Citation: 27 Zbornik PFZ 73 1977

Content downloaded/printed from HeinOnline

Sat Feb 18 12:42:45 2017

-- Your use of this HeinOnline PDF indicates your acceptance of HeinOnline's Terms and Conditions of the license agreement available at http://heinonline.org/HOL/License

-- The search text of this PDF is generated from uncorrected OCR text.

-- To obtain permission to use this article beyond the scope of your HeinOnline license, please use:

Copyright Information

PRILOZI POVIJESTI FAKULTETA

Mr. Magdalena Apostolova-Margavelski,asistent Pravnog fakulteta u Zagrebu

Znanstvena obrada i nastava Rimskog prava naPravnom fakultetu u Zagrebu

Povijest znanstvene obrade i nastave rimskog prava u Zagrebu ide unatragnefto preko 120 godina i poêinje uvodenjem ove discipline na Pravoslovnoj aka-demiji nekoliko godina nakon njenog osnivanja. Toënije reéeno, prva predavanjaiz rimskog prava odr-ana su u Zagrebu u drugoj polovici ljetnjeg semestra gkol-ske 1853/54. godine. Osnivanje samostaine katedre rimskog prava kasnijeg je da-tuma i vezano je za ïeformu Pravoslovne akademije 1868. godine, kojom je onadefinitivno dobila sva obiljeïja fakultetske ustanove da bi 1874. god. kao Pravoi dr-avnoslovni fakultet bila ukljuêena u novoosnovano Sveuëili§te. Uza sve ne-prilike, vezane za relativno kasno uvodenje i te§koée poëetka, nastava rimskogprava je poêev9i od 1868. godine u stalnom usponu, kako u pogledu obuhvatnostinastavnog programa, tako i u pogledu razine i ugleda discipline koju su utemelji-telji i nosioci ove katedre podizali i razvijali. Osnivanje druge katedre za rimskopravo 1897. godine i dioba studija rimskog prava na povijest i institucije (u prvoj)te pandektno pravo (u drugoj godini), koji su postali predmeti posebnog ispita,logiëna je posljedica izborenog mjesta i znaëaja ovom predmetu, ali i usaglagavanjasa promjenama koje je donio sveuêiligni zakon od 1894. godine. Desetak godinakasnije isticana je potreba reforme nastavnog plana i programa u smislu sula-vanja prostora koji je ova materija zapremala. Nakon vige od polovice stoljeda pouvodenju OGZ-a, pitanje cjelishodnosti i opravdanosti izuéavanja rimskog i pan-dektnog prava u obimu u kojem .se to êinilo, moralo je, naime, biti postavljeno.Do reforme, medutim, nije do§lo - samostalne katedre »êistog« rimskog te pan-dektnog prava, doduge sa osjetno suïenim i izmijenjenim nastavnim programomi manjim brojem sati nastave, ostale su na zagrebaëkom Pravnom fakultetu svedo drugog svjetskog rata. Od 1945/46. godine postoji jedna katedra za rimskopravo s programom usaglagenim zadadi koju ovaj predmet treba ispuniti u od-goju budulih pravnika.

1. Nastavni program JuridiCkog fakulteta Kraljevskeakademije znanosti u Zagrebu i rimsko pravo

Juridiki fakultet - nova tvorevina u sklopu Kraljevske akademije znanosti'

pored od ranije postojedih teologkog i filozofskog fakulteta sa gimnazijom reor-

O kraljevskoj akademiji znanosti vidi V. K 1 a i é, »Kraljevska akademija zna-nosti u Zagrebu. (1776.)«, Hrvatsko kolo, VII, 1912., str. 3-33. Cjelovit osvrt na

73

ganizirane isusovaéke akademije' - karakteriziraju niz osobenosti studija na ta-da§njim akademijamal a njegov rang i profil ne govore samo o skromnosti po6e-taka jedne novoosnovane ustanove, nego jo§ viýe o namjeri i pretenzijama nje-govih osnivaéa. Uporedenja sa istoimenim fakultetima na sveuýili§tima Monarhi-je tadaýnjeg vremena mogu biti dodu.e, na prvi mah ohrabrujuda, upudujudi nasna zakljuéak da ova novoosnovana tvorevina ne samo u mnogo éemu ima za uzorte fakultete, nego, i da bitno od njih ne otstupa po obimu studija, broju katedri ilibroju anga2iranih nastavnika Ipak, o ni.em rangu koji su osnivaéi namijeniliovom fakultetu, rjeéito govore dvije ýinjenice: prvo, nesamostalnost fakulteta, kojitvori tek jedan od stupnjeva naobrazbe na akademiji, i drugo, nemogudnost oveustanove da svojim studentima nakon zavrýenog studija podijeli uobiéajene aka-demske titulel sposobnost koja je tri éetvrtine stoljeda kasnije bila éak uskradenai Pravoslovnoj akademiji.

Navedene razlike imale su, dakako, svoju podlogu i opravdanje i u suftinskimodstupanjima - kradi, dvogodiånji pravni teéaj umjesto tada uobiéajenog 6etvo-rogodignjeg ili ýak petogodi§njeg pravnog studija na tada§njim sveuéili.tima iadekvatna redukcija materije koja je predavana i izuýavana »Zaobidena« materija

bezmalo tri éetvrtine stoljeda postojanja Akademije daje isti autor u radu »Prete6esveuilita«, Sveu6ilite Krallevine SHS u Zagrebu 1874-1924, Spomenica akade-miékog senata, Zagreb, 1925. (u daljnjem tekstu: K l ai 6, Pretede sveuéiliita), str.1-54, u kojem je prikljuen gore navedeni, ranije objavljeni rad autorov kaopoglavlje VI. Analåzu postojedeg arhivskog materijala kojom je baéeno mnogosvjetla na stanje visokog ýkolstva u Hrvatskoj -te napose na osnutak, uredenje ikarakter Juridiékog fakulteta u sklopu akademije daje V. B a yer, »OsnivanjePravnog fakulteta u Zagrebu (1776. god.) i njegovo delinitivno uredenje (god. 1777.)«,Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 1969, 2, str. 221-278. (.u daljnjem tekstu:Bayer, Osnivanje Pravnog fakulteta), -rad koji se nadovezuje na raniji rad istogautora »Politiéko-kameralni studij u Hrvatskoi u XVIII stoljeéu (1769-1776)«, Zbor-nik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 1967, 2, str. 207-247. 0 K'aljevskoj akademijiznanosti vidi i V. B a z a I a, »Od kada postoji sveuéiliite u Zagrebu«, Zagreb, 1942.,K. N e m e t h, »Zagrebaéka akademija uoéi narodnog preporoda«, »Iz starog inovog Zagreba«, Zagreb, 1957., J. 5 i d a k, »Regia scientiarum academia«, Spome-nica u povodu proslave 300-godi§njice sveuéilifta u Zagrebu, str. 49-78. Od izvoravidi dokumente sadr2ane u zbirci Acta consilåi Regii Croatici (u Arhivu Hrvatskeu Zagrebu) te posebno akt o konaýnom uredenju Pravnog fakulteta u istoj zbirciili u posebno izdatoj knjizi »Ratio educationis totiusque rei literariae per regnumHungariae et provincias eisdem adnexas«, Vindobonae, 1777. (u daljnjem tekstuRatio 1777.)

2 Temelji teolo§kom fakultetu (na kojem ,se predavalo i kanonsko pravo pedevod 1727. god.) poloýeni su jo godine 1632., a filozofskom tridesetak godina kasnije(1662-1666). Oba su fakulteta, zajedno sa gimnazijom, osnovanom 1607. god., tvo-file Zagrebaéku isusovaéku akademiju. 1669. god. isusovaýka je akademija Privi-legijem Leopolda I dobila sva prava i status tada postojedil sveuéiliýta koji nisuimali ni fakulteti Kraljevske akademije ni kasnija Pravoslovna akademija, - pot-punu samostalnost i sposobnost podjele akademskih titula. 0 tome vidi K i a i d,Preteée sveuåiliUta, B a y e r, Osnivanje Pravnog fakulteta, Nada K i ai d, Neoaca-demia zagrabiensis (1669-1773), Spomenica u povodu proslave 300-godiånjice sve-uiil§ta u Zagrebu (op. cit. pod 1.), str. 21-49.

Vidi B a y e r, Osnivanje Pravnog fakulteta.Usporedi B a y e r, Osnivanje Pravnog fakulteta te R. K i n g, Geschichte der

kaiserlichen Universitiit zu Wien, I Band, I Theil, Wien, 1854. (u daljnjem tekstuKing, Gesehichte).Vidi Ratio 1777. i literaturu citiranu pod 1.

0 O tome da razlika u trajanju studija nije tako velika kao §to se to na prvimah ýini usp. B a ye r, Osnzvanje Pravnog fakulteta, str. 262, 263. Vidi i doljebilje§ku 13.

' Osnivaýkim dekretom 1776. god. na Juridikom fakultetu Kraljevske akade-mije osnovane su éetåri katedre te predvidena éetiri redovita profesora. To sukatedra kanonskog prava, koje je ved slijedede godine dekretom o definitivnom

74

koja nedostaje u nastvnom programu Juridiékog fakulteta je predmet koji je nesamo imao izuzetno mnogo prostora i valnosti u nastavnim programima svih po-stojeih sveuCiligta Evrope i ved stoljedima bio sinonim za visoku pravnu nao-brazbu uopde, nego je uz to, u razdoblju koje prethodi pripremanju i donoåenjugradanskih zakonika, i vrlo aktuelan, mole se redi pozitivno-pravni predmet. Toje rimsko pravo. »Korekcija« koja je dogla ved slijedede godine nakon osnivanjafakulteta, aktom o njegovom definitivnom uredenju 1777. god. kada je uvedenpredmet »Justinijanove institucije«' kao tzv. neobavezni predmet1 nije mnogo iz-mijenila na stvari. Trebalo je da od tada prode skoro 90 godina pa da rimsko pra-vo izbori svoje mjesto u nastavnom programu, a skoro 100 godina pa da zagre-baCk.i Pravni fakultet u sklopu osnovanog sveuiliåta promovira svoje prvedoktore.

Cinjenica da je iz nastavnog programa, koji je inae bio vrlo blizak ili se éaku potpunosti poklapao sa onim na ostalim pravnim fakultetima Monarhije,0 izo-stavljeno upravo rimsko pravo postaje utoliko indikativnija kada se ima u vidumakar i pribliina slika mjesta i znaaja koji je ovaj predmet imao na bilo kojemsveuéiliåtu tadaånje Evrope.

Da se pravni studij na prvim sveutiligtima u Italiji svodio isklju6ivo na prou-éavanje kanonskog prava i Corpus iuris civilis-a, éinjenica je na kojoj se ne trebaposebno zadiavati, kao ni na poznatom tijesnom medusobnom odnosu ovih dviju»disciplina« (»ecclesia vivit lege romana«). Medutim, to je stanje ostalo nepromi-jenjeno i stoljedima kasnije; - prouavanje .ivog nacionalnog, »vulgarnog« pravauporno je dugo ignorirano, izuéavanje kanonskog prava je u nastavnim progra-mima postepeno reducirano, dok je rimsko pravo zapremalo sve vige prostora,uz razliéite metode prouavanja i razliSite uglove interesiranja okupljalo oko sebesjajne umove i doivljavalo velike trenutke te s nesmanjenom revno§du i razliéi-tim ciljevima i rezultatima bilo predmet analiziranja i komentiranja stoljedima.Bez opasnosti od preterivanja mo.e se ustvrditi, da se sve do polovice 18. stoljeda,pravni studij zapravo sastojao u najveéoj mjeri od studija rimskog, te u neätomanjem obimu, kanonskog prava. Za ilustraciju poslu.it demo se sa nekolikopodataka iz povijesti pravnog fakulteta Be6kog sveuéiliåta."

Do uvodenja rimskog prava 1494. godine, na Bekom ,se pravnom fakultetu izu-éavalo iskljuivo kanonsko pravo, pa se i fakultet nazivao Facultas iuris canonici.Daljnji razvoj ukazuje na sve vedu »ekspanziju« rimskog prava, a sve do reforme1753. god., te dvije discipline tvore itavi nastavni program. Opetovane konstatacijeda takav studij ima sve manje kontakta sa livotom i potrebama prakse, dovele su,doduge, do reforme studija ved 1696. god., ali, iako se broj profesora i katedri po-veéao na pet, od dotada§njfih éetiri, 'sa rimskim pravom je, eini se, sve ostalo po

uredenju 1777. god. izostavljeno iz nastavnog programa, ali je de facto i dalje pre-davano, katedra za prirodno pravo, medunarodno i ope javno pravo, katedra zainstitucije gradanskog prava i teoriju domovinskog prava te katedra za politiko--kameralne nauke. Odredbom o definitivnom uredenju iz 1777. god. uvedena jekatedra za povijest evropskih zemalja, opdu povijest te tzv. kolegij javnih novosti.Vidi 1iteraturu cifiranu pod 1., posebno B a y er, Osnivanje Pravnog fakulteta,str. 255,256.

I Vidi § 190 Ratio 1777.0 Pored predmeta »Justiniani .institutiones«, kao neobavezni predmeti (insti-

tutiones extraordinariae) predvideni su »uvod u pobolj§anu metodu raéunovodstva«(»introduction in emendatiorem calculos subducendi methodum«), te »di plomacija«(»res diplomatica«). Vidi § 164 Ratio 1777., te B a y e r,- Osnivanje Pravnog fakulteta,str. 252, 256.

Usporedi K i n g, Geschichte, i B a y e r, Osnivanje Pravnog fakulteta.Vidi K i n g, Geschichte, posebno str. 98, 389, bilj. 513, str. 393, bilj. 516, str.

463, 468, bilj. 607, str. 469, bilj. 609, str. 521, bilj. 699.

starom - jedna je katedra naime bila angalirana za kanonsko pravo, jedna zaDigesta, zatim za Codex, za Institucije i konaéno jedna »za sve ostalo«.2

U vrijeme osnivanja Zagrebaékog juridiékog fakulteta, u nastavnom programuBeekog pravnog fakulteta, rimsko pravo zatiéemo ipak osjetnije reducirano, §to jerezultat pomenute reforme od 1753. godine. Katedre su slijedede - za javno i feu-dalno pravo, za kanonsko pravo, za povijest, za Institucije i prirodno pravo (uprvoj godini studija) te za Digesta (u prvoj i drugoj godini studija).3

U svjetlosti ovih éinjenica i uporedenja zagreba6kog pravnog fakulteta u okri-lju Kraljevske akademije znanosti sa pravnim studijem na ostalim sveuiliåtimaMonarhije (koja, razumljivo, ne odudaraju mnogo ili su potpuno istovjetna saparvnim studijem na Beékom fakultetu)' - dobijaju svoju pravu dimenziju. Akonaime ustvrdimo, da je zagrebaéki pravni studij bio uskraden upravo za rimskopravo u poredenju sa pravnim fakultetima u Beu ili Trnavi, ustanovili smo i to,da je taj studij i sugtinski, ne samo formalno, predstavljao neåto drugo. Ukratko,bio je to studij odredenog nileg ranga koji je od poéetka bio usmjeren tofnoodredenim ciljevima. Jer, izostavljanje ovog predmeta iz nastavnog programa Za-grebaékog juridiMkog fakulteta nije, dakako, moglo biti sluajno, niti su razloziza to mogli biti kadrovske ili kakve druge potegkoée. Izjednaenje ove ustanove,sugtinski i formalno, sa ostalim pravnim fakultetima na sveuiligtima Monarhije,o7ito nije bila namjera osnivaa. Ovaj je pravni studij bio tek »cursus iuridicus«,dio pravne naobrazbe, te i sam osnivaéki akt, iako se u njemu rado i esto upo-trebljava rijeé »fakultas«, pomnije analiziran, ne ostavlja mnogo mjesta iluzijama.S druge strane, veliki prostor koji u nastavnom programu ovog pravnog studijaimaju tzv. politiéko-kameralni predmeti, koji su iz ranije osnovanog politi-ko-kame-ralnog studija16 preuzeti, a koji se u to doba npr. uopée ne nalaze na programuBe6kog pravnog fakulteta, nego se izuavaju na filozofskom fakultetu 7 injenicaje, koja takoder govori sama za sebe. Trebalo je naime. äto je prvenstveno i bilanamjera osnivaéa, stvoriti neophodni kadar, osposobljen i dostatno kvalificiran zauspje§no obavljanje funkcija u drdavnom i policijskom aparatu Monarhije, a tom

12 To su L e h e n r e c h t, Straftrecht i Gerichtsordnung. V. K i n g, Geschichte,str. 393.

Iz Kinkovih izlaganja vidimo da je Digesta tokom dvije godine studija pre-davao poev od 1753. god. izvjesni profesor Peter Banniza sa pladom od 3000 fo-rinti godiånje, dok je na katedri Institucija i prirodnog prava, §to se predavalo sa-mo u prvoj godini studija, bio angaliran profesor Benedict Schmidt, s godiånjompladom od 2000 forinti. Studij je trajao éetiri odnosno pet godina ovisno o tomeda Ii su se dnevno slugala tri ili samo dva predavanja. Predavanja su se moglaslugati i ispiti obavljati i na univerzitetima u Pragu, Innsbrucku ili Freiburgu, alise za stjecanje doktorata moralo idi u Beé. Za zvanje notara, voditelja zemljiånjihknjiga, pisara ,i siéno dostatan je bio dvogodiänji studij (u prvoj godini Institucijei prirodno pravo, u obadvije Digesta), za neke viåe slu.be potrebne su bile trigodine studija (uéilo se k tomu jo§ i kanonsko pravo) a za najvige sluibe odvjet-nika, suca i sliéno bio je potreban kompletni studij od éetiri odn. pet godina, dokje za stjecanje doktorske titule bio obavezan petogodiånji studij. V. K in g,Geschichte, str. 467, 468, 469, bilj. 609, st. 471, bilj. 611.

1' Vidi »Sammlung der fär die österreichischen Universitäten giiltigen Gesetzeund Verordnungen«, Wien, 1885, te »Gutachten und Anträge zur Reform der Juristi-schen Studien«, Wien, 1887. Iako je u ovoj literaturi rijeC o nastavnim programimapravnih fakulteta sveuéigita u Grazu, Innsbrucku, Krakovu, Limbergu, Cernovica-ma i BeLu u drugoj polovici 19. stoljeda, vrlo je vjerojatno da su se i ranije, uistoj ili jo§ vedoj mjeri, nastavni programi svih sveuýiligta Monarhije ravnali pre-ma onome Bekog sveuM1ita.

Vidi § 166 Ratio 1777., str. 284.: »... Hinc vero snapte consequitur, academi-cum cursum institutionibus Philosophicis, ac Juridicis (Theologicis huc non adnu-meratis) contineri ....

I Vidi B a y e r, Politiéko-kameralni studil u Hravtskoj (op. cit. pod 1.)" Vidi djela istog autora citirane pod 1.

je kadru trebalo pruiiti edukaciju koja odgovara tim ciljevima. Prl tom, dakako,nije trebalo dovoditi u pitanje kompetenciju postojeéih sveuCiligta koja su trebalai dalje ostati odgojitelji intelektualne elite. Da bi stekli najvigu pravnu naobrazbu,zagrebaéki su studenti, ako su htjeli i mogli, morali idi u Be6, Budim ili na bilokoje sveuéiligte Monarhije da produle studij i do kraja »douée« ono åto nisumogli nauéiti idoma - morali su, naime, provesti jo§ etiri semestra na nekom odtih sveudilåta, 8 apsolvirati, prije svega, ogroman program rimskog i pandektnogprava'9 i tako konafno pristupiti rigorozima i postidi doktorsku titulu. Uostalom,ciljevi, koje je Zagrebaékåi juridikki fakultet Kraljevske akademije znanosti trebaoispuniti, jasno se naziru i u SkrIecovom govoru' odrfanoj na prvoj sjednici novo-osnovanog fakulteta, kada on upozorava, komentirajudi naéin i opseg obuke, da seprofesori »okane svih ispraznih tanöina pa da samo ono s golemoga polja znanostipoberu, åto bi moglo u livotu biti za neku porabu«, i dalje im preporuéa da »pre-daju samo ispravne temelje znanosti, åto de dostajati onima, koji se daju budina svjetovne budi na crkvene sluibe. Za one pak, koje je priroda nadarila tolikimdugevnim darovima, da mogu ponirati i u nutrinju nauke, bit de od profesora otvo-rena vrata, pa de lako daljim putem stupati.2'

Rimsko je pravo trebalo da éeka bolja vremena kada de stvaranjem »pravogfakultetskog nauka« dobiti u pravnom studiju mjesto koje mu je pri.padalo i bezkojeg taj pravni studij i nije u punom smislu bio pravni fakultetski nauk.

2. Uvodenje nastave rimskog prava naPravoslovnoj akademiji. Emerik Suhaj

Pravoslovna je akademija," usprkos produienom trajanju studija," girem nas-tavnom programu i vedem broju predmeta' a ved na samom poetku i vedem

Vidi literaturu citiranu pod 1.U udfbeniku rimskog prava Ferdinanda M a ck e 1 day - a »Lehrbuch des

römischen Reschts«, Wien, 1862., 14. izdanje (prvo izdanje potjeée iz 1814. god., apored brojnih izdanja na njemaékom jeziku ovo je djelo prevedeno i na francuski- Paris, 1825. -, .panjolski - Madrid, 1829. - i ak na ruski - Petersburg, 1829.- jezik) itavo jedno poglavlje, na primjer, posvedeno je uputama i metodamauéenja rimskog prava te je i vrlo briiljivo navedena literatura iz ove oblasti. Tuautor predlaie kao »izabranu« literaturu listu od preko éetiri stotine djela - egze-getika, hermeneutiéka, leksikografska, bibliografska, historijska i sistematska dje-la, zbirke, komentare, monografije, a studentu se za izudavanje materije rimskogi pandektnog prava preporuéuju vige desetina udibenika i sistematskih djela (pre-teino na latinskom i njemakom jeziku).

20 Vidi K 1 a i d ev djelomiéan prijevod i interpretaciju govora Nikole SkrIcaLomniékog profesorskom vijedu Kraljevske akademije znanosti od 11. 10. 1776. god.u ,radu »Preteöe sveuéiligta« (op. cit.), str. 20-22. Vidi i originalni tekst uz prijevodV. Gortana u Spomenici u povodu 300-godiånjice sveuil'åta u Zagrebu (op. cit. pod1.) 1, str. 308-316.

21 Prijevod K l a i d a, Preteée sveutiligta, str. 22.0 Pravoslovnoj akademiji vidi »Spisi Pravoslovne akademije (zapisnici)«,

Svelanj i - Arhiv Hrvatske - (u daljnjem tekstu: Spisi Pravoslovne akademije),te Sveopdi der2avno-zakonski i vladin list za cesarovinu Austrijsku. God. 1855., br.381, str. 1721-1729 - propis o uredenju Pravoslovne akademije - (u daljnjemtekstu Propis o uredenju Akademije). Vidi i Spomenicu na svetéano otvaranjeKralj. Sveuéili.ta Franje Josipa I. u Zagrebu, dana 19. lipnja 1874. god., Zagreb,1875. (u daljnjem tekstu: Spomenica 1875.), Spomenicu o 25-godignjem postojanjuSveuéiligta, Zagreb, 1900, Kl ai d, Preteée sveuöilifta (op. cit.), str. 35-54, B o-s a n a c, Parvoslovna akademija (1850-1874) u Spomenici u povodu 300-godiånjicesveuiliåta (op. cit. pod 1.), I, str. 79-90.

§ 3 Propisa o uredenju Akademije predvida »... zakonom zahtijevano vnjemenauke, zasada od tri, kasnije pako od éetiri godine«.

2, U § 13 Propisa o uredenju Akademije kao »uevni predmeti nabrojani su:filozofija prava s enciklopedidkim uvodom u pravo i dÉ2avnoznanstveni nauk, pra-

broju anga2iranih nastavnika, u biti zadrdala i karakter i rang Juridiýkog fakul-teta Kraljevske akademije znanosti na -ije je mjesto do§la 5 Teoretske disciplinesu i u nastavnom programu ove akademije zanemarene,l a polaganje rigoroza istjecanje doktorata je i nadalje bilo mogude samo na nekom od sveuéili§ta Monar-hije nakon odgovarajudeg produietka studija." Nezadovoljstvo ovakvom akademi-jom i nastojanja da se 'stvari promijene prisutne su od samog poéetka.I Rimskopravo nije na popisu od 12 predmeta koji de se predavati na Akademiji, ali uskladu sa zacrtanim ambicioznim planovima da se ova ustanova pretvori u »pravifakultetski nauk im to bude mogude« prvi su koraci uéinjeni upravo poku§aji-ma da se ono uvede. Nastojanja profesorskog zbora u tom pravcu urodila suplodom ved na poýetku 1852. god. kada je njegov prijedlog da se uvede »jo§ jednaprofesorska sila koja -bi se napose bavila rimskim i kanonskim pravom2 ' prihvaden,pa odmah zatim raspisan i natje aj za profesora koji bi se tog posla primio. Uspjehje medutim, barem §to se rimskog prava tiée, izostao,l° te se ovaj predmet nijepredavao ni slijedede 1853. godine. Da se svim silama poku§avalo rije§iti »pitanje

vo kazneno i postupnik kazneni, dosad valjano pravo privatno, austrijansko gra-dansko pravo, pravo trgovaéko i mjenbeno, teorija statistike, te opda europejskai austrijanska statistika, austrijansko dravno pravo, znanosti politidke, pravo -rud-niéko, pravo crkveno, teorija postupka u parnicama gradanskim te razlaganje fi-nancijskih i administrativnih zakona«. Ovih su dvanaest katedri trebale biti raspo-djeljene izmedu åest profesora, mada je na podetku broj profesora iznosio éetri,koliko ih je bilo na rasformiranom Juridiekom fakultetu Kraljevske akademijeznanosti. To su bili profesori Emerik Suhaj, Matija Smodek, Pavao Muhid te AntunMolnar. Ubrzo zatim imenovan je jo§ jedan profesor, Andrija Gosti§a, te dvijegodine nakon osnivanja Akademije i Juraj Molnar. Vidi Spise Pravoslovne akade-mije te literatura citirana pod 22.

Vidi § l Propisa o uredenju Akademije te Kl a i 6 i B os an a c (citiranopod 1. i 22.)

Vidi § 13 Propisa o uredenju Akademije, te Bosanac (op. cit.).Vidi literaturu citiranu pod 22.»Nu i ovo uredenje nije zadovoljilo duhu i potrebodam vremena jer su te

akademije ostale §kole specijalne, na kojih se samo njeke struke znanosti, i tojedino sa pogledom na javne slu2be predaju, a nisu bile niti su mogle biti ono,ýto bi viýa udiliýta biti imala - nisu bile sredstvo svestranoga temeljitoga viýegobrazovanja, §to po naravi svojoj samo sveuéiliýte biti moýe« - to su rijeZi koji-ma se na saborskoj sjednici 7. rujna 1861. god. obratio ravnatelj Akademije Dr.Pavao Muhid, izvjestitelj odbora znanstvene struke, koji je imao izraditi osnovei pravila za osnivanje sveu6iliýta. U istom tekstu autor upozorava opetovano nainjenicu »da ustrojenje pravoslovnih akademija ne odgovara potrebama vremena«

ýto de uvidjeti svatko ako ga sravni sa zadadom i ustrojenjem sveuæilita, kojasu se tedajem srednjega vieka u srednjoj i ju2noj Evropi podigla i razvila«. VidiSpomenicu 1875., str. 12-14. U predstavci Sabora od 11. studenog (vidi citiranuSpomenicu, str. 19) neuspjela nastojanja da se stvari bitno promijene i nezado-voljstvo postojedim stanjem izra.ene su rijeéima »... da de se pako pravoslovnaakademija pretvoriti u pravi juridiéki fakultet, to je do sad ostala puka nada,dapaée prelaz s akademije na sveuéili§te bija§e godine 1855. time otegoen, §to jeuéenik, navr§iv ovdje akademsko trogodiýte, morao jo§ éetiri semestra na kojemsveudiliåtu temeljito uéiti pravoslovne nauke pod osobitim upravljanjem dekana«.

Po nalogu ministarstva od 4. sijednja 1852. god. br. 11642/1180, banska jevlada na prijedlog profesorskog vijeda raspisala natjeaj u »Narodnim novinama«za popunjenje stolice rimskog i kanonskog prava. Plada je iznosila 1000 forintisrebra »sa mogudnostima povedanja na 1200 odn. 1400 forinti te k tomu i eventual-nih 100 forinti za »ucevne potrebe«. Profesor je prema vlastitom izboru mogaopredavati »budi u ilirskom ili slovenskom, budi u latinskom jeziku«. Vidi Spise

ravoslovne akademije, te K 1 ai d, Preteée sveuéiligta, str. 40.» Za kanonsko pravo je ved u listopadu iste godine naznaden profesorom sve-

denik zagrebaýke biskupije Dr. Juraj Molnar, koji je svoja predavanja drao nalatinskom jeziku. V. K I a i d, Preteée sveuéiliita, str. 41.

78

rimskog prava«é vidi se i iz konstatacije dodate na kraju popisa predavanja zaåkolsku 1853/54. godinu, objavljenog u »Pravniku« od 14. listopada, gdje stoji da

.»za rimsko pravo zagrebaUka c. kr. pravoslovna akademija jog ne ima profesora,no sva je prilika da de se uskoro imenovati«. Iz ovih se upornih nastojanja profe-sorskog zbora Akademije da se rimsko pravo §to prije uvrsti u nastavni plan,jasno mole zaklju.iti njegovo uvjerenje da je to pitanje od prvorazrednog didak-tikog znaéaja,2 ali i potez usko povezan sa planiranim kvalitativnim promjenamazagrebadkog pravnog studija, - ukratko, pitanje njegovog ranga, i konano zna-éajan korak u pripremama za osnivanje sveuéiliåta. Od 1854. god. kada se napokonpoelo sa predavanjima iz rimskog prava, éega se primio jedan od profesoraAkademije Dr. Emerik guhaj, pa do reforme 1868. godine i definitivnog preure-denja Pravoslovne akademije, kojom je, izmedu ostalog, i rimsko pravo uglo »naglavna vrata« i postalo jednom od osnovnih »uéiteljskih stolica« trebalo je svladatibrojne poteåkode i ulotiti mnogo dobre volje.

Dr. Emerik (Mirko) Suhaj,.3 prvi profesor rimskog prava u Zagrebu, primiose te duinosti u ljetnjem semestru åkolske 1853/54. godine nakon odobrenja mini-starstva datog u travnju 1854. godine Roden je 28. 9. 1822. god. u Vukovaru. Na-kon odlaska Theodora Paulera iz Zagreba 1848. god. postao je profesorom zaprirodno d opée mnedunarodno pravo na Juridåkom fakultetu Kraljevske akade-mije, a osnivanjem Pravoslovne akademije naznaen je kao jedan od éetvoriceprofesora koji su ponijeli teret éitave nastave na novoosnovanoj ustanovi. Iz po-pisa predavanja za zimski semestar 1853/54. godine vidi se da je predavao »enci-klopediju dr2avo i pravoslovnu, etiku u savezu sa filozofijom prava 10 ura nanedelju«, a do kraja njegove nastavniéke karijere zatiemo ga kao profesora rim-skog prava te austrijskog kaznenog prava i postupnika. Aktivno se bavio politi-kom, bio je élan sabora i njegov potpredsjednik.Y Jedan je od vrlo zasluinih igorljivih entuzijasta koji su godinama uporno radili na otvaranju Sveuiliåta?'Na znamenitoj sjednici sabora 29. 4. 1861. god., kada je nakon Strossmayerovoggovora, osnovan odbor znanstvene struke koja de izraditi osnove i pravila za bu-dude Sveuéiliåte, Suhaj je postao Mla.nom tog odbora. Profesorsku je karijeru po-Ueo zapostavljati ved 1865. god. kada je, zbog velike okupiranosti, sve manje mo-gao vråiti svoje du.nosti na akademiji. Kada je 9. 9. 1867. god. imenovan izvjesti-teljem i odsjednim savjetnikom kr. hrvatske dvorske kancelarije, definitivno je

11 0 torne pige i Bogoslav Sulek u »Pravniku« br. 7. od 18. 2. 1863., str. 63»... Sada nam dakle jo§ preostaje samo uiteljska stolica za rimsko i feudalnopravo, te demo imati onakav pravoslovni fakultet, kao §to ga ima n. p. peåtanskosveuéiliåte. A sva je prilika da de se pomenute uMiteljske stolice ved bliIujih godinapopunit«. V. Kl a id, Preteée sveuéiligta.

32 Uostalom, iako ga nije bilo u nastavnom programu, rimsko pravo - kako sastanovi.tom sigurno§du molemo pretpostaviti, - nije moglo ostati potpuno »postrani« i biti potpuna nepoznanica zagrebaékim studentima. Profesori, - i Juri-diékog fakulteta i Pravoslovne akademije -, nisu mogli, pretpostavljamo, preda-vajudi svoje »utvrdene« predmete sasvim zaobidi predmet na kojem su sami bilieducirani i koji je predstavljao »elementarnu pravnu naobrazbu« na pravnim fa-kultetima svih ,tadaånjih sveuMålta.

1 25. oiujka 1854. god. ministarstvu je upudena predstavka akademije ravna-teljstva akademije da de poéev od drugog, ljetnjég semestra åkolske 1853/54. god.predavanja iz rimskog prava preuzeti profesor akademije Dr. Emerik Suhaj. Ved12. travnja je dopisom ministarstva br. 5486/294 to odobreno. Iz rimskog su seprava mogli od tada polagati semestralni ispiti, i o tim su se ispitima imali da-vati »pravovaljane svedodjbe«. V. K lai d, Preteée Sveuéiligta, str. 44.

Vidi »Znameniti i zasluýni Hrvati 925-1925«, Zagreb, 1925 (u daljnjem tekstu:Znameniti Hrvati).

Publici.rao je zajedno sa D. Ku§lanom zbirku »Spisi saborski sabora Kralje-vine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije iz 1861. godine«.

Vidi Spomenicu 1875 (op. cit.)

napustio akademiju. Karijeru je zavräio u sudstvu na vrhovnom sudu u Pegti.Umro je 30. 11. 1899. god. u Budimu.

Nismo, naialost, mogli sa sigurnoådu utvrditi37 u kojem je obimu Suhaj predavao rimsko pravo, åto je bilo obuhvadeno tim predavanjima i koja je litera-tura koriåtena i preporuéavana. Kako je, medutim ubrzo nakon uvodenja preda-vanja iz rimskog prava uslijedila naredba da se predavanja imaju drlati na nje-maékom jeziku, - posljedica germanizatorskog kursa Bachovog apsolutizma -,raspololive literature iz ove oblasti je na tom jeziku bilo u obilju.

Suhajev odlazak sa akademije koincidira vige manje sa reformom akademije1868. godine' kojom je, izmedu ostalog, i rimsko pravo postalo jednom od »osnov-nih uiiteljskih stolica«?9 Tom reformom, koja ujedno predstavlja i najznaéajnijikorak ka konanom otvorenju Sveufliåta, .stvoreni su definitivno obrisi bududegPravo - i driavnoslovnog fakulteta. Na polaganje rigoroza se, dodu§e, jo§ uvijekmoralo idi na neko sveuiligte, all »sve ostalo« u, sada ýetverogodignjem, studijumoglo se obaviti doma. Usaglaåavanje sa nastavnim programima pravnih fakultetaMonarhije zavråeno je uglavnom 1871. god. ukidanjem godiånjih i polugodiånjihispita. Do potpune samostalnosti i osnivanja Sveuéili§ta ostao je samo jedan korak.

1' U knjiUnici Pravnog fakulteta u Zagrebu nalazi -se primjerak nepotpisanog,litografiranog rukopisa »Pandekta« na njemaékom jeziku. Bududi da se na knjizine nalaze nikakvi podaci, ostaje nam da nagadamo o éemu se radi. Na magudnostda taj rukopis predstavlja upravo primjerak Suhajevih predavanja upuéuju nasdvije éinjenice. Prije svega, rijeå je o pniliéno skradenom izdanju materije kompi-lirane iz udcibenika poznatih pandektista (kod opdeg djela i stvarnog prava autorupuduje iskl.juéivo na Dernburgove Pandekte) i drugo, radi se o predavanjima drda-nim na njemaékom jeziku, pa to upuéuje na guhaja, ije postavljanje i za pro-fesora rimskog prava koincidira sa naredbom da 'se predavanja imaju driati isklju-éivo na njemaékom jeziku. Narav.no, mogude je da se tu radi i o predavanjima pro-fesora rimskog prava na nekom austrijskom ,ili njemaékom sveuéihåtu 'koja su u todoba koriåtena na. zagrebakoj Pravoslovnoj akademiji, mada sa-etost materije i ne-originalnost teksta umanjuju tu mogudnost, obzirom na bogatu literaturu iz oveoblasti koju su ,studenti tih sveufliåta imali na raspolaganju. Ako i prihvatimo tumogudnost, iz ovog se rukopisa moie barem isa siguranoåu utvrditi obim i girinapredavanja iz pandektnog prava, koja su vrlo brzo, u svakom sluiaju prije do-laska Spevca koncentrirana u dr.ugom semestru. Rukopis obuhvaéa uvodna izla-ganja u kojima neidentificirani autor raspravlja o pojmu i izvorima pandektnogprava, razmatra pitanje recepcije nimskog prava i daje opgirne upute o literaturio pandektnom pravu, preporuýujudi studentima listu udibenika na kojoj se, poredimena éuvenih pandektista, nalaze i danas manje poznati Hölder, Wendt, Bekker,Regelsberber, Roth. U opdem djelu i stvarnom pravu uz svaku materiju stojeupute na odgovarajude izvore i odgovarajude dijelove Dernburgovih Pandekta. Uobveznom pravu nema nikakvåh posebnih uputa na literaturu i izvore, a materijazavråava izno.enjem zaloinog prava. Obiteljsko i nasljedno pravo nisu obradenia na poéetku knjige stoji opaska nekog korisnika da se za taj dio materije vidiA r n d t, D e r n b u r g i dr. Vidi u Knji.nici Pravnog fakulteta u Zagrebu ruko-pis pod signaturom VII-765.

Vidi literaturu citiranu pod 22.Ubrzo nakon podizanja rimskog prava na rang »osnovne uéiteljske stolice«

1868. god. u Beiu je, preveden na hrvatskom jeziku, tiskan (a prihodi namijenje-ni Jugoslavenskoj akademiji) rad vargavskog profesora R. H.ube-a »0 znaUaju pravarimskoga i rimsko-bizantijskoga kod slavjanskih narodah« (Beé, 1869., prijevodJ. Miåkatoviéa), §to takoder vrlo rjeito govori o ,klini koja je tih godina uo6iosnivanja sveuMiligta vladala i napose o znaUaju koji se pnidavao ovom predmetuu naporima da se nivo akademije preraste.

, 0 otvorenju Sveuéiliåta u Mijem je sklopu Pravoslovna akademija u§la kaoPravo i dr2avnoslovni fakultet vidi Spomenice ci-tirane pod 22. te posebno radoveV. Klaida, »Postanje i razvitak« sveuiligta i Maurovida-Kostren?- ida,»JuridiKki fakultet,< u Spomenici akademiékoga senata (op. cit. pod 1.) - daljnjemtekstu: M a u r o v i é - K o s t r e n é i d, »JuridiKki akultet«.

80

Predavanja iz rimskog prava, poev od zimskog semestra åkolske 1868. godineobuhvataju nastavu povijesti i institucija rimskog prava (I semestar) te pandekta,opdi dio i nasljedno pravo (II semestar) 10 sati tjedno." Cetrnaest godina nakon§to je odr'2ano prvo predavanje, rimsko pravo je konaéno dobilo mjesto u nastavikoje nije daleko od onog koje je ovaj predmet imao na ostalim sveuéiligtima Mo-narhije uoMi reforme 1868. god.,42 a po prostoru koji mu je odreden, ovaj je pred-met dominirao nad ostalim histonijsko-teoretskim disciplinama koncentriranim uprvoj i drugoj godini studijaY'

Trajno rjegenje problema popunjenja nastavniCkih mjesta - prisutnog jo§ odosnutka Pravoslovne akademije i sve aktuelnijeg nakon provedenih reformi i pro-åirenja nastavnog programa, traiilo se u stvaranju vlastitog kadra ved nekolikogodina prije, pa su i rezultati .eljno oekivani ved tokom 1868. godine. Suhajevodlazak trebao je biti nadoknaden prvim stipendistom Akademije koji bi se domavratio s doktorskom titulom, a do tada, tek jedan semestar (zimski 1867.) svi supredmeti koje je dotle on vodio, ukljudujudi i rimsko pravo, povjereni Dr. MirkuMikuléiMu, 5 kasnijem suplentu za povijest prava, enciklopediju i feudalno pravo.

Odmah nakon povratka iz Bea, gdje je doktorirao 1867. god., Dr. Milan Ma-kanec, briljantni dak Akademije i njen prvi stipendist u kojeg su polagane velikenade, postavljen je 1. veljaée 1868. god. profesorom rimskog prava, te austrijskogakaznenog prava i postupnika. Ved u slijededem semestru, na prijedlog ravnatelj-stva povjerena mu je profesura iskljuivo rimskog prava. Za ostale predmete kojeje Makanec »naslijedio« od Suhaja odluéeno je da se osnuje zasebna katedra. Svojublistavo zapo6etu sveu6iliånu karijeru, Makanec, prvi profesor iskijuéivo rimskogprava u Zagrebu, zavråio je vrlo brzo i zamijenio je politidkom. On je naime,»zbog politiékih razloga« u vrijeme bana Raucha 28. lipnja 1870. god. morao na-pustiti Akademiju, pa je tako samo kratko vrijeme bio nositeljem osamostaljenekatedre rimskog prava. Kao njegov zamjenik u svojstvu suplenta nastupio jedr.avni odvjetnik Dr. Napoleon Spun-Stri.id, ali je ubrzo zatim izvanrednim pro-fesorom rimskog prava imenovan Dr. Stjepan Spevec, koji je itavu veoma uspjeå-nu profesorsku karijeru posvetio rimskom pravu i stvorio osnove za razvoj ovekatedre.

Vidi B os a n a c, op. cit., str. 82.U Naredbi ministarstva kulture od 2. 10. 1855. god. upudene sveufiligtima u

Bedu, Pragu, Krakovu, Peåti, Lembergu, Gracu i Innsbrucku stoji preporuka dase predavanja iz rimskog prava dre tako da se u zimskom semestru predaje po-vijest rimskog prava sa Institucijama, a u ljetnjem semestru Pandekte. U prvomsemestru predavanja trebaju iznositi osam safti tjedno, a u drugom dvanaest sati.Vidi S a m m I u n g (op. cit. pod 14.), str. 359-363.

Na prvoj godini su pored rimskog prava (povijest i institucije u prvom se-mestru i pandekte, opéi dio i nasljedno pravo u drugom) bili slijededi predmeti:opda povijest prava, povijest monarkije austrougarske, enciklopedija pra1. i dr'av.znanosti (jedan semestar) te etika (jedan semestar). Predmeti druge godine sukanoniéko pravo, evropejska statistika (jedan semestar) feudalno pravo (jedan se-mestar), etika (jedan semestar), filozofija prava (jedan semestar), zemaljsko ugar-sko pravo (jedan semestar) te enciklopedija pravo i dravnoslovnih znanosi (jedansemestar). Vidi Red predavanja za åkolsku 1873/74.

41 V. Kl ai 6, Preteée sveu4iligta, str. 48.'1 Suhaja je neko vrijeme do nazna6enja Mikuldida za suplenta zamjenjivao

pravnik Dr. Ivan Milut.in Matok. Mikuléid je ved u listopadu 1869. godine po svomzahvjetu bio rijeåen suplentske sluibe. To su bila privremena rjegenja u oéeki-vanju »onih mladih pravnika, koji su se pomagani zemaljskim stipendijama naro-dito pripravljali za profesore akademijske«. V. K la id, Preteöe sveuéiligta, str. 48.

Vidi R. Ho r v at u Znameniti Hrvati. Istaknut je borac protiv Rauchovare.ima i Hrvatsko-Ugarske nagodbe. Clan sabora 1872-1875. i Narodne stranke odkoje se izdvaja i protivu koje istupa nakon promjene njezina programa 1872. god.Nazivan je »Hrvatskim Gambettom«. Izdao je knjigu »Moja ispovjest narodu«,Kraljevica, 1877.

6 Zbornik Pravnog fakulteta 81

. Dr. Stjepan Spevec," r den 14. lipnja 1839. god. u selu Vukanci, Zagorje, prvije profesor rimskog prava, predmeta »koji je trebao Ctava éovjeka«, koji je to-kom svoje profesorske karijere predavao iskljuMivo ovaj predmet. Kao odliéandak Pravoslovne akademije uvråten je medu one malobrojne kojima je dodije-ljena stipendija dvorske kancelarije za nastavak studija i na koje se, kao na vla-stiti tako potreban kadar u planovima za refornu, ozbiljno raéunalo.' Doktoriraoje u Beu 1866C .i iste godine postao adjunktom Akademi.je da bi gest mjeseci ka-snije, u dobi od 29 godina bio imenovan izvanrednim profesorom rimskog prava.Redovnim profesorom postao je 1871. god., a tri godine kasnije, 1874. je, uz Lor-kovida i Bresztyenszkog, jedan od trojice redovitih profesora Pravnog fakultetanovoosnovanog sveuflita i njegov prvi dekan. Sljedede, 1875. god. postao je dru-gi po redu rektor sveuö_ligta,; zamijenivåi prvog, odstupajudeg rektora Dr. Ma-tiju Mesida. U razdoblju od 1875-1891. bio je 6lan Sabora te 1884. njegov potpred-sjednik. Svoju 18 godina dugu profesorsku karijeru napustio je 1886. godine, kadaje imenovan predstojnikom kr. zemaljske vlade. 1891. god. naznaen je predsjed-nikom kr. stola sedmorice. Jedan je od osnivaéa Pravnikog dru§tva te jedan od»najodliénijih suradnika »Mjesefnika«, kojemu je .stajao uz kolijevku te... svoj-ski mu pomagao osoviti se na vlastite noge«,s' Bio je vrlo anga.iran u zakono-davnoj djelatnosti Sabora&2 i jedan je od osnivaa drugtva »Ciril i Metod«. Umroje u Zagrebu 28. 1. 1905. godine.

Uz nekoliko manjih radova53 ostavio je rukopise »Obligationes pandectarum«,;»Nasljedno pravo rimsko55 te »Obveze«, koji rjeéito govore o razini Spevevih

I Vidi D e i e l i 6, Znameniti Hrvati, »Mjeseénik« iz god. 1905. br. 1. (nepot-pisani nekrolog).

4 »Otkako se naime ozbiljno radilo na osnivanju sveuCiligta, stalo se brinuti iza podmladak, koji bi bio kadar osobito u pravoslovnom fakultetu preuzeti pro-fesorske stolice. Stoga se poéeåe davati .najboljim polaznicima pravoslovne akade-mije stipendije, da se na kojem sveu6iliåtu, naro'ito u Beéu, podvrgnu strogimispitima za doktorat prava, te da se priprave za profesore... « pige K 1 a i 6, Preteöesveufligta, str. 4. Nakon Milana Makanca, koji je prvi dobio .takvu stipendiju uiznosu od 400 forinti godiånje, slijedede, 1865. god. ta je stipendija u iznosu od 360forinti dodijeljena Stjepanu Spevcu. Sljededi stipendisti do 1870. god. bili su Mi-hailo Posilovid, Franjo Vrbanik, Luka Marjanovid, Josip Pliverid, bududi profesoriPravo i dr.avnoslovnog fakulteta te Nikodem Jak§id. Spevcu je stipednija dodije-ljena uz uvjet da de barem 10 godina nakon zavråenog studija provesti kao na-stavnik na Akademiji odn. Pravoslovnom fakultetu. Vidi Kl ai d, op. cit.

11 Vidi S t e f a n S p e v e c, »Sätze aus allen Zweigen des Rechts und Staats-wissenschaften«, Wien, 1868. Primjerak disertacije nalazi se u Sveuýilignoj biblio-teci u Zagrebu, signatura 43 973.

V-idi Spevéev inauguralni govor odrian prilikom preuzimanja rektorske astiu »Mjese niku«, 1875., br. 1. i 1876., br. 2. pod naslovom ,SveuéiliJte« i »Dobarsavjet«. Vidi i »Govor odstupajuéeg rektora Dr.-a Stjepana Spevca«, Obzor, VI/1876.

»Mjesenik«, 1905, br. 1., nekrolog Stjepanu Spevcu.5 Spevec je jedan od tvoraca novog åkolskog zakona (tzv. Spevéev zakon) ko-

jim je iznijenjen zakon od 1874. god. Vidi D e leli d, Znameniti Hrvati.Vidi Spevev rad »Nije se nikad u Italiji prestalo uditi rimsko pravo od kad

postade, te u rimskog prava udenju bje zametak prvom sveuGiligtu« (izvadak irektorskog inauguralnog govora), »Pravo«, III, 1876., br. 36, str. 355. Vidi i recen-ziju S p e v c a djela A. Rande, »Der Besitz nach österreichischem Rechte« u »Mje-seéniku« iz 1878. god., str. 228, 285, 335.

Iz zaostavåtine Silovid, Knjäinica Pravnog fakulteta u Zagrebu posjeduje te§-ko &tljiv i oito neautoriziran primjerak tih predavanja (1881. god.). Vidi podsignaturom VII-430.

Ovaj rukopis predstavlja cjelovit i autoriziran primjerak Spevéevih preda-vanja materije nasljednog prava i potjeée iz 1887., godinu dana nakon §to je Spevecnapustio profesuru. Materija je dosljedno sistematizirana i iznesena na 217 stranicain quarto formata. Na po8etku rukopisa stoje autorove .precizne upute na izvore

predavanja. Po sistematiýiaosti i preciznoj obradi materije, ovi rukopisi ne zaosta-ju mnogo od velikih uzora po kojima su radeni, a predstavljaju prva sistematskaizlaganja iz materije rimskog i pandektnog prava na hrvatskom jeziku, pa su kaotakova morala predstavljati veliku pomod tadaånjem studentu, kome je, §to uosta-lom éini i sam Spevec u spomenutim rukopisima, preporuéivana vrlo dugaékalista literarature na njemakom jeziku.

Uz sve brojne angaimane Spevcu je ne tako duga, all uspjegna profesorska ka-rijera pribavila mjesto medu onima »koji su udarili temelje pravne znanosti na-åeg doba«"

3. Sveuéiligni zakon od 1894. god. i reforma romanistiékog studija.

Osnivanje II katedre za rimsko pravo.Profesori Aleksandar Egersdorfer i Ljudevit Andrassy.

Sveuiligni zakon od 1894." god. sljedio je intencije reforme austrijskih sve-uýiligta, sankcionirane u godinu dana ranije donesenom zakonu,5" kojom je ro-mantiUki studij giroko koncipiran. Ta je koncepcija medutim primijenjena saradikalnoku iji su rezultati bile bitne promjene u organizaciji studija i nasta-nom programu. Odredbama ovog zakona reformiran je teoretsko - pravno-povi-jesni dio studija, uvedena dva umjesto jedan povijesno-pravni ispit, a rimsko ipandektno pravo, uzdignuti na rang zasebnih predmeta, postali su i predmeti od-vojenih ispita. Kao predmete prvog dr2avnog ispita zakon predvida »povijest iinstitucije rimskoga prava s rimskim gradanskim parbenim postupkom, povijestslavenskih i germanskih prava te glavna naéela hrvatsko-ugarskoga privatnog pra-va«, a drugog »pandekte rimskog prava i crkveno pravo katoliéke i gréko-istoénecrkve«. Za rimsko i pandektno pravo nastava je udvostruenal i prenesena na

rimskog prava i opgirni pregled i ocjena pandektne literature o nasljednom pra-vu. Ta djela klasificira na struéna, naufna, monografska, potpuna, nepotpuna ltd.,daje svoj sud o njihovoj vrijednostå te, konaéno studenta upuduje prvenstveno naodgovarajuda djela Arndta, Windshheida i Jebringa. Vidi pod signaturom VII-1875.

-% Vidi u Knji!nici Pravnog fakulteta u Zagrebu: S. S p ev e c, »Obveze«. Pre-davao ih 1885. god. Stenografirao F. Salavari, Zagreb, 1886. pod signaturom 11-132.

11 Vidi J. A n d r a s s y, »Naga domovina«, Hrvatska znanost, XVI, Pravo, 1943.,str. 516.

11 Vidi »Sveuéiliåtni zakoni i provedbena naredba o diravnim ispitima,, Zagreb,1895., Spomenicu o 25-godignjem postojanju Sveuéiligta, (op. cit. pod 22) - »Pravo-slovni driavnoslovni fakultet«, Spomenicu akademiékoga senata iz 1925. god. (op.cit. pod 1.) - M a u r o v i d- K o s t r e n é i d, »Juridiki fakultet«, te M. M a u r o-v i 6, »Neka pitanja o reformi pravo i driavnoslovnog studija«, Zagreb, 1909. (udaljnjem tekstu: M a u r o v i 6, »Neka pitanja«).

9 Usporedi »Gutacten und Anträge zur Reform der Juristischen Studien« (citi-rano pod 14.) u daljnjem tekstu »Gutachten u. Anträge« te M a n n a g e t t a undK e II e, »Die Oesterreichische Universitätsgesetze«, Wien, 1906.

61 Mada o nekom communis opinio ne mole biti govora, i iz prijedloga nastav-nih planova za pojedina sveuéil,äta jog u fazi pripreme reforme sveuéiliåta i izreagiranja profesorskih kolegija, vidljivo je nastojanje da se ne samo rimskom,nego i pandektnom pravu osigura dovoljno prostora u nastavi. Vidi literaturu citi-ranu pod 59. Vidi i naprijed biljeåke 67. i 68.

Vidi § 57. i 58. Sveuilignog zakona od 1894. god.Za prvu polovicu studija ukupni obligatni fond sati nastave iznosi - za rim-

sko pravo 32 sat, za kanonsko pravo 16 sati, za pravnu povijest i hrvatsko-ugarskoprivatno pravo 16 sati te jedan kolegij iz hrvatske povijesti 5 sati tjedno. Do dono-åenja zakona od 1894. god. obligatni kolegij iz institucija i povijesti rimskog pravasa rimskim civilnim postupkom i pandektirna iznosio je ukupnih 16 sat. Vidi

Maurovi<5, »Neka pitanja...«, str. 40--41.

6* 83

jo§ daljnja dva semestra (u prva dva predaje se »èisto« rimsko pravo, u tredemi ëetvrtom pandektno). Rezultat ove reforme je pretvaranje prve polovice studijau preteîno romanistiëki studij te oëito zapostavljanje ostalih teoretskih discipli-na. Tako, ëetrdeset godina nakon uvodenja rimskog prava prisustvujemo svoje-vrsnom fenomenu - prostor koji je dodijeljen ovom predmetu dvostruko je vedinego na sveuêili§tima po èijem je uzoru uvedeno i predavano,63 a u dva od ukupnoêetiri dl'avna ispita nedvojbeno dominira ova materija.

Pratedi razvoj izuêavanja rimskog prava, tendenciju sve vedeg progirenja tenastave mo.emo zamijetiti ved i prije pomenute reforme. Ta se tendencija vre-menski poklapa sa vodenjem opse.nih diskusija na autsrijskim sveuëiligtima uoèisveuili.ne reforme,5 medu ostalom i o tome koje i kakvo mjesto treba u nastav-nom planu dati rimskom i pandektnom pravu. Iako je bilo suprotnih mi§ljenja,"iz prijedloga nastavnih planova na pojedinim sveuêili§tima Monarhije'7 evidentnoje da se imalo vige sluha i razumijevanja za stanovigte da »pandektno pravo nijeakvirirano niti tude prvo, da ono stoji iznad moderneih kodifikacija koje pred-stavljaju »nesavr§ene produkte« i da je njegovo prouêavanje nuino i tamo gdjeima kodificiranog privatnog prava i tamo gdje ga nema«. Oëito je da je zagre-

Na Beëkom je pravnom fakultetu istodobno bilo propisano 20 obligantnihsati iz rimskog prava (podijeljena na dva ili tri semestara), ali je profesorski zborpredloîio redukciju na 18 sati. Vidi S t a m m I e r, Praktische PandekteniibungenlUr An/Unger, Leipzig, 1896. te M a u r o v i é, »Neka pitanja ... «

Tredi drîavni ispit, sudstveni, obuhvaéa slijedede predmete: pravo gradansko,trgovaéko i mjenbeno, gradanski postupnik u parbenim i izvanparbenim pravnimposlovima, te kazneno pravo i kazneni postupnik. Predmeti detvrtoga drdavnog ispi-ta, tzv. dravoznanstvenog, su bili: sveopée i hrvatsko-ugarsko driavno pravo, pravomedu-narodno, narodna ekonomija, financijalna znanost i upravno pravo. V. § 58Sveuêili§nog zakona od 1894. god.

V. »Gutachten und Antrige« (op. cit. pod 14)." Vidi na primjer migljenje H r u z a, profesora sveuëiligta u Cernovicama u

»Gutachten und Antrâge« (op. cit.), st r. 371-382.1 Po nastavnom programu sveuêiligta u Pragu romanistiëki studij na pravnom

fakultetu trebao bi se protezati na itri semestara - u prvom bi bile povijest iinstitucije rimskog prava (6-8 sati tjedno), u drugom pandekte (10 sati) i u tre-dem semestru nastavak pandekta i rimski civilni proces (4 sata tjedno). Taj bistudij na pravnom fakultetu sveuêili§ta u Innsbrucku obuhvatao èetiri semestaranastave - u prvom i drugom rimsku pravnu povijest i institucije u treéem i æetvr-tom pandekte. Po nastavnom programu sveuéilita u Krakovu predavanja iz rim-skog i pandektno prava odvijala bi se u prvom i drugom semestru, a u tredem bito bila »egzegeza rimskih pravnih izvora«, gto je u potpunosti prihvaéeno i u na-stavnim planovima sveuêili§ta u Lembergu, uz obja njenje da bi egzegeza rimskogprava imala za zadadu da »na vjeêitim primjerima klasiênog dogmatskog i ka-zuistiékog tretiranja probudi, produbi i ojaëa vlastitu sposobnost pravniêkog mi§-ljenja«. Konaêno, na sveuèiligtu u Cernovicama takoder se predvidaju sistematskapredavanja u toku prva dva semestara, a u tredem »obligatni romanistiêki semi-nar egzegetièkih vjelbi 4-6 sati tjedno«. Usporedi »Gutacten und Antrige« (op.cit.), str. 117, 152, 172-173, 245, 348, 371.

1 Vidi »Separatvotum des Prof. Puntschart« u Gutachten und Antrige«, str.225-232., u kojem se posebno naglaava da bi predavanja iz pandektnog pravatrebala biti dostatna da se njima ne samo informira o materiji, koja je u vedinisluèajeva vrlo suptilna, nego da se priopéeno i razjasni. Puntschart inzistira naaktualnosti pandektnog prava i tamo gdje je privatno pravo kodificirano te gasmatra nigta manje ».ivim« nego bilo koje moderno pravo. Autor ukazuje na pri-sutnost pandektnog prava ne samo u gradanskim zakonicima nego ni.ta manjei u »pravniékom migljenju austrijskih, njemaékih, francuskih pravnika, koji m i-s I e na »rimski« naüin.« Formalno rimsko pravo tvori i s k 1 j u é i v o osnov na-§eg pravniékog mi§ljenja, materijalno pak u najveéem dijelu.« Svoje argumentepotkrepljuje Puntschart éinjenicom da se u Italiji rimsko pravo izucava ëak to-kom tri godine sveuéili§nog studija i zakljuëuje da u Austriji nakon donogenja

84

baéki profesorski zbor bio pod uplivom argumenata pobornika romanistiékog stu-dija, jer prateéi red predavanja mo.emo utvrditi da je poýev od 1886. god. nasta-va romanistiýkog studija u stalnom rastu. Do donoenja novog sveuéiliýnog zako-na u tom razdoblju prosjeéni se broj sati predavanja iz rimskog i pandektnogprava krede oko 12 sati, a zajedno sa uvedenim seminarima i do 16 sati tjedno.'Osim toga, dok je ne samo na Pravoslavnoj akademiji nego i kasnije na Pravnomfakultetu zagrebaékog sveuýiliåta specijalizacija i anga2iranje pojedinih nastav-nika na samo jednom predmetu iýla te§ko i sporo;" za rimsko pravo je ved naPravoslovnoj akademiji bila, poýev od Makanca i Spevca, angaýirana ýitava »na-stavnika sila«, a nakon odlaska Spevca za ovaj su predmet angaýirana dva na-stavnika istodobno (Egersdorfer i Mallin), deset godina kasnije, kada je osnova-na druga katedra, jo§ dva (Andrassy i Strohal) da bi se 1906. god. (dodjeljivanjemveniam legendi za rimsko pravo i Zobkowu) broj nastavnika ove materije popeona pet. Medutim, slijededi red predavanja oktrivamo da jo§ za vrijeme Spevca upojedinim partijama iz ove materije nastupaju i profesori drugih katedri. Takoje Luka Marjanovid, profesor kanonskog prava, niz godina drýao semestralnapredavanja iz pandektnog prava (to je æe§ce bilo stvarno pravo pandekta i u ne-kim semestrima obiteljsko pravo pandekta),' Jaromil Hanel, profesor opde prav-ne povijesti, enciklopedije i metodologije prava, par semestara drfao je preda-vanja na temu »Povijest recepcije prava kanoniénoga i rimskoga«,2 a uoéi osni-vanja druge katedre, prije dolaska Andrassy-a, dio glomazne i goleme nastave po-nio je kratko vrijeme i Milivoj Maurovid, kasniji energiéni pobornik redukcije na-stavnog programa ove materije.

Pored toga, na rimskom pravu su se vrlo rano, jo§ prije »zvaniWnog« uvodenjaseminara«" po strukama i prilikama fakulteta«, po6eli uvoditi dodatni oblici na-

OGZ-a pandektno pravo nije izgubilo ni§ta na svom praktiýnom znaýaju. Vidi iizlaganje prof. Z a ll i n g e r a u »Gutachten und Antråge«, str. 189-192, u kojemautor naglaýava da »nauka njemaéýkog privatnog prava tvori u neku rukukomplement prema nauci landektnog prava« te se energiéno izja§njava protivsjedinienja predmeta lpozitivno-pravnih institucija njemaýkog prava i institucijapandektnog prava te time i redukciie ovog drugog. Profesor D a r g u n (»Gu-tachten und Antråie«, str. 297-301) inzistira pak na iinjenici da je »germanskapravna nauka dobila na prostoru va2enja i na znaéaju sa rimskim pravom« te dakroz tu prizmu treba promatrati i problem mjesta i prostora pandektnog pravau nastavnom programu.

61 V. »Red predavanja«.V. »Pravoslovni i drýavoslovni fakultet« u Spomenici u povodu 25-godi§njice

postojanja sveuiliýta (op. cit. pod 1.) str. 42: »... No za svaku katedru od ovihdisciplina nije sistematiz!rana posebna katedra, nego je jedna profesorska sto-lica obuhvatala vi§e -predmeta«. Katedri za opdu pravnu povijest »pridodana« jeenciklopedija i metodologija prava, 'katedri kaznenoga prava filozofija prava, ka-tedri hrvatsko-ugarskoga drfavnog prava opée drýavno i medunarodno pravo,katedri ekonomije i financijalne znanosti ustavna i upravna politika i katedri sta-tistike trgovaýko i mjenbeno pravo. Nakon sveuéili§ne reforme od 1894. god. izvr-§ene su neke izmjene - od katedre gradanskog postupnika odvojeno le hrvatsko--ugarsko privatno pravo i prikljuéeno katedri pravne povijesti, a od 1897. god. pri-pojena je ustavna i upravna politika katedri upravnog prava. Po6ev od 1906. god.»osamostaljavanje« pojedinih disciplina i zasnivanje zasebnih katedri odvija sebrfe. Tako je te godine »otvorena« samostalna katedra za financijalnu znanosti finacijalno pravo, te zasnovana nova katedra za sociologiiu i kriminalne zna-nosti itd. V. o tome Maurovid-Kostrenéid, »Juridiéki fakultet« (op. cit.pod 40).

Vidi napri.jed str. 15.Vid naprijed str. 16.V. »Pravoslovni i dr-avoslovni fakultet« u Spomenici u povodu 25-godi§niice

sveuýiliýta (op. cit. pod 22), str. 40-42. Seminari su uvedeni naredbom zemaljskevlade od 14. 6. 1886. i njima se trebalo da »poma2e uývrstiti pro.iriti znanje ste-

85

stave. Tako Spevec pored predavanja uvodi tematsku nastavu - u prvom seme-stru §kolske 1878/79. tema je »0 zapisih«, te u prvom semestru 1877/78. i 1884/85.»Posjed«, a u zimskim semestrima 1880/81. i 1881/82. »Praktiýne vjeýbe iz rimskogcivilnog prava«Y Poéev od 1886. god. uz predavanja rimskog prava sredemo viAeoblika dodatne nastave u vidu praktiénih vje-bi, konverzatorija te tumaýenja po-jedinih partija studentima. Iz reda predavanja vidimo da je te godine u prvomsemestru obavljano »ditanje izabranih dijelova Justinijanove kodifikacije sa slu-§aoci« i »tumaýenje i vje be vrhu Dig. de her. inst. 28. 5.« (Egersdorfer) te »egze-getiéno tumaýenje Justinijanovih Institucija« (Mallin) po dva sata tjedno, dok udrugom semestru bilo je to »tumacenje Dig. de V. 0. 45. 1.« (Egersdorfer). Kasnijesredemo jedan tematski koncipiran seminar - »o stipulaciji« - (Egersdorfer,1887/88, I. semestar), »tumaýenje IV knjige Gajevih Institucija« (Egersdorfer,1900/01, I. semestar) i »tumaéenje odabranih dijelova Digesta« (Egersdorfer,1891/92, oba semestra). Stanovito je vrijeme zabilje.en zastoj u radu seminara naitavom fakultetu, pa i na rimskom pravu, uglavnom zbog oskudne struýne lite-

rature u knjiýnicama i drugih pote§koda, ali su oni ubrzo na katedrama rimskogi pandektnog prava ponovo uvedeniY

Uvodenjem jo§ jednog povijesno-pravnog ispita te prakti6nim udvostru6enjemnastave na rimskom i pandektnom pravu otvoreno je ubrzo pitanje nove organi-zacije studija iz ove materije. Odvajanje rimskog i pandektnog prava, zapo6etosve vedim proirenjem nastavnog programa te stimulirano odredbama novog sve-uéili§nog zakona, dovr§eno je osnivanjem joý jedne katedre 1897. god.76 Od tadapa sve do pred kraj drugog svjetskog rata postoje dvije katedre, mada je do sta-novite redukeije pandektnog prava do§lo ved poýetkom tridesetih godina. Potrebeza novom reformom studija, prvenstveno »hipertrofiranog« romanistiékog studijai neophodnost njegove redukcije isti&u se, dodu§e, ved ubrzo nakon osnivanja dru-ge katedre? Reakcije u tom pravcu smjenjuju se sa promjenljivom 2estinom, a i

ýeno na predavanjima«. Za nagradivanje seminarskih radnii zemaljska vlada jeodredila 10 godiånjih nagrada po 40 forinti. Iste godine uéinjeni su napori i da sepobolj§a struéna biblioteka odredivanjem godiýnjeg fonda za nabavku knjiga. Sve-u&ili§ni zakon od 1894. god. sankcåonira seminare u § 51. V. M a u ro vi é- K o s-t r e n ý i 6, »Juridiéki fakultet« (op. cit.. pod 40).

T4 V. »Red predavanja«.Rad seminara je nakon te§kode koje su djelomisno prebrodene, ponovo usta-

lijen od §kolske 1906/07. god. i organiziran prema uputama Naredbe o ustrojstvujuridi'kog seminara od 17. 8. 1906. god. i Statuta o pravo i driavoslovnom semi-naru, dodatom toj naredbi. Maurovid i Kostrenéid u radu »Juridiåki fakultet« (op.cit.), str. 107 obavje§tavaju da je bilo naivi§e radni iz gradanskog i kaznenog pra-va te da je bilo »nezgodno s radovima iz pravno-historåjskih struka, koie se pre-daju prve dvije godine prava, kad slu§aoei jo§ nemaju potrebnog juristi6kog zna-nja i elasticiteta, da bi se mogli dati na samostalni pravno-historijski rad, a udocnijim semestrima skredu glavnu svoju paýnju redovno vi§e pozitivnim pred-metima«. Angrassy je i prije preustrojstva seminara i za vrijeme »obustave« nji-hovog rada nastoiao da s njima nastavi; - tako iz reda predavanja vidimo daje §kolske 1903/04. god. drfao »seminarske vje.be iz rimskog prava« dva satatjedno, 1909/10, ljetni semestar, to su bile »romanisti;ke vjeýbe i 8itanje i tuma-Senje izabranih mjesta iz vrela«, a 'kasnije ili se uopde nisu tmosile u redu pre-

davanja ili su bile oznaæene prosto kao »seminarske vje.be«, dva fli jedan sattjedno. V. »Red predavanja«.

I' Namjera je profesorskog zbora bila najPrije da se osnuje jedna nova ka-tedra za rimsko i gradansko pravo zajedno. Dolo je ipak do otvorenja dviju novihkatedara - za rimsko i za opde gradansko pravo, koja je popunjena tek u ljet-nom semestru 1904. god. V. Maurovid-Kostren6id, »Juridiåki fakultet«,str. 98.

" V. Maurovid-Kostren id, »Juridiéki fakultet«, str. 98 te Maurovid,»Neka pitanja...« (op. cåt. pod 58).

sami nastavnici koji ga predaju, nazivaju pandektno pravo preiivjelim i nude gau izmijenjenom i prilagodenom obliku kao »uvod u teoriju privatnog prava« ilimodificirano kao »temeljna naèela privatnog prava na osnovu rimskog«,, Sto se»ëistog« rimskog prava tiëe, njemu se, paralelno sa napadima na pandektno pra-vo, upuéuju komplimenti kao »nulnom, nenadoknadivom elementu pravne naobraz-be«, i »,sredstvu elementarne pravne obuke«" u koje ne bi trebalo dirati, jog ma-nje ga reducirati. Lenel nije bio dobar prorok kada je uoéi donogenja BGB-a iz-razio bojazan da »rimsko pravo gleda u oëi svojoj borbi za opstanak«., Slije-deéi sudbinu ovog predmeta na zagrebaëkom Pravnom fakultetu u ovom razdo-blju, te uporedujudi je sa sudbinom ovog predmeta na sveuiligtima u zemlji ukojoj je privatno pravo ved &tavo stoljeée bilo kodificirano,81 prije bismo se slo-.ili sa Maurovidem, koji, parafrazirajudi Lenela, kale da »rimsko pravo gleda u

oëi svojoj borbi za dominaciju nad ostalim predmetima«.Nakon odlaska Stjepana Spevca 1886. god. oko katedri za rimsko i pandektno

pravo slijedeéih pedesetak godina bilo je okupljeno vige znanstvenih i javnih rad-nika, ali u povijesti ovog predmeta na zagrebaëkom Pravnom fakultetu do drugogsvjetskog rata nedvojbeno dominiraju liénosti dvaju profesora, koji su svojim du-godiänjim djelovanjem ostavili neizbrisiv trag; itav su svoj livot posvetili rim-skom pravu i tokom dugogodi§nje karijere odgojili mnoge generacije dobrih ci-vilista. To su Aleksandar Egersdorfer (na katedri rimskog i pandektnog pravapunih 37 godina - od 1886. god. do smrti 1923. god.) i Ljudevit Andrassy (na ka-tedri povijesti i institucija rimskog prava, te, povremeno pandektnog prava - 44godina - od 1897. god. do umirovljenja 1940. god.).

Uz ova su se dva profesora koji predstavljaju stubove dvaju katedri roma-nistiëkog studija tokom vige od polovice stoljeda, nalazili vrsni suradnici koji suzajedno s njima nosili terete nastave ovih dveju disciplina, ali su svi oni samodio svog vremena i znanstvenog i pedago§kog potencijala odvojili za rimsko pra-vo, startahi su na ovom predmetu i stjecali svoje habilitacije na njemu, ali suprave domete svoje znanstvene i drugtvene karijere ostvarili na drugom polju(Malli.n) ili na drugoj znanstvenoj disciplini (Strohal, Zobkow, Rastovéan, Eisner).

Aleksandar Egersdorfer roden je 23. 4. 1850. god. u Zagrebu." Studij prava za-poëeo je na zagrebaëkoj Pravoslovnoj akademiji a nastavio ga, zavrgio i doktori-rao na Pravoslovnom i drlavoslovnom fakultetu u Pragu 1875. god. Karijeru jezapoéeo sluibom na sudu i bio najprije imenovan prislugnikom, dvije godine ka-snije, nakon §to je proglagen »osposobljenim za vrgenje odvjetniëke djelatnosti«,sudbenim pristavom, a 1879. god. vjedniëkin tajnikom i namjesnikom dravnogodvjetnigtva. Iste godine habilitirao se na zagrebaëkom Pravnom fakultetu za pred-met opde austrijsko privatno pravo." Privatni docent i suplent na tom predme-

" V. R a s to v a n, »Temellna naëela privatnog prava na osnovu rimskogprava«, Zagreb, 1930. (u daljnjem tekstu: »Temeljna naëela...«)

" V. M a u r o v i d, ,Neka pitanja ... « i V. R a s t o v ë a n, »Temelina naeela.. .«0 L e n e 1, »Das bürgerlich Gesetzbuch und das Studium des rönmischen

Rechts«, Rede zum Antritt des Rectorats, Strassburg, 1896.1I U Francuskoj je od donogenja Code civil-a do 1852. god. bila nastava rimskog

prava ograniëena na dva semestra, 1853. god. bila je pro§irena na ëetiri semestara,da bi godine 1895. bila reducirana na tri, a 1905. na dva obligatna i jedan, tredi,fakultativan :semestar. Medcutim, iako je studentima ostavljen izbor izmedu rim-skog i medunarodnog prava u tredem, fakultativnom semestru, iz jednog ëlankaEsmein-a, »Quelque mots sur l'ensengement du droit romain« u Revue inter-nationelle 1907/53 vidi se da su ti fakultativni kursevi rimskog prava imali izu-zetno veliki uspjeh i odaziv kod studenata. Vidi M au r ov i d, »Neka pitanja...«

V. M a u r o v i d, »Neka pitanja...«, str. 33-41.V. E do L o v ri d, oprogtajni govor Egersdorferu u »Mjeseéniku«, 1923. god.,

D e 2 e 1 i d u »Znameniti Hrvati«.

tu" bio je tek kratko vrijeme (1881-1882), a éetiri godine kasnije dogao je na,nakon odlaska Stjepana Spevca, upra.njenu katedru rimskog prava. Tokom iste1886. god. postao je izvanrednim, a 1891. god. redovitim profesorom. Bio je duginiz godina Mlan Sabora i bavio se politikom.u Posebno se angairao na budetskimi financijskim problemima, napisao je veliki broj rasprava iz tog domena i stekaoreputaciju odliénog poznavatelja tih pitanja. Odlikovali su ga »opseino pravniékoznanje, oåtroumnost, pronicijivost i duhovitost«, pa je slovio za »jednog od na-gih najboljih pravnika«. Bio je vrstan predavaé i pedagog. »Kao ispitiva? u povje-renstvima za dr'avne odnosno stroge ispite bistrio je pojmove, za koje je opazioda su kandidatu tamni i nejasni. Njegovo je ispitivanje izgledalo upravo tako kaoda instruira ispitne kandidate«Y

Predavao je od 1886. god. u prvom semestru rimsko pravo - povijest i insti-tucije - (1886. dr-ao je i dva dodatna sata iz obveznog prava institucija) a od1888. god. i rimski civilni proces, te u drugom semestru pandektno pravo - opåidio i nasljedno pravo pandekta (1887. i 1889. umjesto nasljednog predavao je ob-vezno pravo pandekta, 1890. je, pored opdeg dijela, predavao i nasljedno te po-sebni dio obveznog prava pandekta, 1891. samo obvezno pravo pandekta i obitelj-sko pravo bez opdeg dijela, 1892. je, pored opéeg dijela pandekta i nasljednog pra-va, predavao u istom semestru i rimski civilni proces). U tom je razdoblju éitavunastavu, koja je kasnije s neåto veéim brojem sati podijeljena na dvije katedre,Egersdorfer nosio uglavnom sam (Mallin je nastupao na predavanjima veoma ri-jetko). Od osnivanja nove katedre 1897. god. i dolaska Andrassy-a do svoje smrti25. 5. 1923. god. predavao je pandektno pravo (i povremeno institucije, kao u åkol-skoj 1902/03.) i to u zimskom semestru opdi dio i stvarno pravo, u ljetnjem obvez-no pravo odnosno nasljedno pravo pandekta iii i jedno i drugo sa manjim bro-jem sati. Pojedine semestre predavao je, u dodatna dva sata, odredene dijelovematerije uz redovitu nastavu ljetnjeg semestra (tako 1900/01 »o posjedu«, 1912/13»o vlasnigtvu«)." Duinost dekana vrgio je 1892/93. god.

Egersdorferov literarni opus obuhvada velik broj radova. Na poetku karijereto su preteino radovi iz civilistike" i budetsko-financijske problematike," kasnijeto su ud2benici iz rimskog i pandektnog prava. »Nastojao je mnogo oko toga danjegovi slugaoci zabiljeie predavanja, åto im ih je driao«. Ono åto je zapoéeo jo§1896. god. izdavanjem »Nasljednog prava pandekta«, nastavio je povremenim izda-vanjem stenografiranih te po autoru ispravljenih izdanja predavanja »O nasljed-nom pravu uopée« (1900), »Stvarna prava pandekta« (1910) te zavråio u razdoblju

Skrenuo je na sebe pozornost ved par godina prije radovima objavljenim u»Mjeseéniku«; »Conditiones in praesens vel praeteritum relatae« (1877.) i »Causadebendi po austrijskom privatnom pravu s osobitim obzirom na pravo rimsko«(1878.). Ovu drugu raspravu napisao je za natjeéaj koji je raspisalo urednigtvo»Mjeseénika« pa je bio i nagraden (sa gest carskih dukata). U izvje§taju komisijekoju su sainjavali Spevec, Hanel i Cukovid, stoji da je »oåtroumno Uegde poku-åao autor rieåi-i kontroverze koje nalaziino u literaturi te se opala tom prilikomi zrelost njegova suda i jasnoéa u njegovoj izreci«. V. »MjeseCnik«, 1878, br. 2,str. 90.

15 U prvom semestru 1879/80. predavao je »0 posjedu po austrijskom civilnompravu s obzirom na djelo prof. A. Rande« u drugom Obiteljsko i nasljedno pravo.V. »Red predavanja«.

Bio je u razdoblju 1883-1906. jedan od voda ostataka unionistikke, mada-ronske stranke. Da njegovi politiki nazori nisu utjecali na popularnost medustudentima, vidi se iz podataka da je slovio kao »prijatelj i za.titnik mladezi«.V. L o v r i 6, »Mjese6nik«, 1923. i D e i e l i d, »Znameniti HrvatiU.

V. Lovrid, »Mjeseénik«, 1923.« V. »Red predavanja«.

Pored radova citiranih pod 84. to su i »0 kamatah i kamatnih pogodbaha(»Mjeseénik«, 1879.), »Conditiones iuris« (»Mjesenik«, 1886.), »tlber mohamedanischeEhen« (Agramer Zeitung, 1879.)

od 1915-1917. kada je izdao sva svoja predavanja o pandektama u viåe svezaka(opéi dio i stvarna prava, obvezno pravo, obiteljsko i nasljedno pravo)1 Ovoj jeseriji prethodio tisak »Rimskog civilnog procesa« (1914) a kasnije, kratko predsmrt autora, osvanula su tiskana i njegova predavanja o povijesti i institucijamarimskog prava (1919). U tom razdoblju tiskana je i njegova prije pisana rasprava»Legisactio saeramento in personam« (1916).Y U en literarnog steriliteta Egersdor-ferovi udibenici su bezsumnje znaéili mnogo, »a njihova je vrijednost barem je-dnaka prinatim njemaldkm ud.benicima koji obraduju istu materiju. U moruslifne literature autor je znao zadrati neku samostalnost«.,3 Karakterizira ih sa-ietost i preglednost iznesene materije, ali njihova uspjegna upotreba pretpostav-lja sposobnost pradenja izvora te stanovitu »pronicivost«, tako da se sam tekstmjestimice doima kao komentar rimskim izvorima iii rjegenjima pandektnog pra-va. U njegovim »Pandektama« se naime, paralelno sa izvorima upuéuje i na od-vorajudu literaturu, tako da je studentu neophodno paralelno studiranje stavovai miåljenja pandektnih autoriteta, dok je izolirano i samostalno izuéavanje ma-terije, bez tih propratnih konsultacija oteiano i manjkavo. To je i nedostatak iprednost Egersdorferovih udibenika - student je malo toga dobijao »gotovog«,do saletih autorovih konkluzija mogao je do6i samo analitikim studijem izvorai literature rimskog i pandektnog prava.

Niz godina je dio materije iz pandektnog prava predavao i profesor crkvenogprava Luka Marjanovi. Marjanovid je, nakon §to je, kao stipendista dvorskekancelarije, doktorirao u Beu,15 kratko vrijeme predavao gradansko pravo, zami-jenivgi 1872. god. sa jo jednim »nedavno izuenim kandidatom«, Franom Vrba-nidem, profesora Burgstallera, a od otvorenja sveuéiliåta do napugtanja profesurei naznaenja za predstojnika u odjelu za pravosude 1904. god. predavao je kanon-sko pravo katolike i gréko-istone crkve i to od 1876. god. u svojstvu redovitogprofesora. Bio je vige puta dekan te 1889/90. rector magnificus. Stvarno pravopandekta predavao je u zimskom semestru tri sata tjedno s manjim prekidimatokom Citave svoje profesorske karijere, a 1877/78. predavao je i obiteljsko pravopandektaY

" »Der Grundentlasungsfond«, »Agramer Zeitung«, 1891/88, »Sobst-veni izdaciUgarske i autonomni izdaci Hrvatske i Slavonije u jednom deceniju«, »Hrvatskareforma«, 1900/01, »Der financielle Ausgleich«, »Agramer Zeitung«, 1903/21, »Finan-cijalna nagodba«, »Dnevni list«, 1905/1, br. 19, »Potrogarine i carinsko podruje«,»Dnevni list«, 1905, 1, »Privredni odgoj - najveéa potreba«, »Hrvatski Lloyd«,1910/1I i »Obzor«, 1911/52, »Seljaki posjed«, »Hrvatski Lloyd«, 1910/II, »Die Parti-cipation der Städte und Gemeinden an den Schankssteueriiberschussen«, »DieDrau«, 1911/44, »Nag financijalni odnoaj spram Ugarskoj«, »Suvremenik«, IX, 1916.,»Buduéa financijalna nagodba izmedu kraljevina Ugarske i Hrvatske, struni pri-kaz financijalnog stanja«, »Obzor«, 1916/57.

V. recenziju Lj. A n d r a s s y- a u »Mjeseéniku«, 1918, str. 177.»Ova nas rasprava na udoban i vjegtaki naéin vodi kroz probleme koje je

trebalo taknuti. Pisac je usred jeke topova i bojnih trubalja obogatio nagu stru6nuknjievnost ovom raspravom« pige Lj. Andrassy u recenziji ovoj knjizi u»Mjeseniku«, 1917., .str. 322, 416.

11 V. R a s t o v é a n, recenziju Egersdorferovih »Pandekata«, »Mjese6nik«, 1928,str. 491.

"D e . e Ii ga (»Znameniti HrvatiU) predstavlja kao »profesora i knjifevni-ka«. Marjanovid je .naime, sakupljao narodne pjesme, te su pod njegovim ured-ni§tvom izdate dvije sveske narodnih pjesama, izdanje, koje je Jagid visoko oci-jenio.

" Vidi Kl a i 6, »Preteée sveuéiligta«.Isto.

l- V. »Red predavanja«.

Romanistiki studij bio je u pojedinim semestrima obogaden i predavanjimaJaromila Hanela," profesora opée pravne povijesti i enciklopedije i metodologijeprava. U zimskom semestru 1875/76. god. Hanel je predavao »Povijest recepcijeprava kanoniénoga, rimskoga i njemaékoga«, tri sata tjedno, a 1880/81. ta istapredavanja u neåto izmijenjenom vidu kao »Povijest recepcije prava kanoniénogai rimskoga u srednjoj i ju.noj Evropi« a takoder tri sata tjedno." Pred konac åkolske1880/81. »zahvalio se na profesuri« postavgi redovitim profesorom germanske prav-ne povijesti na sveu6i1iåtu u Pragu. »Ostavio je lijepu uspomenu kao neumorani odliRan suradnik«. ®

Kratko vrijeme, neposredno prije osnivanja druge katedre i dolaska Andras-sy-a, uz nastavom opteredenog Egersdorfera nastupio je i Milivoj Maurovif5, pro-fesor opée povijesti, enciklopedije i metodologije te hrvatsko-ugarskog prava. To-kom åkolskih 1895/96. i 1896/97. predavao je povijest i institucije rimskog pravå(Egersdorfer je istodobno predavao pandekte), pa se ni program ni obim nastavenije mnogo razlikovao od kasnijeg programa i obima nastave fiksiranog otvara-njem druge katedre). Maurovid je 1894. godine dobio veniam legendi iz op6e prav-ne povijesti i iste godine bio je izabran izvanrednim a 1896. redovitim profesorom.Jedan je od najistaknutijih profesora na zagrebakom Pravnom fakultetu. BIo jevie puta dekan fakulteta, a 1898/99. rektor Sveuéiliåta. Redoviti je élan JAZU iautor nekoliko zapalenih radova.1

Profesor Ljudevit Andrassy,10 jedan od nestora medu nastavnicima zagreba6-kog Pravnog fakulteta, roden je 17. 8. 1869. god. u Stubicama. Sve §kole zåvråio jeu Zagrebu, gdje je sa 24 godine postao doktorom prava. Nakon obavljene sudsköodvjetniéke prakse (1893-1897) postaje vladin perovoda i iste se godine habilitirana Pravnom fakultetu u Zagrebu za predmet povijest i institucije rimskog pravatemeljem radnje »Najstarije rimske oporuke i libera testamentificatio«. Nakonkratke suplencije izabran je 1898. god. za izvanrednog, a 1902. za redovitog pro-fesora. Nosio je teret nastave punih 44 godina (od toga je 38 godina djelovao kaoredoviti profesor). Citav svoj livot posvetio je, u prvom redu, svojim nastavni6-kim duinostima te je mnogim generacijama uspio jo§ na poetku studija usaditiinteres i osnovne temelje na kojima de se izgradivati odliéni civilisti. Pravnici izstarijih generacija de se i danas sjetiti predavanja i seminara te izvanrednih pe-dagoåkih sposobnosti profesora Andrassy-a. Studentima je ostavio skripta svojihpredavanja povijesti i vrela rimskog prava (1913). Citajudi danas ta skripta mo-lemo i sada, nakon toliko vremena, izraziti .aljenje åto nisu bila tiskana - pisa-na su nadasve razumljivim i pristupaénim stilom, iznesena sistematski dosljednoi obogadena detaljima kojima éitaocu ätivo postaje privlaénije i razumljivije. Zadrugi dio materije koju je predavao, institucije rimskog prava, Andrassy se po-

V. Ljetopis JAZU za god. 1910, knj. 25 i »Mjesebnik«, 1911, br. 1. Strohal,»Zivotopis Jaromila Hanela«.

"V. »Red preavanja«.V. Spomenicu u povodu 25-gOdgniice postojanja Sveufiligta, (op. cit. podV. Ko st ren ö i d, Nekrolog Milivoju Maurovidu, Ljetopis JAZU za god.

1925/27. i 1926/27, knj. 40. V. i K r a s o v i é u »Znameniti Irvati«.' »La loi du Vinodol, traduite et annotée par Jules Preux«, Paris, 1897. -

Maurovideva kritika koja »znaéi napredak u ispitivanju detalja ovog vaznog spo-menika nage pravne pro§lostiU (Ko s tre n é id<, Ljetopis JAZU, op. cit. pod 101),»Neka pitanja o reformi pravo i driavoslovnog studija«, Zagreb, 1909., biografijute kritiu radova i bibliografiju Ivana Strohala u Ljetopisu JAZU za god. 1918.,knj. 33, »Opéa pravna povijest, dio I. Uvod. Povijest lavnoga prava franaéke dria-ve« (predavanja M a.u r o vi 5 a), Zagreb, 1923. (u nakladi Kugli).

V. M. H o r v a t, Ljudevit Andrassy, Hrvatska enciklopedija, I sv., str. 424,M. H o r va t, Nekrolog u Zborniku Pravnog fakulteta u Zagrebu, 1955, br. 1-4.

1" 2aljenje §to Andrassy nije tiskao svoju »Rimsku pravnu povijest« izralavai R a s t o v é a n u prikazu »Rimske pravne povijesti« M. H o r v a t a, »Mjeseéfik«,

brinuo priredujudi i trede izdanje Baronovih Institucija u prijevodu Dr. Mii'vojaSperla (1913), koje su, preradene, dolivjele i éetvrto izdanje (1925)'5 Kao jog mla-di profesor za natje6aj sveu6ili§ta u Kataniji napisao je vrijednu i zapalenu ras-pravu »Starina i autentiénost zakona XII plo6a« u kojoj podvrgava kritici argu-mente Paisa i Lamberta o vremenu donogenja ovoga zakona.' Pored povijesti iinstitucija rimskog prava predavao je povremeno i pandektno pravo (1926127.)",Duinost dekana fakulteta obavljao je 1907, 1912113, 1921/22. Do duboke je starosti,i nakon umirovljenja, pomno i aktivno pratio zbivanja u romanistiékoj nauci ipravnoj historiji Umro je u Zagrebu 30. 10. 1955. god.

4. Privatni docenti Ivo Mallin,Ivan Strohal, Mihail Zobkow

Na katedrama rimskog i pandektnog prava u razdoblju od 1886-1928. god.djelovala su i tri privatna docenta - Mallin, Strohal i Zobkow. Svoje prave do-mete postigli su izvan romanistike, ali su i radovima iz ove oblasti i povremenimistupanjima na katedri rimskog i pandektnog prava podigli ugled i kvalitetu za-grebaékog romanistifkog studija.

Dr. Ivo Mallin dobio je veniam legendi za rimsko pravo 1886. god. kada je,nakon odlaska Spevca, katedra popunjena sa dva privatna docenta istodobno. Ro-den je 7. 4. 1853. god. u Zagrebu" u obitelji 0 koja je bila u sredigtu svih znaéaj-nijih politifkih i kulturnih zbivanja Studirao je na zagrebaékom i bedkom prav-nom fakultetu, gdje je i doktorirao. Rimsko pravo sluåao je u Beéu kod Jehrin-ga,'2 bio njegovim omiljenim studentom te pod velikim utjecajem njegovih na-zora.'11 Od svog slavnog profesora dobio je laskavu ponudu da postane njegov su-

1944, br. 3, koji takoder smatra da su predavanja Andrassy-a znaéila napredak uodnosu na Egersdorfera o istom predmetu (a Egersdorferovu »Rimsku pravnupovijest« smatra »najslabijom stvari ovog inaée odliénog pravnika«). Rastovanukazuje posebno na pojedina mjesta iz predavanja Andrassy-a - o pretorskomediktu, lus respondendi, Justinijanovom zakonodavstvu itd. »koja su bag zbogdobre obrade ostala u pameti«.

B a ro n- An d ras sy, Institucije rimskog prava, IV izdanje, Zagreb, 1925." »Mjese nik«, 1905.

V. »Red predavanja«.' V. Prikaz »Zakonika mesta Egnume in Lipit-lgtarjevu zakoniku« V. Korogca

u Zborniku Pravnog fakulteta u Zagrebu 1954. A n d r a s s y je napisao kratko predsmrt.

1" V. Oton F r a n g e 9, »Dr. Ivo Mallin, pokretaé hrvatskoga gospodarstva«,otisak iz »Kola Matice Hrvatske«, knj. VIII, god. 1927., te Stjepan S z av i ts -N o s a n u »Znameniti Hrvati«.

110 Kuda fijegovog oca Nauma Mallina na Sv. Ksaveru bila je omlijeno stjecifteIliraca; redoviti gosti i prijatelji bjil su mu Ljudevit Gaj, Stanko Vraz, JankoDraåkovié, Ljudevit Vukadinovid, pa su mnogi zna6ajni sastanci odriani upravotamo. Naum Mallin je medu svoje prijatelje i goste svoje kude ubrajao i mnogeznamenite suvremenike - medu ostalima Theodora Mommsena, zoologa Brehma,slikare Waldmillera i Zaschea. Bio je svjetski putnik i strasni kolekeionar umjet-nina. V. F rang e , op. cit.

111 U svom pokusnom predavanju u sklopu habilitacionog postupka Mallin sena to osvrée s nekoliko rijeéi, te kaie da je taj prvi .ivuéi romanista, glasoviti nje-maéki uUenjak, primio u krug svojih sljedbenika nepoznata hrvatskoga mladida«.V. »Mjese éik«, 1886, str. 145-154.

113 Frangeå posebno istiée da su Jehringovi nazori u djelu »Pflicht im Recht«pratili negdaånjeg Jehringovog studenta kroz itav .ivot. V. op. cit., str. 4.

radnik, a dugi je niz godina odriavao s njime korespondenciju11 Karijeru je, na.kon polo.enog sudaékog ispita, zapoéeo kao suda6ki pristav, perovoda i tajnikpravosudnog odjela zemaljske vlade. Habilitirao se temeljem radnje »Actio Pauli-ana, nadopunjak ovrånog prava«.Y U habilitacionom postupku nastupio je sa po-kusnim predavanjem na temu »Studij rimskog prava«."6 Nakon åto je 1892. god.imenovan odsjeénim savjetnikom u odjelu za bogoåtovlje i nastavu, povjerena muje 1896. god. uprava odsjeka za na-rodno gospodarstvo, a u ovom su domenu za-sluge Ive Mallina velike i nesporne. Tog velikog entuzijastu i neumornog radnika,po éijoj su inicijativi meliorirane ogromne povråine neplodnog tla u Hrvatskoj iSlavoniji, usavråene struéne gospodarske åkole i osnovana gumarska akademija,nazivaju osnivaem hrvatskog gospodarstva. U svojstvu banskog savjetnika od-sjeka za narodno gospodarstvo ostao je do svoje smrti 21. 2. 1907. god.

Pored habilitacione radnje izdao je i studiju »Zagtita posjeda s osobitim obzi-rom na zakon od 8. svibnja 1890. o postupku u sluéajevih smetanja posjeda«,,.priredio za tisak XX svezak »Hrvatskih zakonah«,8 izdao zajedno sa StjepanomKranjéidem »Nagaster k Saboru«,"' a povremeno je tiskao manje radove u éasopi-sima,1" medu ostalim u »Mjeseéniku« svoje priloge za vrijeme sluibovanja na su-du. Sudjelovao je u donogenju niza zakonskih projekata, a kao savjetnik u od-jelu za bogogtovlje i nastavu jedan je od tvoraca reforme Sveuiligta, izra.ene uzakonu od 1894. god.

Predavao je povijest i institucije rimskog prava i driao seminare (»Egzeget.i6notumaenje Justinijanovih institucija«) u prvom semetru 1886/87, rimsko ovrånopravo u drugom semestru iste godine, zatim povijest i institucije te nasljednopravo pendekta u prvom i drugom semestru idude godine, opdi dio pandekta udrugom semestru 1888/89. i 1890/91, rimsko nasljedno pravo u drugom semestru1889/90. te nasljedno pravo pandekta u drugom semestru 1887/88, 1903/04, i 1904/05.godine.1

Kratko vrijeme nakon osnivanja druge katedre za rimsko pravo, veniam le-gendi iz ove oblasti dodijeljena je i Ivanu Strohalu. Tako se poev od 1898. god.broj nastavnika na progirenom romanistiMkom studiju poveéao na etiri. Iako sehabilitirao za »Cisto« rimsko pravo temeljem radnje »Miraz u rimskom pravu zavrijeme trajanja braka«,,y predavao je iskljuéivo pandektno pravo.

Strohal je rodeen 29. 7. 1871. god. u Orehovici (Sugak). Srednje je åkole poha-dao u Zavråju, na Rijeci i u Karlovcu, a 1890. god. zapoeo studij prava u Budim-

"' Podaci koje daje Frangeå u citiranom ålanku u povodu dvadesetogodiånjicesmrti Ive Mallina nisu dokumentirani i vjerojatno potje6u iz razgovora autorovihsa sinom Dr. Ive Mallina, Dr. Naumom Mallinom, njegovim prijateljem.

Actio Pauliana, nadopunjak ovrgnog prava, dio prvi. Zagreb, 1884, stranica90 (pretipkano iz »Mjesefnika«, 1884-1885).

.. »Mjeseénik« 1886, st.r. 145-154.' Vlastita naklada, Zagreb, 1892, stranica 216. U povodu autor iznosi uglavnom

Jehringove nazore u knjizi »Grund des Besitzschutzes«, u prvom djelu daje histo-rijski i komparativni pregled za§tite posjeda poéev od rimskog i bizantskog pravado modernih prava, u drugom razgleda »pravo valjano u kralj. Hrvatskoj i Slavo-niji glede zagtite posjeda« te konaCno u tredem, iznosi naela Zakona od 8. 5. 1890.i daje tekst zakona sa tumaéenjem.

1,1 Vidi Zakon od 22. 12. 1890. o .poslovih urbarskih -i Zakon od 26. 5. 1891. okomasaciji zemljigtah, priredio Ivo M a I Ii n, Zagreb, 1892.

Vidi S z a v i t s -N o s a-n u »Znameniti Hrvati«.' Vidi npr. Die Debatte iiber den Popov toranj, »Agramer Zeitung«, 1903128.

Vidi »Poslovanje sudova u Krali. Hrvatske i Slavonije i u bivgol Slav. kra-fini teajem godine 1882. i 1883.«, »Mjeseénik« 1883.

Vidi »Red predavanja«.Vidi Milivoj M a u r ov .i, Dr. Ivan Strohal, Ljetopis JAZU za god. 1918, sv.

33, Rudolf S t r o h a I u »Znameniti Hrvati,«.12 Vidi »Mjesenik«, 1898.

pegti da bi ga ved nakon prvog semestra nastavio u Zagrebu. Bio je jedan od naj-boljih studenata u svojoj generaciji kome su tri godine za',redom uruMivane na-grade za natjeéajne radnje. Doktorirao je 1895. a tri godine kasnije habilitirao sena Pravnom fakultetu u Zagrebu. U dr-avnu slu.bu stupio je 1895. i ostao, nakonpolo.enih driavnih ispita, u sudaékom zvanju do 1902. god. Slijede6ih dvanaestgodina proveo je slufbujudi kod banskog stola zemaljske vlade u odsjeku za rje-§avanje zadrulnih stvari, gdje je bavedi se pozitivnim zadru2nim pravom poéeoprouavati historijski -razvitak zadruga. To je u velikoj mjeri utjecalo na njegovliterarni rad koji mu je pribavio reputaciju »najboljeg poznavatelja juinoslovén-skih zadruga, napose hrvatskoga zadruinog prava«.25 Njegov mu je znanstveni raddonio najprije izbor za dopisnog élana JAZU 1904. god. a za redovitog 1908. god."Umro je u Zagrebu 8. 12. 1917. god.

Strohalov veliki literarni opus zadire u vige podruéja " - bavio se pravnom fi-lozofijom i opdom teorijom prava,'" napisao je vige rasprava i studija o obiéaj-nom pravu,'29 njegovom sakupljanju i opisivanju, dao je vrlo znaéajne priloge hr-vatskoj pravnoj povijesti,w napose hrvatskom zadruinom pravu 3' i opéem agrar-

Maurovid, op. cit.Izbor je uslijedio temeljem njegovih radova »Pojam vlasnosti u danagnjoj

pravnoj nauci« i »Opravdanje vlasnosti«, izdanja JAZU, Rad 1902, 1904, 1905.'" Vidi bibliografiju i kritiki prikaz Strohalove literarne ostavåtine u Ulanku

Mauroviéa, op. cit.11 U svom je stvaralakom radu zadnjih godina Strohal bio pod utjecajem

evolucionistiéke prav-ne åkole i struje slobodinog prava. U svojim se djelima zalaieza reformu privatnog prava, clja je slabost, po ýnjegovom miåljenju, u torne §topolazi od stanovigta (Aristotelovog) da je pravo u objektivnom smislu prius, apravo u subjektivnom smislu posterius, odn. da zakon stvara pravo. Takvog jepozitivistiékog shvadanja prava posljedica po Strohalovu migljenju i to åto se igno-rira li krivo shvada pravo koje u narodu 2ivi. Ova su njegova shvaéanja prisutnau vedini njegovih djela, all pokuåaj sistematskog obrazloienja nalazimo prven-stveno u djelima »Pojam vlasnosti u danagnjoj pravnoj nauci« i »Opravdanostivlasnosti«, djela koja su mu donijela élanstvo u JAZU, te u »Razvitku vlasnosti«.I dio. »Dana§nje stanje nauke o razvitku vlasnosti«, Rad JAZU, knj. 164, 1906. god.Ovom dijelu Strohalova opusa pripada vige rasprava kao åto su »Priroda i driava«,knj. 184, 1910., »Slobodno pravo«, »MjeseCnik«, 1909/3, »Primjene zakona«, »Mje-seånik«, 1912/2 i 3., »Judikatura i pravna svijest u narodu«, »Mjese?3nik«, 1906/4.,»Emancipacila sudca od zakona«, »Mjeseénik«, 1907/4., »L. Woltmann i njegovapolitieka antropologija, pogled na danagnju antropologiju u Njemaékoj«, »Mjesei-nik«, 1907/8., i jog drugi. Vidi bibliografiju Strohalovu uz M au r o v i 6 e v ilanak(op. cit.).

11 »Ustanovljenje prava koje u narodu jivi«, Zbornik 1909, knj. 14, »Osnova zasabiranje grade i pravu koje u narodu Yivi«, Zbornik, 1909, knj. 14., »Pravo kojeu narodu iivi«, Zbornik, 1910, knj. 15. i dr.

1- »Pravna povijest dalmatinskih gradova«, Zagreb, 1913., »Mogéeni6ki statut«,»Mjeseénik«, 1912/2 i 3., »Statuti primorskih gradova i opéina«, bibliografski nacrt,Zagreb, 1912., »Neumigljeno uzrokovanje smrti u starom trogirskom pravu«, »Mje-seénik«, 1913, »0 starim Hrvatima«, »Mjesecnik«, 1914., »Otkupno pravo u starihHrvata«, Zagreb, 1911., »Hrvatskim jezikom pisana pravila nekih bratstava u Dal-maciji«, »Mjeseénik«, 1914. i jog neki radovi.

-" »0 uzrocima pojave zadruga«, »Mjeseénik«, 1903/10-12., »Sprega kao argu-ment prvobitne zajednice dobara«, »Mjeseénik«, 1904/4-5., »Razvitak zadruinogprava«, »Mjesefnik«, 1904/6-12, 1905/1-12, 1906/1-6, 1907/7-12., »Imade Ii zadrugau Gorskom kotaru«, »Mjesefnik,,, 1907/11, »Postanak i vrijednost sada valjanih za-kona o zadrugama u Hrvatskoj i Slavoniji«, »Mjeseénik«, 1908/1-12., »Zadruge uJuinih Slovena«, u Glasniku zem. muzeja u Bosni i Hercegovini, 1909/1 i 2., »0 za-druzi u staroj dubrovadkoj republici«, »Mjese6nik«, 1911., br. 4., »NeJto o toboj-njem survivalu zadruga«, »MjeseUnik«, 1911/4.

nom pravu,'i" Konaeno,13 iako je romanistici posvetio malo od svoje ogromnestvaralaéke energije,. pratio je redovito romanistiku literaturu te napisao vigerecenzija i prikaza djela iz ove oblasti."' Bio je jedan od najrevnosnijih suradni-ka »Mjesefnika« - u razdoblju od 1898. do 1914. tiskao je u ovom éasopisu okoåezdesetak svojih radova.

Predavao je opdi dio pandekta i stvarno pravo u prvom semestru 1898/99,stvarno pravo pandekta u drugom semestru 1906/07. te nasljedno pravo pandektau drugom semestru 1899/00. 1902/03, 1907/08, 1909/10. i 1913/14. godine.I

Poéev od 1906. godine na romanistikom studiju anga åran je jo§ jedan na-stavnik; - te je godine veniam legendi za rimsko pravo dodijeljena i MihailuZobkowu,L'3 privatnom docentu opdeg gradanskog prava zagrebaékog pravnog fa-kulteta. Zobkow je u povremenim nastupima na katedri, pored pojedimh kolegijaiz gradanskog prava, predavao poéev od 1908. god. i gradanski postupnik rimskogpravau

7

Roden je 19. 11. 1864. god. u Ukrajini. Skolovao se u Tarnopolju i Be u, gdjeje na Pravnom fakultetu doktorirao 1889. god. Sveuiligna karijera, kojoj se htioposvetiti zbog politiékih prilika bila mu je onemogucena u domovini, te se 1891.god. obreo u Sarajevu u sudskoj sluibi. Tokom tog slulbovanja nastavio se spre-mati za habilitaciju, pa je dvogodiånji dopust proveo na studijama u Beéu i Berli-nu.3 1897. god. habilitirao se na predmetu pozitivno civilno pravo13' na Pravnomfakultetu u Zagrebu, a osam godina kasnije mu je veniam legendi proåirena i narimsko pravo.4 Koncern 1907. god. i poéetkom 1908. predavao je kao kontraktualniprofesor gradansko pravo na Pravnom fakultetu u Sofiji. Sudsku karijeru u Sa-rajevu zavråio je kao predsjednik Vrhovnog suda. Autor je brojnih radova, pre-

"' »Seljaéko imovinsko pravo«, Opéinar, 1910, 27, »Koloniziranje u Hrvatskoj iSlavoniji«, Opdinar, 1912/14-17, »Opéinska vlast i seljaéko imovinsko pravo«, Opi-nar, 1912/21, »Posljednja o prigovorima o mo jim prijedlozima o uredenju imovin-skog seljaékog prava<, »Mjesenik«, 1907/5 i 6.

3 Strohal je autor i vige rasprava iz podruéja pravne povijesti drugih narodagdje spadaju »Pravo domage u Francuskoj«, »Mjeseýnik«, 1907., »Gospodar kuée ustarih Germana«, »Mjeseýnik«, 1910., »Individualna vlasnost u starih Germana«,»Rad« JAZU iä god. 1910., knj. 184. Napisao je i vige .ivotopisa - »Dr. ValtazarBogigid«, »Mjeseénik«, 1908., »2ivotopis Hermenegilda Jireéeka«, Ljetopis JAZUza god. 1910., knj. 25 i »Mjeseéffik«, 1911., te »2ivotopis Dr. Frana Vrbanida, Lje-topis JAZU za god. 1913., knj. 27.

' Strohalov prvi literarni rad kojim se habilitirao na predmetu rimsko pravo,ujedno je i njegov jedini vedi monografski rad iz romanistie. U »Mjesetniku« jepublicirao vIåe prikaza i recenzija djela iz ove oblasti - »0 jeziku pravnika JulijaPaula« Dr. Julija Golika, (1906.), »Römisches Recht und Pandektenrecht und Vor-schung« Fritza Littena (1907.), »Taschenvörterbuch zum Corpus iuris civilis« He-manna (1907.), »Rimsko privatno pravo« 2. Milosavljeviéa (1910.).

' V. »Red predavanja«.'3 V. »Mjese6nik«, 1929., str. 46 (nepotpisani nekrolog).7 V. »Red predavanja«.

'3 U Berlinu je 1895. god. izdao svoj rad »Die Teilpacht nach römischem undösterreichischem Recht, temeljem koje se habilitirao na zagrebaékom Pravnomfakultetu. U radu je »svestrano i kritiéki« obraden institut colonia partiaria rim-skog prava odn. institut predviden § 1103 OGZ-a. Povoljne ocjene ovog rada objav-ljene su u Arhivu za civilno pravo i »Mjeseéniku«, 1896. god.

139 Pokusno predavanje u habilitacionom postupku odriao je na temu »Akcesorna narav zaloinoga prava«. V. »Mjesefnik«, 1898. god.

Habilitaciona radnja temeljem koje mu je vania legendi progirena na rim-sko pravo »Emliteuza gréko-rimskog prava« objavljena je u »Mjesefiku«, 1906. god.

94

teino s podruSja gradanskog prava.4 1 Pisao je na hrvatskom, njemaékom i ukra-jinskom jeziku. Umro je 7. 12. 1928. god. u Sarajevu.

5. Profesori Pavao Rastovan iBertold Eisner.

Pavao Rastov~an i Bertold Eisner proveli su skoro istodobro svoj profesorskivijek na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Obojica su predavali pandektno pravo iobojica su romanistici posvetili poéetke svoje znanstvene i nastavniéke karijere,koju su nastavili na drugim disciplinama. RastovUan je pandektno pravo preda-vao od 1927. god. kada je izabran za docenta pandektnog i medunarodnog privat-nog prava, do konca prvog semestra 1932/33, u kojem je, kao redoviti profesor,preuzeo katedru trgovaikog, mjeniénog i pomorskog prava, a Eisner od drugogsemestra 1932/33, kada je izabran redovnim proiesorom pandektnog i medunarod-nog privatnog prava, do åkolske 1941/42. god. kada je pandektno pravo skinuto snastavnog programa. Pandektno pravo se u ovom razdoblju predaje osjetno re-ducirano, a Rastovan, koji odbacuje i sam naziv ovog predmeta kao zastarjeli,predaje ga u skradenom i modificiranom obliku kao »opdu teoriju institucija pri-vatnog prava na temelju pandektnog prava« éetir sa-ta tjedno. Dolaskom Eisnerakratko je vrijeme nastavni program iz ovog predmeta udvostruen (osam satitjedno) da bi ved slijededih godina bio smanjen na pet, ietiri i konaéno tri satatjedno. U drugom semestru 1937/38. god. predmet nosi naziv »Izabrani dijelovi izpandektnog (obveznog) prava« a do ulddanja predmeta predavan je samo dvasata tjedno. Tokom ratnih godina nastavni program veoma je neujednaten. Ro-manistiki studij medutim i nakon nestanka pandektnog prava iz nastavnog pro-grama obuhvata i dalje predavanja tokom éetiri semestara. U prvom semestruåkolske 1940/41. npr. to je »Povijest i sustav rimnskog prava«, tri sata tjedno (Hor-vat) i »Sistem rimskog prava«, opdi dio i obiteljsko pravo, dva sata tjedno (Eisner),u drugom »Sustav rimskog prava«, obvezno pravo, Uetiri sata tjedno (Horvat), utredem i éetvrtom semestru iste åkolske godine »Sustav rimskog prava«, opdi dioi stvarno pravo, odn. opdi dio i obiteljsko pravo, tri sata tjedno (Eisner)."

Nakon rata, u drugom semestru 1945'49. god. predaje se »Sistem rimskog pra-va«, Uetiri.sata tjedno, a u razdoblju 1946/47 - 1949/50. predmet, koji se od tadanaziva »Rinisko pravo«, predaje se u prva dva semestra dva sata tjedno. U slije-

t4 To su, pored navedenih radova, »Forum solutionisa (na ukrajinskom jezikuu ýasopisu pravrnika u Lavovu, 1894. god. »Pactum de contrahendo«, u istom éaso-pisu, 1896., »Advitatatellsko pravo po austr. grad. zakonikua, »Mjesednik«, 1902.,"Schadenersatz durch Vertragsaufhebung«, Allgemeine österreishische-germanischeZeitung, Wien, 1902., »Odgovornost nasljednika za uzdriavanje vanbraéne djeceostavitelja«, »Mjeseknik«, 1903., »Die rechtliche Stellung des Seelspregers als Ma-trikelfiirer«, Osterreichische Richtedseitung, Cernovice, 1905., »Protestantische Ehe-gesetz (osnova zakona sa obrazloteniem), Sarajevo, 1905., »Minimum existentiae,Arhiv za pravne i drugtvene nauke, Kolo II, 1927., knj. 14. Posebnu cjelinu u lite-rarnom opusu Zobkowa zapremaju radovi o bosanskom pravu - »Alienacija mi-rijskih' zemljigta u Bosni i Hercegovini«, »Mjeseénik«, 1909., »Die Anwendung desallg. biirgerl. Gesetzbuches in Bosnien und Hercegovina «, Festschrift zur Jahr-hundertfeier des allg. BGD- Wien, 1911. (U prijevodu preåtampano u »Mjeseéniku«1921/8), »Serijatski sudovi,,, Arhiv za pravne i drugtvene nauke, kolo II, 1924., knj.8/1, »Pravo preée kupnje u otomansko-bosanskom zakonodavstvu«, »Mjesetnik«,1926/5 i 6. Objavio je vie prikaza i recenzija - izmedu ostalog i Baronovih Insti-tucija, tredeg izdanja koje je priredio Andrassy, Mitteisovog »Zur Geschichte derErbpacht im Altertum« i jo§ nek.ih djela.

1,2 V. »Red predavanja«.

deéih deset godina (1949/50 - 1959/60) broj sati u oba semestra povedan je na tri,a od -kolske 1959/60. do danas predaje se dva sata tjedno u zimskom te tri satau ljetnjem semestru.

Pavao Rastovan roden je 2. 1. 1894. god. u Rumi." Skolovao se u Zagrebu.Bio je darovit dak te buduéi siroma§nog porijekla studije je mogao nastaviti i za-vråiti samo uz pomod stipendija. Doktorirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu1920. god. U sluibu je stupio ved prije, 1917. god. kao vjeibenik kod kotarskog sudaII u Zagrebu, zatim u odsjeku za pravosude Zemaljske vlade. Prije nego je 1924.god. postao odvjetniýkim pripravnikom proveo je åkolsku 1921/22. na studijama uBeéu i Berlinu. IKasnije je kao stipendist franouske vlade proveo jo§ éetiri seme-stara na studijama u Parizu. Njegov rad »Moral, dobri obiéaji i zloporaba pravau gradanskom zakoniku« donio mu je 1927. god. izbor za docenta za medunarodnoi pandektno pravo. Dvije godine kasnije uslijedio je izbor za izvanrednog, a 1930.za redovnog profesora. Predavao je od 1933. god. trgovaiko, mjeniéno i pomorskopravo, odn. nakon oslobodenja, Privredno i zadruino pravo do svoje smrti 25. 3.1958. god. Od 1955. god. bio je dopisni élan JAZU.

Obimna znanstvena djelatnost Rastovéana zadire u vige domena - prije rata,nakon åto je napustio pandektno pravo, najznaéajnija stavka njegovog rada jesudjelovanje u sastavljanju Trgovaékog zakona 1937. god.,'" dok se nakon rata,slijededi dinamiéne promjene u privrednom sistemu, u velikom broju djela bavioproblematikom privrednog prava i privrednih poduzeda, ' opéenarodne imovine iprava upravljanja tom imovinom, zadruinim pravom, vrijednosnim papirima, mje-nica, éek itd. Napisao je vige knjiga, nekoliko desetina élanaka, ocjena, prikaza

RastovZanova »Temeljna nakela privatnog prava na osnovu rimskog«, '7 djelokoje mu je donijelo izbor za redovnog profesora, pokugaj je da se izuavanje pan-dektnog prava modificira i prilagodi zahtjevima vremena, te da se pandektno pra-vo predaje »obzirom na pozitivno pravo«. Prikazivanje materije u ovom djelu, kojeje bilo udiben ik generacijama izmedu dva rata, popradeno je karakteristiknimvrelima pandektnog prava uz upozorenja na ono §to je plod pravniékih konstruk-cija i ukazivanja na srednjovjekovne i druge nerimske utjecaje, a data je i para-lela sa modernim pravom, posebno sa OGZ-om. Tako je pandektno pravo, åto jei bila namjera autorova, pretvoreno u »uvod u teoriju privatnog prava,. U »ro-manistiékom« djelu Rastovéanova opusa, koji u odnosu na ostalo zaprema malomjesta, mogu se izdvojiti i nekoliko ocjena i prikaza kojima je on reagirao nazbivanja u ovoj oblasti.'4

143 Vidi M. H o r v a t, Dr. Pavao Rastovéan, nekrolog, Zbornik Pravnog fakultetau Zagrebu, 1958/1.

Vidi Trgovaéki zakon Kraljevine Jugoslavije s predgovorom, Zagreb, 1937.U poslijeratnom razdoblju 1937. god. najznadajnija su mu djela monogra-

fija »Na3a driavna privredna poduzeéa«, Zagreb, 1947., koja u proåirenim i izmi-jenjenim izdanjima fzlazi 1949. (»Dravna privredna poduzeéa«), 1955. i 1956. (»Po-duzeéa i radnje u novom privrednom sistemu«), 1957. (»Pravni poloiaj privrednihpoduzeéa u FNRJ«), a ovom djelu njegovog opusa spada i »Pregled na.eg pri-vrednog razvitka od ledinstvenih cijena do planiranja samo osnovnih proporcila«,Zagreb, 1952. Zatim »Vrijednosni papiri, mienica, éek«, Zagreb, 1950. (drugo iz-danje 1955.), »Zadruino pravo«, Zagreb, 1949. i »Pravo zemljoradniKkih zadruga«,Zagreb, 1955., »Komparativno trgovaåko pravo«, izabrana poglavlja, Zagreb, 1954.»Osnovi trgovaékog (privrednog) prava, opéi dio, Zagreb, 1957., te »Trgovaéka dru-Jtva, glavni nosioci privrede u kapitalizmu«, Zagreb, 1958.

1" V.idi popis radova prof. Pavla Rastovéana, Zbornik Pravnog fakulteta uZagrebu, 1959/1-4.

147 »Temeljna naéela privatnog prava na osnovu rimskog prava«, Zagreb, 1930.111 Vidi Prikaz Egersdorfrovih »Pandektac u »Mjeseéniku«, 1928., te »Rimske

pravne povijesti M. Horvata, »Mjeseénik«, 1944.

96

Bertold Eisner» je tokom jedne decenije *predavao pan'dektno-i kra*e vrijemerimsko pravo (1932/33-1942/43). Kao posljednji profesor pandektniög prava na za-grebakom Pravnom fakultetu proveo je sköro polovicu svoje .vetAine karijere(1933-1955). 1 kao znanstvenik i kao pedagog spada u red naji.iåknitijih profesoraovog fakulteta. Roden je 20. 8. 1875. god. u Karlowki, Ukrajinä. Doktorirao je naPravnom fakultetu u Ceemovicama 1899. god., a ved je slijedede godine, nakonkratke pripravnike prakse u Beu, po§ao putem svog zemljaka'-Zobkowa, i u raz-li itim mjestima Bosne kao sudac proveo skoro éetvrtinu stoljeda. Na mjesto re-dovitog profesora na zagrebakom Pravnom fakultetu do§ao je 1933. god. napustiv-åi dutnost naéelnika zakonodavnog odjeljenja Ministarstva pravde u Beogradu. Pre-davao je, pored pandektnog, medunarodno privatno pravo tokom itave svojekarijere te obitelj sko pravo u prije i poslijeratnom periodu. Umro je u Zagrebu28. 7. 1956. god.

Profesor Eisner autor je vige djela - udUbenika, rasprava, monografija iz pod-ruéja civilistike, posebno obiteljskog prava, medunarodnog privatnog prava tepojedinih specijalnih grana prava - autorskog, patentnog, stecajnog pravamjenice, ieka, trgovinskih druåtava i drugo, - te napose romanistike.' Zasvoje je studente priredio skripta pandektnog prava, u kojima je neustaljeni pro-gram ovog predmeta stavljen u »prave okvire«, a materija obradena u reducira-noam i prilagodenom obliku.1 Za studente koji su se tele snalazili izmedu Egers-dorferovih »Pandekta« i Rastov&anovih »Temeljnjih nacela..., oéito su ova skrip-ta koja su doivjela vige izdanja znaila veliku pomo. Napuåtajudi romanistikunapisao je zajedno sa profesorom Horvatom hvalevrijedan udibenik »Rimsko pra-voa, koji je i nakon izdanja Horvatovog samostalnog udibenika zadrao svojuvrijednost i za studente i za sve one koji se bave rimskim pravom.

6. Marijan Horvat i ostali nastavnici i suradnicirnimskog prava u poslijeratnom periodu.

Na Celu katedre rimskog prava u poslijeratnom periodu nalazi se MarijanHorvat,02 od 1938-1940. honorarni nastavnik, od 1940. privatni docent i iste go-dine izvanredni profesor te od 1945. god. redovni profesor rimskog prava. Kaoznanstvefik i pedagog osigurao je sebi izuzetno mjesto medu nastavricimna, na-pose u povijesti ovog predmeta na zagrebaékom Pravnom fakultetu. Znaajanznanstveni opus i izvanredni udibenik rimskog prava, koji de zacijelo jog dugoimati »monopol« na vige pravnih fakulteta i izvan Hrvatske, obiljelja su njegoveblistave skoro tridesetogodignje ,karijere. Roden je u Zagrebu 10. 1. 1903. god.Doktorirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu i kratko vrijeme proveo na studi-

'o V. P. R a s to v a n, »2ivot i rad Bertolda Eisnera«, Zbornik Pravnog fa-kulteta u Zagrebu, 1956/1--4.

L" Veda su mu djela »Pad valute kao problem privatnog prava«, Sarajevo, 1923.,»Medunarodno, medupokraiinsko (interlokalno) i meduvjersko pravo Jugoslavije«,Zagreb, 1935., »Migljenja o predosnovi Gradanskog zakonika za kraljevinu Jugosla-viju« (u zajednici sa J. P l i v e r i d e m), Zagreb, 1937., »Medunarodno privatno pra-vo«, skripta, Zagreb, 1947. te udibenik »Medunarodno privatno pravo«, 1953., »Po-rodino pravo«, Zagreb, 1950. te napokon »Rimsko pravo« (u zajednici sa M. H o r-v a t o m), Zagreb, 1948. Napisao je vige desetina lanaka iz navedenih oblasti teitav niz ocjena i prikaza. V. R as t ov é an, Bibliografija prof. Eisnera, Zborik

Pravnog fakulteta u Zagrebu, 1956/1-4.m Knjitnica Pravnog fakulteta u Zagrebu 'posjeduje nepotpuni'primjerak tih

skripata, III. popravljeno i popunjeno izdanje. Izdao Klub slugalaca prava, 1938. g.L2 Vidi Mlle B o r a s, »2ivot i rad profesora dr-a Marijana Horvata« i Biblio-

grafiju radova prof. Horvata u Zborniku Pravnog fakulteta u Zagrebu, 1968, br. 3-4.

7 Zbomik Pravnog fakulteta 97

jama na Sorbonni. Bavio se odvjetnigtvom do lipnja 1940. kada je, nakon dvo-godiånjeg nastupanja u svojstvu honorarnog nastavnika izabran za privatnog do-centa i nekoliko mjeseci kasnåje za izvanrednog profesora. Izbor za honorarnognastavnika uslijedio je temeljem njegova rada »Savremeni nazori o postanku iznaaju dvodiobe rimskoga privatnog procesa«, dok mu je njegov drugi naufnirad, »Bona fides u razvoju rimskog obveznog prava«, 5 monografija, koja je fa.kultetu predlotena kao habilitaciona radnja, donio laskave ocjene i privatnu do-centuru. Nekoliko godina kasnije tiskana je njegova »Rimska pravna povijestu 116koja je takoder izazvala vrlo povoljna reagiranja. Znanstveni opus profesoraHorvata obuhvata raziita pitanja romanistike - u brojnim Uancima tiskanimu naåim i inozemnim publikacijama razmatrani su ustanova uzukapije, tuibebonae fidei, prekomjerno oåtedenje, formiranje cijene i drugi problmi konsen-sualne kupoprodaje, politiéki aspekti rimskih kodifikacija, ius respondendi, iz-vori prava prema Gajevim Institucijama -, i nekoliko radova iz civilistike ipravne povijesti. 7 Pored udbenika, koji je jos za autorova livota doiivio mnogaizdanja 8 i »Rimske pravne povijesti«, koja i u sadaånjoj koncepciji nastavnogprograma predstavlja vrlo poleljnu nadopunu materije u udibeniku, koautor jesa K. Bastaidem i H. Sirotkovidem »Rjednika historije dr-ave i prava«, objavlje-nog poslije njegove smrtå.1»

Profesor Horvat bio je vige puta dekan i prodekan fakulteta, dugogodiånjiurednik »Zbornika«, te rektor 1858-1960. god. Umro je 29. 12. 1967. god. u Zagrebu.

Kratko vrijeme nakon rata rimsko pravo predavao je i Ivo Milid, koji je kaoprofesor na zagrebaýkom Pravnom fakultetu djelovao od 1945. god. do umirovlje-nja 1951. god. Roden je u Supetru na Braiu 1881. god. Do konca prvog svjetskograta djelovao je u suda6kom svanju u Istri. Od osnivanja Pravnog fakulteta uSubotici 1920. god. pa do poéetka drugog svjetskog rata bio je profesorom (od1922. izvanredni, od 1932. redovni) rimskog prava medunarodnog privatnog i gra-danskog procesnog prava na tom fakultetu. Na zagreba&om je fakultetu preda-vao povremeno, pored rimskog i gradansko pravo, gradanski sudski postupak, so-ciologiju i opdu povijest. Nakon umirovljenja do smrti 31. 1. 1957. god. predavaoje talijanski jezik studentima Pravnog fakulteta u Zagrebu. Bavio se problemima

153 Kao stipendist francuske vlade slugao je u zimskom semestru 1926/27. pre-davanja glasovitih romanista Paul-a CoUinet-a i Pierre-a Noailles-a (»Pandectes«)te prof. Ed. Mayernial-a (francuska pravna povijest).

V4 Vi »Mjeseénik«, 1938, br. 4, str. 149_-161 i br. 5, str. 204-215. V i ZbornikPravnog fakulteta u Zagrebu, 1958, br. 2, str. 137-150: »0 dvodiobi u naistarijemrimskom civilnom procesu«.

Zagreb, 1939. (str. 160).15 Zagreb, 1943. (str. 234).

V. M. B o r a s, Bibliografija radova prof. Horvata.V. »Oporuka splitskog priora Petra«, Rad JAZU za god. 1951., knj. 283, str.

119-172., »Odretlivanje mjerodavnog (nadleinog) prava u odsustvu autonomijevolje«, Spolnotrgovinska a.rbitra.a, Beograd, 1965, II, str. 53-69, »Iz historije su-dara, brodoloma, spasavanja i pomaganja«, Zbornik za pomorsko pravo, Zagreb,1967., tom 6., str. 7-26.

u' Do autorave smrti ud.enik je dolivio pet izdanja: 1952. (u dva sveska),1954., 1958., 1961. (dva izdanja) te do danas jo§ izdanja: 1968., 1972.

1Zagreb, 1968. (izdanje Informatora).'« Vidi V. B r a j k o v i d, Prof. Dr. Ivo Milié, nekrolog, Zbornik Prav.nog fakul-

teta u Zagrebu, 1958/1.'11 V. »Red predavanja«.163 Najznaéajniji su mu radovi: »0 preuzimanju mjenixnih obveza po zastup.

niku«, »Mjesetnik«, 1932., »Otvaranje steaja po zvaniKnoj duýnosti«, »Pravosude«,1933., »Pregled madarskog privatnog prava«, Subotica, 1921., »0 postanku oporukea,Rad JAZU za god. 1951., knj. 283, »0 porijeklu i temelju prava na prvokup i otkupnekretnina«, Rad JAZU za god. 1954., knj. 300.

98

civilistike, procesnog prava, medunarodnog privatnog, mjeniénog, steiajnog prava.U nekim je radovima, npr. u radu »0 postanku oporuke«, dao i vrlo interesantnuobradu nekih prijepomih pitanja romanistike.

Asistent na katedri rimskog prava u razdoblju od 1947-1954. bio je dr. MartinVedri, sada§nji profesor gradanskog prava i dekan fakulteta. Profesor VedriA obi-ljeýio je poýetak svoje sveu&ilifne karijere zapaýenim radovima iz podruja ro-manistike."'

Na katedri rimskog prava danas su Dr. Mile Boras, asistent od 24. 3. 1954. god.,predavaé od 14. 11. 1961. te docent od 28. 4. 1965. god., Mr. Vesna Radovéid, asistentod 14. 11. 1961., predavaæ od 27. 11. 1971. god., Mr. Magdalena Apostolova-Mar§avel-ski, asistent od 1. 10. 1969. god. i Dr. Ante Romac, izvanredni od 22. 2. 1970. te re-dovni profesor od 30. 12.1975. god.

Nastavu rimskog i pandektnog prava u periodu od 1854. do 1967. god. obavljalisu, kronolo§kim redom prikazano, slijede5i nastavnici:

Suhaj Dr. Emerik, redovni profesor Pravoslovne akademije, od II semestra1853/54. do kraja ýkolske 1866/67. god.

Mikulid Dr. Mirko, u svojstvu suplenta, I semestar §kolske 1867/68. god.Makanec Dr. Milan, u II semestru 1867/68. u svojstvu namjesnog profesora, te

od II semestra 1868/69. tokom te ýkolske godine u svojstvu izvanrednog profesora."Spevec Dr. Stjepan, na novoosnovanoj katedri rimskog prava od njezinog osni-

vanja 1868. god. u svojstvu izvanrednog profesora Pravoslovne akademije te od1871. god. u svojstvu redovnog profesora akademije odn. od 1874. redovnog profe-sora Pravo i drdavoslovnog fakulteta do kraja §kolske 1885/86.

Egersdorfer Dr. Aleksandar, izvanredni profesor na katedri rimskog prava od1866., redovni od 1891. god. do smrti 1907. god.

Mallin Dr. Ivo. privatni docent od 1886. do smrti 1907. god.Marjanovid Dr. Luka, redovni profesor kanonskog prava, predavao je u raz-

doblju od 1894. do 1904. god. u pojedinim semestrima pandektno (stvarno) pravo,Maurovié Dr. Milivoj, u svojstvu izvanrednog profesora opde povijesti, preda-

vao je povijest i institucije rimskog prava u I i II semestru 1895/96. te u I se-mestru 1896/97. god.

I" Vidi M. V e d r i §, »Znaiýal prodaje sina u starom Rimu«, Zbornik Pravnogfakulteta u Zagrebu, 1953., str. 118-132., rad koji predstavlja skradeni i sa.eti oblikautorove rasprave koja nije u cijelosti tiskana. Izvorni smisao decemviralne od-redbe IV, 2. autor vezuje za reguliranje noxae dedicije i raspoznaje fazu u razvojudeliktnih sankcija kada deditio znai prestanak ekonomske funkcije delikventau starom kolektivu i njeno prebacivanje u novi proizvodaéki kolektiv oftedenoga.Pojavom novca stvorena je mogudnost procjene efekta §tete i radne snage te timei mogudnost stvaranja .mancipium-a ad tempus. Trokratnu prodaju sina autor vidikao rezultat stvarnog postojanja triju kolektiva §to i stvara neophodnost raski-danja trokratne spone - gensa, agnatske i konaéno u*e obitelji da bi bilo omo-gudeno osnivanje trajnog i do2ivotnog manusa. Pomnom analizom ekonomskih idruftvenih uvjeta autor dolazi do vrlo prihvatljivih argumenata u prilog svojojtezi te dovodi u pitanje plauzibilnost stanovi§ta Levy-Bruhla i Goudy-a, koji, u kraj-njoj konsekvenci u trostrukoj prodaju vide samo puki formalizam.

V. i rad profesora Ved ri § a, »Tabula Hebana. 0 jednom znaiajnom arheo-Wo.kom otkriéu«, Historijski zbornik, 1952, br. 1-4., str. 360.

16 Zbog nepatpunosti u dokumentaciji nismo, naýalost, mogli sa sigurnog6uutvrditi da 1i je i koliko Makanec predavao i tokom ýko1ske 1869/70. do odlaskas Akademije u lipnju 1870. god.

7* 99

Andrassy Dr. Ljudevit, suplent i izvanredni profesor na katedri povijesti i in-stitucija rimskog prava od 1898. god., redovni profesor od 1902. god. do umirovlje-nja 1940. god.

Straohal Dr. Ivan, privatni docent od 1898. do smrti 1917. god.Zobkow Dr. Mihailo, privatni docent od 1906. god. do smrti 1928. god.Rastovan Dr. Pavao, docent od 1927. god., izvanredni od 1929. te redovni pro-

fesor na katedri pandektnog prava do konca 1932/33. god.Eisner Dr. Bertold, redovni profesor po pozivu od II semestrå 1932/33. Preda-

vao je pandektno prava do ukinuda tog predmeta 1941/42. god. te »Sustav rimskogprava« do konca ýkolske 1942143. god'

Horvat Dr. Marijan, honorarni nastavnik od 1938., privatni docent i izvanredniod 1940. te redovni profesor od 1945. god. do smrti 1967. god.

Milid Dr. Ivo, redovni profesor, predavao je rimsko pravo tokom åkolske1945/46. god.

Vedri§ Dr. Martin, asistent od 1947. god., do prelaska na katedru gradanskogprava 1954. god.