GRAEVINAR 54 (2002) 1 43

STRATEKO ZNAENJE SENJA I GRADNJA UTVRDE NEHAJ

Senj je jedno od najznaajnijih i naj-slavnijih mjesta iz burne hrvatske povijesti. Uostalom to je jedini hrvat-ski primorski grad izvan podruja Dubrovake Republike koji nikada, ni u jednom trenutku nije bio okupi-ran od Mleana ili Turaka. Njegova slava i znaenje opjevani su u narod-nim pjesmama, a poslovina hrab-rost i odlunost njegovih branitelja pretoena je u izreku koju je svoje-dobno poznavala cijela Europa: "Bog te uvao senjske ruke!" Taj je neobi-an stari grad izuzetno znaajan i za hrvatsku kulturu ne samo po svojoj bogatoj graditeljskoj batini, ve i po tome to je u njemu 1494. tiskana jedna od prvih hrvatskih knjiga na glagoljici, a rodno je mjesto brojnih i slavnih knjievnika kao to su: Pavao Ritter Vitezovi, Vjenceslav Novak, Milutin Cihlar-Nehajev, Milan Ogrizovi i Silvije Strahimir Kranjevi.

Senj je kroz povijest bio najvea ur-bana aglomeracija na prostoru izme-u Zadra i Rijeke. Smjeten je ispod

Vratnika (698 m n.m.), najnieg pri-jelaza dinarske barijere to hrvatsko kopno dijeli od primorja, zapravo do-diru junih obronaka Velike Kapele i Velebita. To je od pamtivijeka naj-kraa veza Posavine s morem te naj-kraa veza s Pounjem u Bosni. Grad je smjeten na potopljenom uu bujinog toka doline Senjske Drage kroz koju se obruava i slavna senj-ska bura, takoer velika senjska zna-

menitost. Naime velebitska planins-ka barijera zadrava goleme koliine hladnijeg zraka koji se u suenom dijelu prelijeva i rui u snanim nale-tima do mora. U Senju se bura javlja kao jugoistonjak, a Senj je zimi zbog bure uvjerljivo najhladnije mjesto nae obale gdje se temperatura zna spustiti i do -18 0C. Senjska je bura takoer ula u poslovice pa se odu-vijek govorilo da se "bura raa u Se-nju, ivi u Rijeci, a umire u Trstu".

Pretpostavlja se da se najstariji Senj nalazio podalje od mora na brdu Kuk iznad dananjeg Senja na putu pre-ma Vratniku i da se nazivao Sen ili Senia, to bi na ilirskom jeziku zna-ilo staro mjesto. Pretpostavlja se da je na tom istom mjestu bilo predilir-sko, ilirsko i rimsko naselje. Najsta-riji se spomen Senja nalazi kod gr-kog putopisca Pseudo Skilaksa iz 4. st. pr. Krista. Dolaskom Rimljana podie se novo naselje Senia uz mo-re i luku, a 35. g. pr. Krista, u vrije-me Oktavijana, to je municipij i po-lazna vojna toka za napade na bun-tovne Japode u Luci.

Nakon pada Zapadnoga Rimskog Carstva Senjom vladaju Goti i Bizant te Avari s kojima se doseljavaju Hr-

Utvrde

STRATEGIC SIGNIFICANCE OF SENJ AND THE NEHAJ FORTRESS

Already in ancient times the Senj locality was known as a place of strategic significance, mainly because it is situated below the lowest mountain pass enabling access from the coastline to regions located on the other side of the Dinaric mountain barrier. This mountain pass is also the closest one to the region of Posavina and the Una valley in Bosnia. The town was initially built during the Roman Empire when it was a significant port and a military outpost. During the Middle Ages the town was administered by the Croato-Hungarian sovereign and was at that time additionally fortified in face of Turkish threats. However, the most glorious period of Senj was the time after the fall of Klis, starting in 1537, when it was defended by glorious Uskoks, who were forced to flee Herzegovina after Turkish invasion. These warriors attacked and looted Venetian ships and where in the end resettled as a result of the Madrid peace accord, while their boats were burned to ashes. It is during this glorious time of Uskok domination that the Nehaj fortress was built just above the town. This fortress, a masterpiece of defense architecture of these times, still overlooks the town and is currently used as a museum.

Pogled na tvravu Nehaj i Senj

Utvrde

44 GRAEVINAR 54 (2002) 1

vati. O razdoblju do 10. stoljea na ovom podruju vrlo se malo zna, ali se po bliskosti materijalne kulture sa staroslavenskom kulturom june Hrvatske zakljuuje da je i ovaj dio primorja bio u sastavu starohrvatske drave. Iako se pretpostavlja da je Senj biskupiju imao ve u 5. stolje-u, od 1169. je sredite obnovljene biskupije u koju su ukljuene upe: Vinodol, Gacka, Buim i Podgorje. Kralj Bela III. poklonio je Senj 1185. templarima, ali je nakon vjeitih svaa s knezovima krkim (kasnijim Frakopanima), velikog poara i pro-vale Tatara 1242., Bela IV. oduzeo Senj templarima i ustupio im Dubicu na rijeci Uni.

Frankopani su 1271. izabrani za vje-ite potestate i upravitelje grada Se-nja i okolice i za njihova 180 godina dugog upravljanja dolo je do pravoga gospodarskog i kulturnog procvata grada te zamaha graditeljstva. Iz-graene su mnoge sakralne i svjetovne graevine te zidine i utvrde poput obalne tvrave abac i gradskog Katela. Te utvrde postoje i danas s tim to je u tvravi smjetena Luka kapetanija, a Katel kao negdanje sjedite Frankopana i senjskih kape-

tana kasnije je adaptiran i bio je od sredine 19. stoljea pretvoren u a-ki konvikt Oegoviianum. Izgraeni su i mnogi samostani, neki i izvan gradskih zidina, a znaajno su se razvili brodogradnja i trgovina. Valja dodati da su 1388. Frankopani izdali i Statut grada Senja.

Hrvatsko-ugarski kralj Matija Kor-vin oduzeo je Senj Frakopanima 1469. radi obrane od Mleana i Tu-raka. Tada je u Senj smjetena stalna vojna posada i osnovana Senjska kapetanija u koju su bile ukljuena Gacka s Otocem, Brinje i primorje od Senja do Rijeke. Ta je kapetanija kao najstarija bila uzor za organiza-ciju svih ostalih i zaetak Vojne kra-jine. Zanimljivo jest da je Senjska kapetanija 1522. dola pod upravu Ferdinanda Habsburkog jo i prije njegova izbora za hrvatskog kralja. On je bio zainteresiran za obranu Hrvatske od Turaka da bi zatitio Koruku, Kranjsku i tajersku. U Senju su kao kapetani svoju vojni-ku karijeru zapoeli mnogi kasniji generali Vojne krajine i banovi Hr-vatske: Ivan Lenkovi, Juraj Lenko-vi, Petar Krui, Nikola Jurii, Petar Berislavi, Mirko Derenin,

Franjo Krsto Frakopan, Petar Zrinski, Grgur Orlovii, Ivan Ferenberg i Herbert VIII. Auersberg.

Turskim napredovanjem Senj posta-je uporitem prebjega nazvanih us-kocima, posebno nakon pada Klisa 1537. godine i dolaska njegove pre-ostale posade. Uskoka je epopeja trajala punih 80 godina i zauzima vano mjesto u povijesti grada Senja, ali i cjelokupne hrvatske burne pro-losti. Bili su potomci hercegovakih gortaka (s ilirskim korijenima), a iz Senja su organizirano djelovali i na kopnu i na moru te nanosili Turcima, ali i Mleanima, goleme gubitke. Ti hrabri, odvani i neustraivi borci, odjeveni u raskone nonje, na svo-jim su malenim i brzim brodicama (bracere, fuste, brigantini) iz skrive-nih uvala hrvatskih otoka, nou ili za olujna i tmurna vremena, vjeto

Sjeverna strana tvrave Nehaj

Tlocrt i presjek tvrave Nehaj Martina Stiera 1660. godine

Utvrde

GRAEVINAR 54 (2002) 1 45

napadali i plijenili mletako i drugo brodovlje. Bili su krani-katolici te izrazito odani vjeri, tradiciji i obitelji. Osobito su cijenili slobodu i imali su poseban kodeks hrabrosti, a bili su ujedno neogranieno odani svojim zapovjednicima, vojvodama i zastav-nicima, koji su pripadali najvanijim i najhrabrijim uskokim obiteljima.

Kralj ih je Matija nazivao "predziem Dalmacije", Rudolf II. "jedinom tvr-avom u dravi", a papa Grgur XIII. "uskrslim Makabejcima". Spomen je na njihovo djelo sauvan u mnogo-brojnim narodnim pjesmama koje se sjeaju Desantia i Daniia (obitelj Jurja IV. opisao je i A. enoa u roma-nu uvaj se senjske ruke), Ive Senja-nina (pravim imenom Ivan Vlatkovi) i Jurie Senjanina, ali i Senjkinja poput Anelije, Anice i Marice, a posebno Klare Danii.

Uskoci su bili stalna posada senjske obrane, ali su esto ostajali bez ops-krbe i plae pa su bili prisiljeni na gusarenje. Posebno su voljeli plijeniti mletake trgovake brodove, kojih je suradnja s Turcima zapravo svima bila vidljiva. Nanijeli su velike tete mletakoj trgovini, ali je to i uzroko-valo njihovu kasniju propast. Usko-

kom je ratu, koji je 1615. zapoeo napadom mletake flote na Novi Vinodolski i zauzimanjem habsbur-kih posjeda u Istri, povod bilo odbi-janje Habsburke Monarhije da iz Senja protjera uskoke. Nakon Mad-ridskog mira 1617. Austrija je na to ipak pristala. Uskoci su raseljeni u umberak, Otoac, oko Pazina i is-pod Uke. Istodobno su spaljene ili prodane njihove brodice. U Senj iste te godine ulazi njemaka posada. Poslije su u tim posadama ipak prev-

ladavali hrvatski vojnici, ali su Nijem-ci zadrali komandne poloaje.

Dramatino je razdoblje za Europu i za gradnju utvrda nastupilo nakon 1453. i pada Carigrada. Zna se da su ve desetak godina kasnije Turci prvi put bili pred zidinama Senja. Zbog toga se nekad prosperitetni

trgovaki gradi sve vie utvruje. U gradskim je zidinama izgraeno desetak kula, a Martin ih Stier 1660. nabraja ak i 13. Ipak za njihovu je gradnju i pojaavanje uvijek nedos-tajalo novca. Zanimljivo da je najve-u utvrdu u senjskim zidinama dao izgraditi papa Leon X. poetkom 16. stoljea, jo i prije pojave uskoka. Pape su naime Senj drali vrlo va-nim za obranu Italije. Tako je Leono-va ili Papinska kula (koja je i danas sauvana) izgraena od najboljeg

Prikaz Senja i Nehaj na crteu Martina Stiera

Utvrde

46 GRAEVINAR 54 (2002) 1

materijala i bila najljepa, najjaa i najvea, a u njoj su pape uzdravali i posadu od 25 vojnika. I mnogi su drugi pape veim novanim prilozi-ma pomagali i odravali senjsku ob-ranu. Ipak se senjske utvrde i obrana pot-puno konsolidiraju kada je za senj-skog kapetana imenovan Ivan Lenko-vi. Taj potomak jedne grane likih Lenkovia, koji su se poetkom 16. stoljea preselili u Kranjsku, ba kao druge poznate hrvatske obitelji (Bla-gaji, Gusii, Juriii, Kraii...), ista-kao se ve 1529. u borbi s Turcima pri opsadi Bea. Krae je vrijeme bio dozapovjednik bihake kapeta-nije, a senjski je kapetan, pretpostavlja se, postao do 1539., dok je od 1544.

zapovjednik svih uskoka. Od 1553. zapovjednik je Hrvatske krajine, da bi 1556. bio imenovan i za zapovjednika Slavonske krajine. Bio je idejni tvorac stalnog ureenja Voj-ne krajine. Povukao se zbog bolesti

1557., a umro je 1569. i pokopan u franjevakoj crkvi u Novom Mestu 1569. godine gdje je sauvana nad-grobna ploa s njegovim likom. Valja ovdje rei da je i njegov sin Juraj bio poslije senjski kapetan i koman-dant Hrvatske krajine. Lenkovi je posebno uvrstio i obno-vio sve senjske utvrde, ali je kao is-kusan vojni zapovjednik shvatio da je za obranu grada nuno izgraditi novu vrstu utvrdu na oblinjem br-du Trbunjaku koji se s june strane nadvio nad Senjom. Bio je svjestan da bi njegovim zauzimanjem Senj praktiki ostao bez obrane, posebno to bi se tu neprijatelj mogao utabo-riti i kao na dlanu nadgledati grad. Isto je tako bio svjestan da tadanjim

razvojem artiljerije postojee fortifi-kacije vie ne pruaju dovoljnu za-titu. Utvrde su prije razvitka artilje-rije poivale na visinskoj obrani i bliskoj bitci. Neprijatelj je nastojao doi to blie da bi minirao podno-

je utvrde ili se popeti do tjemena da bi prodro u unutranjost utvrde. U svim je tim sluajevima visina bila znaajna prednost. No sada, da bi se amortizirali artiljerijski udari, kule su morale biti sve nie i masivnije, a razdaljina se meu sukobljenim stra-nama sve vie poveavala. Ideal sto-ga postaje pravilan matematiki tlocrt koji je osnova kompaktnog bloka s malim kulama za topove. Stvaraju se tako kvadrati, zvijezde, trokuti, poligoni i drugaiji geometrijski ob-lici ispred kojih se iskopavaju vrsti i masivni nasipi.

Potreba za gradnjom novih utvrda posebno je bila uoljiva na naoj obali jer su te utvrde morale osigu-rati obranu od napada i s kopna i s mora. Upravo su zato i Mleani na naoj obali, ba kao i na Levantu, izgradili cijeli niz novih katela, spo-sobnih da odole razvoju ratnog umi-jea i tehnike. No nova utvrda koju je Lenkovi zamislio i njezinu izgra-dnju nadzirao morala se ipak prilago-diti uvjetima terena. Zato su izostali okolni nasipi i bedemi, jer ih je bilo gotovo nemogue iskopati u ivoj stijeni. Izgraen je stoga samosvo-jan i uzoran renesansni katel koji po preciznosti, funkcionalnosti i ob-likovanju nesumnjivo predstavlja znaajan napredak u izgradnji ratnih graevina novog vremena i pravo je malo remek-djelo fortifikacijskoga graditeljstva. Graen je gotovo isto-dobno kada i utvrda u Sisku (1544.-1550.) pa moe biti ilustrativan prim-jer usporedbe iste funkcije u razlii-tim zemljopisnim i geolokim uvjeti-ma. Ovdje je graena vrsta kamena kocka na stijeni, a u Sisku trokut sa zdepastim oblim kulama i golemim zvjezdastim zemljanim opkopima. Za sisaku se utvrdu zna da je njezin graditelj Petar iz Milana, uz niz poz-natih domaih graditelja. Ovdje imena graditelja nisu poznata, ali se u graditelja svrstava samog Ivana Len-kovia, vjerojatno najboljeg pozna-vatelja svih utvrda na hrvatsko-turs-koj granici. On je na novoj utvrdi

Stariji crte tvrave Nehaj nepoznatog autora

Utvrde

GRAEVINAR 54 (2002) 1 47

ostavio i svojevrstan potpis - svoj grb i godinu (1558.) izgradnje.

Katel Nehaj, kako su mu ime smjesta nadjenuli prkosni uskoci, izgraen je od materijala poruenih crkava i samostana te ostalih graevina izvan senjskih zidina. Zna se da je u tom dijelu postojao nekadanji templar-ski samostan s crkvom Sv. Jurja, a prema otkriu temelja crkve, za ob-nove utvrde prije nekoliko desetljea, mogue je da je Nehaj sagraen up-ravo na mjestu crve. Postojao je i veliki franjevaki samostan s crkvom Sv. Petra uz koji su krki feudalci bili izgradili svoju grobnicu. Postojala je i crkva Sv. Duha koja je ve prije poruena da ne bi Turcima posluila kao uporite. ak je i danas na kamenju ugraenom u utvrdu mogue uoiti koji se materijal rabio za izgradnju. Pretpostavlja se da je prva treina graena od lokalnog kamena vapnenca, da je sljedea svjetlija treina graena od pravilno klesanog kamena (vjerojatno iz fra-njevakog samostana), a da je za preostali dio do vrha uporabljen ka-men mijeanog podrijetla te da je tu ugraeno sve to se moglo pronai. Ima meu kamenim kvadrima ugra-enim u Nehaj i onih s natpisima, ali

ih je vrlo teko proitati. Na jednome, desno od ulaza na sjevernoj strani, jasno je napisano: Religioni Scti Pauli... Slian se odlomak nalazi i na zapadnoj strani, a vjerojatno po-tjee iz nekog pavlinskog samostana ili crkve.

Utvrda se sastoji od unutranje et-vrtaste jezgre i vanjskoga robusnoga kamenog plata i gotovo je potpuno pravilni kvadrat (tono 23,25 x 23,50 m). Visina iznosi 18 m. U sredinjem je dvoritu smjetena velika cisterna koja je svojim rezervama vode omo-guavala braniteljima dugotrajnu ob-ranu. Iznad krunita su tri grba. U sredini je grb austrijskog nadvojvo-de Ferdinanda, lijevo kapetana Len-kovia, a desno grb kapetana Herberta VIII. Turjakog koji je ga je nasli-jedio. Zidovi su s vanjske strane i-roki izmeu 3,30 m i 2 m i prema vrhu se suavaju, dok su unutranji prema dvoritu prosjeno iroki 1

metar. Posebna je zanimljivost da je utvrda potpuno orijentirana prema stranama svijeta. U nju se ulazi sa sjeverne strane posebnim kamenim stubama preko drvenog mosta i kroz uska dvostruka vrata. U prizemlju je s desne strane bilo smjeteno ognji-te, a uokolo prostorije za smjetaj i oruje. Na prvom su katu bile pros-torije za asnike i zapovjednika tvr-ave, a na drugom je katu bila smje-tena topovska baterija s 11 topova. Vrh je tvrave sluio kao vidikovac, a u zidovima su brojni otvori za pu-karnice. Na svim su uglovima i iznad ulaza postavljene posebne promatra-

ke kule koje su poneto isturene od linije fasade i zapoinju otprilike na visini drugog kata utvrde. Promatra-nice su povezane posebnim grudob-ranom na ijoj je junoj strani izve-den i manji zahod. S vrha se kule mogu promatrati svi prilazi Senju s kopna i s mora te primati dimni i sv-jetlosni signali od suradnika s otoka i obale.

Procijenjeno je da je u tvravu ugra-eno vie od 3400 prostornih metara materijala. Ako se pretpostavi da je-dan prostorni metar tei prosjeno 2,2 tone, moe se izraunati da je u tu snanu i monumentalnu utvrdu ugraeno gotovo 7500 tona kamena, pijeska i vapna. Nije stoga udno to je brzo ponestalo materijala za izgrad-nju i moemo samo zamisliti to je sve Lenkovi poruio da bi uvrstio svoju veliku kamenu kocku. Uosta-lom za obnove 1976. pronaeni su i dijelovi Senjske glagoljske ploe s biljnim ornamentima i glagoljskim slovima, za koju se pretpostavlja da je nastala istodobno kad i Baanska ploa, iako su u stubite tvrave ug-raeni tek u 19. stoljeu. U rekon-strukciji sauvanih ulomaka vide se i tri retka negdanjeg podueg natpi-sa, a moe se samo proitati: V ime Otca i Sina i Svetoga Duha. Kamen te ploe potjee iz antike, a u sred-njem mu je vijeku klesarski obrae-na poleina i tako je nekad upotri-jebljen kao plutej (pregradna ploa) u jednoj od senjskih crkava. Ploa je razbijena kada je pronaena jer je

Detalj proelja tvrave Nehaj

Cisterna u unutranjosti tvrave

Kameno stubite i ulaz u tvravu

Utvrde

48 GRAEVINAR 54 (2002) 1

natpis bio nevidljiv, a ostaci se uvaju u Gradskom muzeju.

Tvrava je Nehaj u potpunosti oprav-dala i svoje ime i svoju svrhu jer za-pravo nikada nije napadnuta. Svojom je monumentalnou i opremljeno-u te hrabrou svojih branitelja nat-jerala sve mogue napadae da je paljivo izbjegavaju. No s vremenom je stradala od zuba vremena i od ne-odravanja, jer esto nema novca ni za hranu i plau braniteljima, a kamoli za redovito odravanje. O otee-njima se jo ne govori u izvjetajima carskih inenjera Giovanija Pieronija 1639. i Martina Stiera iz 1660. godi-ne, tu se mnogo vie govori o bijed-nom stanju gradskih zidina. Pieroni posebno lijepo i razborito govori o obrambenoj vrijednosti Nehaja i is-tie da bi valjalo samo podignuti kapelicu potrebnu braniteljima. Martin Stier je mnogo kritiniji, potaknut novijim spoznajama o napretku oruja i obrane. On tvrdi da paljba s tvrave ne moe pokrivati cijeli grad, a zamjera joj i to to nema pravih obrambenih mogunosti za zaustav-ljanje i onemoguavanje neprijatelja, posebno pri nonom juriu. Smatra da bi neprijatelj mogao s gornje strane doi do pred same zidine, postaviti tonu baruta i itavu tvravu onesposobiti. Zato predlae iskopa-vanje jarka te ukupovanje i ugradnju vrste drvene ograde te povezivanje utvrde s gradom, zapravo predlae osuvremenjivanje senjske obrane.

Johan Weickhard Valvasor (1641.-1693.), koji je u svom najpoznatijem djelu Slava vojvodine Kranjske pod-robno opisao i narisao gradove Hrvat-skog primorja i Istre, i sam je kao vojnik slubovao u Senju. Ne govori se mnogo o utvrdama ni o njihovu stanju, ali sudei po ondanjem nje-govu crteu Senja, koji svi smatraju najpreciznijim (to se ne bi moglo rei za neke druge njegove crtee), ini se da su u meuvremenu (do nastajanja crtea 1687.), gradske zidine ipak bile popravljene. Posljed-nji je popravak senjskih zidina i ob-novu kula u njima obavio karlovaki general Leopold barun Scherzer 1747. godine. Tvrava Nehaj u to vrijeme nije doivjela nikakve znaajnije promjene, osim to su, prema opisu iz 1749., brojne pukarnice zazidane zbog bure. U 19. je stoljeu Senj granino mjesto kroz koje prolaze brojne vojnike trupe pa se tvrava pokuava urediti za njihovo stacioni-ranje. Zato je proiren ulaz i pregra-en prostor pred ulazom, opet zbog zatite od bure. Praktiki je ponosni Nehaj, koji i danas potpuno domini-ra panoramom Senja, sauvan goto-vo u cijelosti do dananjih dana ona-ko kako je izgraen. Ozbiljnije je stradao tek u Drugome svjetskom ratu, ali je potom temeljito obnovljen.

Kada je nakon osloboenja Like (1689.) prestala neposredna turska opasnost, zapoeli su veliki sukobi senjskih patricija i puana s vojnom upravom (u jednoj se istaknuo i P. R. Vitezovi) oko potvrde starih gradskih privilegija. Osloboenje senjskog zalea omoguilo je razvoj trgovine, a obnavlja se i senjska bro-dogradnja. Gospodarskom usponu uvelike je pripomogla izgradnja Jo-zefinske ceste od Karlovca do Senja koju je od 1776.-1779. gradio bojnik Struppi. Tom prilikom su u gradskim vratima u blizini Katela, i na mjes-tu nekadanje ugaone kule, izgrae-na Gradska vrata s natpisom: Iose-phinae finis. Na vratima je i oznaka udaljenosti u germanskim miljama od Senja: do Karlovca 13,5 g.m. (102 km), do Zagreba 21 g.m. (160 km) i do Bea 63. g.m. (472,5 km). Austrijski car Josip II. bio je prijatelj slavne senjske obitelji Vukasovi (iz koje potjee poznati graditelj barun i podmaral Filip Vukasovi) pa je nekoliko puta boravio u Senju. Radi gospodarskog razvitka jo je prije (1746.) ukinuta i senjska kapetanija te prikljuena otokoj regimenti. Pre-ma planovima Filipa Vukasovia, ali i Josipa Kajetana Kneia, gradi se i ureuje senjska luka iz koje je prem-

Top i dio izlobe grbova na drugom katu tvrave

Tlocrts drugoga kata rekonstrukcije topnike baterije

Utvrde

GRAEVINAR 54 (2002) 1 49

jeten bujini potok koji je iz Senj-ske Drage donosio u luku velike na-nose. Sreuje se i vodoopskrba grada. No zavretak Lujzinske ceste 1811. skree sav promet prema Rijeci. Stoga se od 1833. do zakljuno 1845. gradi nova Jozefinska cesta, graditelj koje je Kajetan Knei. On zadrava staru trasu od Karlovca do Josipdo-la, dok od Josipdola gradi novu tra-su preko Velike Kapele na Vratnik i Senjsku Dragu. Cesta je bila neto dua (115 km), ali je po svojim pro-metnim karakteristikama bila znatno povoljnija. Posebna je zanimljivost da je nova Jozefina nakon asfaltira-nja 1950. godine pretrpjela minimal-ne korekcije te da je za Domovins-kog rata prihvatila praktiki sav ces-tovni promet iz Dalmacije te Bosne i Hercegovine prema unutranjosti Hrvatske.

Senj je u civilnu Hrvatsku ukljuen kao i svi gradovi Vojne krajine tek 1871. godine. Meutim svi pokuaji Senjana da dobiju eljezniku vezu sa zaleem bili su bezuspjeni, iako je Kajetan Knei (koji je na kraju ivota ivio u Senju i postao njego-vim poasnim graaninom) imao ve izraene projekte. Izgradnjom eljez-nike pruge za Rijeku (graena je teka obilazna pruga upravo da se

eliminira konkurencija Senja i Bakra), a poslije za Split, zadan je teak uda-rac senjskoj trgovini koja je otad ve-zana samo uz izvoz drva iz neposred-ne okoline. Stagnacija se nastavlja i u jednoj i u drugoj Jugoslaviji, a Senj je gotovo potpuno opustoen u tekom bombardiranju u Drugome svjetskom ratu. Kasnije je dugovje-na Senjska biskupija 1969. sjedinje-na u Rjeko-senjsku nadbiskupiju i sjedite preseljeno u Rijeku, iako je u Senju ostao biskupski i kaptolski arhiv, biskupska knjinica i riznica katedrale. Posebno teke trenutke proivljava ovaj slavni grad u dana-nje vrijeme kada je praktiki presta-lo s radom cijelo senjsko gospodars-tvo. Grad se tek poneto odrava tran-zitnim turizmom, ali i lovnim u vele-bitskom zaleu te ljetnim na svojim mnogobrojnim plaama.

Spomenuli smo da je grad teko stra-dao u bombardiranju tijekom Drugo-ga svjetskog rata, a tom je prilikom stradala i tvrava Nehaj, kojoj se prije toga samo jednom, tijekom 19. stoljea, munja sruila kulu, a to je popravljeno 1924. godine. Njema-ka je vojska tvravu minirala, potom je jaka bura otetila krov, a kasnije su avionski projektili probili sjever-nu stijenu tvrave, sruili krov i raz-

nijeli podove pojedinih katova. Kro-vite je popravljeno 1945., a zid 1956. godine. Velikim zalaganjem predsjed-nika Senjskog muzejskog drutva dr. Vuka Krajaa, odlueno je da se tvr-ava Nehaj preuredi u muzej. Konzer-vatorski su radovi zapoeli 1964., skupljena je dokumentacija iz bekih i domaih arhiva. Tada su ispod stuba pronaeni fragmenti senjske ploe, a ispod poda junog trakta tvrave os-taci jednobrodne manje crkve s polu-krunom apsidom i manjim oltarom, za koju se pretpostavlja da bi mogla biti iz 11. ili 12. stoljea.

Obnova je napravljena po projekti-ma profesora Arhitektonskog fakul-teta u Zagrebu Juraja Denzlera, dipl. ing. arh., i Marije Vilii, dipl. ing. arh. Vraena je i sauvana izvornost tvrave, publici otvoreni ostaci tvr-ave, a prizemlje, prvi i drugi kat preureeni su u izlobene prostore; prostori drugoga kata esto slue za odravanje kulturnih i glazbenih pri-redaba, znanstvenih skupova i drug-ih kulturnih zbivanja. Obili smo nedavno grad Senj i uvje-rili se da taj grad zaista ima to poka-zati. Tipino mediteranske zbijene krivudave uliice unutar stare pete-rokutne gradske jezgre oivljene su lukovima i balaturama. Postoji i est povezanih trgova (Cilnicu s Katelom i fontanom Kajetana Kneia ve smo posredno spominjali). Na trgu Mala placa nalazi se gotika gradska vijenica s gradskom loom, dvori-tem, kua Homoli (poznatija kao kua Danii) s renesansnim trifora-ma, kua uskokog kneza Martina Posedarskog s renesansnim proe-ljem, kua Domazetovi, zvana Fe-rajna. Dojmljiva je romanika kate-drala Sv. Marije te zavjetna mornar-ska crkva Sv. Marije na Artu. Do ru-enja u Drugome svjetskom ratu pos-tojala je usred Senja trobrodna crkva Sv. Franje, znamenita po nadgrob-nim ploama. Valja rei da je sau-van i da se obnavlja dio gradski zidi-na, a posebno onih s istoka i sjevera, a sauvan je i djelomino obnovljen

Krovite promatrake kule i zahod tvrave Nehaj

Utvrde

50 GRAEVINAR 54 (2002) 1

i dio gradskih tvrava, poput abca, Lipice, Trybenca ili Leonove kule. teta to je slavni Katel u prilino jadnom stanju. No ve je na prvi pog-led uoljivo da Senjani vole svoj grad i njegovu slavnu prolost te da se ipak s velikim marom odnose prema svim ostacima vrijedne graditeljske i kul-turne batine.

Jo smo ljepi dojam stekli za posje-ta Gradskom muzeju smjetenom u palai Vukasovi, gotiko-renesans-noj zgradi iz 15. stoljea, s baroknom nadogradnjom iz 18. stoljea. U mu-zeju se nalazi nekoliko stalnih izlo-aba: Glagoljica i tiskarstvo na pod-ruju grada Senja, Intelektualni krug grada Senja, Senjsko pomorstvo kroz povijest, Novija senjska povijest te zbirke arheolokih i hidroarheolo-kih nalaza, etnografska zbirka o Bu-njevcima i prirodoslovna o Velebitu. To jo nije sve jer su tri izlobe pos-tavljene i u tvravi Nehaj: Senjske crkve kroz povijest, Senjski uskoci i Senjska primorska kapetanija te Gradski i plemiki grbovi Senja. Tvr-ava je Nehaj za posjetitelje inae otvorena od svibnja do studenoga, a prema dogovoru i u drugo vrijeme. Kada se tome doda ve spominjani biskupski i kaptolski arhiv, velika knjinica i zbirka sakralne umjetnosti

od 13. do 20. stoljea, smjetena u dvorani Carina (upni dvor), zaista se namee pitanje koji drugi grad sline veliina (Senj ima neto vie od 5000 stanovnika) moe ponuditi toliku kulturnu raznolikost i bogat-stvo.

No to nije sve to nas je za posjeta Gradskom muzeju oduevilo. Iako smo stigli nenajavljeni bili smo vrlo srdano i poslovno primljeni. Nigdje ni traga umoru, nezainteresiranosti i alopojkama toliko uobiajenom u slinim sredinama. ak smo smjesta dobili sve pretiske lanaka o fortifi-kacijskim graevinama, iz kojih smo uostalom i crpili podatke o ovom napisu. Mnogo bolje i bre nego drugdje gdje smo se znali tjednima unaprijed najavljivati. U srdanosti i spremnosti posebno je prednjaila v.d. ravnateljica i kustosica Blaen-ka Ljubovi, prof., ali i ostali lano-vi toga malog kolektiva. To nas je uvjerilo da se ne treba brinuti za bu-dunost Senja, usprkos svim sada-njim tekoama, jer tolika ljubav pre-ma svom gradu i njegovoj slavnoj prolosti nije samo znaajka profesi-onalnih djelatnika, ve je odlika svih Senjana. A kulturno i povijesno bo-gatstvo zaista moe biti temelj pra-voga turistikog razvoja ovoga grada.

Zajedno s kustosom Darkom Neki-em, prof., obili smo i tvravu Ne-haj, iako je puhala uvena senjska bura. To stvarno nije prava bura, govorio nam je mladi kustos, a neka-danje su orkanske bure zapravo i velika rijetkost, moda i zbog toga to je Senjska Draga desetljeima poumljivana. Uz struno vodstvo prof. Nekia razgledali smo sve di-jelove tvrave i sve postavljene iz-lobe. Tvrava je iskljuivo namije-njena njegovanju povijesti Senja i uskoka. Vidjeli smo kopiju nadgrob-ne ploe Ivana Lenkovia, kljueve Klisa, uskoke odore, grbove i sl. Popeli smo se i na vrh te unato buri ustanovili da je tvrava izvrstan vidi-kovac s lijepim pogledom na Hrvat-sko primorje i otoke Rab, Goli, Prvi, Cres i Krk te na planine Gorskog kotara, Uku i Velebit. Kasnije na povratku u Senj, u kojem je gotovo nemogue pronai mjesto odakle se

Nehaj ne vidi, saznali smo da je ovo prva zima kada u Senju nije otvoren hotel zbog znanih problema s priva-tizacijom. Stoga su putnici zaustav-ljeni u prometu zbog nevremena mo-rali spavati u svojim automobilima. Zaista tuna sudbina za gradi koji je nekada bio neizbjena tema na mnogim europskim carskim i kra-ljevskim dvorovima i u papinskim palaama.

Pripremio: Branko Nadilo

Promatrake kule okrenute gradu

Leonova kula u gradskim zidinama