Komparativni pregled „Izvještaja Evropske komisije o Bosni i Hercegovini za

2018. godinu“ i „Alternativnog analitičkog izvještaja o aplikaciji Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji 2018: politički kriteriji“

Evropska komisija je 17.4.2018. godine objavila „Izvještaj o Bosni i Hercegovini za 2018. godinu“ (Izvještaj EK). Ovaj Izvještaj objavljen je u trenutku kada Evropska komisija radi na pripremi Mišljenja o osnovanosti zahtjeva BiH za članstvo, a na osnovu odgovora na Upitnik Evropske komisije. Izvještaj EK je, dakle, privremeni izvještaj i sadrži ažurirani opis stanja u državi, kao i ključna dešavanja u područjima: vladavina prava i osnovna prava, reforma javne uprave i ekonomski razvoj. Izvještaju EK prethodila je objava „Alternativnog analitičkog izvještaja o aplikaciji Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji 2018: politički kriteriji“ (Alternativni izvještaj) kojeg je izradila Inicijativa za monitoring evropskih integracija BiH, a koji je objavljen u februaru 2018. godine. Alternativni izvještaj obrađuje političke kriterije sa posebnim fokusom na demokratiju i vladavinu prava, ljudska prava i zaštitu prava manjina, te sa nešto kraćim osvrtom na ekonomska i socijalna pitanja. Kao poseban dio Alternativnog izvještaja izdvojena je usklađenost zakonodavstva BiH sa acquis-em, tj izdvojene su posebne oblasti. Ovaj komparativni pregled vodi se strukturom Alternativnog izvještaja i ne obuhvata poglavlja za koja nema informacija u Izvještaju EK, te za koja shodno tome nema adekvatnih podataka za uporedbu. Na samom kraju ovog komparativnog pregleda se daje opšta zaključna ocjena o podudarnosti dva izvještaja.

1. Demokratija i vladavina prava 1.1. Ustavi Izještaj EK navodi da se Ustavom BiH i dalje krši Evropska konvencija o ljudskim pravima, što potvrđuju Odluke Evropskog suda za ljudska prava u predmetima Sejdić-Finci, Zornić, Pilav i Šlaku. Nadalje se navodi da veliki broj odluka Ustavnog suda BiH tek trebaju biti provedene na različitim nivoima u cijeloj državi. Alternativni izvještaj navodi isto, uz konstataciju da u parlamentarnu proceduru ni tokom 2017. godine nije upućen nijedan prijedlog za promjenu Ustava, niti su provedene bilo kakve aktivnosti nakon što je Vijeće ministara usvojilo Akcioni plan 2015. godine.

1.2. Ustavni sudovi Izvještaj EK nije obuhvatio rad ustavnih sudova u BiH, niti kao posebnu tematsku cjelini, niti ih pominje u drugim dijelovima izvještaja, osim u referisanju na određene odluke. Za razliku od toga, u Alternativnom izvještaju se ističe da je zbog normativne nedorečenosti Ustava BiH u dijelu koji se odnosi na regulaciju rada Ustavnog suda veliki broj pitanja regulisan kroz Poslovnik o radu Ustavnog suda, te da je stoga neophodno usvajanje Zakona o Ustavnom sudu BiH. 1.3. Izborni proces Kada je riječ o izborima, Izvještaj EK podsjeća da je Ustavni sud BiH u decembru 2016. godine proglasio neustavnim odredbe Izbornog zakona BiH koje se odnose na izbor delegata u Domu naroda Federacije BiH, te da je Ustavni sud BiH zbog neprovođenja odluke u julu 2017. godine ukinuo neustavne odredbe čime je stvorena pravna praznina koja potencijalno može otežati provođenje rezultata Opštih izbora 2018. godine. Izvještaj EK takođe podsjeća da odluka Ustavnog suda BiH iz 2010. godine tek treba biti provedena kako bi se zaštitilo osnovno demokratsko pravo građana Mostara da glasaju na lokalnim izborima. Konstatacije iz Alternativnog izvještaja se poklapaju sa gore navedenim, ali se detaljnije obrazlažu suprotstavljeni stavovi glavnih aktera u procesu izmjena Izbornog zakona BiH. 1.4. Parlamenti Što se tiče funkcionisanja Parlamentarne skupštine BiH, u Izvještaju EK se konstatuje da su tenzije među strankama vladajuće koalicije negativno uticale na usvajanje zakona iz Reformske agende, što je dovelo do usporavanja tempa reformi. Navodi se da je insistiranje nekih delegata iz BiH o uključivanju odredaba o mehanizmu glasanja, koji ne bi bili u skladu sa evropskim standardima, sprečavalo Parlamentarni odbor za stabilizaciju i pridruživanje u okviru Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) da usvoji svoj poslovnik i održava sastanke. Dalje se navodi da je Narodna skupština Republike Srpske nastavila usvajati zakonodavstvo u cilju implementacije Reformske agende sa posebnim naglaskom na sektor zdravstva i socijalne zaštite, a da su neslaganja između stranaka vladajuće koalicije Federacije negativno uticala na usvajanje mjera iz Reformske agende na nivou Parlamenta Federacije. Rad odborâ Skupštine Brčko Distrikta ocijenjen je kao poboljšan, uključujući i Odbor za evropske integracije, ali se navodi da su stručni kapaciteti Skupštine i dalje ograničeni. Ocjene iz oba izvještaja se velikim dijelom poklapaju. Dodatno, u Alternativnom izvještaju se konstatuje da su državni i entitetski parlamenti i dalje marginalizovani u ključnim političkim procesima, koji se u praksi odvijaju isključivo na nivou dogovora šefova najuticajnijih stranaka. Izneseni su statistički podaci koji svjedoče porast trenda usvajanja

zakona u hitnoj ili skraćenoj proceduri u državnom i enitetskim zakonodavnim tijelima. Na nivou BiH i Federacije praktično ne postoji parlamentarna većina, što otežava rad parlamenata, dok se kao poseban problem u radu NSRS javlja direktan pritisak izvršnih vlasti. Za razliku od Izvještaja EK, Alternativni izvještaj ne daje ocjenu rada Skupštine Brčko distrikta BiH. 1.5. Izvršna vlast Po pitanju funkcionisanja Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Izvještaj EK navodi da je uticaj imalo iznošenje oprečnih stavova pojedinih članova Predsjedništva o nizu pitanja iz nadležnosti nad vanjskom politikom. S druge strane, navodi se da je Vijeće ministara usvojilo cjelodržavne strategije u oblastima kao što su životna sredina i ruralni razvoj. Međutim, konstatuje se da je odgođeno provođenje brojnih reformi uslijed nedostatka dogovora unutar vladajuće koalicije, kao što su usvajanje cjelodržavnih strategija u oblastima kao što su energija, zapošljavanje ili upravljanje javnim finansijama. Izvještaj EK navodi da je potrebno dodatno ojačati ulogu i kapacitete Direkcije za evropske integracije. Konstatovano je i da još uvijek nije usvojen državni program za usklađivanje domaćeg zakonodavstva sa acquis-em. Alternativni izvještaj se podudara sa Izvještajem EK u domenu konstatacije da je rad izvršne vlasti na državnom nivou u 2017. godini u velikoj mjeri obilježen nepostojanjem parlamentarne većine i razilaženjem stavova unutar vladajuće koalicije, te da je rad Predsjedništva BiH takođe bio obilježen nedostatkom konsenzusa i dogovora oko ključnih stvari i politika. Zabilježeno je da je Vijeće ministara BiH od januara do septembra 2017. imalo najniži intenzitet rada u aktuelnom mandatu u pogledu broja održanih sjednica, a da su malobrojni utvrđeni zakoni uglavnom blokirani u parlamentu zbog nepostojanja parlamentarne većine. U Alternativnom izvještaju se ističu i specifični problemi u radu izvršne vlasti na državnom nivou. Za rad Vlade Federacije BiH, Izvještaj EK navodi tek da su pripremljeni određeni propisi koji proističu iz Akcionog plana za realizaciju Reformske agende, dok se za Vladu Republike Srpske navodi detaljnije da je sa radom počeo prvi dobrovoljni penzijski fond, da je započet program reformi u oblasti željeznica, te da se izmjenama zakonodavstva u oblasti bankarstva načinio korak ka harmonizaciji ekonomskih reformi između entiteta. Konstatuje se i da je RS nastavio odvojeno raditi na usklađivanju svog zakonodavstva sa acquis-em EU i da je razvio sopstvenu metodologiju usklađivanja. Još jednom je pohvaljen Brčko distrikt BiH. Međutim, ipak je zaključeno da je ukupan tempo sprovođenja mjera iz Reformske agende u 2017. godini bio usporen. U pogledu djelovanja izvršne vlasti na entitetskom nivou, Alternativni izvještaj navodi da su posebno zabrinjavajuća dešavanja koja su u protekloj godini zabilježena u Republici Srpskoj, gdje je Glavna služba za reviziju javnog sektora RS, nakon objavljivanja izvještaja o reviziji entitetskog budžeta za prethodnu godinu, javno optužena za pristrasnost i tendencioznost, prvo od strane entitetskog ministra finansija, a zatim i od strane

predsjednika ovog entiteta koji je javno poručio da će direktor službe biti smijenjen ukoliko ne podnese ostavku, što se i dogodilo dva dana kasnije. 1.6. Javna uprava Izvještaj EK je dao poseban značaj oblasti javne uprave, sa jasnim ocjenama i preporukama za dalje djelovanje. Konstatuje se da je Bosna i Hercegovina u ranoj fazi reforme javne uprave, ali da nije ostvaren napredak u protekloj godini, te da preporuke Komisije iz 2016. godine nisu provedene. Ističe se da je državna služba u Federaciji i na kantonalnom nivou ostala rascjepkana, te da slabosti u razvoju politike, koordinaciji i odgovornosti još uvijek nisu riješene. Alternativni izvještaj je takođe potvrdio da nije bilo napretka kada je u pitanju reforma javne uprave, te se ističe da je čak bilo pokušaja da se reforma vrati unazad, kao što je usvajanje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj službi u FBiH (2015), kojim je državna služba stavljena pod direktnu političku kontrolu, a koji je Ustavni sud FBiH proglasio neustavnim, čime je na određeno vrijeme zaustavljen negativan trend politizacije državne službe. Izvještaj EK konstatuje da su zabilježeni nedostaci u Zakonu o slobodi pristupa informacijama, naročito u kontekstu pravnih lijekova kada je pristup informacijama uskraćen. Alternativni izvještaj navodi da je transparentnost institucija vlasti generalno na niskom nivou i da ne postoje aktivne politike kojima bi se transparentnost regulisala i promovirala. U dijelu koji govori o borbi protiv korupcije, Izvještaj EK konstatuje da ne postoje propisi kojima se uređuje pitanje lobiranja, a da su kapaciteti za vršenje kontrola u oblasti javnih nabavki i dalje slabi. Dalje se sugeriše da bi država trebala uvesti potpuno funkcionalan sistem e-nabavki kako bi se unaprijedila transparentnost i smanjile mogućnosti za zloupotrebu, jer u tom smislu ne postoji nikakva politika. Alternativni izvještaj po pitanju procesa javnih nabavki navodi da brojni ugovorni organi i dalje krše osnovne principe javnih nabavki, kao što su transparentnost, efikasnost, nediskriminacija i konkurentnost. I pored postojanja portala javnih nabavki koji objedinjuje informacije o institucijama svih nivoa vlasti, standardi transparentnosti nalažu da se finansijski dokumenti institucija, objavljuju na njihovim zvaničnim stranicama, što u praksi nije slučaj. 1.7. Borba protiv korupcije Slično kao i za oblast javne uprave, Izvještaj EK daje jasne ocjene i preporuke Bosni i Hercegovini kada je u pitanju borba protiv korupcije. Konstatovano je da je određeni

napredak u realizaciji prošlogodišnjih preporuka postignut kroz usvajanje strategija i akcionih planova na različitim nivoima vlasti. Ipak, ocjenjuje se da je pravni i institucionalni okvir i dalje neadekvatan, a rascjepkanost akcionih planova čini njihovu provedbu manje efikasnom. Alternativni izvještaj potvrđuje postojanje navedenih strategija, ali konstatuje da se one ne provode u zadovoljavajućoj mjeri, te da je do sada urađeno nekoliko evaluacija provođenja Strategije za borbu protiv korupcije BiH, koje su pokazale da je u potpunosti provedeno manje od trećine planiranih mjera, dok se procenat mjera koje uopšte nisu provedene kreće od 3 do 10% u različitim izvještajima. Izvještaj EK konstatuje da je Komisija za odlučivanje o sukobu interesa na državnom nivou postala operativna sredinom 2016. godine, te da od tada vrši provjeru imovinskih kartica koje podnose javni zvaničnici i državni službenici. Navodi se da je provedba pravila o sukobu interesa na drugim nivoima vlasti i dalje neravnomjerna. Alternativni izvještaj podsjeća da je oduzimanjem nadležnosti u oblasti sukoba interesa Centralnoj izbornoj komisiji i njegovom davanju Komisiji za odlučivanje o sukobu interesa, ova oblast stavljena pod direktnu kontrolu i uticaj političkih stranaka zastupljenih u PSBiH. Takođe, potvrđuje se da entitetski zakoni o sukobu interesa još nisu usaglašeni sa državnim, tako da od kraja 2013. godine na nivou FBiH i BD ne postoji tijelo koje bi utvrdilo postojanje sukoba interesa. Izvještaj EK podsjeća da neke od preporuka GRECO-a (Grupa zemalja Vijeća Evrope protiv korupcije) na polju finansiranja političkih stranaka i sukoba interesa još uvijek nisu ispunjene, što Alternativni izvještaj potvrđuje. Izvještaj EK napominje da još uvijek nije usvojen novi zakon o sukobu interesa Bosne i Hercegovine koji je usklađen sa međunarodnim standardima, te da FBiH i Brčko distrikt trebaju usvojiti propise o sukobu interesa i o učinkovitoj zaštiti uzbunjivača. Konstatuje se da je Zakon o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju u Republici Srpskoj stupio na snagu u julu 2017. godine. Alternativni izvještaj dodaje da je na državnom nivou predviđena samo administrativna zaštita (ne i sudska) i to samo za osobe koje rade u institucijama BiH ili pravnim licima koja osnivaju institucije. Imovinske kartice se i dalje uređuju odvojenim i nekoordinisanim propisima zbog čega je njihova provedba nedjelotvorna, navodi se u Izvještaju EK. Centralna izborna komisija je odbila da objavi imovinske kartice zvaničnika koji se kandiduju na izborima, u skladu sa tumačenjem Agencije za zaštitu ličnih podataka, a suprotno izbornom zakonu. Alternativni izvještaj podsjeća da je Visoko sudsko i tužilačko vijeće usvojilo Smjernice za sprečavanje sukoba interesa u pravosuđu, ali da one nisu obavezujuće. Vijeće je usvojilo prijedlog obrasca za podnošenje finansijskih izvještaja nosilaca pravosudnih funkcija u BiH, s tim da je naložilo da se iz njega izbrišu rubrike o datumu i načinu sticanja imovine, što je u suprotnosti sa preporukama GRECO-a.

Kao pozitivna ocjena je u Alternativnom izvještaju navedeno da je Bosna i Hercegovina poduzela niz aktivnosti na usklađivanju krivičnog zakonodavstva sa UN-ovom Konvencijom protiv korupcije (UNCAC) kada je u pitanju oduzimanje nelegalno stečene imovine, jer je krivičnim zakonodavstvom utvrđen osnov i način oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom, način zaštite oštećenika, te opšti princip da “niko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom“ i da se korist može oduzeti sudskom odlukom kojom je utvrđeno da je to krivično djelo učinjeno. U Izvještaju EK se navodi da je u cijeloj državi bilo je u 2017. godini zaplijenjeno 837.000 nezakonito stečenih eura. 1.8. Borba protiv terorizma i nasilnog ekstremizma U Izvještaju EK se konstatuje da je pravni okvir Bosne i Hercegovine u oblasti borbe protiv terorizma u velikoj mjeri usklađen s acquis-em i međunarodnim instrumentima, ali da stvarna provedba zakonodavstva kao i saradnja između nadležnih organa zahtijevaju značajna poboljšanja. Pohvaljeni su napori koje su uložile vlasti Bosne i Hercegovine da se zaustavi odlazak građana Bosne i Hercegovine na strana ratišta, te da su na određenim lokacijama u zemlji identifikovane ćelije za širenje radikalizma, naročito u vehabijskim zajednicama. Navedeno je u Izvještaju EK i da je uspostavljeno tijelo za nadzor provedbe Strategije za prevenciju i borbu protiv terorizma (2015- 2020), te Udarna grupa za borbu protiv terorizma. Takođe se konstatuje da su kapaciteti Tužilaštva Bosne i Hercegovine za borbu protiv terorizma odgovarajući, ali da su kazne često blage i utemeljene na nagodbama o priznanju krivice. Napominje se da je EU misija na visokom nivou o borbi protiv terorizma i prevenciji nasilnog ekstremizma obavljena u aprilu 2017. godine izdala nekoliko preporuka koje je Bosna i Hercegovina počela realizirati, ali potrebno je ulaganje dodatnih kontinuiranih napora. Podaci iz Alternativnog izvještaja i Izvještaja EK o broju osoba koje su otišle na strana ratišta se uglavnom podudara, ali Alternativni izvještaj nadalje napominje da u posljednje dvije godine, policijske i sigurnosne agencije nisu zabilježile nijedan novi odlazak. Takođe se podudaraju i konstatacije da je velik broj optuženih za ratovanje u Siriji nakon sporazuma o priznanju krivice osuđeno na godinu dana zatvora. Alternativni izvještaj dodaje da iz ministarstava sigurnosti i pravde BiH kažu da su zbog toga resurse za borbu protiv terorizma preusmjerili ka projektima deradikalizacije u zatvorima i u zajednicama nakon što osuđenici odsluže kazne. Dodatno, u Alternativnom izvještaju se navodi da je država tek nedavno počela sprovoditi strategiju protiv nasilnog ekstremizma, te da je značajan problem institucija zaduženih za borbu protiv terorizma slaba razmjena informacija u istragama u vezi s terorizmom između policijskih agencija i to što se one ponašaju kao da su međusobna konkurencija, da Direkcija za koordinaciju policijskih tijela BiH nije u mogućnosti da interveniše jer nema jasne nadležnosti.

1.9. Civilni nadzor nad sigurnosnim snagama U vezi sa civilnim nadzorom nad sigurnosnim snagama, Izvještaj EK ne ulazi u detalje problematike, već veoma šturo daje određene ocjene i konstatacije. Pa se tako navodi da velike količine nesigurno skladištene i nestabilne municije, naoružanja i eksploziva i dalje predstavljaju rizik, da je masterplan za završetak rješavanja viškova naoružanja koje je držala vojska do 2020. godine dopunjen u decembru 2016. godine sa posebnim mjerama za odlaganje oružja, te zaključuje se da velike zalihe oružja i municije koje drže 16 agencija za sprovođenje zakona u zemlji i široka rasprostranjenost ilegalnog oružja u posjedu stanovnika i dalje predstavljaju problem. Alternativni izvještaj detaljnije analizira civilni nadzor nad sigurnosnim snagama. Navodi se da u odnosu na protekle godine, Komisija za odbranu i sigurnost u 2017. godini nije u dovoljnoj mjeri koristila mehanizme kontrole, kao što su terenske posjete institucijama sigurnosti, dok je bolje rezultate imala u pogledu nadzora nad sektorom odbrane. Komisija proaktivno objavljuje informacije, a sjednice su otvorene za zainteresovanu javnost. Međutim, u Alternativnom izvještaju se navodi da je često suočena sa neadekvatnim odgovorom institucija, jer joj nedostaju instrumenti i mehanizmi kojima bi osigurala da njene preporuke budu u potpunosti sprovedene. U Alternativnom izvještaju se s druge strane navodi da Komisija za nadzor nad radom Obavještajno-sigurnosne agencije BiH ne objavljuje zapisnike sa sjednica, njen rad je zatvoren za javnost i nema blagovremenog izvještavanja javnosti o kontroli finansijskog poslovanja OSA-e. Komisija je u prošloj godini bila opterećena i personalnim problemima u radu. Naime, predsjedavajući komisije je suspendovan odlukom članova komisije, ali nije imenovana nova osoba na tu poziciju. U Alternativnom izvještaju je kao učinkovit ocijenjen rad Ureda parlamentarnog vojnog povjerenika.

2. Ljudska prava i zaštita prava manjina 2.1. Suzbijanje diskriminacije Kada je riječ o politikama zabrane diskriminacije, Izvještaj EK konstatuje da još nisu usvojene cjelodržavne strategije o ljudskim pravima i borbi protiv diskriminacije, ali da su poduzeti određeni početni koraci na razvoju srednjoročnog programa za borbu protiv diskriminacije. Napominje se da presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci još uvijek nije provedena, da nije postignut napredak u otklanjanju fenomena "dvije škole pod jednim krovom", da i dalje postoje nesuglasice u vezi sa obrazovanjem na maternjem jeziku, nacionalnim grupama predmeta i nastavnim planovima i programima, da sistemska rješenja za osiguravanje inkluzivnog i nediskriminirajućeg obrazovanja nisu donesena, da zajednička jezgra nastavnih planova i programa još nije završena niti se primjenjuje na cijeloj teritoriji BiH, da mogućnost izučavanja nacionalne grupe predmeta je i dalje ograničena, te da nepriznavanje naziva

bosanski jezik u Republici Srpskoj dovodi do povremenih prekida nastave u školama, često od strane porodica povratnika. U Alternativnom izvještaju se napominje da su sredinom 2016. godine stupile na snagu izmjene i dopune Zakona o zabrani diskriminacije, kojima je unaprijeđen zakonski okvir za zaštitu od diskriminacije. Terminološki je usklađena i proširena lista osnova po kojima je zabranjena diskriminacija, jasnije je definisano uznemiravanje i seksualno uznemiravanje, a poboljšane su i uvedene novine u proceduralnom aspektu zakona. Kao i Izvještaj EK, Alternativni izvještaj napominje da nije usvojena Strategija, ali dodaje i da se izradom Srednjoročnog programa za suzbijanje diskriminacije u BiH 2017–2022 odustalo od izrade Strategije. Dodatno, u Alternativnom izvještaju se ističe da Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH još nije uspostavilo centralnu bazu podataka za počinjena djela diskriminacije, iako Zakon o zabrani diskriminacije propisuje tu obavezu, te da tokom 2017. godine nije bilo velikih javnih kampanja informisanja javnosti o postojanju Zakona o zabrani diskriminacije i njegovim izmjenama i dopunama kao i mehanizmima zaštite. U protekle dvije godine, Ministarstvo nije objavilo ni izvještaj o pojavnim oblicima diskriminacije. 2.2. Institucija ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine Izvještaj EK je konstatovano da Ured ombudsmana i dalje nema adekvatne ljudske resurse i da se suočava sa ozbiljnim finansijskim ograničenjima uprkos nedavnom povećanju budžeta. Navodi se i da ovo štetno utiče na funkcionisanje Institucije, uključujući i provedbu propisa o zabrani diskriminacije. Takođe se potcrtava da Institucija Ombudsmana još nije reformisana u skladu sa Pariškim principima i preporukama koje je izdao Globalni savez nacionalnih institucija za ljudska prava tokom postupka ponovne akreditacije krajem 2017. godine kako bi unaprijedio njenu nezavisnost i djelotvornost i omogućio joj da funkcioniše kao državni mehanizam za prevenciju torture i zlostavljanja. I Alternativni izvještaj se referiše na Međunarodni koordinacioni komitet UN-a za akreditaciju nacionalnih institucija za zaštitu ljudskih prava, koji je doveo u pitanje reakreditaciju bh. Institucije ombudsmena nakon neusvajanja Zakona o ombudsmanu 2015. godine. U Alternativnom izvještaju se napominje da je Vijeće ministara BiH u septembru 2017. godine usvojilo Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ombudsmenu za ljudska prava BiH, ali su predložene izmjene i dopune neznatne i ne doprinose funkcionalnijoj ulozi ombudsmana u zaštiti ljudskih prava, dok je sam proces izrade prijedloga bio netransparentan i nije uključivao javne konsultacije. Kao pozitivni primjeri u radu institucije, Alternativni izvještaj navodi izdavanje Specijalnog izvještaja o upotrebi službenog jezika i pisma u Bosni i Hercegovini i Specijalnog izvještaja o položaju i slučajevima prijetnji novinarima u Bosni i Hercegovini.

2.3. Rodna ravnopravnost Zakonske odredbe koje omogućavaju ravnopravnost između žena i muškaraca u velikoj mjeri postoje, konstatovano je u Izvještaju EK, ali se i dalje ne primjenjuju na djelotvoran način. Procjene utjecaja na ravnopravnost spolova prilikom izrade propisa i politika se ne provode iako su predviđene u zakonodavstvu. Žene su i dalje nedovoljno zastupljene u politici i javnom životu, zaključak je u Izvještaju EK. Nedostatak djelotvorne provedbe propisa o sprečavanju i zaštiti od rodno zasnovanog nasilja, naročito nasilja u porodici navodi se kao razlog za zabrinutost u Izvještaju EK. Takođe se napominje da relevantno zakonodavstvo još uvijek nije usklađeno sa Istanbulskom Konvencijom o prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, te da još uvijek nije uspostavljen usklađen sistem za praćenje i prikupljanje podataka o slučajevima nasilja nad ženama. Ocjena u Izvještaju EK je da je broj donesenih zaštitnih mjera i dalje nizak, a da opšti sistem za pružanje odgovora i podrške žrtvama treba poboljšati. Navedeno je i da se postojeće sigurne kuće i dalje u većini slučajeva nedovoljno finansiraju, što je u suprotnosti sa postojećim propisima. Alternativni izvještaj se slaže u konstataciji da je pravni okvir dobar, ali dodaje da postoji veliki raskorak između zakona i njihove primjene u praksi. Procenat žena u upravljačkim tijelima političkih stranaka i dalje se kreće između 10% i 20%, a zastupljenost žena u parlamentarnim tijelima je ispod 20%, a u Kolegiju za EU integracije je svega 6% žena. Alternativni izvještaj ocjenjuje da primjena zakonskih odredbi usmjerenih na sprečavanje i kažnjavanje nasilja nad ženama nije zadovoljavajuća i za ova djela se najčešće izriču uslovne osude i niske novčane kazne. Takođe, ne postoje službeni statistički podaci o broju rodno zasnovanih ubistava žena (femicidu), niti su uspostavljeni modaliteti praćenja femicida u skladu sa preporukama Specijalne izvjestiteljice UN-a o nasilju prema ženama iz 2015. godine. U Republici Srpskoj je 2017. godine stupio na snagu novi Krivični zakonik koji je djelimično harmoniziran sa Istanbulskom konvencijom uvođenjem novih krivičnih djela, ali se nasilje u porodici i dalje dvostruko inkriminiše, kao krivično djelo i kao prekršaj, što je protivno odredbama Konvencije. U Federaciji BiH i Brčko distriktu nije bilo promjena legislative u ovom pogledu, navodi se u Alternativnom izvještaju. Sistem finansiranja sigurnih kuća za žrtve nasilja u porodici ostao je nepromijenjen u odnosu na 2016. godinu, pri čemu su isplate sredstava i dalje neredovne, što ugrožava kako održivost, tako i efektivnost njihovog rada. Alternativni izvještaj se takođe dotiče rodne ravnopravnosti u oblasti radnih, zdravstvenih i socijalnih prava, te ranjivih grupa žena, što nije obuhvaćeno Izvještajem EK. 2.4. Položaj i prava Roma i Romkinja Izvještaj EK konstatuje da je zakonski okvir za zaštitu manjina u velikoj mjeri uspostavljen i u skladu je sa Okvirnom konvencijom za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Evrope, ali se dodaje da nije postignut nikakav napredak za provedbu postojećih zakona jer i dalje

nije uspostavljena koordinacija između države i entiteta. Pripadnici nacionalnih manjina su i dalje nedovoljno prisutni i premalo učestvuju u političkim i javnim raspravama i u medijima, te Bosna i Hercegovina još uvijek nema cjelodržavni strateški dokument o nacionalnim manjinama. Prema Izvještaju EK, Romi su u BiH i dalje najugroženija manjina u najnepovoljnijoj situaciji. Revidirani akcioni plan za Rome u oblasti stambenog zbrinjavanja, zapošljavanja i zdravstvene zaštite je usvojen krajem 2017. godine, ali i dalje nedostaju odgovarajuća sredstva za njegovu provedbu. Akcioni plan za obrazovanje nije dio općeg plana i nedostaju sredstva za njegovo provođenje. Takođe se navodi da je Odbor za Rome u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine aktivan, ali da ima samo savjetodavnu ulogu. Stope upisa u ustanove obaveznog obrazovanja su se povećale, ali broj onih koji odustaju od školovanja je i dalje veoma veliki, zbog čega je Bosna i Hercegovina jedna od zemalja regije s niskom stopom završetka obaveznog obrazovanja. U Izvještaju EK se navodi da Romska zajednica i dalje ima velikih poteškoća u pristupu zdravstvenim uslugama i tržištu rada, uz stopu nezaposlenosti koja je među najvišima u regiji. Konstatacija u Aternativnom izvještaju da su Romi i Romkinje najbrojnija i najugroženija nacionalna manjina u Bosni i Hercegovini se u potpunosti slaže sa Izvještajem EK, kao i konstatacija da osigurana sredstva za implementaciju Akcionog plana nacionalne Strategije za integraciju Roma nisu dovoljna. U Alternativnom izvještaju se nadalje navodi da Akcioni plan nije rodno odgovoran, s obzirom da se položaj Romkinja spominje samo u jednoj rečenici, i to o unapređenju zdravstvene zaštite romskih žena i djece. Tokom 2017. godine imenovan je novi saziv Odbora za Rome pri Vijeću ministara BiH, u kojem učestvuje osam muškaraca i tri žene, čime nije ispoštovana odredba Zakona o ravnopravnosti polova BiH o 40% učešća manje zastupljenog pola u javnim tijelima. Alternativni izvještaj napominje da ne postoji državna strategija za ekonomsko osnaživanje Roma/kinja. U okviru zavoda za zapošljavanje nisu uspostavljeni metodologija i sistem realizacije obuke s ciljem aktivnog traženja posla, niti su obuhvaćeni problemi koji postoje kod prijava za dodjelu sredstava podrške samozapošljavanju i obrazovanju iz oblasti preduzetništva. Romske zajednice su i dalje nedovoljno informisane o načinu ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu, a dodatni problem predstavlja netransparentna raspodjela sredstava za implementaciju Akcionog plana za zdravstvenu zaštitu Roma/kinja. U Alternativnom izvještaju se navodi i da je Zakon o prebivalištu/boravištu, koji je usvojen 2015. godine, dodatno pogoršao situaciju Roma/Romkinja, jer je uveo obavezu da se dokazuje “valjani osnov” za prijavu prebivališta na osnovu dokumenata koje osobe iz romske zajednice najčešće ne posjeduju. U pogledu ostvarivanja prava na obrazovanje, entiteti i kantonalne vlasti sami određuju da li će i koliko će sredstava izdvojiti za obrazovanje Roma/kinja, dok u FBiH primjena akcionih planova u oblasti obrazovanja varira od kantona do kantona. 2.5. Osobe sa invaliditetom Izvještaj EK navodi da je u pogledu prava osoba sa invaliditetom, koje nisu djelotvorno zaštićene, postignut mali napredak. Komitet UN-a za prava osoba sa invaliditetom je u

martu 2017. godine razmatrao izvještaj Bosne i Hercegovine i donio niz preporuka koje zahtijevaju hitno djelovanje. Kada je u pitanju Alternativni izvještaj, u njemu se konstatuje da zakonodavstvo u BiH i dalje nije usklađeno sa UN-ovom Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom, te da u periodu nakon posljednjeg izvještaja nije usvojen nijedan zakon u ovoj oblasti, a zakoni koji su na snazi i dalje se ne primjenjuju adekvatno. Alternativni izvještaj dodaje da su Vijeće ministara BiH i Vlada FBiH prihvatile preporuke Komiteta UN-a i utvrdili zaduženja za nadležna ministarstva. Oba entiteta su u toku izvještajnog perioda, FBiH u 2016. i RS u 2017. usvojili strategiju za unaprjeđenje prava i položaja osoba sa invaliditetom, navodi se u Izvještaju EK, te dodaje da je potrebno uložiti napore za brzu i djelotvornu provedbu strategija. Alternativni izvještaj potvrđuje da oba entiteta imaju strategije za unapređenje društvenog položaja osoba s invaliditetom, ali i da je implementacija prethodnih strategija bila nezadovoljavajuća. U Izvještaju EK se dalje navodi da je Bosna i Hercegovina uspostavila Vijeće za osobe sa invaliditetom, ali određene grupe osoba sa invaliditetom nemaju predstavnike u Vijeću. Nadalje, Izvještaj EK navodi da Zakon o zabrani diskriminacije formalno pruža zaštitu od diskriminacije, ali se u praksi osobe sa invaliditetom često suočavaju sa diskriminacijom u pristupu obrazovanju, zapošljavanju, socijalnoj zaštiti i zdravstvu. Neprovođenje relevantnih propisa je dovelo do toga da su djeca i mladi ljudi isključeni iz redovnog procesa obrazovanja, te da nije osiguran pristup do većine javnih objekata i institucija kao ni u javnom prevozu. Alternativni izvještaj potvrđuje da se interesi djece s invaliditetom i dalje ne uzimaju u obzir prilikom izrade novih zakona, niti se čine bilo kakvi napori da se principi inkluzivnog obrazovanja primijene u praksi. Takođe su tokom godine bili prisutni primjeri u kojima državni i entitetski parlamenti odbijaju obezbijediti sredstva za obrazovanje i podršku djeci sa poteškoćama. 2.6. Prava djece Izvještaj EK navodi da je nedostatak sredstava i koordinacije između organa vlasti usporio provedbu Akcionog plana za djecu 2015-2018. Izražena je zabrinutost u Izvještaju EK zbog neadekvatnih standarda zaštite djece koja se nalaze u institucionalnom smještaju, od kojih 70% ima neki oblik invaliditeta. Dalje se navodi da je tokom izvještajnog perioda Vlada FBiH usvojila Zakon o hraniteljstvu, čija provedba bi trebala unaprijediti zaštitu oko 1.500 djece bez roditeljskog staranja. U Alternativnom izvještaju se navodi da su oba bh. entiteta prije nekoliko godina razvila odgovarajuće strategije za deinstitucionalizaciju i unapređenje sistema alternativne brige

za djecu bez roditeljskog staranja. Njihova provedba je, međutim, i dalje slaba. U Republici Srpskoj, oblast hraniteljstva je regulisana Pravilnikom o hraniteljstvu, dok je Parlament Federacije BiH u februaru 2017. usvojio Zakon o hraniteljstvu/udomiteljstvu, sa ciljem da se ova oblast konačno uredi, navodi se u Alternativnom izvještaju, te dodaje da je glavni problem transformiranja ustanova za djecu je i dalje nepostojanje fondova iz kojih bi se finansirale neophodne infrastrukturne i kadrovske promjene, te ovaj proces i dalje više zavisi od partnerstva nevladinih organizacija i međunarodnih fondova, nego od sistemskog djelovanja nadležnih institucija. 2.7. Povratnici i raseljene osobe Izvještaj EK navodi da je u pogledu izbjeglica i interno raseljenih lica određeni napredak postignut po pitanju strategije za primjenu Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma, u oblasti povrata imovine i stanarskih prava, obnove kuća i infrastrukture za povratnike i interno raseljena lica. Međutim, navodi se da je i dalje naročito potrebno posvetiti pažnju naknadi štete za imovinu koja ne može biti vraćena, kao i pristupu zdravstvenoj zaštiti i zapošljavanju, te pitanjima zdravstvene i socijalne zaštite, sigurnosti, deminiranja i obrazovanja. Slučajevi napada na imovinu povratnika ukazuju na potrebu da se postigne i održi sigurnost kako bi se omogućio održivi povratak u predratna boravišta, navodi se u Izvještaju EK. Alternativni izvještaj navodi da su povratnici/e neravnopravni u odnosu na etnički većinsku populaciju u mjestu povratka u različitim aspektima – nemaju jednak pristup zapošljavanju u javnim institucijama i preduzećima; isključeni/e su iz procesa donošenja odluka; nisu im garantovana ista prava u obrazovanju itd. Nadalje se navodi da se napadi na osobe i imovinu koja pripada povratničkoj zajednici ne procesuiraju i ne evidentiraju adekvatno, te se bilježe slučajevi kada se ovakva krivična djela tretiraju kao prekršaji, ili se ignoriše postojanje motiva koji bi ih kvalifikovao kao zločin iz mržnje. 2.8. Prava LGBTI osoba U Izvještaju EK se u pogledu prava LGBTI osoba navodi da su krivični zakoni usklađeni na način da je usvojena regulacija zločina iz mržnje na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta, ali i da je usvajanjem izmjena i dopuna Zakona o zabrani diskriminacije u 2016. godini zabranjena diskriminacija na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta, što je pohvaljeno i u Alternativnom izvještaju, ali se i navodi da i dalje nema slučajeva sudskog procesuiranja diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije. Alternativni izvještaj dodaje i da su mjere za zaštitu ljudskih prava LGBTI osoba uključene u planove implementacije Gender akcionog plana na državnom i entitetskom nivou, te da je Agencija za ravnopravnost spolova BiH započela pripreme za izradu Akcionog plana za jednakost LGBTI osoba.

Izvještaj EK pominje redovno održavanje Merlinka Queer Film Festivala, ali i otkazivanje LGBTI marša protiv nasilja zbog propusta vlasti da na vrijeme izdaju dozvolu, te konstatuju da se nedovoljno provodi krivično gonjenje počinitelja zločina iz mržnje, kao i govora mržnje i da prethodni nasilni napadi na LGBTI osobe nisu doveli do podizanja optužnica. Alternativni izvještaj navodi da su tokom 2017. zabilježena 23 slučaja nasilja motivisanog mržnjom prema LGBTI osobama, od čega osam slučajeva porodičnog nasilja i četiri slučaja vršnjačkog nasilja, te da su homofobija i transfobija i dalje izražene u obrazovnom sistemu. Oba izvještaja konstatuju da nije bilo pomaka u regulisanju prava za istospolne parove, te da nije bilo promjena po pitanju procedure za izmjenu oznake spola na ličnim dokumentima što transrodne osobe i dalje ostavlja marginalizovane i diskriminisane. 2.9. Pružanje azila Zakon o azilu iz 2016. godine je u velikoj mjeri u skladu s međunarodnim standardima i s pravom EU, te većina provedbenih propisa je na snazi i provode se, ali država nije potpisala sporazum sa Evropskim uredom za podršku azilu, navodi se u Izvještaju EK. Alternativni izvještaj navodi da iako BiH ima usvojenu Strategiju u oblasti migracija i azila za period 2016–2020, jasna politika rada s migrantima ne postoji. U Izvještaju EK se navodi da je u 2017. godini, ukupno je 380 osoba zatražilo međunarodnu zaštitu od čega je osam osoba odobren status supsidijarne zaštite, odbijeno je u meritumu 15 zahtjeva za 15 osoba i 143 zahtjeva od 167 osoba su poništeni budući da su podnositelji napustili ili pokušali napustiti zemlju ili se nisu pojavili na razgovoru, ali da nije bilo priznavanja izbjegličkog statusa od 2014. godine. Alternativni izvještaj navodi da je Služba za strance BiH u oktobru 2017. godine u svom saopštenju utvrdila da se broj ulazaka u odnosu na 2016. godinu povećao za 350%, te da je u prvih devet mjeseci 2017. godine ukupno 605 osoba privedeno i “stavljeno pod nadzor ili su direktno vraćene u zemlju iz koje su ušli u BiH”. Zabrinjavajući su istupi javnih zvaničnika koji se graniče sa govorom mržnje, a koji tražioce azila predstavljaju kao nasilnike i kao prijetnju, dodaje se u Alternativnom izvještaju. 2.10. Trgovina ljudima Bosna i Hercegovina je i dalje zemlja polazišta, tranzita i odredišta kada je u pitanju trgovina ljudima u svrhu radne eksploatacije, seksualne eksploatacije, prosjačenja i prisilnog braka, ocjena je Izvještaja EK.

Alternativni izvještaj navodi da je tokom 2016. godine identifikovano 48 potencijalnih žrtava trgovine ljudima (38 punoljetnih i 10 maloljetnih; 30 žena i 18 muškaraca), što je 13 više nego u prethodnoj godini, dok Izvještaj EK s obzirom da je objavljen kasnije raspolaže i podatkom da je taj broj za 2017. godinu na 55. Izvještaji se poklapaju u ocjeni da je potrebno poboljšati institucionalni odgovor na porast broja slučajeva trgovine ljudima. 2.11. Sloboda okupljanja Izvještaj EK navodi da su sloboda okupljanja i udruživanja sadržana u ustavima i propisima na različitim nivoima vlasti u državi, ali da pravni propisi širom Bosne i Hercegovine još nisu usklađeni sa međunarodnim standardima. Alternativni izvještaj daje ocjenu da policija generalno ne opstruiše organizovanje i izvođenje javnih skupova, ali da postoje izuzeci koji ukazuju na nejednak tretman različitih okupljanja. Oba izvještaja navode konkretne primjere u kojima se bilježi kršenje prava na slobodu okupljanja, poput administrativne šutnje Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo, zbog koje nije bilo moguće organizovati protest protiv kršenja prava LGBTI osoba. 2.12. Pravo na obrazovanje Izvještaj EK ne tretira pravo na obrazovanje kao posebnu oblast, ali ova pitanja detaljnije obrazlaže u poglavlju o suzbijanju diskriminacije. Alternativni izvještaj ovu oblast prvenstveno tretira kroz prizmu diskriminacije u obrazovanju, te konstatuje da nije bilo većih pomaka na rješavanju diskriminacije u obrazovanju, pa se tako u Alternativnom izvještaju navode i konkretni primjeri diskriminacije u obrazovanju u oba entiteta i pojedinim kantonima, od kojih se većina veže “dvije škole pod jednim krovom“ i pravo na korištenje maternjeg jezika.

3. Ekonomsko-socijalna pitanja

U Izvještaju EK je posvećena posebna pažnja ekonomskom razvoju i konkurentnosti, a ne toliko ekonomsko-socijalnim pitanjima, kako je to u Alternativnom izvještaju. Ipak, izvještaji se poklapaju u podacima iznesenim o nezaposlenosti, pa se tako konstatuje da postoje slabosti u statistici tržišta rada, jer prikazani pad broja nezaposlenih nije nužno rezultat novog zapošljavanja, pa tako Alternativni izvještaj navodi i moguće primjere za takvo stanje poput brisanja iz evidencije zbog odbijanja odgovarajućeg posla,

ispunjavanja uslova za penziju, navršenih 65 godina života, primanja novčane naknade, odsluženja zatvorske kazne, smrti i sl. Alternativni izvještaj dalje govori o zakonima o radu i zaštiti radnih prava, što nije obuhvaćeno Izvještajem EK.

4. Mediji i sloboda izražavanja

Ekonomski položaj novinara/ki U Izvještaju EK se konstatuje da još nije u potpunosti postignuta transparentnost vlasništva nad medijima, te da na državnom nivou još uvijek nije donesen zakon o transparentnosti vlasništva nad medijima. Takođe se navodi da javni emiteri, koji nisu dio javnog RTV sistema, se finansiraju iz opštinskih i kantonalnih budžeta, te su i dalje su pod jakim uticajem politike. Navodi se i da propisi koji uređuju državnu pomoć i konkurenciju sadrže odredbe koje ozbiljno ometaju nezavisnost i rad emitera. Alternativni izvještaj se s druge strane više bavio radnim pravima novinara/ki, pa se navodi da su najprisutniji rad “na crno”, bez odgovarajućih ugovora, ili čak bez ikakvog ugovora, zatim honorarni rad, neprijavljivanje zaposlenih, neuplaćivanje doprinosa na puni iznos plate itd. Navodi se ida ne postoji značajnije sindikalno organizovanje kako bi se zaštitila radna prava novinara/ki. U Alternativnom izvještaju se navodi i da su finansijski problemi javnih servisa usko vezani za konstantan pad plaćanja RTV takse. Napadi na novinare i medijske slobode Izvještaj EK navodi da se još uvijek prijavljuju predmeti koji se odnose na zastrašivanje i prijetnje upućene novinarima (naročito novinare koji izvještavaju o odluci MKSJ-a o Prliću i druge), verbalne i fizičke napade, hakiranje internet stranica, politički, institucionalni i ekonomski pritisak i klevete. U Alternativnom izvještaju se navode konkretni slučajevi i statistike. Konstatuje se da se napadi na novinare ne tretiraju kao posebno krivično djelo, što je preporučeno Specijalnim izvještajem Ombudsmana za ljudska prava BiH o položaju i slučajevima prijetnji novinarima, te da istrage u slučaju napada na novinare/ke nisu adekvatne, a da su sudski postupci jako spori. Dalje se u Alternativnom izvještaju navodi da su tužbe za klevetu koje podižu političari protiv novinara još jedan vid pritiska koji ističu sami novinari/ke, a da se politički pritisci često vrše i kroz uvjetovanje finansijske podrške medijima, čime se direktno utiče na uredničku politiku i objektivnost izvještavanja. Regulatorna tijela Politička i institucionalna nezavisnost Regulatorne agencije za komunikacije je ojačana izmjenama i dopunama zakona, ali je manjak njene finansijske nezavisnost i dalje

razlog za brigu, navodi se u Izvještaju EK, te se dodaje da još nije osigurana politička neutralnost i nezavisnost RAK-a kao ni percepcija javnosti o RAK-u kao neutralnom tijelu. Alternativni izvještaj ističe da se RAK više bavi tehničkim pitanjima, nego medijskim slobodama, te ga novinari/ke uglavnom ne doživljavaju kao tijelo koje štiti njihove interese, a s obzirom da se generalni direktor RAK-a bira po političkoj liniji, ne doživljava se ni kao nezavisno tijelo. Izvještaj EK takođe dodaje da je Udruženje BH novinari i dalje najaktivnija organizacija civilnog društva u oblasti slobode izražavanja, slobode medija, zaštite novinara i integriteta medija, dok se Alternativni izvještaj dalje bavi pobliže zaštitom intelektualnog vlasništva i autorskih prava u sferi medija, što nije obuhvaćeno Izvještajem EK.

5. Usklađenost sa EU acquis-em: posebne oblasti

S obzirom da je Inicijativa za monitoring evropskih integracija BiH u svom Alternativnom izvještaju dodatno obradila određene oblasti za koje postoji ekspertiza unutar koalicije, takve oblasti nisu istaknute i u Izvještaju EK, tako da će ovo poglavlje dati prikaz samo onih oblasti koje se pominju i u Izvještaju EK. 5.5. Regionalna pitanja U Izvještaju EK se kao posebno problematični odnosi izdvajaju oni sa Kosovom i sa Srbijom, pa se tako konstatuje da BiH i Kosovo još uvijek nemaju uspostavljene nikakve odnose, te da je još uvijek na snazi veoma striktan vizni režim, a u vezi odnosa sa Srbijom se navode tenzije prouzrokovane inicijatovom za reviziju presude Međunarodnog suda pravde, ali i još uvijek nepotpisan sporazum o demarkaciji. Alternativni izvještaj takođe ističe problem otvorenih pitanja između BiH i Kosova, ali je sa druge strane problematizirao i inicijalno nepotpisivanje Sporazuma o pristupanju transportnoj zajednici tokom Samita zemlja Zapadnog Balkana u Trstu. Izvještaj EK je propustio pomenuti određena biletaralna pitanja u regiji koja se u Alternativnom izvještaju posebno ističu, a to su ona bitna za suočavanje s prošlošću u regiji i saradnji pravosudnih organa u pitanju ratnih zločina. Alternativni izvještaj navodi da su se nakon izrečene prevostepene presude Ratku Mladiću, mogle čuti poruke podrške i osporavanja suda od zvaničnika iz RS-a i Srbije. Dalje se navodi i da su nakon drugostepene presude u predmetu “Prlić i drugi”, odluku suda osporili zvaničnici/e iz Hrvatske i hrvatski političari u BiH. Ipak, izvještaji su saglasni da je pokretanje zahtjeva za reviziju presude po tužbi BiH protiv Srbije za genocid takođe izazvalo burne reakcije. Dodatno, Alternativni izvještaj navodi pozitivan primjer uspostavljanja Regionalne kancelarije za saradnju mladih Zapadnog Balkana (RYCO).

U Alternativnom izvještaju se kao problematična pitanja ističu još i zabrane izručenja kod optuženika sa dvojnim državljanstvom, nezadovoljavajući nivo razmjene dokumentacije i arhiva, problemi sa različitim kvalifikacijama krivičnog djela, neprocesuiranje određenih ratnih zločina itd. Ipak, navodi se da je formiranje zajedničkih istražnih timova između tužilaštava BiH i Srbije, čiji je rad rezultirao optužnicama za ubistvo stotina bošnjačkih civila u selu Kravica (Srebrenica), te mučenje i ubistvo 20 osoba koje su otete iz voza na stanici u mjestu Štrpci, ukazalo je na moguće pozitive pomake u regionalnoj saradnji. 5.6. Tranzicijska pravda

Procesuiranje ratnih zločina Prema ocjeni Izvještaja EK, provedba ciljeva iz Državne strategije za rad na predmetima ratnih zločina je nastavljena i to preraspodjelom manje složenih predmeta sa državnog pravosuđa na druge pravosudne nivoe i na način da državno pravosuđe preuzme najsloženije predmete sa drugih sudskih instanci. S druge strane, Alternativni izvještaj podsjeća da su prema Strategiji za procesuiranje ratnih zločina najsloženiji predmeti ratnih zločina trebali biti riješeni do kraja 2015. godine, a ostali predmeti u roku od 15 godina. Dodaje se da efikasno procesuiranje ratnih zločina otežavaju paralelni procesi na državnom i entitetskom nivou za isti zločin, neujednačena pravna kategorizacija zločina, slabe optužnice, neiskustvo nekih tužilaca i nekvalitetno vođenje procesa. Podsjeća se i da su se u proteklom periodu nastavile zabrinjavajuće tendencije ka slabljenju kaznene politike, ispoljene u prijedlogu Ministarstva pravde BiH da se omogući pomilovanje osuđenih za kaznena djela genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, nakon izdržane tri petine kazne. Statistički podaci U Izvještaju EK se navodi da je zabilježen napredak u rješavanju zaostatka neriješenih predmeta ratnih zločina, te da je smanjen broj optužnica i iznosi 40 podnesenih optužnica protiv 69 osumnjičenih lica u 2017. godini u poređenju sa 72 optužnice protiv 154 osumnjičena lica u 2016. godini. Takođe se navodi da su sudovi u Bosni i Hercegovini 2017. godine potvrdili 46 optužnica protiv 95 osumnjičenih lica i okončali 47 predmeta u prvostepenom postupku protiv 75 osumnjičenih lica, od kojih je 46 osuđeno, a 29 oslobođeno. Podaci iz Alternativnog izvještaja se tiču prvih 11 mjeseci 2017. godine, ali su mnogo detaljniji u smislu informacija za pojedine sudove i tužilaštva u BiH.

Prava žrtava torture Izvještaj EK daje ocjenu da je podrška žrtvama i svjedocima na sudovima dodatno unaprijeđena, te da sudska policija ima formalno ovlaštenje da osigura zaštitu u oba entiteta. Međutim, dodaje se da je njena dugoročna održivost i dalje povezana sa garancijom za nastavak finansiranja iz domaćih izvora. Alternativni izvještaj s druge strane konstatuje da zakonska regulativa prava žrtava torture nije harmonizovana, te da je nacrt Zakona o pravima žrtava torture u BiH odbijen u Parlamentarnoj skupštini BiH 2014. godine, a da je Zajednička komisija za ljudska prava PSBiH posljednji put raspravljala o izradi zakona 2016. godine. U decembru 2017, međuresorna komisija je konačno finalizirala prijedlog zakona, ali se još nije našao u proceduri. Alternativni izvještaj ističe i problem u potraživanju naknade štete, naročito u Republici Srpskoj, što je u suprotnosti sa članom 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima, te su preživjele žrtve torture i seksualnog nasilja stoga primorane plaćati visoke sudske troškove. Dodatno, prenošenje predmeta sa krivičnih na građanske sudove podrazumijeva i gubitak zaštite identiteta svjedoka, s obzirom da krivični sudovi pružaju zaštitu identiteta, a građanski sudovi ne. Seksualno nasilje u ratu Ocjena Izvještaja EK je da je zabilježen nastavak pozitivnog trenda uspješnog procesuiranja predmeta ratnih zločina koji uključuju seksualno nasilje, te se navodi da su izrečene pravosnažne osuđujuće presude u 13 predmeta protiv 20 optuženih. Alternativni izvještaj podsjeća da u BiH postoji više od 20.000 žrtava seksualnog nasilja u ratu koje još uvijek nisu dočekale pravdu na sudu. Iako je posljednjih godina došlo do značajnog porasta procesuiranja slučajeva ratnih zločina seksualnog nasilja, taj broj je i dalje nizak, slučajevi se procesuiraju sporo, te se ustaljena praksa nekažnjavanja nastavlja. Ova situacija se dodatno pogoršala zahvaljujući praksi izricanja minimalne kazne (3–5 godina) i/ili omogućavanju počiniocima da preinače kazne zatvora u novčane kazne, navodi se u Alternativnom izvještaju. U ostatku poglavlja o tranzicijskog pravdi, Alternativni izvještaj govori o nestalim osobama, te Strategiji tranzicijkse pravde i politikama sjećanja. Izvještaj EK ne tretira ova pitanja.

Zaključne ocjene komparativnog pregleda Izvještaja EK i Alternativnog izvještaja

Strukture izvještaja Strukture se razlikuju prvenstveno zbog izostanka informacije o samoj strukturi Izvještaja EK, te imajući u vidu da se Alternativni izvještaj objavljuje par mjeseci prije zvaničnog izvještaja, zadržana je ranije korištena struktura, dok se struktura Izvještaja EK promijenila, prvenstveno iz razloga što nije objavljen kompletan, već privremeni izvještaj. Uz objavu tog privremenog izvještaja navedeno je da će puni analitički izvještaj biti objavljen u jesen 2018. godine, ali kasnije informacije ipak upućuju da će se taj izvještaj čekati do proljeća 2019. godine. Obrađena poglavlja Alternativni izvještaj se drži oblasti i poglavlja za koja unutar koalicije organizacija civilnog društva postoji ekspertiza za kvalitetnu obradu datih pitanja, dok Izvještaj EK ipak obuhvata više oblasti. Alternativni izvještaj prvenstveno pokriva pitanja koja se mogu obuhvatiti poglavljima 23 i 24, ali i pitanjima koja se tiču medija, regionalne saradnje i tranzicijske pravde. S druge strane, Izvještaj EK stavlja naglasak i na pitanja koja se tiču tržišta i konkurentnosti, koja nisu u fokusu djelovanja Inicijative za monitoring evropskih integracija BiH. Usklađenost podataka Primjetna je velika podudarnost podataka koji su prezentovani u oba izvještaja. Izvještaj EK najčešće daje opšte konstatacije, dok Alternativni izvještaj svoje tvrdnje dodatno potkrepljuje konkretnim primjerima, statističkim podacima ili istraživanjima. Izvještaj EK se dosta rjeđe poziva na statističke podatke. Nisu primjetna relevantnija neslaganja u tvrdnjama koje se iznose izvještajima, ali je evidentno da Izvještaj EK koristi blaži ton kod davanja ocjena, ali i pored toga vrlo jasno definiše preporuke. Alternativni izvještaj je dodatno obogaćen različitim podacima iz prakse koji se prikupljaju sa terena od strane oganizacija civilnog društva.

O INICIJATIVI Inicijativa za monitoring evropskih integracija Bosne i Hercegovine je neformalna koalicija četrdeset organizacija civilnog društva koja doprinosi praćenju reformi i nadgleda primjenu politika, prava i standarda Evropske unije, fokusirajući se na pitanja demokratizacije, vladavine prava, te ljudskih i manjinskih prava. Više o Inicijativi saznajte na: http://eu-monitoring.ba/o-inicijativi/. Aktivne članice Inicijative su: Aarhus centar u BiH, Sarajevo Asocijacija za demokratske inicijative, Sarajevo BH novinari, Sarajevo BIRN BiH, Sarajevo Centar za istraživačko novinarstvo, Sarajevo Centar za mlade Kvart, Prijedor Centar za političke studije, Sarajevo Centar za promociju civilnog društva, Sarajevo Fondacija Cure, Sarajevo Fondacija 787, Sarajevo Forum ZFD, Sarajevo Helsinški parlament građana, Banja Luka Hope and Homes for Children Inicijativa mladih za ljudska prava u BiH, Sarajevo Udruženje Kali Sara, Sarajevo MyRight - Empowers People with Disabilities, Sarajevo Oštra nula, Banja Luka Transparency International u BiH, Banja Luka/Sarajevo Tranzicijska pravda, odgovornost i sjećanje, Sarajevo TRIAL International, Sarajevo Sarajevski otvoreni centar Vaša prava BiH Zašto ne, Sarajevo Zemlja djece, Tuzla Žene ženama, Sarajevo Inicijativu koordinira Sarajevski otvoreni centar (info@eu-monitoring.ba). Inicijativu podržavaju: ACIPS, Sarajevo; Asocijacija studenata Pravnog fakulteta Univerziteta u Tuzli; Banjalučko udruženje kvir aktivista (BUKA), Banja Luka; Centar za socio-ekološki razvoj, Banja Luka; Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu; Crvena, Sarajevo; Evropski istraživački centar, Sarajevo; Green Council, Sarajevo; Infohouse, Sarajevo; OKC Abrašević, Mostar; Perpetuum Mobile, Banja Luka; Udruženje PEKS, Tuzla; Vesta, Tuzla; Vanjskopolitička inicijativa BiH, Sarajevo; Zeleni Neretva, Konjic.