluæiti na dobro. »ak
Êe se i neprijateljstvo zlih pretvoriti u blagoslov
usavrπavajuÊi vas za Nebo. Ako “ste Kristovi”,
onda “je sve vaπe”. (1. KorinÊanima 3,23.21)
SliËni ste djetetu kojemu joπ nije prepuπte-
no upravljati svojim nasljedstvom. Bog vam joπ
nije povjerio vaπ dragocjeni posjed, da vas Sotona
ne bi prevario svojim lukavim vjeπtinama, kao
πto je uËinio s prvim parom u Edenu. Krist ga
Ëuva za vas, ono je izvan kvariteljeva dosega. I
vi Êete, kao dijete, svakodnevno primati ono πto
vam je potrebno za taj dan. Svakodnevno se tre-
bate moliti: “Kruh naπ svagdanji daj nam danas!”
Nemojte biti obeshrabreni ako nemate dovoljno
za sutra. Imate jamstvo u Njegovu obeÊanju: “U
Jahvu se uzdaj i Ëini dobro, da smijeπ stanovati
u zemlji i æivjeti u miru.” (Psalam 37,3) David
kaæe: “Bijah mlad i ostarjeh, al’ ne vidjeh praved-
nika napuπtena ili da mu djeca kruha prose.” (Psa-
lam 37,25) Bog, koji je poslao gavrane da hra-
ne Iliju kod potoka Karita, neÊe zaobiÊi nijed-
no od svoje vjerne, poærtvovne djece. O onome
tko hodi u pravdi stoji napisano: “... imat Êe dosta
kruha i vode Êe mu svagda dotjecati.” “NeÊe se
postidjeti u vrijeme nevolje, bit Êe siti u dani-
ma gladi.” “On koji Ëak nije poπtedio vlastitog
151
Sina, veÊ ga predao za sve nas, kako nam neÊe
dati sve ostalo s njime?” (Izaija 33,16; Psalam 37,
19; Rimljanima 8,32) Onaj koji je olakπavao brige
i terete svoje majke udovice i pomagao joj zado-
GOSPODNJA MOLITVA
Bog, koji je
poslao gavrane
da hrane Iliju
kod potoka
Karita, neÊe
zaobiÊi nijedno
od svoje vjerne,
poærtvovne
djece.
voljiti potrebe kuÊanstva
u Nazaretu, suosjeÊa sa
svakom majkom u njezi-
noj borbi da svojoj djeci
osigura hranu. Onaj koji
se saæalio nad mnoπtvom
zato πto “bijahu satrveni
i zapuπteni” (Matej 9,
36), i sad ima saæaljenja
prema izmuËenom siro-
mahu. Njegova je ruka
ispruæena prema njima
da ih blagoslovi; i u sa-
moj molitvi koju je objavio svojim uËenicima,
On nas uËi da se sjeÊamo siromaπnih.
Kad se molimo: “Kruh naπ svagdanji daj nam
danas”, traæimo i za druge kao za sebe. Prizna-
jemo da ono πto nam Bog daruje nije samo za
nas. Bog nam daje s povjerenjem, da moæemo
hraniti gladne. Po svojoj dobroti pobrinuo se za
siromaπne. (Psalam 68,11) Bog kaæe: “Kada dajeπ
objed ili veËeru, ne pozivaj ni svojih prijatelja,
ni svoje braÊe, ni svoje rodbine, ni bogatih su-
sjeda... Nego, kad prireujeπ gozbu, pozivaj siro-
ISUSOV GOVOR NA GORI152
mahe, sakate, hrome, slijepe! Tada Êe ti biti blàgo,
jer ti nemaju Ëim uzvratiti! To Êe ti se uzvratiti
o uskrsnuÊu pravednikâ.” (Luka 14,12-14)
“A Bog moæe tako obilato izliti na vas svaku
vrstu milosti, da mognete imati uvijek i u svemu
sasvim dovoljno svega i joπ imati viπka za koje
mu drago dobro djelo.” “Ovo velim: tko πkrto
sije, πkrto Êe i æeti; tko obilato sije, obilato Êe i
æeti.” (2. KorinÊanima 9,8.6)
Molitva za svakodnevni kruh ne obuhvaÊa
samo hranu za odræavanje tijela, veÊ i duhovni
kruh koji hrani duπu za vjeËni æivot. Isus nam
zapovijeda: “Nastojte sebi pribaviti ne propad-
ljivu hranu, veÊ hranu koja ima trajnost za æi-
vot vjeËni i koju Êe vam dati Sin »ovjeËji...” (Ivan
6,27) Kaæe nam: “Ja sam æivi kruh koji je siπao
s neba. Ako tko jede od ovoga kruha, æivjet Êe
zauvijek.” (Ivan 6,51) Naπ Spasitelj je kruh æi-
vota. PromatrajuÊi Njegovu ljubav i primajuÊi je
u duπu, hranimo se kruhom koji je siπao s Ne-
ba.
Primamo Krista preko Njegove RijeËi, a Sveti
Duh je dan da bi nam Boæju RijeË uËinio razum-
ljivom i da bi usadio njezine istine u naπa srca.
Dok svakodnevno Ëitamo Njegovu RijeË, mora-
mo se moliti da nam Bog poπalje svojega Duha
da nam otkrije istine koje Êe naπoj duπi daro-
vati snagu potrebnu za taj dan.
153
UËeÊi nas da svakoga dana traæimo ono πto
nam je potrebno — i zemaljske i duhovne blago-
slove — Bog ima na umu naπe dobro. On æeli
da uvidimo svoju ovisnost o Njegovoj stalnoj skr-
bi, jer nas nastoji privuÊi u zajednicu sa sobom.
U toj zajednici s Kristom, molitvom i prouËava-
njem velikih i dragocjenih istina Njegove RijeËi
bit Êemo, kao gladne i æedne duπe, nahranjeni i
osvjeæeni na izvoru æivota.
“Oprosti nam grijehe naπe, jer i miopraπtamo duænicima svojim!” (Luka11,4)
Isus nas uËi da od Boga moæemo dobiti op-
rost jedino ako i sami opraπtamo drugima. Boæja
ljubav nas privlaËi k Njemu. Kad dirne naπe srce,
u njemu se mora probuditi ljubav prema naπoj
braÊi.
Kad je izgovorio Gospodnju molitvu, Isus je
dodao: “Da, ako vi oprostite ljudima njihove po-
greπke, oprostit Êe i vama vaπ Otac nebeski. Ako
li vi ne oprostite ljudima njihovih pogreπaka, ni
vaπ Otac neÊe vama oprostiti vaπih.” (Matej 6,14.
15) Tko nije spreman oprostiti, zatvara jedini do-
tok kroz koji i sâm moæe primiti milost od Boga.
Ne smijemo ni pomisliti da imamo pravo uskratiti
oprost onima koji su nas povrijedili zato πto nam
GOSPODNJA MOLITVA
ISUSOV GOVOR NA GORI154
nisu priznali svoju krivnju. Bez sumnje, njihova
je duænost poniziti srca u pokajanju i priznanju,
ali mi moramo pokazati saæaljiv duh prema oni-
ma koji su se ogrijeπili o nas, bez obzira na to
jesu li nam priznali svoje pogreπke. Koliko god
da su nas bolno ranili, ne smijemo tugovati i sa-
æalijevati sami sebe zbog uvreda koje su nam na-
nesene. Kao πto oËekujemo da Bog nama oprosti
uvrede koje smo Mu nanijeli, i mi moramo opro-
stiti svima koji su nam uËinili neko zlo.
Oproπtenje ima mnogo πire znaËenje nego
πto to mnogi misle. Kad nam obeÊava da Êe obil-
no oprostiti, Bog dodaje, smatrajuÊi da smisao
toga obeÊanja nadmaπuje moÊ naπega shvaÊanja:
“Jer misli vaπe nisu moje misli i puti moji nisu
vaπi puti, rijeË je Jahvina. Visoko je iznad zemlje
nebo, tako su puti moji iznad vaπih putova, i misli
moje iznad vaπih misli.” (Izaija 55,8-9) Oprost
koji Bog daje nije samo Ëin kojim nas oslobaa
osude. To nije samo opraπtanje grijeha, nego oslo-
baanje od grijeha. To je izlijevanje spasonosne
ljubavi koja preobraæava srce. David je pravilno
shvatio opraπtanje kad se molio: “»isto srce stvori
mi, Boæe, i duh postojan obnovi u meni!” “Kako
je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas
bezakonja naπa.” (Psalam 51,12; 103,12)
Bog je u Kristu dao sebe za naπe grijehe.
Pretrpio je okrutnu smrt na kriæu, nosio je umje-
155
sto nas breme krivnje, “pravednik za nepraved-
nike”, da bi nam otkrio svoju ljubav i privukao
nas k sebi. I On kaæe: “... budite jedan prema
drugom prijazni, puni milosra! Praπtajte jedan
drugome, kao πto je i Bog vama oprostio u Kri-
stu!” (Efeæanima 4,32) Neka Krist, boæanski Æi-
vot, boravi u vama i preko vas otkriva nebesku
ljubav koja Êe uliti nadu onima koji su je izgu-
GOSPODNJA MOLITVA
Kad osjetimo da
smo grjeπni i da
se ne moæemo
moliti, upravo je
to trenutak za
molitvu.
bili i donijeti nebeski
mir srcu πto ga je ranio
grijeh. Kad dolazimo k
Bogu, veÊ na pragu nam
se postavlja uvjet da,
primajuÊi Njegovu mi-
lost, moramo pristati
pokazati Njegovo milosr-
e prema drugima.
Da bismo mogli pri-
miti i drugima pruæiti Boæju ljubav koja praπta,
vrlo je vaæno poznavati i vjerovati u ljubav koju
Bog ima prema nama. (1. Ivanova 4,16) Sotona
nas nastoji prevariti na sve moguÊe naËine da
bi nas onesposobio za spoznaju te ljubavi. Navodit
Êe nas na pomisao da su naπe pogreπke i prije-
stupi tako ozbiljni da se Gospodin neÊe odazvati
na naπe molitve i da nas neÊe blagosloviti ni spa-
siti. U sebi ne moæemo vidjeti niπta osim slabo-
sti, niπta πto bi nas preporuËilo Bogu, pa nam
ISUSOV GOVOR NA GORI156
Sotona govori da su sva naπa nastojanja beskori-
sna, jer ne moæemo popraviti mane svojega ka-
raktera. Kad pokuπamo doÊi k Bogu, neprijatelj
Êe doπapnuti: Molitva ti nema nikakve svrhe. Zar
se ne sjeÊaπ da si uËinio ono zlo djelo? Zar nisi
zgrijeπio Bogu i radio protiv vlastite savjesti? Ali
s pravom moæemo odgovoriti neprijatelju da nas
“krv njegova Sina, Isusa, Ëisti od svakoga grije-
ha”. (1. Ivanova 1,7) Kad osjetimo da smo grjeπni
i da se ne moæemo moliti, upravo je to trenu-
tak za molitvu. Kad smo postieni ili duboko oja-
eni, ipak se moramo moliti i vjerovati. “Sigur-
na je rijeË i zasluæuje punu vjeru: Krist Isus do-
e na svijet da spasi greπnike. Od njih sam prvi
ja.” (1. Timoteju 1,15) Oprost i pomirba s Bo-
gom ne dolaze kao nagrada za naπa djela. Ne daje
se oprost zbog zasluga grjeπnih ljudi, nego je to
dar koji se temelji na Kristovoj besprijekornoj
pravednosti.
Ne pokuπavajmo umanjiti svoju krivnju traæe-
Êi izliku za grijeh. Moramo prihvatiti Boæju ocjenu
grijeha, a ona je doista teπka. Jedino nam Golgota
moæe otkriti strahovitu odurnost grijeha. Kad bi-
smo morali sami nositi svoje krivnje, to bi nas
slomilo. Meutim, Bezgrjeπni je zauzeo naπe mje-
sto: iako nevin, ponio je naπe nepravde. “Ako pri-
znajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan:
oprostit Êe nam grijehe i oËistiti nas od svake
157
nepravednosti”. (1. Ivanova 1,9) Kakva veliËan-
stvena istina — pravedan prema vlastitom Zako-
nu, a ipak opravdava sve koji vjeruju u Isusa!
“Tko je Bog kao ti koji praπta krivnju, koji gri-
jeh opraπta i prelazi preko prekrπaja Ostatka ba-
πtine svoje, koji ne ustraje dovijeka u svome gnje-
vu, nego uæiva u pomilovanju?” (Mihej 7,18)
“I ne uvedi nas u napast, nego izbavinas od zla!” (Matej 6,13)
Napast je mamljenje na grijeh, a to ne po-
tjeËe od Boga, nego od Sotone ili od zloÊe naπega
srca. “Bog naime ne moæe biti napastovan na zlo,
a niti sâm nikoga ne napastuje.” (Jakov 1,13)
Sotona nas nastoji dovesti u kuπnju da bi se
zloÊa naπega karaktera otkrila pred ljudima i an-
elima i da bi mogao polagati pravo na nas kao
na svoje vlasniπtvo. U simboliËkom Zaharijinom
proroËanstvu Sotona je prikazan kako stoji zde-
sna Gospodnjem Anelu i optuæuje velikog sve-
Êenika Joπuu, odjevenoga u prljave haljine, ome-
tajuÊi tako djelo koje je Aneo æelio obaviti za
njega. To je prikaz Sotoninog ponaπanja prema
svakoj duπi koju Krist æeli privuÊi k sebi. Soto-
na nas navodi na grijeh, a onda nas pred cijelim
svemirom optuæuje da nismo dostojni Boæje lju-
bavi. Ali “Aneo Jahvin reËe Satanu: ‘Suzbio te
GOSPODNJA MOLITVA
ISUSOV GOVOR NA GORI158
Jahve, Satane! Suzbio te Jahve koji izabra Jeru-
zalem! Nije li on glavnja iz ognja izvuËena?” A
Joπui kaæe: “Evo, skidam s tebe tvoju krivicu i
odijevam te u dragocjenu haljinu!” (Zaharija 3,2.4)
U svojoj velikoj ljubavi Bog nastoji razviti u
nama dragocjene vrline svojega Duha. Dopuπta
da se suoËimo sa zaprekama, progonstvom i te-
gobama — ne kao s prokletstvom, veÊ kao s naj-
veÊim blagoslovom u æivotu. Svaka svladana kuπ-
nja, svaka nevolja koju hrabro prebrodimo daje
nam novo iskustvo i unaprjeuje nas u djelu iz-
gradnje karaktera. Duπa koja se boæanskom si-
lom odupire kuπnji, oËituje svijetu i cijelom sve-
miru djelotvornost Kristove milosti.
Iako ne smijemo biti obeshrabreni nevolja-
ma, koliko god bile gorke, moramo se moliti Bogu
da ne dopusti da upadnemo u okolnosti u kojima
bi nas vodile æelje naπega zlog srca. Kad upuÊu-
jemo molitvu koju nam je Krist objavio, podËi-
njavamo se Boæjem vodstvu i molimo Ga da nas
vodi sigurnom stazom. Ne moæemo iskreno izgo-
varati tu molitvu i istodobno odluËiti iÊi putom
koji smo sami izabrali. Trebamo Ëekati Njegovu
ruku da nas vodi i sluπati Njegov glas koji govo-
ri: “To je put, njime idite...” (Izaija 30,21)
Opasno je ako zastanemo razmiπljajuÊi o to-
me kakve Êemo prednosti steÊi prihvatimo li So-
tonine prijedloge. Grijeh donosi sramotu i propast
159
svakoj duπi koja mu popuπta, ali ima neπto u nje-
mu πto zasljepljuje i vara te nas tako primamljuje
laænim prikazivanjem. Ako se usudimo stupiti na
Sotonino tlo, nije nam obeÊana zaπtita od nje-
gove sile. Koliko moæemo, trebamo zatvoriti svaki
prilaz kojim bi kuπaË mogao doprijeti do nas.
Molitva “Ne uvedi nas u napast” sama po
sebi je i obeÊanje. Ako Mu se predate, Bog vas
GOSPODNJA MOLITVA
Duπa koja se
boæanskom
silom odupire
kuπnji, oËituje
svijetu i cijelom
svemiru
djelotvornost
Kristove milosti.
uvjerava da “neÊe dopu-
stiti da budete kuπani
preko vaπih snaga, nego
Êe vam zajedno s kuπ-
njom dati sretan ishod,
da je moæete podnijeti”.
(1. KorinÊanima 10,13)
Jedina zaπtita protiv
zla jest da se Krist nasta-
ni u srcu vjerom u Nje-
govu pravednost. Kuπnja
ima moÊ nad nama upra-
vo zato πto u naπemu srcu postoji sebiËnost. Ali
kad promatramo veliku Boæju ljubav, sebiËnost
nam je tako odurna i mrska da je æelimo izbaci-
ti iz duπe. Dok Sveti Duh veliËa Krista, naπe srce
se smekπava i postaje pokorno, kuπnja gubi moÊ,
a Kristova milost preobraæava karakter.
Krist nikad neÊe napustiti duπu za koju je
umro. »ovjek Ga moæe ostaviti i podleÊi kuπnji,
ISUSOV GOVOR NA GORI160
ali se Krist nikad ne moæe okrenuti od onoga
za koga je platio otkupninu svojim æivotom. Kad
bi naπ duhovni vid bio izoπtreniji, uoËili bismo
duπe pognute pod teretom tjeskobe, shrvane tu-
gom, optereÊene kao kola puna snopova, blizu
smrti zbog obeshrabrenosti. Vidjeli bismo anele
kako brzo lete u pomoÊ onima koji su u kuπnji
i na samom rubu propasti. Nebeski aneli potis-
kuju vojske zla koje opkoljavaju te duπe i pomaæu
im stati na siguran temelj. Bitke koje se vode
izmeu tih dviju vojskâ isto su tako stvarne kao
i bitke meu vojskama ovoga svijeta. O ishodu
toga duhovnog sukoba ovisi vjeËna sudbina.
I na nas se odnose rijeËi upuÊene Petru: “...
sotona je dobio dopuπtenje da vas moæe reπetati
kao pπenicu, ali ja sam molio za te da tvoja vjera
ne malakπe.” (Luka 22,31.32) Bogu hvala, nismo
ostavljeni sami. “Bog je tako ljubio svijet da je
dao svoga jedinoroenog Sina da ne pogine ni
jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni”
(Ivan 3,16) i neÊe nas napustiti u borbi s neprija-
teljem Boga i ljudi. “Eto, dao sam vam vlast da
bez pogibli gazite zmije i πtipavce, i moÊ nad
svakom neprijateljskom silom, te vam sigurno ni-
πta neÊe moÊi nauditi.” (Luka 10,19)
Æivite u zajednici sa æivim Kristom. Rukom
koja nikad ne ispuπta On Êe Ëvrsto dræati vaπu
ruku. Upoznajte Boæju ljubav prema nama, vje-
161
rujte u nju i bit Êete sigurni. Ta ljubav je neo-
svojiva tvrava za sve Sotonine napade i obma-
ne. “Tvrda je kula ime Jahvino: njemu se praved-
nik utjeËe i nalazi utoËiπta.” (Izreke 18,10)
“Jer je tvoje kraljevstvo, i sila, i slavazauvijek! Amen!” (Matej 6,13)*
Posljednja reËenica Gospodnje molitve, kao
i prva, otkriva naπega Oca kao onoga tko je iznad
svake sile, vlasti i svakog imena. Spasitelj je sad
gledao godine koje predstoje Njegovim uËenici-
ma: neÊe biti onakve kakvima su ih oni zami-
πljali, obasjane sunËanom svjetloπÊu blagostanja
i poËasti u svijetu, nego Êe ih zamraËiti oluje
ljudske mrænje i sotonskog gnjeva. Usred nacio-
nalnih razdora i propadanja svojega naroda uËe-
nici Êe na svakom koraku biti okruæeni opasno-
stima, a srca Êe im Ëesto biti ispunjena strahom.
Vidjet Êe razoren Jeruzalem, uniπten Hram, zau-
vijek ukinutu sluæbu u njemu, a Izraela rasprπe-
noga po svim zemljama, poput olupinâ broda na
pustoj obali. Isus je rekao: “»ut Êete za ratove i
glasine o ratovima ... DiÊi Êe se narod protiv na-
roda i kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit Êe gladi
i potresa zemlje u raznim mjestima. To je tek
GOSPODNJA MOLITVA
* Prijevod Ivana VrtariÊa, RijeËi iskrene, 1998.
ISUSOV GOVOR NA GORI162
poËetak straπnih bolova.” (Matej 24,6-8) Ipak, Kri-
stovi sljedbenici nisu se smjeli plaπiti da je nji-
hova nada izgubljena i da je Bog zaboravio Zem-
lju. Sila i slava pripadaju Onome Ëije uzviπene
nakane nezadræivo krËe put k ostvarenju. U mo-
litvi kojom su obuhvaÊene njihove svakodnevne
potrebe Kristovi uËenici bili su upuÊeni gledati
iznad svih sila i vlasti zla, prema Gospodinu, svo-
jemu Bogu, Ëije kraljevstvo upravlja svime i koji
je njihov Otac i vjeËni Prijatelj.
Uniπtenje Jeruzalema simbol je konaËnog uni-
πtenja kojemu Êe biti izloæen svijet. ProroËanstva
koja su se samo djelomice ispunila prigodom
razorenja Jeruzalema mnogo se neposrednije od-
nose na posljednje dane. Stojimo na pragu velikih
i sveËanih dogaaja. Pred nama je kriza kroz ka-
kvu svijet joπ nikad nije proπao. Ali i nama, kao
i prvim uËenicima, umilno zvuËi izjava da je Boæ-
je kraljevstvo nad svime. Redoslijed nailaæenja
buduÊih dogaaja u rukama je naπega Stvoritelja.
VeliËanstvo Neba upravlja sudbinom svih naro-
da i skrbi se o potrebama svoje Crkve. Svakom
oruu za ispunjenje Njegovih planova boæanski
UËitelj kaæe isto πto je rekao Kiru: “Iako me ne
poznaπ, naoruæah te.” (Izaija 45,5)
U vienju proroka Ezekiela jedna ruka se po-
javila pod krilima kerubina. To treba pouËiti Boæje
sluge da im boæanska sila osigurava uspjeh. Oni
163
koje Bog uporabljuje kao svoje vjesnike ne trebaju
smatrati da Njegovo djelo ovisi o njima. Takav
teret odgovornosti nije prepuπten smrtnim bi-
Êima. Onaj tko ne drijema i tko neprestano radi
na ostvarenju svojih planova, nastavit Êe djelo.
OsujeÊivat Êe naume zlih ljudi i unosit Êe zabu-
Posljednja
reËenica
Gospodnje
molitve, kao i
prva, otkriva
naπega Oca kao
onoga tko je
iznad svake sile,
vlasti i svakog
imena.
nu u planove onih koji
su se urotili protiv Nje-
gova naroda. On, koji je
kralj, Jahve nad vojska-
ma, koji sjedi meu ke-
rubinima, usred svih ne-
mira i sukoba naroda i
dalje Ëuva svoju djecu.
Naπ spasitelj vlada na ne-
besima, procjenjuje sva-
ku kuπnju i nadgleda
uæarenu peÊ u kojoj se
mora okuπati svaka duπa.
Kad budu ruπene tvra-
ve vladara, kad strijele gnjeva budu probadale
srca Njegovih neprijatelja, Njegov narod bit Êe
siguran u Njegovim rukama.
“Tvoja je, Jahve, veliËina, sila, slava, sjaj i
veliËanstvo, jer je tvoje sve πto je na nebu i na
zemlji... u tvojoj je ruci sila i moÊ, u tvojoj je
vlasti da uËiniπ velikim i jakim sve.” (1. Ljetopi-
sa 29,11.12)
GOSPODNJA MOLITVA
ISUSOV GOVOR NA GORI164
Ne suditi, negopomagati
“Nemojte suditi, da ne budete sueni!”(Matej 7,1)
Napor da se spasenje zasluæi vlastitim djeli-
ma sigurno navodi ljude da gomilaju ljudske za-
brane kao branu protiv grijeha. Uvidjevπi da nisu
sposobni dræati Zakon, nastoje izmisliti svoja pra-
vila i propise da bi se prisilili na posluπnost. Sve
to im odvraÊa misli od Boga i nagoni ih da se
bave sobom. Boæanska ljubav u njihovim srcima
se gasi, a s njom nestaje i ljubav prema bliænji-
ma. Sustav ljudskih izmiπljotina, s mnogobrojnim
strogim zahtjevima, navodi svoje zastupnike da
osuuju svakoga tko ne uspijeva ispuniti propi-
sana ljudska mjerila. OzraËje sebiËnog, uskogrud-
nog kriticizma guπi plemenite i velikoduπne osje-
Êaje i pretvara ljude u samoæive suce i uhode
dostojne prijezira.
Farizeji su pripadali takvim ljudima. S bogo-
sluæja se nisu vraÊali puni poniznosti i osjeÊaja
vlastite slabosti, niti su bili zahvalni na velikim
prednostima koje im je Bog dao. VraÊali su se
165
ispunjeni oholim duhom, a predmet njihovih raz-
govora bio je “ja, moji osjeÊaji, moje znanje, moji
putovi”. Njihova dostignuÊa postajala su mjerilo
po kojemu su sudili drugima. Odjeveni u odje-
Êu vlastitog dostojanstva, sjedali su na sudski sto-
lac da bi kritizirali i osuivali.
NE SUDITI, NEGO POMAGATI
Napor da se
spasenje zasluæi
vlastitim djelima
navodi ljude da
gomilaju ljudske
zabrane kao
branu protiv
grijeha.
VeÊina ljudi bila je
ispunjena istim duhom i
mijeπala se u slobodu sa-
vjesti sudeÊi jedni dru-
gima i za ono πto se tica-
lo jedino te duπe i Boga.
UkazujuÊi na takav duh
i takve postupke, Isus je
rekao: “Nemojte suditi,
da ne budete sueni!”
To znaËi, ne postavljaj
sebe kao mjerilo. Nemoj
drugima nametati svoja miπljenja, glediπta o duæ-
nosti i tumaËenja Svetog pisma kao pravilo i u
srcu ih osuivati ako ne mogu dostiÊi tvoj ideal.
Nemojte kritizirati druge nagaajuÊi o njihovim
pobudama i ne izriËite nad njima presudu.
“Zato ne sudite prerano, prije nego doe Go-
spodin! On Êe osvijetliti πto je sakriveno u tami
i objaviti nakane srdaca...” (1. KorinÊanima 4,5)
Mi ne moæemo Ëitati srca. BuduÊi da smo i sa-
mi nesavrπeni, nedostaje nam sposobnosti da bi-
ISUSOV GOVOR NA GORI166
smo sudili drugima. Smrtni ljudi mogu suditi sa-
mo po vanjπtini. Samo Onome koji poznaje tajne
pobude djela i koji postupa njeæno i saæaljivo,
dano je pravo odluËivanja o svakoj duπi.
“Zato nemaπ isprike — tko god ti bio — o
ËovjeËe koji sudiπ, jer u Ëem sudiπ drugom, ti
samog sebe osuujeπ, buduÊi da ti, suËe, obiËavaπ
Ëiniti isto.” (Rimljanima 2,1) Oni πto osuuju i
kritiziraju druge, proglaπavaju tako sebe krivima,
jer i sami Ëine isto. OsuujuÊi druge, izriËu pre-
sudu sebi, a Bog izjavljuje da je ta presuda
pravedna i prihvaÊa osudu koju su izrekli sami
sebi.
Tim nespretnim stopama, koje su joπ u
glibu,
Mi idemo krπeÊi cvijeÊe bez kraja;
Tim grubim, dobronamjernim rukama,
Mi kidamo strune srca prijatelja.
“©to imaπ gledati trun u oku bratasvojega, a brvna u svom oku nezapaæaπ!” (Matej 7,3)
»ak ni reËenicom “... o ËovjeËe koji sudiπ,
jer u Ëem sudiπ drugom, ti samog sebe osuu-
jeπ, buduÊi da ti, suËe, obiËavaπ Ëiniti isto”, nije
potpuno izraæena sva veliËina grijeha onoga tko
167
se usuuje kritizirati i osuivati svojega brata.
Isus je rekao: “©to imaπ gledati trun u oku brata
svojega, a brvna u svom oku ne zapaæaπ!”
Njegove rijeËi opisuju onoga tko brzo zapa-
zi mane kod drugih. Kad misli da je u neËijem
karakteru ili æivotu otkrio kakvu manu, takav je
s pretjeranom revnoπÊu objelodanjuje. Ali Isus
NE SUDITI, NEGO POMAGATI
Krist je jedino
pravo mjerilo
karaktera, a
onaj tko istiËe
sebe kao mjerilo
za druge, stavlja
se na Njegovo
mjesto.
kaæe da je takva karak-
terna osobina, koja se ra-
zvila tim nimalo krπÊan-
skim postupcima, u us-
poredbi s pogreπkom ko-
ja se kritizira isto πto i
brvno prema trunu. Tak-
vome nedostaje duha
snoπljivosti i ljubavi, pa
od muπice pravi slona.
Oni koji nikad nisu isku-
sili poniznost kakva se
stjeËe potpunom predanosti Kristu, ne mogu ot-
kriti dobroËiniteljski utjecaj Spasiteljeve ljubavi.
Pogreπno predoËavaju njeæni i usluæni duh evan-
elja i ranjavaju dragocjene duπe za koje je Krist
umro. Prema slici koju je naπ Spasitelj uporabio,
Ëovjek koji gaji kritiËarski duh mnogo je grjeπ-
niji od onoga koga optuæuje, jer ne samo πto Ëini
isti grijeh, nego grijehu dodaje svoju umiπljenost
i duh grubog kritiziranja.
ISUSOV GOVOR NA GORI168
Krist je jedino pravo mjerilo karaktera, a onaj
tko istiËe sebe kao mjerilo za druge, stavlja se
na Kristovo mjesto. BuduÊi da je Otac “sav sud
dao Sinu” (Ivan 5,22), tko god se usuuje suditi
pobudama drugih, ponovno prisvaja sebi pravo
koje pripada Boæjemu Sinu. Ti samozvani suci i
kritizeri stavljaju se na stranu Antikrista, onoga
“koji sam sebe oholo uzdiæe protiv svega πto ljudi
nazivaju Bogom ili dræe za sveto, tako da sjedne
u Boæji hram pokazujuÊi sebe kao da je Bog”.
(2. Solunjanima 2,4)
Hladni, osuivaËki, nepomirljivi duh farizej-
stva grijeh je koji donosi najkobnije posljedice.
Ako vjersko iskustvo nije proæeto ljubavlju, tu
nema Krista, svjetlost Njegove nazoËnosti tu ne
prebiva. Taj nedostatak ne moæe nadoknaditi ni-
kakva æiva aktivnost ni revnost bez Kristova duha.
Netko moæe imati osobitu oπtrinu zapaæanja manâ
drugih, ali svakome tko gaji takav duh Isus kaæe:
“Licemjere, najprije izvadi brvno iz svoga oka
pa Êeπ tada jasno vidjeti kako da izvadiπ trun iz
oka bratova.” (Matej 7,5) Onaj tko Ëini zlo, najbr-
æe Êe osumnjiËiti za zlo. OsuujuÊi drugoga, po-
kuπava skriti ili opravdati zloÊu u vlastitom srcu.
Ljudi su preko grijeha spoznali zlo. »im su zgri-
jeπili, prvi ljudi su poËeli optuæivati jedno drugo.
To Êe ljudska narav Ëiniti uvijek kad njome ne
upravlja Kristova milost.
169
Kad ljudi njeguju taj optuæivaËki duh, ne
zadovoljavaju se samo time πto ukazuju na ono
πto kod svojega brata smatraju pogreπkom. Ako
ga blaæim sredstvima ne uspiju privoljeti da uËini
ono πto bi, po njihovom miπljenju, trebalo Ëini-
ti, pribjegavaju prinudi. Koliko god budu mogli,
primoravat Êe druge da se sloæe s njihovim shva-
NE SUDITI, NEGO POMAGATI
Ako vjersko
iskustvo nije
proæeto
ljubavlju, tu
nema Krista,
svjetlost Njegove
nazoËnosti tu ne
prebiva.
Êanjima o tome πto je is-
pravno. To su Ëinili Heb-
reji u Kristove dane, to
je otad Ëinila i Crkva kad
god bi izgubila Kristovu
milost. ShvaÊajuÊi da je
izgubila silu ljubavi, po-
sezala je za moÊnom ru-
kom dræave da bi silom
nametnula svoje dogme
i ostvarila svoje odluke.
Tu leæi tajna svih vjer-
skih zakona koji su ikad bili doneseni, ali i tajna
svih progona od Abelovih dana do naπega doba.
Krist ne primorava, nego privlaËi ljude k sebi.
Prinuda ljubavlju jedina je prinuda kojom se sluæi.
»im Crkva poËne teæiti za potporom svjetovne
vlasti, oËito je izgubila Kristovu silu — prinudu
boæanske ljubavi.
Problem je u pojedinaËnim vjernicima Crk-
ve, i baπ tu mora poËeti lijeËenje. Isus nalaæe
ISUSOV GOVOR NA GORI170
optuæivaËu da najprije izvadi brvno iz vlastitog
oka, da se oslobodi kritizerskog duha, da prizna
i ostavi svoj grijeh, pa tek onda pokuπa popra-
viti druge. “Nema dobra stabla koje rodi zlim
rodom niti zla stabla koje rodi dobrim rodom.”
(Luka 6,43) OptuæivaËki duh koji gajite zao je
plod. Pokazuje da je i drvo zlo. Uzalud se ogrÊete
vlastitom pravednoπÊu. Potrebna vam je promjena
srca. Morate steÊi to iskustvo prije nego πto bu-
dete sposobni ispravljati druge, jer “usta govore
onim Ëega je srce prepuno”. (Matej 12,34)
Kad u æivotu duπe nastupi kriza pa joj poku-
πate pomoÊi savjetom ili opomenom, vaπe Êe ri-
jeËi utjecati samo onoliko koliko ste vi sami stekli
svojim primjerom i duhom. Morate biti dobri da
biste mogli Ëiniti dobro. Ne moæete πiriti utje-
caj koji Êe mijenjati druge dok vaπe vlastito srce
Kristova milost ne uËini poniznim, plemenitim
i njeænim. Kad se ta promjena dogodi u vama,
bit Êe vam prirodno æivjeti na blagoslov drugima
kao πto je prirodno da na grmu ruæe cvjetaju
miriπljavi cvjetovi ili da vinova loza raa purpurne
grozdove.
Ako je u vama Krist, “nada slave”, neÊete
imati sklonost vrebati druge da biste objelodanili
njihove pogreπke. Umjesto æelje za optuæivanjem
i osuivanjem, vaπ Êe cilj biti pomaganje, blago-
slivljanje i spaπavanje. U postupcima s onima koji
171
grijeπe sluπat Êete nalog: “I pazi na samoga sebe
da i ti ne budeπ iskuπan!” (GalaÊanima 6,1) Sjetit
Êete se koliko ste puta i vi zalutali i kako je bilo
teπko naÊi pravi put kad ste ga jednom napustili.
NeÊete gurati svojega brata u joπ veÊu tamu, nego
Êete mu, srcem punim saæaljenja, govoriti o opas-
nosti koja mu prijeti.
NE SUDITI, NEGO POMAGATI
Ne moæete πiriti
utjecaj koji Êe
mijenjati druge
dok vaπe vlastito
srce Kristova
milost ne uËini
poniznim,
plemenitim i
njeænim.
Tko Ëesto usmjerava
pogled prema kriæu na
Golgoti, svjestan da su i
njegovi grijesi odveli
Spasitelja onamo, nikad
neÊe pokuπati procijeniti
stupanj svoje krivnje us-
poreujuÊi ga sa stup-
njem krivnje drugih. Ne-
Êe se penjati na sudski
stolac da bi optuæio dru-
ge. U onima koji hode u
sjeni kriæa na Golgoti, ne moæe biti duha kriti-
cizma ili samouzviπenja.
Tek kad osjetite da moæete ærtvovati i svoje
dostojanstvo, Ëak i sâm æivot, da biste spasili za-
lutaloga brata, izbacili ste brvno iz vlastitog oka
i tako se pripremili da mu pomognete. Tad mu
se moæete pribliæiti i dirnuti njegovo srce. Nitko
nikad nije bio vraÊen s pogreπnog puta osudom
i prijekorom, ali su mnogi tako bili odgurnuti
ISUSOV GOVOR NA GORI172
od Krista i navedeni da zatvore svoja srca za svako
dokazivanje. Njeæan duh i obzirno, privlaËno po-
naπanje mogu spasiti zalutaloga i pokriti mno-
πtvo grijeha. Otkrivanje Krista u vaπemu karak-
teru moÊi Êe preobraziti sve s kojima dolazite
u dodir. Neka se Krist svakoga dana vidi u vama
pa Êe preko vas otkrivati stvaralaËku silu svoje
rijeËi — blag, uvjerljiv i snaæan utjecaj koji Êe
preobraziti duπe u ljepotu Gospodina, naπega Bo-
ga.
“Ne dajte svetinje psima!” (Matej 7,6)
Krist ovdje govori o ljudima koji se ne æele
osloboditi ropstva grijehu. Uæivanjem u pokva-
renosti i zlu njihova se narav toliko srozala da
su prionuli zlu i ne æele se odvojiti od njega.
Kristove sluge ne smiju dopustiti da ih ometaju
oni koji od evanelja Ëine predmet prepirki i pod-
smijeha.
Spasitelj nikad nije zaobiπao nijednu duπu,
koliko god ona ogrezla u grijeh, ako je bila voljna
primiti dragocjene istine Neba. Carinicima i blud-
nicama Njegove su rijeËi bile poËetak novoga æi-
vota. Marija Magdalena, iz koje je Krist istjerao
sedam zlih duhova, bila je posljednja na Njegovu
grobu i prva koju je pozdravio u jutro svojega
uskrsnuÊa. Savao iz Tarza, jedan od najogorËenijih
173
protivnika evanelja, postao je Pavao, odani Kri-
stov sluga. Moæda se pod maskom mrænje i prije-
zira, Ëak zloËina i izopaËenosti, skriva duπa koju
Êe Kristova milost izbaviti da blista kao dragulj
u Otkupiteljevoj kruni.
“Molite, i dat Êe vam se! Traæite, inaÊi Êete; kucajte, i otvorit Êe vamse!” (Matej 7,7)
Da ne bi dao nikakvog razloga za nevjero-
vanje, pogreπno shvaÊanje i pogreπno tumaËe-
nje svojih rijeËi, Gospodin nam triput ponavlja
to obeÊanje: æeli da oni koji traæe svemoÊnog
Boga vjeruju u Njega. Zato dodaje: “Jer svaki koji
moli, prima; tko traæi, nalazi, i tko kuca, otvo-
rit Êe mu se.”
Gospodin ne postavlja nikakve uvjete osim
da budete gladni Njegove milosti, da æelite Nje-
gov savjet i da Ëeznete za Njegovom ljubavi. “Tra-
æite!” To traæenje pokazuje da ste svjesni svoje
potrebe. Budete li traæili u vjeri, primit Êete. Go-
spodin je dao svoju rijeË, a ona ne moæe izne-
vjeriti. Kad Mu se pribliæite s pravom skruπe-
noπÊu, ne trebate misliti da ste drski ako traæite
ono πto je obeÊao. Kad traæite blagoslove koji
su vam potrebni za usavrπavanje karaktera po uzo-
ru na Krista, Gospodin vas uvjerava da je vaπa
NE SUDITI, NEGO POMAGATI
ISUSOV GOVOR NA GORI174
molba u skladu s obeÊanjem i da Êe biti ispu-
njena. To πto osjeÊate i znate da ste grjeπni dovo-
ljan je razlog da traæite Njegovu milost i suo-
sjeÊanje. Uvjet da moæete doÊi k Bogu nije da
budete sveti, nego æelja da vas On oËisti od sva-
koga grijeha i opere od svih bezakonja. Naπa ve-
lika potreba, naπe stanje potpune bespomoÊno-
sti, koje Ëini prijeko porebnima Boga i Njegovu
spasonosnu silu, i sad i uvijek nam daje pravo
da se molimo.
“Traæite!” Nemojte æeljeti samo Njegov bla-
goslov, nego i Njega samoga. “S Bogom ti se spri-
jatelji i pomiri i vraÊena Êe ti opet biti sreÊa.”
(Job 22,21) Traæite i naÊi Êete! Bog vas traæi, a
sama æelja da doete k Njemu nastaje pod utje-
cajem privlaËne sile Njegova Duha. Pokorite joj
se. Krist se zauzima za iskuπane, zalutale i ma-
lovjerne. Æeli ih podignuti u zajednicu sa sobom:
“... ako ga budeπ traæio, dat Êe ti se da ga naeπ.”
(1. Ljetopisa 28,9)
“Kucajte!” Dolazimo k Bogu po osobitom po-
zivu, a On nas Ëeka da bi nam poæelio dobro-
doπlicu u svojoj prijamnoj dvorani. Prve uËenike
koji su poπli za Isusom nije mogao zadovoljiti
kratak usputni razgovor s Njim, pa su Mu se zato
obratili rijeËima: “Rabbi... gdje boraviπ?... Odo-
πe, dakle, da vide te ostadoπe kod njega onaj dan.”
(Ivan 1,38.39) Tako i mi moæemo biti primljeni
175
u najuæi krug zajednice s Bogom. “Ti πto prebi-
vaπ pod zaπtitom Viπnjega, πto poËivaπ u sjeni
SvemoguÊega...” (Psalam 91,1) Oni πto Ëeznu za
Boæjim blagoslovom neka zakucaju i zatim priËe-
kaju pred vratima milosti govoreÊi s Ëvrstom uvje-
renosti: Ti si, Gospodine, kazao: “Jer svaki koji
NE SUDITI, NEGO POMAGATI
Gospodin ne
postavlja
nikakve uvjete
osim da budete
gladni Njegove
milosti, da æelite
Njegov savjet i
da Ëeznete za
Njegovom
ljubavi.
moli, prima; tko traæi,
nalazi, i tko kuca, otvara
mu se.” (Matej 7,8)
Isus je pogledao na
one koji su se okupili da
bi sluπali Njegove rijeËi.
Iz svega srca je zaæelio
da to mnoπtvo spozna
Boæju milost i dobrotu.
Da bi im slikovito obja-
snio njihovu potrebu, ali
i Boæju spremnost da je
zadovolji, upozorio ih je
na gladno dijete koje od
svojih zemaljskih roditelja traæi kruha. “Ili, ima
li tko meu vama”, rekao im je, “da bi svome
sinu, ako bi ga zamolio kruha, pruæio kamen,
ili, ako bi ga zamolio ribu, pruæio mu zmiju?”
PozivajuÊi se na njeænu, prirodnu ljubav rodite-
lja prema djetetu, Krist nastavlja: “Dakle: ako vi,
premda ste zli, moæete davati djeci svojoj dobre
darove, koliko Êe viπe Otac vaπ nebeski dati do-
ISUSOV GOVOR NA GORI176
bra onima koji ga mole?” (Matej 7,9.11) Nijedan
Ëovjek oËinskoga srca ne bi mogao odbiti svojega
gladnog sina koji traæi kruha. Zar su mogli i
pomisliti da bi neki otac mogao zbijati πalu sa
svojim djetetom, muËiti ga dajuÊi mu praznu nadu
i na kraju ga razoËarati? Zar bi mu mogao prvo
obeÊati zdravu, dobru hranu, a onda mu pruæiti
kamen? Kako se onda netko usudi pokazati ne-
poπtovanje prema Bogu pretpostavljajuÊi da On
neÊe htjeti odgovoriti na pozive svoje djece?
“Dakle: ako vi, premda ste zli, moæete davati
svojoj djeci dobre darove, koliko Êe viπe Otac
nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga mole!”
(Luka 11,13) Sveti Duh, Kristov predstavnik, naj-
veÊi je od svih darova. Svi “dobri darovi” sadræani
su u Njemu. Sâm Stvoritelj nam ne moæe dati
niπta veÊe ni bolje. Kad usrdno molimo da nam
se smiluje u naπoj tjeskobi i da nas vodi svojim
Svetim Duhom, Gospodin nikad neÊe odbiti tu
molbu. Moæe se dogoditi da roditelj i zaboravi
svoje gladno dijete, ali naπ Bog nikad neÊe odbiti
vapaj koji Mu srce Ëeznutljivo upuÊuje u nevo-
lji. S kakvom je njeænoπÊu Bog opisao svoju lju-
bav! To je poruka OËevog srca onima koji u mraË-
nim danima misle da je Bog ravnoduπan prema
njima: “Sion reËe: Jahve me ostavi, Gospod me
zaboravi. Moæe li æena zaboravit svoje dojenËe,
ne imat suÊuti za Ëedo utrobe svoje? Pa kad bi
177
koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neÊu. Gle,
u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda
su mi pred oËima.” (Izaija 49,14-16)
Svako obeÊanje u Boæjoj RijeËi moæe biti te-
ma naπih molitava, jer je svaka Gospodnja rijeË
siguran zalog. Koji god nam duhovni blagoslov
bio potreban, naπa je prednost πto ga moæemo
NE SUDITI, NEGO POMAGATI
Svako obeÊanje
u Boæjoj RijeËi
moæe biti tema
naπih molitava,
jer je svaka
Gospodnja rijeË
siguran zalog.
traæiti preko Isusa. DjeË-
jom jednostavnoπÊu mo-
æemo iznijeti Gospodinu
toËno ono πto nam tre-
ba, svoje zemaljske po-
trebe, moliti Ga za kruh
i odijelo, kao πto traæimo
kruh æivota i odjeÊu Kri-
stove pravednosti. Vaπ
nebeski Otac zna da
vam je sve to potrebno
i poziva vas da to traæite od Njega. Sve se prima
u Kristovo ime. Bog Êe proslaviti to ime i zado-
voljiti vaπe potrebe iz obilja svoje dareæljivosti.
Nipoπto nemojte zaboraviti da, dolazeÊi k Bo-
gu kao k Ocu, priznajete da ste Njegova djeca.
Ne uzdate se samo u Njegovu dobrotu, nego se
u svemu pokoravate Njegovoj volji znajuÊi da je
Njegova ljubav nepromjenjiva. Pristajete raditi Nje-
gov posao. Onima kojima je zapovjedio da naj-
prije traæe kraljevstvo Boæje i Njegovu praved-
ISUSOV GOVOR NA GORI178
nost, Isus je i obeÊao: “Molite i primit Êete da
vaπa radost bude potpuna!” (Ivan 16,24)
Dragocjeni darovi Onoga koji ima svu vlast
na Nebu i na Zemlji pripremljeni su za Boæju
djecu. Dobivamo ih zahvaljujuÊi skupocjenoj ærtvi
Otkupiteljeve krvi. Darove koji Êe zadovoljiti naj-
dublju Ëeænju srca, trajne kao vjeËnost, mogu pri-
miti i uæivati svi koji iziu pred Boga kao mala
djeca. Prihvatite Boæja obeÊanja kao da su upu-
Êena vama, iznesite ih pred Isusa kao rijeËi koje
je On izgovorio i primit Êete punu mjeru rado-
sti!
“Sve πto æelite da ljudi Ëine vama,Ëinite i vi njima!” (Matej 7,12)
Nakon uvjeravanja u Boæju ljubav prema na-
ma, Isus nareuje da ljubimo jedni druge obja-
vivπi lako shvatljivo naËelo koje obuhvaÊa sve od-
nose u ljudskoj zajednici.
Hebreji su mislili samo na ono πto su trebali
primiti. Bilo im je najvaænije osigurati sebi onaj
dio vlasti, poπtovanja i sluæbe koji im je, po nji-
hovu miπljenju, pripadao. Ali Krist nas uËi da
se ne brinemo o tome koliko trebamo primiti,
nego koliko moæemo dati. Mjerilo naπe duænosti
prema drugima upravo je ono πto smatramo nji-
hovom duænosti prema nama.
179
U ophoenju s drugima prenesite se uvijek
u njihov poloæaj. Nastojte shvatiti njihove osje-
Êaje i poteπkoÊe, njihova razoËaranja, radosti i
tuge. Poistovjetite se i postupajte s njima onako
kako biste æeljeli da oni postupaju s vama da ste
na njihovu mjestu. To je pravi zakon Ëasti izra-
NE SUDITI, NEGO POMAGATI
U ophoenju s
drugima
prenesite se
uvijek u njihov
poloæaj. Nastojte
shvatiti njihove
osjeÊaje,
poteπkoÊe,
razoËaranja,
radosti i tuge.
æen drugim rijeËima:
“Ljubi bliænjega svoga
kao samoga sebe!” (Ma-
tej 22,39) A to je bît
uËenja prorokâ. To je na-
Ëelo Neba koje Êe biti iz-
graeno u svima koji su
se pripremili za nebesku
svetu zajednicu.
Zlatno pravilo je te-
melj prave usluænosti, a
najvjernije je prikazano
u Isusovom æivotu i ka-
rakteru. Kakvom je samo
blagosti i ljepotom zraËilo svakodnevno æivljenje
naπega Spasitelja! Kakvu je ugodu πirila sama Nje-
gova nazoËnost! Isti duh pokazat Êe se i u Njego-
voj djeci. Oni u kojima prebiva Isus, bit Êe okru-
æeni boæanskim ozraËjem. Njihove bijele haljine
ËistoÊe odiπu mirisom iz Gospodnjega vrta. Lica
im odraæavaju Njegovu svjetlost obasjavajuÊi sta-
zu nesigurnoj i umornoj nozi.
ISUSOV GOVOR NA GORI180
Nitko tko ima ispravnu predodæbu o tome
πto Ëini savrπen karakter, neÊe propustiti oËito-
vati Kristovu suosjeÊajnost i njeænost. Milost sme-
kπava srce, oplemenjuje i Ëisti osjeÊaje darujuÊi
nam nebesku profinjenost i osjeÊaj pristojno-
sti.
To zlatno pravilo ima i dublje znaËenje. Sva-
tko tko je postavljen za slugu mnogostruke milosti
Boæje, pozvan je objaviti duπama u neznanju i
tami ono πto bi, da je na njihovu mjestu, æelio
da one objave njemu. Apostol Pavao je rekao:
“Ja sam duænik i Grcima i barbarima, i mudrima
i nerazumnima.” (Rimljanima 1,14) Od svega πto
ste doznali o Boæjoj ljubavi, od svih bogatih da-
rova Njegove milosti koje ste primili, od svega
Ëime ste darovani viπe od najneukije i najponi-
æenije duπe na Zemlji, duæni ste dati dio toj duπi.
To se odnosi i na darove i blagoslove ovoga
æivota: sve ono Ëega imate viπe od svojih bliæ-
njih obavezuje vas da podijelite svima koji su ma-
nje blagoslovljeni. Ako imamo bogatstvo ili udob-
nost, onda imamo i najsveËaniju obvezu skrbiti
se o bolesnicima, udovicama i siroËadi isto onako
kako bismo æeljeli da se oni skrbe o nama kad
bismo se naπli u njihovu poloæaju.
Zlatno pravilo proglaπava smisao iste istine
koja je proglaπena na drugom mjestu u propo-
vijedi na Gori: “Kojom mjerom mjerite, onom
181
Êe vam se mjeriti...” (Marko 4,24) Ono πto Ëinimo
drugima, bilo dobro ili zlo, sigurno Êe nam se
vratiti — kao blagoslov ili kao prokletstvo. ©to
god dajemo, ponovno Êemo primiti. Zemaljski
blagoslovi koje pruæamo drugima mogu biti, a
Ëesto i jesu, vraÊeni na isti naËin. Ono πto daje-
mo Ëesto nam se, baπ kad nam je najpotrebnije,
NE SUDITI, NEGO POMAGATI
Ono πto dajemo
Ëesto nam se,
baπ kad nam je
najpotrebnije,
vraÊa
Ëetverostruko u
kraljevskoj
moneti.
vraÊa Ëetverostruko u
kraljevskoj moneti. Osim
toga, svi se darovi joπ
jednom vraÊaju veÊ u
ovome æivotu obilnijim
izlijevanjem Boæje ljuba-
vi koja je zbroj cjelokup-
ne nebeske slave i svih
nebeskih blaga. Ali i uËi-
njeno zlo se vraÊa. Svat-
ko tko se usudi osuivati
i obeshrabrivati, morat
Êe i sâm u vlastitom æivotu proÊi istim podruË-
jem kojim su drugi morali proÊi zbog njega.
Doæivjet Êe iste patnje koje su i oni doæivjeli zato
πto nije imao suÊuti ni smilovanja.
To je odredila Boæja ljubav prema nama. Bog
nas æeli navesti da se postidimo tvrdoÊe svoje-
ga srca i da ga otvorimo Isusu da u njemu boravi.
Tako Êe se zlo pretvoriti u dobro, a ono πto je
izgledalo kao prokletstvo postat Êe blagoslov.
ISUSOV GOVOR NA GORI182
Mjerilo zlatnog pravila mjerilo je krπÊanstva.
Sve πto je manje od toga, prijevara je. Laæna je
religija koja navodi ljude da malo cijene ljudska
biÊa — a Krist ih je toliko cijenio da je dao æivot
za njih — i da budemo nemarni prema ljudskim
potrebama, patnjama ili pravima. Omalovaæava-
juÊi prava siromaπnih, patnika i grjeπnika, poka-
zujemo da smo izdali Krista. KrπÊanstvo u svijetu
ima tako malo sile zato πto ljudi samo nose Kri-
stovo ime, a æivotom se odriËu Njegova karaktera.
Zbog toga se i huli na Gospodnje ime.
O apostolskoj Crkvi, kad ju je u onim svijet-
lim danima obasjavala slava uskrsloga Krista, na-
pisano je da “nitko nije nazivao svojim ono πto
mu je pripadalo ... Meu njima, dakako, nitko
nije oskudijevao... Apostoli su vrlo odvaæno svje-
doËili za uskrsnuÊe Gospodina Isusa, i velika je
milost bila nad svima njima.” “Kao πto su svaki
dan postojano — kao po dogovoru — bili u hramu,
tako su po kuÊama lomili kruh i zajedno uzimali
hranu vesela i priprosta srca. Hvalili su Boga i
zato uæivali naklonost svega naroda. A Gospodin
je svaki dan pripajao Crkvi one koji se spasava-
hu.” (Djela 4,32.34.33; 2,46.47)
Pretraæite Nebo i Zemlju, ali neÊete naÊi da
se ijedna istina otkrila tako silno kao istina objav-
ljena djelima milosra prema onima kojima je
potrebno suosjeÊanje i pomoÊ. To je istina kakva
183
je u Isusu. Kad nositelji Kristova imena odjelotvo-
re naËela zlatnoga pravila, otkrit Êe se ista sila
koja je pratila djelo evanelja u doba apostola.
“Kako su uska vrata i tijesan put kojivodi u æivot...” (Matej 7,14)
Stanovniπtvo Palestine u Kristovo doba æivjelo
je u utvrenim gradovima koji su veÊinom bili
podignuti na breæuljcima i gorama. Vratima ko-
ja su se zatvarala pri zalasku sunca, prilazilo se
strmim, kamenitim putovima. Putnik koji bi se
u smiraj dana vraÊao kuÊi, Ëesto je morao ubr-
zati korak i æurno se uspeti uz veliku uzbrdicu
da bi stigao do vrata prije mraka. Tko bi zaka-
snio, ostao bi izvan zidova.
Uzak, strm put koji vodi domu i odmoru,
posluæio je Isusu kao dojmljiva slika krπÊanskoga
puta. Tijesan je put koji sam vam pokazao, rekao
je, a kroz vrata je teπko proÊi jer zlatno pravilo
iskljuËuje uznositost i samoæivost. Postoji, isti-
na, i prostran put, ali on zavrπava propaπÊu. Ako
se æelite penjati putom duhovnog æivota, morat
Êete se stalno uspinjati. Taj put vodi naviπe. Morat
Êete iÊi s manjinom, jer Êe veÊina izabrati put
koji vodi naniæe.
Putom smrti moæe iÊi svaki pripadnik ljudsko-
ga roda sa svom svojom svjetovnoπÊu, sebiËnoπ-
NE SUDITI, NEGO POMAGATI
ISUSOV GOVOR NA GORI184
Êu, oholoπÊu, nepoπtenjem i moralnom pokva-
renoπÊu. Na njemu ima mjesta za sva ljudska miπ-
ljenja i uËenja i dovoljno prostora da se svatko
povodi za svojim sklonostima ËineÊi sve πto mu
nalaæe njegovo samoljublje. Da bi krenuo u pro-
past, Ëovjek ne mora traæiti put, jer su vrata πi-
roka, a i put je prostran, pa noga sama skreÊe
na stazu koja zavrπava smrÊu.
Ali tijesan je put koji vodi u æivot, a vrata
su tijesna. Ako ste prionuli uz neki grijeh, uvidjet
Êete da je put pretijesan da biste proπli. Æelite
li krenuti Gospodnjim putom, morate odbaciti
svoje putove, svoju volju i svoje zle navike i obi-
Ëaje. Tko hoÊe sluæiti Kristu, ne moæe slijediti
shvaÊanja ovoga svijeta niti udovoljavati svjetov-
nim mjerilima. Put prema Nebu tijesan je za
ugledne i bogate da se njime sveËano voze, pre-
uzak je za igre samoæivih ambicija, prestrm i ne-
ravan da se njime uspinju oni koji vole udobnost.
Kristov dio bio je naporan rad, strpljenje, poær-
tvovnost, poniæenje, siromaπtvo, protivljenje
grjeπnika, a to mora biti i naπ dio æelimo li stu-
piti u Boæji raj.
Ipak, iz toga ne smijemo zakljuËiti da je put
πto vodi nagore muËan, a onaj πto vodi nadolje
lagan. Duæ cijeloga puta πto vodi u smrt bol je
i patnja, ima tuge i razoËaranja, stoje upozore-
nja da se ne ide dalje. Boæja ljubav oteæava ne-
185
posluπnima i samovoljnima da se sami uniπte. Is-
tina, Ëini se sve da bi se Sotonina staza prika-
zala privlaËnom, ali to je prijevara. Na putu zla
ima gorkog kajanja i razornih briga. Moæemo po-
NE SUDITI, NEGO POMAGATI
Put prema Nebu
tijesan je za
ugledne i bogate
da se njime
sveËano voze,
preuzak je za
igre samoæivih
ambicija,
prestrm i
neravan da se
njime uspinju
oni koji vole
udobnost.
misliti da je povoenje
za oholoπÊu i svjetovnim
ambicijama ugodno, ali
kraj im je bol i jad. Sebi-
Ëni planovi mogu davati
laskava obeÊanja i budi-
ti nadu u uæivanje, ali Êe-
mo ustvrditi da nam je
sreÊa zatrovana, a æivot
zagorËan nadama u Ëije-
mu srediπtu smo mi sa-
mi. Vrata puta nadolje
mogu biti okiÊena cvije-
Êem, ali je put trnovit.
Svjetlost nade, koja sja
na njegovu poËetku, gu-
bi se u tami oËaja, a du-
πa koja ide tim putom spuπta se u sjenu beskrajne
tame.
“Uvid u dobro pribavlja milost, a put beza-
konika hrapav je”, ali su putovi mudrosti “putovi
miline, i sve su njene staze pune spokoja”. (Izreke
13,15; 3,17) Svako djelo posluπnosti Kristu i sa-
moodricanja radi Njega, svaka hrabro podnese-
ISUSOV GOVOR NA GORI186
na nevolja i svaka pobjeda nad kuπnjom koraci
su na putu prema slavi i konaËnoj pobjedi. Izabe-
remo li Ga za svojega VodiËa, Krist Êe nas pouz-
dano voditi. Ni najveÊi grjeπnik ne mora zalu-
tati. Nijedna duπa koja drπÊuÊi traæi ne mora pro-
maπiti put obasjan Ëistim i svetim svjetlom. Iako
je put tako uzak i svet da se na njemu ne moæe
trpjeti grijeh, pristup na nj omoguÊen je svima,
da nitko tko sumnja i strepi ne treba reÊi: “Bog
ne mari za mene.”
Put moæe biti neravan, a uspon strm. Moæe
biti provalija s desne i s lijeve strane. Moæda Êemo
na svojemu putu morati podnositi teπke napore.
Kad se umorimo i poæelimo predahnuti, moæda
Êemo morati s naporom iÊi dalje. Moæda Êemo
se morati boriti kad izgubimo snagu, a kad bu-
demo obeshrabreni, morat Êemo se i dalje nadati.
Ali s Kristom, svojim VodiËem, ipak Êemo konaË-
no stiÊi u æeljenu luku. Sâm Krist proπao je prije
nas tim muËnim putom i poravnao stazu naπim
nogama.
Uzduæ cijelog strmoga puta πto vodi u vjeË-
ni æivot izvori su radosti za osvjeæavanje umornih.
Oni πto idu putovima mudrosti neizmjerno su
radosni i u nevolji, jer Onaj koga njihova duπa
ljubi, iako nevidljiv, ide pokraj njih. Pri svakom
koraku naviπe sve jasnije osjeÊaju dodir Njego-
ve ruke, blistavije zrake slave Nevidljivoga padaju
187
na njihov put pri svakom koraku, a njihove pje-
sme hvale dostiæu sve viπe tonove da bi se sjedi-
nile s pjesmama anela pred prijestoljem. “A
pravedniËka je staza kao svjetlost svanuÊa, koja
je sve jasnija do potpunog dana.” (Izreke 4,18)
“Trudite se — reËe im — da uete natijesna vrata...” (Luka 13,24)
Zakaπnjeli putnik, u æurbi da stigne na grad-
ska vrata prije zalaska sunca, nije smio skretati
s puta ni zbog kakvih usputnih privlaËnosti. Sve
njegove misli bile su usmjerene k jedinom cilju:
proÊi kroz vrata. Ista usredotoËenost na cilj, kaæe
Isus, zahtijeva se i u krπÊanskom æivotu. Otkrio
sam vam slavu karaktera. To je prava slava mojega
kraljevstva koje ne obeÊava zemaljske posjede,
a ipak je vrijedno vaπih najusrdnijih Ëeænji i na-
pora. Nisam vas pozvao da se borite za vrhovnu
vlast nekog velikoga svjetskog kraljevstva, ali ne-
mojte iz toga zakljuËiti da neÊe biti bitaka u ko-
jima Êete se boriti ni pobjeda koje Êete morati
postiÊi. Nalaæem vam da se trudite, da se borite
kako biste uπli u moje duhovno kraljevstvo.
KrπÊanski æivot je bitka i napredovanje. Ali
pobjeda koju treba izvojevati ne postiæe se ljud-
skom snagom. Popriπte sukoba je podruËje srca.
Bitka koju moramo voditi — najveÊa koju je Ëovjek
NE SUDITI, NEGO POMAGATI
ISUSOV GOVOR NA GORI188
ikad vodio — to je pokoravanje Boæjoj volji, pod-
Ëinjavanje srca vrhovnoj vlasti ljubavi. Stara na-
rav, roena od krvi i tjelesne volje, ne moæe nasli-
jediti Boæje kraljevstvo. Naslijeene sklonosti i
steËene navike moraju biti odbaËene.
Tko odluËi uÊi u duhovno kraljevstvo, uvidjet
Êe da su se sve sile i strasti njegove nepreporo-
ene naravi, potpomognute silama kraljevstva ta-
me, okrenule protiv njega. SebiËnost i oholost
ustat Êe protiv svega πto bi ih prikazivalo kao
grjeπne. Ne moæemo sami po sebi pobijediti zle
æelje i navike koje se bore za prevlast niti moæemo
svladati moÊnoga neprijatelja koji nas dræi u rop-
stvu. Jedino nam Bog moæe osigurati pobjedu.
On æeli da upravljamo sobom, svojom voljom i
svojim putovima, ali ne moæe djelovati u nama
bez naπega pristanka i suradnje. Boæanski Duh
djeluje preko sposobnosti i sila danih Ëovjeku.
Svojim snagama trebamo suraivati s Bogom.
Pobjeda se ne moæe postiÊi bez usrdne mo-
litve i stalne poniznosti. Nitko ne smije prisiljavati
naπu volju da surauje s boæanskim oruima, ne-
go se ona mora dragovoljno podËiniti. Kad bi
vam se utjecaj Boæjega Duha mogao nametnuti
u stostruko veÊoj mjeri, to vas ne bi uËinilo krπ-
Êanima, dostojnim podanicima Neba. Sotonino
uporiπte ne bi bilo razoreno. Volja mora biti stav-
ljena na stranu Boæje volje. Sami po sebi niste
189
sposobni pokoriti Boæjoj volji svoje naume, æelje
i sklonosti, ali ako “æelite æeljeti”, Bog Êe obaviti
to djelo umjesto vas ruπeÊi pomisli i svaku visinu
πto se podiæu protiv “priznanja Boga” i zarob-
ljavajuÊi “svaku misao na posluπnost Kristu”. (2.
NE SUDITI, NEGO POMAGATI
Bog æeli da
upravljamo
sobom, svojom
voljom i svojim
putovima, ali ne
moæe djelovati u
nama bez
naπega
pristanka i
suradnje.
KorinÊanima 10,4.5)
Gradit Êete svoje spase-
nje sa strahom i drhta-
njem. “Bog je, naime,
onaj koji proizvodi u va-
ma i htjenje i djelovanje
da mu se moæete svidje-
ti.” (Filipljanima 2,12.13)
Mnogi su privuËeni
Kristovom ljepotom i ne-
beskom slavom, ali us-
tuknu kad doznaju uvje-
te pod kojima sve to mo-
æe postati njihovo. Na πi-
rokom putu nisu potpuno zadovoljni stazom ko-
jom idu. »eznu za oslobaanjem robovanja gri-
jehu i nastoje se vlastitom snagom suprotstaviti
svojim grjeπnim navikama. Pogledavaju prema ti-
jesnom putu i uskim vratima, ali sebiËna zado-
voljstva, ljubav prema svijetu, oholost i neposve-
Êena ambicija podiæu zapreku izmeu njih i Spa-
sitelja. OdreÊi se svoje volje, predmetâ ljubavi
πto su ih sami izabrali ili za kojima teæe, zahtijeva
ISUSOV GOVOR NA GORI190
ærtvu pred kojom oklijevaju, zastaju i vraÊaju se
natrag, “... jer Êe mnogi... traæiti da uu, ali neÊe
moÊi”. (Luka 13,24) Oni æele dobro, ulaæu i
odreen napor da ga steknu, ali ga nisu izabra-
li. Nisu ga Ëvrsto nakanili steÊi po svaku cijenu.
Æelimo li pobijediti, jedina nada nam je sje-
diniti svoju volju s Boæjom voljom i raditi u su-
radnji s Bogom, iz trenutka u trenutak i iz dana
u dan. Ne moæemo ostati onakvi kakvi jesmo, a
ipak uÊi u Boæje kraljevstvo. Ako ikad postigne-
mo svetost, to Êe biti kad se odreknemo sebe i
prihvatimo Kristov um. Oholost i samodostatnost
moraju biti razapete. Jesmo li voljni platiti cije-
nu koja se od nas traæi? Jesmo li spremni svoju
volju potpuno uskladiti s Boæjom voljom? Sve dok
to ne budemo htjeli, preobraæavajuÊa Boæja mi-
lost neÊe se pokazati u nama.
Moramo se upustiti u borbu “koja snaæno oËi-
tuje svoju silu u meni”. “Zato se i trudim i bo-
rim”, rekao je apostol Pavao, “prema njegovoj
djelotvornosti...” (Koloπanima 1,29)
U odluËujuÊem trenutku svojega æivota Ja-
kov se povukao na molitvu. Bio je ispunjen samo
jednom miπlju — izmoliti preobraæaj karaktera.
Dok je iznosio svoje potrebe Bogu, neki neprija-
telj, kako je on pretpostavljao, stavio je ruku na
njega i on se Ëitavu noÊ hrvao boreÊi se za æivot.
Ali teænja njegove duπe nije se izmijenila ni usred
191
æivotne opasnosti. Kad mu je snaga veÊ bila na
izmaku, Aneo je uporabio svoju boæansku moÊ.
Po tome dodiru Jakov je prepoznao Onoga s ki-
me se borio. Ranjen i bespomoÊan, pao je na
Spasiteljeve grudi moleÊi blagoslov. Nije se dao
odbiti niti je prestajao moliti, a Krist je usliπao
NE SUDITI, NEGO POMAGATI
U odluËujuÊem
trenutku svojega
æivota Jakov se
povukao na
molitvu. Bio je
ispunjen samo
jednom miπlju —
izmoliti
preobraæaj
karaktera.
molbu njegove bespo-
moÊne, pokajniËke duπe,
kako je i obeÊao: “Ili u
moje nek doe okrilje,
neka sk lopi mir sa
mnom, mir neka sklopi
sa mnom.” (Izaija 27,5)
Jakov je odluËno zahtije-
vao: “NeÊu te pustiti dok
me ne blagosloviπ.” (Po-
stanak 32,26) Onaj s ko-
jim se patrijarh hrvao
nadahnuo ga je duhom
ustrajnosti, On mu je
dao i pobjedu i promijenio mu ime Jakov u Izrael:
“Viπe se neÊeπ zvati Jakov, nego Izrael, jer si se
hrabro borio i s Bogom i s ljudima, i nadvladao
si.” (Postanak 32,29) Ono πto je uzalud nasto-
jao postiÊi vlastitom snagom, stekao je preda-
noπÊu i Ëvrstom vjerom. “Vi ste, djeËice, od Boga
i vi ste ih pobijedili, jer je veÊi onaj koji je u va-
ma nego onaj koji je u svijetu.” (1. Ivanova 5,4)
ISUSOV GOVOR NA GORI192
“»uvajte se laænih proroka...” (Matej7,15)
Pojavit Êe se laæni proroci koji Êe vas nastojati
odvuÊi s tijesnog puta i od uskih vrata. »uvajte
ih se! Iako dolaze u ovËjem runu, unutra su gra-
beæljivi vuci! Isus daje znak po kojemu se laæni
uËitelji razlikuju od pravih: “Prepoznat Êete ih
po njihovim rodovima. Zar se s trnja bere groæ-
e ili s draËe smokve?” (Matej 7,16)
Nije nam naloæeno prosuivati ih po njiho-
vim slatkorjeËivim govorima i zvuËnim izjavama.
Treba ih prosuivati Boæjom RijeËju. “Uza Za-
kon! Uza svjedoËanstvo! Tko ne rekne tako, zoru
neÊe doËekati.” “Prestani, sine moj, sluπati naput-
ke koji odvode od rijeËi spoznaje!” (Izaija 8,20;
Izreke 19,27) Kakvu vijest donose ti proroci? Na-
vodi li vas ta vijest da πtujete Boga i da Ga se
bojite? Je li vas ponukala da pokaæete ljubav pre-
ma Bogu vjernoπÊu Njegovim zapovijedima? Ako
ne uviaju vaænost moralnog Zakona, ako se olako
odnose prema boæanskim propisima, ako prestu-
paju jednu od Njegovih najmanjih zapovijedi i
tako uËe ljude, bit Êe bezvrijedni u oËima Neba.
Sigurno nemaju nikakvih prava na svoje zvanje.
Samo nastavljaju isto djelo koje je otpoËeo knez
tame, Boæji neprijatelj.
Ne pripadaju Kristu svi koji se hvale Njego-
vim imenom i nose Njegov znak. Mnogi koji su
193
uËili u moje ime, kaæe Isus, bit Êe na kraju prona-
eni lakima. “Mnogi Êe mi reÊi u onaj dan: ‘Gos-
podine! Gospodine, zar nismo pomoÊu tvoga ime-
na prorokovali, pomoÊu tvoga imena izgonili zle
NE SUDITI, NEGO POMAGATI
Kad se u
naπemu æivotu
otkrivaju
dobrohotnost,
ljubaznost,
njeænost i
suosjeÊanje, kad
se naπe srce
ispunjava
radoπÊu πto
Ëinimo dobro,
kad uzdiæemo
Krista, a ne
sebe — moæemo
znati da je naπa
vjera prava.
duhove, pomoÊu tvoga
imena Ëudesa Ëinili?’ Ta-
da Êu im kazati: ‘Nikad
vas nisam poznavao. Od-
lazite od mene, zlotvo-
ri!’” (Matej 7,22.23)
Neki ljudi vjeruju da
imaju pravo i kad ga ne-
maju. Dok Krista progla-
πavaju svojim Gospodi-
nom i u Njegovo ime,
po vlastitoj izjavi, Ëine
velika djela, zapravo su
sluge nepravde. “I hrle k
tebi kao na zbor narod-
ni; i narod moj sjeda
preda te i sluπa tvoje ri-
jeËi, ali ih ne izvrπuje:
naslauju se njima u us-
tima, a srce im ide za
nepravednim dobitkom.” Onaj koji objavljuje Boæ-
ju rijeË njima je “kao slatka pjesma uz glazbu
otpjevana glasom umilnim: rijeËi ti sluπaju, ali
ih ne izvrπuju”. (Ezekiel 33,31.32)
ISUSOV GOVOR NA GORI194
Sama tvrdnja da smo Kristovi uËenici nema
nikakve vrijednosti. Vjera u Krista, koja spaπava
duπu, nije ono πto mnogi tvrde da jest. “Vjerujte,
vjerujte”, kaæu, “i ne trebate dræati Zakon!” Ali
vjerovanje koje nas ne vodi posluπnosti samo je
privid. Apostol Ivan kaæe: “Tko tvrdi: ‘Poznajem
ga’, a ne vrπi njegovih zapovijedi, laæac je, i u
njemu nema istine.” (1. Ivanova 2,4) Neka nitko
ne misli da osobite viπe sile ili Ëudesne pojave
trebaju biti dokaz vjerodostojnosti njihova rada
ili ideja koje zastupaju. Kad netko s podcjenji-
vanjem govori o Boæjoj RijeËi, a svoje dojmove,
osjeÊaje i iskustva stavlja iznad boæanskog mje-
rila, moæemo biti sigurni da u njemu nema svjet-
losti.
Posluπnost je dokaz da smo Kristovi uËenici.
Dræanje zapovijedi pokazuje iskrenost ljubavi koju
ispovijedamo. Ako uËenje koje prihvatimo uni-
πtava grijeh u srcu, Ëisti duπu od prljavπtine i
raa rodove svetosti, moæemo znati da je to Boæja
istina. Kad se u naπemu æivotu otkrivaju dobro-
hotnost, ljubaznost, njeænost i suosjeÊanje, kad
se naπe srce ispunjava radoπÊu πto Ëinimo do-
bro, kad uzdiæemo Krista, a ne sebe — moæemo
znati da je naπa vjera prava. “Ako vrπimo njego-
ve zapovijedi, po tom znamo da ga poznajemo.”
(1. Ivanova 2,3)
195
“Udari pljusak, navaliπe potoci,dunuπe vjetrovi i jurnuπe na kuÊu, aliona se ne sruπi, jer je sagraena nalitici.” (Matej 7,25)
Ljudi su bili ganuti Kristovim rijeËima. Privu-
kla ih je boæanska ljepota naËela istine. Sluπali
su Kristove ozbiljne opomene kao glas Boga koji
ispituje srca. Njegove rijeËi su udarile u sâm ko-
rijen njihovih zamisli i miπljenja. Pokoriti se Nje-
govu uËenju znaËilo je potpuno izmijeniti naËin
razmiπljanja i djelovanja. To bi ih sukobilo s njiho-
vim vjerskim uËiteljima, jer bi prouzroËilo ruπenje
cijeloga zdanja πto su ga podizali naraπtaji rabi-
nâ. Iako su Kristove rijeËi naπle mjesta u srcima
ljudi, samo su ih rijetki bili spremni prihvatiti
kao vodiË u æivotu.
Isus je zavrπio svoju propovijed na Gori sli-
kom kojom je dojmljivo upozorio na vaænost spro-
voenja u djelo Njegovih rijeËi. U mnoπtvu koje
se tiskalo oko Spasitelja bilo je mnogih koji su
cijeli svoj æivot proveli u blizini Galilejskog je-
zera. Dok su sjedili na obronku Gore sluπajuÊi
Kristove rijeËi, mogli su vidjeti doline i tjesna-
ce kroz koje su planinski potoci pronalazili put
do mora. Ljeti bi Ëesto sasvim nestali ostavivπi
samo suho i praπnjavo korito. Ali kad se zimske
oluje razbjesne nad bregovima, rijeke se pretva-
NE SUDITI, NEGO POMAGATI
ISUSOV GOVOR NA GORI196
raju u divlje i pobjeπnjele bujice koje ponekad
preplavljuju doline odnoseÊi sve pred sobom. Vo-
da odnosi kolibe πto su ih seljaci podignuli u
zelenoj ravnici, naizgled izvan dosega opasnosti.
Ali visoko na breæuljcima bilo je kuÊa podignu-
tih na stijeni. U nekim dijelovima zemlje kuÊe su
bile izgraene od kamena, pa su veÊ viπe od tisuÊu
godina uspjeπno odolijevale burama. Bile su po-
dignute napornim radom i uz mnogo poteπkoÊa.
Prilaz tim kuÊama nije bio lak, a njihov je poloæaj
bio neprivlaËniji od poloæaja kuÊa u zelenoj rav-
nici. Ali bile su utvrene na kamenu, pa su vje-
trovi, vode i oluje uzalud navaljivali na njih.
Svatko tko sluπa ove moje rijeËi i izvrπava
ih, moæe se usporediti s Ëovjekom koji je sagra-
dio svoju kuÊu na litici, rekao im je Isus. Stolje-
Êima prije toga prorok Izaija je pisao: “Sahne tra-
va, vene cvijet, ali rijeË Boga naπega ostaje do-
vijeka” (Izaija 40,8), a Petar je mnogo godina na-
kon propovijedi na Gori, navodeÊi te rijeËi pro-
roka Izaije, dodao: “A to je ta rijeË koja vam je
navijeπtena kao Radosna vijest.” (1. Petrova 1,25)
Boæja RijeË jedina je stalnost koju naπ svijet po-
znaje i siguran temelj. “Nebo Êe i zemlja proÊi”,
rekao je Isus, “ali rijeËi moje neÊe proÊi.” (Ma-
tej 24,35)
Velika naËela Zakona, velika naËela same
Boæje naravi iznesena su rijeËima koje je Krist
197
izgovorio na Gori. Tko gradi na njima, gradi na
Kristu, Stijeni vjekova. PrimajuÊi RijeË, prima-
mo Krista. Samo oni koji tako primaju Njegove
rijeËi, grade na Njemu. “Nitko, naime, ne moæe
NE SUDITI, NEGO POMAGATI
postaviti drugoga teme-
lja osim onoga koji je
veÊ postavljen, a taj je
Isus Krist.” (1. KorinÊa-
nima 3,11) “Spasenja ne-
ma ni po jednom dru-
gom, jer je pod nebom
to jedino ime dano lju-
dima po kojem nam se
treba spasiti.” (Djela
4,12) Krist, RijeË, objava
Boga — izraz Njegova ka-
raktera, Njegova Zakona,
Njegove ljubavi i Njego-
va æivota — jedini je te-
melj na kojemu se moæe
izgraditi postojan karak-
ter.
SluπajuÊi Njegovu
RijeË, gradimo na Kristu. Nije pravedan onaj tko
se samo raduje pravdi, nego onaj tko je Ëini.
Svetost nije zanos, nego je posljedica potpunog
predavanja Bogu, ispunjavanje volje naπega
nebeskog Oca. Kad su Izraelova djeca taborovala
Æelite li postati
Kristovi
sljedbenici, a ne
znate kako biste
poËeli? Nalazite
li se u tami i ne
znate naÊi
svjetlost? Idite
za svjetloπÊu
koju veÊ imate.
OdluËite u srcu
posluπati ono
πto znate iz
Boæje RijeËi.
ISUSOV GOVOR NA GORI198
na granicama ObeÊane zemlje, nije im bilo do-
voljno neπto znati o Kanaanu ili pjevati pjesme
o njemu. Samo to ne bi im omoguÊilo da zapo-
sjednu vinograde i maslinike u toj dobroj zemlji.
Mogla je doista postati njihovo vlasniπtvo tek kad
je osvoje, kad prihvate uvjete, kad pokaæu æivu
vjeru u Boga, kad shvate da se Boæja obeÊanja
odnose na njih i kad posluπaju Njegove nared-
be.
Religija se sastoji od ispunjavanja Kristovih
rijeËi — ne zato da bismo stekli Boæju naklonost,
nego zato πto smo, iako nezasluæeno, primili dar
Njegove ljubavi. Krist ne utemeljuje Ëovjekovo
spasenje na njegovim tvrdnjama da vjeruje, nego
na vjeri koja se vidi u pravednim djelima. Od
Kristovih sljedbenika se oËekuje da Ëine, a ne
samo da govore. Karakter se izgrauje upravo
djelima. “Svi su oni koje vodi Boæji Duh sinovi
Boæji.” (Rimljanima 8,14) Sinovi Boæji su oni koje
vodi Duh, a ne oni Ëija su srca dirnuta Duhom,
ne oni koji se katkad pokoravaju Njegovoj sili.
Æelite li postati Kristovi sljedbenici, a ne zna-
te kako biste poËeli? Nalazite li se u tami i ne
znate naÊi svjetlost? Idite za svjetloπÊu koju veÊ
imate. OdluËite u srcu posluπati ono πto znate
iz Boæje RijeËi. Boæja sila i sâm Njegov æivot na-
laze se u Njegovoj RijeËi. Ako je primite vjerom,
RijeË Êe vam dati snage da je posluπate. Ako ne
199NE SUDITI, NEGO POMAGATI
zanemarite svjetlost koju imate, dobit Êete veÊu
svjetlost. Gradite na Boæjoj RijeËi pa Êe vam ka-
rakter biti izgraen po uzoru na Kristov karak-
ter.
Krist, pravi temelj, æivi je kamen. Njegov æi-
vot proæima sve koji grade na Njemu “te dopustite
da se od vas samih kao æivog kamenja sagradi
duhovna kuÊa...” (1. Petrova 2,5) “U njemu sva
zgrada, Ëvrsto povezana, raste u sveti hram u Go-
spodinu.” (Efeæanima 2,21) Kamenje se sjedinjuje
s temeljem, jer isti æivot proæima sve. Takvu gra-
evinu ne moæe sruπiti nikakva oluja, jer:
Ono πto s Bogom dijeli æivot,
s Njime Êe i sve nadæivjeti.
Ali past Êe svaka graevina podignuta na
drugom temelju, a ne na Boæjoj RijeËi. Onaj tko
gradi, sliËno Hebrejima Kristova doba, na teme-
lju ljudskih ideja i miπljenja, formi i obreda koje
su ljudi izmislili, ili na bilo kakvim djelima πto
ih moæe Ëiniti ne oslanjajuÊi se na Kristovu mi-
lost, podiæe kuÊu svojega karaktera na neposto-
janom pijesku. Bijesne oluje kuπnjâ odnijet Êe
pjeskovitu podlogu i ostaviti kuÊu kao ruπevinu
na obali vremena.
“Stog ovako govori Jahve Gospod... I uzet
Êu pravo za mjeru, a pravdu za tezulju. I tuËa
ISUSOV GOVOR NA GORI200
Êe vam zastrti skloniπte od laæi, a voda otplaviti
skroviπte.” (Izaija 28,16.17)
Ali milost se zalaæe za grjeπnika. “Æivota mi
moga — rijeË je Jahve Gospoda — nije meni do
smrti bezboænikove, nego da se odvrati od zlo-
ga puta svojega i da æivi! Obratite se, dakle, obra-
tite se od zloga puta svojega! Zaπto da umrete,
dome Izraelov?” (Ezekiel 33,11) Glas koji danas
poziva nepokajane glas je Onoga koji je nekad,
s boli u srcu, uzviknuo gledajuÊi voljeni grad:
“Jeruzaleme, Jeruzaleme, πto ubijaπ proroke i ka-
menujeπ one koji su ti poslani! Koliko puta htje-
doh skupiti tvoju djecu kao πto kvoËka skuplja
svoje piliÊe pod krila, ali vi ne htjedoste! Evo,
vaπa Êe kuÊa biti prepuπtena vama — pusta!” (Ma-
tej 23,37.38) Isus je u Jeruzalemu vidio simbol
svijeta koji je odbacio i prezreo Njegovu milost.
Plakao je, o, tvrdo srce, za tobom! Kad je Isus
prolijevao suze na Gori, Jeruzalem se joπ mo-
gao pokajati i izbjeÊi svoju sudbinu. Nebeski
Dar na trenutak je zastao u nadi da Êe Ga Jeruza-
lem ipak primiti. Tako i tebi, o, srce, Krist sad
govori glasom punim ljubavi: “Evo stojim na vra-
tima i kucam. Ako tko Ëuje moj glas i otvori vrata,
uÊi Êu k njemu i veËerati s njim, i on sa mnom.”
(Otkrivenje 3,20) “Usliπah te u najbolje vrije-
me, pomogoh ti u dan spasenja.” (2. KorinÊanima
6,2)
201
Tko svoju nadu temelji na sebi, gradi na pi-
jesku. Ali joπ nije kasno da izbjegnete propast
koja vam prijeti. Prije nego πto izbije oluja, bjeæite
na sigurno tlo. “Zato ovako govori Jahve Gospod:
NE SUDITI, NEGO POMAGATI
Evo, postavljam na Sionu
kamen odabrani, drago-
cjen kamen ugaoni, te-
meljac. Onaj koji u nj
vjeruje, neÊe propasti.”
“Obratite se k meni da
se spasite, svi krajevi
zemlje, jer ja sam Bog i
nema drugoga!” “Ne boj
se, jer ja sam s tobom;
Boæja RijeË
jedina je
stalnost koju
naπ svijet
poznaje i
siguran temelj.
ne obaziri se plaho, jer ja sam Bog tvoj. Ja te
krijepim i pomaæem ti, podupirem te pobjedniË-
kom desnicom.” “NeÊete se postidjeti i neÊete
poniknuti dovijeka.” (Izaija 28,16; 45,22; 41,10;
45,17)
ISUSOV GOVOR NA GORI202
203
Predmetno kazalo
ABEL, prvi muËenik 52
Abraham, razlog Boæjeg izbo-
ra 55, 64
Adam i Eva, gledali i razgova-
rali s Bogom u Edenu 44
izgubili vlast nad svojim
kraljevstvom 31
meusobno se poËeli op-
tuæivati 168
Stvoritelj sjedinio 90
Aktivnost, ne moæe nadokna-
diti nedostatak ljubavi u
vjerskom iskustvu 168
Aneli, dobri i zli 160
pri drugom dolasku 147
radovali se Kristovoj po-
bjedi nad Sotonom 141
ravnaju se po naËelima
Njegovog zakona 71, 148
sluæba, za Boga 148, 149
πtovanje Boga 144, 145,
146
sluæba za Ëovjeka 149,150,
160
zli, vidi avoli
Aneo, zavjeta, Jakov se bo-
rio s 24, 88, 190
uporabio svoju boæansku
moÊ 191
Antikrist 168
BABILON, Daniel i prijatelji
u 62
Baπan 80
Biblija 35, 42
istine skrivene u 44
riznica Boæjeg milosra 42
tekstovi, novo znaËenje 35
Vidi i Boæja rijeË
Bilje, buja 103
Bitka, i napredovanje, krπÊan-
ski æivot je 187
najveÊa ikad voena za Ëo-
vjeka 187
sa Sotonom, Krist nas ne-
Êe napustiti u 160
Blago 121-124
Blago, nebesko 122
Blagoslov 173, 180
Blaæenstva 9
komentar na 17-66
Bludnice 172
Bog, Adam Ga gledao 44
Ëuje svaku rijeË 143
ISUSOV GOVOR NA GORI204
izlijevanje ljubavi 106
izvor æivota 86, 130
je ljubav 106
karakter, pogreπno pred-
stavljen od Sotone 41, 156
Krist, sjaj OËeve slave 27
ljubavi 67
na prijestolju svemira 62
naπ Otac 102, 143, 146
naπ vjeËni prijatelj 162
ne izgovarati titule olako
144
nijednu duπu nije ostavio
126
oganj koji saæiæe 88
osjeÊa tugu i razoËaranja
143
pogansko razumijevanje
102
pogreπno protumaËen od
Sotone 41, 155
predodæba o 102
priroda 10
proslavljen Ëovjekovim ot-
kupljenjem 10
srediπte svjetlosti i blago-
slova 107
stanuje u svakom boravi-
πtu 143
Stvoritelj 43
svemoÊan 136
πtovanje, sveti aneli 144,
145
uvjeti kad dolazimo k 115,
141-144, 155, 156
vjeËna ruka 135
æeli spasiti 37
Bogatstvo, zemaljsko 46
Bol, Ëaπa 26
duboka 25
Bol, æivot 24
Bolesni, duænost da skrbimo
za 180
Bolest, On je mislio na nas
135
Borba 190
Boæanska promisao 43
Boæja mudrost 131
Boæja rijeË, jedina stalnost ko-
ju svijet poznaje 196
obeÊanje, siguran zalog
177
primamo Krista preko 152
prosuivati laæne uËitelje
pomoÊu 192
prouËavanje velikih i dra-
gocjenih istina 153
razvija u nama vrline 132
stvaralaËka sila 172
Sveti Duh Ëini razumlji-
vom 152
Vidi i Sveto pismo
BraÊa, sva su Boæja djeca 142
Isus se ne stidi nazvati nas
141
poteπkoÊe izmeu 84
Brak 89-92
zakon, prvobitni 89, 90
Briga, za ono πto trebamo
primiti 178
205PREDMETNO KAZALO
Brige 136, 137
Brvno u oku 167, 170
CARINICI 172
Carinik, molitva 19
Carska palaËa 53
Ceremonije 12
Crkva 162
Krist glava 91
otkrivati Boga ljudima 61
otpala 169
sljedbenicima povjerio
sluæbu u svijetu 63
u Filipi 55
CvijeÊe 112, 130-133
»AST 179
»aπa, blagoslova 18
hladne vode 39
»istoÊa, osobna 116, 117
srca 40, 41
Vidi i Obredna ËistoÊa
»ovjek, Boæje pravo na sva-
koga 81, 82
i otkupljenje 10
Vidi i Ljudi
»uda, Kristova 18
»udesne pojave 194
DANIEL 28, 62
Darovi, dragovoljni 84
David, bijeg 23
pjesnik Izraelov 66
psalmi πto ih je napisao
65, 66, 72, 150, 154
Dekapolis 15
Deset zapovijedi 74
treÊa zapovijed, hebrejsko
razumijevanje 93
πesta zapovijed, krπi se nje-
govanjem mrænje 81
zapovijed o zakletvi 93,
94
Vidi i Boæji Zakon
Djeca Boæja 150
Ëuvana usred nemira i su-
koba naroda 163
πto znaËi biti nazvan 143
tko su 104, 107, 197, 198
Djela, ljubavi, mala 113
milosra 110, 111
ne praveÊi razlike, svima
koji traæe 101
Djela, dobra 111
pobuda koju Nebo cijeni
kod 111
napor da se zasluæi spase-
nje 164
ne moæemo zasluæiti ili ku-
piti nasljedstvo 120
posljedica primanja Krista
120
spasenje utemeljeno na
vjeri koja vodi k 198
Dobar glas, kleveta moæe na-
πkoditi 50
Dobro 170, 181
Dobrota, posljedice 111-113
treba pokazati zlima 104
zakon 133
ISUSOV GOVOR NA GORI206
Dogaaji, buduÊi 162
Dom 31
Dragulji, uËenici nazvani 122
u Spasiteljevoj kruni 173
Drugi Kristov dolazak 146-
148
evanelje Êe se propovije-
dati u svijetu 147, 148
kako Êe na zle utjecati 42
kraljevstvo slave uspostav-
ljeno prigodom 147
Druπtvo, umjetne razlike 63,
64
DrveÊe 133
Duh, Boæji, vidi Sveti Duh
Duhovni svijet 126
Duπa, gladna i æedna 33
nema sile koja bi mogla
ukaljati 50
–AVAO, vidi Sotona
–avoli, vojska 160
sedam, istjeranih iz Marije
Magdalene 172
EDEN, Adam i Eva u 31, 44,
90
ponovno Êe procvjetati na
Zemlji 74
Egipat 67
Josip u 62
Energija, æivotvorna 56
Eva 96, 168
Evanelje, djelo, odgovornost
163
o kraljevstvu cijelome svi-
jetu prije drugog dolaska
63-66, 146-148
FARAON 88, 89
Farizej, molitva 17, 18
Farizeji, djelovanje religije 56,
57
Mesijanske nade 16
molitve114
nastojali steÊi Boæju naklo-
nost 110
odbacili Krista 79
odjeveni u vlastito dosto-
janstvo 165
optuæivali Krista i Njego-
ve uËenike 77
pitali Krista o rastavi 89
privukli pozornost i stekli
ugled 110
razmetali se djelima milo-
sra 110
religija 56, 57
tvrda i kruta pravovjer-
nost 77
usvojili pogansko poima-
nje o molitvi 118
Farizejstvo, bît 78, 79
duh 168
je duh ljudske naravi 109
Filipi, Pavao i Sila u 54, 55
Filipljanima, poslanica 55
GALILEJA, jezero (jezero Ge-
nezaret) 59, 195
207PREDMETNO KAZALO
Krist je otpoËeo sluæbu u
13
opis okoline 195, 196
propovijed na Gori u bli-
zini 11
rimska vojska u 97
Galilejci, opis 97
Gavrani 150
Genezaret, vidi Galileja, je-
zero
Genijalnost moæe postati So-
tonin mamac 129
Gerizim, gora 11
Gladne, nahraniti 151
Glediπte, neutralno 128
GorËina 85
Gospodnja molitva 139-163
i za bliænje 142
kraljevstvo slave je buduÊ-
nost 146
obeÊanje u 159
otkriva Oca 161
Govor, jednostavan 96
zakon 94
Grad na gori 59
Granice, zemaljske, Krist uki-
da 63
Grijeh, Bog je oganj koji ga
saæiæe 88
buna protiv zakona Boæje
vladavine 75
donosi najkobnije poslje-
dice 168
donosi sramotu i propast
158, 159
jedina nada da pobijedi-
mo 87, 88, 188
ne pokuπavajmo traæiti iz-
liku 156
ne uspijeva ispuniti propi-
sana ljudska mjerila 164
odriËe Boga 75
otkriven samo na Golgoti
156
ponor 21
primamljuje laænim prika-
zivanjem 159
ropstvo 172
snaæni poticaj na 128
πto predstavlja 75
zasljepljuje i vara 159
æelja za samouzvisivanjem
31
Grijesi, skriveni 87, 88
Grjeπnik 156
Grm ruæe 170
HENOK 52
Hram, drugi, Kristovo proro-
Ëanstvo o 161
Hrana, ako nemate dovoljno
za sutra 129, 150
molitva za 150, 176
Hvalospjeve, pjevali kerubi-
ni i serafini 141
ILIJA 150
Ilustracije 112
Ëaπa hladne vode 39
dijete traæi kruha 175
ISUSOV GOVOR NA GORI208
Izrael na granicama Obe-
Êane zemlje 197, 198
palestinski gradovi 183
planinski potoci 112
preæaliti ruku ako ugro-
æava æivot 86
priprema kamena za hram
22, 23
putnik æuri prema grad-
skim vratima 187
sol 55-58
umorni putnik nalazi izvor
u pustinji 34
zgrada na stijeni 199
Vidi i Prispodoba
Ime, Boæje, vrijeati 145, 182
svetiti predstavljanjem Nje-
gova karaktera 146
uzdiæu aneli 145
uzimanje 93
Imetak 121
Iskrenost, namjere 111
tko jedini moli 148
Iskustva, dragocjena 23
Ispit za prepoznavanje laænih
uËitelja 192
Isprazni razgovori, osueni
96
Istina, izbjegavanje 95
ljepota i dragocjenost 44
zahtijevati 93, 94
Isus Krist, prije utjelovljenja:
Aneo koji se borio s Ja-
kovom 24, 88, 191
govorio preko Izaije 99
objavio naËela Boæjeg za-
kona 70
proglasio Zakon na Sinaju
67, 68, 70
Stvoritelj ljudi 70
ugledao ga je Daniel 28
Isus Krist, prve godine æivo-
ta: Janje Boæje 12
oËistio hram 12
pomagao majci 151
radio u Galileji 13
roen u Betlehemu 11
rukopoloæio Dvanaestori-
cu 14,15
slava UËitelja 13
Isus Krist, opÊenito: braÊa i
majka se bojali za zdrav-
lje 139
Ëuda, vidi »uda Kristova
dok je æivio na Zemlji 135
doπao radi 71
duhovno kraljevstvo 20
glava Crkve 91
Gospodnja molitva 140
hodio sam 42
iscrpljen neprekidnim ra-
dom 139
kako Ga se ponovno raza-
pinje 21
krotkost 27
kruh æivota 152
lice 139
ljubav i njeænost 69
ljude dræao oËaranima 17
Marija Magdalena i 172
209
mi gradimo na 197
molio za svoje krvnike 99
naËin pouËavanja 69
nagrada za patnju i poni-
æenje 122
napadan od protivnika 46,
47
narav 27, 28
naπ jamac 20
naπ Zastupnik 142
naπi grijesi su Ga raspeli
na kriæ 21, 171
neiskazana ljubav na Gol-
goti u 65
ni traga licemjerstvu u 27
nije htio upotrijebiti nijed-
no Sotonino oruæje 83
nije otkrio novi oblik mo-
litve 140
nije zemaljski kralj 14
nije æalio πto je stvorio Ëo-
vjeka 10
nikad neÊe napustiti duπu
159
odræavao pozornost po-
moÊu prisposoba 58
okrutno oklevetan 50
osobna molitva 139
otkriva se preko Ëovjeka
61
plakao nad Jeruzalemom
200
pokoravao se OËevoj volji
28
poniznost 27
posrednik za objavu Oca
61
prigodom drugog dolaska
147
prispodobe, vidi Kristove
prispodobe
razlikovanjem izazvao naj-
ogorËenije neprijateljstvo
46
rijeËi 64
satima se molio 139
sjajnost OËeve slave 27, 72
smirenost 30
smrt 81
spominje Mojsija 70
svjetlo koje obasjava palog
Ëovjeka potjeËe od 60
treba biti svakodnevno s
nama 116
trpio klevete i progonstvo
98
tuæan 26
uËi nas da Njegovog Oca
nazivamo svojim 141
usrdno se trudio 25
utjelovljenje, razlog za 142
æiva RijeË 197
æivi kamen 199
æivot 29
Ivan, apostol 71
Ivan Krstitelj 12
na Izaijino proroËanstvo
12
Krist govorio preko 64,
99
PREDMETNO KAZALO
ISUSOV GOVOR NA GORI210
Kristove rijeËi preko 64
prorok-evanelist 64
Izdajice, Kristove 182
Izgubljeni sin 20
Izmirenje s Bogom 78
Izrael, Boæja namjera u oslo-
baanju 62
Ëuvari svetih proroπtava 63
duh prave poboænosti 12
ime, dano Jakovu 191
iskvaren robovanjem u
Egiptu 67
pogreπno tumaËena proro-
Ëanstva 12
propustio ostvariti ideal
11
svjetlo, otkriveno narodi-
ma preko 62
zaposjeo Kanaan 197, 198
Izvor svake milosti 37
JAKOV, borio se s Anelom
(Kristom) 24, 88, 191
Ezav i 88, 89
faraon i 88, 89
ime 191
kriza u æivotu 24
nazvan knez Boæji 88
Jamac, Krist 20
Jaram, Kristov 138
sluæenja 30
Jeruzalem, Kristova proroËan-
stva o 161, 162
nada u kraljevstvo 16
Job 38
Josip 62
Joπua, sin Nunov 11
veliki sveÊenik 157
KAFARNAUM 85, 97
Kanaan, Izrael osvojio 198
Karakter 123
kleveta i 50
mjerilo 106, 168
preobraæaj 78, 190
savrπenstvo 22, 113, 155,
156, 159, 180, 197
u Boæjoj vlasti 50
Kerubini 163
kliËu hvalospjeve 141
Kiπa, Boæji dar 103, 104, 132
Kleti se, laæno 93
upute u pogledu 92-96
Klevetanje, okrutno 50
Knjiæevnici, mesijanska nada
16
proglaπavali Krista grjeπni-
kom 77
Komplimenti 95
Korijen gorËine 85
Kraljevstvo, Boæje 188
Kristovo 134
milosti, Kristovo duhovno
20, 146
OËenaπ o 146, 147
pravednosti 149
slava, prigodom drugog
dolaska 146-148
uvjeti za ulazak 27, 40
Krist, vidi Isus Krist
211
Kriticizam 95, 165, 170
Kritizeri na strani antikrista
168
Kritiziranje, duh 167, 170,
171
Krivnja 156, 171
Krivokletstvo 93
Kriza, svijet 162
Kriæ, Kristov 93, 120
stavimo terete u podnoæje
22
vrijeanje 47
Krotkost 31, 32
dragocjena vrlina 27
Kristova, djelovanje 31
nauËena u πkoli patnje 27
podnoπenje nepravde, ni-
su cijenili 27
KrπÊani, koji tvrde da jesu
128
KrπÊanstvo, pravo mjerilo
180, 182
Kruh 151, 152
molimo za 177
æivota, Krist 152
Kruna, Otkupitelja 173
Krune, pred Isusove noge
124
KuÊe, sagraene na stijeni i
pijesku 195-201
KuπaË 159
Kuπanje, izvori 157-161
mamljenje na grijeh 157
oduprijeti se, boæanskom
silom 158
otkriva skriveno u srcu 86
otvorena vrata za 125
u tajnosti, borba duπe pro-
tiv 128
Kuπnje, Krist moli za one u
174
zaπto ih Bog dopuπta 22,
48, 49
Kvasac 77, 78
LASKAVE FRAZE 95, 110
Laæno svjedoËenje 84
LiπÊe, pojavljuje se Boæjom ri-
jeËju 103
Lucifer, vidi Sotona
“Luak” 82
LJILJANI 131, 132
Ljubav, Boæja poruka 134
Boæja, æivi izvor 83
dar koji primamo 103,
104
djelovanje 54, 58, 83, 84,
103-108, 106
istina o103
izlivena obilno 34
je nepromjenjiva 143, 177
naËelo samopoærtvovne
41
nedokuËiva 65
opraπtajuÊa, da bismo je
primili i pruæili 155
pozitivno, djelotvorno na-
Ëelo 83
prema Ëovjeku 104
PREDMETNO KAZALO
ISUSOV GOVOR NA GORI212
prinuda 169
prostrana kao svemir 58
sluæba 132
Sveti Duh daje 104
tajna Utjelovljene 66
tvrava, neosvojiva za So-
tonu 161
u skladu s aneoskom 58
vjersko iskustvo nije pro-
æeto 168
zlatne veze 92
Ljubaznost, odgovor srca na
104
Ljudi se spaπavaju kao poje-
dinci 56
Ljudska zajednica 178
narav 28, 79
MAKEDONSKI krπÊani 110
Malovjerni, Krist se zauzima
za 174
Mamac, Sotonin 129
Mana 137
Marija Magdalena 172
Marija, Isusova majka 151
Mesija, i Njegovo djelo, po-
greπna shvaÊanja o 12, 13
vladavina 20
Mesijanske nade, farizeja, ri-
bara i poljodjelaca 16
Mihej 78
Milosrdan 37, 38
Milosre, djela 110, 113
djelo, izvor dvostrukih bla-
goslova 113
duh 37
Milost, Bog dao svoju 55
kao kiπa i sunce 132
Kristova 43, 44, 137, 180
razvija karakterne osobi-
ne 113, 159
riznica blaga 42
savrπeno posluπni Zakonu
73
uvjet vjeËnog æivota 105
zahvalnost, znak 116
Milost, kraljevstvo 20, 148
Mir, kako se stjeËe 29, 30
Kristov 30
nebeski 44
samoljublje uniπtava 30
tko postaje sudionikom 44
Mirotvorac, pravi 45
Misao, zla 85
Misija, diljem svijeta 64
Misli, odbojnost prema nepri-
stojnim 41
Miπljenja, unaprijed stvorena
96
Mnogoboπtvo 102
Mojsije, Krist preko 70
najkrotkiji Ëovjek na zem-
lji 27
Molitva, Bog Ëuje svaku 143
Boæja slava otkrivena 42,
43, 68
carinika 19
cijelu noÊ na 14
farizeja 18, 19, 114
iskrena 148
213
Isus je imao vrijeme i taj-
na mjesta za 115, 139,
140
Isus zraËio svjeæinom 140
javna 115
Krist nije otkrio novi ob-
lik 140
na osamljenom mjestu
115, 116
nema vrijednost ni zaslu-
ga koje bi ispaπtale za gri-
jeh 118
neznaboæaËko shvaÊanje
118
osobne naravi 115, 116
pobjeda izvojevana usrd-
nom 188
ponavljanje fraza u 118
predmet za 177
prijamna dvorana Najviπe-
ga 144
priznanje, ponizno 84
sve razboritiji u 117
rezultati svakodnevne 117,
153
snaga u 117
tijelo 82
u zajednici s Kristom 153
vjere, kad dolazi iz iskre-
nog srca 119
vrijeme za 156
za svagdaπnji kruh 151
za vodstvo Svetog Duha
176
Moljenje, radi samohvale 114
Moneta, kraljevska 181
Moralna izopaËenost 55
Mordokaj 62
Mrænja, duh 31, 45, 80, 104
MuËenici za Boga 48
MuËenik, Abel 52
Muæ 91
NACIONALNE predrasude 63
nikoga ne Ëine Boæjim dje-
tetom 104
Nagrada, ne smijemo misliti
o 111
spaπene duπe Êe ugledati
123, 124
vjernih 54
Nakane, zdrave 124
Napori, ulaganje 134
Narod, Boæji 163
Sotona Êe πiriti pogreπne
predodæbe o 50
Narodi, usred sukoba 163
sudbina 162
Naslijeene sklonosti 188
Nasljedstvo 150
Navike, grjeπne 189
Neljubaznost 81
Neoprostivi grijeh 126
Neprijatelji, zaπtita od 56, 98
Neprijateljstvo, promijenjeno
u ljubav 106
zlih 150
NevjerniËki svijet 57
Nevjerovanje, pretvoreno u
vjeru 106
PREDMETNO KAZALO
ISUSOV GOVOR NA GORI214
uporno 125
Nevolje 24
hrabro podnesene 158
koje moraju iskuπati duπu
163
Krist ne budi nadu da Êe
biti osloboeni 46, 47, 48
Kristovo srce otvoreno za
naπe 25
ne trebamo se obeshrab-
riti 158
savjeti za one koji se suo-
Ëavaju s 50, 116, 120, 121
svakodnevne 25
zaπto Bog dopuπta da ima-
mo 22, 23, 48, 49, 66
æivotne, Bog se njima slu-
æi 22
Nevoljni, tko im daje 113
Nezahvalni 104
Neznaboπci, obiËaji 85
smatrali da molitvom mo-
gu zasluæiti oprost grijeha
118
razvrat 85
Noa 52
Novac, za πirenje evanelja
123
ljubav prema 121
OBE∆ANJE, u OËenaπu 159
Obitelj 90
pripadamo jednoj 144
Objave, Boæje 35
Obmane 161
ObraÊenje 137
Obredna ËistoÊa, bezvrijedna
40, 69
æidovski propisi o 40
Odgoj, boæanski 117
Odgovornost koja pripada
Bogu 136
OdjeÊa 129, 130, 165, 179
bijela 20, 21
vidi i Pravednost, Kristova
OdreÊi se, sebe 28, 190
svoje volje 189
Ofir, zlatna πipka 111
Oholost, mora se razapeti 190
nema mjesta za Isusa 18
odrekao se 28
pretvara u poniznost 106
utjeËe na ocjenu 95
Oko, zaslijepljeno samoljub-
ljem 125
Opraπtanje, tko nije spreman
153
Oprost 19, 37, 38, 153-157
Optuæba, bolje stradati zbog
laæne nego se osveÊivati 31
izbjegavajmo uvredljivu
osudu 83
OptuæivaËki duh, posljedice
169
OsjeÊaji 165
milost Ëisti 180
OskvrnuÊe, æidovski strah od
40
Osuivanje, drugih 165, 166
zablude 94, 95
215
Osveta, duh 31, 81, 98
πto je Krist rekao o 97
Osvetoljubive misli 81
OæaloπÊeni, posebna milost
26
PAD, najdublji 82, 172
Palestina 85
gradovi u 183
smjeπtaj na breæuljku 183
zatvaranje vrata zalaskom
sunca 183
Patnja, navela mnoge da upo-
znaju Krista 22
sudjelovanje s Kristom 26
æivot, moæe razvedriti 24
Pavao, i Sila 54
kod kamenovanja Stjepa-
na 52, 53
napisao poslanicu Filiplja-
nima 53
neprijatelj evanelja 172,
173
poslije obraÊenja 172, 173
utamniËenje 53
PeÊ, Bog nadgleda 163
ognjena 48
Perzija, Mordokaj u 62
Petar 18
Pijesak, nepostojan 199-201
Pjesma nad pjesmama 91
Pjesme, anela 187
nepoznatih pjesnika 101,
106, 130, 166, 199
u zahvalnost Ocu 117
Planeti 103
Pobjeda nad grijehom 188
Poboænost 116, 117, 124
Pobude, suditi, drugima 168
u bogosluæju 109
Podnoπenje, blago 27
Podrugljive rijeËi 96
Pogreπan zakljuËak 95
laæni uËitelji 192-194
Pogreπke, naπe 155
Pohlepna æudnja 121
Pokajanje 19, 120
okretanje od sebe 120
Pokora 120
Pokoravanje Boæjoj volji 188
PoloviËna sluæba 128
Poloæaj, uglednih i bogatih
184
zemaljski 104
Pomirba s Bogom 156
Ponaπanje 172
nepromiπljeno 41
Poniznost 106
Poniæenje 47
Ponor 128
Popraviti uËinjeno 84
Poruga 30
da razdrma umove 52
gluhi na 30
nitko nije vraÊen s pogre-
πnog puta 171
slijep za 30
Poslovi 134, 135
u koje se ne trebamo upu-
πtati 134, 135
PREDMETNO KAZALO
ISUSOV GOVOR NA GORI216
Posluπnost, dokaz da smo uËe-
nici 194
nije teret anelima 149
prava i laæna 68
Posrednik, nitko od ljudi ne
treba biti 115
Post 119
PosveÊenje 57
Potoci, plitki 34
Potrebe, Bog skrbi za 143
ljudske 182
Potrebiti, milosrdno davati
111
Poziv, Boæji osobiti 174
Pozornost za zemaljsko 134
Poærtvovnost 113
Poæudan pogled 85, 86
Pravednost, bit Êe izvor bla-
goslova 73
Boæja, utjelovljena u Kri-
stu 32, 33
gladni i æedni 34
i Boæje kraljevstvo 32, 33
je ljubav 32
Kristova 20, 177
naËela 70
prihvaÊanjem Krista 33
πto znaËi biti 55, 60, 61
u djelima 198
Predrasude 96
nacionalne 63
Pretjerivanja 95
Prijestupi 155
Prijevare, Sotonine 50, 95,
156
Prijezir, nedopustivost 81
rijeË 82
Prinuda, Bog ne uporabljuje
nasilne mjere 106
Krist vrπi samo pomoÊu
ljubavi 169
Æidovi su pribjegli 169
Priroda, Ëitajmo Boæju poru-
ku u 103, 133
Ëovjek moæe nauËiti o Bo-
gu iz 103, 131
Krist se sluæio primjerima
iz 58
ljepota svega stvorenog
131
neograniËena umjeπnost
na djelima 131
pouËite djecu 133
zakon i 70
Prispodoba, o izgubljenom
sinu 20
o kuÊama na stijeni i pije-
sku 195-201
vidi i Ilustracije
Pristanak, Bog ne moæe djelo-
vati bez naπeg 188
Pristojnost, osjeÊaj 180
Privid, vjera 194
Priznanje pogreπaka, jedan
drugome 84, 153, 154
Prizori, poroËni 85
Progonstvo 46, 47
plaÊa na Nebu 54
pokretaËka sila 47
savjeti onima u 47-51
217
spoznaja se πirila na sve
strane 52
zaπto Bog dopuπta 158
zaπto se radovati u 47
Promisao 43
pogreπne ideje o dokazu
vjerodostojnosti 194
strogost u Boæjoj 37
Propast 87
Proroci, laæni 192, 193
ProroËanstva, Kristova 162
za posljednje dane 162,
163
Proroπtva, sveta 63
Prosvjetljenje, boæansko 124
Protivljenje 83,172
Prvenstvo, æelja za 28
Psalmi, i David 65, 66, 72,
150, 154
Ptice 129, 130, 133
Put preuzak za bogate 184
Putovi, dva 183-187
RABINI, duh i metode 109
Kristovo uËenje i 69
laæno mudrovanje 139
smatrali se boljima od dru-
gih 102
tradicije i zahtjevi 69
zid razdvajanja laskao 69,
70
Rabinski obredi i obiËaji 77
Raj, Boæji 184
Rane, povjerimo Njegovom
lijeËenju 116
Raspoloæenje, osobno 95
Rastava braka 89-92
Razbojnik, vijest nade, na sa-
mrti 99
Razgovori 96
Razmetanje, farizeja 110
ne kod pokajnika 119
Razumijevanje, kao Ëaπa hlad-
ne vode 39
Religija, bez spasonosne vje-
re 77
Kristova 120
laæna 118, 182
treba je preporuËiti djeci
133
u ispunjavanju Boæje volje
198
Revnost, osobna 117
RijeË, naglaπavanje 95
Bog Ëuje svaku izgovore-
nu 143
ljubazna 39
RijeËi, nedoliËne 41
istinite i Ëiste 96
prenoπenje, svojega brata
84
ukrasne 118
Rim, nada da Êe Krist skrπiti
ponos 98
Pavao u zatoËeniπtvu 53
veliko svjetsko carstvo 16
zastava 97
Rimljani 80, 81, 85, 97
primoravali hebrejske se-
ljake da nose terete 97
PREDMETNO KAZALO
ISUSOV GOVOR NA GORI218
Rimski, Ëinovnici 85
vojnici 97
Roditelj, voljeni 136, 137
Roditelji, djecu pouËe u pri-
rodi 133
Rukopolaganje 14, 15
SAMODOSTATNOST 190
Samohvala 114
Samoljublje 109, 125
Samouzvisivanje 31, 171
Savez, Aneo 24, 88
Savjest 156
krπÊanina 127
Savrπenstvo, Æidovi nisu us-
pjeli svojim naporima ste-
Êi 106
Saæaljenje, prema 38
pretvara se u Sotonin ma-
mac 129
SebiËnost, Krist oslobaa lju-
de 63
Serafin 141
Sinaj, gora 67, 70
Sinedrij 13
Sinovi Boæji 148, 149
SiroËad, krπÊani pruæaju sliku
120
najsveËanija obveza da skr-
bimo za 180
Siromaπni, duhom 19
Krist nas uËi da se sjeÊa-
mo 151
milostivi prema 112
Mojsijev zakon i 101
omalovaæavanje prava 182
omalovaæiti potrebe 182
Siromaπtvo 135
Sjeme 81
Sklonosti, zle 46
Slabost, povjerimo Njegovoj
snazi 116
u sebi vidimo samo 155
Slava, Bogu 111
Slava, Boæja 48
Kristova 65
otkrivena Mojsiju 42, 43,
68
zemaljska 46
Sloboda savjesti 52
Sluæba, rukopolaganja 14, 15
krπÊansku, trebamo prika-
zati privlaËnom 120
iz istinskih pobuda 109-
138
Smilovanje, molitva za 176
srce puno 171
Snage, naπe 188
Sol 55-58, 77
Sotona, gospodari svijetom
kao tiranin 141
interesi 127
knez zla 47
Krist je porazio 141
nije mogao svezati ni do-
taknuti 48
od pada se sluæi prijeva-
rom 50
optuæuje 21, 82
oruæje 83
219
prepirao se za Mojsijevo
tijelo 82
progonio Boæju djecu 48
sluæba 121
uzroËnik Kristove smrti 81
zaËetnik osvete i mrænje
31, 81
Sotonino tlo 159
Spasenje 198
Spokoj, vjere 11
Sposobnosti, duhovne 66
Srce, Boæja milost omekπava
180
Ëovjekovo je hladno i bez
ljubavi 37
je tamo gdje je blago 123
ljubav izgoni grijeh iz 106
ne moæemo Ëitati 165
oholost zatvara, Kristu 18
pokuπava skriti ili oprav-
dati zloÊu, 168
popriπte sukoba 187
SreÊa 30
Stijena 197-201
Stjepan 52, 53
Strast utjeËe na ocjenu 95
Subota, i brak, ustanove 90
Sud, pokoravanje 100
Sudbina, slavna 87
naroda 162
Suditi, upute o 164-201
Sudska prisega, vidi Zakletve
Sukobi, Krist stiπava 44, 45
SumnjiËenja, prestalo bi izra-
æavanje 95
zla 45
Sunce, pouke od 59, 64, 103,
132
SunËana svjetlost 95
Suradnja s Bogom 188
Susjedi i stranci 64
moliti i za 142
Sustav simbola 74
Sutraπnjica, molite kruha za
150
nema potrebe brinuti za
136
teret 136
Suze 24
Svae 31
Sveti Duh 19, 35, 56, 104,
107, 174, 176, 188, 198
dan primatelju 36, 111
dar 149, 150
dobra djela pomoÊu 111
grijeh protiv, kako se Ëini
127
Kristov predstavnik 176
najveÊi od svih darova 176
otkrivao pouke 17, 35, 42,
43, 152
vrline 132
Svetogre 93
besmislene izreke graniËe
sa 94, 95
Svetost 32, 197
SvijeÊa, nezapaljena 60
Svijet prirode, i prirodni za-
koni 70
zakoni u duhovnom i 126
PREDMETNO KAZALO
ISUSOV GOVOR NA GORI220
Svjetiljka, pouke od 60-62
Svjetlo, ljudski rod nema vla-
stite 60
srediπta 107
svijetu, Boæji narod 58-66
svjetlonoπe 58-62
tko podcjenjuje nema 194
Svjetovi, u visini 70
bezgrjeπni 145
klicali hvalospjeve zbog
Sotoninog poraza 141
zvjezdani 130
Svjetovnost, prisvojila mjesto
Boga 121
©ADRAK, i drugovi 48
©ekem, dolina 11
TAJNA, utjelovljene ljubavi 66
Talent 129
Temperament, razdraæljiv 31
Tereti, Bog nas poziva da Mu
donesemo 22, 116
Tjeskoba, pod teretom 160
Tradicija, duh prave poboæ-
nosti se izgubio 12
rabinska 69
Trgovina, obmanjivanje 95
Trun, Ëestica, podloæna zako-
nu 70
u oku 166, 167
Tuga, svakodnevna 25
u svakoj ljudskoj je i On
26
Tugovanje 21, 25, 160
iskreno, zbog grijeha 21
Kristovo srce otvoreno za
naπe 25
za svijet, zbog grijeha 25
utjeπit Êe se 22
U»ENICI, dokaz da smo 194
Dvanaestorica, kao Ëlano-
vi Njegove obitelji 14
Kristovi 139, 140
oËekivali dolazak kraljev-
stva 146
prvi 174
rukopoloæeni 14
spori u shvaÊanju 42
vidjet Êe razoren Jeruza-
lem 161
zavedeni uËenjem rabina
14
UËitelji, laæni 192, 193
Udobnost, ljubitelji 184
Udovice 151, 180
Udovoljiti zakonu 148
Uhode, dostojne prijezira
164
Umiπljenost 167
Umovi, trebaju biti uzdrma-
ni 52
Usluænost 179
Utjecaj, drugoga 84
osobni 56
Utjeha 21, 22
Utjeπitelj 26
Uzdrmati, ljudske umove 52
UzvraÊanje 31, 82
221
VELIKO VIJE∆E 93
Vinova loza 170
VjeËni æivot, uvjeti 105
Vjera, koja nije lakrdija 84
prava 77, 78
u Krista 194
Vjersko, iskustvo liπeno lju-
bavi 168
prednost 104
Vladari 163
Vlastita pravednost 170
Vlastita slava, pravi cilj 109
Vlastito dostojanstvo, odjeÊa
165
Volja, Boæji plan za naπu 88,
188, 189
grijeh se sluæi naπom 87
pokoriti 87, 128,188, 189
Vrabac 131
Vrata, πiroka 183-187
Vrelo æivota 35
Vrijeme, sijanja 103
Vrt, priroda u 132, 133
ZADOVOLJSTVA 134, 135
Zahvaljivanje, Bogu 111
doimo s darom 140
duænost priznanja u vezi
sa 84
je pjesma anela 117, 118
Zajednica, molitvom i prou-
Ëavanjem Biblije 153, 175
Zakletve 92-96
zabranjeno uzimanje Boæ-
jeg imena 93
ZakljuËak, pogreπan 95
Zakon, Boæji, boæanska ljubav
temelj 72
Boæja volja izraæena u 148
Boæje naravi, iznesen u go-
voru na Gori 196, 197
aneli se dræe Boæjeg 71
Ëovjek ne moæe sam po
sebi vrπiti 73, 79
dobrote 133
duhovna narav 67-108
govora 94
Izrael nije shvatio duhov-
nu narav 68
kad bi ljudima bilo dopu-
πteno zanemariti 75
Krist moæe dovesti ljude
u sklad sa 73, 74
Krist optuæen da se supro-
ti 70
ljubavi 132
ljubavi, u obnovljenom
Raju 74
moæe se vrπiti 72, 73
naËela 74
neki se prisiljavaju na po-
sluπnost 164
nepromjenjiv 70-74
objavljen na Sinaju 67, 71
objavljen u Edenu 71
posluπnost 76
postojao prije stvaranja
70, 71
preslika Boæjeg karaktera
106
PREDMETNO KAZALO
ISUSOV GOVOR NA GORI222
rabini ga pogreπno tuma-
Ëili 102
samoljubiv prijestupnik
109
savrπena pravednost 79
Sotona se pobunio protiv
148
svet i savrπen 73
πto znaËi dræati 79, 80
πto znaËi ispuniti 71, 72
u prirodi sve podloæno 70
zemlje, poπtovati 100
Vidi i Deset zapovijedi
Zakoni, Boæje vladavine 75
Mojsijevi 98
na Sinaju, otkrivanje nebe-
skog 68
posluπnost 70
prirode 132
vjerski 169
Zalutale duπe 174
πto je potrebno da ih pri-
dobijemo 172
Zanos, nije svetost 197
Zapovijedi, Boæje 105
namjerno krπiti jednu 75
Vidi i Zakon, Boæji
Zapreke 158
Zaslijepljenost srca 126
Zavist 45
Zavjet, novi 74
Zdravlje 135
Zemlja, nova 32
obilje 103
Zid, razdvajanja 63, 69, 70
Zlatno pravilo 178-183
Zlo, jedina zaπtita protiv 159
osobe, budimo ljubazni
prema 104
tko Ëini 168
uËinjeno se vraÊa 181
Zloba 81
ZloËin 173
Znak, Kristov 192
Znakovi pripadnosti Nebu
104
Znanje, nedovoljno 96
o Bogu, proπireno progon-
stvom 52
zlo, preko grijeha 168
Zvijezde 132
ÆELJA, grjeπna 126
Æelje, zle 189
Æena, muæ postavljen kao gla-
va 91
Æetva æivota 123
Æidovi, nastojali postiÊi savr-
πenstvo vlastitim naporom
106
nisu cijenili strpljivost i
blagost 27
ogorËeni Rimljanima 97
ponosni na svoju moral-
nost 85
rastavljali se od æena 89
religija 77
smatrali da je svijet izlo-
æen prokletstvu 103
vrijeali Boæje ime 145
223
zahtijevali obrednu Ëisto-
Êu 40
Æivot, Kristov 199
nemamo odvojeno od Bo-
ga 87, 103, 104
PREDMETNO KAZALO
Ærtve, mnogoboæaËke 102
zalutale, iskuπane i jadne
38
Ærtveni darovi 83
Kazalo priredio
Hinko Pleπko
ISUSOV GOVOR NA GORI224
Kazalo
RijeË unaprijed ................................................. 7
Predgovor ........................................................... 9
Na obronku Gore ............................................ 11
Blaæenstva ......................................................... 17
Duhovna narav Zakona ................................... 67
Sluæba iz istinskih pobuda ........................... 109
Gospodnja molitva ......................................... 139
Ne suditi, nego pomagati ............................. 164
Predmetno kazalo ........................................ 203