1 CRKVA I DRU'TVO - Adventisti Hrvatska · 2018. 12. 20. · Od svih ljudskih prava koje priznaju...

1

CRKVA I DRU©TVO

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:071

Black

2 CRKVA I DRU©TVO

NakladnikZNACI VREMENA

www.znaci-vremena.com

IzvornikThe Religious Liberty Leader’s Handbook

General Conference of Seventh-day AdventistsPublic Affairs and Religious Liberty Department

UrednikJonathan Gallagher

Izvrπna urednicaViola Hughes

Urednik hrvatskog izdanjaMario ©ijan

PrijevodHinko Pleπko

LekturaLjerka Koren

OblikovanjeMiroslav VukmaniÊ

TisakGrafiËki zavod Hrvatske, 2012.

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:072

Black

3

CRKVA I DRU©TVO

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:073

Black

4 CRKVA I DRU©TVO

CIP zapis dostupan u raËunalnom kataloguNacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu

pod brojem 794316

ISBN 978-953-183-176-5

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:074

Black

5

Uvod

Predstavljamo vam knjigu Crkva i druπtvo, svojevr-sni priruËnik za sve one u KrπÊanskoj adventistiËkojcrkvi koji su po cijelom svijetu ukljuËeni u borbu zavjersku slobodu i koji je na razliËite naËine podupiru. Uknjizi je izloæeno glediπte naπe crkve o vjerskoj slobodii odnosima s javnoπÊu i zasigurno Êe ona koristiti pro-povjednicima, voditeljima i suradnicima Odjela za od-nose s javnoπÊu i vjersku slobodu u mjesnim crkvama uduænostima i podruËjima u kojima trebaju djelovati. Pri-ruËnik je nastao iz razliËitih izvora i viπe je puta dorai-van i usavrπavan kako bi bio odraz trenutaËnog stanjai prakse. On zamjenjuje prijaπnje izdanje iz 1993. godine.

Nadamo se da Êe ova knjiga odgovoriti na mnogapitanja u vezi s radom Odjela i da Êe potaknuti mnogeda se ukljuËe u taj vaæan posao. Æelimo otvoreno govo-riti o naπemu Ëudesnom Bogu, koji viπe od svega cijenislobodu i dostojanstvo svoje stvorene djece, i prenositiNjegovu predivnu ljubav svima u ovome tuænom i umi-ruÊem svijetu: “Tama pogreπnih zamisli o Bogu obavijaovaj svijet. Ljudi viπe ne poznaju pravi Boæji karakter.Pogreπno su ga shvatili i pogreπno protumaËili. Upravou to doba treba se objaviti boæanska poruka koja pro-svjetljuje svojim utjecajem i ima spasonosnu moÊ. Tre-ba objaviti istinu o Boæjem karakteru. Tamu ovoga svije-ta treba odagnati svjetlo Njegove slave, svjetlo Njegovedobrote, milosti i istine. ... Posljednja zraka milosrdnesvjetlosti, posljednja poruka milosti koja Êe se objavitisvijetu, bit Êe objava Njegovog karaktera punog ljuba-vi.” (Ellen G. White, Isusove usporedbe, str. 285, 286)

Jonathan Gallagher

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:075

Black

6 CRKVA I DRU©TVO

Otvorimo prozor druπtvenojzajednici!

Od 2. do 5. rujna 2002. imao sam Ëast voditi semi-nar kojemu je bilo nazoËno 350 pastora i crkvenih dje-latnika u Rumunjskoj. Pastori i administratori su seprvi put okupili na sastanku Ëija je tema bila “Kakoutjecati na druπtvo oko nas”. Taj pothvat bio je dio pro-jekta Viorela Dime, direktora Odjela za odnose s javno-πÊu i vjersku slobodu u Rumunjskoj uniji. Viorel je viπegodina radio na tome da KrπÊanskoj adventistiËkoj cr-kvi osigura veÊu prisutnost i utjecaj u lokalnoj sredini.Prisutnost crkve na nacionalnoj razini uvijek je biladobra. Predsjednik Republike i premijer sastajali su ses duænosnicima unije. Predsjednik unije i direktor Odjelaza odnose s javnoπÊu i vjersku slobodu primili su medaljeod predsjednika dræave. No imali smo problem na mje-snoj razini, gdje je naπa crkva bila gotovo potpuno igno-rirana. GradonaËelnik bi rijetko pozvao duænosnike Krπ-Êanske adventistiËke crkve da budu nazoËni na javnimdogaanjima na kojima se razgovaralo o osjetljivim pita-njima ili se traæio mudar savjet.

Viorel je 2001. godine organizirao simpozije i semi-nare u trideset pet gradova. Na njima su bili nazoËniËlanovi gradskih skupπtina, policijski duænosnici, pred-stavnici vojske, velikih javnih ustanova i vjerskih orga-nizacija. Prvi vidljivi rezultat bio je da su naπe mjesnecrkve bile pozvane sudjelovati u svim sluæbenim doga-anjima, ukljuËujuÊi i neka povjerenstva od javnog zna-Ëaja.

* PARL (Public Affairs and Religious Liberty) — Odjel za odno-se s javnoπÊu i vjersku slobodu.

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:076

Black

7

ZahvaljujuÊi tome, nacionalna evangelizacija, kojuje prvi put vodio rumunjski evanelist, postala je javnidogaaj. Na prvim predavanjima bili su predstavnicivlade i mjesne i podruËne vlasti. Prema reakciji nead-ventista, to je bila jedna od najuspjeπnijih evangelizaci-ja.

Pouke koje moæemo nauËiti iz takvogprojekta:

01. Mi imamo odreenu ulogu i mjesto koje trebamozauzeti u druπtvenoj zajednici.

02. Moramo poduzeti korake da bismo uspostavili kon-takt s mjesnim vlastima.

03. Moramo pokazati da se zanimamo za probleme odjavnog interesa.

04. Moramo stvoriti mjesno povjerenstvo za vanjske po-slove.

05. Moramo izabrati sposobnog voditelja Odjela za od-nose s javnoπÊu i vjersku slobodu, koji poznaje lo-kalne prilike.

06. Ne smijemo svake godine mijenjati voditelja Odjelaza odnose s javnoπÊu i vjersku slobodu.

07. Trebamo naËiniti popis gradskih duænosnika i ide-oloπkih voa u gradu i s njima uspostaviti kontakt.

08. Trebamo odrediti crkvena dogaanja koja mogu bitiotvorena za gradske duænosnike i vjerske voe.

09. Za vlasti i medije trebamo pripremiti prikladnu zbir-ku dokumenata i informacija o naπoj crkvi.

10. Redovite posjete mjesnim vjerskim voama treba-mo uËiniti prioritetom.

OTVORIMO PROZOR DRU©TVENOJ ZAJEDNICI!

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:077

Black

8 CRKVA I DRU©TVO

Te Êe smjernice pomoÊi u izgradnji mreæe veza uvaπemu gradu. Nikad ne zaboravite da Êe kvaliteta iuËinkovitost vaπega rada biti razmjerne mreæi prijateljakoje imate.

Da bismo dovrπili svoj doprinos ovome priruËniku,pozivam vas da ispitate uËinkovitost vaπeg Odjela zaodnose s javnoπÊu i vjersku slobodu. To Êe biti na vaπudobrobit i bolji smjer djelovanja.

John Graz, direktorOdjela za odnose s javnoπÊu i vjersku slobodu

(PARL) Generalne konferencije KrπÊanskeadventistiËke crkve

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:078

Black

9

ZnaËenje vjerske slobode izperspektive Sjeverne Amerike

Od svih ljudskih prava koje priznaju razliËiti naro-di svijeta i koja su proglaπena u svijetu preko Ujedi-njenih naroda, nijedno nije vaænije od vjerske slobode.Sjedinjene AmeriËke Dræave, Bermudski i PacifiËki oto-ci, koji se poistovjeÊuju sa Sjevernom Amerikom, pose-bno podræavaju vjersku slobodu kao osnovu u nizu slo-boda. Ujedinjeni narodi, koji govore u ime naroda svije-ta, objavili su Deklaraciju o ljudskim pravima, Ëija jesvrha zaπtititi pravo na vjerovanje, prakticiranje i pro-mjenu vjere pojedinca i zajednice.

Vjerska sloboda dopuπta pojedincu da bude pod utje-cajem ili nadzorom vjerskog svjedoËenja i svoje savje-sti, bez vanjskog mijeπanja, dokle god to svjedoËenje neograniËava prava i naËin æivljenja drugih i ne djelujepogubno na dobrobit druπtva. Iz perspektive Sjever-noameriËke divizije, vjerska sloboda promiËe “zlatno pra-vilo” slobode, koje zastupa potrebu da se drugima do-puπta uæivati slobodu kojoj sami teæimo.

Clarence E. Hodges, bivπi direktorOdjela za odnose s javnoπÊu i vjersku slobodu

SjevernoameriËke divizije

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:079

Black

10 CRKVA I DRU©TVO

Uloga voditelja Odjela za odnoses javnoπÊu i vjersku slobodu

©to radi voditelj Odjela za odnose s javnoπÊu i vjer-sku slobodu? — To pitanje Ëesto postavljaju naπem Od-jelu za odnose s javnoπÊu i vjersku slobodu (PublicAffairs and Religious Liberty, PARL). Povijesno gleda-no, Odjel je preko svojih predstavnika Ëesto izlazio predvlasti, kongrese i svakovrsne skupove u kojima se od-luËivalo, nastojeÊi zaπtititi vjersku slobodu i sprijeËitikrπenje vjerskih prava. Zato je to jedan od najstarijihodjela u AdventistiËkoj crkvi, i joπ uvijek ima tu vaænuulogu.

No potrebno je mnogo viπe uËiniti na mjesnoj, negona dræavnoj razini. Promicanje vjerske slobode u mje-snim crkvama takoer je vaæno. Temeljno naËelo vjer-ske slobode osnovno je ljudsko pravo i ne mogu ga do-dijeliti niti oduzeti vlasti ni pojedinci. Naπe je glediπte:promicati, πtititi i braniti vjersku slobodu svih ljudi sva-gdje.

Osim toga, bez vjerske slobode, crkva ne moæe funk-cionirati kako treba. Svaka restrikcija ili predrasudamoæe omesti πirenje Evanelja i treba joj se oduprijeti.Vjerska sloboda nikad se ne ostvaruje lako, i povijestpokazuje koliko je krvi proliveno u postizanju pravevjerske slobode. Zbog toga je njezino promicanje nedvoj-beno, buduÊi da je rijeË o samom postojanju crkve. ©to-viπe, naπe sudjelovanje u promicanju vjerske slobode zasve pokazuje naπ pravi krπÊanski karakter i moæe bitiizvanredno sredstvo za uklanjanje predrasuda premaadventistima. Crkva je katkad bila ærtva vjerske nesno-πljivosti i zbog toga se poistovjeÊuje s pravima svakogËovjeka da slobodno izabere πto Êe vjerovati i da prema

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0710

Black

11

svojim vjerovanjima æivi kako mu odgovara. Zbog togacrkva treba prakticirati evaneosku slobodu o kojoj jeIsus govorio, da bi bila svjedoËanstvo svim ljudima.

Zaπto vjerska sloboda?Dakle, zaπto vjerska sloboda? Koji su posebni razlo-

zi zbog kojih trebamo podræati vjersku slobodu? Evonekih odgovora:

1. Zato πto Biblija promiËe vjersku slobodu

Biblijski Bog je Bog slobode. On poziva ljude dasami odluËe, nudi spasenje i ne primjenjuje silu. BogoËekuje dragovoljan odgovor — “Dakle, ako vas Sin oslo-bodi, zaista Êete biti slobodni.” (Ivan 8,36)

2. Zbog oËuvanja ljudskog dostojanstva

Kad se ukloni Ëovjekova vjerska sloboda, nastupadehumanizacija. Vjerska sloboda se temelji na Ëovjeko-vu dostojanstvu i njegovo je neotuivo pravo.

3. Zbog samozaπtite

Mi smo manjinska crkva koja je doæivjela vjerskerestrikcije posebice u vezi sa subotom. Kad je vjerskasloboda uskraÊena, mnogo gubimo.

4. Zbog razumijevanja proroπtva

ZnajuÊi πto donosi buduÊnost i znajuÊi da je srediπtevelike borbe oko pravog i laænog bogoπtovlja — πto jesrce vjerske slobode — moramo isticati tu vaænu Ëinje-nicu pred ljudima.

ULOGA VODITELJA ODJELA ZA ODNOSE S JAVNO©∆U ...

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0711

Black

12 CRKVA I DRU©TVO

5. Zbog uklanjanja predrasuda

Mi æelimo pokazati tko smo i prikazati kakvog Bogaπtujemo. Vjerska sloboda je bitna u navijeπtanju pravogBoga.

6. Zbog borbe protiv vjerske nesnoπljivosti

UskraÊivanje vjerske slobode Ëest je uzrok sukoba inasilja. Ono izaziva duboko nezadovoljstvo i nestabil-nost u druπtvu. Borbom protiv vjerske nesnoπljivostipokazujemo da naπ Bog nije netolerantan, da je Njegovpoziv na spasenje univerzalan.

7. Zbog promicanja Boæjih vrijednosti i ideala

PodræavajuÊi vjersku slobodu, u praksi prikazujemoBoæje vrijednosti i ideale. To je vrlo djelotvorno svjedo-Ëenje za istinu Evanelja. Kad to Ëinimo, mi smo “pri-zorom svijetu, anelima i ljudima” (1. KorinÊanima 4,9).

Ove zamisli pokazuju da smo vjersku slobodu pro-πirili izvan uskih granica zaπtite vlastitih vjerovanja iprakse. Ne moæemo prihvatiti glediπte da je vjerska slo-boda samo za one koji imaju istinu. Sloboda znaËi danetko moæe biti slobodan i u krivu. Naπ je najpreËi ra-zlog za promicanje vjerske slobode to πto je ona sama posebi istinita i prava.

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0712

Black

13

Koja je duænost voditelja Odjela za odnoses javnoπÊu i vjersku slobodu?

Voditelj Êe:

• stalno obavjeπtavati πto se dogaa (πto znaËi pristupmedijima — voa bez radija, televizije, novina iliinterneta ne moæe biti uËinkovit);

• sastajati se i upoznavati ideoloπke voe u druπtvu;

• promicati izdanja o vjerskoj slobodi (obiljeæavati po-seban Dan vjerske slobode);

• biti svjestan πto druge crkve misle i Ëine;

• organizirati skupove i seminare o vjerskoj slobodi;

• savjetovati druge organizacije i skupove o problemi-ma i razvoju na terenu;

• sudjelovati na svjetskim skupovima;

• na svaki moguÊi naËin upoznati crkvu i druπtvo sproblemima vjerske slobode.

NaËela koja rukovode radom voditelja:

• Braniti slobodu da Ëovjek ima — ili nema — osobnovjersko uvjerenje; braniti pravo na zadræavanje, pri-hvaÊanje ili promjenu vjere ili osobnog vjerovanja.

• »uvati slobodu ostvarivanja svojih vjerskih uvjere-nja privatno, u javnosti ili u zajednici s drugima,bilo u bogosluæju, praksi, u pouËavanju ili evangeli-zacijskom izlaganju.

• Izgraivati javno mnijenje i stjecati javnu potporuza vjersku slobodu, temeljno pravo koje obuhvaÊasva ljudska prava.


CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0713

Black

14 CRKVA I DRU©TVO

• Podræavati koncept odvajanja crkve i dræave i bra-niti moguÊnost da crkva djeluje bez upletanja dræa-ve.

• Podræavati naËelo slobodnog izraæavanja religije iprotivljenje svakom privatnom ili dræavnom pose-zanju koje moæe sprijeËiti djelovanje toga naËela.

• Poduzeti akciju za uklanjanje vjerske diskrimina-cije u javnom i privatnom zaposlenju.

• Podræavati izravne akcije, primjerice pisanje pisa-ma i Ëlanaka u kojima se ukazuje na probleme ve-zane uz vjersku slobodu.

• Informirati predstavnike javnosti i vlasti priklad-nim sredstvima, ukljuËujuÊi publikacije i prezen-tacije u medijima, i tako promicati svijest o ugro-æenosti naËela vjerske slobode.

• Pruæati potporu i pomoÊ u pravnoj obrani vjerskihprava i povlastica.

• UkljuËiti se u istraæivanje i obrazovanje koje promi-Ëe vjersku slobodu.

No ponajprije æelimo biti poznati kao graditelji mo-stova, koristeÊi se tihom diplomacijom da bismo osigu-rali podupiranje slobode savjesti.

Izgleda kao zastraπujuÊa zadaÊa. Ali mi smo jed-nostavno pozvani svjedoËiti, a koliko Êe se tko ukljuËiti,ovisi o svakom pojedincu. Znamo da Êe vjerska slobodana svrπetku biti uklonjena. Dotad imamo predivnu pri-godu govoriti za Boga otkrivajuÊi da je itekako zainte-resiran za prava svih svojih razumnih biÊa. Tako mo-æemo utjecati na mnoge koji moæda inaËe ne bi imaliprigodu Ëuti istinu o Bogu kojega πtujemo i kojemu sedivimo.

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0714

Black

15

Biblijska osnova za vjersku slobodu1. Isusovo uvjeravanje: “Tko je vidio mene, vidio je

i Oca” (Ivan 14,9), najjasnije je oËitovanje o tome kakvogBoga volimo i kakvom Bogu vjerujemo. Onaj koji sevratio na ovu Zemlju da bi ponovno zadobio naπe po-vjerenje u Boga slobode i izbora, nikad se nije sluæiosilom ili prisilom. Svjesni da se ljubav moæe probuditisamo ljubavlju i da “savrπena ljubav iskljuËuje strah,jer strah pretpostavlja kaznu” (1. Ivanova 4,18), poπtu-jemo i sluæimo tome Bogu slobode koji prihvaÊa samodragovoljno danu ljubav i divljenje. “Dakle, ako vas Sinoslobodi, zaista Êete biti slobodni.” (Ivan 8,36)

2. Bog je i Stvoritelj i Otkupitelj. Njegova su sila ivlast vrhunske, ali On ipak oËekuje otvorenost u naπe-mu reagiranju. Bog je Kralj kraljeva i Gospodar gospo-dara i ima pravo na najviπe mjesto u krπÊaninovu æivo-tu (Izlazak 20,3; Ponovljeni zakon 6,5.6; Matej 22,37;28,18; Efeæanima 1,20-22; Otkrivenje 19,16).

3. Vlasti su od Boga da bi odræale zakon, red, prav-du i mir. Tako su niæi elementi ljudske naravi pod nad-zorom Boæje vladavine pa se Evanelje moæe πiriti (Rim-ljanima 13,1-4 i dr.).

4. Kao krπÊani svjesni smo svoje odgovornosti pre-ma zemaljskoj i nebeskoj vlasti (Filipljanima 3,20; Ko-loπanima 1,13; Luka 10,20; Ivan 17,14-16; 18,36; Rim-ljanima 13,7). Svjesni svojih povlastica i obveza, odanismo svakom zakonitom podruËju vlasti. Ako se zahtjevizemaljske vlasti ne sukobljuju s nebeskim zahtjevima,krπÊani Êe biti posluπni ljudskim vlastima i silama (Rim-ljanima 13,1-7; Titu 3,1; 1. Petrova 2,13-17; Propovjed-nik 8,2). Ali ako se zahtjevi zemaljskih vlasti sukoblju-ju s Boæjim zakonom, trebamo se viπe pokoravati Bogunego ljudima (Djela 5,29; Matej 6,33; Daniel 3,17.18; 6.


CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0715

Black

16 CRKVA I DRU©TVO

poglavlje). “Podajte caru carevo, a Bogu Boæje!” (Matej22,21)

5. KrπÊani se trebaju moliti za ljude na vlasti jer jei njima potrebno Boæje spasenje (1. Timoteju 2,1-3). Svetopismo nigdje ne zastupa “oruæanu borbu”.

6. Pravo savjesti i vjerske slobode uroeno je pravosvakog Ëovjeka; stvorio ga je i dao Bog (Postanak 1,26.27;Psalam 8,5-10).Vjerska sloboda je pojedinËevo pravo daodluËi o svojemu odnosu prema bilo kojemu vjerskomuËenju, naËelu ili zahtjevu te pravo da to vjerovanjeslobodno prihvati i prakticira. Ni crkva ni dræava nesmiju nikakvim proglasom ni nekako drukËije nastojatipokoriti pojedinËevu savjest ili ga natjerati da vjerujeili prakticira iπta πto bi bilo protivno njegovoj volji ilisavjesti (Ivan 14,2-5.12.13; Koloπanima 2,16).

7. NaËelo vjerske slobode i prava bliænjih treba po-πtivati i Ëuvati. Treba nastojati miroljubivim sredstvi-ma dobiti priznanje i zaπtitu takvih prava i sloboda ioslobaati od tlaËenja, robovanja i zarobljeniπtva onekoji nemaju takva prava i slobode (Matej 7,12; 22,39;Levitski zakonik 25,17; Luka 4,18.19; Djela 10,38; Pro-povjednik 4,1; 5,8).

Globalna sveobuhvatnost vjerske slobode

1. Djelo namijenjeno cijelom svijetu

Vjerska sloboda ne poznaje granica. BuduÊi da setemelji na osnovnom pravu, danom od Boga, dræave ivlasti nemaju je pravo davati ili uskraÊivati. Naæalost,mnoge zemlje nastoje ograniËiti slobodu vjere i njezinoslobodno ispovijedanje. Zbog toga milijuni po svijetu æi-ve u uvjetima koji su viπe ili manje krπenje slobodevjerovanja i savjesti.

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0716

Black

17

Na tome podruËju crkva ima veliko polje rada. Akonema vjerske slobode, kao πto je to sluËaj u nekolikozemalja, onda je onemoguÊeno i πirenje Evanelja, ba-rem sluæbeno. Osim toga je crkva duæna uvijek podræa-vati i braniti one kojima su uskraÊene vjerske slobode.

Takvi razlozi objaπnjavaju globalnu ukljuËenost cr-kve u vjersku slobodu i potrebu za veÊim angaæiranjem.Kao Josip i Daniel, adventistiËke voe nastoje utjecatina dræavnike i meunarodne duænosnike tako da istak-nu slobodu vjere prema savjesti.

2. Meunarodni sporazumi, deklaracije i obvezeMnogi meunarodni dokumenti podræavaju i brane

naËela vjerske slobode na osnovi ljudskih prava. To mo-æe biti vrlo korisno u isticanju æivotne vaænosti vjerskeslobode i ukazivanju na krπenje takvih sloboda. VeÊinaod 191 zemlje u Ujedinjenim narodima, primjerice, pot-pisnice su tih deklaracija, pa se takva jamstva za vjer-sku slobodu mogu uporabiti u sluËajevima njihovogakrπenja. Vaæno je znati na πto je odreena zemlja pri-stala u vezi sa slobodama koje je objavila i obeÊala po-dræati te u kolikoj je mjeri to zajamËila dræavnim zako-nom.

Meu takvim deklaracijama najvaænije su OpÊa de-klaracija o ljudskim pravima iz 1948. godine, u kojoj»lanak 18. jamËi slobodu vjere vrlo πiroko, ukljuËujuÊii pravo da netko promijeni religiju. Ostali dokumentisu Meunarodni sporazum o gospodarskim, druπtvenimi kulturnim pravima iz 1966. godine te Meunarodnisporazum o graanskim i politiËkim pravima (ukljuËu-juÊi i izborni protokol). Niz konvencija Ujedinjenih na-roda takoer sadræi neke odredbe o vjerskoj slobodi, anajvaæniji noviji dokument je Deklaracija o ukidanjusvih oblika nesnoπljivosti i diskriminacije na temeljuvjere ili uvjerenja iz 1981. godine (vidi Dodatak 3.).


CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0717

Black

18 CRKVA I DRU©TVO

Regionalni dokumenti o ljudskim pravima kojise odnose na vjersku slobodu:

1. Europska konvencija o zaπtiti ljudskih prava i te-meljnih sloboda (1950.)

2. AmeriËka konvencija o ljudskim pravima (1969.)

3. Helsinπka deklaracija (1975.)

4. AfriËka povelja o pravima Ëovjeka i naroda (1981.)

5. Zavrπni dokument BeËkog sastanka Komisije za si-gurnost i suradnju u Europi (1986.)

6. Dokument Kopenhaπkog sastanka Konferencije oljudskoj dimenziji (1990.)

Na temelju tih dokumenata, od kojih neki pravnoobvezuju dræave, moæe se uloæiti prigovor na krπenjevjerske slobode. Takvi se postupci mogu provesti krozUjedinjene narode, Komisiju za ljudska prava, ukljuËu-juÊi posebnog izvjestitelja o slobodi vjere ili vjerovanja,Europski sud za ljudska prava, AmeriËki sud za ljudskaprava i AfriËku komisiju za ljudska prava.

Zbog toga AdventistiËka crkva ima predstavnika uUjedinjenim narodima i redovito informira Komisiju zaljudska prava o predmetima vezanima uz vjersku slo-bodu, istiËuÊi sluËajeve iz svijeta koji zahtijevaju pozor-nost.

Jonathan Gallagher, direktorOdjela za odnose s javnoπÊu i vjersku slobodu

Generalne konferencije KrπÊanske adventistiËkecrkve, predstavnik u Ujedinjenim narodima

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0718

Black

19

Zaπto djelovati u Ujedinjenimnarodima?

Ujedinjeni narodi su meunarodni forum u kojemusudjeluju sve dræave. Osiguravaju platformu za informa-cije, raspravu, rezolucije u vezi sa sukobima, meuna-rodne sporazume, razvitak resursa, socijalne programe,poboljπanje obrazovanja, zdravstvenu skrb, koordinacijuhumanitarne pomoÊi, pregovore o razoruæanju — ukra-tko, pokrivaju sva podruËja ljudskog æivota i druπtva.

Kao svaka ljudska ustanova, UN su daleko od savr-πenstva. Meutim, UN su primarno mjesto gdje se sa-staju dræave i korisno sluæe u diplomaciji, pregovaranjui davanju preporuka. Njihov razvitak meunarodnihkonvencija i sporazuma Ëini osnovni okvir mnogih te-meljnih prava i naËela, posebice u podruËjima kao πtosu vjerska sloboda i ljudska prava, rezolucija o nasiljui ratu, nuklearnom razoruæanju, kemijskom i bioloπkomoruæju, æenskim pravima, ekologiji, odræivom razvoju,humanitarnoj pomoÊi i razvoju te drugome.

KrπÊanska adventistiËka crkva je u proπlosti imalapredstavnike u nacionalnim i meunarodnim organiza-cijama. Naπi predstavnici govorili su pred AmeriËkimkongresom 1890-ih godina i pred Ligom naroda 1930-ihgodina. Adventisti vjeruju da trebaju biti dio graan-skog druπtva i svoje vjerovanje i programe podijeliti saπirom zajednicom. Osim toga, adventisti u potpunostipodræavaju programe koji nastoje ublaæiti siromaπtvo,patnju, bolesti, nasilje i druge probleme, dok UN i dru-ge organizacije istodobno informiraju o vjerovanjima iprogramima crkve.

Zaπto djelovati u Ujedinjenim narodima? Najboljiodgovor je: zato πto nam to pruæa izvanrednu prigodu

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0719

Black

20 CRKVA I DRU©TVO

da se obratimo diplomatima i voama na visokim razi-nama, da iznosimo svoju vijest i misiju i da svojim gla-som sudjelujemo u odlukama koje se tiËu cijeloga svije-ta. Bila bi tragedija kad ne bismo iskoristili prigodu dasuraujemo s mnogim pojedincima i organizacijama ka-ko bismo pomogli tolikim ljudima. Ako stvarno vjeruje-mo da su naπ program i vijest bitni, onda ne moæemozanemariti moguÊnosti koje nam pruæa pristup i sudje-lovanje u Ujedinjenim narodima i drugim globalnim or-ganizacijama. Nismo pozvani raditi samo za neku sku-pinu ili narod, veÊ za sve ljude. Organizacija Ujedinje-nih naroda osigurava predivnu moguÊnost ostvarivanjate zadaÊe.

©to Êe donijeti buduÊnost? Znamo da su rjeπenjaproblema ovoga svijeta golem izazov i da se bez boæan-ske pomoÊi neÊe moÊi rijeπiti. Ali to nije razlog da neuËinimo svoj dio i da ne obavljamo svoj posao dok Isusne doe. Znatno se moæe pomoÊi kroz naπ program pove-zanosti s Ujedinjenim narodima. Smatramo prednoπÊuπto pred tako vaænim skupom moæemo predstavljatiAdventistiËku crkvu i Boga kojega ljubimo.

Jonathan Gallagher

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0720

Black

21

Odnosi meu crkvama ivjerama

Adventisti sedmoga dana Ëvrsto vjeruju da je njiho-va crkva 1863. organizirana kao odgovor na Boæji poziv.Adventizam je proroËki pokret kojemu je povjerena po-sebna zadaÊa navijeπtanja “vjeËnog evanelja” u pripre-mi za Kristov drugi dolazak. Zbog toga istiËemo pozivda Boæja djeca iziu iz babilonske zablude i nejedinstvai da se pridruæe globalnoj adventnoj obitelji istine, je-dinstva, ljubavi i evaneoskog svjedoËenja.

Premda je joπ od Millerova pokreta bilo trenutakaogorËenih odnosa s drugim vjerskim zajednicama, nesmijemo zanemariti Ëinjenicu da u drugim vjerskim za-jednicama postoje mnoga predivna Boæja djeca. Adven-tisti priznaju sve organizacije koje uzdiæu Krista kaodio boæanskoga plana za evangeliziranje svijeta. To jepotvreno Radnim pravilnikom Generalne konferencijejoπ od 1926. godine.

Da, Bog æeli da se Njegov narod “odvoji od svijeta”i bude æiv primjer svetosti, ali ne zato da bi zanemarioili Ëak ignorirao druge crkve, veÊ da “svijet bude rasvi-jetljen” i da se mnoge duπe spase.

Adventisti vjeruju da Êe se zavrπni dogaaji uglav-nom odigrati na dvama podruËjima odnosa crkve i dræa-ve i meucrkvenih odnosa. To je jedan od razloga πtoimamo Odjel za odnose s javnoπÊu i vjersku slobodu(Public Affairs and Religious Liberty, PARL) koji osigu-rava informacije, struËnost i zastupanje na tim pod-ruËjima. Ne moæemo biti dobro informirani ako æivimou izolaciji.

Tijekom posljednjih pedesetak godina ekumenski po-kret je bio znaËajna snaga s kojom se moralo raËunati.

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0721

Black

22 CRKVA I DRU©TVO

ZahvaljujuÊi njemu, meucrkveni odnosi su danas ma-nje neprijateljski, a viπe dobrostivi, miroljubivi, Ëesto ikooperativni.

Iako adventisti imaju primjedbe na ekumenski po-kret i njegove glavne organizacijske manifestacije (Svjet-ski ili Nacionalni savez crkava), moramo spremno pri-znati da je bilo nekih pozitivnih ciljeva i rezultata. Je-dinstvo za koje se Krist molio pohvalan je cilj. Adventi-sti ne mogu dopustiti da ih se smatra protivnicima jedin-stva u istini, svetosti, ljubavi i svjedoËenju. Vjerska slo-boda, srdaËniji meucrkveni odnosi, viπe dijaloga a ma-nje jadikovanja, uklanjanje neutemeljenih predrasuda ineistinitih karakterizacija pohvalni su ciljevi i ostva-renja.

Potpuna izolacija i iskljuËivost priznata su obiljeæjasljedbe. AdventistiËka crkva nije sljedba, veÊ krπÊanskacrkva svjetskih razmjera, koja upravlja sa 7.804 πkolei stotinama zdravstvenih ustanova. Drugi trebaju bitisvjesni tih vaænih obiljeæja adventizma, ukljuËujuÊi imeunarodnu humanitarnu organizaciju ADRA i zna-Ëajan rad na promicanju vjerske slobode svih u surad-nji s vjerskim voama i predstavnicima razliËitih religi-ja.

Moæemo se upitati zaπto AdventistiËka crkva nijeËlanica organiziranog ekumenskog pokreta, poput Svjet-skog saveza crkava. Ne upuπtajuÊi se u duæu raspravu,evo nekoliko jasnih razloga:

1. Eshatoloπka slika Boæje crkve nije slika sveopÊe cr-kve koja obuhvaÊa Ëitavo ËovjeËanstvo, veÊ je to sli-ka “ostatka”. Ekumenski pokret uglavnom umanjujevaænost ili potpuno ignorira krivovjerje (osim “neje-dinstva” i rasizma) i otpad.

2. Omekπavanje i relativizacija vjerovanja. Govori se(a u tome ima istine) da su sve denominacijske for-

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0722

Black

23

mulacije istine djelomiËne, relativne i neprikladne.Zastupa se “pomirena raznolikost”, ali kako pomiri-ti, primjerice, subotu i nedjelju ili krπtavanje odra-slih i novoroenËadi?

3. Mnogi zastupnici ekumenizma smatraju da Biblijanije sama po sebi normativna i autoritativna. Na-dahnuÊe nije toliko u biblijskom tekstu, veÊ u isku-stvu. Takvi apokaliptiËnom proroπtvu praktiËno nedaju ulogu svrπetka.

4. KategoriËno protivljenje prozelitizmu. Premda po-stoje razliËite definicije prozelitizma (primjerice: upo-rno i dosljedno nastojanje obraÊanja drugih na svo-ju vjeru ili ideologiju, od kojih su neke negativne is kojima se slaæemo), osuivanje prozelitizma u eku-menskim redovima jako je blizu protivljenju sva-kom πirenju Evanelja. »ak i meu onima koji susamo formalno vjernici neke crkve, spasenje se Ëe-sto smatra spaπavanjem druπtva od nasilnih reæima,od gladi i drugog, umjesto spaπavanja pojedinaca odgrijeha i za vjeËnost.

S obzirom na vaænost meucrkvenih odnosa i vjera,Generalna konferencija KrπÊanske adventistiËke crkveosnovala je 1980. godine VijeÊe za meucrkvene odnosezbog davanja nekih opÊih smjernica o odnosu s drugimvjerskim zajednicama.

U proteklih nekoliko desetljeÊa bilo je teoloπkih idrugih razgovora s teolozima i voama drugih vjerskihzajednica: luteranima, prezbiterijancima, evangelicima,Vojskom spasa i drugima. Te su rasprave bile korisnejer su uklonile laæne stereotipe, otkrile gdje postoji sla-ganje, a gdje su male ili znakovite razlike. Izoπtrile sui naπa teoloπka orua i poveÊale naπe razumijevanjevlastite vjere i vjerovanja.

ODNOSI ME–U CRKVAMA I VJERAMA

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0723

Black

24 CRKVA I DRU©TVO

Glede razliËitih crkvenih koncila iskustvo nas je na-uËilo da je za adventiste najbolji status promatraËa ilikonzultanata. To nam pomaæe da ostanemo informiranii da razumijemo trendove i razvoj, pomaæe nam u po-znavanju krπÊanskih mislilaca i voa i pruæa nam pri-godu da pokaæemo svoju nazoËnost i objelodanimo svojacrkvena glediπta. »lanstvo ne preporuËujemo. Ekumen-ska tijela nisu neutralna. »esto imaju posebne ciljeve izastupaju teoloπke i druπtvenopolitiËke uloge s kojimase uopÊe ne slaæemo.

OpÊenito je dobro da se adventistiËki propovjednikpridruæi udrugama pastora, bratstvima, nekim mjes-nim crkvenim organizacijama, druπtvima koje prouËa-vaju Bibliju i posebnim skupinama koje nastoje zado-voljiti potrebe druπtva. Nije dobro da se dobije dojamkako nas ne zanima odgovornost za lokalnu zajednicu.

Nema razloga da adventistiËki propovjednici ili vo-e laici imaju kompleks manje vrijednosti. Predivna jeprednost biti adventist i znati da su teoloπki i organi-zacijski temelji AdventistiËke crkve sigurni i Ëvrsti.

S obzirom na naπa eshatoloπka i proroËka glediπtau vezi s papinstvom, vaæno je da budemo osobito oprezniu odnosima s rimokatolicima. Ellen G. White o tomedaje viπe mudrih savjeta. Evo nekih: “Ne bismo se trebaliokomiti na katolike.” (Counsels to Writers and Editors,str. 63) “OsjeÊam bol kad vidim da se toliko napadakatolike. Propovijedajte istinu, ali se suzdræite od rijeËikoje pokazuju grub duh.” (Counsels to Writers and Edi-tors, str. 64) “Kad nekamo doemo, ne diæimo nepotre-bne zapreke izmeu sebe i drugih denominacija, posebi-ce katolika, tako da misle da smo im zakleti neprijate-lji. ... Trebamo izbjegavati napadati katolike.” (Evan-gelism, str. 574) Ima joπ jedna zanimljiva izjava, na-pisana davno prije Drugog vatikanskog koncila i pro-mjena koje je izazvao u praksi katolika: “... O pojedinim

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0724

Black

25

stvarima imamo manje kazati glede rimske sile i papin-stva.” (Counsels to Writers and Editors, str. 65)

Voditelji Odjela za odnose s javnoπÊu i vjersku slo-bodu trebaju biti graditelji mostova. Mnogo je lakπe ibræe sruπiti crkvene mostove i postupati neodgovornokao “krπÊanski komandosi”. Potrebno je mnogo mudrostii vremena da dopremo do drugih propovjednika i utjeËe-mo na ljude koji vode druπtvo. “Naπi propovjednici tre-baju se nastojati pribliæiti propovjednicima drugih vjer-skih zajednica. Molite se za te ljude, za koje Krist obavljaposredniËku sluæbu, i molite se s njima... Kao Kristovivjesnici trebali bismo pokazati duboko, ozbiljno zani-manje za te pastire stada.” (Ellen G. White, Iz riznicesvjedoËanstava, sv. 2, str. 312) Ona ih naziva pastirimastada, i oni koji zastupaju vjersku slobodu i rade nameucrkvenim odnosima, ne smiju to zaboraviti.

U meucrkvenim odnosima trebamo slijediti trostru-ko Petrovo naËelo: premda uvijek trebamo biti spremnidati razlog za adventnu vijest nade, uËinimo to uvijek:1. ponizno, 2. s poπtivanjem i 3. dobre savjesti koja jeplod poπtenja (vidi 1. Petrova 3,15.16).

©to adventisti misle o rimokatoliËanstvu?Adventisti smatraju sve ljude jednakima pred Bo-

gom. Odbacujemo nesnoπljivost prema bilo kome, bezobzira na rasu, nacionalnost ili vjeru. Osim toga, slobo-dno priznajemo da iskrene krπÊane moæemo naÊi u dru-gim vjerskim zajednicama, ukljuËujuÊi i rimokatoliËku,i djelujemo zajedno sa svim institucijama i tijelima kojanastoje olakπati ljudske patnje i uzdignuti Krista predsvijetom.

Adventisti nastoje zauzeti pozitivno glediπte o dru-gim vjerama. Naπa je najvaænija zadaÊa objaviti Evan-elje Isusa Krista imajuÊi na umu Kristov skori po-


CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0725

Black

26 CRKVA I DRU©TVO

vratak, a ne isticati nedostatke drugih vjerskih zajed-nica.

Vjerovanja adventista sedmoga dana utemeljena suna biblijskom apostolskom uËenju i zbog toga su mnogebitne toËke krπÊanske vjere zajedniËke s toËkama sljed-benika drugih krπÊanskih crkava. Meutim, mi se sma-tramo posebnim pokretom. Naπa je vijest za krπÊane inekrπÊane prenijeti nadu usmjeravajuÊi se na kvalitetuæivota ostvarenog u Kristu.

Kad adventisti govore o rimokatoliËanstvu, u naπerazmiπljanje ulazi proπlost i buduÊnost. Ne moæemo iz-brisati niti zanemariti povijesni izvjeπtaj o ozbiljnoj ne-snoπljivosti, Ëak i o progonstvima od strane Rimokato-liËke crkve. RimokatoliËki sustav upravljanja crkvom,utemeljen na nebiblijskom uËenju o papinskom prima-tu, doveo je do ozbiljnih zlouporaba vjerske slobode kadse crkva povezala s dræavom.

Adventisti su osvjedoËeni u vjerodostojnost naπihproroËkih glediπta prema kojima ËovjeËanstvo danas æi-vi sasvim blizu kraja vremena. Na temelju biblijskihproroËanstava adventisti vjeruju da Êe neposredno predKristov dolazak ova Zemlja doæivjeti razdoblje nezami-slivog meteæa u kojemu Êe subota zauzimati srediπnjemjesto. S obzirom na to, oËekujemo da Êe se svjetskereligije — ukljuËujuÊi glavna krπÊanska tijela kao klju-Ëne Ëimbenike — povezati sa silama koje se protiveBogu i suboti. Ujedinjenje crkve i dræave ponovno Êeizazvati opÊe vjersko progonstvo.

Okriviti jednu vjersku zajednicu za proπla krπenjakrπÊanskih naËela nije ispravno prikazivanje povijestini biblijskih proroËanstava. Svjesni smo da su prote-stanti, ukljuËujuÊi i adventiste sedmoga dana, katkadpokazivali predrasude, pa i zadrtost. Ako adventisti,tumaËeÊi ono πto Biblija uËi, ne pokaæu ljubav premaonima kojima se obraÊaju, onda ne pokazujemo pravo

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0726

Black

27

krπÊanstvo. Adventisti nastoje biti iskreni u kontaktu sdrugima. Premda ostajemo svjesni povijesnih zapisa inastavljamo Ëuvati svoja glediπta o buduÊim dogaajima,odnedavno prepoznajemo neke pozitivne promjene u ka-toliËanstvu te istiËemo uvjerenost da su mnogi rimoka-tolici braÊa i sestre u Kristu.

Bert B. Beach, direktorOdjela za odnose meu crkvama Generalnekonferencije KrπÊanske adventistiËke crkve

Ovu je izjavu 15. travnja 1997. godine zapisniËki utvrdio Admi-nistrativni odbor Generalne konferencije Crkve adventista sedmogadana, a objavio Ured predsjednika Roberta S. Folkenberga.


CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0727

Black

28 CRKVA I DRU©TVO

Predstavniπtvo u vladiSjedinjenih AmeriËkih Dræava

AdventistiËka crkva je svoje predstavnike u vlasti-ma Sjedinjenih AmeriËkih Dræava odavno smatrala klju-Ënim Ëimbenikom naπega djelovanja na podruËju vjer-ske slobode. Za to postoji pet osnovnih razloga:

1. U Sjedinjenim Dræavama adventisti imaju velik brojvjernika i kljuËnih ustanova, ukljuËujuÊi i Glavnuupravu za cijeli svijet. Zbog toga politika dræaveizravno utjeËe na AdventistiËku crkvu u svijetu.

2. Sjedinjene Dræave jedan su od najstarijih primjeravjerske slobode i danas ih smatraju najutjecajnijimmodelom vjerske slobode u svijetu. Zbog toga po-stupanje s vjerskom slobodom u Sjedinjenim Dræa-vama utjeËe na ostali svijet.

3. Sjedinjene Dræave danas su jedina svjetska velesi-la. Uporaba te sile snaæno utjeËe na slobodu savje-sti po svijetu.

4. Adventisti odavno razumiju da biblijsko proroπtvopokazuje kako Êe Sjedinjene Dræave imati srediπnjuulogu u dogaajima posljetka.

5. Ellen G. White je posebice uputila adventiste da“budu nazoËni u Washingtonu...” (Review and He-rald, 16. veljaËe 1905.).

AdventistiËko predstavniπtvo u vlastima Sjedinje-nih Dræava moæe se podijeliti na domaÊe i meunaro-dne probleme koji uzajamno utjeËu jedni na druge. Naπrad na domaÊem podruËju uglavnom je usredotoËen nadvije reËenice Prvog amandmana ameriËkog Ustava:

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0728

Black

29

“Kongres neÊe proglasiti nijedan zakon kojim bi se us-postavila religija ili zabranilo njezino slobodno ispovi-jedanje i prakticiranje...”

Zabrana uspostave religije postoji zato da se crkvai dræava ne bi pretjerano upletale u poslove jedna dru-goj. Premda primjena toga naËela moæe katkad biti slo-æena, u ameriËkom politiËkom æivotu javljaju se mnogiozbiljni problemi. Meu njima su nastojanja da se pro-glase vjerski zakoni, primjerice nedjeljni zakon, i nasto-janja da se javne institucije rabe kao opunomoÊenicivjerskih denominacija.

Drugi krak vjerske slobode joπ je vaæniji jer je us-mjeren na osobno pravo slobodnog ispovijedanja vjere.Adventisti su snaæno utjecali na glediπte o tome pravuukljuËivanjem u dva uspjeπna sluËaja pred Vrhovnimsudom. Premda adventisti priznaju da moraju postojatiodreene granice vjerske slobode — neki revnitelj nemoæe ubiti krivovjerca Ëak ni ako je uvjeren da ga na topotiËe njegova vjera — mi vjerujemo da se one morajupostaviti samo u jasnim sluËajevima u kojima Êe vjerskipostupci naπkoditi pravima drugih u odnosu na njihovfiziËki integritet, vlasniπtvo ili sliËne oËite zlouporabe.

Naπ rad na podruËju meunarodne vjerske slo-bode usmjeren je na Ëetiri institucije SjedinjenihAmeriËkih Dræava:

1. AmeriËki kongres;

2. Izvrπno tijelo Sjedinjenih AmeriËkih Dræava, uk-ljuËujuÊi Bijelu kuÊu i Ministarstvo vanjskih poslova;

3. Komisiju za meunarodnu vjersku slobodu Sjedi-njenih AmeriËkih Dræava i

4. Organizaciju o europskoj sigurnosti i suradnji (kojaje agencija ameriËke vlade).

PREDSTAVNO©TVO U VLADI SJEDINJENIH AMERI»KIH DRÆAVA

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0729

Black

30 CRKVA I DRU©TVO

Svaka od tih institucija snaæno djeluje na sloboduvjeroispovijedanja po svijetu. AmeriËki kongres, primje-rice, ponekad se odluËuje posluæiti ekonomskim pri-tiskom na reæime koji krπe vjersku slobodu. Ministar-stvo takoer ima naËina izvrπiti diplomatski pritisakna reæime koji krπe vjersku slobodu. AmeriËka komisijaza meunarodnu vjersku slobodu oblik je i sredstvo zaodræavanje vjerske slobode na Ëelu ameriËke inozemnepolitike, dok Komisija za europsku sigurnost i suradnjuodræava jednu od svojih glavnih misija za napredak vjer-ske slobode u zemljama Europe i nekadaπnjeg Sovjet-skog Saveza.

AmeriËki utjecaj na vjersku slobodu po svijetu moæebiti negativan i pozitivan. Sjedinjene Dræave katkadpomaæu i naoruæavaju reæime koji progone na vjerskojosnovi (Sjedinjene Dræave su nedavno kanile uvjeæbavatipolicijske snage u Turkmeniji, zemlji koja najviπe krπivjerske slobode u svijetu). AdventistiËka crkva djelujeprotiv prihvaÊanja takvih loπih odluka, a ako su prihva-Êene, nastoji da se promijene.

Naπe djelovanje u Washingtonu Ëesto zahtijeva koa-licijsku suradnju. Koalicije nastaju zbog nekog zakon-skog prijedloga ili problema. TrenutaËno supredsjeda-mo koaliciji koja zahtijeva da poslodavci poπtuju pravavjernika, ukljuËujuÊi svetkovatelje subote. U toj su koa-liciji 44 organizacije, ukljuËujuÊi velik broj krπÊanskih,æidovskih i muslimanskih organizacija, ukljuËjuÊi i or-ganizaciju Sikha. Koalicija u kojoj radimo nije ekumen-ske naravi, veÊ je usmjerena na problem. RadeÊi s dru-gim skupinama koje imaju sliËno glediπte o odreenompredmetu, uvelike jaËamo moguÊnost pozitivne promje-ne. Time slijedimo model πto su ga ostavili prvi adven-tisti koji su se udruæili s komercijalnim interesnim sku-pinama da bi 1880-ih onemoguÊili donoπenje predloæe-nog nedjeljnog zakona.

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0730

Black

31

Naπa suradnja s vlastima je kljuËna, jer u Sjedi-njenim Dræavama imamo mnogo vjernika i institucija.Primjer Sjedinjenih Dræava odjekuje u svijetu, a silakojom raspolaæe moæe mnogo pomoÊi u promicanju ilikoËenju vjerske slobode. Ellen G. White je pozivala ad-ventiste da “budu nazoËni u Washingtonu”. Danas na-stavljamo slijediti tu uputu tako πto u glavnom gradupodræavamo najdragocjeniji dar, slobodu savjesti.

Izgradnja mostova s vladinim duænosnicimaAko Ëekamo dok nam trebaju prijatelji na vlasti, bit

Êe prekasno da ih stvaramo. Vrijeme za izgradnju mo-stova s vladinim duænosnicima nije kad se pojavi kriza,veÊ dok stvari teku glatko.

Postoji mnogo naËina da se izgrade mostovi s duæ-nosnicima vlasti. Jedan od najboljih je pozvati ih daposjete naπe institucije ili pogledaju kako provodimosvoje programe. Dobar primjer toga je program “Viditko nam dolazi Ëitati”, a vodi ga Leisa Standish. Onasvake godine poziva dræavne duænosnike da dou i Ëita-ju u njezinom vrtiÊu. »itao je veÊ jedan Ëlan Kongresa,predstavnici savezne dræave dolaze svake godine, go-dinama su dolazili federalni i dræavni suci, Ëlan grad-ske skupπtine, πef vatrogasaca i πef policije. Svi su onibili na odgovornim poloæajima u vlasti i sve ih se dubo-ko dojmilo pozitivno krπÊansko ozraËje za uËenje kojepruæaju adventisti. I naπe bolnice, crkve, klubovi izvi-aËa i samaritanski odjeli pruæaju mnoge moguÊnostiza pozivanje duænosnika na vlasti da upoznaju nas ipozitivan rad koji obavljamo.

Upoznati naπe predstavnike moæe biti jednostavnokao otiÊi u njihov ured, pojaviti se na javnim dogaanji-ma i ukljuËiti se u druπtvene aktivnosti. Pruæanje pot-pore inicijativama na podruËju zdravstva, obrazovanja


CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0731

Black

32 CRKVA I DRU©TVO

ili javnih sluæbi, koje podræava izabrani predstavnik,pruæa prigodu da upoznamo toga predstavnika i njegovtim i tako izgradimo povjerenje koje moæe biti vrlo ko-risno kad se pojave problemi vezani uz vjersku slobodu.

Povremeno prireivanje veËere u Ëast duænosnikavlasti koji su se posebno iskazali na podruËju zdrav-stva, obrazovanja, vjerske slobode i sliËnog, u nekimsluËajevima moæe uËvrstiti odnos. Kad je dobro pri-premljena, ona pomaæe u isticanju naπe crkve meuvodeÊim ljudima u civilnom druπtvu.

Manje poznate zakonodavce, mlae sluæbenike iosoblje izabranog predstavnika katkad smatramo pre-viπe beznaËajnima da bismo s njima uspostavili odnose.To je pogreπno. Osoblje itekako snaæno utjeËe na one zakoje radi. Duænosnici Ëesto sluæe na niæim poloæajimaprije nego πto dou na viπe poloæaje. Ako ima volju, Ëaki manje istaknuti Ëinovnik u zakonodavstvu moæe zna-tno utjecati u pravim okolnostima. ©to prije izgradimoodnose s izabranim predstavnicima, to duæe nam onimogu biti od koristi.

Recimo na kraju kako je vaæno zapamtiti da je na-Ëin kako druπtvo reagira prema nama jako povezan snaËinom na koji mi postupamo prema druπtvenoj zajed-nici. Duænost je adventista ukljuËiti se u svoju druπtve-nu zajednicu praktiËno i pozitivno i æivjeti primjerenimæivotom. Biti pravi krπÊanin najbolji je naËin izgradnjemostova.

Osnovne kampanjeU druπtvu u kojemu vladaju demokratska naËela,

prava koja proistjeËu iz takve vrste vlasti praÊena suodgovornostima. Te odgovornosti ukljuËuju i naπ glas upromicanju vjerske slobode. Ellen G. White je rekla:“Ne vrπimo Boæju volju ako mirno sjedimo i ne uËinimo

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0732

Black

33

niπta da bismo saËuvali slobodu savjesti.” (Ellen G.White, Testimonies to the Church, sv. 5, str. 714)

Jedan od najboljih naËina da u demokratskom dru-πtvu budemo posebni zastupnici slobode savjesti jestorganizirati vjernike da pomognu u promicanju prijed-loga vezanih uz vjersku slobodu. Organiziranje vjerni-ka zapravo je mobilizacija na najniæoj razini. PostojeËetiri glavna naËina za uËinkovitu primjenu potpore nanajniæoj razini (uputnost tih metoda varirat Êe ovisno odruπtvenoj i politiËkoj kulturi):

1. kontaktirati s izabranim predstavnikom (zastupni-kom);

2. posjetiti izabranog predstavnika;

3. organizirati dane lobiranja i

4. prirediti javna dogaanja.

Kad je vjerska sloboda u opasnosti, adventisti ima-ju dugu povijest mobiliziranja na najniæoj razini. Ad-ventistiËki vjernici su proveli uspjeπnu kampanju da bi1880-ih godina onemoguÊili prihvaÊanje predloæenognedjeljnog zakona u Sjedinjenim Dræavama, kad su svo-jim izabranim predstavnicima predali peticije s tisuÊa-ma imena onih koji su se protivili nedjeljnim zakonima.Nekoliko stotina pisama biraËa, koja se odnose na nekiprijedlog, danas mogu snaæno utjecati na nekog duæ-nosnika buduÊi da su svi izabrani duænosnici ovisni odobroj volji svojih biraËa da ostanu na vlasti.

Posjeti biraËa uredima izabranih duænosnika radizastupanja odreenih prijedloga vezanih uz vjersku slo-bodu mogu takoer biti snaæno sredstvo s pomoÊu koje-ga vjernici mogu promicati vjersku slobodu. Vaæno je datakvi posjeti budu dobro pripremljeni. Vjernici se mora-ju unaprijed pripremiti, imati pisanu grau kojom Êe


CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0733

Black

34 CRKVA I DRU©TVO

potkrijepiti svoja glediπta, pruæiti organiziranu prezen-taciju i nakon posjeta se dalje zanimati kako stvarinapreduju. U takve posjete trebaju iÊi samo oni koji suupoznati s problemom, a opÊenito je bolje prigodom po-sjeta iznijeti samo jedan problem.

Da bi mogla provesti mobilizaciju na najniæoj razi-ni, crkva mora uËinkovito i brzo komunicirati s vjerni-cima, osigurati im pisanu grau i objasniti idealan naËinkomunikacije s njihovim predstavnicima. O kakvoj jepotpori rijeË, primjer je web stranica (ola.adventist.org),na kojoj se nalaze primjerci pisama upuÊenih ameriË-kim predstavnicima i poziv vjernicima da se prijave zaprimanje upozorenja u vezi s vjerskom slobodom elek-troniËkom poπtom. Ona moæe biti odliËno sredstvo zakomuniciranje s vjernicima kad su vam u razmjernokratkom roku potrebna pisma, pozivi ili posjeti u vezis nekim posebnim problemom. Drugi vaæan naËin uklju-Ëivanja vjernika u naπ rad za vjersku slobodu jest odr-æavanje teËajeva na kojima ih pouËavamo kako se tre-baju ponaπati pri susretu s izabranim predstavnicima.

AmeriËke organizacije Ëesto prireuju “dane lobi-ranja” tijekom kojih stotine njihovih Ëlanova dolaze izËitave zemlje u Washington posjetiti svoje predstavnikei/ili osoblje ureda izabranih predstavnika. Dani lobira-nja mogu biti uËinkovit naËin da pokaæemo kako smoorganizacija koja obuhvaÊa cijelu zemlju, mobiliziranaza slobodu savjesti. Djelotvornost takvog nastupa ovisitÊe, meutim, o kulturnim normama druπtva.

U nekim sluËajevima moæe biti korisno odræati jav-na dogaanja/relije da bismo pozornost zakonodavaca idruπtva u cjelini usmjerili na neki problem. To je sred-stvo bilo uspjeπno u ukidanju ropstva i poslije u borbiza graanska prava. No moramo temeljito razmislitihoÊe li u odreenoj situaciji takvo okupljanje biti kori-sno za naπe djelo. Ali zakljuËimo da jest, moramo ga

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0734

Black

35

dobro isplanirati da bi to bio pozitivan dogaaj bez pro-blema.

Izgradnjom kapaciteta za uËinkovitu kampanju nanajniæoj razini uvelike jaËamo glas naπe crkve kad jerijeË o sudbonosnim pitanjima i ostvarujemo moguÊnostda postanemo posebice poznati kao zastupnici slobodesavjesti.

James Standish, direktorOdjela za odnose s javnoπÊu i vjersku slobodu,

predstavnik u AmeriËkom kongresu


CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0735

Black

36 CRKVA I DRU©TVO

KrπÊanin i vlasti

Od samih poËetaka adventisti su bili oduπevljenizastupnici graanske i vjerske slobode. To pokazuje na-πu skrb za otvorenost uma prema istini koju æelimoiznijeti, ali i za oËite izazove s kojima se AdventistiËkacrkva koja svetkuje subotu suoËava u druπtvu koje ve-Êim dijelom svetkuje nedjelju.

Premda je naπa prva i najveÊa duænost odgovornostnaπemu Bogu u kojega se uzdamo i kojega πtujemo,Biblija takoer uËi krπÊane da se pokoravaju “vlastimanad sobom” (Rimljanima 13,1 — Duda i FuÊak), odnosnograanskim vlastima. Isus je govorio o toj dvostrukojodanosti Bogu i dræavi. Kad su Ga neprijatelji æeljeliuhvatiti u zamku pitanjem o rimskoj vlasti i o tometrebaju li Æidovi plaÊati poreze, Isus je vrlo mudro od-govorio. Taj nam odgovor danas uvelike pomaæe u odre-ivanju πto trebamo Ëiniti.

Isus je rekao: “Podajte caru carevo, a Bogu Boæje!”(Matej 22,21) On nam je pokazao da smo odgovorniBogu i Njegovoj crkvi, ali da isto tako imamo obvezeprema vlastima. I jedno i drugo je vaæno. Meutim, kadgraanske vlasti pokuπavaju stvoriti i nametnuti zako-ne da bi nadzirale vjerska uvjerenja, mi trebamo, kaoPetar i Ivan, potvrditi da moramo viπe sluπati Boganego Ëovjeka.

Isusov primjerSjetimo se da je Isus æivio u doba rimske okupacije

i tlaËenja. Mnogi æidovski zeloti prikljuËili su se u Kri-stovo doba politiËkim pokretima kojima je cilj biozbacivanje vlasti, ali je Isus odbio odobriti takve aktiv-

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0736

Black

37

nosti. On nije doπao da bi se prikljuËio politiËkim pokre-tima. Poπtivao je rimske stotnike i duænosnike (Luka7,1-10), rekao je svojim sljedbenicima da posluπaju voj-ne zapovijedi (Matej 5,41) i pozvao ih da ljube svojeneprijatelje i mole se za njih Ëak i kad stradaju odnjihovih ruku (Matej 5,44).

Isus se nije borio za svoja prava. Premda Bog, nijenastojao da Mu se ukaæe Ëast niti je pokuπavao steÊineko zakonito priznanje svoje nadmoÊi. Umjesto toga uzeoje na sebe ulogu sluge. “On, boæanske naravi, nije seljubomorno dræao svoje jednakosti s Bogom, nego se njeliπio uzevπi narav sluge i postavπi sliËan ljudima. Kadpostade kao Ëovjek, ponizi sam sebe postavπi posluπando smrti, i to do smrti na kriæu.” (Filipljanima 2,6-8)

Tako ni krπÊani ne trebaju oËekivati poπtenje, prav-du i poπtivanje od svih zakonodavnih i izvrπnih vlasti.Sâm Isus je upozorio: “Ako vas svijet mrzi, znajte da jemene mrzio prije vas! ... Sjetite se rijeËi koju vam re-koh: ‘Nije sluga veÊi od svoga gospodara!’ Ako su meneprogonili, i vas Êe progoniti.” (Ivan 15,18-20) Kristovprimjer nepruæanja otpora i strpljivog podnoπenja pat-nji kad su Ga uhitili i osudili, uËi krπÊane kako se tre-baju ponaπati u sliËnim situacijama. Isus je upozorio dakrπÊani mogu oËekivati progonstvo, zatvaranje, pa i smrtkako se bude pribliæavao svrπetak vremena. Meutim,Novi zavjet dosljedno uËi obvezi da poπtujemo zemalj-ske vlasti i da je naπa duænost ozbiljno im posvjedoËitio Bogu, kao πto je Pavao svjedoËio Feliksu, Festu, Agri-pi i drugima.

Novi zavjet i graanska posluπnostPavao je rekao: “Neka se svatko pokorava viπim

vlastima, jer nema vlasti osim od Boga. I one koje po-stoje, od Boga su uspostavljene.” (Rimljanima 13,1.2)

KR©∆ANIN I VLASTI

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0737

Black

38 CRKVA I DRU©TVO

Ne zaboravimo da je pisac tih rijeËi sâm pretrpiomnoge nepravde i na kraju smrt od ruku rimskih vla-sti. Meutim, Pavao jasno kaæe da smo kao krπÊaniduæni posluπati i slijediti zahtjeve graanskih vlasti.Svjestan da su takve vlasti opunomoÊene od Boga, krπ-Êani Êe prihvatiti proglase vlasti i poπtivati ih dokle godse ne sukobljuju s Boæjom voljom. “Podajte svakomuono πto mu pripada: onomu koji s pravom traæi porez,porez; koji carinu, carinu; koji poπtovanje, poπtovanje;koji Ëast, Ëast!” (Rimljanima 13,7)

Novi zavjet poziva krπÊane da surauju s vlastimai priznaju njihov autoritet. To znaËi da Êe plaÊati porezei carine, biti odani voama svoje zemlje i postupati kaodobri graani.

Tu nema mjesta revolucionarnim i politiËkim aktiv-nostima. Ellen G. White je pisala: “Boæji narod Êe pri-znati ljudsku vlast kao boæanski odreeno ureenje iposluπnost njoj uËiti kao svetu duænost, unutar njezinazakonita djelokruga.” (Ellen G. White, Testimonies forthe Church, sv. 6, str. 402)

Bog je uspostavio vlastiTime πto je ustvrdio da su vlasti “koje postoje, od

Boga (su) postavljene” (Rimljanima 13,1), Pavao nijeæelio reÊi da je Bog uspostavio odreenu vrstu vlasti, aostale oblike nije. Nije æelio reÊi niti da je Bog postavioosoblje u bilo kojoj vlasti ili da vlast treba djelovati uskladu s boæanskim naËelima. Vlasti to mogu i ne mo-raju. Pavao govori o samoj ideji vlasti, da je graanskavlast od Boga dobivena, ili joj je povjereno pravo i moÊda obavlja ljudske poslove. Bog je dao vlasti radi oËu-vanja zakona i reda, za zaπtitu druπtva. Pavao jasnokaæe: “Poglavarâ se ne treba bojati kad se radi dobro,veÊ kad se radi zlo. HoÊeπ li da se ne moraπ bojati

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0738

Black

39

vlasti, Ëini dobro te Êeπ s njezine strane imati hvalu!”(Rimljanima 13,3)

Vlasti su potrebne. Bez oËuvanja zakona i reda vla-dao bi meteæ. Raditi dobro u najboljem je interesu svihljudi na Zemlji, slagali se oni s tim naËelom ili ne sla-gali. Nijedna zemaljska vlast nije savrπena, niti moæebiti savrπena u svijetu koji je pobunjen protiv Boga,svojega Stvoritelja. Meutim, red je prvi zakon Neba izato su graanske vlasti odreene da bi primjenjivalezakon i odræavale red. KrπÊanin je obvezatan biti vjeranpodanik, poπten porezni obveznik i pristojan graanin.Svaki pokuπaj krπÊanina ili crkvene zajednice da nepostupa u skladu s ispravno izglasovanim zakonimamoæe donijeti Kristovo Evanelje na zao glas. Premdane moæe biti posluπan zakonima koji ograniËavaju slo-bodu savjesti i vjere, krπÊanin ne moæe biti “iznad za-kona”.

Ne treba javno prezirati Ëak ni zakone koji se ËinebeznaËajni i bezvrijedni, jer i to moæe dovesti do nera-zumijevanja naravi crkve, ali i uËiniti upitnim i viπezakone Boga kojega πtujemo. Ne smijemo poduzeti ni-πta πto bi izgledalo kao prijevara ili izbjegavanje vlasti.Naπ Bog moæe poniπtiti neπto πto smatra potrebnim ibez naπe (Ëesto pogreπne) strategije. Petrova uputa jeglasila: “Sve poπtujte, braÊu ljubite, Boga se bojte, kra-lja Ëastite!” (1. Petrova 2,17)

KrπÊanin, revolucija i nepoÊudne vlastiTo znaËi da se krπÊani ne trebaju prikljuËiti poli-

tiËkim pokretima koji nastoje zbaciti postojeÊu vlast Ëakni kad na vlast dou tirani, kad je prisutna politiËkakorupcija ili kad zavladaju zle sile. Bog jedini vlada idopuπta podizanje i pad naroda. Svakom pojedincu isvakoj vlasti Bog je dao autoritet ili prigodu da vlada.


CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0739

Black

40 CRKVA I DRU©TVO

Ponekad Ëak dopuπta da zavladaju zli ljudi. Ali nije naπposao raditi na njihovom uklanjanju. Mi ne trebamobiti oruæja osvete, jer ne vidimo ono πto Bog vidi. ZatoOn kaæe: “Moja je osveta, ja Êu vratiti.” Ljudsku, Ëestonasilnu reakciju, kod krπÊanina mora nadomjestiti Kri-stov odgovor: “Ne dopusti da te svlada zlo, veÊ zlo nad-vladaj dobrom!” (Rimljanima 12,19.21)

SlijedeÊi Boga kojega je tako dobro poznavao, Dani-el je mogao pokazati pravi duh Ëak i u srcu Babilona.Posljedica je bila da je kralj Nabukodonozor shvatio “daSveviπnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i da gadaje kome on hoÊe” (Daniel 4,22).

Ellen G. White je pisala: “Uspon naroda, podizanjei padanje carstava u analima ljudske povijesti naizgledovise o volji i junaπtvu ljudi. ... Ali u Boæjoj je RijeËizavjesa povuËena u stranu. Iza, iznad i u svim igramai protuigrama ljudskih interesa, sila i strasti vidimoorua Svemilostivoga, koja tiho i strpljivo ostvaruju na-kane Njegove volje... tako je i sloæena igra ljudskih do-gaaja pod boæanskim nadzorom. Usred sukoba i vrevenaroda, Onaj koji sjedi iznad kerubina joπ i sad uprav-lja poslovima ove Zemlje.” (Odgoj, str. 156, 160)

To ne znaËi da krπÊani neÊe progovoriti protiv zlo-uporabe, korupcije i drugih nepravdi vlasti. Meutim,to se ne smije vidjeti kao politiËki Ëin, veÊ jednostavnokao podræavanje evaneoskih naËela i Boæjega zakona.

Boæja ograniËenja ljudske moÊiPremda je graanskim vlastima dao odreeni au-

toritet, Bog im nije dao neograniËenu moÊ. To bi znaËiloizjednaËavanje zemaljske s Boæjom vlasti. Bog nikad nebi pristao na takvu vlast, jer bi time Boæje djelo naZemlji doπlo pod nadzor ljudske vlasti bez obzira nanjezino ponaπanje i odnos prema Njemu.

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0740

Black

41

Velika borba vodi se upravo oko Boæje uporabe vla-sti. Svojim rijeËima i postupcima Bog se otkrio kao po-uzdan i pravi Otac koji æeli najbolje svojoj stvorenojdjeci. Kad bi Bog dopustio da samovoljne, tiranske iokrutne vlasti nastave vladati, to bi bilo potpuno su-protno Njegovoj boæanskoj volji i æelji da ovaj greπnipobunjeni svijet vrati svojoj ljubavi i povjerenju.

Zato je jurisdikcija i moÊ na podruËju graanskihodnosa ljudskim vlastima ograniËena na rjeπavanje pi-tanja koja upravljaju meusobnim ljudskim odnosima.Isus nam je rekao da caru dademo samo ono πto jecarevo.

Meutim, postoji podruËje osobnog odnosa ljudi pre-ma Tvorcu, Otkupitelju i Prijatelju, u koje graanskevlasti nemaju pravo pristupa. Individualna prava sa-vjesti i moralne obveze ljudskog roda prema Bogu nepripadaju podruËju ljudskih vlasti. Jedini je Bog vrho-van i odgovoran za ono πto pripada duhovnom podruËju.U toj bliskosti odnosa svakog Ëovjeka s Bogom nemamjesta dræavi.

Nijedan narod nije posebno povlaπtenOpasno je ako vlasti ili zemaljski vladari misle da

je Bog posebno blagoslovio njihovu zemlju. Premda jeBog izabrao stari Izrael da bude Njegov zavjetni narodkoji Êe Ga predstavljati svijetu, taj je poseban odnosraskinut kad su odbacili Isusa koji je doπao na Zemlju.Boæja naklonost poËiva na onima koji prihvate vijestkoju je Isus donio: spasenje je samo po Kristu. Spasenjeje uvijek bilo osobna stvar, a poslije Kristova dolaskanijedan narod, rasa ili zemlja, osim pojedinaca, ne moæetvrditi da ima poseban odnos s Bogom.

Petar je jasno rekao da je krπÊanska crkva “izabra-ni rod, kraljevsko sveÊenstvo, sveti puk, narod odreen


CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0741

Black

42 CRKVA I DRU©TVO

za Boæju svojinu”. (1. Petrova 2,9) Zbog toga nijednazemlja ne moæe tvrditi da uæiva posebnu Boæju naklo-nost niti moæe smatrati da Êe nacionalni blagoslovi pri-rodno slijediti pravednost. Moramo se Ëuvati vjersko-politiËkih pokreta koji Êe pokuπati uvesti vjersko zako-nodavstvo kao dio boæanske zadaÊe neke zemlje. “Pra-vednost podiæe narod” (Izreke 14,31), a ne zakonodav-stvo ili prisila. BuduÊi da Bog nikad ne prisiljava naposluπnost sebi, dræava nema pravo zahtijevati ili na-metati odreeni odnos prema Bogu. Ljubav se ne moæezapovjediti.

Odvojenost crkve i dræaveKrist je jasno pokazao i uËio da postoji crta razgra-

niËenja izmeu autoriteta graanske vlasti i podruËjaduhovnih odnosa. “Careva vlast” moæe djelovati u odre-enim podruËjima, ali je vaænije ono πto je Boæje. Krπ-Êanin mora uvijek razlikovati izmeu tih dviju odgo-vornosti. Neprijatelj istine nastoji katkad zamagliti tuodvojenost pa navodi ljudske vlasti da se umijeπaju uduhovno podruËje.

Tijekom povijesti vlasti su pokuπavale proglasiti za-kone i nadzirati ono πto pripada religiji i savjesti. Na-æalost, crkva i dræava nisu uvijek bile odvojene. Meu-tim, Krist je jasno povukao crtu razdvajanja. PovijestkrπÊanske crkve otkriva nevolje i progonstva koja suproiziπla kad su se crkva i dræava nadopunjavale. Kadgod se ljudski zakoni sukobljuju s Boæjim zakonom, krπ-Êani imaju samo jednu moguÊnost: “Treba se viπe poko-ravati Bogu nego ljudima.” (Djela 5,29)

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0742

Black

43

Potreba za odvojenoπÊu crkve od dræave“Smatram da potpuna vjerska sloboda zahtijeva ne-

ki oblik odvojenosti crkve od dræave i odbacivanje dr-æavne religije, jer dræava nije mjerodavna u duhovnimstvarima, a glavna uloga crkve nije djelovanje u poli-tiËkoj areni. Moæe se raspravljati o modalitetu i mjeriodvajanja, ali je odvajanje dobro i za crkvu i za dræavu.Na nesreÊu, u duhovnim i politiËkim podruËjima nekesu crkve povijesno pokuπavale steÊi dominantnu uloguu druπtvu i javnom æivotu. Vlasti su duæne pruæiti cr-kvama (i, naravno, sinagogama, dæamijama i hramovi-ma) i religijama dovoljno moguÊnosti da ostvare svojuduhovnu zadaÊu, ali da ne zahtijevaju politiËku vlast inadzor. Religija ne treba imati skrivene politiËke pla-nove. To bi bilo suprotno njezinom integritetu i vjero-dostojnosti.

Nema sumnje da se vjerska sloboda najlakπe provo-di u okviru svjetovne dræave. To ne znaËi da bi dræavatrebala biti neprijateljski raspoloæena ili ravnoduπnaprema vjerskim zajednicama, veÊ treba pokazivati onoπto nazivamo ‘dobrohotnom neutralnoπÊu’. Samo po sebije razumljivo da crkva i dræava nikad ne mogu bitipotpuno odvojene. Postoje podruËja u kojima se odgo-vornosti preklapaju i gdje se aktivnosti crkve i dræavetrebaju pozitivno sastati. Premda svatko treba plijevitisvoj vrt, postoje podruËja socijalnih aktivnosti u kojimaje moguÊe uspostaviti stalnu, iskrenu, plodnu suradnjuizmeu crkava i tijela vlasti. Osnovni javni moral, pro-micanje mira, obrazovanje, zdravlje, zlouporaba droga iskrb za hendikepirane neka su od glavnih podruËja ko-ja mi trenutaËno dolaze na um.” (B. B. Beach, BrightCandle of Courage, str. 14)


CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0743

Black

44 CRKVA I DRU©TVO

Naπe poimanje odvojenosti crkve i dræaveVjerska sloboda, to temeljno ljudsko pravo, najbolje

se πtiti kad se odræava odvojenost crkve od dræave. Za-konodavstvo i drugi akti vlasti koji ujedinjuju crkvu idræavu, suprotni su najboljim interesima obiju ustano-va i omoguÊuju stvaranje predrasuda prema ljudskimpravima.

Postoje dva oblika vjerske slobode: 1. sloboda davjerujemo i imamo vjerska uvjerenja i 2. sloboda dadjelujemo u skladu sa svojim vjerovanjima. Sloboda mi-πljenja sama je po sebi apsolutna, jer ima malo ili ni-kakvo druπtveno znaËenje. Zbog toga prava vjerska slo-boda zahtijeva da se dræava ne mijeπa u vjeru svojihgraana i time prizna da je to podruËje zatvoreno, da unjemu dræava nije mjerodavna. No sloboda djelovanja uskladu s tim ispovijedanjima ulazi u okvir druπtvenogponaπanja i zbog toga postoje podruËja u kojima se vjer-ske aktivnosti i dræavna jurisdikcija preklapaju.

Razdvajanje crkve i dræave katkad mora biti nepri-jelazan zid, a katkad medno saÊe da bi omoguÊila zako-nitu suradnju i Ëak reguliranje od vlasti. Crkvene aktiv-nosti Ëesto se ne mogu odvojiti od prava ili pothvatakoji potpadaju pod regulaciju vlasti, kao πto je to sluËajsa crkvenim πkolama i dræavnim obrazovnim zakoni-ma, s izgradnjom crkava i graevinskim propisima, cr-kvenim novËanim ulaganjima i zakonima koji propisujufinancijske transakcije te zdravstvenim propisima i us-tanovama kojima upravlja crkva.

Odvojenost crkve i dræave podrazumijeva da se dr-æava neÊe mijeπati u vjerske stvari. Prije AmeriËke iFrancuske revolucije opÊenito se smatralo da ne moæebiti nacionalne politiËke stabilnosti i jedinstva ako gra-anstvo, barem pro forma ne ispovijeda zajedniËku isluæbeno uspostavljenu religiju. Premda odbacuje ta-kvu laænu pretpostavku, odvojenost crkve od dræave ne

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0744

Black

45

treba znaËiti neprijateljstvo dræave prema religiji, nitidræavnu potporu sekularizmu zbog odbacivanja religije.To znaËi dobrohotnu neutralnost. Vlasti ne smiju postu-pati prema nekim religijama kao prema drugorazred-nima ili treÊerazrednima i njihove sljedbenike smatratipastorËadi. Svi graani, Ëak i nevjernici, trebaju bitipriznati kao ravnopravni Ëlanovi politiËke obitelji. Dr-æava treba biti nepristrani otac svoj svojoj djeci.

Odvojenost crkve od dræave ne znaËi privatizacijureligije (u tajnosti doma) niti njezinu marginalizaciju.Postoje bezbrojni naËini javnog oËitovanja religije, kojistavljaju vjeru u srediπte æivota ljudi, bez sluæbenogpriznanja ili pokroviteljstva vlasti.

Odvojenost crkve od dræave ne znaËi toliko udalje-nost izmeu vlasti i crkava, nego razliËitost njihovihfunkcija. Crkve ne trebaju posezati za vlaπÊu, a dræavase ne treba mijeπati u podræavanje razliËitih oblika “po-boæne graanske vjere”. Pravoj religiji ne treba pomoÊvlasti. Takva pomoÊ slabi religiju, posebice na duæu sta-zu. Prema tome, razliËitost i odvojenost znaËi da crkvenisu dio strukture koja ima politiËku moÊ, a dræava nepreuzima vjersku vlast ili æezlo.

Odvojenost crkve od dræave znaËi da porezni novackoji daju svi graani ne treba ulagati u dotacije πirenjavjere. Ujedinjenost crkve i dræave podrazumijeva podu-piranje jedne ili viπe vjera i ipso facto nezadovoljstvodrugih religijskih opcija ili, u najmanju ruku, postupa-nje s njima kao s “autsajderima” koji nemaju punu legi-timnost.

Odvojenost crkve od dræave ne znaËi ravnoduπnostprema religiji. Neki protivnici odvojenosti crkve od dr-æave boje se nemara prema religiji. Naravno, prava vjer-ska sloboda podræava pravo svake osobe da odbaci bilokoju ili svaku religiju. Meutim, glavni cilj odvojenosticrkve od dræave s krπÊanskog glediπta nije promicanje


CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0745

Black

46 CRKVA I DRU©TVO

ravnoduπnosti prema religiji ili njezino uklanjanje, veÊpredoËavanje najsigurnije platforme na kojoj Ëovjek mo-æe stajati u pojedinaËnoj ili kolektivnoj potrazi za vje-rom, identitetom i pripadanjem.

Dræava postoji da bi se skrbila o druπtvenoj i eko-nomskoj dobrobiti svojih graana, a ne o njihovom spa-senju, ali ona treba osigurati okvir u kojemu oni tospasenje mogu slobodno ostvariti. Kao πto je rekao JohnLocke: “Skrb o duπama ne moæe pripadati graanskimmagistratima, jer se njihova moÊ sastoji samo od vanj-ske sile. Prava i spasonosna religija sastoji se od unu-tarnje osvjedoËenosti uma.” Dræava ne treba “propo-vijedati”. To pripada onima koji su “iziπli” i stvorili od-vojeno duhovno “kraljevstvo”. Zbog toga dræava morabiti odvojena i nepristrana glede vjerskog pouËavanja ipropovijedanja. Novi zavjet jasno pokazuje razliËite ci-ljeve kraljevog zemaljskog kraljevstva i Kristovog du-hovnog kraljevstva.

Koncept odvojenih funkcija i sfera utjecaja jasan jenovozavjetni doprinos koji postaje sve priznatiji u poli-tiËkom druπtvu od prosvjetiteljstva, a osobito u razdob-lju rastuÊeg pluralizma nakon Drugog svjetskog rata.

Odvojenost crkve od dræave ima u viziji pluralistiË-ko druπtvo, sa slobodnom crkvom u slobodnoj dræavi.Kad se odræava ta delikatna ravnoteæa, ljudi mogu carudati carevo, a slobodno i s ljubavlju Bogu Boæje.

Bert B. Beach

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0746

Black

47

KrπÊanin i politika

Sluæba druπtvenoj zajednici i domoviniBiblija pruæa viπe primjera osoba koje su sluæile

svojoj zemlji i vladaru na visokom poloæaju, i koje jeBog mogao upotrijebiti zbog njihove vjernosti. KrπÊanislijede novozavjetno naËelo da treba uvijek vjerno slu-æiti, bilo kao sluæbenik u javnom æivotu, poslodavac ilidruπtveni djelatnik.

Pavao je pisao: “Robovi, pokoravajte se svojim ze-maljskim gospodarima sa strahopoπtovanjem, s iskre-noπÊu svoga srca, kao Kristu! Ne sluæite samo dok stena oku kao da se ljudima æelite svidjeti, veÊ kao roboviKristovi koji od svega srca vrπe volju Boæju! Sluæitedragovoljno kao da sluæite Gospodinu, a ne ljudima.”(Efeæanima 6,5-7)

Usporedba o talentima takoer podræava vrlinu vjer-nosti u sluæbi u rijeËima posljednje pohvale: “Dobro,valjani i vjerni slugo! Bio si vjeran nad malim, zato Êute nad velikim postaviti: Ui u veselje gospodara svo-ga!” (Matej 25,21)

Jasno je da krπÊaninova pobuda za sluæenje i bilokakav rad mora biti znatno viπe od novËane nagrade ilidruπtvenog prestiæa. VjernoπÊu u radu krπÊanin otkrivau kakvog Boga vjeruje. I kao jasan prikaz besmislenostiozakonjivanja vjere, bogosluæja, pa Ëak dobrog rada iponaπanja, Isus je uputio poziv na osobni odnos, koji jepravi poticaj krπÊaninu: “Viπe vas ne nazivam slugama,jer sluga ne zna πto namjerava uËiniti gospodar. Na-zvao sam vas prijateljima...” (Ivan 15,15)

Kad upozna Boga kao pouzdanog Prijatelja koji spa-πava, krπÊanin Êe dræati na umu: “I πto god nakaniπuËiniti, uËini dok moæeπ...” i “©to god Ëinite, Ëinite od

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0747

Black

48 CRKVA I DRU©TVO

sveg srca kao Gospodinu, a ne ljudima.” (Propovjednik9,10; Koloπanima 3,23)

Mjesne vlasti i sluæba druπtvenoj zajedniciOd adventista katkad traæe da pomognu u mjesnim

druπtvenim poslovima tako da sluæe u vijeÊima ili od-borima. To moæe biti prigoda da sluæimo svojoj druπtve-noj zajednici, svojoj zemlji ili vlastima davanjem mu-drih savjeta u izradi dobrih zakona za druπtvo.

Ako nas pozovu da tako sluæimo, dajmo jasno doznanja da subotom ne moæemo biti na sastancima nitiobnaπati duænosti buduÊi da je subota Boæji sveti dan,ali da smo u ostale dane spremni pomoÊi koliko je godmoguÊe ako se sluæba ne sukobljuje s naπim vjerskimnaËelima i crkvenim odgovornostima.

Prigode za javnu sluæbuIsus je prikazao razliku izmeu ponaπanja zemalj-

skih vladara i nesebiËne sluæbe koja treba obiljeæavatiNjegove sljedbenike: “Kraljevi narodâ gospodare nad nji-ma, i oni koji vrπe vlast nad njima hoÊe da se zovudobrotvori. A vi ne tako! Naprotiv, tko je najveÊi meuvama, neka bude kao najmanji, a starjeπina kao poslu-ænik.” (Luka 22,25.26)

KrπÊanima koje su vlasti zaposlile na vodeÊim po-loæajima ili u javnoj sluæbi, pruæaju se velike moguÊno-sti da uporabe svoje darove i talente za dobro druπtvai zemlje. Za svoju vjernost i dobar karakter katkad bu-du nagraeni veÊim odgovornostima i tako dolaze nautjecajna i vaæna mjesta. Ljudi na takvim poloæajimamoraju nastaviti raditi za dobro svih i sve Ëiniti “naslavu Boæju” (1. KorinÊanima 10,31), a ne radi ostvare-nja sebiËnih ciljeva ili vlastite promocije i interesa.

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0748

Black

49

Biblijski primjer Boæjih ljudi koji su zauzimali ista-knute poloæaje vlasti, pokazuju da nisu pokazali osobnuambicioznost. Umjesto toga su Boæjom Promisli postav-ljeni na utjecajne poloæaje. Posvetili su se svojemu radui bili spremni nesebiËno sluæiti Bogu i narodu. Josip,Daniel, Estera i Nehemija odigrali su svojom vjernoπÊuvaænu ulogu u Boæjem planu. Mnogi adventisti u svije-tu danas su na sliËnim odgovornim poloæajima.

PojedinËevo svjedoËenjeKad su vjernici izabrani za neku javnu sluæbu ili

odgovoran poloæaj, utjecaj njihovoga æivota i primjerajoπ je veÊi i zahtijeva veÊu pozornost. Svojim postupci-ma i naËinom æivljenja snaæno utjeËu na dobro ili na zloi imaju prigodu biti vaæni svjedoci za istinu, kao Danieli njegovi prijatelji u Babilonu.

Vjernike koji su postali predstavnici vlasti (mjesnih,pokrajinskih ili dræavnih) ili su kandidati na izborima,crkva ne treba kritizirati ili poduzimati stegovne mjerezbog njihove odluke sve dok njihovo glediπte ili ponaπa-nje nisu u suprotnosti s jasnim uËenjem i mjerilimacrkve ili dok ne izazivaju sramotu i podjelu. Dokle godtakvi vjernici podræavaju naËela i vjerovanje Adventis-tiËke crkve, ne treba ih spreËavati da budu Ëlanovi cr-kve ili da obnaπaju duænosti u crkvi.

KrπÊaninovo sudjelovanjeMoramo shvatiti vaænost svojega primjera u po-

litiËkom i javnom æivotu i nastojati ne uËiniti niπta πtobi moglo nanijeti sramotu Boæjem djelu ili umanjiti na-Ëela crkve. Ljudi Ëesto prosuuju o crkvi prema svje-doËenju i æivotu njezinih vjernika koji sluæe na istak-nutim poloæajima. »esto su pozitivni svjedoci, ali kat-

KR©∆ANIN I POLITIKA

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0749

Black

50 CRKVA I DRU©TVO

kad su za crkvu neugodno iznenaenje i loπa reklama.Petar je pozvao krπÊane da se dobro ponaπaju meupoganima kako bi proslavili Boga (1. Petrova 2,12).

Utjecaj na vlastiTeπko je odgovoriti na pitanje o tome koliko se krπ-

Êanin treba koristiti svojim odgovornim poloæajem da biutjecao na zakonodavstvo ili dræavne vlasti. OpÊenitogovoreÊi, krπÊanin Êe uvijek raditi na tome da podræimjerila moralnosti i naËela upravljanja koja Êe saËuvatimir, pravdu, zakon i red te prava svih pojedinaca. Po-jedinci ne smiju nikad zlorabiti svoju moÊ ili utjecaj dabi stekli koristi ili prednosti za sebe, svoju crkvu ilineku manjinu. KrπÊanski politiËar ili javni duænosniktreba biti nepristran i raditi za dobro Ëitave druπtvenezajednice. Meutim, trebaju se koristiti svojim utjeca-jem i primjerima da bi promicali krπÊanska naËela mo-ralnosti.

Mogu doÊi trenuci krize, kad su Boæje djelo, crkvaili pojedinci u opasnosti i kad posveÊeni krπÊani na od-govornim poloæajima mogu paæljivim prikazom i diplo-macijom pomoÊi u otklanjanju nevolje.

Biblija daje nekoliko primjera o tome kako je Bogupotrijebio pojedince da utjeËu na vladare svojega dobai tako izbjegnu katastrofu, tragediju ili napade na Boæjinarod. Josip je pomogao spasiti Egipat od gladi i osi-gurati zaπtitu sinovima Izraelovim u Goπenu. Zahvalju-juÊi svojemu utjecajnom poloæaju, mogao je osiguratiBoæjemu narodu smjeπtaj u plodnoj dolini te pokrajine.Nema sumnje da je stari prorok Daniel objasnio Kiruboæanska proroËanstva o Izraelu, a on je nakon togaizdao proglas o povratku Æidova u Jeruzalem i osiguraosredstva za obnovu. Poslije su Ezra i Nehemija uspjelidobiti Artakserksovu pomoÊ za dovrπenje izgradnje. Æivot

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0750

Black

51

Boæjega naroda u cijeloj zemlji spaπen je u Esterinodoba od potpunog uniπtenja njezinom intervencijom pro-tiv Hamanova proglasa. Utjecaj posveÊenih pojedinacana visokim poloæajima Ëesto je pomagao Boæjemu naro-du i omoguÊio napredovanje Boæjega djela. KrπÊanimakoji sluæe svojoj zemlji ili druπtvenoj zajednici na odgo-vornim poloæajima i u doba krize, kaæemo ono πto jeMordokaj rekao Esteri: “Tko zna nisi li se baπ i popelado kraljevske Ëasti zbog Ëasa kao πto je ovaj?” (Estera4,14)

PolitikaAdventistiËka crkva zadræava aktivan neutralni po-

loæaj prema politici. Mi poπtujemo razliËite politiËke pro-cese koji postoje u razliËitim oblicima vlasti, ali ne sa-vjetujemo vjernike u politiËkim stvarima ili podræava-nju bilo koje politiËke stranke. Neki se vjernici bavepolitikom. To je njihova osobna odluka.

Meutim, zbog Ëestog suparniπtva i nesnoπljivostimeu politiËkim strankama, krπÊanima koji se æele kan-didirati za neki odgovoran poloæaj bolje je da to uËinekao neovisni kandidati. To znaËi da su slobodni djelova-ti prema vlastitim uvjerenjima kad predstavljaju bira-Ëko tijelo i nisu vezani poloæajem ili smjernicama poli-tiËkih stranaka.

Meutim, adventistiËkim propovjednicima, nasta-vnicima i drugim sluæbenicima crkve zabranjeno jeukljuËivanje u politiku.

Vaæno je da se svi crkveni sluæbenici suzdræe odsvake politiËke aktivnosti kako bi crkva saËuvala pot-punu nepristranost. Od svih propovjednika i nastavni-ka se traæi da posvete nepodijeljenu pozornost svojojodgovornoj zadaÊi u crkvi i da se suzdræe od svake po-litiËke aktivnosti ili kampanje za politiËke stranke.


CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0751

Black

52 CRKVA I DRU©TVO

PiπuÊi mladom propovjedniku Timoteju, Pavao jedao sliËan savjet o opasnosti svjetovnom zaokupljeno-sti: “Nijedan se vojnik u sluæbi ne zapleÊe u poslovesvakidaπnjeg æivota kako bi ugodio vojskovoi.” (2. Ti-moteju 2,4)

Izbori i glasovanjeU demokratskim druπtvima izbori su jedini naËin

biranja predstavnika naroda koji Êe voditi zemlju i njo-me upravljati. Izbori se obiËno raspisuju da bi se sazna-la volja naroda. Meutim, u politiku i postupke izborakatkad se uvlaËe nepoπtenje i korupcija. AdventistiËkacrkva ne govori vjernicima kako trebaju glasovati, veÊim jednostavno savjetuje da uËine ono πto vjeruju da jeispravno.

Ne trebamo se ukljuËivati u politiËku kampanju,veÊ svoju odluku zadræati privatnom.

U nekim zemljama vlasti kaæu da moæemo odluËitihoÊemo li glasovati, a u drugima je glasovanje obvezat-no. ObiËno je naπa odgovornost i pravo kao graana daglasovanjem izrazimo kojega smo kandidata izabrali.Meutim, moæe se dogoditi da krπÊanin osjeÊa kako ne-ma dostojnih kandidata ili da su politiËki problemi toli-ko nejasni da je bolje suzdræati se od glasovanja. Udrugim prigodama mogu postojati dobri razlozi zaπtobismo trebali glasovati. Primjerice, mogli bismo glaso-vati za kandidata koji je zainteresiran za trezvenjaπtvoili vjersku slobodu i oËuvanje ljudskih prava. Moramoizbjegavati stranaËke politike i glasovanje za neki ma-nifest, jer Êe uvijek biti prijedloga s kojima se krπÊaninne moæe sloæiti.

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0752

Black

53

Nesudjelovanje u kampanjama i politiËkomagitiranju

Sasvim je jasno da u crkvu ne smijemo dopustitiulaz politiËkim pitanjima i kampanjama za pojedince.Crkva se ne treba mijeπati u politiËke sukobe, nego mo-ra saËuvati neutralnost. Propovjedaonica ili sastanak ucrkvi nikad se ne smiju uporabiti kao platforma za po-litiËku kampanju.

Kad je rasprava o nacionalnoj valuti u doba EllenG. White postala politiËko pitanje, ona je rekla: “Znamoli kako Êemo najbolje ugoditi Spasitelju? To neÊe bitiukljuËivanjem u politiËke govore, ni s propovjedaoniceniti izvan nje. ... Iznenadilo me kad sam vidjela muπ-karce, koji tvrde da vjeruju istinu za ovo doba, kako suse uzbudili oko pitanja. ... Neki propovjednici su se is-taknuli time πto su u svoje propovijedi utkali te teme.Uzbueno su se ukljuËili opredjeljujuÊi se u pitanjimaza koja nisu dobili Gospodnji nalog da se umijeπaju. ...Mi ne trebamo sudjelovati u tom politiËkom sukobu okonovca.” (Testimonies to Ministers, str. 331, 332, 335)

Oπtro se usprotivila i svakom obliku prezentacije,sluæbeno ili drukËije, koja Êe nagovijestiti neku vrstupolitiËke potpore. “Bez obzira na to kakvo je vaπe mi-πljenje glede glasovanja u politiËkim pitanjima, ne tre-bate ga objavljivati perom ni glasom. ... BraÊo moja,nemojte zaboraviti da nikoga od vas Gospodin nije ovla-stio da u naπim Ëasopisima objavi svoje politiËke sklo-nosti ili da o njima govori vjerniπtvu kad se narod oku-pi da bi sluπao Gospodnju RijeË. ... Kao narod ne treba-mo se mijeπati u politiËka pitanja. ... Zadræite glasova-nje za sebe. Nemojte smatrati svojom duænoπÊu bilo ko-ga nagovarati da postupi kao vi.” (Selected Messages,sv. 2, str. 336.337)


CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0753

Black

54 CRKVA I DRU©TVO

Glasovanje i svetkovanje suboteObiËno se izbori ne odræavaju subotom, ali ako se

odræavaju, dræimo na umu da glasovanje nije subotnjaduænost. Naπa obveza prema Bogu dolazi prije naπe ob-veze prema zemaljskim vlastima. Meutim, glasovanjeje obiËno omoguÊeno nakon zalaska sunca, nekim dru-gim naËinom (glasovanje poπtom) ili, zbog odsutnostibiraËa, dan ranije ili prije poËetka subote.

Sudjelovanje u glasovanju obiËno Êe biti omoguÊenoda bi se poπtivalo vjerska osvjedoËenja adventista. Mo-ramo cijeniti takvu moguÊnost i uËiniti sve πto je mogu-Êe da bismo suraivali s vlastima kao odgovorni i vjernigraani.

ReferendumiDa bi saznale volju naroda o odreenom pitanju,

vlasti provode i posebno glasovanje. To se naziva refe-rendum. KrπÊani Êe se koristiti svojim pravom sudjelo-vanja na referendumu, posebice kad im to pruæa prigo-du da podræe vjersku slobodu, trezvenost ili druga mo-ralna pitanja.

Opasnosti vjerskog zakonodavstvaJedna od najveÊih opasnosti s kojima se adventisti

na poloæajima vlasti suoËavaju jest kuπnja da zloupora-be svoj utjecaj kako bi se prihvatili zakoni koji Êe namet-nuti njihove vjerske ideale. Ako adventisti postanu gla-vna snaga u nekoj druπtvenoj zajednici, postoji opas-nost da iskoriste tu prigodu. Meutim, kako smo veÊistaknuli, duhovno podruËje nije stavljeno pod autoritetgraanskih vlasti. Nijedna zemaljska sila ili vlast ne-ma pravo stvarati zakone u vjerskim stvarima, a crkvase nikad ne smije koristiti svojim utjecajem ili moÊi da

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0754

Black

55

bi stvarala zakone ili prisiljavala druge da se pokorava-ju njezinim vjerovanjima i praksi. Kad god su duhovnivoe s pomoÊu graanske prisile nastojali ojaËati svojpoloæaj i ostvariti svoje æelje, rezultati su bili tragiËni.Bogu nije prihvatljiv nikakav oblik vjerske prisile s po-moÊu graanskih vlasti. Zavrπna kriza u ovome svijetui zavrπni napad na Boga i Njegov narod upravo Êe bitiposljedica takvog ujedinjenja Crkve i dræave (Otkrive-nje 12,17; 13. poglavlje; 17,12-14).


CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0755

Black

56 CRKVA I DRU©TVO

Vjerska sloboda i ljudska prava

Bog slobode i EvaneljaIsus je otpoËeo svoju sluæbu objavom da je pomazan

“da donese(m) Radosnu vijest siromasima, da navije-sti(m) osloboenje zarobljenicima... da oslobodi(m) po-tlaËene...” (Luka 4,18)

Mnogi su ljudi u danaπnjem svijetu potlaËeni, ti-ranizirani od diktatorskih reæima, robovi su loπih na-vika, uskraÊena im je sloboda savjesti i vjere. KrπÊan-ska je vijest i zadaÊa crkve donijeti takvim ljudima slo-bodu. Isus je rekao: “Upoznat Êete istinu, a istina Êe vasosloboditi. ... Ako vas Sin oslobodi, zaista Êete biti slo-bodni.” (Ivan 8,32.36)

To je bît Evanelja. Prava sloboda moæe se naÊisamo u Isusu Kristu — osloboenje od grijeha, od robo-vanja Zakonu i osloboenje od smrti (Rimljanima 6,16-20; 2. KorinÊanima 3,17; Rimljanima 8,2; GalaÊanima2,4; 5,1.13). Bog je Bog slobode, a slobodu svojih stvo-renja cijeni viπe od svega.

Pravo na slobodu savjesti uroeno je pravo svakestvorene osobe, dobiveno od Boga (Postanak 1,26.27;Psalam 8,5-10). Ljudi su stvoreni sa slobodnom voljomi moguÊnoπÊu izbora, bilo da posluπaju ili ne posluπaju,da vjeruju ili ne vjeruju (Joπua 24,5; Izlazak 1,18-20;Ivan 12,47). Bog nikoga ne prisiljava na posluπnost. Nicrkva ni dræava ne smiju pokuπati pokoriti pojedinËevusavjest ili ga prisiljavati da vjeruje ili Ëini neπto πto seprotivi njegovoj volji ili savjesti (Rimljanima 14,2-5).Bog oËekuje od Ëovjeka iskrenu ljubav: “Ako me ljubite,vrπit Êete moje zapovijedi.” (Ivan 14,15) To se ne moæepostiÊi silom ili prisiljavanjem, jer je potpuno suprotnoBoæjoj volji i nakani.

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0756

Black

57

Ellen G. White mnogo govori o uporabi sile u odno-su prema Bogu: “Bog nikad ne prisiljava volju ili sa-vjest, dok se Sotona stalno koristi okrutnoπÊu kao sred-stvom prisile ne bi li stekao nadzor nad onima kojedrukËije ne moæe zavesti. Strahom i prisilom pokuπavazavladati savjeπÊu ljudi i osigurati njihovo πtovanje.”(Velika borba, Znaci vremena, izdanje 2010., str. 465)

“Uporaba sile posljednje je sredstvo kojemu pribje-gava svaka laæna religija.” (SDA Bible Commentary, sv.7, str. 976) “Iako prisiljavanje moæe osigurati prividnuposluπnost, ono ... izaziva joπ odluËniju pobunu u srcu.”(Odgoj, str. 256)

“Primjena sile protivna je naËelima Boæje vladavi-ne. Bog æeli jedino sluæbu iz ljubavi, a ljubav se nemoæe zapovjediti, niti se moæe zadobiti silom ili vlaπÊu.”(Isusov æivot, str. 9)

“Bog daje dovoljno svjetlosti i dokaza da bi osposo-bio Ëovjeka za razlikovanje istine od zablude. Ali On neprisiljava ljude da prihvate istinu. Ostavlja ih slobod-nima da izaberu dobro ili zlo.” (SDA Bible Commentary,sv. 6, str. 1112)

Ako to vrijedi za Boga, onda moramo slijediti Nje-gov primjer. Ljudska prava i slobode moraju se prote-gnuti i na druge i moraju se poπtivati i Ëuvati. KrπÊanitrebaju nastojati miroljubivim sredstvima promicati taprava i druge izbavljati od tlaËenja, ropstva i zaroblje-niπtva. To je obuhvaÊeno obvezom da ljubimo “bliænjegasvoga kao samoga sebe” i da “sve πto æelite da ljudi Ëinevama, Ëinite i vi njima” (Matej 22,39; 7,12).

Povijest ukljuËivanja adventista u obranuvjerskih sloboda

Zanimanje i aktivnost adventista na podruËju vjer-ske slobode vidljivi su od samoga poËetka, i to prije

VJERSKA SLOBODA I LJUDSKA PRAVA

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0757

Black

58 CRKVA I DRU©TVO

organiziranja AdventistiËke crkve 1863. godine. Nemasumnje da je potreba za slobodnom subotom bila jedanod glavnih poticaja. Meutim, prvo spominjanje vjerskeslobode povezano je s adventistiËkim razumijevanjemproroπtva. Nekoliko je adventistiËkih pisaca joπ 1850-ihustvrdilo da se “dva roga kao u janjeta” iz Otkrivenja13,11 odnose na graansku i vjersku slobodu, iz Ëega serazvilo jasno uvjerenje o potrebi odvajanja crkve i dr-æave.

Potreba za adventistiËkim glediπtem o neborbenomstatusu u doba Graanskog rata navela je Generalnukonferenciju da 1864. poπalje J. N. Andrewsa u Washing-ton da se obrati Ëlanovima vlade. Nakon toga su poku-πaji Nacionalne udruge za reforme da uvede nedjeljnezakone zahtijevali nove posjete Washingtonu i dosta za-govaranja vjerske slobode. Od posebne vaænosti za in-formiranje javnosti bili su Ëasopisi Sabbath Sentinel(poËeo izlaziti 1884.) i American Sentinel (poËeo izlaziti1886. godine).

Prijedlog Blairovog nedjeljnog zakona 1888. (traæilose da nedjelja bude ozakonjeni blagdan) naveo je Ge-neralnu konferenciju na osnivanje Odbora za tisak ovjerskoj slobodi. Njegov uspjeh doveo je do osnivanjaNacionalne udruge za vjersku slobodu.

“AdventistiËka glediπta o vjerskoj slobodi iznesenasu 1889. kao Deklaracija naËela Nacionalne udruge zavjersku slobodu, organizirane te godine u Battle Creeku,u saveznoj dræavi Michigan. »etiri rezolucije, izravnopovezane s vjerskom slobodom, glasile su:

• Mi vjerujemo u podræavanje graanske vlasti i po-koravanje njezinim ovlastima.

• OdriËemo pravo svakoj graanskoj vlasti da zako-nom regulira vjerska pitanja.

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0758

Black

59

• Vjerujemo da je pravo, i treba biti povlastica svakogËovjeka da bogosluæbuje u skladu sa svojom savje-sti.

• Takoer vjerujemo da je naπa duænost koristiti sesvakim zakonitim i Ëasnim sredstvom u spreËavanjugraanske vlasti u proglaπenju vjerskih zakona dabismo mi i ostali graani mogli uæivati neprocjenjivegraanske i vjerske blagoslove.” (The SDA BibleCommentary, sv. 10, str. 1198)

Sloboda vjere i drugih ljudskih prava najbolje seπtiti kad je zakonom zaπtiÊena od dræave. Meutim, mo-ramo stalno paziti, Ëuvati, pratiti i voditi raËuna o pri-mjeni tih zakona i promicati vjersku slobodu preko sud-stva i zakonodavstva.

Jedan od najstarijih crkvenih odjela nastavio se ra-zvijati u sveobuhvatnosti i obujmu. Njegovu kasniju po-vijest nalazimo u SDA Bible Commentary, sv. 10, str.1158—1164.

Meunarodne deklaracije o pravimaSloboda miπljenja, savjesti i religije ukljuËena je

kao jedno od vaænih, uroenih ljudskih prava, i takvaje priznata u nizu deklaracija prihvaÊenih od Ujedinje-nih naroda i ratificirana od mnogih vlada:

1. Deklaracija Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima(1948.), »lanak 18. — vidi Dodatak 4.

2. Meunarodna konvencija o graanskim i politiËkimpravima (1976.), »lanak 18.

3. Deklaracija o ukidanju svih oblika nesnoπljivosti idiskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja (1981.)— vidi Dodatak 3.


CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0759

Black

60 CRKVA I DRU©TVO

4. Europska konvencija o ljudskim pravima:

Svatko ima pravo na slobodu miπljenja, savjesti ivjere; to pravo podrazumijeva slobodu ostajanja prisvojoj vjeri ili uvjerenju i slobodu usvajanja vjere iliuvjerenja po svojemu izboru te slobodu da pojedi-naËno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno,oËituje svoje vjerovanje ili uvjerenje ispovijedanjemvjere, obavljanjem obreda, pohaanjem bogosluæja isvetkovanjem.

Sloboda oËitovanja svojega vjerovanja ili uvjerenjamoæe se podvrgnuti jedino ograniËenjima koja supredviena zakonom i koja su u demokratskom dru-πtvu u interesu zaπtite javne sigurnosti poretka,zdravlja i morala, ili zaπtite prava i sloboda drugih.

Promjena kalendara i subotaSedmodnevni tjedan i redoslijed dana u naπemu ka-

lendaru doπao je nepromijenjen od starih vremena. »akni promjene kalendara 1582. nisu utjecale na uobiËajenredoslijed dana, nego samo na brojËani redoslijed. Me-utim, u novije doba pojavili su se prijedlozi i pokuπajida se promijeni struktura kalendara kako bi mjeseciimali jednak broj dana. Ta radikalna promjena znaËilaje da se povremeno umetnu “prazni” dani i da se preki-ne sedmodnevni ciklus. Adventisti i druge vjerske sku-pine usprotivile su se toj promjeni i ona nije prihvaÊe-na.

Meutim, odnedavno su tiskani kalenadari u koji-ma je ponedjeljak prvi, a nedjelja sedmi dan tjedna. Toje djelomice uËinjeno zbog komercijalnih organizacija,kod kojih je ponedjeljak poËetak uobiËajenog poslovanjasvakog tjedna i gdje je uobiËajena praksa da se nedjeljasmatra “neradnim” danom, posveÊenim bogoπtovlju, od-

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0760

Black

61

moru i rekreaciji. Premda taj kalendar odgovara sa-daπnjoj poslovnoj praksi, biblijski je netoËan i vrlo opa-san buduÊi da utvruje laænu tvrdnju da je nedjeljapravi dan odmora i sedmi dan tjedna. Tradicionalni ka-lendar joπ je saËuvao ispravnu identifikaciju nedjeljekao prvog, a subotu kao sedmog dana. Meutim, akonovi komercijalni kalendari budu naπiroko koriπteni iprihvaÊeni, identifikacija subote kao sedmoga dana utjednu moæe se izgubiti i s vremenom Êe biti teπko ob-jasniti zaπto svetkujemo subotu kao sedmi dan.

Nedjeljni zakoniZakoni koji zabranjuju trgovanje, zapoπljavanje ili

rekreaciju nedjeljom veÊ postoje na razliËitim stupnje-vima u mnogim zemljama. Premda takvi zakoni dis-kriminiraju one koji ne svetkuju nedjelju i vrsta su re-ligijskog zakonodavstva koje nikad ne bi smjelo posto-jati tamo gdje je crkva stvarno odvojena od dræave, uveÊini sluËajeva nisu prevelik problem. Sve dok nedjelj-ni zakoni ne primoravaju na bogoπtovlje toga dana i,prema tome, ne sukobljuju se s naπom savjesti, mi ihtrebamo poπtivati, a ne izazivati predrasude ili sumnji-Ëavost.

Nije mudro da adventisti krπe nedjeljne zakone kojizabranjuju samo javni rad, sport i sliËno. Trebamo ihrabiti kao prigodu za obavljanje misionarskog rada idrugih crkvenih aktivnosti. Ellen G. White je bilo poka-zano da “kad sila odozdo bude potaknula ljude da na-metnu svetkovanje nedjelje, adventisti trebaju pokazatimudrost tako πto Êe se suzdræati od obavljanja uobi-Ëajenih poslova toga dana i posvetiti se misionarskomradu. Prkos nedjeljnim zakonima samo Êe ojaËati pro-gonstvo od vjerskih revnitelja koji ih nastoje silom na-metnuti. Nemojte im dati prigodu da vas nazivaju kr-


CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0761

Black

62 CRKVA I DRU©TVO

πiteljima zakona. Ni u kojemu sluËaju Boæji narod joj[nedjelji] ne treba iskazati Ëast. No æelim da shvate dane vrπe Boæju volju ako izazivaju protivljenje kad Onæeli da ga izbjegavaju. Time stvaraju tako ogorËenu pred-rasudu da je nemoguÊe objaviti istinu. Nemojte nedje-ljom postupati protivno zakonu.” (Testimonies, sv. 9, str.232, 235) Jasno je da biblijska proroËanstva proriËu ka-ko Êe nametanje nedeljnoga bogosluæja na kraju biti“æig Zvijeri” (Otkrivenje 13,15-17) i da zbog odanostiBogu moramo odbiti posluπnost takvim ljudskim zako-nima (Djela 5,29).

Duænost je Odjela za vjersku slobodu podræati cjelo-vitu vjersku slobodu i s vlastima raditi na uklanjanjunedjeljnih zakona. Kad god netko pokuπava unijeti ne-djeljno zakonodavstvo ili restrikcije, ili kad god se traæirevizija Ustava, crkva treba poduzeti primjerene kora-ke da bi sprijeËila vlasti u stvaranju zakona koji Êediskriminirati one koji ne svetkuju nedjelju.

Sluæenje u vojsciAdventisti su uglavnom slijedili propise Boæjega Za-

kona: “Ne ubij” i Isusove rijeËi: “Ljubite svoje nepri-jatelje” pa su u ratnim razdobljima izbjegavali vojniËkeduænosti. Isus je svojim sljedbenicima jasno pokazao dase kao graani nebeskog kraljevstva ne trebaju boriti(Ivan 18,36).

Premda biblijski primjeri pod teokracijom u staro-zavjetna vremena pokazuju da je Boæji narod ratovao,novozavjetno naËelo glasi: “Ljubi bliænjega svoga kaosamoga sebe.” Isusov primjer bio je “okretanje drugogobraza”, a kad su Ga vrijeali, On “nije zauzvrat vrije-ao, muËen nije prijetio” (1. Petrova 2,23). Petru je re-kao: “Vrati maË svoj u korice, jer svi koji se maËa hva-taju od maËa ginu.” (Matej 26,52)

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0762

Black

63

Zbog toga su adventisti pozvani da se dragovoljnone javljaju u vojsku, a ako zakon zahtijeva sluæenje uvojsci, da traæe neborbeni status.

Kao lojalni graani svoje zemlje spremni smo jojsluæiti na svaki naËin koji moæe spasiti æivot bez krπe-nja Boæjih zapovijedi. Zbog toga adventisti obiËno sluæeu sanitetskoj sluæbi ili u civilnim duænostima. U ratu jepotrebna skrb za ranjene i umiruÊe pa moæemo pomoÊivlastima radeÊi u bolnicama ili se pridruæiti medicin-skom osoblju, spremni spaπavati æivote.

Ta prigoda nije uvijek dostupna u vojsci u mirno-dopsko doba, ali svatko mora sâm odluËiti kakvo Êeglediπte zauzeti. Moramo shvatiti da se svetkovanje su-bote i primjerena prehrana u vojsci ne dobivaju lako.Meutim, adventisti se trebaju sjeÊati da svetkuju su-botu (Izlazak 20,8-11) odbijanjem obavljanja uobiËaje-nih poslova toga dana i poπtivanjem adventistiËkihzdravstvenih naËela, dræeÊi na umu da je naπe tijelohram Boæji (1. KorinÊanima 6,19).

Sluæenje vojnog roka obvezatno je u mnogim zem-ljama. Adventistima se obiËno dopuπta obavljanje civil-nih ili neborbenih duænosti. Tamo gdje sluæenje u vojscinije obvezatno, adventistima savjetujemo da ne stupajuu vojsku. Oni koji odluËe dragovoljno stupiti u vojsku,morat Êe poπtivati propise vojnih snaga i nemaju pravooËekivati posebne prednosti ili iznimke.

SindikatiRazvitak mnogih velikih industrija u zapadnim dru-

πtvima i zapoπljavanje velikog broja ljudi u raznim stru-kama i zvanjima doveli su do organiziranja udruga ikonfederacija zaposlenika da bi se zaπtitila prava i ra-dni uvjeti zaposlenika i dobile bolje plaÊe. Rad tih udru-ga nekad je bio koristan jer su osiguravale bolje radne


CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0763

Black

64 CRKVA I DRU©TVO

uvjete. Meutim, sluæile su se silom i drugim nezako-nitim sredstvima da bi ostvarile svoje ciljeve. Udruæiva-njem u sindikate ti su ljudi Ëesto mogli izvrπiti pritisakna poslodavce ili vlasti da prihvate njihove zahtjeve.Kad sindikati ne mogu dobiti πto æele, mogu proglasitiπtrajk i zahtijevati od svih svojih Ëlanova da prekinurad.

U takvim sukobima izmeu radnika i poslodavacakrπÊanin se ne moæe opredijeliti ni za jednu stranu. Nesmije nas motivirati sebiËnost ili lakomost. Mi moramoostati izvan sukoba i uvijek dræati na umu da smo Bo-æje sluge. Biblija kaæe: “Nikomu ne Ëinite nasilja” i “slu-ga se Gospodnji ne smije svaati” (Luka 3,14; 2. Timo-teju 2,24). Ivan Krstitelj je govorio rimskim vojnicima:“Ne traæite niπta viπe nego πto vam je odreeno... buditezadovoljni svojom plaÊom!” (Luka 3,13.14) Pavao je uËiokrπÊanske vjernike: “Ne budite s nevjernicima pod jed-nim te istim jarmom” (2. KorinÊanima 6,14), a Ellen G.White je upozorila da se “ne ujedinjujemo s tajnim dru-πtvima ili sindikatima” (Testimonies, sv. 7, str. 84). “Onikoji tvrde da su Boæja djeca, ne smiju se nikako vezatisa sindikatima koji su osnovani ili Êe biti osnovani. Go-spodin to zabranjuje.” (Selected Messages, sv. 2, str. 142)

Zbog toga se adventisti ne trebaju uËlaniti u sin-dikate. U veÊini zemalja, Ëak i kad je Ëlanstvo u sin-dikatima obvezatno, moguÊe je dobiti izuzeÊe na osnoviuvjerenja svoje savjesti ili vjere. To obiËno zahtijevaposeban zahtjev za izuzeÊem od Ëlanstva u sindikatu iizlazak pred neki forum (sud). Zbog toga Êe adventistibiti spremni izravno se nagoditi s poslodavcem ili za-poslenicima oko radnih uvjeta ili plaÊe bez taktike su-kobljivanja skupina koje vrπe pritisak ili sindikata.

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0764

Black

65

Pravni sporoviPavao u Rimljanima 12,18.19 kaæe: “Ako je moguÊe

— koliko je do vas — budite u miru sa svima! Ne osve-Êujte se, ljubljeni, sami, veÊ to prepustite srdæbi Boæjoj,jer stoji pisano: ‘Osveta je moja — veli Gospodin — jaÊu je vratiti.”’ Zbog toga krπÊanin treba uËiniti sve da bimirno i nesebiËno rijeπio takve sporove.

U 1. KorinÊanima 6,7.8 Pavao govori o istom pro-blemu i predlaæe da je na kraju bolje pretrpjeti nepra-vdu i πtetu nego uÊi u sukob s bratom. U takvim stva-rima Boæji narod treba pokazati Kristov nesebiËni duh(Filipljanima 2,3-5). Trebamo se sjetiti Njegovog obeÊa-nja da Êe “krotki naslijediti zemlju” (Matej 5,5).

Postoje trenuci kad Êe Isusov sljedbenik biti spre-man podnijeti nepravdu radije nego stvoriti problem iprouzoËiti sukob. Nepravda i loπe postupanje bit Êe cije-na koju neki moraju platiti da bi mogli posvjedoËiti oBoæjoj ljubavi i postupiti prema zlatnom pravilu (Matej7,12).


CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0765

Black

66 CRKVA I DRU©TVO

Odnosi prema drugim crkvama

ZadaÊa krπÊanske crkveKad je Isus osnovao svoju crkvu na Zemlji, uËinio je

to da bi ona objavila radosnu vijest o spasenju i do-vrπila djelo koje je On zapoËeo. UËenici su dobili nalog:“Idite po svemu svijetu i propovijedajte Radosnu vijestsvakom stvorenju” i “Zato idite i uËinite sve narode uËe-nicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Sve-toga! UËite ih da vrπe sve πto sam vam zapovjedio!”(Marko 16,15; Matej 28,19.20)

Prvu krπÊansku crkvu Ëinili su Isusovi sljedbeniciiz razliËitih zemalja i kultura. To nije bila neka posebnavjerska zajednica, veÊ je predoËavala “Tijelo Kristovo”,Ëlanove Boæjega kuÊanstva nazidanog “na pravom te-melju — na apostolima i prorocima, a zaglavni je ka-men sam Krist Isus” (Efeæanima 2,20).

Danas je crkva podijeljena u mnoge denominacijezbog razliËitih doktrina i tradicija. Meutim, veÊina kr-πÊanskih crkava prihvaÊa Bibliju i vjeruje u spasenje poIsusu Kristu. Postoje zajedniËka podruËja slaganja i æe-lja da se ostvari zadaÊa crkve.

Naπa posebna uloga i vijestAdventisti vjeruju da u ove posljednje dane trebaju

ispuniti osobitu ulogu kao “ostatak” Boæje crkve koja jepostojala u svim vremenima (Otkrivenje 2. i 3. poglavlje;12,17). Ne vidimo nikakve potrebe za natjecanjem s dru-gim crkvama, ali moramo poπtivati Boæju zapovijed i“proricati o mnogim pucima, narodima, jezicima i kra-ljevima” (Otkrivenje 10,11).

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0766

Black

67

Odreena vijest koju trebamo objaviti u ove po-sljednje dane prikazana je u Otkrivenju 14. poglavljukao vijest trojice anela neposredno prije Isusovog do-laska. Opisana je kao neprolazna radosna vijest na-mijenjena “svakom narodu i plemenu, jeziku i puku”(Otkrivenje 14,6). ©toviπe, mi trebamo ovome svijetu uposljednje vrijeme objaviti istinu o Bogu. Tu vaænu vijestne moæemo prepustiti drugima. “Tama pogreπnih zami-sli o Bogu obavija ovaj svijet. Ljudi viπe ne poznajupravi Boæji karakter. Pogreπno su ga shvatili i pogreπnoprotumaËili. Upravo u to vrijeme treba se objaviti bo-æanska poruka koja prosvjetljuje svojim utjecajem, po-ruka koja ima spasonosnu moÊ. Treba ‘u susret zaru-Ëniku’ objaviti istinu o Boæjem karakteru. Tamu ovogasvijeta treba odagnati svjetlo Njegove slave, svjetlo Nje-gove dobrote, milosti i istine.” (Ellen G. White, Isusoveusporedbe, str. 285, 286)

Zbog toga su adventisti pozvani iÊi i tu vijest obja-viti svuda. Zato ne mogu prihvatiti nikakvu teritorijal-nu podjelu ili ograniËenja da djeluju samo u dodijelje-nim podruËjima.

Vrijednost drugih crkavaAdventisti priznaju vrijednost drugih krπÊanskih

zajednica i raduju se, kao Pavao, kad god se navijeπtaEvanelje o Isusu Kristu (Filipljanima 1,15-18). Svjesnismo da je istina progresivna, da Bog prihvaÊa ljudekakvi jesu i vodi ih dubljem poznavanju istine i prisni-joj zajednici sa sobom (Izreke 4,18; Djela 17,23.30;10,34.35; Ivan 16,13). Adventisti ne smiju prezirati nitipokuπati sprijeËiti djelovanje drugih krπÊana, veÊ pri-hvatiti da su svi koji priznaju Isusovo ime Boæja djeca(Marko 9,38-40; Ivan 4,2.15; 5,1; 1. KorinÊanima 12,3).

ODNOSI PREMA DRUGIM CRKVAMA

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0767

Black

68 CRKVA I DRU©TVO

Iskreni krπÊani u drugim crkvamaDræeÊi na umu navedene tekstove, priznajemo da

su mnoga Boæja vjerna djeca u drugim crkvama i re-ligijama. Sâm Isus je rekao: “Imam i drugih ovaca, kojenisu iz ovog ovËinjaka; i njih mi treba dovesti; one ÊeËuti glas moj, te Êe biti jedno stado i jedan pastir.” (Ivan10,16)

“U svakoj crkvi ima iskrenih krπÊana...” (Ellen G.White, Evangelism, str. 234) “U naπemu svijetu imamnogo krπÊanskih djelatnika koji joπ nisu Ëuli za veli-Ëanstvene i Ëudesne istine koje poznajemo. Oni obavlja-ju dobro djelo u skladu sa svjetloπÊu koju imaju.” (Testi-monies to Ministers, str. 416)

Posljednji poziv upuÊen Boæjem narodu opisan je uOtkrivenju: “Iziite iz nje, moj narode!” (Otkrivenje 18,4)To pokazuje da je mnogo Boæjeg naroda joπ uvijek u ot-palim crkvama. Naπ posao nije da ih osuujemo, veÊ daih s ljubavlu pozivamo. “No bez obzira na vrlo raspro-stranjeno opadanje vjere i poboænosti, u tim crkvamaima pravih Kristovih sljedbenika. Prije nego πto Boæjisudovi padnu na Zemlju, u Gospodnjem Êe narodu doÊido takvog buenja prvobitne poboænosti kakve nije bilood doba apostola. ... Mnogi Êe propovjednici i ljudi ra-dosno prihvatiti velike istine πto ih je Bog odluËio obja-viti u to doba da bi se narod pripremio za drugi Gospod-nji dolazak.” (Ellen G. White, Velika borba, str. 367)

Uljudno i taktiËno djelovanjeKad dolaze u kontakt s drugim vjerskim skupina-

ma, adventisti trebaju biti vrlo paæljivi da ne izazovusukob ili protivljenje. Svoju vijest trebamo iznijeti tak-tiËno i diskretno. Isus je rekao: “Budite mudri kao zmi-je, a bezazleni kao golubovi!” (Matej 10,16) Ellen G.White kaæe: “Kad poËnete raditi u novom kraju, nemoj-

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0768

Black

69

te misliti da je vaπa duænost ljudima odmah kazati: ‘Mismo adventisti sedmoga dana. Vjerujemo da je subotadan odmora i ne vjerujemo u besmrtnost duπe. To ÊeËesto stvoriti veliku zapreku izmeu vas i onih do kojihæelite doprijeti. Kad vam se pruæi prigoda, govorite imo toËkama doktrine s kojima se moæete sloæiti. Govoriteo potrebi praktiËne poboænosti. Pokaæite im da ste krπ-Êanin, da æelite mir i da volite njihove duπe. Neka videda ste savjesni. Tako Êete steÊi njihovo povjerenje, aonda Êe biti dovoljno vremena za doktrine.” (GospelWorkers, str. 119.120)

“Kad radite u nekom mjestu gdje duπama poËinjuotpadati ljuske s oËiju pa vide ljude koji hodaju kaostabla, budite jako paæljivi da istinu iznesete tako da neizazovete predrasude i ne zatvorite vrata srca za istinu.Sloæite se s ljudima u svemu u Ëemu se moæete dosljed-no sloæiti.” (Evangelism, str. 141, 142)

“U iznoπenju vijesti nemojte ustati protiv drugihcrkava. ... Boæji aneli vide u raznim vjerskim zajedni-cama mnoge do kojih moæemo doprijeti samo uz najveÊioprez.” (Evangelism, str. 576; vidi i Radni propisi Ge-neralne konferencije, broj 0 75 u Dodatku.)

Zbog toga moramo nauËiti suraivati s drugim krπ-Êanskim crkvama koliko je god to moguÊe i uËiniti sveda bismo uklonili predrasude i nesporazume. Ne iza-zivajmo neprijateljstvo javnim napadanjem drugih cr-kava. Propovijedajmo istinu s jednostavnoπÊu i ljubav-lju i uËimo narod da pokaæe vjersku snoπljivost.

Rad s drugim propovjednicimaVaæno je pokazati prijateljstvo i krπÊansku uljud-

nost prema propovjednicima drugih crkava. Neke naj-ogorËenije protivnike istine Bog Êe obratiti i uporabitikao Savla iz Tarza. Ellen G. White kaæe: “Naπi propo-


CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0769

Black

70 CRKVA I DRU©TVO

vjednici trebaju se nastojati pribliæiti propovjednicimadrugih vjerskih zajednica. Molite se za te ljude, za kojeKrist obavlja posredniËku sluæbu, i molite se s njima. ...Naπi propovjednici trebaju odluËiti da Êe posebno raditis propovjednicima. Neka ne ulaze u sukob s njima, veÊih s Biblijom u ruci pozovu da prouËavaju RijeË. ... Po-trebno je mnogo mudrosti da se dopre do propovjednikai utjecajnih ljudi.” (Evangelism, str. 562)

Uporaba sumnjivih metodaNeki mogu doÊi u kuπnju da uporabe metode pri-

siljavanja ili primamljivanja kako bi zadobili sljedbe-nike za svoju vjeru. Mi adventisti ne odobravamo takvemetode. Prolazne prednosti, financijski poticaji ili me-tode primjene sile ne smijemo nikad uporabiti u pri-premi kandidata za Ëlanove crkve. Opredijeljenost zaKrista i Crkvu mora biti neovisna odluka svakog poje-dinca u skladu s osvjedoËenjima vlastite savjesti (ob-ratimo osobitu pozornost na Radne propise Generalnekonferencije, broj 0 75 u Dodatku).

Da bismo izbjegli optuæbu da “krademo ovce”, sma-tramo mudrim informirati one kojih se tiËe o odlucinovog vjernika i o njegovoj osvjedoËenosti.

Laæna uËenjaPa ipak, adventisti su svjesni da Sveti Duh ne po-

kreÊe sve koji tvrde da su krπÊani ili da prihvaÊajuistine Svetog pisma. Isus je rekao: “NeÊe svaki koji migovori: ‘Gospodine, Gospodine!’ uÊi u kraljevstvo nebe-sko, nego onaj koji vrπi volju moga nebeskog Oca.” Prem-da su prorokovali i izgonili demone pomoÊu Njegovaimena, On tvrdi da nikad nije poznavao te “zlotvore”(Matej 7,21-23). Isus je rekao da Êe se prije Njegova

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0770

Black

71

dolaska pojaviti “laæne mesije i laæni proroci” (Matej24,5.11.24). Novi zavjet spominje vrijeme otpada, kadljudi neÊe vjerovati u istinu (2. Solunjanima 2,3-12; vidii Djela 20,29.30; 2. Petrova 2,1.2). Otkrivenje opisujeotpalu crkvu kao Babilon — bludnicu i laænog proroka(Otkrivenje 17. i 18. poglavlje; 16,13; 19,20). Boæja po-sljednja vijest opomene usmjerena je protiv laænog uËe-nja toga sustava (Otkrivenje 14,8; 18,2-5).

Ekumenski pokretiAdventisti Ëeznu za istinskim jedinstvom vjere i

uvjerenja za koje se Isus molio da vlada meu Njego-vim sljedbenicima (Ivan 17,21.22). Mi pohvaljujemo sveiskrene pokuπaje krπÊana da surauju u zadaÊi i kona-Ënom jedinstvu u Duhu. Meutim, ekumenski pokretobiljeæavaju elementi doktrinarnog kompromisa koje nemoæemo prihvatiti, a pojavljivanje organizacije uje-dinjenih otpalih crkava odraz je opisa “laænog proroka”u biblijskom proroËanstvu.

Postoji snaæna tendencija da se te crkve politiËkimijeπaju s dræavom i zbog toga adventisti ne traæe Ëlan-stvo u takvim organizacijama, veÊ zadræavaju samo sta-tus promatraËa. U veÊini krajeva u svijetu predstavnikAdventistiËke crkve obiËno je nazoËan sastancima tihekumenskih organizacija kao promatraË ili pridruæeniËlan da bi poticao na suradnju i razumijevanje, ali unjima nemamo puno Ëlanstvo.


CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0771

Black

72 CRKVA I DRU©TVO

KrπÊani i druge organizacije

Tajna druπtva, dobrotvorni klubovi ipartnerstvo

U nekim krajevima postoje druπtva ili klubovi kaoπto je zidarska loæa (masoni). Te organizacije Ëesto zah-tijevaju posebnu “inicijaciju” kao pristup u Ëlanstvo.Aktivnosti i sastanci tih skupina Ëesto se odræavaju utajnosti ili samo za muπkarce. Njihova se organizacijasastoji od hijerarhije tajnoga reda. Nijedan adventistne treba se pridruæiti takvim tajnim druπtvima. Biblijakaæe: “©to ima pravednost s bezakonjem? ©to li je zaje-dniËko svjetlu i tmini? ... Zato iziite izmeu njih i od-vojite se — veli Gospodin!” (2. KorinÊanima 6,14.17)

Ellen G. White je napisala poduæi tekst o zlima taj-nih druπtava pa je 1893. objavila traktat s naslovom“Trebaju li krπÊani postati Ëlanovi tajnih druπtava?” Da-nas ga nalazimo u Selected Messages (sv. 2, str. 120—140). Pisala je: “Oni koji stoje pod krvlju uprskanomzastavom Kneza Emanuela, ne mogu se sjediniti sa slo-bodnim zidarima ili s bilo kojom tajnom organizacijom.Boæji peËat neÊe biti stavljen ni na koga tko odræavatakvu vezu...” (str. 140).

Dobrotvorni kluboviMeutim, neki su klubovi organizirani u dobrotvor-

ne svrhe i sluæe druπtvenoj zajednici pa im pristupajuuglavnom struËne osobe. Takvi klubovi, primjerice Ro-tary i Lions, obiËno imaju visoka moralna naËela i uk-ljuËeni su u mnoge dobrotvorne projekte.

Premda sve adventiste neÊe privlaËiti Ëlanstvo utim klubovima, takve organizacije pruæaju izvanredne

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0772

Black

73

prigode vjernicima koji imaju smisla za druπtvene kon-takte da se poveæu s neadventistima i budu dobri svje-doci. Mnogi su adventistiËki poslovni ljudi i pastori biliukljuËeni u te klubove i pridonijeli zadovoljavanju po-treba druπtvene zajednice.

PartnerstvoPartnerstvo u poslovnim pothvatima moæe biti na-

Ëin da izbjegnemo probleme vezane uz izravno zaposle-nje (rad subotom, sumnjivi postupci i drugo). Neka supartnerstva bila blagoslov kako za pojedince, tako i zacrkvu. Ali ako neki adventist æeli stupiti u partnerstvos nekim tko nije adventist, vjerojatno Êe imati proble-ma s trgovanjem subotom, s vrstom robe koju prodajei s mnogim drugim stvarima. Za njega je najbolje da sene ujarmi s nevjernicima (2. KorinÊanima 6,14). Osimtoga, poslovni aranæmani Ëesto su bili izvor poteπkoÊaizmeu vjernika crkve. Oni koji razmiπljaju o partner-stvu s drugom osobom, moraju biti potpuno svjesni rizi-ka i opasnosti kojima se izlaæu. Crkva ne moæe ni ukojemu sluËaju biti odgovorna za poslovne pothvate vjer-nika.

Kako se ukljuËiti?Kao tajniku crkve u Odjelu za javne poslove i vjer-

sku slobodu povjerena vam je odgovornost za promica-nje vjerske slobode, razumijevanja i suradnje premavjerskoj toleranciji u mjesnoj crkvi i u druπtvenoj za-jednici. Navodimo nekoliko savjeta kako da se ukljuËitei vjersku slobodu uËinite dijelom djelovanja svoje mje-sne crkve:

1. Provedite istraæivanje u svojoj mjesnoj crkvi da bi-ste saznali koji vam vjernici mogu pomoÊi u organi-

KR©∆ANI I DRUGE ORGANIZACIJE

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0773

Black

74 CRKVA I DRU©TVO

ziranju aktivnosti kojima Êete promicati vjersku slo-bodu. Traæite odvjetnike, novinare, graanske akti-viste, socijalne radnike i Ëlanove struËnih i druπtve-nih udruga. Ako ih pozovete, oni Êe biti skupinakoja vam moæe pomoÊi u provoenju vaπega progra-ma vjerske slobode.

2. Predloæite svojoj mjesnoj crkvi organiziranje Odbo-ra za vjersku slobodu. Traæite savjet, podrπku i odo-brenje pastora i odbora mjesne crkve.

3. Postavite odreene ciljeve, odredite vrijeme i izabe-rite osoblje da promiËe vjersku slobodu. Meu va-πim ciljevima mogu biti:

Promicanje vjerske slobode u crkvi i u druπtvu izda-vanjem biltena, organiziranjem relija i skupina zaraspravu.

Obiljeæavanje Dana vjerske slobode.

PromiËite pretplatu na Ëasopise o vjerskoj slobodi idrugim prikladnim temama. Pripremite popis poje-dinaca ili organizacija u svojoj druπtvenoj sredinikoje Êe imati koristi od primanja takvog materijalakao darova od vaπe crkve. Meunarodna praksa po-kazuje da takav pothvat moæe biti vrlo uspjeπan.Meu onima na koje raËunate mogu biti gradskeknjiænice, novinski urednici, vjerske ili crkvene vo-e, odvjetnici, gradonaËelnikov ured i, naravno, vaπzastupnik u mjesnoj vlasti ili Ëlan parlamenta.

Kad planirate neki program, svakako razmotrite ko-liko Êe stajati predloæene aktivnosti. Neka odbor odo-bri novac. Do novca moæete doÊi posebnim skuplja-njem, a dijelom i od pretplate.

4. Razmotrite osnivanje knjiænice s literaturom kojase bavi problemima vjerske slobode.

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0774

Black

75

5. Pripremite popis druπtvenih organizacija, koji Êe slu-æiti za slanje pozivnica, javnih oglaπavanja i drugogmaterijala.

6. Uspostavite vezu s mjesnim graanskim i druπtve-nim organizacijama, skupinama za ljudska prava(Amnesty International, Prijatelji UN-a, HHO i dru-gi), vjerskim organizacijama i crkvama.

7. Odredite osobu kojoj Êete povjeriti da prati ljudskaprava, posebice vjersku slobodu, u druπtvenoj zaje-dnici, ali i na nacionalnoj i meunarodnoj razini.Povremeno organizirajte posebnu akciju u prilogvjerskoj slobodi ili protiv vjerske nesnoπljivosti.

8. Informirajte lokalni tisak i medije o svojim aktiv-nostima. Pozovite urednike da sudjeluju u vaπimaktivnostima i da objave informacije o njima.

9. Moæda Êete ustanoviti godiπnju nagradu za osobukoja se iskazala u promicanju vjerske slobode. Ta-kva nagrada (diploma ili plaketa) moæe postati dioprograma za vaπ Dan vjerske slobode.

10. Dio vaπega uspjeha ovisit Êe o tome kako ste pove-zani sa svojom konferencijom i/ili unijom. Voe ukonferenciji izvor su vam informacija i pomoÊi.

Izvori za vjersku sloboduAdventistiËka crkva je pokroviteljica dviju meu-

narodnih udruga koje promiËu naËela vjerske slobode.To su Meunarodna udruga za vjersku slobodu (Inter-national Religious Liberty Association — IRLA) sa sje-diπtem u Silver Springu, Maryland, SAD, i Meunaro-dna udruga za obranu vjerske slobode (InternationalAssociation for the Defense of Religious Liberty —IADRL) sa sjediπtem u Bernu u ©vicarskoj. Obje orga-

KR©∆ANI I DRUGE ORGANIZACIJE

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0775

Black

76 CRKVA I DRU©TVO

nizacije promiËu zaπtitu vjerske slobode prireivanjemsvjetskih kongresa i kontaktima s meunarodnim orga-nizacijama i organizacijama za zaπtitu ljudskih pravate kontaktima s vlastima u dræavama.

Obje udruge promiËu vjersku slobodu preko razliËi-tih Ëasopisa. Adventisti su veÊ 1886. izdavali AmericanSentinel, Ëasopis koji je 1906. dobio naziv Liberty. To jedvomjeseËnik namijenjen Ëitateljima u Sjevernoj Ame-rici. »asopis Conscience and Liberty izdaje se od 1948.u Europi na viπe jezika: francuskom, njemaËkom, tali-janskom, πpanjolskom, portugalskom, hrvatskom (Sa-vjest i sloboda)* i srpskom. Godine 1989. uvedeno jeenglesko izdanje toga dvomjeseËnika kao sluæbenog gla-sila IADRL-e.

Fides et Libertas je struËni Ëasopis koji izdaje IRLA.Namijenjen je osobama koje kreiraju javno miπljenje,diplomatima, zakonodavcima i akademicima. U njemuje skup Ëlanaka koji obrauje πiroku lepezu predmeta iaktivnosti vezanih uz vjersku slobodu. »asopis prika-zuje temeljito istraæene materijale struËnjaka razliËitihsvjetonazora o vjerskim temama. Meu Ëitateljima i pret-platnicima Ëasopisa Fides et Libertas su dræavnici, prav-nici, znanstvenici, vjerske voe, novinari, edukatori, za-stupnici ljudskih prava, kreatori javnog miπljenja te svikoji æele biti informirani o vjerskoj sceni i æele pridoni-jeti veÊoj vjerskoj snoπljivosti, slobodi, pravdi i miru.

* Osim Ëasopisa Savjest i sloboda (koji na hrvatskom jezikuizlazi povremeno u obliku knjige formata A5 sa stotinjak stranica),Udruga za vjersku slobodu u Republici Hrvatskoj od 1995. godineizdaje i Ëasopis Vjerska sloboda (glasilo Udruge za vjersku sloboduu Republici Hrvatskoj, formata A4 s dvadeset do trideset stranica).

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0776

Black

77

Dodatak 1.

Deklaracija KrπÊanske adventistiËke crkve(Crkve adventista sedmoga dana) oodnosima crkve i dræave

PreambulaBog je ljubav. Njegova vladavina ovim svemirom

temelji se na spremnoj posluπnosti Njegovoga stvore-nja, izazvanoj Njegovom veliËanstvenom dobrotom.1 BogprihvaÊa samo vjeru koja prebiva u ljudskom srcu2 ipostupke potaknute ljubavlju.3 Meutim, ljubav nijepredmet graanskih propisa. Ljubav se ne moæe izazva-ti zapovijedi niti podræati zakonom. Zbog toga su na-stojanja da se vjera ozakoni po svojoj naravi u suprot-nosti naËelu prave religije i, prema tome, opreËna Bo-æjoj volji.4

1 “Bog æeli da Mu sva stvorenja sluæe iz ljubavi, sluæbom kojaizvire iz poπtovanja prema Njegovu karakteru. On ne nalazi za-dovoljstvo u prisilnoj posluπnosti i svima daruje slobodnu volju daMu mogu dragovoljno sluæiti.” (Ellen G. White, Patrijarsi i proroci,str. 16)

2 Ezekiel 36,26.3 1. KorinÊanima 13. poglavlje.4 Katkad se uzima primjer drevnog Izraela kao opravdanje za

suvremene pokuπaje ozakonjenja onoga πto je vezano uz religiju.Takva opravdanja pogreπno primjenjuju biblijski primjer. Za raz-mjerno kratko razdoblje povijesti ove Zemlje Bog je uporabio odre-ene metode da bi saËuvao svoju vijest za svijet. Te su metode bileutemeljene na uzajamno prihvaÊenom Savezu izmeu Boga i jedneobitelji koja je prerasla u razmjerno mali narod. Tijekom toga raz-doblja Bog je izravno vladao na naËin koji otad viπe nije primijenio.Iskustvo izravne Boæje vladavine utemeljene na uzajamno pri-

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0777

Black

78 CRKVA I DRU©TVO

Bog je stavio naπe praroditelje na ovu Zemlju s mo-guÊnoπÊu izbora izmeu dobra i zla.5 Naraπtaji koji suslijedili imali su sliËnu moguÊnost. Tu slobodu izbora,koju je Bog dao, Ëovjek ne treba krπiti.

Prikladan odnos izmeu religije i dræave najbolje jepokazan u æivotu naπega Spasitelja i primjera, IsusaKrista. Kao jedno s Boæanstvom, Isus je imao neuspo-redivu vlast na Zemlji. Imao je boæanski uvid,6 boæan-sku snagu7 i Svetu povelju.8Ako je itko u povijesti svi-jeta imao pravo nametnuti drugima bogoπtovlje kakvoje odredio, onda je to bio Isus Krist. Pa ipak, Isus senikad nije posluæio silom da bi πirio Evanelje.9 Kristovisljedbenici trebaju slijediti taj primjer.

KrπÊanska adventistiËka crkva od samoga je poËet-ka nastojala slijediti Kristov primjer zagovarajuÊi slo-bodu savjesti kao sastavni dio svoje evaneoske zada-Êe. Kako se uloga AdventistiËke crkve u druπtvu πiri,prikladno je utvrditi naËela koja vode crkvu u svijetu unaπim kontaktima s vlastima zemalja u kojima dje-lujemo.

Sloboda savjestiU sræi adventistiËke vijesti je naπe trajno uvjerenje

da svima treba jamËiti slobodu savjesti. Sloboda savje-

hvaÊenom Savezu, premda vrlo vaæno za naπe razumijevanje Gospo-dina, nije izravno primjenjivo na naËin kako bi trebale vladati su-vremene dræave. Umjesto toga primjenjiviji je primjer odnosa izme-u crkve i dræave koji je dao Isus Krist.

5 Postanak 3. poglavlje.6 Vidi, primjerice, Ivan 4,17-19.7 Vidi, primjerice, Ivan 11. poglavlje.8 1. Ivanova 2,1.9 Sasvim suprotno Isus je izriËito rekao da Njegovo “kraljevstvo

ne pripada ovomu svijetu” i zbog toga Njegove sluge nemaju pravosilom nametnuti vlast (Ivan 18,36).

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0778

Black

79

sti ukljuËuje slobodu vjerovanja i potpunog prakticira-nja vjere po izboru, slobodu nevjerovanja ili neprak-ticiranja vjere, slobodu promjene vjere i slobodu osni-vanja i djelovanja vjerskih institucija u skladu s vje-rom. Mi odluËno radimo na poboljπanju zakonske i poli-tiËke zaπtite vjerske slobode i podræavamo πiroko tu-maËenje narodnih i meunarodnih povelja koje jamËezaπtitu te slobode.10

Kao krπÊani, adventisti priznaju legitimnu uloguorganizirane vlasti u druπtvu.11 Podræavamo pravo dr-æave da ozakonjuje svjetovne stvari i podupiremo po-πtivanje takvih zakona.12 Meutim, kad se suoËimo sasituacijom u kojoj je zakon zemlje protivan biblijskimnalozima, dræimo se biblijskog naËela da se treba viπepokoravati Bogu nego Ëovjeku.13

AdventistiËka posveÊenost slobodi savjesti prepo-znaje da postoje granice te slobode. Sloboda vjere moæe

10 Vidi, primjerice, OpÊu deklaraciju Ujedinjenih naroda o ljud-skim pravima, »lanak 18.; AmeriËku konvenciju o ljudskim pravi-ma, »lanak 12.; AfriËku povelju o ljudskim i narodnim pravima,»lanak 8.; Europsku konvenciju o zaπtiti ljudskih prava i temeljnihsloboda, »lanak 9.; Ustav Republike Juæne Afrike, »lanak 15.; Us-tav Federativne Republike Brazila, »lanak 5.; Ustav Republike Ju-æne Koreje, »lanak 20.; Ustav Komonvelta Australije, »lanak 116.;Ustav Indije, »lanci 25—28; Ustav Sjedinjenih AmeriËkih Dræava,Prvi amandman.

11 1. Petrova 2,13-17.12 Rimljanima 13. poglavlje.13 Djela 5,29; “Boæji narod Êe priznati ljudsku vlast kao boæan-

ski odreeno ureenje, a posluπnost njoj uËit Êe kao svetu duænost,unutar njezina zakonita djelokruga. Ali kad se njezini zahtjevi su-kobe s Boæjim zahtjevima, Boga moramo sluπati viπe nego ljude.Boæju rijeË treba smatrati viπom od ljudskog zakonodavstva. A ‘takokaæe Gospodin’ ne moæe se zamijeniti rijeËima ‘tako kaæe crkva’ ili‘tako kaæe dræava’. Kristovu krunu treba uzdignuti iznad krunazemaljskih vladara.” (Ellen G. White, Testimonies for the Church,sv. 6, str. 402)

DEKLARACIJA KAC O ODNOSIMA CRKVE I DRÆAVE

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0779

Black

80 CRKVA I DRU©TVO

postojati samo u okviru zaπtite legitimnih i jednakihprava drugih u druπtvu. Kad druπtvo ima neku nuænupotrebu, kao πto je zaπtita njegovih graana od nepo-sredne povrede, ima pravo ukinuti vjersku praksu. Ta-kvo ukidanje treba provesti tako da πto manje ograni-Ëava vjersku praksu i da joπ uvijek πtiti one koji sunjime ugroæeni. OgraniËenja slobode savjesti da bi sedruπtvo zaπtitilo od uvreda ili sliËnih neopipljivih po-vreda, od hipotetiËnih opasnosti ili da nametne dru-πtveno ili vjersko slaganje s mjerama kao πto su nedjelj-ni zakoni ili drugi dræavom nametnuti blagdani, nisulegitimna ograniËenja slobode.

Adventisti su pozvani zastupati naËelo slobode sa-vjesti za sve. U skladu sa svojom ljubavi prema dru-gima,14 moramo biti spremni zauzeti se za skupine ko-jima dræava neumjesno krπi slobodu savjesti. Takvo dje-lovanje moæe dovesti do osobnog i zajedniËkog gubitka.To je cijena koju moramo biti spremni platiti da bismoslijedili naπega Spasitelja koji je dosljedno zagovaraoone koji su bili u nemilosti i izvlaπteni.15

Sudjelovanje u vlastiKrπÊanska adventistiËka crkva svjesna je duge po-

vijesti ukljuËivanja Boæjega naroda u graanske poslo-ve. Josip je obnaπao graansku vlast u Egiptu.16 Danielje doπao na vrh graanske vlasti u Babilonu i zemlja jeod toga imala koristi.17 U naπoj crkvenoj povijesti ad-ventisti su se udruæili s drugim vjerskim i svjetovnimorganizacijama da bi utjecali na graanske vlasti da se

14 Matej 22,39.15 Vidi, primjerice, Luka 4,18; Matej 5,1-12; Luka 10,30-37.16 Postanak 41,40-57.17 Daniel 6,3.

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0780

Black

81

ukine ropstvo i unaprijedi vjerska sloboda. Meutim,vjerski utjecaji nisu uvijek doveli do poboljπanja dru-πtva. Vjerska progonstva, vjerski ratovi i mnogobrojniprimjeri druπtvenog i politiËkog tlaËenja, poËinjeni ponalogu vjerskih ljudi, potvruju opasnosti koje postojekad se dræavna sredstva koriste za ostvarenje vjerskihciljeva.

Rast KrπÊanske adventistiËke crkve posljedica je su-kladnog rasta naπe sposobnosti da politiËki utjeËemo unekim podruËjima svijeta. Taj politiËki utjecaj sâm posebi nije problematiËan. Adventisti mogu teæiti za po-loæajima graanske uprave.18 Ali moramo uvijek biti svje-sni opasnosti koje su povezane s vjerskim utjecajem nagraanske poslove i neumorno ih izbjegavati.

Kad adventisti postanu voe ili utjeËu na πire dru-πtvo, to trebaju Ëiniti u skladu sa zlatnim pravilom.19

Zato trebamo raditi na ostvarenju snaæne vjerske slo-bode za sve i ne smijemo se koristiti svojim utjecajemna politiËke i graanske voe da bismo unaprijedili svo-ju vjeru ili ograniËili vjeru drugima. Adventisti morajuozbiljno shvatiti graanske odgovornosti. Trebamo su-djelovati u glasovanju kad je moguÊe da to Ëinimo Ëistesavjesti20 i trebamo dijeliti odgovornosti u izgradnji na-

18 “Gajite li tajnu æelju da jednog dana dostignete vrhunac inte-lektualne veliËine, da sjedite u savjetodavnim i zakonodavnim tije-lima i suraujete u donoπenju zemaljskih zakona? U tim teænjamanema niËeg zloga. Svatko od vas moæe postiÊi postavljeni cilj. Ali netrebate se zadovoljiti siÊuπnim uspjesima. Uprite pogled gore; neπtedite trud da biste dostignuli viπi cilj.” (Ellen G. White, Funda-mentals of Christian Education, str. 82)

19 “Sve πto æelite da ljudi Ëine vama, Ëinite i vi njima!” (Matej7,12)

20 Premda adventisti trebaju glasovati, pozvani su da glasujuuz razmatranje potkrijepljeno molitvom. Vidi Ellen G. White, Se-lected Messages, sv. 2, str. 337 (savjet da adventisti glasuju), Fund-amentals of Christian Education, str. 475 (tvrdnja da adventisti ne


CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0781

Black

82 CRKVA I DRU©TVO

πih druπtvenih zajednica. Meutim, adventisti ne tre-baju biti prezaokupljeni politikom niti se koristiti pro-povjedaonicom ili naπim publikacijama za πirenje poli-tiËkih teorija.21

Adventisti koji su graanske voe moraju se nasto-jati dræati najviπih mjerila krπÊanskog ponaπanja. Kaosuvremene Daniele Bog Êe ih voditi, a njihova vjernostBogu bit Êe blagoslov njihovim druπtvenim zajednica-ma.

Predstavnici u vlasti i meunarodnimtijelima

Tijekom povijesti Boæjega naroda Gospodin je sma-trao potrebnim izabrati pojedince koji Êe Njegovu vijestprenijeti vladarima onoga doba. Abraham,22 Josip23 i Moj-sije24 izravno su kontaktirali s faraonima svojega doba.Esterina nazoËnost na dvoru kralja Ahasvera spasila jeBoæji narod od uniπtenja.25 Daniel je prvo bio predstav-nik u Babilonskom Carstvu,26 a poslije u carstvu KiraPerzijanca i Darija Medijca.27 Pavao je donio EvaneljevladajuÊoj klasi Rimskog Carstva.28 Mnogi veliki refor-matori stajali su pred vladarima svojega doba u obra-ni svojih glediπta. Bili bismo nemarni kad u ovo doba

mogu sa sigurnoπÊu glasovati za politiËke stranke) i Last Day Events,str. 127 (adventisti postaju sudionici u grijesima politiËara ako po-dræe kandidate koji ne podupiru vjersku slobodu).

21 Ellen G. White, Fundamentals of Christian Education, str.475.

22 Postanak 12,15-20.23 Postanak 41. poglavlje.24 Izlazak od 4. do 12. poglavlja.25 Estera 8. poglavlje.26 Daniel od 3. do 5. poglavlja.27 Daniel 1,21 i 5,31 do 6,28.28 Djela od 23. do 26. poglavlja.

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0782

Black

83

ne bismo nastojali prikazati Krista voama ovoga svije-ta.

Adventisti su pozvani da budu glas koji zastupaslobodu savjesti u ovome svijetu.29 Uz tu zadaÊu iderazvijanje odnosa sa zemaljskim vlastima.30 Da bismoto uËinili, AdventistiËka crkva imenuje predstavnike uvladama i meunarodnim tijelima koja utjeËu na zaπti-tu vjerske slobode. Taj posao moramo smatrati bitnimza naπu evaneosku zadaÊu i mora nam biti od najveÊevaænosti osigurati moguÊnosti za svoju nazoËnost.

OËekivanja u vlastiVlasti su uspostavljene da bi sluæile potrebama onih

kojima vladaju. Zbog toga moraju osigurati stanovni-πtvu zaπtitu temeljnih ljudskih prava, ukljuËujuÊi i slo-bodu savjesti. Dræava mora nastojati izgraditi zajedniceu kojima postoji javni red, javno zdravlje, Ëist okoliπ iozraËje koje neÊe nepotrebno ograniËavati moguÊnostgraana da podiæu obitelji i slobodno istraæuju sve ele-mente svoje ljudskosti. Odgovornost je dræave da nasto-ji ukloniti diskriminaciju na osnovi rase, etniËkog podri-jetla, druπtvenog poloæaja, religije, politiËke opredije-ljenosti i spola te da svojim stanovnicima jamËi jednakpristup neovisnom sudstvu. Dræave su odgovorne za za-πtitu ne samo onih koji æive unutar njihovih granica,veÊ i da rade na zaπtiti ljudskih prava u meunarodnojzajednici i da osiguraju skloniπte progonjenima.

29 “Mi ne vrπimo Boæju volju ako mirno sjedimo i ne uËinimoniπta da bismo saËuvali slobodu savjesti.” (Ellen G. White, Testi-monies to the Church, sv. 5, str. 714)

30 “Kraljevi, guverneri i skupπtine trebaju upoznati istinu pre-ko vaπega svjedoËenja. To je jedini naËin da svjedoËenje o svjetlostii istini moæe doprijeti do ljudi na visokom poloæaju.” (Ellen G. White,Review and Herald, 15. travnja 1890.)


CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0783

Black

84 CRKVA I DRU©TVO

Recept za primanje novËanih sredstava odvlasti

Adventisti su dugo raspravljali o tome trebaju licrkva ili njezine ustanove prihvatiti sredstva od vlasti.S jedne strane crkva je uËila da Gospodin pokreÊe srcaljudi u graanskoj vlasti i da crkva ne treba postavljatizapreke koje bi onemoguÊile pomaganje napredovanjaNjegovoga djela.31 S druge strane crkva je upozorena nasjedinjenje crkve i dræave.32

Kad zakoni neke zemlje dopuπtaju pomaganje dr-æave crkvama ili njihovim institucijama, naπa naËeladopuπtaju primanje novËanih sredstava, ako ona nisupopraÊena uvjetima koji umanjuju moguÊnost da slo-bodno prakticiramo i promiËemo svoju vjeru, da na po-sao primamo samo adventiste, da zadræimo upravu sa-mo u adventistiËkim rukama i da bez kompromisa po-πtujemo naËela izraæena u Bibliji i spisima Ellen G.White. Osim toga, da bismo izbjegli sjedinjenje crkve idræave, ne smijemo primati dræavna sredstva za plaÊa-nje vjerskih aktivnosti kao πto su bogosluæja, evane-oski rad, izdavanje vjerskog πtiva ili za plaÊe onih kojirade u crkvenoj administraciji ili u sluæbi propovije-

31 “Dokle god smo na ovome svijetu i dok se Boæji Duh bori sasvijetom, mi trebamo primati i iskazivati naklonost. Svijetu treba-mo dati svjetlo istine kako je prikazano u svetim Pismima, a odsvijeta trebamo primiti ono na πto ih Bog pokreÊe da uËine za Nje-govo djelo. Bog joπ nije zatvorio vrata milosra. Gospodin joπ uvijekutjeËe na srca kraljeva i vladara u prilog svojemu narodu. Na namaje, koji smo duboko zainteresirani za pitanje vjerske slobode, da neprezremo nijednu naklonost niti odbijemo pomoÊ na koju je Bogpotaknuo ljude da je pruæe za napredak Njegovoga djela.” (Ellen G.White, Testimonies to Ministers, str. 197—203)

32 “Zajednica Crkve i dræave, pa bilo to u najmanjem obliku,premda naoko pribliæava svijet Crkvi, u biti pribliæava Crkvu svije-tu.” (Ellen G. White, Velika borba, str. 234)

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0784

Black

85

danja, osim za obavljanje duhovnih sluæbi onima Ëijiæivot je toliko reguliran od dræave da bi potrebe za ta-kvom sluæbom bile nepraktiËne bez umijeπanosti dr-æave.33

U sluËajevima kad prihvaÊanje dræavne pomoÊi nekrπi ta naËela, treba pomnjivo razmotriti treba li pri-hvatiti dræavna sredstva. Stalna dræavna pomoÊ, na-suprot jednom novËanom prilogu, osobita je opasnost.Zapravo je nemoguÊe da ustanove ne postanu djelomiceovisne o stalnom financiranju od dræave. Takvo finan-ciranje uvijek prate dræavni propisi. Premda ne morajukrπiti krπÊanska naËela, kad je novac prvi put primljen,ti se propisi mogu mijenjati. U sluËaju da se propisivezani uz primanje dræavne pomoÊi promijene pa zah-tijevaju napuπtanje naËela koja su za naπe ustanoveopisana u Bibliji i u savjetima Ellen G. White, stalnofinanciranje od dræave moramo odbiti, Ëak i onda kadustanovu moramo zatvoriti, prodati ili znaËajno restruk-turirati.

Kad adventisti prihvate financiranje od dræave, ta-kvim novËanim sredstvima moramo raspolagati savr-πeno poπteno. To ukljuËuje i strogo poπtivanje propisakoji su vezani uz sredstva i primjenu rigoroznih knji-govodstvenih propisa. Ako ne postoje procedure koje osi-guravaju prihvaÊanje tih mjerila, moramo odbiti po-nuena sredstva.

U nekim iznimnim prigodama adventisti mogu bitinazoËni u nekoj zemlji samo ako vode programe kojenadzire dræava, a koji zabranjuju otvoreno svjedoËenje.Mnogo molitava i razmiπljanja treba posvetiti poslje-

33 U toj kategoriji su kapelani koje dræava prihvaÊa da duhovnosluæe vojnim osobama, oni koji djeluju u zatvoru, u dræavnim bolni-cama i oni koji su na sliËan naËin ograniËeni na dræavne ustanoveili Ëiji æivot na sliËan naËin uglavnom regulira dræava.


CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0785

Black

86 CRKVA I DRU©TVO

dicama sudjelovanja u takvim programima. Moramovoditi raËuna o tome pomaæemo li svojim sudjelovanjemvlastima u oËuvanju restriktivne politike, povezuje lisudjelovanje ime AdventistiËke crkve s vlastima kojeprisiljavaju i hoÊe li sudjelovanje uskoro ili neπto ka-snije pruæiti prigodu za πirenje Evanelja, ukljuËujuÊivijest trojice anela34 u toj zemlji. Moramo oprezno iz-bjegavati svaku povezanost Kristova imena s reæimimakoji tlaËe i brutalno postupaju sa svojim stanovniπtvom.

ZakljuËakBog je stavio svakog pojedinca na Zemlju sa sposob-

noπÊu da pod vodstvom Svetoga Duha i u skladu s Nje-govom RijeËi moæe razlikovati dobro od zla. Zbog togaova Deklaracija ne kani nadmaπiti boæanski savjet, nitije namijenjena da bude autoritativno tumaËenje togasavjeta. Deklaracija sluæi da bi obuhvatila razumijeva-nje KrπÊanske adventistiËke crkve u ovo doba.

NaËin kako adventisti vode odnose crkve i dræaveznaËajno utjeËe na naπe evaneoske napore u svijetu.Zbog toga moramo pristupati tome podruËju s osobitomrazboritosti i molitvom. RadeÊi pod vodstvom SvetogaDuha, adventisti Êe i dalje zastupati evaneosko naËeloslobode savjesti.

34 Otkrivenje 14,6-12.

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0786

Black

87

Dodatak 2.

Crkveni radni propisi, broj 0 75.Da bismo izbjegli nesporazum i trzavice u naπim

odnosima s drugim krπÊanskim crkvama i vjerskim or-ganizacijama, objavljujemo smjernice:

1. Odajemo priznanje onim institucijama koje pred lju-dima uzdiæu Krista kao dio boæanskoga plana zaevangeliziranje svijeta. Stoga visoko cijenimo krπ-Êane i krπÊanke drugih vjerskih zajednica koji seposveÊuju zadobivanju duπa za Krista.

2. Kad misionarskim radom doemo u dodir s drugimkrπÊanskim druπtvima i vjerskim tijelima, u sva-kom trenutku treba prevladavati duh krπÊanskeuljudnosti, otvorenosti i iskrenosti.

3. Svjesni smo da se prava religija temelji na savjestii osvjedoËenosti. Stoga trebamo stalno nastojati daljudi ne budu privuËeni u naπu zajednicu sebiËniminteresima i prolaznim prednostima. Osim toga, vjer-nik se treba vezati uz nju samo ako vjeruje te akoje osvjedoËen da se tako uspio povezati s Kristom.Ako promjena osvjedoËenosti navede vjernika Adven-tistiËke crkve na zakljuËak da viπe nije u skladu sadventistiËkom vjerom i praksom, smatramo ne sa-mo pravom, veÊ i odgovornoπÊu toga vjernika da bezosjeÊaja srama promijeni vjersku pripadnost u skla-du sa svojim vjerovanjem. OËekujemo da druge vjer-ske zajednice reagiraju istim duhom vjerske slobo-de.

4. Prije primanja u vjerniπtvo osoba iz druge vjerskezajednice treba provjeriti jesu li kandidati potak-

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0787

Black

88 CRKVA I DRU©TVO

nuti na promjenu vjerske pripadnosti svojim vjer-skim uvjerenjem i zahvaljujuÊi svojoj osobnoj zaje-dnici s Bogom.

5. Osobu koja je pod stegom u drugoj vjerskoj zajedni-ci zbog jasno utvrenih nedostataka u krπÊanskommoralu ili karakteru, ne treba smatrati primjere-nom za Ëlanstvo u KrπÊanskoj adventistiËkoj crkvidok nema dokaza o pokajanju i promjeni.

6. Zbog svojega razumijevanja evaneoskog naloga,KrπÊanska adventistiËka crkva ne moæe ograniËitisvoje poslanje na odreena zemljopisna podruËja.Prema Boæjoj Promisli i povijesnom razvoju Njego-voga djelovanja za ljude, povremeno su se pojavlji-vale vjerske zajednice i vjerski pokreti koji su tre-bali isticati razliËite elemente evaneoske istine. Na-stankom adventistiËkog naroda povjerena nam jezadaÊa objavljivanja Radosne vijesti o Kristovom do-lasku kao o bliskom dogaaju, uz potrebu navije-πtanja biblijske istine u okviru posebne vijesti o pri-premi opisanoj u biblijskim proroËanstvima, pose-bice u Otkrivenju 14,6-14. Ta vijest nalaæe navije-πtanje neprolazne Radosne vijesti “svakom narodu iplemenu, jeziku i puku” da bi je upoznali svi ljudi.Svaka zabrana koja bi to svjedoËenje ograniËila naodreena zemljopisna podruËja, stoga postaje uma-njivanje evaneoskog naloga. KrπÊanska adventis-tiËka crkva takoer priznaje pravo drugih vjerskihzajednica da djeluju bez zemljopisnih ograniËenja.

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0788

Black

89

Dodatak 3.

Deklaracija Ujedinjenih naroda o ukidanjusvih oblika nesnoπljivosti i diskriminacijena temelju vjere ili uvjerenja

UvodJedan od osnovnih ciljeva Ujedinjenih naroda, kako

je istaknuto u Povelji, jest promicanje i pozivanje napoπtivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda za sve,bez obzira na rasu, spol, jezik ili religiju.

Sloboda vjerovanja jedno je od prava objavljenih uOpÊoj deklaraciji o ljudskim pravima, koju je Glavnaskupπtina prihvatila 1948. godine, i u Meunarodnojkonvenciji o graanskim i politiËkim pravima, prihva-Êenoj 1966. godine.

U preambuli OpÊe deklaracije o ljudskim pravimastoji da je “izgradnja svijeta u kojemu Êe ljudska biÊauæivati slobodu govora i uvjerenja te biti poπteena stra-ha i neimaπtine, proglaπena najveÊom teænjom svihljudi”.

»lanak 2. objavljuje da “svakome pripadaju sva pra-va i slobode utvrene u ovoj Deklaraciji, bez ikakverazlike glede rase, boje koæe, spola, jezika, vjere, politi-Ëkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog po-drijetla, imovine, roenja ili neke druge okolnosti”.

»lanak 18. OpÊe deklaracije o ljudskim pravimatvrdi da “svatko ima pravo na slobodu miπljenja, savje-sti i vjere; to pravo ukljuËuje slobodu da se mijenjavjera ili uvjerenje i slobodu da se, bilo pojedinaËno ili uzajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svojavjera ili uvjerenje pouËavanjem, praktiËnim obavljanjem,

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0789

Black

90 CRKVA I DRU©TVO

bogosluæjem i obredima.”To je pravo pretvoreno u pravnu obvezu dræava koje

su je ratificirale u »lanku 18. Meunarodne konvencijeo graanskim i politiËkim pravima, koji glasi:

“1. Svatko treba imati pravo na slobodu miπljenja, sa-vjesti i religije. To pravo ukljuËuje slobodu da imaili prihvati religiju ili uvjerenje po svojemu izboru,i slobodu, bilo individualno ili u zajednici s drugima,da u javnosti ili privatno oËituje svoju religiju iliuvjerenje u bogosluæju, svetkovanju, praksi i nau-Ëavanju.

2. Nitko ne smije biti podvrgnut prisili koja Êe ogra-niËiti njegovu slobodu da ima ili prihvati religiju iliuvjerenje koje je izabrao.

3. Sloboda oËitovanja svoje religije ili uvjerenja moæebiti predmet samo zakonom propisanih ograniËenja,prijeko potrebnih za zaπtitu javne sigurnosti, reda,zdravlja i morala ili temeljnih prava i sloboda dru-gih.

4. Dræave potpisnice Konvencije odluËuju da Êe poπti-vati slobodu roditelja i, kad je moguÊe, zakonskihskrbnika, da osiguraju svojoj djeci vjerski i moralniodgoj u skladu s njihovim uvjerenjima.”

Priprema nacrta Deklaracije o ukidanju svih oblikanesnoπljivosti i diskriminacije na osnovi religije i uvje-renja poËela je 1962. godine, kad je Generalna skup-πtina prvi put odobrila ideju o izradi instrumenta Uje-dinjenih naroda koji bi regulirao to podruËje. U tu svr-hu su bila zamiπljena dva dokumenta: Deklaracija i Me-unarodna konvencija.

Generalna skupπtina odluËila je 1972. dati prioritetdovrπetku Deklaracije prije nego πto uzme u obzir nacrt

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0790

Black

91

Meunarodne konvencije. Na zahtjev Skupπtine pitanjenacrta Deklaracije razmotrila je Komisija za ljudskaprava na svakom od svojih godiπnjih zasjedanja od 1974.do 1981. godine. U oæujku 1981. Komisija je prihvatilatekst nacrta Deklaracije, koji je preko Ekonomskog isocijalnog vijeÊa predloæen Generalnoj skupπtini na re-dovitom zasjedanju kasnije te godine.

Generalna skupπtina proglasila je 25. studenoga1981. Deklaraciju o ukidanju svih oblika nesnoπljivostii diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja, uz tvrd-nju da je smatra bitnom “za promicanje razumijevanja,snoπljivosti i poπtivanja u stvarima koje se tiËu slobodereligije i uvjerenja”. ZakljuËeno je da se “prihvate svepotrebne mjere za brzo ukidanje takve nesnoπljivosti usvim njezinim oblicima i oËitovanjima i da se sprijeËi ibori protiv diskriminacije na temelju vjere ili uvjere-nja”.

Slijedi puni tekst Deklaracije.

Deklaracija Ujedinjenih naroda o ukidanjusvih oblika nesnoπljivosti i diskriminacijena temelju vjere ili uvjerenja prihvaÊenaod Glavne skupπtine, 25. studenoga 1981.godine (Rezolucija 36/55).

Glavna skupπtina,

— buduÊi da je jedno od temeljnih naËela Povelje Ujedi-njenih naroda da su dostojanstvo i jednakost svih ljudskihbiÊa uroeni, sve dræave Ëlanice su se obvezale da Êe poduzetizajedniËke i odvojene korake u suradnji s Ujednjenim naro-dima zbog promicanja i poticanja opÊeg poπtivanja i primjeneljudskih prava i temeljnih sloboda, bez obzira na rasu, spol,jezik ili religiju;

DEKLARACIJA UN O UKIDANJU SVIH OBLIKA ...

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0791

Black

92 CRKVA I DRU©TVO

— buduÊi da OpÊa deklaracija o ljudskim pravima i Me-unarodne konvencije o ljudskim pravima proglaπavaju naËelanediskriminacije i jednakosti pred zakonom i pravo na slobo-du miπljenja, savjesti, religije i uvjerenja;

— buduÊi da je nepoπtivanje i krπenje ljudskih prava itemeljnih sloboda, posebice prava na slobodu miπljenja, sa-vjesti, religije i bilo kakvog uvjerenja, izravno ili neizravnoizazvalo ratove i patnje ËovjeËanstva, posebice kad sluæe kaosredstvo stranog mijeπanja u unutarnje poslove drugih dræa-va i izazivaju mrænju izmeu naroda i dræava;

— buduÊi da je religija ili uvjerenje, za svakoga tko is-povijeda jedno od toga, jedan od temeljnih elemenata njego-vog shvaÊanja æivota i da se ta sloboda religije ili uvjerenjatreba u potpunosti poπtivati i jamËiti;

— buduÊi da je bitno promicati razumijevanje, snoπlji-vost i poπtivanje u stvarima koje se tiËu slobode religije iuvjerenja te osigurati da je neprihvatljiva uporaba religije iliuvjerenja s ciljevima suprotnima Povelji i drugim instrumen-tima Ujedinjenih naroda i ciljevima i naËelima prikazanimau Deklaraciji;

— buduÊi da i sloboda religije i uvjerenja pridonose os-tvarenju ciljeva svjetskog mira, druπtvene pravde i prijate-ljstva meu narodima, a ukidanju ideologija ili prakse kolo-nijalizma i rasne diskriminacije;

— primjeÊujuÊi sa zadovoljstvom prihvaÊanje nekolikokonvencija, od kojih neke stupaju na snagu, pod pokrovitelj-stvom Ujedinjenih naroda i specijaliziranih agencija zaukidanje razliËitih oblika diskriminacije;

— zabrinuti zbog oËitovanja netolerancije i postojanjadiskriminacije u vezi s vjerom i uvjerenjem, joπ uvijek pri-sutnih u nekim podruËjima svijeta;

— odluËujemo prihvatiti sve potrebne mjere za brzo uki-danje takve netolerancije u svim njezinim oblicima i oËito-vanjima te za spreËavanje i borbu protiv diskriminacije natemelju vjere ili uvjerenja;

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0792

Black

93

— proglaπavamo ovu Deklaraciju o ukidanju svih oblikanetolerancije i diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja:

»lanak 1.

1. Svatko ima pravo na slobodu miπljenja, savjesti i vjere;to pravo podrazumijeva slobodu ostajanja pri svojoj vjeri iliusvajanja vjere ili uvjerenja po svojemu izboru te slobodu dapojedinaËno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, oËitujesvoje vjerovanje ili uvjerenje ispovijedanjem vjere, obavlja-njem obreda, pohaanjem bogosluæja i nastavom.

2. Nitko neÊe biti podvrgnut prinudi koja bi mogla nani-jeti povredu njegovoj slobodi ostajanja pri svojoj vjeri ili slo-bodi usvajanja vjere ili uvjerenja po svojemu izboru.

3. Sloboda oËitovanja svojega vjerovanja ili uvjerenja mo-æe se podvrgnuti jedino ograniËenjima koja su predviena uzakonu i koja su prijeko potrebna za zaπtitu javne sigurnostiporetka, zdravlja i morala, ili osnovnih sloboda i prava dru-gih osoba.

»lanak 2.1. Nitko ne moæe biti izloæen diskriminaciji od dræave,

institucije, skupine osoba ili neke osobe na temelju vjere ilidrugih uvjerenja.

2. Izrazi “netolerancija i diskriminacija na temelju vjereili uvjerenja” za ovu Deklaraciju oznaËuju stvaranje bilo ka-kve razlike, iskljuËenje, ograniËenje ili davanje prednosti natemelju vjere ili uvjerenja, s ciljem ili posljedicama poniπte-nja ili ograniËavanja priznavanja, uæivanja ili ostvarenja ljud-skih prava i temeljnih sloboda na jednakoj osnovi.

»lanak 3.

Diskriminacija izmeu ljudskih biÊa na temelju vjere iliuvjerenja uvreda je ljudskom dostojanstvu i odricanje od na-Ëela Povelje Ujedinjenih naroda, i treba je osuditi kao krπe-nje ljudskih prava i temeljnih sloboda proglaπenih u OpÊojdeklaraciji o ljudskim pravima i pojedinaËno nabrojenima u


CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0793

Black

94 CRKVA I DRU©TVO

Meunarodnim konvencijama o ljudskim pravima te kao za-preku prijateljskim i miroljubivim odnosima izmeu dræava.

»lanak 4.

1. Sve dræave trebaju poduzeti djelotvorne mjere da bisprijeËile i uklonile diskriminaciju na temelju vjere ili uvje-renja u priznavanju, primjeni i uæivanju ljudskih prava itemeljnih sloboda u svim podruËjima graanskog, eko-nomskog, politiËkog, druπtvenog i kulturnog æivota.

2. Sve dræave trebaju uloæiti najveÊe napore da bi pro-glasile i poniπtile zakone gdje je potrebno zabraniti svakutakvu diskriminaciju i poduzeti sve potrebne mjere za borbuprotiv nesnoπljivosti na temelju vjere ili drugih uvjerenja.

»lanak 5.

1. Roditelji, odnosno djetetovi zakonski skrbnici, imajupravo organizirati æivot u obitelji sukladno svojoj vjeri iliuvjerenju, dræeÊi na umu moralni odgoj u kojemu dijete trebabiti odgojeno prema njihovom uvjerenju.

2. Svako dijete treba uæivati pravo na pristup odgojuglede vjere ili uvjerenja u skladu sa æeljama roditelja, ili, akoje to sluËaj, zakonskih skrbnika, i ne smije biti prisiljavanoda prihvati uËenje vjere ili uvjerenja protiv volje svojih rodi-telja ili zakonitih skrbnika, pri Ëemu vodeÊe naËelo treba bitidobrobit djeteta.

3. Dijete treba zaπititi od svakog oblika diskriminacijena temelju vjere ili uvjerenja. Treba ga odgajati u duhu razu-mijevanja, tolerancije, prijateljstva meu ljudima, mira i op-Êeg bratstva, poπtivanja slobode vjere ili uvjerenja drugih i upunoj svijesti da svoju energiju i talente treba posvetiti slu-æbi bliænjima.

4. U sluËaju djeteta koje nije pod skrbi roditelja ili za-konskih skrbnika, treba voditi raËuna o æeljama koje izraziili o bilo kakvom dokazu takvih æelja glede vjere ili uvjerenja,pri Ëemu vodeÊe naËelo treba biti dobrobit djeteta.

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0794

Black

95

5. Prakticiranje vjere ili uvjerenja u kojemu je dijete od-gojeno ne smije biti πtetno za njegovo tjelesno ili mentalnozdravlje ili za njegov cjelovit razvoj, dræeÊi na umu »lanak 1.,stavak 3. ove Deklaracije.

»lanak 6.

U skladu s »lankom 1. ove Deklaracije i propisima »lanka1., stavka 3., pravo na slobodu miπljenja, savjesti, vjere iliuvjerenja treba ukljuËivati inter alia ove slobode:

1. da odræava bogosluæja ili okupljanja sukladno svojojvjeri ili uvjerenju i da osnuje i odræava mjesta u tu svrhu;

2. da osnuje i odræava prikladne dobrotovorne ili huma-nitarne ustanove;

3. da u primjerenoj mjeri izrauje, nabavlja i rabi potrebnepredmete i materijale za obrede ili obiËaje povezane s vjeromili uvjerenjem;

4. da piπe, izdaje i πiri publikacije na tome podruËju;

5. da poduËava vjeru ili uvjerenje na mjestima priklad-nima toj svrsi;

6. da traæi i prima dragovoljne financijske i druge dopri-nose od pojedinaca i institucija;

7. da obuËava, imenuje, bira i zamjenjuje voe u skladusa zahtjevima i propisima bilo koje vjere ili uvjerenja;

8. da svetkuje dane odmora i slavi blagdane i obrede uskladu s propisima svoje vjere ili uvjerenja;

9. da uspostavi i odræava komunikaciju s pojedincima izajednicama u stvarima vjere ili uvjerenja na nacionalnim imeunarodnim razinama.

»lanak 7.

Prava i slobode iznesene u ovoj Deklaraciji trebaju bitiukljuËene u nacionalno zakonodavstvo tako da se svatko mo-æe u praksi posluæiti tim pravima i slobodama.


CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0795

Black

96 CRKVA I DRU©TVO

»lanak 8.

U ovoj Deklaraciji niπta se ne moæe protumaËiti kao re-strikcija ili poniπtenje ijednog prava odreenog OpÊom de-klaracijom o ljudskim pravima i Meunarodnim konvencija-ma o ljudskim pravima.

DPI/714-82-20555-lipanj 1982-20M84-33131-prosinac 1984-20M

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0796

Black

97

Dodatak 4.

OpÊa deklaracija o ljudskim pravima

Preambula

BuduÊi da je priznanje uroenog dostojanstva te jedna-kih i neotuivih prava svih Ëlanova ljudske obitelji temeljslobode, pravde i mira u svijetu,

buduÊi da je nepoπtivanje i zanemarivanje ljudskih pra-va rezultiralo barbarskim postupcima koji vrijeaju savjestËovjeËanstva i da je izgradnja svijeta u kojemu Êe ljudskabiÊa uæivati slobodu govora i uvjerenja te biti poπteena stra-ha i neimaπtine, proglaπena najveÊom teænjom svih ljudi,

buduÊi da je ljudska prava prijeko potrebno zaπtititi vla-davinom prava kako Ëovjek ne bi morao pribjeÊi, kao kraj-njem sredstvu, pobuni protiv tiranije i ugnjetavanja,

buduÊi da je bitno promicati razvoj prijateljskih odnosameu narodima,

buduÊi da su narodi u Povelji Ujedinjenih naroda ponov-no potvrdili svoju vjeru u temeljna ljudska prava, u dostojan-stvo i vrijednost ljudske osobe i ravnopravnost muπkaraca iæena te odluËili promicati druπtveni napredak i poboljπatiuvjete æivota u veÊoj slobodi,

buduÊi da su se dræave Ëlanice obvezale da Êe u suradnjis Ujedinjenim narodima osigurati opÊe poπtivanje i primjenuljudskih prava i temeljnih sloboda,

buduÊi da je opÊe razumijevanje tih prava i sloboda klju-Ëno za puno ostvarenje te obveze,

u ovome Ëasu, stoga,

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0797

Black

98 CRKVA I DRU©TVO

OpÊa skupπtina

proglaπava

OpÊu deklaraciju o ljudskim pravima kao zajedniËku ste-Ëevinu svih naroda i dræava kako bi svaki pojedinac i svakidio druπtva, imajuÊi ovu Deklaraciju stalno na umu, pouËa-vanjem i uËenjem teæili promicanju ljudskih prava i slobodate progresivnim domaÊim i meunarodnim mjerama osigura-li njihovo opÊe i djelotvorno priznanje i poπtivanje, kako me-u narodima dræava Ëlanica, tako i meu narodima na pod-ruËjima koja se nalaze pod njihovom jurisdikcijom.

»lanak 1.

Sva ljudska biÊa raaju se slobodna i jednaka u dosto-janstvu i pravima. Obdarena su razumom i svijeπÊu pa jednaprema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.

»lanak 2.

Svakome pripadaju sva prava i slobode utvrene u ovojDeklaraciji, bez ikakve razlike glede rase, boje koæe, spola,jezika, vjere, politiËkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ilisocijalnog podrijetla, imovine, roenja ili neke druge okolnosti.

Nadalje, ne smije se praviti nikakva razlika zbog poli-tiËkog, pravnog ili meunarodnog statusa zemlje ili podruËjakojemu neka osoba pripada, bilo da je to podruËje neovisno,pod zaπtitom, nesamoupravno, ili mu je na neki drugi naËinograniËen suverenitet.

»lanak 3.

Svatko ima pravo na æivot, slobodu i osobnu sigurnost.

»lanak 4.

Nitko se ne smije dræati u ropstvu ili odnosu sliËnomropstvu; ropstvo i trgovina robljem zabranjuju se u svim nji-hovim oblicima.

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0798

Black

99

»lanak 5.

Nitko ne smije biti podvrgnut muËenju ili okrutnom,neËovjeËnom ili poniæavajuÊem postupku ili kazni.

»lanak 6.

Svatko ima pravo svugdje pred zakonom biti priznat kaoosoba.

»lanak 7.

Svi su pred zakonom jednaki i svi imaju pravo na jedna-ku pravnu zaπtitu, bez ikakve diskriminacije.

Svi imaju pravo na jednaku zaπtitu od bilo kojega oblikadiskriminacije kojim se krπi ova Deklaracija, i od svakog po-ticanja na takvu diskriminaciju.

»anak 8.

Svatko ima pravo na primjerenu odπtetu preko nadleæ-nih domaÊih sudova zbog djela kojima su povrijeena njego-va temeljna prava zajamËena ustavom ili zakonom.

»lanak 9.

Nitko ne smije biti podvrgnut samovoljnom uhiÊenju, za-tvoru ili izgonu.

»lanak 10.

Svatko ima potpuno isto pravo na pravedno i javnosasluπanje od neovisnog i nepristranog suda radi utvrivanjanjegovih prava i obveza te bilo koje kaznene optuæbe protivnjega.

»lanak 11.

1. Svatko optuæen za kazneno djelo ima pravo da ga sesmatra nevinim dok se njegova krivnja zakonski ne utvrdi ujavnom postupku u kojemu su mu pruæena sva jamstva zaobranu.

OP∆A DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:0799

Black

100 CRKVA I DRU©TVO

2. Nitko ne smije biti proglaπen krivim za kazneno djelopoËinjeno Ëinom ili propustom koji, po domaÊem ili meu-narodnom pravu, u Ëasu poËinjenja nije bio predvien kaokazneno djelo. Ne smije se odrediti ni teæa kazna od one kojaje bila primjenjiva u Ëasu kad je kazneno djelo poËinjeno.

»lanak 12.Nitko ne smije biti podvrgnut samovoljnom mijeπanju u

njegov privatni æivot, obitelj, dom ili dopisivanje, niti napa-dima na njegovu Ëast i ugled. Svatko ima pravo na pravnuzaπtitu protiv takvog mijeπanja ili napada.

»lanak 13.1. Svatko ima pravo na slobodu kretanja i boravka u

granicama bilo koje dræave.2. Svatko ima pravo napustiti svoju i bilo koju drugu

zemlju i vratiti se u svoju zemlju.

»lanak 14.1. Svatko pred progonom ima pravo traæiti i dobiti utoËi-

πte u drugim zemljama.2. Na to se pravo ne moæe pozivati u sluËaju progona koji

su izravna posljedica nepolitiËkih zloËina ili djela protivnihciljevima i naËelima Ujedinjenih naroda.

»lanak 15.1. Svatko ima pravo na dræavljanstvo.2. Nitko ne smije biti samovoljno liπen svojega dræavljan-

stva niti mu se smije odreÊi pravo na promjenu dræavljan-stva.

»lanak 16.1. Punoljetni muπkarci i æene imaju pravo na sklapanje

braka i osnivanje obitelji bez ikakvih ograniËenja glede rase,

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:07100

Black

101

nacionalnosti ili vjere. Oni imaju ista prava pri sklapanjubraka, u braku i tijekom rastave.

2. Brak se moæe sklopiti samo uz slobodan i potpun pri-stanak osoba koje stupaju u brak.

3. Obitelj je prirodna i temeljna druπtvena jedinica, i imapravo na zaπtitu druπtva i dræave.

»lanak 17.

1. Svatko ima pravo posjedovati imovinu samostalno iliu zajednici s drugima.

2. Nitko ne smije biti samovoljno liπen svoje imovine.

»lanak 18.

Svatko ima pravo na slobodu miπljenja, savjesti i vjere;to pravo ukljuËuje slobodu da se mijenja vjera ili uvjerenje,i slobodu da se, bilo pojedinaËno ili u zajednici s drugima,javno ili privatno, iskazuje svoja vjera ili uvjerenje pouËava-njem, praktiËnim obavljanjem, bogosluæjem i obredima.

»lanak 19.

Svatko ima pravo na slobodu miπljenja i izraæavanja. Topravo obuhvaÊa slobodu zadræavanja miπljenja bez vanjskihpritisaka te slobodu traæenja, primanja i πirenja informacijai ideja preko bilo kojega sredstva javnog priopÊivanja i bezobzira na granice.

»lanak 20.

1. Svatko ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i udru-æivanja.

2. Nitko ne smije biti prisiljavan na pripadanje nekojudruzi.


CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:07101

Black


»lanak 21.

1. Svatko ima pravo sudjelovati u upravljanju svojomzemljom neposredno ili preko slobodno izabranih predstav-nika.

2. Svatko ima pravo na jednak pristup javnim sluæbamau svojoj zemlji.

3. Volja naroda je temelj dræavne vlasti; ta se volja moraizraæavati na povremenim i poπtenim izborima, koji se provo-de uz opÊe i jednako pravo glasa, tajnim glasovanjem ili ne-kim drugim, jednako slobodnim glasaËkim postupkom.

»lanak 22.

Svatko kao pripadnik druπtva ima, preko dræavnih pro-grama i meunarodne suradnje, a u skladu s organizacijomi moguÊnostima svake pojedine dræave, pravo na socijalnusigurnost i ostvarenje gospodarskih, socijalnih i kulturnihprava koja su uvjet njegova dostojanstva i neometanog ra-zvoja njegove osobnosti.

»lanak 23.

1. Svatko ima pravo na rad, slobodan izbor zaposlenja,pravedne i primjerene uvjete za rad i zaπtitu od nezaposleno-sti.

2. Svatko, bez ikakve razlike, ima pravo na jednaku na-knadu za isti rad.

3. Svatko tko radi ima pravo na pravednu i primjerenunaknadu koja njemu i njegovoj obitelji osigurava æivot dosto-jan Ëovjeka i koja se, prema potrebi, dopunjuje drugim sred-stvima socijalne zaπtite.

4. Svatko ima pravo osnivati sindikate i pristupati im dabi zaπtitio svoje interese.

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:07102

Black

103

»lanak 24.

Svatko ima pravo na odmor i slobodno vrijeme, ukljuËu-juÊi razumno smanjenje radnih sati i povremene plaÊene ne-radne dane.

»lanak 25.

1. Svatko ima pravo na æivotni standard koji odgovarazdravlju i dobrobiti njega samoga i njegove obitelji, ukljuËu-juÊi prehranu, odjeÊu, stanovanje, lijeËniËku njegu i potrebnesocijalne usluge, te pravo na zaπtitu u sluËaju nezaposleno-sti, bolesti, nesposobnosti, udoviπtva, starosti ili nekog dru-gog æivotnog nedostatka u uvjetima koji su izvan njegovanadzora.

2. Materinstvu i djetinjstvu pripada posebna skrb i po-moÊ. Sva djeca, ona roena u braku i ona koja su roenaizvan njega, moraju uæivati istu socijalnu zaπtitu.

»lanak 26.

1. Svatko ima pravo na odgoj i obrazovanje. Odgoj i obra-zovanje moraju biti besplatni, barem na osnovnom i opÊe-obrazovnom stupnju. Osnovno obrazovanje mora biti obveza-tno. TehniËko i strukovno obrazovanje mora biti dostupnosvima; viπe i visoko obrazovanje mora biti dostupno svimaprema sposobnostima.

2. Odgoj i obrazovanje moraju biti usmjereni k punomrazvoju ljudske osobe i jaËati poπtivanje ljudskih prava i te-meljnih sloboda. Moraju promicati razumijevanje, snoπljivosti prijateljstvo meu svim narodima, rasnim ili vjerskim sku-pinama, te podupirati djelatnost Ujedinjenih naroda na odr-æanju mira.

3. Roditelji imaju pravo prvenstva u izboru obrazovanjaza svoju djecu.


CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:07103

Black


»lanak 27.

1. Svatko ima pravo slobodno sudjelovati u kulturnomæivotu svoje zajednice, uæivati u umjetnosti, pridonositi znan-stvenom razvoju i koristiti se njegovim prednostima.

2. Svatko ima pravo na zaπtitu moralnih i materijalnihinteresa od bilo kojega znanstvenog, knjiæevnog ili umjetniË-kog djela kojemu je autor.

»lanak 28.

Svatko ima pravo na druπtveni i meunarodni poredak ukojemu se prava i slobode utvrene ovom Deklaracijom moguu punoj mjeri ostvariti.

»lanak 29.

1. Svatko ima obveze prema onoj zajednici u kojoj jejedino moguÊ neovisan i cjelovit razvoj njegove osobnosti.

2. U uporabi svojih prava i sloboda svatko moæe biti pod-vrgnut samo onim ograniËenjima koja su utvrena zakonom,iskljuËivo radi osiguranja potrebnog priznanja i poπtivanjaprava i sloboda drugih te radi ispunjenja pravednih zahtjevamorala, javnog reda i opÊeg blagostanja u demokratskom dru-πtvu.

3. Ta prava i slobode ne smiju se ni u kojemu sluËajurabiti protivno ciljevima i naËelima Ujedinjenih naroda.

»lanak 30.

Niπta se u ovoj Deklaraciji ne moæe tumaËiti tako dapodrazumijeva pravo neke dræave, skupine ili pojedinca dapoduzmu bilo koju akciju ili izvrπe bilo koji Ëin kojim se po-niπtava neko od ovdje utvrenih prava i sloboda.

(Prevela Vedrana SpajiÊ-Vrkaπ)

OpÊa deklaracija o ljudskim pravima prihvaÊena je i progla-πena kao rezolucija Generalne skupπtine 217 A (III.), 10. prosinca1948. godine.

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:07104

Black

105

Dodatak 5.

Deklaracija o pravima osoba kojepripadaju nacionalnim ili etniËkim,vjerskim i jeziËnim manjinama

OpÊa skupπtina,

ponovno potvrujuÊi da je jedan od temeljnih ciljeva Uje-dinjenih naroda, kao πto je proglaπeno u njihovoj Povelji, pro-micanje i poticanje poπtivanja ljudskih prava i temeljnih slo-boda za sve, bez razlike glede rase, spola, jezika ili vjere,

ponovno potvrujuÊi vjeru u temeljna ljudska prava, udostojanstvo i vrijednost ljudske osobe, u jednakost pravamuπkaraca i æena te velikih i malih naroda,

æeleÊi promicati ostvarenje naËela sadræanih u Povelji,OpÊoj deklaraciji o ljudskim pravima, Konvenciji o spreËava-nju i kaænjavanju zloËina genocida, Meunarodnoj konvencijio ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, Meunarodnompaktu o graanskim i politiËkim pravima, Meunarodnompaktu o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, De-klaraciji o ukidanju svih oblika nesnoπljivosti i diskrimina-cije na temelju vjere ili uvjerenja te Konvenciji o pravimadjeteta, kao i u drugim odgovarajuÊim meunarodnim in-strumentima usvojenim na svjetskoj ili regionalnoj razini, alii onima sklopljenim izmeu pojedinih dræava Ëlanica Ujedi-njenih naroda,

nadahnuta odredbama Ëlanka 27. Meunarodnog paktao graanskim i politiËkim pravima pripadnika etniËkih, vjer-skih ili jeziËnih manjina,

smatrajuÊi da promicanje i zaπtita prava pripadnika na-cionalnih ili etniËkih, vjerskih i jeziËnih manjina pridonosipolitiËkoj i druπtvenoj stabilnosti dræava u kojima oni æive,

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:07105

Black


naglaπavajuÊi da promicanje i zaπtita prava osoba kojepripadaju nacionalnim ili etniËkim, vjerskim i jeziËnim ma-njinama, kao neodvojiv dio cjelovitog druπtvenog razvoja udemokratskom okviru temeljenom na vladavini prava, pri-donosi uËvrπÊenju prijateljstva i suradnje meu narodima idræavama,

smatrajuÊi da Ujedinjeni narodi imaju vaænu ulogu uzaπtiti manjina,

imajuÊi na umu dosadaπnje rezultate u sustavu Ujedi-njenih naroda na promicanju i zaπtiti prava osoba koje pri-padaju nacionalnim ili etniËkim, vjerskim i jeziËnim ma-njinama, napose Komisije za ljudska prava, Podkomisije zaspreËavanje diskriminacije i zaπtitu manjina, kao i tijela usta-novljenih u skladu s meunarodnim paktovima o ljudskimpravima i drugim odgovarajuÊim meunarodnim instrumen-tima ljudskih prava,

uzimajuÊi u obzir znaËajne rezultate meuvladinih i ne-vladinih organizacija u zaπtiti manjina te u promicanju i za-πtiti prava osoba koje pripadaju nacionalnim ili etniËkim,vjerskim i jeziËnim manjinama,

proglaπava ovu Deklaraciju o pravima osoba koje pripa-daju nacionalnim ili etniËkim, vjerskim i jeziËnim manjina-ma:

»lanak 1.

1. Dræave Êe na svojim podruËjima πtititi opstanak i nacio-nalni ili etniËki, kulturni, vjerski i jeziËni identitet manjinate unapreivati uvjete potrebne za razvoj tog identiteta.

2. Dræave Êe donijeti odgovarajuÊe zakone i druge mjerekako bi ostvarile te ciljeve.

»lanak 2.

1. Osobe koje pripadaju nacionalnim ili etniËkim, vjerskimi jeziËnim manjinama (u daljnjem tekstu: osobe koje pripada-ju manjinama) imaju pravo slobodno, bez ikakvog mijeπanja

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:07106

Black

107

sa strane i bez ikakve diskriminacije, privatno i javno uæivatisvoju kulturu, ispovijedati i prakticirati svoju vjeru i sluæitise svojim jezikom.

2. Osobe koje pripadaju manjinama imaju pravo aktivnosudjelovati u kulturnom, vjerskom, druπtvenom, gospodar-skom i javnom æivotu.

3. Osobe koje pripadaju manjinama imaju pravo na dr-æavnoj i, kad je potrebno, na regionalnoj razini, aktivno su-djelovati u donoπenju odluka koje se odnose na njima pri-padajuÊe manjine ili na podruËja u kojima one æive, na naËinkoji je u skladu sa zakonom.

4. Osobe koje pripadaju manjinama imaju pravo osnivatii odræavati svoje udruge.

5. Osobe koje pripadaju manjinama imaju pravo bezikakve diskriminacije uspostavljati i odræavati slobodne i mi-roljubive odnose s drugim pripadnicima svoje grupe i s oso-bama koje pripadaju drugim manjinama te prekograniËneodnose s graanima drugih dræava, s kojima su povezani ponacionalnosti ili etnicitetu, vjeri ili jeziku.

»lanak 3.

1. Osobe koje pripadaju manjinama mogu bez ikakve dis-kriminacije ostvarivati svoja prava, ukljuËujuÊi i ona koja suutvrena ovom Deklaracijom, pojedinaËno i u zajednici s dru-gim pripadnicima svoje grupe.

2. Niti jedna osoba koja pripada manjini ne smije sedovesti u nepovoljan poloæaj temeljem primjene ili neprimje-ne prava utvrenih u ovoj Deklaraciji.

»lanak 4.

1. Dræave Êe poduzeti, kad je to potrebno, mjere kako biosobama koje pripadaju manjinama osigurale puno i djelo-tvorno koriπtenje njihovih ljudskih prava i temeljnih slobodabez ikakve diskriminacije i u punoj jednakosti pred zakonom.

DEKLARACIJA O PRAVIMA OSOBA KOJE PRIPADAJU...

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:07107

Black


2. Dræave Êe poduzeti mjere za stvaranje povoljnih uvje-ta u kojima osobe koje pripadaju manjinama mogu izrazitisvoja obiljeæja i razvijati svoju kulturu, jezik, vjeru, tradicijui obiËaje, osim kad je takvo djelovanje suprotno domaÊempravu i meunarodnim standardima.

3. Dræave trebaju, kad je to moguÊe, poduzeti odgovarajuÊemjere kako bi osobe koje pripadaju manjinama imale odgova-rajuÊe uvjete za uËenje svog materinskog jezika ili za sluæe-nje svojim jezikom u nastavi.

4. Dræave trebaju, kad je to primjereno, poduzeti mjereu podruËju odgoja i obrazovanja kako bi poticale stjecanjeznanja o povijesti, tradiciji, jeziku i kulturi manjina koje æivena njihovu podruËju. Osobe koje pripadaju manjinama trebajuimati odgovarajuÊe uvjete kako bi stekle znanje o druπtvukao cjelini.

5. Dræave trebaju razmotriti odgovarajuÊe mjere kako biosobe koje pripadaju manjinama mogle u potpunosti sudjelo-vati u gospodarskom napretku i razvoju svoje zemlje.

»lanak 5.1. Dræavne politike i programi moraju se planirati i provo-

diti uz uvaæavanje legitimnih interesa osoba koje pripadajumanjinama.

2. Programi meudræavne suradnje i potpore moraju seplanirati i provoditi uz uvaæavanje legitimnih interesa osobakoje pripadaju manjinama.

»lanak 6.U cilju jaËanja uzajamnog razumijevanja i povjerenja,

dræave trebaju suraivati na pitanjima koja se odnose naosobe koje pripadaju manjinama, inter alia, razmjenjujuÊiinformacije i iskustva.

»lanak 7.Dræave trebaju suraivati u cilju promicanja zaπtite pra-

va utvrenih ovom Deklaracijom.

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:07108

Black

109

»lanak 8.

1. Niπta u ovoj Deklaraciji ne smije sprijeËiti dræave uispunjavanju njihovih meunarodnih obveza koje se odnosena osobe koje pripadaju manjinama. Dræave Êe napose u do-broj vjeri ispunjavati odgovornosti i obveze koje su preuzelepod meunarodnim ugovorima i sporazumima.

2. Ostvarivanje prava utvrenih ovom Deklaracijom nesmije ugroziti uæivanje opÊepriznatih ljudskih prava i temelj-nih sloboda od strane svih osoba.

3. Mjere koje dræave poduzmu kako bi osigurale punouæivanje prava utvrenih ovom Deklaracijom, ne smiju seprima facie smatrati suprotnima naËelu jednakosti sadræa-nom u OpÊoj deklaraciji o ljudskim pravima.

4. Niπta se u ovoj Deklaraciji ne moæe tumaËiti tako dadopuπta ikakvu djelatnost suprotnu svrhama i naËelima Uje-dinjenih naroda, ukljuËujuÊi suverenu jednakost, teritorijal-nu cjelovitost i politiËku neovisnost dræava. Niπta se u ovojDeklaraciji ne moæe tumaËiti tako da podrazumijeva pravoneke dræave, grupe ili pojedinca da poduzmu bilo koju akcijuili izvrπe bilo koji Ëin kojim se poniπtava neko od ovdje utvr-enih prava i sloboda.

»lanak 9.Specijalizirane ustanove i druge organizacije u sustavu

Ujedinjenih naroda pridonijet Êe u svojim podruËjima punomostvarenju prava i naËela utvrenih ovom Deklaracijom.

(Prevela Irena StaniÊ-Raπin)

Ova Deklaracija je usvojena i proglaπena na 47. zasjedanjuOpÊe skupπtine Ujedinjenih naroda, 18. prosinca 1992. godine (Rezo-lucija br. 47/135)

DEKLARACIJA O PRAVIMA OSOBA KOJE PRIPADAJU...

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:07109

Black


Povelje, deklaracije i konvencije

Osim Deklaracije Ujedinjenih naroda o ljudskim pravi-ma iz 1948. i Deklaracije Ujedinjenih naroda o ukidanju svihoblika nesnoπljivosti iz 1981. godine, navodimo nekoliko za-πtitnih instrumenata vjerske slobode u vaænim meunarod-nim dokumentima.

AfriËka povelja o ljudskim i narodnimpravima

AfriËku povelju o pravima Ëovjeka i naroda prihvatile suafriËke dræave Ëlanice Organizacije afriËkog jedinstva na sa-stanku u Banjulu, u Gambiji, 27. lipnja 1981., a stupila je nasnagu 21. listopada 1986. godine.

»lanak 8.

JamËi se sloboda savjesti, ispovijedanja i slobodnog prak-ticiranja religije. Nitko podloæan zakonu i redu ne moæe bitipodvrgnut mjerama koje ograniËavaju uporabu tih sloboda.

AmeriËka deklaracija o ljudskim pravima iduænostima

AmeriËka deklaracija o ljudskim pravima i duænostimaprihvaÊena je na Devetoj meunarodnoj konferenciji Orga-nizacije ameriËkih dræava u Bogoti, u Kolumbiji, 2. svibnja1948. godine.

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:07110

Black

111

Prvo poglavlje: Prava

»lanak 3.

Pravo na vjersku slobodu i bogoπtovlje

Svatko ima pravo slobodno ispovijedati neku religiju ioËitovati je i prakticirati u javnosti i privatno.

»lanak 22.

Pravo na udruæivanje

Svatko ima pravo udruæiti se s drugima u promicanju,obavljanju i zaπtiti svojih legitimnih interesa politiËke, eko-nomske, vjerske, druπtvene, kulturne, profesionalne, sindi-kalne i druge naravi.

AmeriËka konvencija o ljudskim pravimaAmeriËku konvenciju o ljudskim pravima prihvatile su

dræave Ëlanice Organizacije ameriËkih dræava u San Joséu, uKostariki, 22. studenoga 1969., a stupila je na snagu 18.srpnja 1978. godine.

»lanak 12.

Sloboda savjesti i vjere

1. Svatko ima pravo na slobodu savjesti i vjere. To pravopodrazumijeva slobodu ostajanja pri svojoj vjeri ili uvjerenju,ili slobodu promjene vjere ili uvjerenja, i slobodu oËitovanjai πirenja svoje religije ili uvjerenja, bilo pojedinaËno ili zajed-no s drugima, javno ili privatno.

2. Nitko neÊe biti podvrgnut ograniËenjima koja bi moglapovrijediti njegovu slobodu da zadræi ili promijeni svoju reli-giju ili uvjerenje.

3. Sloboda oËitovanja svojega vjerovanja ili uvjerenja mo-æe se podvrgnuti samo onim ograniËenjima koja su predvie-na u zakonu, a prijeko su potrebna za zaπtitu sigurnosti jav-

POVELJE, DEKLARACIJE I KONVENCIJE

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:07111

Black


nog poretka, reda, zdravlja i morala ili osnovnih sloboda iprava drugih osoba.

4. Roditelji, odnosno zakonski skrbnici, imaju pravo osi-gurati vjerski i moralni odgoj svoje djece ili πtiÊenika u skla-du sa svojim uvjerenjima.

Europska konvencija za zaπtitu ljudskihprava i temeljnih sloboda

Europsku konvenciju za zaπtitu ljudskih prava i temelj-nih sloboda prihvatilo je VijeÊe Europe, 4. studenoga 1950.,a stupila je na snagu 3. rujna 1953. godine.

»lanak 9.

Sloboda miπljenja, savjesti i vjere

1. Svatko ima pravo na slobodu miπljenja, savjesti i vje-re; to pravo ukljuËuje slobodu da se promijeni vjera ili uvje-renje, i slobodu da pojedinaËno ili u zajednici s drugima,javno ili privatno, iskazuje svoju vjeru ili uvjerenje bogoslu-æjem, pouËavanjem, praktiËnim obavljanjem i obredima.

2. Sloboda iskazivanja vjere ili uvjerenja podvrgnut Êe sesamo takvim ograniËenjima koja su propisana zakonom i ko-ja su u demokratskom druπtvu nuæna zbog interesa javnogreda i mira, zaπtite javnog reda, zdravlja ili morala, ili zbogzaπtite prava i sloboda drugih.

Zavrπni dokument BeËkog sastankaEuropske konferencije o sigurnosti isuradnji (CSCE)

Zavrπni dokument BeËkog sastanka Europske konfe-rencije o sigurnosti i suradnji prihvaÊen je 19. sijeËnja 1989.godine.

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:07112

Black

113

Pitanja koja se odnose na sigurnost u Europi:

NaËela

(13) U ovom kontekstu (poπtivanje ljudskih prava) one(odnosno dræave sudionice) Êe

(13.7) osigurati ljudska prava i temeljne slobode sva-kome na svojemu teritoriju i podloænom svojoj jurisdikciji,bez ikakve razlike u odnosu na rasu, boju koæe, spol, jezik,religiju, politiËko ili drugo miπljenje, nacionalno ili druπtvenopodrijetlo, imovinu, roenje ili neki drugi status.

(16) Da bi osigurale slobodu pojedinca da ispovijeda iprakticira vjeru ili uvjerenje, dræave sudionice Êe inter alia

(16.1) poduzeti uËinkovite mjere da bi sprijeËile i uklo-nile diskriminaciju prema pojedincima ili druπtvenim za-jednicama na osnovi religije ili vjerovanja u priznavanju, pro-voenju i uæivanju ljudskih prava i temeljnih sloboda na svimpodruËjima graanskog, politiËkog, ekonomskog, druπtvenogi kulturnog æivota, i osigurati djelotvornu jednakost izmeuvjernika i nevjernika;

(16.2) poticati ozraËje uzajamne snoπljivosti i poπtivanjeizmeu vjernika razliËitih zajednica te izmeu vjernika i ne-vjernika;

(16.3) na njihov zahtjev zajamËiti zajednici vjernika kojiprakticiraju ili se pripremaju prakticirati svoju vjeru u okvi-ru ustava svojih dræava, priznanje statusa koji im je osigu-ran u njihovim zemljama;

(16.4) poπtivati pravo tih vjerskih zajednica:

• da slobodno imaju i odræavaju mjesta primjerena zabogosluæja ili okupljanja;

• da se organiziraju u skladu sa svojom hijerarhijskomi institucionalnom strukturom;

• da biraju, imenuju i zamijene svoje osoblje u skladu sasvojim zahtjevima i standardima te sa svakim dragovoljnoprihvaÊenim sporazumom izmeu njih i dræave:


CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:07113

Black


• da traæe i dobiju dragovoljne novËane i druge doprino-se;

(16.5) upustiti se u konzultacije s vjerskim zajednicama,institucijama i organizacijama radi postizanja boljeg razu-mijevanja zahtjeva za vjerskom slobodom;

(16.6) poπtivati pravo svakoga da pruæa i prima vjerskiodgoj na jeziku koji izabere, bilo individualno ili u zajednicis drugima;

(16.7) u tome kontekstu poπtivati inter alia slobodu ro-ditelja da svojoj djeci osiguraju vjerski i moralni odgoj u skla-du s vlastitim uvjerenjima;

(16.8) dopustiti πkolovanje vjerskog osoblja u prikladniminstitucijama;

(16.9) poπtivati pravo pojedinih vjernika ili zajednicevjernika da nabavljaju, posjeduju i rabe svete knjige, vjerskepublikacije na jeziku koji izaberu te druge predmete i ma-terijale povezane s prakticiranjem vjere ili uvjerenja;

(16.10) dopustiti vjerskim zajednicama, institucijama iorganizacijama da proizvode, uvoze i raspaËavaju vjerske pu-blikacije i materijale;

(16.11) s naklonoπÊu razmotriti zanimanje vjerskih za-jednica da sudjeluju u javnom dijalogu i preko masovnih me-dija.

(17) Dræave sudionice priznaju da iskazivanje spomenu-tih prava, koja se odnose na slobodu religije ili uvjerenja,mogu biti predmet samo ograniËenjâ predvienih zakonom idosljednih obvezama u skladu s meunarodnim zakono-davstvom i svojim meunarodno prihvaÊenim obvezama. OneÊe u svojim zakonima i propisima te u njihovoj primjeni osi-gurati potpuno i uËinkovito oËitovanje slobode misli, savjesti,religije ili uvjerenja.

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:07114

Black

115

Pariπka povelja za novu EuropuPariπku povelju za novu Europu prihvatila je Organizacija

za europsku sigurnost i suradnju na Sastanku voa dræavaili vlada dræava sudionica u Parizu, 21. studenoga 1990.godine.

Ljudska prava, demokracija i vladavina zakona

Mi potvrujemo da, bez diskriminacije, svatko ima pravona slobodu miπljenja, savjesti i vjere ili uvjerenja, sloboduizraæavanja, slobodu udruæivanja i miroljubivog okupljanja,slobodu kretanja;

Mi potvrujemo da Êe biti zaπtiÊen etniËki, kulturni, je-ziËni i religijski identitet nacionalnih manjina i da osobe kojepripadaju nacionalnim manjinama imaju pravo na slobodnoizraæavanje, oËuvanje i razvijanje identiteta bez ikakve dis-kriminacije i u punoj jednakosti pred zakonom.

Meunarodna konvencija o graanskim ipolitiËkim pravima

Meunarodna konvencija o graanskim i politiËkim pra-vima prihvaÊena je i otvorena za potpisivanje, ratifikaciju ipristup od Generalne skupπtine Ujedinjenih naroda u Re-zoluciji 2200 (XXI.), 16. prosinca 1966. godine. Stupila je nasnagu 23. oæujka 1976. godine.

»lanak 18.

1. Svatko ima pravo na slobodu miπljenja, savjesti i vjere;to pravo podrazumijeva slobodu ostajanja pri svojoj vjeri iliuvjerenju i slobodu usvajanja vjere ili uvjerenja po svomeizboru te slobodu da pojedinaËno ili u zajednici s drugima,javno ili privatno, oËituje svoje vjerovanje ili uvjerenje ispo-vijedanjem vjere, obavljanjem obreda, pohaanjem bogoslu-æja i nastavom.


CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:07115

Black


2. Nitko neÊe biti podvrgnut prinudi koja bi mogla nani-jeti povredu njegovoj slobodi ostajanja pri svojoj vjeri ili uvje-renju ili slobodi usvajanja vjere ili uvjerenja po svojemu izbo-ru.

3. Sloboda oËitovanja svojega vjerovanja ili uvjerenja mo-æe se podvrgnuti jedino ograniËenjima koja su predviena uzakonu i koja su prijeko potrebna za zaπtitu javne sigurnostiporetka, zdravlja i morala, ili osnovnih sloboda i prava dru-gih osoba.

4. Dræave potpisnice ove Konvencije obvezuju se na poπti-vanje slobode roditelja, odnosno zakonskih skrbnika, da osi-guraju vjerski i moralni odgoj svoje djece sukladno svojimuvjerenjima.

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:07116

Black

117

Literatura

01. Human Rights: A Compilation of International Instrument(New York: United Nations, 1983).

02. Beach, B. B. i Gratz, J., 101 Questions Adventists Ask(Nampa, Idaho, USA: Pacific Press Publishing Association,2000).

03. Fides et Libertas.04. Beach, B. B., Bright Candle of Courage (Nampa, Idaho,

USA: Pacific Press Publishing Association, 1989).05. Beach, B. B., Seventh-day Adventists and the Ecumenical

Movement (Washington, DC, USA: Review and HeraldPublishing Association, 1985).

06. Cherian, M. E., Freedom of Religion — Communal Har-mony and Peace (Pune, India: South Asia InternationalReligious Liberty Association, 1989).

07. Conscience and Liberty, polugodiπnji meunarodni Ëasopisza vjersku slobodu, International Association for the De-fence of Religious Liberty (izdaje se na devet jezika).Dostupni su sljedeÊi specijalni dosjei:New Religios Movements: No. 1, 1989.Bicentenary of the French Revolution: No. 2, 1989.World Congress of Religious Liberty: No. 1, 1990.Great Masters of Humanity: No. 2, 1990.Religious Liberty — Muslim Perspectives: No. 1, 1991.Religious Liberty in the Eastern and Central EuropeanCountries: No. 2, 1991.Religious Freedom in Afrika: No. 1, 1992.Freedom of Conscience in Albania: No. 2, 1992.

08. Kung, Hans i Moltmann, Jurgen (urednici), The Ethicsof World Religions and Human Rights, in Concilium, 1990/2 (London: SCM Press, 1990).

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:07117

Black


09. Koshy, Ninan, Religious Freedom in a Changing World(Geneva: WWC Publications, 1992).

10. Land, Gary (urednik), The World of Ellen G. White (vidipoglavlje pod naslovom “The Sunday Law Movement”)(Washington, DC, USA: Review and Herald PublishingAssociation, 1987).

11. Liberty, dvomjeseËnik za vjersku slobodu, izdaje Sjever-noameriËka divizija Crkve adventista sedmoga dana,Silver Springs, MD, USA.

Zapisnici sa Svjetskih kongresa o vjerskoj slobodi

• Prvi svjetski kongres o vjerskoj slobodi, Amsterdam (21.—23. oæujka 1977.).

• International Religious Liberty Association, Washington,DC, USA, 1978.

• Freedom of Religion and Belief. Zapisnici s Drugog svjet-skog kongresa o vjerskoj slobodi (3.—6. rujna 1984. uRimu; International Religious Liberty Association, Wash-ington, DC, USA), University Printers, Berrien Springs,Michigan, USA, 1984.

• Church-State Relations and the Freedom of Conscience.Zapisnici TreÊeg svjetskog kongresa o vjerskoj slobodi(23.—26. srpnja 1889., London), International ReligiousLiberty Association, Washington, DC, USA, 1989.

Izvori na internetu

• vjerska-sloboda.hr• irla.org• libertymagazine.org• un.org• uscirf.gov• ola.adventist.org• religiousliberty.info

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:07118

Black

119

Kazalo

Uvod ............................................................................... 5

Otvorimo prozor naπoj druπtvenoj zajednici! .............. 6

ZnaËenje vjerske slobode iz perspektiveSjeverne Amerike .................................................... 9

Uloga voditelja Odjela za odnose s javnoπÊui vjersku slobodu .................................................. 10

Zaπto djelovati u Ujedinjenim narodima? ................ 19

Odnosi meu crkvama i vjerama .............................. 21

Predstavniπtvo u vladi Sjedinjenih AmeriËkihDræava.................................................................... 28

KrπÊanin i vlasti .......................................................... 36

KrπÊanin i politika ...................................................... 47

Vjerska sloboda i ljudska prava ................................ 56

Odnosi prema drugim crkvama ................................. 66

KrπÊanin i druge organizacije .................................... 72

Dodatak 1. ................................................................... 77

Dodatak 2. ................................................................... 87

Dodatak 3. ................................................................... 89

Dodatak 4. ................................................................... 97

Dodatak 5. ................................................................. 105

Povelje, deklaracije i konvencije ...............................110

Bibliografija ................................................................117

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:08119

Black


vjerska-sloboda.hr

adventisti.hr

znaci-vremena.com

CrkvaDrustvo 19.01.2012, 10:08120

Black

1 CRKVA I DRU'TVO - Adventisti Hrvatska · 2018. 12. 20. · Od svih ljudskih prava koje priznaju...

Documents

Transcript of 1 CRKVA I DRU'TVO - Adventisti Hrvatska · 2018. 12. 20. · Od svih ljudskih prava koje priznaju...