Djeca Zemlje knj. 2

AUEL Jean M.

DOLINA KONJA

BIBLIOTEKA GLOBUS

Recenzenti MATE MARAS, DAMIR MIKULIÈIÆ

Urednica ALEMKA KRALJ-ŠTIH

Preveo Mate Maras

Izdavaè:

Globus Zatreb 1989.

Zahvale

Osim osoba spomenutih u Plemenu Spiljskog medvjeda, koje su mi svojom pomoæu neprekidno bile pri ruci i za ovu knjigu iz serije Djeca zemlje i tako me ponovno zadužile, moju zahvalnost zaslužuju i:Dr. Denzel Ferguson, upravitelj stanice Melheur Field u pustinjskim stepama na središnjoj visoravni Oregona, te osoblje te stanice, osobito Jim Riggs koji me je, pored mnogih drugih stvari, nauèio kako se pali vatra, kako se upotrebljava bacaè koplja, kako se od rogoza prave prostirke za spavanje, kako se kala kameno oruðe, kako se razmazuje jelenji mozak - tko bi pomisljo da na taj naèin jelenja koža može postati baršunasto meka?Doreen Gandy, zbog pažljiva èitanja i dragocjenih opaski koje su me uvjerile da je ova knjiga samostalna.Ray Auel, zbog podrške, poticanja, pomoæi i - pranja suda.

Prvo poglavlje Bila je mrtva. Nije bilo važno što su ledene iglice kiše bièevale njezinu golu kožu. Mlada žena žmirila je u vjetar navlaèeæi kukuljicu od lasièjeg krzna na èelo. Žestoki zapuši priljubljivali su medvjeðu kožu uz njezine noge.Je li ono drveæe naprijed? Pomislila je da se sjeæa kako je vidjela kržljavi niz raslinja na vidiku i požalila što nije obratila veæu pozornost, ili što njezino pamæenje nije dobro kao pamæenje ostalih u Plemenu. Još je o sebi razmišljala kao o èlanu Plemena, iako to nikada nije bila, a sada je bila mrtva.Pognula je glavu i povila se prema vjetru. Odjednom ju je zapljusnula oluja, navaljujuæi sa sjevera, a njoj je oèajnièki trebao zaklon. Ali nalazila se daleko od spilje i nije poznavala taj kraj. Mjesec je prošao pun krug mijena otkada je otišla, ali još nije imala pojma kamo ide.Na sjever, na kopno iza poluotoka, to je bilo sve što je znala. One noæi kad je Iza umrla, rekla joj je da napusti Pleme, rekla joj je da æe Braud naæi naèina kako da joj naškodi kad postane voda. Iza je imala pravo. Braud juje povrijedio, gore nego što je to mogla zamisliti.On nije imao pravoga razloga da mi oduzme Darka, pomisli Ejla. On je moj sin. Braud nije imao ni pravoga razloga da me prokune. Zbog njega su se duhovi naljutili. Zbog njega je nastao potres. Ovoga puta barem je znala što je èeka. Ali to se dogodilo tako brzo da je èak i Plemenu trebalo vremena da to prihvati, da nju izgubi iz vida.

Ali oni nisu mogli sprijeèiti Darka da je doðe vidjeti, iako je bila mrtva za ostatak Plemena.Braud ju je prokleo u naglosti koja se rodila iz srdžbe. Kad ju je Brun prokleo, po prvi put, sve ih je na to pripremio. Imao je razloga; oni su znali da-on to mora uèiniti, a njoj je dao priliku da se opravda. Podigla je glavu da bi primila još jedan ledeni udarac i zapazila da se mraèi. Uskoro æe pasti noæ, a njezine su noge veæ ukoèene. Mrzla bljuzgavica promoèila je njezinu kožnu obuæu usprkos ovojima od šaša kojim ju je nabila. Odahnula je kad je vidjela jedan patuljast i èvornat bor.Drveæe je bilo rijetko u stepi; raslo je samo na mjestima gdje je bilo dovoljno vlage. Dvostruki red borova, breza ili vrba, kojima je vjetar davao zakržljali nesimetrièan oblik, obièno je oznaèavao vodeni tok. Drveæe je bilo dobrodošlo na vidiku u sušno doba kad se podzemna voda teško može naæi. Kad bi se oluje spuštale s velikog sjevernog ledenjaka niz otvorene ravnice, drveæe je pružalo zaštitu, koliko god ona bila slaba.Nekoliko narednih koraka dovelo je mladu ženu na rub potoka, iako je samo uzak kanal tekao izmeðu obala zarobljenih u ledu. Okrenula se na zapad slijedeæi struju i tražeæi gušæe raslinje koje bi je bolje zaklonilo nego obližnji grm.Klipsala je naprijed s nabijenom kukuljicom, ali bi podizala pogled kad bi vjetar naglo jenjao. S druge strane potoka niska obala obeæavala je bolji zaklon. Nimalo joj nije pomogao šaš u obuæi kad joj je do nogu prodrla ledena voda, ali ona je bila sretna što se sklonila od vjetra. Prljava kosina obale bila je udubljena na jednom mjestu, ostavljajuæi krov od isprepletenog korijenja i trave, te prilièno suho mjesto ispod njega.Odriješila je promoèeno remenje koje je pridržavalo košaru na njezinim leðima, i zbacila breme sa sebe, zatim uzela tešku turovu kožu i debelu granu bez granèica. Podigla je nizak, nagnut šator, pritisnut dolje kamenjem i nanesenim drvljem. Grana ga je pridržavala da bude otvoren sprijeda.Odvezala je zubima remenje s pokrivala svojih ruku. To su bili okrugli komadi kože s krznenim opšavom, skupljeni u zapešæu, s prorezom na dlanovima da se može provuæi palac ili ruka kad ushtjedne nešto prihvatiti. Njezina pokrivala za noge bila su naèinjena na isti naèin, ali bez proreza, i ona se namuèila dok je razvezala nabrekle kožne trake omotane oko gležnjeva. Dobro je pazila da saèuva mokri šaš kad je skinula pokrivala.Položila je ogrtaè od medvjeðe kože na tlo u šatoru, okrenuvši mokru stranu dolje, stavila šaš i pokrivala za ruke i

noge odozgo, zatim se zavukla unutra. Omotala je krzno oko sebe i privukla košaru da zatvori ulaz. Trljala je mrzle noge i, kad se ugrijalo njezino vlažno gnijezdo od krzna, zgrèila se i sklopila oèi.Zima je ispuštala svoj posljednji ledeni dah, nerado uzmièuæi pred proljeæem, ali mlado godišnje doba je bilo neodoljivo. Meðu mraznim ostacima ledenjaèke studeni, prvi znaci topline obeæavali su ljetnu žegu. U nagloj promjeni oluja je prestala preko noæi.Ejlu su probudili odsjaji blješteæega sunca koje se odražavalo na snijegu i ledu duž obala. Nebo je bilo duboko i blistavo modro. Iskidane krpe oblaka jurile su daleko prema jugu. Ispuzla je iz šatora i potrèala bosa do vode noseæi mijeh. Ne mareæi za ledenu hladnoæu, napunila je mjehur obložen kožom, napila se i otrèala natrag. Nakon osvježe-nja na obali zavukla se opet u krzno da se ugrije.Nije dugo ostala. Previše je željela da bude vani, sad kad je opasnost od oluje prošla i kad se smiješilo sunce. Omotala je noge pokrivalima koja su se osušila od njezine tjelesne topline i navukla medvjeðu kožu preko krzna u kojem je spavala. Uzela je komad sušenog mesa iz košare, smotala šator, spremila pokrivala za ruke i krenula dalje žvaèuæi meso.Potok je tekao prilièno ravno niz blagu strminu, bilo je lako hodati. Ejla je jednolièno mumljala ispod glasa. Ugledala je mrlje zelenila blizu obale. Poneki cvjetiæ, hrabro gurajuæi svoje siæušno lice kroz smekšane krpe snijega, budio je u njoj smiješak. Jedna ledena svijeæa se odlomila, pala kraj njezine staze i zatim se otkotrljala naprijed nošena brzom strujom.Proljeæe je bilo poèelo kad je ona napustila spilju, ali na južnom kraju poluotoka je bilo toplije i novo godišnje doba je ranije poèinjalo. Planinski lanac bio je brana oštrim ledenjaèkim vjetrovima, a primorski lahori puhali su s mora zagrijavajuæi i vlažeæi uski obalni pojas tako da su južne padine planina imale umjereno podneblje.Stepe su bile hladnije. Ejla je zaobišla istoèni kraj lanca, ali dok je putovala na sjever preko otvorene prerije, i proljeæe je"napredovalo jednakom brzinom. Èinilo se kao da ne postaje nimalo toplije nego u rano proljeæe.Promukli krici nekoliko èigri privukoše njezinu pažnju. Podigla je pogled i vidjela ptice nalik na galebove kako lebde zrakom raširenih krila i klize bez napora. More mora biti blizu, pomislila je. Ptice bi se sada morale gnijezditi - a to znaèi da ima jaja. Ubrzala je korak. A možda bude na stijenama i dagnji i èanèica i priljepaka, a lokvice æe biti pune vlasulja.Sunce se približavalo zenitu kad je stigla do zaklonjenoga zaljeva koji su zatvarali dijelovi južne obale i

sjeverozapadne kose poluotoka. Napokon je došla do široke prevlake koja je povezivala taj komad zemlje s kontinentom.Ejla zbaci košaru s leða i pope se na kamenitu uzvisinu koja se dizala iznad okolnog krajolika. Teški valovi nagrizli su gromade kamenja s morske strane. Jato prepelica i èigri oglasilo se Ijutitim kriještanjem kad je ona poèela skupljati jaja. Razbila ih je nekoliko i popila, bila su još topla. Ostala jaja je spremila u nabor svoga ogrtaèa prije nego što je sišla s uzvisine.Skinula je obuæu i zagazila u valove da spere pijesak s dagnji koje je skinula s kamenja u razini vode. Vlasulje nalik na cvijeæe uvukle su glavice kad je segnula da ih poèupa iz plitke lokvice koja je preostala nakon oseke. Ali ove vlasulje imale su oblik i boju koje nije poznavala. Zaokružila je ruèak s nekoliko školjaka umjesto toga, iskopavši ih iz pijeska gdje ih je otkrila blaga udubina. Nije ložila vatru nego je uživala u sirovim darovima mora.Zasitivši se jajima i morskom hranom, mlada žena se odmarala u podnožju visoke stijene, zatim se opet popela na nju da bolje razgleda obalu i kopno. Obgrlivši koljena sjedila je na vrhu litice i gledala preko zaljeva. Vjetar joj je u lice donosio miris bogatoga života u njedrima mora.Južna obala kontinenta svijala se u blagom luku prema zapadu. Iza uske trake drveæa mogla je vidjeti široku zemlju stepa, nimalo razlièitu od hladne prerije na poluotoku, ali bez ikakva traga ljudskim naseljima.To je, dakle, pomisli, kopno iza poluotoka. Kamo æu sada krenuti, Iza? Ti si mi rekla da su ovdje Drugi, ali ja nikoga ne vidim. Dok je promatrala prostranu pustu zemlju, Ejiine se misli vratiše u onu strašnu noæ kad je Iza umrla, prije tri godine.

- Ti ne pripadaš Plemenu, Ejla. Roðena si meðu Drugima; ti pripadaš njima. Moraš otiæi odavde, dijete, morašpronaæi svoj rod.- Otiæi! Kamo æu poæi, Iza? Ja ne poznajem Druge, neznam gdje bih ih mogla potražiti.- Na sjeveru, Ejla. Poði na sjever. Njih ima mnogo nasjeveru, na kopnu iza poluotoka. Ovdje ne možeš ostati.Braud æe naæi naèina da ti naškodi. Idi i naði ih, dijete moje.Pronaði svoj narod, naði sebi par.Tada nije otišla, nije mogla. Sada nije imala izbora. Morala je naæi Druge, nitko joj drugi nije preostao. Nije se mogla vratiti, nikada više neæe vidjeti svoga sina.Suze potekoše niz Ejlino lice. Prije nije plakala. Život joj je bio na kocki, kad je odlazila, a bol je bila raskoš koju nije mogla sebi priuštiti. Ali kad je jednom brana popustila, ništa je više nije moglo sprijeèiti.- Dark... èedo moje - zajecala je, zagnjurivši lice u dlanove. - Zašto mi te je Braud oduzeo?Plakala je za svojim sinom i za Plemenom koje je ostalo za njom; plakala je za Izom, jedinom majkom koju je zapamtila; plakala je zbog svoje samoæe i straha pred nepoznatim svijetom koji ju je èekao. Ali nije plakala za Krebom koji ju je volio kao svoje dijete, za njim još nije plakala. Ta žalost je bila previše svježa; ona još nije bila spremna da se s njom suoèi.Kad su joj suze zasušile, Ejla je u daljini ugledala velike zapjenjene valove. Promatrala je kako se valjaju i pjene razbijajuæi se o nazupèane hridine.Bit æe lako, mislila je.Ne! Potresla je glavom i uspravila se. Rekla sam mu da mi može oduzeti sina, da me može otjerati, da na me može baciti smrtno prokletstvo, ali da me nikad neæe natjerati na samoubojstvo!Liznula je sol s usne, kiseo smiješak preletio joj je licem. Zbog njezinih su se suza Iza i Kreb uvijek ljutili. Oèi pripadnika Plemena nikada nisu suzile, osim u bolesti; èak ni Dark nije plakao. Imao je mnogo njezinih osobina, mogao je èak ispuštati glasove poput nje, ali Darkove velike smeðe oèi nosile su obilježja Plemena. Ejla brzo siðe s uzvisine. Dok je dizala košaru na leða, pitala se da li su

njezine oèi doista slabe, ili i svi Drugi imaju oèi koje suze. Zatim još jedna misao prostrijeli njezin mozak: Pronaði svoj narod, naði sebi par. juæi i dalje košaru na glavi. Držala ju je jednom rukom, a drugom pokušavala napredovati prema suprotnoj obali. Struja ju je podigla i ponijela, ali samo kratak komad puta. Zatim su joj noge udarile o kamenje i nekoliko èasaka

poslije toga izašla je na obalu. Mlada žena putovala je duž obale na zapad, pregazila je mnoge potoke i rjeèice koji su iz unutrašnjosti tekli u more, dok nije, napokon, stigla do jedne veæe rijeke. Tada je zaokrenuta na sjever, prateæi brzu struju i tražeæi mjesto gdje bi je pregazila. Prošla je kroz obalni pojas borova i ariša, drveæa koje je ponegdje divovski nadrastalo svoje patuljaste roðake. Kad je stigla u kontinentalne stepe, skupine vrba, breza i jasika pridružile su se èvornatim èetinjarima koji su obrubljivali rijeku.Pratila je svako zavijanje i skretanje rijeènoga toka, postajuæi svakoga dana sve zabrinutija. Rijeka ju je vraæala prema istoku u svom.opæem sjeveroistoènom pravcu. Ona se nije željela vratiti na istok. Neki èlanovi Plemena lovili su po istoènom dijelu kopna. Ona je u svojoj seobi namjeravala okrenuti na zapad. Nije htjela riskirati da se susretne i s kim iz Plemena - ta na njoj je ležalo smrtno prokletstvo! Morala je naæi naèina da prijeðe rijeku.Kad se rijeka proširila i razbila u dva kanala oko pješèanog otoèiæa obrasloga grmljem, odluèila se na prijelaz. Nekoliko veæih gromada u kanalu s druge strane otoka navelo ju je na pomisao da je mjesto dovoljno plitko za gaz. Bila je dobra plivaèica, ali nije željela da joj se smoèe odjeæa i košara. Trebalo bi previše vremena da se osuše, a noæi su još bile hladne.Šetala se uz obalu i promatrala brzu maticu. Kad je izabrala najpliæe mjesto, svukla se, strpala svu odjeæu u košaru, i držeæi je iznad glave, zagazila u vodu. Kamenje je bilo sklisko pod nogama, a struja je prijetila da je prevrne. Na sredini kanala voda joj je dopirala do pasa, ali je uspjela stiæi na otok bez nezgode. Drugi kanal bio je širi. Nije bila sigurna da æe ga pregaziti, ali nalazila se veæ na pola puta i nije željela odustati.Nalazila se veæ dalje od polovine kanala kad je rijeka odjednom postala dublja, te je morala hodati na prstima, držeæi košaru na glavi, dok joj je voda dopirala do brade. Odjednom je nestalo dna. Glava joj je potonula i ona se i nehotice napila. Slijedeæeg trenutka je veæ plivala, zadržava-

Pošto je rijeka ostala iza nje, Ejla je opet putovala stepom. Dok su sunèani dani postajali brojniji od kišnih dana, toplo godišnje doba napokon se ustalilo i prestiglo je na njezinu putu prema sjeveru. Pupoljci na drveæu i grmlju prerasli su u listove, a èetinjari su se oblagali mekim zelenim iglicama na krajevima granèica. Ona ih je usput trgala i žvakala, uživajuæi u trpkom okusu bora. Zapala je u jednolièno putovanje po cijeli dan, sve dok, prije sutona, ne bi našla neki potok ili rjeèicu gdje bi se utaborila. Još je bilo lako naæi vodu. Proljetne kiše i zimsko otapanje s dalekog sjevera punili su korita i lokve koji bi inaèe bili suhi jarci ili, u najboljem sluèaju, kaljuže. Obilje vode predstavljalo je samo prolazno razdoblje. Vlagu æe uskoro upiti zemlja, ali æe od nje prije toga procvjetati stepe.Gotovo preko noæi, travkasto cvijeæe bijele, žute i ružièaste boje - rjeðe se vidjelo modro ili jarko crveno -prekrilo je zemlju, blistajuæi u daljini usred posvemašnjeg zelenila mlade trave. Ejla je uživala u ljepoti toga godišnjeg doba; proljeæe joj je oduvijek bilo najdraži dio godine.Dok su ravnice pupale životom, ona se manje oslanjala na mršavu zalihu saèuvane hrane koju je nosila sa sobom, i poèinjala je živjeti od plodova zemlje. To uopæe nije usporavalo njezino napredovanje. Svaka žena u Plemenu uèila je brati lišæe, cvijeæe, pupoljke i bobe na putu, gotovo bez zaustavljanja. Odlomila je lišæe i granèice s jedne deblje grane, zašiljila jedan kraj kremenim nožem i tako dobila štap za brzo iskapanje korijenja i gomolja. Skupljanje plodova je bilo lako, trebala je prehraniti samo sebe.Ali Ejlu je krasila vrlina koju žene u Plemenu obièno nisu poznavale. Ona je znala i loviti. Samo s praækom, doduše, ali èak su i muškarci priznavali - kad su se jednom veæ pomirili s tim da ona lovi - da je ona najvještiji lovac s praækom u cijelom Plemenu. Bila je samouka lovkinja, i tu je vještinu morala skupo platiti.Dok su iznikle trave i biljke nukale vjeverice, hrèke,

velike skoèimiše i zeèeve da izlaze iz zimskih legla, Ejla je opet nosila svoju praæku objesivši je o uzicu kojom je opasivala krzno, l svoj štap je svezala o uzicu, ali vreæicu s lijekovima, kao i uvijek, nosila je u unutrašnjem ogrtaèu.Hrane je bilo u izobilju; pronaæi drva i naložiti vatru bilo je malo teže. Znala je zapaliti vatru, a grana i manjega drveæa uvijek je bilo na obalama povremenih potoka. Kad god bi naišla na suhu granu ili balegu, i njih bi pokupila. Ali nije palila vatru svake noæi. Ponekad nije imala prikladno gorivo, ili je bilo suho i zeleno, a ponekad je bila previše umorna da bi se time bavila.Ali nije joj bilo drago spavati na otvorenom bez sigurnosti koju pruža vatra. Prostrana stepa hranila je mnoštvo

velikih preživaèa, njihove su redove prorjeðivali mnogi èetveronožni lovci. Vatra ih je obièno odbijala. U Plemenu je bio davni obièaj da jedan od istaknutijih muškaraca nosi žeravicu na putovanju da se može užeæi slijedeæa vatra, a Ejla isprva nije htjela nositi pribor za paljenje vatre. Kad je to jednom uèinila, èudila se što ga prije nije nosila.Meðutim, svrdlaste drvce i ravna podloga nisu nimalo olakšavali paljenje vatre kad su guba ili drvo bili zeleni ili vlažni. Kad je naišla na kostur tura, pomislila je da je njezin problem riješen.Mjesec je bio prošao kroz drugi krug svojih mijena, a proljeæe je prelazilo u rano ljeto. Još je putovala prostranom obalnom ravnicom koja je blago padala prema moru. Mulj koji su nanosile godišnje poplave èesto je stvarao dugaèke zatone, djelomice zatvorene pješèanim nanosima ili potpuno odijeljene od mora u obliku laguna ili velikih lokava.Ejla je odložila stvari i zaustavila se kraj omanje lokve u podne. Voda je izgledala ustajala i nepitka,"ali njezin mijeh je bio prazan. Zagrabila je pregršt vode da je okuša, ali je ispljunula slankastu tekuæinu i gucnula malo iz mijeha da ispere usta.Pitam se je li onaj tur pio ovu vodu, pomisli, opazivši izbijeljele kosti i lubanju s dugim šiljastim rogovima. Okrenula se od ustajale lokve s dahom smrti, ali kosti joj nisu htjele izaæi iz glave. Stalno su joj pred oèima bili lubanja i dugaèki rogovi, svijeni šuplji rogovi.Oko podne zaustavila se pokraj nekog potoka i odluèila naložiti vatru i ispeæi zeca kojega je ubila. Sjedeæi na toplom suncu i okreæuæi svrdlaste drvce meðu dlanovima na drve-

noj podlozi, poželjela je da se pojavi Grod sa žeravicom koju je nosio u ...Skoèila je na noge, ubacila svrdlaste drvo i podlogu u košaru, metnula zeca odozgo i žurno se vratila putem kojim je došla. Kad je stigla do lokve, potražila je lubanju. Grod je obièno nosio živu žeravicu omotanu suhom mahovinom ili lišajem u dugaèkom šupljem rogu tura. S takvim rogom i ona bi mogla nositi vatru.Ali dok je potezala rog, osjetila je grižnju savjesti. Žene u Plemenu nisu nosile vatru, to nije bilo dopušteno. A tko æe je za mene nositi ako to ne uèinim ja, pomislila je trzajuæi žestoko i odlamajuæi rog. Brzo je odatle otišla, kao da je mislila da sam zabrarijeni èin privlaèi budne i prijekorne oèi.Znalo se dogoditi da joj je opstanak ovisio o prilagoda-vanju naèinu života koji je stran njezinoj naravi. Sad je ovisila o sposobnosti da prevlada odgoj u djetinjstvu i da misli samo na sebe. Turov rog je bio tek poèetak i on je nagovještavao njezinu dobru kob.Meðutim, za nošenje vatre trebalo je više truda nego što je ona mislila. Ujutro je potražila suhu mahovinu da zamota svoju žeravicu. Ali mahovina, koje je bilo u izobilju u šumovitom podruèju blizu spilje, nije se mogla naæi u suhoj otvorenoj ravnici. Napokon se odluèila za travu. Na njezinu nevolju, žeravica je bila mrtva prije nego što je ona bila spremna ponovo logorovati. Ipak je znala da se to može uèiniti pa je od sada èesto ložila vatre da traju cijelu noæ. Imala je potrebno znanje. Pri tome je trebalo pokušavati i griješiti, mnoga joj se žeravica ugasila prije nego što je otkrila naèin da saèuva malo vatre od jednog logora do drugoga. Nosila je turov rog svezan o pojasu.Ejla je uvijek nalazila naèina da na svom putu pregazi potoke, ali kad je došla do jedne šire rijeke, znala je da æe morati drukèije postupiti. Išla je uz rijeku nekoliko dana. Ona se savila prema sjeveroistoku, ali joj se širina nije smanjila.lako je pretpostavljala da se nalazi izvan podruèja u kojem bi mogli loviti èlanovi Plemena, nije željela iæi na istok. Kad bi pošla na istok, to bi znaèilo vraæati se u Pleme. Nije se mogla vratiti, a nije èak ni htjela krenuti u tom

pravcu. Meðutim, nije mogla ni ostati na mjestu pokraj rijeke gdje je logorovala. Morala je prijeæi na drugu stranu; drugim smjerom nije mogla poæi.Mislila je da bi to mogla uèiniti - oduvijek je bila snažna plivaèica - ali trebalo je držati košaru sa svim stvarima iznad glave. Te stvari su joj stvarale poteškoæu.Sjedila je pokraj vatrice u zavjetrini palog stabla èije su gole grane ležale u vodi. Poslijepodnevno sunce zrcalilo se u trajnom gibanju brze struje. Sluèajni otpaci plutali su maticom. Ejla se sjetila potoka koji je tekao blizu spilje i lovljenja lososa i jesetri na mjestu gdje se potok ulijevao u more. Tada je uživala plivati, iako se Iza zbog toga

zabrinjavala. Ejla se nije mogla sjetiti kako je nauèila plivati; èinilo joj se da to oduvijek zna.Èudim se kako nitko drugi nije volio plivati, pomislila je. Oni su smatrali da je to tako èudno što ja volim izlaziti na puèinu ... sve dok se jednom Ona zamalo nije utopila.Pamtila je kako su joj svi bili zahvalni što je tome djetetu spasila život. Brun joj je èak pomogao da izaðe iz vode. Tada je osjetila da je svi toplo prihvaæaju, kao da zaista pripada njima. Nisu bile važne njezine dugaèke i ravne noge, njezino previtko i previsoko tijelo, njezina plava kosa i modre oèi, njezino visoko èelo. Neki èlanovi Plemena pokušali su poslije toga da nauèe plivati, ali nisu dobro plutali i stalno su se plašili duboke vode.Pitam se bi li Dark mogao nauèiti... On nikada nije bio težak kao druga djeca, niti æe ikada biti mišiæav kao drugi muškarci. Mislim da bi mogao ...Tko æe ga nauèiti? Ja neæu biti s njim, a Uba to ne može. Ona æe se brinuti za njega; ona ga voli poput mene, ali ne zna plivati. Ne zna ni Brun. Brun æe ga uèiti kako se lovi, on æe štititi Darka. On neæe dopustiti Braudu da nanosi zlo mome sinu, obeæao je - iako se od njega nije oèekivalo da me doðe vidjeti. Brun je bio dobar voða, nije bio kao Braud...Je li Braud mogao zaèeti Darka da naraste u meni? Ejla se stresla sjetivši se kako ju je Braud prisilio. Iza je rekla da to muškarci rade samo sa ženama koje im se sviðaju, ali Braud je to uèinio samo zbog toga što je znao koliko je to meni bilo mrsko. Svi kažu da duhovi totema zaèinju dijete. Ali nijedan od muškaraca nije imao dovoljno jak totem da pobijedi moga Spiljskog lava. Ostala sam trudna tek nakon

nekoliko Braudovih napada na mene, i svatko je bio iznenaðen. Nitko nije mislio da bih ikada mogla roditi dijete...Tako bih željela vidjeti ga kad odraste. On je veæ visok za svoju dob, kao i ja. Bit æe najviši muškarac u Plemenu, sigurna sam u to...Ne, nisam! Nikada to neæu doznati. Nikada više neæu vidjeti Darka.Prestani misliti na njega, zapovjedila je sebi, otiruæi suzu. Ustala je i pristupila rubu rijeke. Nema nikakve koristi razmišljati o njemu. To me razmišljanje neæe prenijeti preko rijeke!Bila je toliko obuzeta svojim mislima da nije opazila veliko rašljasto deblo izbaèeno na obalu. Pomnjivo je promatrala istaknute krake srušenoga drveta, opletene gustim granama, i gledala a zapravo nije vidjela deblo koje je lupalo

kamenje i pokušavalo se otisnuti niz rijeku. Ali èim ga jepostala svjesna, shvatila je i njegove moguænosti.Zagazila je u plièinu i izvukla deblo potpuno na suho. Bio je to gornji dio prilièno velika drveta, tek slomljen u žestokoj poplavi u gornjem toku rijeke, i još nije bio previše namoèen vodom. Kremenom sjekirom, koju je nosila u naboru kožnog ogrtaèa, odsjekla je dulji krak tako da bude otprilike jednak prvom kraku, a zatim skresala manje grane, ostavivši samo dva poduža izdanka.Nakon hitra pogleda oko sebe, zaputila se prema skupini brezova drveæa koje je bilo ovijeno bijelom lozom. Potežuæi svježe povijuše odmotala je prilièno dug i èvrst komad. Vratila se trgajuæi usput lišæe. Zatim je razastrla kožu šatora na tlo i na nju iskrenula sve što je imala u košari. Bilo je vrijeme da se stvari ponovno preslože.Metnula je krznene omotaèe i pokrivala za ruke na dno košare zajedno s donjim krznenim ogrtaèem koji nije nosila ljeti; neæe ga trebati do slijedeæe zime. Zastala je na trenutak pitajuæi se gdje æe biti slijedeæe zime, ali se nije htjela zadržavati u tim mislima. Zastala je ponovno kad je uzela u ruke komad meke kože u kojem je znala nositi Darka o boku kad je bio malen.Nije joj više bio potreban; neæe joj biti potreban taj komad kože da preživi. Nosila ga je sa sobom samo zato što je bio vezan uz njega. Prinijela ga je obrazu, zatim ga pažljivo presavila i spremila u košaru. Na vrh je stavila meke

sipke kožne trake koje je ponijela da ih upotrijebi za

Dolina konja vrijeme mjeseènog krvarenja. Zatim je došao par rezervnih pokrivala za noge. Sada je hodala bosa, ali je ipak nosila obuæu kad bi bilo vlažno ili hladno vrijeme, pa se prvi par dobrano izlizao. Bilo joj je drago što je ponijela i drugi par.Zatim je provjerila hranu. Imala je još smotak javorova sladora u brezinoj kori. Otvorila ga je, otrgnula komad, i stavila ga u usta pitajuæi se da li æe ikada više okusiti javorov slador kad potroši tu posljednju zalihu.Imala je još nekoliko kolaèiæa putne hrane, onakve kakvu su muškarci nosili u lov; pravila se od sala, mljevenog sušenog mesa i sušenog voæa. Od pomisli na slasne zalogaje rasle su joj zazubice. Male životinje koje je ubijala praækom bile su pretežno vrlo mršave. Bez biljne hrane koju je usput skupljala ona bi polako slabila na tako mršavim obrocima. Bila joj je nužna masnoæa u kakvu god obliku.

Spremila je putne kolaèiæe u košaru ne udovoljivši svojoj želji, èuvala ih je za nuždu. Dodala je nekoliko komadiæa sušenoga mesa - bilo je tvrdo kao koža ali hranjivo -nekoliko osušenih jabuka, šaku lješnjaka, dvije-tri pregršti zrnja skupljenih u stepskoj travi pokraj spilje, a bacila je gnjilo korijenje. Iznad hrane stavila je zdjelu i šalicu, lasièju kukuljicu i izlizana pokrivala za noge.Razvezala je uzicu o kojoj je visila vreæica s lijekovima i rukom opipala glatko nepropusno krzno vidrine kože, osjetivši kosti u nogama i repu. Vrpca koja je stezala otvor kese bila je svezana oko vidrina vrata, a èudno spljoštena glava, još straga spojena s vratom, služila je kao poklopac. Tu kesu joj je Iza napravila, prenoseæi nasljeðe s majke na kæer kad je postala plemenska vidarica.Tada, po prvi put nakon toliko godina, Ejla se sjetila prve vreæice za lijekove koju joj je Iza napravila, one koju je Kreb spalio kad je prvi put bila prokleta. Brun je to morao uèiniti. Ženama nije bilo dopušteno dirati oružje, a Ejla se veæ nekoliko godina služila praækom. Ali on joj je pružio moguænost da se vrati - ako mogne preživjeti.Možda mi je pružio veæu priliku nego što je želio, pomisli ona. Pitam se da li bih sada bila živa da nisam shvatila kako smrtno prokletstvo èovjeka tjera da poželi umrijeti. Mislim da je prvi put bilo teže, ako se ne raèuna napuštanje Darka. Kad je Kreb spalio moje stvari, poželjela sam umrijeti."Još nije bila sposobna razmišljati o Krebu; žalost je bila

previše nova, bol previše svježa. Voljela je toga starog èarobnjaka kao što je voljela Izu. Bio je Izin brat, Brunov takoðer. Nedostajalo mu je jedno oko i dio ruke. Kreb nikada nije lovio ali je bio najveæi sveti èovjek od svih plemena. Mog-ur, kojega su se bojali i poštovali ga -njegovo ozlijeðeno jednooko staro lice ulijevalo je strah i u najhrabrijega lovca, ali Ejla je poznavala i njegovu nježnu stranu.On ju je štitio, brinuo se o njoj, volio ju je kao dijete koje nikada nije imao. Imala je vremena da se pomiri s Izinom smræu prije tri godine, a za Darka je znala da je još živ, iako ju je silno ožalostilo odjeljivanje od njega. Za Krebom nije žalila. Odjednom, bol koju je nosila u sebi od dana kad je Kreb poginuo u potresu, nije mogla više ostati zatomljena. Kriknula je njegovo ime.- Kreb... Oh, Kreb... Zašto si se vratio u spilju? Zašto si morao umrijeti?Zaronila je lice u nepropusno vidrino krzno i zajecala. Zatim se iz dna njezine duše vinula bolna tužaljka. Ljuljala se naprijed-natrag pojaèavajuæi tjeskobu, tugu, oèaj. Ali nije bilo dragih osoba iz Plemena da se pridruže njezinoj tužaljci i da s njom podijele jad. Tugovala je sama i oplakivala svoju samoæu.Kad je jadikovanje jenjalo, osjetila je da je iscrpljena, ali one strašne tuge više nije bilo. Zatim je otišla do rijeke i umila se. Vratila je vreæicu s lijekovima u košaru. Nije trebalo provjeravati njezin sadržaj. Znala je toèno što se u njoj nalazi.Zgrabila je štap za kopanje i žestoko ga hitnula u stranu dok je srdžba bujala da zamijeni žalost i podžeže njezinu odluènost. Braud me neæe nagnati da umrem!Duboko je udahnula i prisilila se da nastavi puniti košaru. Stavila je u nju sprave za paljenje vatre i turov rog, zatim uzela nekoliko kremenih oruða iz nabora svog ogrtaèa. Iz drugih nabora izvadila je jedan oblutak, bacila ga u zrak i uhvatila ga. Svaki kamen prave velièine mogao se bacati praækom, aji toènost je bila veæa ako je kamenje bilo okruglo i glatko. Èuvala je nekoliko takvih komada.Segnula je za praækom, trakom jelenje kože s proširenjem u sredini, èiji su tanji krajevi bili usukani od uporabe. Nju je svakako trebalo saèuvati. Odriješila je dugaèku kožnu vrpcu kojom je bila opasana tako da na divokozinoj

koži bude nekoliko nabora u kojima je nosila pribor. Koža se opustila i spuzla s nje. Stajala je gola, samo joj je oko vrata bila privezana mala kožna kesica - njezin amulet. Prebacila ga je preko glave i uzdrhtala, osjeæajuæi se golijom bez svoga amuleta nego bez divokozine kože, ali sitni tvrdi predmeti u kesici vratili su joj samopouzdanje.To je bilo sve, ukupna njezina imovina, sve što joj je bilo potrebno za opstanak - to i znanje, vještina, iskustvo, pronicljivost, odluènost i hrabrost.Brzo "je smotala amulet, pribor i praæku u kožu i sve zajedno metnula u košaru, zatim oko košare omotala medvjeðu kožu i. èvrsto je svezala dugaèkom trakom. Cijeli paket opet je omotala turovim šatorom i uèvrstila ga povijušom na rašljastom kraju debla.Zurila je u široku rijeku i daleku drugu obalu, sjetila se svoga totema, a zatim nagrnula pijesak na vatru i odvukla deblo sa svom svojom dragocjenom imovinom do rijeke. Smjestivši se na rašljasti kraj, Ejla je dohvatila ona dva izdanka odsjeèenih grana i gurnula svoju splav u vodu.Još mrzla od otapanja ledenjaka, ledena voda zapljusnula je njezino golo tijelo. Ejla je dahtala, jedva je dolazila do daha, ali se polako privikavala na mrzli element. Snažna struja ponijela je deblo, pokušavajuæi završiti svoj posao prenošenja drva do mora. Deblo je poskakivalo na valovima, ali rašljaste grane nisu dopuštale da se prevrne.

Odupiruæi se snažno, Ejla se upinjala da nekako presijeèe struju, pa je okretala deblo ukoso prema suprotnoj obali.Ali napredovala je oèajnièki sporo. Kad god bi pogledala, druga strana rijeke èinila joj se daljom nego što je oèekivala. Gibala se mnogo brže niz rijeku nego preko nje. Kad ju je rijeka pronijela pokraj mjesta na kojem se nadala da æe pristati, bila je umorna, a hladnoæa je spuštala temperaturu njezinoga tijela. Drhtala je. Mišiæi su je boljeli. Osjeæala "se kao da cijelu vjeènost traje to odupiranje o kamenje, ali se prisiljavala da nastavi.Napokon, iscrpljena, predala se neumoljivoj sili struje. Rijeka je iskoristila tu priliku i vratila splav u sredinu struje, dok se Ejla oèajnièki držala debla o kojem je sada ovisila.Ali nizvodno rijeèni tok se mijenjao, njegov južni pravac oštro je zaokretao na zapad oko istaknutoga spruda. Ejla je prešla više od tri èetvrtine širine rijeke prije nego što ju je

svladao umor, pa kad je vidjela kamenitu obalu, odluèno se prisiNIa da opet preuzme vlast nad deblom.Žestoko se odupirala nogama i gurala deblo da stigne do obale prije nego što je rijeka pronese oko spruda. Sklopila je oèi i usredotoèila se na rad nogu. Odjednom, uz jak udarac, osjetila je kako deblo grebe dno i zaustavlja se.Nije se mogla maknuti. Napola potonula, ležala je u vodi koja je još šumila oko izdanaka. Snažan nalet uskovitlane bujice oslobodio je deblo izmeðu oštrih stijena, ispunivši mladu ženu panikom. Kleklaje i odgurala ogoljeno deblo do obale a zatim opet pala u vodu.Ali se nije mogla dugo odmarati. Tresuæi se snažno u hladnoj vodi prisilila se da ispuže na kamenito zemljište. Muèila se sa èvorovima povijuše, i kad ih je odriješila, odvaljala je svežanj dalje od obale. Uzicu je bilo još teže razvezati drhtavim prstima.Providnost joj je pomogla. Uzica je pukla na jednom istrošenom mjestu. Razmotala je kožne omotaèe, gurnula košaru u stranu, odvukla se do medvjeðe kože i omotala se njome. Kad je prestala drhtati, mlada žena je veæ spavala.Ejla je putovala na sjever i pomalo na zapad nakon svoga pogibeljnog prijelaza rijeke. Ljetni dani su postajali sve topliji dok je ona po širokoj stepi tražila tragove èovjeka. Rascvjetana trava koja je osvježila kratko proljeæe sad je bila bez cvijeæa i sezala joj do pasa.Dodala je svojoj prehrani djeteline i lucerke, a osobito se radovala slatkim zemnim orašèiæima koje je nalazila kopajuæi ispod vriježa. Mahune mlijeène grahorice bubrile su od nizova zrnja, posvuda je bilo jestiva korijenja, a njoj nije bilo teško meðu. njima razlikovati njihovu otrovnu rodbinu. To korijenje je bilo još meko kad je minulo doba pupoljaka. Nekoliko vrsta niska ribiza poèelo je mijenjati boju, a stalno se moglo naæi mlado lišæe lobode, gorušice i koprive.Njezinoj praæki nije nedostajalo ciljeva. Stepski zeèevi, svisci, veliki skoèimiši - svi sada smeði nakon zimske bjeline - te katkada hrèak svežder, koji se hrani i miševima, napuèivali su ravnice. Nisko leteæe Iještarke i kamenjarke izazivale su posebnu pažnju, iako Ejla nikada nije mogla pojesti jednu od tih ptica a da se ne sjeti kako je Kreb najviše volio njihove pernate noge.

Ali to su bila tek malena stvorenja koja su se gostila na ljetnom obilju stepe. Vidjela je stada jelena, sobova i golemih rogatih lopatara; mnoštvo stepskih konja, magaraca i njima sliènih onagera; krda bizona i cijele obitelji antilopa koje su joj katkada presijecale put. Krda crvenkastih divljih goveda, s bikovima koji su imali do šest stopa preko pleæa, dobivala su proljetnu telad koja su sisala velika kravlja vimena. Ejla se zaželjela mlade teletine, ali njezina praæka nije bila prikladno oružje za lov na goveda. Opažala je i seobu dlakavih mamuta, viðala je mošutne bivole u bojnim redovima s mladom junadi iza njih, kako razgone èopore vukova, i pomnjivo je izbjegavala porodice razdražljivih dlakavih nosoroga. Braudov totem, sjetila se, i prikladan njemu.Kako je napredovala na sjever, tako je mlada žena poèela opažati promjenu zemljišta. Postalo je suše i pustije. Stigla je do neodreðene sjeverne granice vlage, do sniježnih kontinentalnih stepa. Odatle pa sve do visokih zidova golemoga sjevernog ledenjaka ležale su neplodne laporaste stepe, tlo koje je bilo takvo samo dok su ledenjaci pokrivali zemlju, u Ledeno doba.Ledenjaci, masivne smrznute ploèe koje su prekrivale kontinent, stezale su Sjevernu hemisferu. Gotovo èetvrtina zemljine površine bila je pokopana pod njihovom neizmjerivom težinom. Zbog velike kolièine vode koja je bila u njima zarobljena, razine oceana su se spustile, produžujuæi obalne crte i mijenjajuæi oblike zemlje. Nijedan dio zemaljske kugle nije bio pošteðen njihova utjecaja, kiše su preplavljivale tropska podruèja i pustinje su uzrriicale, ali najjaèe je djelovanje bilo na ledenjaèkom rubu.Prostrano ledeno polje hladilo je zrak iznad sebe, pa se vlaga u atmosferi zgušnjavala i padala kao snijeg. Ali blizu

središta bio je stabilan visoki pritisak, uzrokujuæi krajnje suhu hladnoæu i odgoneæi sniježne oborine prema rubovima. Golemi ledenjaci rasli su na svojim krajevima; led je bio gotovo jednolièan u svim svojim silnim dimenzijama -bio je to pokrivaè deblji od jedne milje.Buduæi da je veæina snijega padala na led i dohranjivala ledenjak, zemlja južno od njega bila je suha - i smrznuta. Trajni visoki pritisak u središtu uzrokovao je prodiranje hladnog suhog zraka prema mjestima nižeg pritiska; vjetar, pušuæi sa sjevera, nikada nije jenjavao na stepama. Samo je ponekad mijenjao jaèinu. Usput je podizao prašinu koja je nastajala od kamenja što se mrvi na pomiènim rubovima ledenjaka. Vjetrom nošene èestice prodirale su u graðu malo grubljega lapora i slagale se na površini do nekoliko stopa debljine, stvarajuæi plodno tlo.Zimi su jaki vjetrovi nanosili rijedak snijeg na pustu smrznutu zemlju. Ali zemaljska kugla se i dalje vrtjela oko svoje nagnute osi, i godišnja doba su se stalno mijenjala. Prosjeèna godišnja temperatura, niža tek nekoliko stupnjeva, pogodovala je stvaranju ledenjaka; nekoliko vruæih dana nije moglo poremetiti opæi prosjek.U proljeæe se otapao tanak sloj snijega na zemlji, a ledenjaèka se kora zagrijavala i otapala šaljuæi vodu niz stepe. Voda je omekšavala poprilièan sloj zemlje iznad trajno smrznutoga tla, da bi iznikle trave i biljke plitka korijenja. Trava je brzo rasla, znajuæi u srži svoga sjemena da æe joj život biti kratak. Sredinom ljeta bila je veæ suho sijeno i pokrivala svu stepu, osim rijetkih sjevernih šuma i tundra bliže oceanima.U predjelima kraj rubova leda, gdje je sniježni pokrivaè bio lagan, trava je cijele godine pružala hranu nebrojenim milijunima preživaèa koji su se prilagodili ledenjaèkoj hladnoæi - i grabežljivcima koji su se mogli prilagoditi svakoj klimi ako je podnosi njihov plijen. Mamut je mogao pasti u podnožju bijelog blještavog ledenog zida koji se dizao èitavu milju iznad njega.Povremeni potoci i rjeèice, hranjeni otapanjem ledenjaka, duboko su presijecali lapor, a èesto su se probijali i kroz taložne stijene do kristalne granitne podloge kontinenta. Visoke vrleti i rijeèna ždrijela bili su èesta pojava u ravnom krajoliku, a rijeèna korita osiguravala su vlagu i zaklon od vjetra. Èak i u neplodnim laporastim stepama postojale su zelene doline.Dani su postajali sve topliji, i kako su se nizali jedan za drugim, Ejla je sve teže putovala, umorna od jednoliènosti stepe, izmuèena od nesmiljenog sunca i neprestanog vjetra. Koža joj je ogrubjela, ispucala i gulila se. Usne su joj bile krastave, oèi zakrvavljene, grlo uvijek hrapavo. Ponekad bi prešla preko neke rijeène doline, zelenije i šumovitije od

stepe, ali nijedna je nije privukla da u njoj ostane, jer nigdje nije bilo tragova ljudskog života.lako je nebo pretežno bilo vedro, njezino uzaludno traženje ispunjavalo ju je strahom i zabrinutošæu. Zemlja je uvijek bila pod vlašæu zime. l u najvruæim ljetnim danima, teška ledenjaèka hladnoæa nikada nije bila daleko od misli. Trebalo je skupljati hranu i naæi sklonište da se preživi dugaèka zima. Lutala je od ranoga proljeæa i veæ se poèinjala pitati nije li osuðena da zauvijek tumara po stepi - ili da na koncu umre.Podigla je šator potkraj dugoga dana koji je bio posvema nalik na prethodni. Imala je ulov, ali njezina žeravica je utrnula, a do drva se sve teže dolazilo. Pojela je nekoliko sirovih zalogaja, jer se nije htjela muèiti oko vatre, ali nije imala teka. Odbacila je svisca, iako je i divljaèi bilo sve manje - ili njezino oko više nije bilo onako oštro. Skupljanje plodova takoðer je bilo sve teže. Tlo je bilo skoreno i pokriveno osušenim raslinjem. A stalno je puhao vjetar.Slabo je spavala, muèili su je ružni snovi, budila se umorna. Nije imala što jesti; èak je i odbaèeni svizac nestao. Popila je malo ustajale vode, spremila svoju košaru, i nastavila prema sjeveru.Oko podne naišla je na korito s nekoliko lokvica vode; voda je bila pomalo kiselkasta, ali je ona njome napunila mijeh. Iskopala je nekoliko rogozovih korijena; bili su bljutavi i žilavi, ali ih je žvakala dok je hodala. Nije htjela iæi naprijed, ali nije znala što bi drugo èinila. Klonula duha i bezvoljna, nije obraæala mnogo pažnje na smjer kojim ide. Nije opazila ni ponosne spiljske lavove koji su plandovali na popodnevnom suncu, dok nije jedan od njih riknuo.Protrnula je od jeze, ustuknula i udarila na zapad da zaobiðe lavlje podruèje. Putovala je dovoljno na sjever. Nju je štitio duh Spiljskog lava, a ne velika zvijer u njegovu tjelesnom obliku. Ako je to i bio njezin totem, ipak nije bila

sigurna da je lav neæe napasti.U stvari, na taj naèin je Kreb doznao da je njezin totem Spiljski lav. Još je imala èetiri dugaèka usporedna ožiljka na lijevom bedru, a èesto su joj se vraæale noæne more neke divovske šape koja se zavlaèi u malu spilju kamo se bila sklonila kad joj je bilo pet godina. O toj šapi je sanjala i prošle noæi, prisjetila se. Kreb joj je rekao da je bila izložena kušnji valjanosti i obilježena da se vidi kako je izabrana. Nesvjesno je spustila ruku i opipala ožiljke na nozi. Pitam se zašto je Spiljski lav izabrao mene, pomisli.Sunce je blistalo padajuæi niz zapadno obzorje. Ejla se veæ dugo penjala uzbrdicom, tražeæi mjesto da podigne šator. Šator na suhom, opet, pomisli, i bilo joj je drago što je napunila mijeh. Ali, morat æe uskoro naæi novu vodu. Bila je umorna i gladna, bila je ljuta što je dopustila sebi da se onako približi lavljoj spilji.Je li to bio neki znak? Nije li to bilo samo pitanje vremena? Zbog èega je pomislila da može izbjeæi smrtnom prokletstvu?Sjaj na obzorju bio je tako jak da je gotovo zakoraèila preko strmoga ruba uzvisine. Zaklonila je oèi, zastala nad provalijom i pogledala dolje. Mala rijeka pjenušavo jevtekla u dubini, obrubljena s obje strane drveæem i grmljem. Ždrijelo kamenitih hridina otvaralo se u svježu, zelenu, zaklonjenu dolinu. Na pola puta prema rijeci, usred polja, posljednje sunèane zrake pale su na maleno krdo konja koji su mirno pasi i.

Drugo poglavlje- Pa onda, zašto si odluèio poæi sa mnom, Džondalar? -reèe mladiæ smeðe kose rastavljajuæi šator sastavljen od nekoliko spojenih koža. - Rekao si Maroni da æeš posjetiti Dalanara i pokazati mi put. Da æeš krenuti samo na kratko Putovanje prije nego što se negdje smiriš. Trebalo je da ideš na Godišnji sabor s Lanzadoncima i ondje ostaneš dok ne doðe doba Vjenèanja. Ona æe biti bijesna, a ja ne bih nikada poželio da se takva žena naljuti na mene. Valjda ne bježiš od nje?Tonolanov glas je bio blag, ali ga je odavala ozbiljnost u oèima.- Mlaði brate, zašto misliš da ti jedini u obitelji osjeæašpotrebu da putuješ? Nisi valjda pomislio da æu te pustitisamoga na put? Pa da se onda vratiš doma i hvališ svojimdugaèkim Putovanjem. Netko mora poæi s tobom da tvojeprièe budu istinite i da te èuva od nesreæe - odgovori visokiplavokosi èovjek, zatim se pognu da uðe u šator.Unutra je bilo dovoljno visoko da se udobno sjedi ili kleèi, ali se nije moglo stajati; prostor je bio dovoljno velik za obje njihove vreæe za spavanje i opremu. Šator je bio oslonjen na tri kolca u nizu, a viši kolac u sredini stajao je pokraj rupe s poklopcem koji se mogao tijesno svezati da sprijeèi prodor kiše ili otvoriti da kroza nj izlazi dim ako je trebalo ložiti vatru u šatoru. Džondalar išèupa sva tri kolca i s njima ispuza kroz otvor.- Da mene èuva od nesreæe! - reèe Tonolan. - Meniæe morati izrasti oèi na zatiljku da pazim na tebe otraga!Èekaj samo dok Marona dozna da te nema s Dalanarom iLanzadoncima kad se sastanu na Saboru. Možda odluèi dase pretvori u boštvo i preleti ledenjak koji smo upravo prešli,da te zgrabi, Džondalar.

Slagali su šator izmeðu sebe.- Ta je odavno bacila oko na tebe - nastavi Tonolan - iupravo kad je mislila da te ima, ti si odluèio krenuti na velikoPutovanje. Ja mislim da ti jednostavno ne želiš gurnuti ruku uonu petlju i dopustiti Zelandonki da sveže èvor. Èini mi seda se moj stariji brat stidi sparivanja.

Metnuli su šator pokraj uprtnjaèa.- Veæina muškaraca tvoje dobi veæ ima dvoje-trojemališana kraj svoga ognjišta - dodade Tonolan lupnuvši zašalu starijega brata; smijeh je veæ bio stigao do njegovih sivihoèiju.- Veæina muškaraca moje dobi! Ta ja sam samo-trigodine stariji od tebe- reèe Džondalar hineæi ljutnju. Zatimse i on nasmija, od srca; njegova nesputana provala veseljabila je vrlo iznenaðujuæa jer se nije oèekivala.Dva brata su bila razlièita kao noæ i dan, ali niži od njih s tamnom kosom bio je veselijega srca. Tonolanova prijateljska narav, njegov zarazni smijeh i sklonost prema šali osiguravali su mu svugdje dobrodošlicu. Džondalar je bio ozbiljniji, njegovo se èelo èesto boralo zbog zamišljenosti ili zabrinutosti, pa iako se lako smiješio, osobito sa svojim bratom, rijetko se glasno smijao. Kad bi to uèinio, njegovo prostodušno prepuštanje smijehu dolazilo je kao iznenaðenje.- A kako ti znaš da Marona neæe veæ imati jednogmališana da ga donese k mom ognjištu kad se vratimo -reèe Džondalar dok su motali prostirku koja se moglaupotrijebiti i kao manji zaklon uz pomoæ jednoga od kotaèa.- A kako ti znaš da ona neæe napokon shvatki kako mojneuhvatljivi brat nije jedini muškarac vrijedan njezinih dobropoznatih èari? Marona zaista zna kako se ugaða muškarcu,kad to želi. Ali ona njezina narav... ti si jedini muškarac kojije mogao s njom izlaziti na kraj, Džondalar, iako Božica znada bi je mnogi rado uzeli, usprkos njezinoj naravi i svemudrugome.Stajali su suèelice s prostirkom izmeðu sebe.- Zašto se nisi s njom spario? Svatko je to oèekivao, veægodinama oèekuje.Tonolanovo pitanje je bilo ozbiljno. Džondalarove živahne modre oèi su se pomutile, a èelo mu se nabralo.- Možda baš zbog toga što to svatko oèekuje - reèe

on. - Ne znam, Tonolan, pravo da ti kažem, i sam oèekujem da se s njom sparim. S kim bih se inaèe spario?- S kim? Oh, s kojom god želiš, Džondalar. Nemanijedne nesparene žene u svim Spiljama koja ne bi doletjelakad bi joj se pružila prilika da sveže èvor sa Džondalarom izplemena Zelandonaca, bratom Džoharanovim, koji je voðaDevete spilje, a da i ne spominjem njegova brata Tonolana,odvažnog i hrabrog pustolova.- Zaboravio si reæi da je on sin Martone, bivše predvodnice Devete spilje Zelandonaca, i brat Folare, lijepe Marto-nine kæeri, odnosno koja æe biti lijepa kad odraste - nasmiješi se Džondalar. - Ako želiš nabrajati moje veze, ne smiješzaboraviti one koje je blagoslovila Božica.- Tko ih može zaboraviti? - upita Tonolan preokreæuæivreæe, za spavanje; one su bile naèinjene od dva krznaprema mjeri svakoga muškarca i prošivene s tri strane, dok jepri vrhu bila uzica koja se mogla stegnuti. - O èemu ti togovoriš? Ja mislim da bi se èak i Džoplaja sparila s tobom,Džondalar.Poèeli su pakirati svoje krute uprtnjaèe nalik na kutije što su se sužavale prema vrhu. Bile su naèinjene od neštav-Ijene krute kože i prièvršæene na drveni okvir; imale su kožnate trake za ramena koje su se mogle skraæivati i produživati uz pomoæ izrezbarenih bjelokosnih štapiæa. Štapiæi su bili osigurani tankom trakom kože koja je prolazila kroz njihovo probušeno središte i vezala se za drugu traku što se provlaèila s druge strane iste rupe i produžavala do slijedeæeg štapiæa.- Ti znaš da se ne možemo spariti. Džoplaja mi je u

rodu. l ti je"ne bi smio uzimati ozbiljno; ona se strašno volišaliti. Postali smo dobri prijatelji dok sam živio s Dalanarom iuèio svoj zanat. On nas je oboje poduèavao u isto vrijeme.Ona je jedna od najvještijih žena u kalanju kamena što ih japoznam. Ali nemoj joj nikad kazati da sam to rekao. Ona minikada ne bi dopustila da to zaboravim. Uvijek smo nastojalinadmašiti jedno drugo.Džondalar podiže tešku kesu u kojoj je bio njegov pribor za pravljenje alata i nekoliko komada kremena, razmišljajuæi o Dalanaru i Spilji koju je on osnovao. Lanzadonci su se umnažali. Mnogo im se ljudi pridružilo otkad je on otišao, obitelji su se širile. Uskoro æe postojati i Druga spilja Lanza-donaca, pomisli. Zatim spremi kesu u uprtnjaèu, dodade

. pribor za kuhanje, hranu i ostalu opremu. Njegova vreæa za spavanje i šator doðoše na vrh, a dva šatorska kolca u pridrživaè na lijevoj strani tereta! Tonolan je nosio prostirke i treæi kolac. U posebnom pridrživaèu na desnoj strani uprt-njaèa, obojica su nosila po nekoliko kopalja.Tonolan je punio mijeh snijegom. Bio je naèinjen od životinjskoga želuca i pokriven krznom. Kad bi bilo vrlo hladno, kao što je bilo na ledenjaèkoj visoravni koju su upravo prešli, nosili su mijehove za vodu pod svojim kratkim bundama do tijela, tako da vlastitom toplinom otapaju snijeg. Na ledenjaku nije bilo goriva za vatru. Sada je to prošlo, ali još se nisu bili dovoljno spustili da naðu tekuæu vodu.- Nešto æu ti reæi, Džondalar - reèe Tonolan dižuæipogled. - Drago mi je što Džoplaja nije moja roðakinja.Mislim da bih se rado odrekao svoga Putovanja da se sparims tom ženom. Nikad mi nisi rekao da je tako lijepa. A ja jošnisam vidio nijednu poput nje, èovjek ne može odlijepitioka s njezina lica. Zahvalan sam što me je Martona rodilanakon sparivanja s Vilomarom, a ne dok je još bila Dalana-rova družica. To mi barem pruža neke moguænosti.- Da, mislim da je baš tako lijepa. Nisam je vidio veæ trigodine. Vjerojatno joj je došlo vrijeme za sparivanje. Dragomi je što je Dalanar odluèio dovesti Lanzadonke na SaborZelandonaca ovoga ljeta. Sa samo jednom Spiljom nemamnogo izbora. To æe omoguæiti Džoplaji da se upozna i sdrugim muškarcima.- Da, i donijeti Maroni malo suparništva. Baš mi je žaošto neæu biti prisutan kad se njih dvije sretnu. Marona se veænavikla na misao da je najljepša. Zamrzit æe Džoplaju. Alikad se ti ne pojaviš, sve mi se èini da Marona neæe mnogouživati na Saboru ovoga ljeta.- Imaš pravo, Tonolan. Bit æe povrijeðena i srdita, i jajezbog toga ne krivim. Ona je nagle naravi, ali je dobra žena.Treba joj samo muškarac koji æe uz nju pristajati. A ona nezna kako da ugodi muškarcu. Kad sam s njom, spreman samsvezati èvor, ali kad nje nema u blizini... Ne znam,Tonolan.Džondalar se namrštio dok je pritezao remen oko kratke bunde pošto je unutra spremio mijeh sa snijegom.- Reci mi nešto - upita Tonolan uozbiljivši se. - Kako bi

se osjeæao kad bi ona odluèila da se s nekim spari u tvojoj odsutnosti? A to je lako moguæe, znaš.Džondalar je stegnuo remen dok je razmišljao o odgovoru.

- To bi me povrijedilo, ili mene ili moj ponos, nisamsiguran. Ali ja joj ne bih zamjerio. Mislim da zaslužujenekoga tko je bolji od mene, nekoga tko je ne bi ostavio i uposljednji èas krenuo na veliko Putovanje. A ako bi bilasretna, i ja bih zbog nje bio sretan.- To sam i mislio - reèe mlaði brat. Zatim prasnu usmijeh. - Pa, stariji brate, ako želimo zadržati prednost predtom nebesnicom koja te goni, dobro bi bilo da krenemo.Tonolan je dovršio tovarenje svoje uprtnjaèe, zatim podigao bundu, obukao je i gurnuo mijeh ispod pazuha.Njihove bunde su bile skrojene po jednostavnom uzorku. Sprijeda i straga bile su od manje-više pravokutnih komada prošivenih sa strana i na ramenima, s dva manja pravokutnika koja su bila presavijena i prošita umjesto rukava. Kukuljice su visite straga i bile opšivene lasièjim krznom oko lica da led od vlage u dahu ne bi zalazio unutra. Bunde su bile bogato urešene niskama od kosti, bjelokosti, školjaka, životinjskih zubi i šarenih repova zerdava. Navlaèile su se preko glave i slobodno visile kao tunike do pola bedra, a bile su nabrane remenom oko pasa.Ispod bunda bile su košulje od kozje kože naèinjene prema sliènom uzorku, te krznene hlaèe koje su bile sprijeda posuvraæene i stegnute uzicom oko pasa. Krznom podstavljene rukavice bez prstiju visile su o dugaèkom remenu koji je bio provuèen kroz petlju na leðima bunde tako da su se mogle brzo skinuti a da ne padnu ili se izgube. Èizme su imale debele potplate koji su se dizali oko stopala i bili spojeni s mekšom kožom što se priljubljivala uz nogu i bila omotana remenjem. Unutra je bila obloga od pusta koji se dobivao tako da se ovèja vuna namakala i zbijala sve dok ne oèvrsne. Kad bi bilo osobito kišovito, nepropusna životinjska crijeva su se omotavala oko èizama, ali ona su bila tanka, brzo su se derala i upotrebljavala su se samo u velikoj nuždi.- Tonolan, dokle ti, zapravo, kaniš iæi? Nisi mislio ozbiljno kad si rekao da æeš otiæi sve do ušæa Majke rijeke, zar ne?Dok je to Džondalar pitao, uzimao je kremenu sjekiru

prièvršæenu na kratak oblikovani držak i stavljao je u petlju na pojasu pokraj kremenog noža s drškom od kosti.Tonolan je zastao dok je namještao krplje i uspravio se.- Džondalar, ja sam to ozbiljno mislio - reèe on beztraga uobièajene šale.- Možda se uopæe neæemo moæi vratiti do Ljetnogsabora iduæe godine!- Da li ti nešto kriješ od mene? Ne moraš poæi samnom, brate. Ozbiljno to mislim. Neæu se naljutiti ako sevratiš, ti si se ionako odluèio u posljednji èas. Dobro znaškao i ja da se, možda, nikada više neæemo vratiti. Ali akoželiš poæi natrag, uèini to sada ili više neæeš moæi prekoledenjaka do iduæe zime.- Ne, ja se nisam odluèio u posljednji èas, Tonolan.Veæ dugo vremena se bavim mišlju da krenem na Putovanje,a sada je pravo vrijeme da to uèinim - reèe Džondalar sprizvukom konaène odluke i, pomisli Tonolan, sa sjenkomneprimjetne gorèine u glasu. Zatim, kao da se pokušavaotresti te sjene, Džondalar produži veselijim glasom: -Nikada nisam mnogo putovao, pa ako to sada ne uèinim,nikada više ni neæu. Odluèio sam se, brate, neæeš me seriješiti.Nebo je bilo vedro i sunce je blještalo na bijelim prostranstvima djevièanskoga snijega. Bilo je proljeæe, ali na njihovoj visoravni nije mu bilo ni traga. Džondalar segnu rukom u kesu koja je visila o njegovu pojasu i izvuèe par naoènjaka za snijeg. Bili su naèinjeni od drva, oblikovani tako da potpuno zaklone oèi osim tankog vodoravnog proreza, i vezivali su se oko glave. Zatim, svezavši hitro petlje svojih krplji u èvorove oko prstiju i gležnjeva, on stade na krplje i posegnu za svojom uprtnjaèom.Tonolan je naèinio krplje. Zanat mu je bio pravljenje kopalja, pa je uvijek nosio sa sobom svoj omiljeni ispravljaè pruæa, spravu napravljenu od jelenjih rogova s kojih su uklonjeni parošci i naèinjena rupa na jednom kraju. Ispravljaè je bio bogato izrezbaren životinjama i proljetnim biljem, djelomice u èast Majke zemlje, a djelomice da

se ona udobrovolji i dopusti duhovima životinja da doðu na domet kopalja koja se naèine tim alatom; ali Tonolan je uživao i u. samom rezbarenju. Neizbježno su morali izgubiti neka koplja za vrijeme lova, a nova bi se morala napraviti na putu. Ispravljaè se posebno rabio na kraju koplja gdje se nije

!P moglo lako prihvatiti rukom, pa kad bi se koplje provuklo kroz rupu, dobila bi se dodatna ravnomjernost. Tonolan je znao kako se postupa s drvom - zagrijavao ga je vrelim kamenjem ili parom da ispravi koplje ili da savije osnovu za krplju. To su bile dvije strane iste vještine.Džondalar se okrenuo da vidi je li mu brat spreman. Klimnuvši jedan drugome, krenuli su i poèeli se spuštati niz blagu strminu prema granici šuma. S desne strane preko šumovite udoline vidjeli su snijegom pokrivene planine, a iza njih šitjaste vrhove najsjevernijeg lanca golemih planina. Prema jugoistoku jedan visoki vrhunac blistao je nad svojom nižom braæom.Visoravan koju su prešli bila je tek blagi brežuljak u usporedbi s tim planinama, masiv koji je ostao kao panj od sravnjenih planina koje su bile mnogo starije nego šiljasti vrhovi na jugu. Ali ona je, ipak, bila dovoljno visoka da predstavlja vrletan lanac sa svojim masivnim ledenjacima -koji nisu samo krunili nego i opasivali planine sve do umjerenih visina - te se cijele godine održavao ledeni pokrivaè na njezinu razmjerno ravnom vrhu. Jednoga dana, kad se kontinentalni ledenjaci povuku prema svome polarnom domu, ta visoravan bit æe sva crna od šuma. Sada, ona je bila ravan ledenjak, minijaturna verzija golemih ledenih ploèa koje su okivale sjever.Kad su braæa stigla do linije drveæa, skinula su nao-ènjake koji su im štitili oèi ali ogranièavali vidljivost. Nešto dalje niz padinu naišli su na potoèiæ koji je nastajao otapanjem leda, proèišæen i bistar nakon prolaza kroz pjeskovito podzemlje. Svjetlucao je izmeðu snježnih obala poput mnoštva drugih malih izvora na rubovima ledenjaka.- Što misliš? - upita Tonolan pokazujuæi prema potoku.- Nalazimo se otprilike na mjestu gdje je Dalanar rekao daona teèe.- Ako od ovoga nastaje rijeka, uskoro æemo to doznati.Znat æemo da slijedimo Majku rijeku kad stignemo do trimanje rijeke koje se slijevaju i zajedno teku na istok. Tako jeon rekao da nastaje Dunav. Mislim da æe nas gotovo svakiod ovih potoèiæa na koncu dovesti do njega.- No, krenimo sada nalijevo. Poslije neæe biti tako lakoprijeæi na drugu stranu.- To je istina, ali na desnoj strani žive Lozadunci, pa se

možemo zaustaviti u jednoj od njihovih Spilja. Za lijevu stranu kažu da je zemlja zbitoglavaca.- Džondalar, nemojmo se zaustavljati kod Lozadunaca- reèe Tonolan s upornim smiješkom. - Ti znaš da æe nasoni zadržavati, a veæ smo se predugo zadržali kod Lanzado-naca. Da smo kasnije pošli, ne bismo uopæe mogli prijeæiledenjak. Morali bismo iæi naokolo, a sjeverno od njega jezaista zemlja zbitoglavaca. Želim da idemo naprijed, ajužno odavde neæe biti mnogo zbitoglavaca. Pa što ondaako ih i bude? Ne bojiš se, valjda, nekoliko zbitoglavaca?Znaš kako se kaže, ubiti zbitoglavca je kao ubiti medvjeda.- Ne znam - reèe viši brat, a èelo mu se nabra. -Nisam siguran ni da bih se želio sresti s medvjedom. Èuosam da su zbitoglavci pametni. Neki kažu da su gotovo kaoljudi.- Pametni možda jesu, ali ne govore. Oni su ipak samoživotinje.- Ne zabrinjavaju mene zbitoglavci, Tonolan. Lozadunci poznaju ovu zemlju. Oni nas mogu dobro naputiti.

Ne moramo kod njih dugo ostati, tek toliko da se orijentiramo. Oni æe nam pokazati kuda treba iæi, objasnit æe namšto možemo oèekivati. S njima možemo razgovarati. Dalanar je rekao da neki od njih govore zelandonski. Znaš što,ako pristaneš da se sada zaustavimo, obeæavam ti da æemomimoiæi ostale Spilje sve do povratka.- U redu, kad baš tako želiš.Dva muškarca potražiše mjesto gdje æe pregaziti potok koji je veæ bio dovoljno širok da se nije mogao preskoèiti. Ugledali su malo niže jedno palo stablo koje je moglo poslužiti kao prirodan most, pa su se požurili prema njemu. Džondalar je išao prvi, pa kad je stigao do debla, pokušao se uhvatiti rukama i stao je nogom na golo korijenje. Tonolan je gledao oko sebe, èekajuæi da na nj doðe red.- Džondalar! Pazi! - naglo je kriknuo.Pokraj glave višeg muškarca prozviždao je kamen. Èim se nakon krika upozorenja bacio na zemlju, njegova se ruka mašila koplja. Tonolan je veæ držao koplje u ruci i èuèao gledajuæi u pravcu odakle je doletio kamen. Vidio je da se nešto mièe iza gustih grana bezlisnoga grmlja i hitnuo koplje onamo. Posegnuo je za drugim kopljem, kad je šest spodoba izašlo iz obližnjega grma. Bili su opkoljeni.- Zbitoglavci! - kriknu Tonolan, ustuknu i poèe ciljati.

Dolina konja - Èekaj, Tonolan! - viknu Džondalar. - Ima ih mnogoviše nego nas.- Veliki izgleda kao voða èopora. Ako pogodim njegaostali æe, možda, pobjeæi. - Tonolan ponovno uzmahnusvojim oružjem.- Ne! Možda æe na nas jurnuli prije nego što uspijemodohvatiti drugo koplje. Sad mi se èini da ih držimo dalekood sebe, ne mièu se. - Džondalar se polako pridizao,držeæi spremno koplje. - Ne mièi se, Tonolan. Nek oniuèine prvi potez. Ali drži na oku onoga velikoga. On moževidjeti da nišaniš na njega.Džondalar je prouèavao velikog zbitoglavca i imao nelagodan osjeæaj da.krupne smeðe oèi takoðer prouèavaju njega. Nikada nije bio tako blizu nijednom zbitoglavcu, pa se iznenadio. Ovi zbitoglavci nisu odgovarali liku koji je on prije zamišljao. Oèi onoga velikoga bile su zasjenjene isturenim lukovima koji su se isticali gustim obrvama. Nos mu je bio velik, uzak, nalik na kljun, te je pojaèavao dojam njegovih duboko usaðenih oèiju. Brada mu je pokrivala lice, bila je gusta i kovrèava. Na jednom mlaðem od njih, kojemu je tek izbijala brada, vidjelo se da imaju vrlo spljoštenu i isturenu donju èeljust. Kosa im je bila smeða i gusta, poput brada, a tijelo im je bilo takoðer dlakavo, osobito na gornjem dijelu leða. Mogao je znati da su dlakaviji, jer su njihovi krzneni ogrtaèi pokrivali samo prsni koš ostavljajuæi gola ramena i ruke unatoè vrlo niskoj temperaturi. Ali njihova oskudnija odjeæa nije ga ni izdaleka iznenadila kao èinjenica što su oni uopæe imali ikakve ogrtaèe. Nikada nije vidio nijednu životinju da se oblaèi, niti je ijedna od njih nosila oružje. A svaki zbitoglavac imao je dugaèko drveno koplje - oèevidno s nakanom da njime udara, iako su njihovi šiljci izgledali dovoljno zloslutno - a neki su još nosili teške toljage od kosti, prednje noge nekog velikog preživaèa.Ni njihove èeljusti nisu nalik na životinjske, pomisli Džondalar. One su samo malo isturenije, a nosevi su im dovoljno veliki. Samo su im glave razlièite, to je stvarna razlika.Umjesto visoka èela, kakvo je njegovo i Tonolanovo, njihova su èela niska i spljoštena iznad jakih lukova i prelaze izravno u tjeme. Èinilo se kao da su njihova tjemena, koja nije bilo lako vidjeti, spljoštena i zbijena natrag. Kad se

Džondalar uspravio svom svojom visinom, nadmašivao je najveæega od njih za cijelu glavu. Èak je i Tonolan izgledao kao div prema onome koji je oèito bio njihov voða. Ali samo po visini.Džondalar i njegov brat bili su stasiti muškarci, ali su se osjeæali kao pravi kržljave! pokraj mišiæavih zbitoglavaca. Ovi su imali širok prsni koš i debele mišiæave ruke i noge, pomalo svijene, ali hodali su uspravno i sigurno poput ljudi. Sto ih je više gledao, to su mu više slièili na ljude, samo što su bili razlièiti od svih koje je prije vidio.

Dok je trajao taj prilièno dug i napet susret, nitko se nije maknuo. Tonolan je bio zgrèen i držao je koplje spremno za izbaèaj; Džondalar je stajao uspravno ali koplje je èvrsto stezao tako da ga može hitnuti odmah nakon brata. Šest zbitoglavaca oko njih stajalo je nepomièno poput stijena, ali Džondalar nije sumnjao da bi oni vrlo brzo mogli prijeæi u akciju. Bio je to bezizlazan položaj, i Džondalarov mozak je brzo radio pokušavajuæi smisliti neki izlaz.Odjednom veliki zbitoglavac nešto promrmlja i mahnu rukom. Tonolan umalo da nije izbacio koplje, ali je primijetio Džondalarovu kretnju, koja ga je zaustavila u posljednji èas. Pomaknuo se samo jedan mladi zbitoglavac i otrèao u grmlje iz kojega su netom bili izašli. Brzo se vratio, noseæi koplje koje je Tonolan bio izbacio, i na njegovo zaprepaštenje donio mu ga natrag. Zatim je taj mladi zbitogiavac pristupio deblu preko potoka i izvadio iz vode jedan kamen. Vratio se onome velikome i uèinilo se kao da mu se klanja, tako je pokajnièki izgledao. Slijedeæeg trenutka sva šestorica išèeznuše u grmlju bez ikakva šuma.Tonolan odahnu s olakšanjem kad je shvatio da su otišli.- Nisam mislio da æemo se izvuæi! Ali bio sam siguranda bi bar jedan od njih pao sa mnom. Pitam se što je tozapravo bilo.- Nisam siguran - odgovori Džondalar - ali možda jeonaj mlaði poèeo nešto što stariji nije htio dovršiti; ali ne bihrekao da je to uèinio zbog straha. Trebalo je hrabrosti da seondje stoji i gleda u tvoje koplje, a zatim uèini ono što je onuèinio.- Možda nije znao ništa bolje od toga.- Znao je. Vidio je kad si bacio ono koplje. Zašto biinaèe mlaðemu rekao da ode po njega i da ti ga vrati?

- Ti zaista misliš da mu je on rekao da to uèini? Kako?Oni ne znaju govoriti.- Ne znam, ali nekako je onaj veliki zapovjedio mladome da ti vrati koplje i da donese svoj kamen. Na taj naèinsve je bilo poravnate. Nitko nije ozlijeðen, tako mislim da jeon zakljuèio. Znaš, nisam siguran da su zbitoglavci samoživotinje. To je bilo pametno od njega. Osim toga nisamznao da se prekrivaju krznima i da nose oružje, èak ni dahodaju kao mi.- No, znam zašto ih zovu zbitoglavcima! l oni miizgledaju kao podmukao èopor. Ne bih se želio s nekim odnjih uhvatiti u koštac.- To znam, izgledaju tako da bi ti svaki mogao slomitiruku kao drvce za potpalu. Uvijek sam mislio da su maleni.- Niski možda jesu, ali nisu maleni. Sigurno nisumaleni. Brate, moram priznati da si imao pravo. Idemoposjetiti Lozadunce. Oni žive tako blizu, moraju znatimnogo više o zbitoglavcima. Osim toga, Velika majka rijekaje granica, a ne bih rekao da nas zbitoglavci žele imati nasvojoj strani.Dva muškarca su pješaèila nekoliko dana tražeæi znakove na putu koje im je opisao Dalanar, slijedeæi potok koji se nije nimalo razlikovao od ostalih potoèiæa, udolina, vododerina i rjeèica koje su tekle niz padinu. Samo je dogovorno bio izabran taj potok da se naziva izvorom Velike majke rijeke. Veæina njih se spajala tvoreæi poèetak te silne rijeke koja æe teæi niz bregove i krivudati kroz ravnice na putu od tisuæu osam stotina milja prije nego što izlije svoj tovar vode i mulja u kopneno more daleko na jugoistoku.Kristalne stijene masiva iz kojega je izbijala moæna rijeka spadale su medu najstarije na zemlji. Široka uvala nastala je pod pritiscima koji su podigli i nabrali goleme planine koje su sada velièanstveno blistale prema jugu.

Više od tri stotine pritoka, meðu kojima je bilo mnogo velikih rijeka, cijedilo je padine svih gorskih lanaca duž njezina toka da bi napunilo prostrano korito, jednoga dana njezina æe se slava pronijeli diljem svijeta, a njezina muljevita i mutna voda nazvat æe se plavom.lako vrlo izmijenjen zbog planina i gorskih masiva, utjecaj oceanskoga zapada i kontinentalnog istoka ovdje se

jasno osjeæao. Biljni i životinjski svijet predstavljao je mješavinu zapadne tundre-tajge i istoènih stepa. Na višim pro-plancima bilo je kozoroga, divokoza i muflona; u šumama se èesto viðao jelen. Tarpan, divlji konj koji æe se jednoga dana pripitomiti, pasao je u zaklonjenim dol nama i uz niske rijeène obale. Vukovi, risovi i snježni leopardi bešumno su promicali kroza sjene. Budeæi se iz zimskoga sna naokolo su tumarali smeði medvjedi svežderi; golemi biljožder spiljski medvjed pojavit æe se kasnije, l mnogi sitni sisavci pomaljali su nos iz zimskih staništa.Padine su pretežno bile obrasle borom, iako su se tu i tamo vidjele omorike, srebrne jele i ariši. Joha je rasla uglavnom uz rijeku, èesto s vrbom i jablanom, a rijetko su se vidjeli zakržljali hrastovi i bukve.Lijeva obala se postepeno dizala od rijeke. Džondalar i Tonolan su se penjali dok nisu stigli na vrh jednog visokog brijega. Gledajuæi po krajoliku, opaziše da ih èeka gruba, divlja i lijepa zemlja, ublažena slojem bjelila koje je ispunjavalo rupe i ublažavalo istaknute dijelove. Ta zabluda nije im nimalo olakšala putovanje.Nisu susreli nikoga od nekoliko skupina ljudi - takve su se skupine nazivale Spiljama, pa živjele one u spilji ili ne -koji su nosili zajednièko ime Lozadunaca. Džondalar je veæ pomislio da su ih mimoišli.- Pogledaj! - pokaza prstom Tonolan.Džondalar upravi pogled u pravcu ispružene ruke i ugleda oblaèiæ dima koji se dizao iz jednog šumarka. Pohitali su naprijed i uskoro stigli do manje skupine ljudi koja se zbila oko vatre. Braæa su odmah stupila meðu njih dižuæi obje ruke ispred sebe, sklopljenih dlanova, što je bio znak pozdrava, otvorenosti i prijateljstva.- Ja sam Tonolan Zelandonac. Ovo je moj brat, Džondalar. Nalazimo se na svom Putovanju. Govori li tko našimjezikom?Jedan muškarac srednjih godina istupi naprijed, držeæi svoje ruke na isti naèin.- Ja sam iaduni Lozadunac. U ime Božice, Velikemajke zemlje, dobro nam došli.Uhvatio je obje Tonolanove ruke svojima i zatim pozdravio Džondalara na isti naèin.- Priðite, sjednite kraj vatre. Uskoro æemo jesti. Želite linam se pridružiti?"N - - Vrlo ste velikodušni - odgovori Džondalar uljudno.- Ja sam na svome Putovanju putovao na zapad, boravio sam u jednoj zelandonskoj Spilji. Bilo je to prije mnogogodina, ali Zelandonci su mi uvijek dobrodošli.Odveo ih je do velikoga debla pokraj vatre. Tu je bio naèinjen zaklon protiv vjetra i kiše.- Tako, odmorite se, skinite uprtnjaèe. Vjerojatno stetek sišli s ledenjaka.- Prije nekoliko dana - reèe Tonolan zbacujuæi svojteret.- Zakasnili ste za prijelaz..Svaki dan se oèekuje fen.- Fen? - upita Tonolan.- Proljetni vjetar. Vruæ i suh, puše s jugozapada. Takoje jak da kida i izvaljuje drveæe. Ali vrlo brzo otapa snijeg. Zanekoliko dana sve ovo može nestati, da se pojave pupovi -objasni Laduni, napravivši široku kretnju rukom da pokažesnijeg. - Ako vas uhvati dok ste još na ledenjaku, to možebiti sudbonosno. Led se tako brzo otapa, javljaju se raspu-kline. Snježni mostovi i hrptovi popuštaju pod nogama.Svuda po ledu poteku potoci i rjeèice.- l s njim uvijek dolaze Malezi - dodade jedna djevojka nastavljajuæi nit Ladunijeve prièe.- Malezi? - uputi joj Tonolan svoje pitanje.- Zli dusi što lete na vjetru. Zbog njih svatko postaje

razdražljiv. Ljudi koji se nikada ne bore odjednom se poènusvaðati. Sretni ljudi neprestance plaèu. Od tih duhovamožeš oboljeti, a ako si veæ bolestan, možeš poželjetiumrijeti. Korisno je znati što te èeka, ali ipak svatko zapadau loše raspoloženje.- Gdje si tako dobro nauèila govoriti zelandonski? -upita Tonolan smiješeæi se privlaènoj djevojci. Djevojkauzvrati jednako iskreno Tonolanu pogled, ali umjesto odgovora pogleda prema Laduniju.- Tonolan Zelandonèe, ovo je Filonija Lozadunka, i kæimog ognjišta - reèe Laduni, shvativši odmah njezin ne-izreèeni zahtjev da je predstavi.Po tome Tonolan zakljuèi da ona drži do sebe i ne želi razgovarati sa strancima t prije pravog upoznavanja, pa makar to bili uzbudljivo lijepi stranci na Putovanju.Tonolan ispruži ruku u znak formalnoga pozdrava, dok mu se u oèima vidjelo da cijeni i poštuje djevojku. Ona je

oklijevala jedan èas, kao da razmišlja, zatim je stavila svoju ruku u njegovu. On je privuèe bliže k sebi.- Filonija Lozadunko, Tonolan Zelandonac jepoèašæen što ga je Majka zemlja obdarila tvojom prisut-nošæu - reèe on sa svojim poznatim smiješkom.Filonija lagano pocrvenje na drzak prizvuk koji je prepoznala u njegovoj aluziji na Majèin dar, iako su njegove rijeèi bile formalne kao i njegova kretnja. Osjetila je trnac uzbuðenja od njegova dodira, i iskra poziva planu u njezinimoèima.- A sad mi reci - nastavi Tonolan - gdje si nauèilazelandonski?- Moj roðak i ja prešli smo preko ledenjaka na svomPutovanju i živjeli neko vrijeme u jednoj zelandonskoj Spilji.Laduni nas je veæ prije malo poduèio, on s nama èestogovori vašim jezikom da ga ne zaboravi. Svakih nekolikogodina on odlazi prijeko da trguje. Htio je da nauèim jošviše.Tonolan ju je i dalje držao za ruke i smiješio joj se.- Žene ne idu tako èesto na duga i opasna Putovanja.Što bi bilo da te je Božica blagoslovila?- Nije to bilo baš tako dugo - reèe ona zadovoljnazbog njegova oèita divljenja. - Ja bih to spoznala na vrijemeda se vratim.- To je bilo dugaèko Putovanje kakvo poduzimajumuškarci - navaljivao je on.Džondalar, promatrajuæi njihovu igru, okrenu se k Laduniju.- On opet po svome - reèe smiješeæi se. - Mome bratunikad ne promakne da se obrati najprivlaènijoj ženi i da jeoèara dok udariš dlanom o dlan.- Filonija je još mlada - reèe Laduni. - Tek je prošlogljeta imala svoje Obrede prvih užitaka, ali otada ima tolikosnubitelja da joj veæ dodijavaju. Ah, da mi je biti mlad, da mije opet dobiti Dar užitka od Velike majke zemlje. Ne kažemda ga još ne uživam, ali sam zadovoljan sa svojom družicomi nemam više onog nagona da èesto tražim nova uzbuðenja.- Okrenuo se prema visokom plavokosom èovjeku. - Mismo lovaèka družina i nije mnogo žena s nama, ali neæešimati nikakvih poteškoæa da naðeŠ jednu od onih koje jeblagoslovila Božica i koje æe s tobom rado podijeliti Dar.

Ako ti nijedna ne odgovara, naša Spilja je velika i došljaci uvijek imaju razloga da o sveèanosti poèaste Majku.- Bojim se da neæemo s vama poæi do Spilje. Tek smokrenuli. Tonolan želi otiæi na dugaèko Putovanje i nestrpljivje da poðemo. Možda na povratku, ako nas uputiš kako davas naðemo.- Žao mi je što nas neæete posjetiti, u posljednje vrijemenismo imali mnogo došljaka. Dokle mislite iæi?

- Tonolan govori o tome kako želi pratiti Dunav sve dokraja. Ali svatko govori o dugaèkom Putovanju kada tekkrene. No, tko zna?- Mislio sam da Zelandonci žive blizu Velike vode;barem su živjeli kad sam bio na posljednjem Putovanju.Otišao sam daleko na zapad, a zatim na jug. Nisi li rekao daste upravo krenuli?- Treba da ti nešto objasnim. Imaš pravo, Velika vodase nalazi tek nekoliko dana hoda od naše Spilje, ali DalanarLanzadonac vse spario s mojom majkom kad sam se rodio,pa mi je i njegova Spilja kao dom. Živio sam tri godine s njimdok sam od njega nauèio zanat. S njim smo boravili zajednobrat i ja. Jedina udaljenost koju smo prevalili nakon polaskaje prijelaz preko ledenjaka, te dva dana dok smo do njegastigli.- Dalanar! Naravno! Mislio sam da mi izgledaš poznato. Ti moraš biti dijete njegova duha; toliko si slièannjemu. Osim toga, i ti si kalatelj kremena. Ako si kao onkoliko mu izgledom slièiš, moraš biti dobar. On je najboljièovjek što sam ga ikada vidio. Spremao sam se da ga iduæegodine pohodim i donesem malo kremena iz lanzadonskihrudnika. Boljega kamena nema.Èeljad se okupljala oko vatre noseæi drvene zdjele, a ugodan miris koji se širio iz toga pravca podsjeti Džondalara da je gladan. Podiže uprtnjaèu da je makne s puta, a zatim se neèega sjeti.- Laduni, imam uza se nekoliko lanzadonskih kreme-nova. Htio sam ih upotrijebiti kao zamjenu za slomljenooruðe na putu, ali ih je teško nositi, pa mi ne bi bilo mrskoda se riješim kamena-dva. Radovao bih se da ih uzmeš akoželiš.Laduniju se zakrijesiše oèi.- Bio bih sretan da ih uzmem, ali želio bih ti nešto datiza uzvrat. Ne kažem da mi nije drago dobro proæi kad

trgujem, ali ne bih želio prevariti sina Dalanarova ognjišta. Džondalar se nasmiješi: - Veæ si se ponudio da mi olakšaš teret i da me nahraniš toplim obrokom.- To nije dovoljno za dobro lanzadonsko kamenje. Tito olako shvaæaš, Džondalar. Vrijeðaš moj ponos.Dobrodušna gomila skupljala se oko njih, pa kad se Džondalar nasmijao, oni mu se pridružiše.- U redu, Laduni, neæeš tako lako proæi. Ovog èasa neželim ništa, pokušavam samo olakšati svoje breme. Zatražitæu od tebe nešto u buduænosti. Pristaješ li?- Sad on želi prevariti mene - okrenu se Laduni prema gomili, smiješeæi se. - Bar reci o èemu je rijeè.- Kako mogu reæi? Ali znam da æu to uzeti na povratku,slažeš li se?- Kako znaš da ti to mogu dati?- Neæu tražiti ono što mi ne možeš dati.

- Tvoji uvjeti su strašni, Džondalar, ali budem li mogao,dat æu ti sve što zaišteš. Dogovoreno.Džondalar otvori uprtnjaèu, izvadi gornje stvari, zatim izvuèe kesu i dade Laduniju dva komada veæ obraðenog kremena.- Dalanar ih je izabrao i obavio pripremne radove -reèe dajuæi mu ih.Na Laduniju se vidjelo bjelodano da mu je drago primiti dva kremena koje je izabrao i obradio Dalanar za sina svoga ognjišta, ali je promrmljao, i to dovoljno glasno da ga svi èuju: - Vjerojatno prodajem život za dva komada kamena.Nitko nije govorio o vjerojatnosti da æe se Džondalar ikada vratiti po obeæanu stvar.- Džondalar, hoæeš li ti cijelu vjeènost stajati i govoriti?- reèe Tonolan. - Pozvali su nas da im se pridružimo prijelu, a ona divljaè izvrsno miriše.Na licu mu je bio širok osmijeh, a Filonija je stajala kraj njega.- Da, hrana je gotova - reèe ona - a lov je bio takouspješan da nismo mnogo upotrebljavali suho meso kojesmo ponijeli na put. Sada kad si olakšao teret, imat æeš maloprostora da poneseš nešto hrane sa sobom, zar ne? -dodade ona i lukavo se nasmiješi prema Laduniju.- Od svega srca rado. Laduni, još me nisi upoznao sljupkom kæeri svog ognjišta - reèe Džondalar.- Osvanuo je strašan dan kad ti kæi vlastitog ognjišta

kvari trgovinu - promrmlja Laduni, ali se nasmiješi sjajuæi od ponosa. - Džondalar Zelandonac, Filonija Lozadunka.Djevojka se okrenula da pogleda starijeg brata, i odjednom se posvema izgubila u modrim oèima koje su se odozgo smiješile prema njoj. Zapljusnuli su je uzburkani osjeæaji kad je shvatila kako je sada privlaèi drugi brat, te je pognula glavu da prikrije svoju zbunjenost."- Džondalar! Nemoj misliti da ne vidim onaj sjaj u tvojim oèima. Zapamti, ja sam je prvi vidio - našali se Tonolan. - Doði, Filonija, moram te odvesti odavde. Upozoravam te, drži se dalje od ovog moga brata. Vjeruj mi, ti ne želiš imati s njim nikakva posla, ja to znam. - Okrenuo se prema Laduniju, i rekao pomalo podrugljivo: - Tako on svaki put. Jedan pogled, i to je sve. Da sam se barem ja rodio s tim darom moga brata.- Ti imaš više darova nego što ih èovjeku treba, mlaðibrate - reèe Džondalar, a zatim prasnu u svoj glasan,zarazan, topao smijeh.Filonija se okrenula prema Tonolanu i èinilo se da joj je lakše što vidi da je on privlaèan kao i prije. On je zagrli oko ramena i odvede na drugu stranu vatre, ali ona se osvrnu da još jednom pogleda drugog muškarca. Smiješeæi se povjerljivo, reèe: - Kod nas se uvijek održava sveèanost u Èast Božice, kad god došljaci doðu u Spilju.- Oni neæe doæi u Spilju, Filonija - reèe Laduni.Djevojka je na trenutak izgledala razoèarano, zatim se okrenula Tonolanu i nasmiješila.- Ah, da mi se pomladiti - reèe Laduni. - Ali žene kojenajviše služe na èast Božici, èini se da su èešæe blagoslovljene mladiæima. Velika majka zemlja smiješi se onima kojištuju Njezine darove.Džondalar prebaci uprtnjaèu iza debla, zatim poðe prema vatri. Divljaè se kuhala u loncu od kože poduprte okvirom od sljubljenih kostiju. Lonac je visio toèno iznad vatre. Kipuæa tekuæina, dovoljno vrela da se skuha meso, održavala je lonac na dovoljno niskoj temperaturi da se nezapali.Jedna žena mu je pružila drvenu zdjelu ukusne juhe i sjela pokraj njega na deblo. On se poslužio kremenim nožem da nabode komadiæe mesa i povræa - to su bili sušeni naresci korijenja koje su ponijeli - i popio ostatak tekuæine iz zdjele. Kad je dovršio jelo, žena mu je donijela

manju zdjelu biljnog èaja. On joj se zahvalno nasmiješio. Bila je nekoliko godina starija od njega, dovoljno da se Ijepuškasta mladost zamijeni za pravu ljepotu što je donosi zrelost. Ona mu je uzvratila smiješak, i opet sjela

pokraj njega.- Govoriš li zelandonski? - upita on.- Govorim malo, razumijem više - reèe ona.- Moram li zamoliti Ladunija da nas upozna, ili tesmijem upitati za ime?Ona se ponovno nasmiješi, s traèkom razumijevanjastarije žene.- Samo mlade djevojke trebaju nekoga da izgovorinjihovo ime. Ja, Lanalija. Ti, Džondalar?- Da - odgovori on. Mogao je osjetiti toplinu njezinenoge i uzbuðenje od toga bijesnu u njegovim oèima. Onamu uzvrati pogled. On primakne ruku k njezinu bedru. Onase nasloni na nj kretnjom koja ga je ohrabrila i obeæala muugodan doživljaj. Klimnuo je da prihvaæa poziv iz njezinapogleda, premda to nije bilo potrebno. U njegovim oèimase vidjelo da uzvraæa njezino nukanje. Ona pogleda prekonjegova ramena. Džondalar se osvrnu i vidje kako im seprimièe Laduni. Ona se udobno opusti kraj njega. Èekat æeda poslije ispune uzajamno obeæanje.Laduni im se pridruži, a malo poslije toga vrati se i Tonolan na bratovljevu stranu vatres Filonijom. Uskoro su se svi tiskali oko dvojice došljaka. Šalili su se i zadirkivali, neki su prevodili onima koji nisu razumjeli. Naposljetku Džondalar odluèi povesti ozbiljniji razgovor.- Što znaš o ljudima koji žive niz rijeku, Laduni?- Ponekad nam doðe koji posjetitelj iz tih krajeva.Sarmunovci žive sjeverno od rijeènog toka, ali to je davnobilo. Dogaða se. Ponekad naiðu mlaði ljudi istim putem,jedni za drugima. Onda staza postane predobro poznata imanje uzbudljiva, pa biraju druge putove. Poslije jednog ilidva naraštaja samo stariji se još sjeæaju, pa opet stari putpostane izazovna pustolovina. Mlaði misle da su njihovaotkriæa nova. Nije važno što su njihovi preci uèinili to isto.- Za njih je sve novo - reèe Džondalar, ali ne htjedenastaviti filozofsku misao. Želio je dobiti potpunu obavijestprije nego što se upusti u raspravu koja može biti ugodna, alinema neposredne vrijednosti. - Možeš li mi nešto reæi o

njihovim obièajima? Znaš li koju rijeè njihova jezika? Pozdrave? Što moramo izbjegavati? Što bi moglo biti uvredljivo?- Ne znam mnogo, a ništa u novije vrijeme. Jedan našèovjek išao je na istok prije nekoliko godina, ali se nijevratio. Tko zna, možda se odluèio nastaniti na nekomdrugom mjestu - reèe Laduni. - Kažu da oni prave svojaboštva od blata, ali to su samo puste prièe. Ne znam zaštobi itko pravio svete likove Velike majke od blata. Oni bi sesmrvili kad se osuše.- Možda zato što je to bliže zemlji. Neki ljudi više volekamen.Dok je to govorio, Džondalar je nesvjesno posegnuo za kesicom koja je visila o njegovu pasu, i opipao kameni kipiæ pretile žene. Osjetio je poznate velike grudi, veliki ispupèeni trbuh i vrlo široke bokove i stražnjicu. Ruke i noge su bile beznaèajne, važna su bila svojstva Majke, a udovi na kamenoj figuri bili su samo oznaèeni. Glava je bila kvržica s tragovima kose koja je padala preko lica bez crta.Nitko nije mogao pogledati u strašno lice Božice, Velike majke zemlje, Drevne roditeljice, Prve majke, Stvoriteljice i Održiteljice života, one koja je blagoslovila sve žene svojom moæi da stvaraju i raðaju život, l nijedna mala Njezina figura u kojoj je prebivao Njezin duh, boštvo, nikada nije smjela prikazivati Njezino lice. Èak i kad se Ona javljala u snovima, Njezino je lice obièno bilo nejasno, premda su ljudi èesto govorili da su Je

vidjeli s mladim i zrelim tijelom. Neke žene su tvrdile da mogu poprimiti oblik Njezina duha i letjeti poput vjetra donoseæi sreæu ili vraæajuæi osvetu, a Njezina osveta je mogla biti velika.Kad bi se Ona naljutila ili obešèastila, bila je sposobna za mnoge strahovite Èine, ali najgroznije je bilo to što je mogla uskratiti èudesni Dar užitka koji se javljao kad bi se žena predala muškarcu. Govorilo se da Velika majka i neki od onih koji su joj služili mogu dati muškarcu moæ da dijeli Njezin dar s koliko god žena želi, ili da ga mogu tako smežurati da ne doživi nikakav Užitak, niti da ga pruži kojoj ženi.Džondalar je odsutno milovao izbeèene kamene grudi boštva u svojoj kesi, želeæi da mu donese sreæu na Putovanju. Bilo je istina da se neki nikada nisu vratili, ali to je spadalo u tu pustolovinu. Tada Tonolan zapita Ladunija nešto što je privuklo njegovu pozornost.

- Što znaš o zbitoglavcima u okolici? Naletjeli smo najedan èopor prije nekoliko dana. Bio sam siguran da æe seondje okonèati naše Putovanje.Odjednom je Tonolan privukao opæu pažnju.- Sto se dogodilo? - upita Laduni s napetošæu u glasu.Tonolan im isprièa što su doživjeli sa zbitoglavcima.- Èaroli! - otpljunu Laduni.- Tko je Èaroli? - upita Džondalar.

- Jedan mladiæ iz Tomazijeve Spilje i kolovoða družinenasilnika koji su sebi zabili u glavu da se zabavljaju na raèunzbitoglavaca. Mi nikada nismo imali nikakva sukoba s njima.Oni su živjeli na svojoj strani rijeke, mi na svojoj. Ako bismoprešli na drugu stranu, oni su nam se uklanjali s puta, dok nebismo predugo ostali. Poslije toga bi nam jedino dali naznanje da nas promatraju. To je bilo dovoljno. Èovjek seuznemiri kad zna da ga èopor zbitoglavaca gleda.- To je sigurno!-kliknu Tonolan. -Ali što ste time htjelireæi, da se zabavljaju na raèun zbitoglavaca? Ja ih ne bihželio izazvati.- Sve je poèelo kao šala. Jedan bi nagovarao drugogada se zaleti i dotakne zbitoglavca. Oni znaju biti priliènookrutni ako im dosaðujete. Zatim su mladiæi poèinjaliskupno napadati svakoga zbitoglavca kojega bi sreli naosami; opkolili bi ga i dražili, pokušavali ga navesti da seotisne za nekim od njih. Zbitoglavci su duga daha, ali imajukratke noge. Èovjek je obièno brži od njih, ali ne smije stati.Nisam siguran kako je to poèelo, ali poslije toga Èarolijevadružina ih je poèinjala tuæi. Mislim da je jedan od onihzbitoglavaca koje su dražili ulovio nekoga od njih, pa suostali priskoèili u pomoæ svom drugu. Ipak, njima je toprešlo u naviku, ali èak i kad ih je bilo nekoliko protivjednoga zbitoglavca, nisu mogli proæi bez ozbiljnih modrica.- To vam vjerujem - reèe Tonolan.- Ali ono što su poslije toga èinili mnogo je gore -dodade Filonija.- Filonija! To je ogavno! Ne želim da govoriš o tome! -reèe Laduni, a njegova je ljutnja bila stvarna.- Što su èinili? - upita Džondalar. - Kad èovjek moraputovati kroz podruèje zbitoglavaca, mora i to znati.- Mislim da imaš pravo, Džondalar. Samo ne želim dase o tome govori pred Filonijom.

- Ja sam odrasla žena - ustvrdi ona, ali joj u glasu nijebilo uvjerenja.On je pogleda, razmisli malo, pa onda odluèi govoriti.- Mužjaci su poèinjali izlaziti samo u parovima ili ugrupicama, a to je bilo malo previše za Èarolijevu družinu.Tako su poèeli dražiti ženke. Ali ženke zbitoglavaca se nebore. Nije nimalo zanimljivo zadirkivati ih, jer se one jednostavno povuku i pobjegnu. Zato je družina odluèila da se snjima zabavi na drukèiji naèin. Ne znam tko se prvi usudio,vjerojatno ih je na to naveo Èaroli. To je upravo njemuslièno.- Na što ih je naveo? - upita Džondalar.- Poèeli su prisiljavati ženke zbitoglavaca... - Laduninije mogao dovršiti. Skoèio je na noge, sav izvan sebe. Bioje bijesan. - To je grozota! To obešèašæuje Majku, to jezlorabljenje Njezina Dara. Životinje! Gori od životinja! Goriod zbitoglavaca!- Hoæeš reæi da suvoni dijelili Užitak sa ženkama zbitoglavaca? Prisiljavali ih? Ženke zbitoglavaca? - reèe Tonolan.- Hvalili su se time! - reèe Filonija. - Ne bih dopustilani da mi se približi muškarac koji je dijelio Užitak s jednomzbitoglavkom.- Filonija! Ti ne smiješ raspravljati o tim stvarima! Neželim da takav prljav i gadljiv govor izlazi iz tvojih usta! -reèe Laduni. Bijes ga je prolazio, ali oèi su mu bile bešæutnekao kamen.- Da, Laduni - reèe ona pognuvši glavu od stida.- Pitam se kako su zbitoglavci to primali? - dodadeDžondalar. - Možda me je zbog toga onaj mladi gaðao.Mislim da su se morali ljutiti. Èuo sam gdje neki ljudi govoreda su oni poput nas, pa ako jesu ...- l ja sam èuo takve prièe! - reèe Laduni, pokušavajuæistišati gnjev. - Nemojte tome povjerovati.- Voða onog èopora bio je pametan, a i hodali su nanogama kao mi.- l medvjedi hodaju ponekad na stražnjim nogama.Zbitoglavci su životinje! Inteligentne životinje, ali životinje. -Laduni se "borio da svlada srdžbu, svjestan da je svima bilonelagodno. - Obièno su bezopasni ako im ne dosaðujete -nastavio je. - Ne bih rekao da su tome bile uzrokom ženke;sumnjam da oni razumiju kako to obešèašæuje Majku. Sve je to zbog toga što su ih dražili i tukli. Ako životinji dovoljno smetaš, ona æe uzvratiti udarac.- Mislim da nam je Èarolijeva družina spremila sitnenevolje - reèe Tonolan. - Htjeli smo prijeæi na desnu obalutako da ne moramo poslije brinuti oko prijelaza kad potokjednom postane Velika majka rijeka.Laduni se nasmiješi. Sada su govorili o drugim stvarima, pa je njegov gnjev minuo jednako brzo kao što se javio.- Velika majka rijeka ima pritoka koje su takoðer velikerijeke, Tonolan. Ako je budeš slijedio sve do ušæa, morat æešse priviknuti na prelaženje rijeka. Dopusti mi da ti neštosavjetujem. Drži se ove strane sve do velikog vira. Tu serijeka raèva u nekoliko grana dok presijeca komad ravnice,pa je njezine ogranke lakše prijeæi nego široko korito. A dotada æe biti i toplije. Ako želiš posjetiti zemlju Sarmunovaca,

idi na sjever nakon prijelaza.- Koliko je odavde daleko vir? - upita Džondalar.- Urezat æu ti malu kartu - reèe Laduni vadeæi kremeninož. - Lanalija, daj mi komad kore. Možda i neki drugimogu nakon mene dodati znakove za snalaženje. Uzevši uobzir prelaženje rijeka i lov na putu, trebalo bi da do ljetastignete do mjesta gdje rijeka skreæe na jug.- Ljeto - reèe Džondalar zamišljeno. - Tako mi jedodijao led i snijeg, jedva èekam da doðe ljeto. Dobro bi midošlo malo topline.Opet je opazio da se Lanalijina noga naslanja na njegovu, pa je spustio ruku na njezino bedro.

Treæe poglavljePrve zvijezde probadale su veèernje nebo dok je Ejla pažljivo birala put niz strmu kamenitu stranu gudure. Èim je zamakla ispod ruba, vjetar je naglo prestao, pa se i ona zaustavila na trenutak da uživa u njegovoj odsutnosti. Ali litice nisu dopuštale ni svjetlosti da pada. Kad je stigla na dno, gusto grmlje duž malene rijeke ocrtavalo se na pokretnom odrazu bezbroja sjajnih nebeskih toèaka.Napila se vode iz rijeke, zatim napipala put u dublju tamu pokraj visokih stijena. Nije se htjela muèiti-oko šatora, samo je razastrla krzno i njime se omotala, osjeæajuæi da je sigurnija s kamenim zidom iza leða, nego pod šatorom na otvorenoj ravnici. Promatrala je krnjadak mjeseca kako se pomalja iznad ruba klisure prije nego što je zaspala.Probudila se u vrisku!Skoèila je na noge - užas je prostrujao kroz njezino tijelo, poèeo udarati u sljepooèicama i ubrzavati rad srca - i upiljila se u neodreðene sjene u mraènoj crnini ispred sebe. Trgnula se kad ju je zaglušio prodoran prasak i istodobno njezine oèi zaslijepila jaka svjetlost. Drhteæi promatrala je kako se visok bor, udaren nebeskom munjom, cijepa i polako pada na tlo. Prizor je bio nadnaravan, goreæe drvo osvjetljavalo je vlastitu smrt i bacalo èudnovate sjene na zid iza sebe.Vatra je pucketala i pištala pod kišom koja ju je gasila. Ejla se pripila uza zid, nesvjesna svojih toplih suza i hladnih kišnih kapi na licu. Prva daleka grmljavina, nalik na tutanj potresa, podžegla je stari san iz pepela njezina skrivenog sjeæanja; bila je to noæna mora koje se nikada nije mogla potpuno sjetiti kad bi se probudila i koja je u njoj uvijek ostavljala muèan osjeæaj nelagode i neke goleme tuge. Još jedna svijetla strijela, praæena žestokim praskom, èasovito je r ispunila crnu prazninu nekom vilinskom sjajnošæu, pružajuæi joj kratak pogled na strme zidove stijena i sasjeèeno deblo koje su moæni prsti nebeske munje izlomili kao granèicu.Tresuæi se od mokre hladnoæe i straha, slegnula je amulet, hvatajuæi se bilo èega što joj je moglo obeæati zaštitu. Tu njezinu kretnju samo djelomièno su prouzroèili grom i munja.- Ejla nije baš voljela grmljavinu, ali se na nju priviknula; gromovi su èesto bili više korisni nego štetni. Ona je još osjeæala emocionalne posljedice svoje noæne more potresa. Potresi su bili zlo koje je uvijek donosilo neizbježna razaranja i teške promjene u njezinu životu, pa se ona nièega više nije bojala nego njih.Napokon je shvatila da je mokra pa je izvukla kožu šatora iz košare. Navukla ju je preko krzna u kojem je spavala i potpuno se zavukla ispod nje. Još se dugo poslije tresla dok se nije ugrijala, ali kako je noæ prolazila, tako je i strahovita oluja jenjavala, pa je, naposljetku, i zaspala.Ptice su ispunile rani jutarnji zrak cvrkutom, zivkanjem i promuklim graktanjem. Ejla se otkrila i ushiæeno pogledala oko sebe. Svijet zelenila, još mokar od kiše, blistao je na jutarnjem suncu. Nalazila se na širokom kamenitom žalu, na mjestu gdje je rjeèica okretala prema istoku u svom vijugavom opæem toku prema jugu.Na suprotnoj obali, niz tamnozelenih borova sezao je do vrha stijena, ali ne dalje. Svaki pokušaj rasta preko ruba rijeène gudure osujeæivao je oštri vjetar na gornjim stepama. Zbog toga su najviša stabla imala èudnovat zbijen

izgled, jer ih je rast prisiljavao na širenje grana. Jedan div meðu njima, gotovo savršeno simetrièan, unakažen samo šiljkom koji je pod pravim kutom izbijao iz debla, rastao je pokraj drugoga koji je imao vrlo nepravilan i nazubljen oblik debla sve do izokrenutog vrha. Stabla su rasla na uskom pojasu s druge strane rijeke izmeðu obale i litica, neka tako blizu vode da su im se vidjeli goli korijeni.Na njezinoj strani, uzvodno od kamenita žala, gipke vrbe naginjale su se u rijeku, zamaèuæi u nju.svoje žalosne grane i suzno lišæe. Na visokim jasikama lišæe je treperilo u zapusima nježnog povjetarca. Breze bijele kore rasle su u skupinama, dok su njihove roðakinje johe bile samo krup-

Dolina konja

nije grmlje. Povijuše su se penjale i svijale oko drveæa, a guštare s raznovrsnim gustim lišæem nabijale su se oko rijeène struje.Ejla je toliko dugo putovala spaljenom i ispucalom stepom, da je veæ bila zaboravila kako zelenilo može biti lijepo. Rjeèica je blještala i pozivala, pa Ejla, zaboravivši strahove minule oluje, skoèi i otrèa preko žala. Prva joj je misao bila da se napije; zatim naglo razveza dugaèku vrpcu u pojasu, skide amulet i pljusnu u vodu. Obala je brzo nestajala dok je ona ronila i plivala na strmu suprotnu stranu.Voda je bila hladna i svježa, spirala je prašinu i prljavš-tinu stepe pružajuæi Ejli èisto zadovoljstvo. Plivala je uzvodno i osjeæala kako struja postaje sve jaèa a voda sve hladnija, dok su se visoke litice zatvarale i stješnjavale rijeku. Prevrnula se na leða i puštala da je valovita voda nosi nizvodno. Gledala je duboko plavetnilo koje je ispunjavalo prostor meðu visokim klisurama, zatim opazila mraènu rupu u stijeni na drugoj obali. Bi li to mogla biti spilja, pomisli ona u navali uzbuðenja. Pitam se da li bi bilo teško do nje doæi.Mlada žena vrati se na žal i sjede na topao kamen da je sunce osuši. Pogled joj je privukla drska igra ptica koje su poskakivale u podnožju obližnjega grmlja, izvlaèile crve koje je noæna kiša privukla bliže površini i prelijetale s grane na granu kljucajuæi neke plodove.Gle, pa to su maline! Tako su velike, pomisli Ejla. Lepet krila pozdravi njezino približavanje, zatim se smiri u blizini. Napunila je usta pregrštima slatkih soènih boba. Zatim je oprala ruke i objesila amulet o vrat, ali joj se namrštio nos zbog prljavog, prašnjavog i znojnog ogrtaèa. Nije imala drugoga. Kad se na brzinu vratila u potresom ošteæenu spilju, malo prije nego što je pobjegla, da uzme odjeæu, hranu i šator, na umu joj je bio opstanak i nije razmišljala hoæe li joj trebati i ljetna odjeæa.Sada je ponovo razmišljala o opstanku. Njezine beznadne misli iz suhe i puste prerije sada je odagnala zelena svježa dolina. Maline su razbudile njezin apetit umjesto da ga zadovolje. Željela je nešto stvarnije i otišla do prenoæišta da uzme praæku. Razastrla je šatorsku kožu i vlažno krzno na tople stijene, zatim se ogrnula i poèela tražiti glatke oblutke.Pobliže istraživanje žala pokazalo je da na njemu ima i

drugih korisnih stvari. Bio je osut mrkim nanesenim drvljem i izbijeljelim kostima, pretežno zgrnutim na visokoj gomili uz istureni zid. Siloviti proljetni povodnji izvaljivali su drveæe i kupili neoprezne životinje, hitali ih kroz uske kamenite prolaze uzvodno i lupali njima o stijene mrtvaje gdje se pobješnjela voda vrtjela u krugu. Ejla je vidjela divovske jelenje rogove, dugaèke bizonove rogove, i nekoliko golemih savijenih bjelokosnih kljova; èak ni veliki mamut nije se mogao oprijeti snazi poplave. Veliko kamenje bilo je takoðer izmiješano s tim odloženim kostima, ali ženine su se oèi zakrijesile kad je vidjela nekoliko sivkastih kamenova srednje velièine.To je kremen! reèe ona u sebi nakon boljeg pregleda. Sigurna sam u to. Treba mi kameni èekiæ da razbijem jedan od njih, ali sigurna sam da je to kremen. Ejla je uzbuðena trèkarala plažom da naðe okrugao kamen koji bi mogla udobno držati rukom. Kad ga je pronašla, udarila je po vapnenastom vanjskom omotaèu kremenog grumena.

Komad bjelièaste kore se odlomio, pokazujuæi taman sjaj mrkoga kamena ispod sebe.To je kremen! Znala sam! Po mislima su joj se motala oruða koja može napraviti. Napravit æu èak i rezervna. Onda neæu toliko brinuti da mi se nešto ne slomi. Razbila je još nekoliko kamenova, sprala kredne naslage i promatrala kako struja odnosi komadiæe lakšeg kamenja dok se ne slegne podno litice. To otkriæe ju je ohrabrilo da dalje istražuje. Zid, koji je u vrijeme poplave predstavljao branu podivljaloj bujici, pružao se prema sredini rijeène okuke. Dok je voda bila unutar svojih normalnih obala, razina joj je bila dovoljno niska da se mogla pregaziti, ali kad je Ejla pogledala iza okuke, zastala je. Pred njom se pružala cijela dolina koju je ugledala odozgo.Oko okuke rijeka se širila i žuborila izmeðu kamenja. Tekla je na istok podno strmih suprotnih litica. Duž njezine bliže obale drveæe i grmlje je bilo zaštiæeno od vjetra i raslo je do svoje pune raskošne visine. S lijeve strane, onkraj kamenite brane, litice su se širile i njihov nagib je postajao sve manji da bi prešao u stepu prema sjeveru i istoku. Sprijeda se nalazila široka dolina, bujna od zrele trave koja se lelujala na vjetru što je puhao niz sjevernu padinu, a na pola puta paslo je maleno krdo stepskih konja.Uživajuæi u ljepoti i miru toga prizora, Ejla nije mogla"" povjerovati da takvo mjesto postoji usred suhe i vjetrovite prerije. Dolina je bila neobièna oaza skrivena u pukotini usred jalovih ravnica; maleni svijet obilja, kao da je priroda, prisiljena na krajnju štednju u stepama, izlijevala sve svoje obilje u prevelikoj mjeri kad bi joj to prilike dopustile.Mlada žena prouèavala je konje iz daljine, privlaèili su je. Bili su zdepasti i snažni, životinje prilièno kratkih nogu, jakih vratova i krupnih glava, istaknuta nosa, koji ju je podsjeæao na velike obješene nosove nekih èlanova Plemena. Konji su imali èupavu dlaku i kratke oštre grive, lako su neki naginjali prema sivilu, veæina je bila žuækasta, ili im je boja sezala od preljeva prašine do suha sijena. Na jednoj strani stajao je smeði ždrijebac, a Ejla je opazila i nekoliko ždrebadi iste boje. Ždrijebac je podigao glavu, stresao kratkom grivom i zanjiskao.- Ponosan si na svoje pleme, je li? - reèe ona smiješeæi se. Krenula je niz polje kraj grmlja koje je obrubljivalo rijeku. Opažala je raslinje a da i nije svjesno razmišljala o tome, videæi istodobno njegovo ljekovito i hranjivo svojstvo. Bio je to dio njezina odgoja kao vidarice; morala je upoznati i skupljati biljke zbog njihove ljekovite èarolije, pa ih je ostalo vrlo malo koje nije mogla smjesta prepoznati. Ovog puta svrha joj je bila hrana.Primijetila je listove i suhe cvjetne stapke koje su oznaèavale da se nekoliko palaca ispod zemlje nalaze divlje mrkve, ali je prošla pokraj njih kao da ih nije ni vidjela. Taj dojam je varao. Ona æe se toèno sjetiti toga mjesta kao da ga je obilježila, a hrana æe èekati. Njezino oštro oko otkrilo je zeèji trag i sada se usredotoèila na to da pribavi meso. Prikradajuæi se tiho poput iskusna lovca, slijedila je svježe bra"bonjke, svijenu vlat trave, slabašan otisak u blatu, a zatim uoèila lik životinje koja se skrivala u grmlju. Izvukla je praæku i segnula u nabor ogrtaèa da uzme dva kamena. Kad je zec iskoèio, ona je bila spremna. Nesvjesnom Ijupkošæu kretnje koja se postiže nakon godina vježbanja, hitnula je kamen a odmah za njim i drugi, te èula oèekivani kmek--kmek. Oba kamena su pogodila cilj.Ejla je podigla lovinu i sjetila se vremena kad je uèila tehniku dvostrukoga kamena. Samopouzdani pokušaj da ubije risa pouèio ju je koliko je ranjiva. Ali trebalo je mnogo i mnogo dugotrajna vježbanja da se usavrši izbacivanje jednoga kamena za drugim, i postigne toènost gaðanja.

r

Na povratku je odsjekla granu s jednog stabla, zašiljila je na kraju i poslužila se njome da iskopa divlje mrkve. Njih je metnula u nabor ogrtaèa, i zatim odsjekla dvije rašljaste grane prije nego što se vratila na žal. Odložila je zeca i mrkve, i prihvatila se svrdlastog drvca i drvene podloge iz košare, pa poèela prikupljati suho naneseno drvlje ispod veæih kostiju na hrpi i grane koje su se skupljale oko korijenja stabala. Istim oruðem kojim je zašiljila štap za kopanje, onim koji ima rašljast oštar kraj, ostrugala je èvorove sa suhoga štapa. Zatim je ogulila dlakavu koru sa starih prutova kadulje i suhe pahuljice s komušaka korova.Našla je udobno mjesto da sjedne, zatim odabrala drvo prema velièini, te rasporedila gubu, potpalu i veæe komade drveta oko sebe. Pregledala je podlogu, komad suhe paviti, iskopala plitak urez duž jednoga kraja kremenim bušilom, pa zabola kraj prošlogodišnjega suhog rogoza u rupu da provjeri velièinu. Namjestila je pahuljice korova u gnijezdo od žilave kore ispod ureza na podlozi i pritisnula ih nogom, zatim metnula kraj rogozove trske u urez i duboko udahnula. Pripremala se za paljenje vatre.

Stavivši oba dlana oko vrha štapa, poèela ga je okretati naprijed-natrag meðu rukama, pritišæuæi ga istodobno o podlogu. Dok ga je okretala, trajan pritisak pomicao joj je ruke niz štap dok gotovo nisu dotaknule podlogu. Da je imala nekoga na pomoæ, to bi bio èas da druga osoba poène od vrha. Ali ovako, sama, morala je ispustiti štap pri dnu i hitro ga opet uhvatiti za vrh, ne dopuštajuæi da se prekine ritam vrtnje, niti da i na trenutak prestane pritisak, inaèe bi se sva toplina koja nastane od trenja izgubila i nikada se ne bi dovoljno skupila da podžeže drvo. Bio je to težak rad i nije dopuštao odmora.Ejla je ušla u svoj ritam kretnji, ne osvræuæi se na znoj koji joj se stvarao na èelu i poèinjao teæi u oèi. U neprekidnom gibanju rupa se produbljivala i skupljala se piljevina mekog drveta. Ona je mirisala dim i vidjela kako rupa postaje crna, zatim je ugledala traèak dima, koji ju je ohrabrio da nastavi iako su je boljele ruke. Napokon je komadiæ žeravice prože-gao podlogu i pao u gnijezdo od suhe gube. Slijedeæi stupanj bio je još kritièniji. Ako žeravica zamre, morat æe sve poèeti iz poèetka.Nagnula se tako da joj je lice bilo toliko blizu žerave da je mogla osjetiti toplinu, pa je poèela puhati. Gledala je

kako pri svakom izdisaju žeravica postaje sjajnija, da bi opet zamirala èim bi ona otvorila usta za novi udisaj. Držala je sitne kovrèaste strugotine kraj komadiæa upaljenog drveta i gledala ih kako postaju najprije svijetle, a zatim crne od paljenja. Onda je suknuo slabašan plamen. Poèela je jaèe puhati, metnula više strugotina i, kad je mala hrpica planula, dodala nekoliko komadiæa potpale.Odmorila se tek kada su veliki komadi nanijetog drvlja gorjeli i kad se vatra posve ustalila. Skupila je još nekoliko komada i složila ih kraj vatre. Zatim je malo veæim oruðem ogulila koru sa zelene grane kojom je kopala divlje mrkve. Zabola je rašljaste grane sa strana vatre tako da je zašiljena grana lako legla na njih, a zatim se-prihvatila deranja zeca.Kad se vatra slegla pretvorivši se u živo ugljevlje, zec je bio na ražnju i spreman za peèenje. Poèela je trpati crijeva u kožu da ih zakopa kao što je èinila na putovanju, ali se predomislila.Mogla bih upotrijebiti krzno, pomisli. Trebat æe samo nekoliko dana...Oprala je divlje mrkve u rijeci - i krv s ruku - i zamotala ih u lišæe trputca. Veliko vlaknasto lišæe bilo je jestivo, ali ona je stalno mislila kako se ono može upotrijebiti kao melem za rane i opekotine. Odložila je mrkve omotane lišæem pokraj ugljevlja.Sjela je i odmarala se neko vrijeme, a zatim odluèila razapeti zeèje krzno. Dok joj se hrana pekla, ostrugala je krvne sudove, žlijezde i opne s unutrašnje strane, slomljenim strugaèem, razmišljajuæi kako treba napraviti novi.Mumljala je bezglasnu pjesmu dok je radila, a misli su joj lutale. Možda æu ovdje ostati nekoliko dana, dok ne naèinim ovu kožu. Moram napraviti i neko oruðe. Mogla bih se popeti do one rupe gore uz rijeku. Ovaj zec dobro miriše. Spilja bi me zaklonila od kiše, možda je nastanjiva.Ustala je i okrenula se ražnju, zatim poèela razmišljati s druge strane. Ne mogu ostati predugo. Moram naæi ljude prije zime. Prestala je strugati kožu, a pažnja joj se odjednom usredotoèila na unutrašnji nemir koji nikada nije bio daleko od površine njezinih misli. Gdje su? Iza je rekla da na kopnu ima mnogo Drugih. Zašto ih ne mogu naæi? Kamo da krenem, Iza? Bez upozorenja navalile su joj suze. Oh, Iza, tako mi nedostaješ. l Kreb. Uba takoðer, l Dark, moje dijete... moje dijete. Toliko te želim, Dark, a bilo je tako teško, l ti nisi izoblièen, tek vrlo malo. Kao ja.Ne, nisi kao ja. Ti si èlan Plemena, bit æeš samo malo viši i glava æe ti izgledati malo drukèije. Jednog dana bit æeš veliki lovac, l bit æeš vješt s praækom, l trèat æeš brže nego itko drugi. Bit æeš pobjednik u svim trkama na Zboru Plemena. Možda nisi za rvanje, možda neæeš biti najjaèi, ali bit æeš dovoljno jak.Ali tko æe se s tobom igrati ispuštanja zvukova kao ja? l tko æe s tobom proizvoditi one vesele glasove?Moram prestati s ovim, prekorila je samu sebe, brišuæi suzu nadlanicom. Morala bih biti sretna što imaš, Dark, ljude koji te vole. A kad budeš stariji, Ura æe porasti i biti tvoj par. Oda mi je obeæala da æe je pouèiti kako da ti bude dobra žena. Ni Ura nije izoblièena. Ona je tek malo razlièita, kao ti. Pitam se hoæe li se ikada naæi par za mene.Ejla skoèi da provjeri jelo, kreæuæi se samo da bi neèim zabavila svoje sumorne misli. Meso je bilo sirovije nego što joj se sviðalo, ali ipak je zakljuèila da je dovoljno peèeno. Divlje mrkve, malene i žuækaste, bile su meke i imale su slatkast trpak okus. Nedostajala joj je sol, koje je uvijek bilo dovoljno kraj mora, ali glad joj je nadoknaðivala zaèin. Ostavila je ostatak zeca da se peèe malo dulje dok ona ne dovrši struganje kože, osjeæajuæi se mnogo bolje nakon jela.Sunce je bilo visoko kad je odluèila istražiti rupu u litici. Svukla se i preplivala rijeku, hvatajuæi se za korijenje da bi se izvukla iz duboke vode. Teško je bilo penjati se uz gotovo okomitu liticu, te se pitala hoæe li biti koristi ako

èak i naðe spilju. Razoèarala se kad je stigla do uskog izbojka ispred mraène rupe i otkrila da je to tek nešto više nego udubina u stijeni. Kevtanje hijene u mraènom kutu obznanilo joj je da mora postojati i jednostavniji put do stepe, ali tu nije bilo prostora ni za što veæe.Okrenula se da se vrati, a onoa pogledala dalje. Nizvodno i nešto niže na drugoj litici vidjela je vrh kamene brane koja se pružala na okuci rijeke. Bio je to širok izbojak i na njegovu kraju se javljala druga rupa suèelice klisuri, mnogo dublja rupa. Sa svoga povišenog stajališta vidjela je strm, ali moguæ uspon. Srce joj je zakucalo od uzbuðenja. Ako je to spilja ikakve velièine, ona æe imati suho mjesto za prenoæište. Sišavši niz pola litice, skoèila je u rijeku od nestrpljenja da istraži spilju.

Morala sam proæi pokraj nje prošle noæi, pomislila je penjuæi se. Bilo je previše mraèno da bih je vidjela. Zatim se sjetila da se svakoj nepoznatoj spilji uvijek mora oprezno približavati, pa se vratila po praæku i nekoliko kamenova, lako je sinoæ vrlo pažljivo pipala pri silasku, na danjem svjetlu je vidjela da se nije trebala pridržavati. Tisuæljeæima je rijeka usijecala tok u suprotnu obalu; litica s ove strane nije bila onako strma. Kad se približila izbojku, Ejla je držala spremnu praæku i oprezno napredovala.Sva su joj osjetila bila na oprezu. Osluškivala je zvukove disanja ili micanja; gledala je hoæe li vidjeti ikakve izdajnièke znakove skorašnjeg boravljenja; mirisala je zrak da nanjuši poseban vonj mesoždera, ili svježeg izmeta, ili ulovljenog mesa, otvarajuæi usta tako da i jeziène bradavice pomognu uhvatiti miris; pokušavala je golom kožom otkriti ikakav osjet topline što izbija iz spilje; a nagon ju je vodio dok se bešumno primicala otvoru. Priljubila se uz stijenu, zavukla se u mraènu rupu i pogledala unutra.Ništa nije vidjela.Otvor je bio malen i gledao je na jugozapad. Vrh joj je bio iznad glave ali ga je mogla dotaknuti rukom. Pod je padao od ulaza, zatim se izravnavao. Lapor, nošen vjetrom, i otpaci koje su donosile životinje što su nekada stanovale u spilji, tvorili su naslagu tla. Tako je pod spilje, isprva neravan i kamenit, imao suhu, stvrdnutu i zemljanu površinu.Dok je gledala iza ugla, Ejla nije mogla otkriti nikakva znaka da je spilja bila nastanjena u posljednje vrijeme. Uvukla se unutra, opažajuæi kako je hladno kad se usporedi s vrelim sunèanim izbojkom, pa je prièekafa da joj se oèi prilagode na mraènu unutrašnjost. U spilji je bilo više svjetla nego što je oèekivala, a kad se pomakla malo dalje, vidjela je da iznad ulaza postoji rupa kroz koju je prodirale sunèano svjetlo. Ejla je shvatila i njezinu praktièniju vrijednost. Kroz nju æe izlaziti dim i neæe puniti svod spilje, a to je Velika prednost.Kad su joj se oèi privikle na tamu, otkrila je da iznenaðujuæe dobro vidi. l svjetlo koje je dolazilo odozgo znaèilo je prednost. Spilja nije bila velika, ali nije bila ni malena. Zidovi su se širili pod kutom od ulaza, dok ne stignu do prilièno ravnog stražnjeg zida. Oblik je bio približno trokutast, s vrhom kod ulaza, a istoèna stijena bila je dulja od zapadne.

Najmraènije mjesto bilo je u stražnjem istoènom kutu, i njega je trebalo najprije istražiti.Micala se polagano duž istoènoga zida, gledajuæi da vidi pukotine ili prolaze koji uvijek mogu voditi u dublje sklonište, gdje se nalaze skrivene opasnosti. Blizu mraènoga kuta odvaljena stijena ležala je na podu u velikoj hrpi. Popela se na kamenje, opipala plosnatu izboèinu i zavirila u šupljinu iza nje.Pomislila je da joj treba baklja, ali se predomislila. Nije èula, namirisala, ni osjetila nikakav znak života, a mogla je i donekle prodrijeti okom kroz tamu. Metnuvši praæku i kamenje u jednu ruku, žaleæi što se nije zaustavila da uzme ogrtaè i tako dobije više mjesta za oružje, uspela se na izboèinu.Mraèni otvor bio je nizak; morala je kleknuti da bi se u njemu micala. Ali to je bila samo udubina koja je završavala kosim stropom što se spuštao do poda. Na kraju je bila hrpica kostiju. Uzela je jednu, zatim se spustila s izboèine i vratila se duž stražnjeg i zapadnog zida do ulaza. Bila je to slijepa spilja i, osim niše, nije imala nikakvih komora ni tunela koji bi vodili do nepoznatih mjesta. Pružala je udobnost i sigurnost.Ejla je zasjenila oèi protiv blistava sunca dok je išla na dalji rub terase ispred spilje da razgleda okolinu. Stajala je na vrhu istaknute hridi. Ispod nje, s desne strane, nalazila se gomila nanesenoga drvlja i kostiju. Na lijevoj strani prostirala se u daljinu zelena dolina. Na kraju rijeka je opet skretala prema jugu zavijajuæi oko podnožja strme klisure, dok se lijeva obala polagano spuštala u stepu.

Pregledala je kost u ruci. Bila je to dugaèka natkoljenica divovskoga jelena, prastara i suha, s tragovima zubi koji su ostavili duboke ureze na mjestu gdje su je progrizli radi srži. Oblik zubi, naèin kako je -kost glodana i snaga kojom je pregrizena izgledali su joj poznati, ali nije bila još sigurna. Neka zvijer iz obitelji maèaka, zacijelo. Poznavala je mesoždere, bolje nego itko u Plemenu. Razvila je svoju lovaèku vještinu dok se borila protiv njih, ali sukobljavala se samo s manjim i srednjim vrstama. Ove tragove ostavila je neka velika maèka, neka vrlo velika maèka. Okrenula se i ponovno pogledala spilju.Lavlja spilja! To je nekada morao biti lavlji brlog. Ona niša bi bila savršeno mjesto za lavicu kad se koti, pomislila

je. Možda ne bih smjela prenoæiti u spilji. Možda ne bi bilo sigurno. Opet je pogledala kost. Ali ova kost je stara, a u spilji nitko nije stanovao veæ mnogo godina. Osim toga, vatra pokraj ulaza otjerat æe svaku životinju.Lijepa je to spilja. Malo ih ima tako lijepih. U njoj ima dosta prostora, a pod je zemljan. Mislim da u njoj nikada nije vlažno, a ni proljetne poplave ne sežu toliko visoko. U njoj ima èak i rupa za dim. Mislim da æu otiæi po krzno i košaru, donijet æu malo drva i naložiti vatru. Ejla je pohitala niz žal. Raširila je šatorsku kožu i krzno na toplu kamenitu izboèinu kad se vratila, a košaru odložila u spilju, pa opet otišla po nekoliko naramaka drva. Možda bi trebalo da donesem i nekoliko kamenova za ognjište, pomisli spuštajuæi se niz strminu. Zatim zastade. Što æe mi kamenje za ognjište? Ostajem samo nekoliko dana. Moram i dalje tražiti ljude. Moram ih naæi prije zime...A što ako ne naðem ljude? Ta je.misao lebdjela u njezinu mozgu veæ dugo vremena, ali ona nije dopuštala sebi da je toèno oblikuje do ovoga trenutka; posljedice su bile previše strašne. Što æu uèiniti ako stigne zima a ja još ne naðem ljude? Neæu imati nimalo spremljene hrane. Neæu imati suha ni topla mjesta da se sklonim, a vani æe biti vjetar i snijeg. Neæu imati spilje da...Ponovno je pogledala spilju, zatim lijepu zaštiæenu dolinu i krdo konja daleko dolje na polju, pa opet svrnula pogled na spilju. Ta je spilja savršena za mene, reèe sama sebi. Proæi æe mnogo vremena prije nego što naðem spilju poput ove. Ni dolinu neæu naæi. Mogla bih ovdje skupljati hranu i loviti divljaè i spremati zimnicu. Ima vode i drva u izobilju da mi traje cijelu zimu, mnogo zima. Našla sam èak i kremen. A nema vjetra. Sve što mi treba nalazi se upravo ovdje - osim ljudi.Ne znam hoæu li izdržati cijelu zimu sama. Ali veæ je godina prilièno poodmakla. Uskoro æu morati poèeti skupljati hranu. Ako do sada nikoga još nisam srela, kako znam da æu nekoga uopæe sresti? Kako mogu znati da bi mi oni dopustili da s njima ostanem èak ako i pronaðem te Druge? Ja ih ne poznajem. Neki od njih su zli kao Braud. Sjeti se što se dogodilo jadnoj Odi! Rekla mi je da su oni ljudi koji su je prisilili, kao što je Braud prisilio mene, bili Drugi. Rekla je da su izgledali kao ja. Što ako su svi takvi? Ejla opet pogleda

spilju, pa se okrenu prema dolini. Hodala je po rubu izboèine, udarala nogom kamenje da se kotrlja niz liticu, zurila u konje, zatim donijela odluku.- Konji - rekla je - ostajem u vašoj dolini neko vrijeme. Na proljeæe mogu opet u potragu za Drugima. A sada, ako se ne pripremim za zimu, iduæega proljeæa neæu biti živa.Ejlin govor konjima sastojao se samo od nekoliko zvukova, a i oni su bili odsjeèeni i grleni. Služila se zvukovima samo za imena ili da naglasi bogat, složen i potpuno razumljiv jezik koji je govorila dražesnim kretnjama ruku. To je bio jedini jezik kojega se sjeæala.Kad je donijela odluku, Ejla je osjetila veliko olakšanje. Užasavala se od misli da æe napustiti tu ugodnu dolinu i izložiti se surovim danima putovanja kroz vjetrovitu i sprženu stepu, plašeæi se pomisli na putovanje više nego ikada prije. Otrèala je niz kameniti žal i prignula se da pokupi odjeæu i amulet. Kad je dohvatila kožnatu kesicu, opazila je svjetlucanje komadiæa leda.Kako može biti led usred ljeta, èudila se uzimajuæi ga. Nije bio hladan; imao je tvrde oštre rubove i glatke ravne strane. Okretala ga je u ruci, gledajuæi kako mu plohe blistaju na suncu. Zatim se dogodilo da ga je okrenula pod povoljnim kutom za prizmu pri razlaganju sunèeve svjetlosti na puni spektar boja, pa je zadržala dah opazivši dugu koja je pala na zemlju. Ejla nikada nije vidjela èisti kremeni kristal.Taj kristal, kao kremen i mnogo drugo kamenje na žalu, bio je nanesen, nije potjecao s toga mjesta. Blistavi kamen je negdje daleko otrgla neka veæa sila nego što je element na koji je slièio - led - a nosio ga je njegov otopljeni oblik sve dok se nije smirio u aluvijalnom nanosu ledenjaèkoga toka.Odjednom Ejla osjeti kako joj hladnoæa mrzlija od leda puža uz leða, i sjede, jer nije mogla stojeæki razmišljati o znaèenju toga kamena. Sjetila se neèega što joj je Kreb davno rekao, dok je još bila mala djevojèica...Bila je zima i stari Dorv je pripovijedao prièe. Ona se divila legendi koju je Dorv upravo dovršio i zapitala Kreba da joj objasni znaèenje totema.

- Totemi traže mjesto gdje æe živjeti. Oni bi vjerojatno

napustili ljude koji bi predugo tumarali bez doma. Ti ne bi htjela da te napusti tvoj totem, zar ne? Ejla je prihvatila svoj amulet.- Ali moj totem me nije napustio èak i kad sam bilasama i bez doma.- Tada te je on iskušavao. On ti je našao dom, je li tako?Spiljski lav je jak totem, Ejla. On je tebe izabrao i možeodluèiti da te zauvijek štiti kad te je odabrao, ali totemi susretniji kad imaju dom. Ako mu posvetiš pozornost, on æe tipomoæi.. On æe ti uvijek reæi što je za tebe najbolje.- Kako æu to znati, Kreb? - upitala je Ejla. - Nikadanisam vidjela duh Spiljskog lava. Kako ti znaš kad ti totemnešto govori?-Ti ne možeš vidjeti duh svog totema, jer je on dio tebe, dio tvoje unutrašnjosti. Ali on æe ti ipak reæi. Samo moraš nauèiti da ga razumiješ. Ako moraš donijeti neku odluku, on æe ti pomoæi. On æe ti dati znak ako odluèiš kako valja.- Koju vrstu znaka?- To je teško reæi. Obièno æe to biti nešto posebno ilineobièno. Može to biti neki kamen koji nikada prije nisividjela, ili korijen posebna oblika. Moraš nauèiti kako serazumijeva srcem i dušom, ne oèima i ušima; tada æeš znati.Ali kad doðe vrijeme i naðeš znak koji je totem ostavio zatebe, uzmi ga i metni u svoj amulet. On æe ti nositi sreæu.Spiljski lave, da li me još štitiš? Je li ovo tvoj znak? Jesam li donijela pravu odluku? Govoriš li ti to meni da ostanem u ovoj dolini?Ejla je držala blistavi kristal u rukama i sklopila oèi, pokušavajuæi da se zadubi u misli kao što je Kreb uvijek èinio; pokušavajuæi osluškivati svoje srce i dušu; pokušavajuæi nekako povjerovati da je njezin veliki totem nije napustio. Razmišljala je kako je bila prisiljena otiæi i dugo putovati, tražeæi svoj narod, iduæi na sjever kako joj je rekla Iza. Na sjever, sve dok...Lavlja spilja! Moj totem je poslao one lavove u stepi da mi kaže kako trebam krenuti na zapad, on me je doveo do ove doline. Želio je da je pronaðem. Sad je umoran od putovanja i želi da mu ovo bude dom. A spilja je nekada bila lavlje prebivalište. To je mjesto gdje se on osjeæa udobno. Još je sa mnom! Nije me napustio! To razumijevanje donijelo joj je olakšanje od napetosti kakvo nije nikada osjetila. Nasmiješila se dok je utirala suze i razvezivala èvor na uzici kojom je bila svezana kesica. Iskrenula je sadržaj kesice na zemlju, zatim uzimala predmet po predmet.Prvi je bio komadiæ crvenog okera. Svatko u Plemenu nosio je komadiæ toga svetog crvenog kamena; to je bila prva stvar u svaèijem amuletu, a dobivali su je na dan kad bi im Mog-Ur otkrio totem. Totemi su se obièno odreðivali u ranom djetinjstvu, ali Ejli je bilo pet godina kad je doznala za svoj totem. Kreb ga je proglasio nekoliko dana nakon što je Iza našla dijete, kad su je prihvatili u Pleme. Ejla pomilova èetiri ožiljka na nozi i baci pogled na drugi predmet: fosilni otisak puža.Èinilo se kao da je to školjka nekog morskog stvorenja, ali bila je od kamena. To je bio prvi znak što joj ga je dao njezin totem da joj odobri odluku lovljenja praækom. Samo grabežljivce, ne veæe životinje jer bi to bilo suvišno uništavanje buduæi da se s njima nije mogla vratiti u spilju. Ali grabežljive! su bili lukaviji, opasniji, pa je na njima uèila i oštrila svoju veliku vještinu. Zatim je Ejla uzela svoj lovaèki talisman, jajolik komadiæ mamutove bjelokosti koji joj je dao Brun na onoj strašnoj i uzbudljivoj ceremoniji kad je postala Žena koja lovi. Dotakla je sitan ožiljak na vratu koji joj je naèinio Kreb da uzme malo krvi kao žrtvu Drevnima.Zatim je došao na red predmet s osobitim znaèenjem koji joj je opet natjerao suze u oèi. Držala je tri zrnca željeznog pirita, slijepljena zajedno. Dao joj ih je njezin totem da obznani kako æe joj sin ostati na životu. Posljednji je bio komad manganova dioksida. Dao joj ga je Mog-Ur kad ju Je proglasio vidaricom, udijelivši joj usput i djeliæ duha koji pripada svakom èlanu Plemena. Odjednom je poèe muèiti jedna misao. Kad je Braud mene prokleo, znaèi li to da je prokleo svakoga u Plemenu? Kad je Iza umrla, Kreb je uzeo od nje duhove, da ih ona ne ponese u svijet duhova. Od mene ih nitko nije uzeo.Osjeæaj zle slutnje prostrujao joj je kroz grudi. Od doba plemenskog Zbora, kad je Kreb na neki neobjašnjivi naèin

spoznao da je ona razlièita, ponekad je osjeæala to èudnovato nesnalaženje, kao da se promijenila. Osjeæala je boc-kavu i drhtavu muèninu i slabost, te dubok strah od onoga što bi njezina smrt mogla znaèiti za cijelo Pleme.

Pokušala se otresti toga osjeæaja. Skupljajuæi stvari i vraæajuæi ih u kesicu, dodala je kremeni kristal, ponovo svezala kesicu i pregledala uzicu da vidi tragove izlizanosti. Kreb joj je rekao da æe umrijeti ako izgubi amulet. Osjetila je laganu razliku u težini kad je kesicu ponovno objesila oko vrata.Sjedeæi sama na kamenitoj obali, Ejla se pitala što se zbivalo prije nego što su je našli. Nije se mogla sjetiti nièega iz svoga ranijeg života, ali je ipak bila tako razlièita. Previše visoka, previše blijeda, lice joj nije imalo nikakve sliènosti s licima ostalih èlanova Plemena. Vidjela je svoj odraz u mirnom izvoru; bila je ružna. Braud joj je to èesto govorio, a svi su tako mislili. Bila je krupna, ružna žena; nijedan muškarac je nije poželio.Ni ja nikada nisam poželjela nijednog od njih, pomisli. Iza je rekla da meni treba muškarac od moga roda, ali hoæe li me ijedan èlan Drugih poželjeti više nego èlanovi Plemena? Nitko ne želi veliku ružnu ženu. Možda upravo treba da ostanem ovdje. Kako znam da æu naæi par èak ako i pronaðem Druge? Èetvrto poglavljeDžondalar je èuèao i promatrao krdo kroz zaklon visoke zlataste trave, povijene pod težinom nezrela klasja. Konjski miris bio je jak, ne zato što je suhi vjetar donosio njihov oštar vonj, nego zato što je on svježom balegom namazao cijelo tijelo, osobito pazuha, da prikrije vlastiti miris ako vjetar promijeni smjer.Vrelo sunce blistalo je na njegovim znojnim bronèanim leðima, a draškav curak znoja klizio mu je niz lice; njegova mrka kosa lijepila mu se uz èelo. Dugaèki sukovi kožnog veziva stršili su mu na vratu, a jak vjetar šibao ga je njima po licu. Oko njega su zujale muhe, spuštajuæi se povremeno na balegu, a u lijevom bedru raðao se grè od dugotrajna zgrbljena položaja.Bile su to ipak male smetnje, jedva primjetljive. Njegova je pažnja bila usredotoèena na ždrijepca koji je nervozno frktao i propinjao se, stalno svjestan neke potajne opasnosti koja prijeti njegovu haremu. Kobile su još.pasle, ali njihovi na izgled sluèajni pokreti odvodili su ih da stanu izmeðu ždrebadi i èovjeka.Nekoliko koraka dalje Tonolan je bio zgrèen u istom napetom položaju, držeæi koplje u visini desnog ramena, a drugo pripravno u lijevoj ruci. Pogledavao je prema bratu. Džondalar je podigao glavu i pogledao sivkastu kobilu. Tonolan klimnu, podiže koplje u bolji položaj i spremi se za skok.Kao da je neki znak izmijenjen meðu njima, dva muškarca skoèiše i jurnuše prema krdu. Ždrijebac ustuknu, zarza upozoravajuæi stado, pa opet ustuknu. Tonolan hitnu koplje prema kobili dok Džondalar jurnu ravno na pastuha, plašeæi ga i urlièuæi ne bi li ga otjerao. Manevar je uspio. Ždrijebac nije bio naviknut na grabežljivce koji krièe; èetve-

ronožni lovci napadali su muèke i u tišini. Njiskao je, propinjao se prema èovjeku a onda se okrenuo i odjurio za svojim razbježalim krdom.Dva brata su toptala za njima. Ždrijebac je vidio da je kobila pala iza njega, pa ju je grizao za bok da je potakne na bijeg. Ljudi su vikali i razmahivali rukama, ali ovog puta Ždrijebac nije uzmaknuo, nego je jurio izmeðu ljudi i kobile, držeæi njih podalje i pokušavajuæi nju podignuti. Kobila je napravila još nekoliko teturavih koraka, zatim stala i objesila glavu. Tonolanovo koplje je stršilo iz njezina boka, a svijetli grimizni potoèiæi tekli su joj niz sivu dlaku i kapali s gustih èuperaka na zemlju.Džondalar se primakne, nacilja i hitne svoje koplje. Kobila se trgne, posrne, zatim padne, dok joj je drugo koplje treperilo u vratu ispod oštre grive. Ždrijebac je dokasao do nje, nježno je onjušio, zatim se povukao u prkosnom njisku i odjurio za krdom da zaštiti preživjele.- Ti æeš otiæi po uprtnjaèe - reèe Tonolan dok supristupali paloj životinji. - Lakše bi bilo donijeti vodu ovamo

nego odvuæi konja do rijeke.- Ne moramo sve osušiti. Odnesimo ono što nam trebado rijeke, pa neæemo morati vuæi vodu ovamo.- Zašto ne? - složi se Tonolan. - Donijet æu sjekiru daprebijemo kosti.Dok je Tonolan odlazio prema rijeci, Džondalar izvuèe nož iz korica i duboko rasijeèe grkljan. Zatim izvuèe koplja i poèe gledati kako lipta krv iz kobiline glave.- Kad se vratiš Velikoj majci zemlji, zahvali Joj - reèemrtvu konju. Dotaèe zatim rukom kesicu i pomilova kamenikipiæ Majke a da toga nije bio svjestan. Zelandonci imajupravo, pomisli. Ako Djeca zemlje ikad zaborave tko se onjima brine, možda æemo se jednoga dana probuditi i vidjetida više nemamo doma. Zatim zgrabi nož i pripremi se dauzme svoj dio Božièinih darova.- Vidio sam hijenu - reèe Tonolan kad se vratio. -Izgleda da neæemo nahraniti samo sebe.- Majka ne voli da išta propadne - reèe Džondalar, aruke su mu veæ bile krvave do lakata. - Sve se vraæa Njoj naovaj ili onaj naèin. Hajde, pomozi mi. i

- To je opasno, znaš - reèe Džondalar ubacujuæi novodrvo u vatru. Nekoliko iskara zaplovi na dimu i nestade unoænom zraku. - Što æemo kad stigne zima?- Još je dugo do zime; prije nje moramo sresti nekeljude.- Ako se sada vratimo, sigurno æemo sresti ljude. Moglibismo se barem vratiti do Lozadunaca prije najljuæe zime -okrenu se Džondalar prema bratu. - Mi uopæe ne znamokakve su zime na ovoj strani planina. Ovdje je otvorenije,manje ima zaklona, manje drva za vatru. Možda bismomorali pokušati doæi do Sarmunaca. Oni bi nam rekli što nasoèekuje, kakvi ljudi žive na našem putu.- Možeš se vratiti ako hoæeš, Džondalar. Prije svega, jasam sam želio poæi na Putovanje... što ne znaèi da mi nijebilo drago kad si mi se pridružio.- Ne znam... možda bi trebalo da se vratim - reèeDžondalar i opet se zagleda u vatru. - Nisam znao koliko jedugaèka ova rijeka. Pogledaj je. - On mahnu rukom prematreperavoj vodi na kojoj se odražavao mjesec. - Ona jeVelika majka svih rijeka, nepredvidljiva je. Kad smo krenuli,tekla je na istok. Sada teèe na jug, i raspala se na tolikokanala, pa se ponekad upitam da li još slijedimo pravurijeku. Mislim da nisam povjerovao da æeš ustrajati do kraja,bez obzira koliko daleko bio, Tonolan. Osim toga, ako isretnemo ljude, kako možeš znati da æe nam biti prijatelji?"- Pa u tome i leži draž Putovanja. Otkrivati nova mjesta, susretati nove ljude, izazivati sudbinu. Slušaj, stariji brate, vrati se ako hoæeš. Ozbiljno ti kažem.Džondalar je piljio u vatru i ritmièki udarao komadom drva po dlanu. Odjednom skoèi na noge i baci drvo u vatru, razbudivši cijeli roj iskara. Odšetao se od vatre i pregledao spletene kožnate trake koje su bile razapete na klinovima po zemlji, noseæi tanke odreske mesa koje se sušilo.- Zašto bih se morao vratiti? Uostalom, èemu se imamtamo nadati?- Novoj okuci rijeke, novom raðanju sunca, novoj ženi

s kojom æeš leæi - reèe Tonolan.- Je li to sve? Zar ne želiš nešto više od života?- A što drugo postoji? Rodiš se, živiš najbolje što možešdok si ovdje, onda se jednog dana vratiš Majci. Poslije tq§a,tko zna?

S Dolina konja

- Mora postojati nešto više od toga, neki razlog zaživljenje.- Ako ga ikada otkriješ, javi mi - reèe Tonolan zijevajuæi. - Ovoga èasa ja se veselim slijedeæem izlasku sunca.Ali jedan od nas morao bi ostati budan, ili bismo moralinaložiti više vatara da rastjeramo strvinare ako želimo daujutro naðemo koji komad ovog mesa.- Ti spavaj, Tonolan. Ja æu ostati budan, ne spava mi se.- Džondalar, ti previše brineš. Probudi me kad budešumoran.Sunce je veæ bilo poskoèilo kad je Tonolan ispuzao ispod šatora, protrljao oèi i protegao se.- Jesi li probdio cijelu noæ? Rekao sam ti da me probudiš.- Razmišljao sam i nije mi se išlo na spavanje. Imatoplog kaduljina èaja, ako hoæeš.- Hvala - reèe Tonolan nalijevajuæi toplu tekuæinu udrvenu zdjelu. Èuènuo je ispred vatre i rukama obuhvatiozdjelu. Rani jutarnji zrak bio je još hladan, trava mokra odrose, a na njemu su bile samo kratke hlaèe. Gledao je kakoptièice prelijeæu i skakuæu po oskudnom grmlju i drveæukraj rijeke, veselo cvrkuæuæi. Jato ždralova koje se gnijezdilona vrbovu otoèiæu usred kanala doruèkovjijo je ribu. - Paonda, jesi li? .- Sto jesam li?

- Našao znaèenje života. Zar nisi o tome onoliko brinuo kad sam ja legao? Premda, pravo da ti kažem, nikadaneæu doznati zbog èega si probdio cijelu noæ. Da se radi onekoj ženi... Jesi li možda skrio neku Božièinu blagoslov-Ijenicu meðu vrbe?- Misliš li da bih ti rekao? - reèe Džondalar i nasmija se.Zatim mu se smijeh ublaži. - Ne smiješ sa mnom zbijati šale,mlaði brate. Idem s tobom sve do kraja rijeke, ako hoæeš.Samo, što æeš onda?- Ovisi o onome što tamo naðem. Sinoæ sam mislio daje najbolje poæi na spavanje. Ti nisi zgodno društvo nikomekad zapadneš u neko od svojih raspoloženja. Drago mi ješto si odluèio poæi do kraja. Nekako sam se na tebenavjjcnuo, bez obzira na raspoloženja i ostalo.- Rekao sam ti, netko mora paziti na tebe.

- Na mene? Dobro bi mi sada došla kakva nezgoda.Bolje to nego samo sjediti i èekati dok se ne osuši meso.- To æe potrajati samo nekoliko dana, ako se vrijemeustali. Ali sada nisam više siguran treba li da ti kažem što samvidio. - Džondalarove oèi su treptale.- Hajde, hajde, brate. Znaš dobro da æeš ipak...- Tonolan, u rijeci ima jedna jesetra tako velika... alinema smisla da je lovimo. Ti ne bi želio ostati ovdje dok seriba osuši.- Kolika je? - reèe Tonolan skaèuæi na noge i nestrpljivo gledajuæi rijeku.- Vrlo velika. Nisam siguran da li bismo je oba zajednomogli izvuæi.- Nema tako velike jesetre.- Ova koju sam vidio baš je tolika.- Pokaži mi je.- Što ti misliš tko sam ja? Velika Majka? Zar misliš damogu nagovoriti ribu da se vrati i pokaže ti se? - reèeDžondalar, ali kad vidje da se Tonolan rastužio, nastavi: -Ipak æu ti pokazati gdje sam je vidio.Dva momka priðoše rubu rijeke i stadoše pokraj palog drveta koje je djelomice ležalo u vodi. Kao da ih iskušava, velika sjena tiho se gibala uzvodno i zaustavila na rijeènom dnu pokraj drveta, njišuæi se lagano prema struji.- To mora biti baka svih riba! - prošapta Tonolan.- Ali možemo li je uloviti? - upita Džondalar.- Možemo pokušati!- Nahranila bi cijelu jednu Spilju, i više. Što bismo mi snjom?- Zar nisi ti bio onaj koji je rekao da Majka ne dopuštada išta propadne? Hijene i lasice mogu dobiti svoj dio.Idemo po koplja - reèe Tonolan, nestrpljiv da se okuša uribolovu.- Od kopalja nema koristi, trebaju nam harpuni.- Ona æe otiæi dok napravimo harpune.- Ako ih ne napravimo, neæemo je uloviti. Ona æejednostavno odbiti koplje. Treba nam nešto s kukom. Neæeto dugo trajati. Pogledaj ono stablo. Samo æemo skresatiogranke s jedne snažne raèvaste grane - Džondalar jekretnjama dopunjavao objašnjenje - zatim æemo odsjeæigranu, zašiljiti je i harpun je gotov. Ne moramo se brinuti zaojaèanje, poslužit æe nam samo jedanput.

- Ali kakva æe nam korist od toga biti ako ona ode prijenego što mi to napravimo? - prekinuo ga je Tonolan.- Vidio sam je dvaput, èini se da joj je to najdražeodmaralište. Vjerojatno æe se opet vratiti.- Ali tko zna koliko æe do tada proæi.- Imaš li išta bolje raditi ovog èasa?Tonolan se kiselo nasmiješi: - U redu, pobijedio si. Napravimo te harpune.Okrenuli su se da se vrate, zatim zastali od iznenaðenja. Nekoliko ljudi ih je opkolilo i svi su izgledali izrazito neprijateljski.

- Odakle se ovi stvoriše? - reèe Tonolan promuklimšapatom.- Valjda su vidjeli našu vatru. Tko zna koliko nas dugo motre. Ja sam cijelu noæ bdio zbog strvinara. Možda su èekali dok ne uèinimo nešto nesmotreno, kao što smo sada ostavili koplja.- Ne izgledaju mi osobito društveno; nijedan nije naèinio kretnju dobrodošlice. Što æemo sada?- Raširi usta u svoj najveæi i najprivlaèniji osmijeh, malibrate, i pokaži im prijateljsku kretnju.Tonolan se pokuša zamisliti u samopouzdanom i nasmiješenom položaju, nadajuæi se da æe ih time pridobiti. Sklopi ruke ispred glave i krenu prema njima. - Ja sam Tonolan Zelan...Njegovo napredovanje zaustavi koplje koje se zabilo u zemlju ispred njegovih nogu.- Imaš li još neki dobar prijedlog, Džondalar?- Mislim da je sada red na njima.Jedan od ljudi reèe nešto na nepoznatom jeziku, a dvojica skoèiše prema njima. Uperenim kopljima prisiliše ih da krenu naprijed.- Ne moraš biti tako nasrtljiv, prijatelju - reèe Tonolanosjeæajuæi ubod na leðima. - Veæ sam išao u tom smjeru kadsi me zaustavio.Vraæeni su do svoga logora i grubo prisiljeni da sjednu. Onaj koji je prije govorio izlaja još jednu zapovijed-. Nekolicina otpuza pod šator i iznese sVte što je bilo pod njim. Koplja su izvaðena iz uprtnjaèa, a njihov sadržaj je izasut na zemlju.- Što vi to radite? - viknu Tonolan pokušavajuæi ustati. Nasilno su ga podsjetili da ostane sjediti; osjetio je da mu tanak mlaz krvi curi niz ruku.- Smiri se, Tonolan - upozori ga Ožondalar. - Izgledajusrdito. Ne bih rekao da su raspoloženi za prigovore.- Je li to naèin postupanja s posjetioc.ma? Zar oni nerazumiju prava prolaza za ljude na Putovanju?- Sam si to rekao, Tonolan.- Što sam rekao?- Da treba izazivati sudbinu; da se u tome sastoji Putovanje.- Baš ti hvala - reèe Tonolan potaknuvši bolnu posjekotinu na ruci i gledajuæi okrvavljene prste. - Samo mi je tojoš trebalo èuti.Onaj koji je izgledao kao voða izgovori još nekoliko rijeèi, a nakon toga dvojicu braæe prisiliše da ustanu. Na Tonolana, koji je bio samo u kratkim hlaèama, pogledaše samo letimièno, ali Džondalara temeljito pretražiše i odu-zeše mu kremeni nož s drškom od kosti. Jedan èovjek pruži ruku da mu uzme kesicu o pojasu, ali je Džondalar dohvati prije njega. Slijedeæeg trenutka osjeti oštru bol u potiljku i svali se na zemlju.Bio je ošamuæen samo kratko vrijeme, ali kad mu se razbistrila glava, vidio je da leži na zemlji i zuri u Tonola-nove zabrinute sive oèi, dok su mu ruke bile svezane na leðima.- Sam si to rekao, Džondalar.- Što sam rekao?- Da nisu raspoloženi za prigovore.- Baš ti hvala - primijeti Džondalar mršteæi se, odjednom svjestan jake glavobolje. - Samo mi je to još trebaloèuti.- Što misliš da æe s nama uèiniti?- Još smo živi. Da su nas htjeli ubiti, veæ bi to uèinili.- Možda nas èuvaju za nešto posebno.Dva muškarca su ležala na zemlji, slušajuæi glasove i promatrajuæi nepoznate ljude koji su se muvali oko logo-rišta. Osjeæaji su miris pripremanja hrane i želuci su im se uznemirili. Èim je sunce poskoèilo, žeð je zbog vruæine postala veæi problem. Dok je poslijepodne polako prolazilo, Džondalarje drijemao, jer ga je svladavao umor od nepro-

spavane noæi. Razbudio se na povike i strku. Netko je stigao.Natjerali su ih da ustanu i u èuðenju gledaju krupna èovjeka koji je gazio prema njima noseæi sijedu smežuranu staricu na leðima. Spustio se na sve èetiri, a ženi su drugi pomogli da sjaše, iskazujuæi joj oèevidno štovanje.- Tko god ona bila, mora da je prilièno važna - reèeDžondalar. Snažan udarac pod rebra utiša ga istog èasa.Žena poðe prema njima naslanjajuæi se na èvornast štap izrezbarena vrška. Džondalar je zurio u nju, siguran da nikada nije vidio tako staro èeljade. Bila je djetinje velièine, uvela od starosti, a ružièasto tjeme moglo se vidjeti kroz rijetku bijelu kosu. Lice joj je bilo tako naborano da je vrlo malo slièilo na èovjeèje, ali oèi su joj bile neobièno žive. On je oèekivao da æe imati mutne, vodnjikave, senilne oèi, poput mnogih staraca. Ali njezine su sjale inteligencijom i iskrile se od vlasti. Džondalar je osjetio strahopoštovanje prema toj siæušnoj ženi, i pomalo se uplašio za Tonolana i sebe. Ona ne bi došla da nešto veoma važno nije posrijedi.Govorila je glasom koji je bio napuknut od starosti, ali je saèuvao iznenaðujuæu snagu. Voða je pokazao prema Džondalaru a ona mu je upravila pitanje.- Žao mi je, ne razumijem - reèe Džondalar.Ona opet prozbori, lupnu se èvornatom rukom po prsima i izgovori rijeè koja je zazvuèala kao "Haduma". Zatim je uperila èvornat prst prema njemu.- Ja sam Džondalar Zelandonac - reèe on nadajuæi seda je razumio što ga pita.Ona potrese glavom kao da je veæ èula taj zvuk. - Ze--lan-don? - ponovi polako.Džondalar klimnu glavom, nervozno obliznuvši suhu ispucalu usnu.Promatrala ga je zamišljeno, zatim se opet obratila voði. Njegov odgovor je bio kratak, a ona izgovori zapovijed pa se okrenu i ode do vatre. Jedan od muškaraca koji su ih èuvali izvuèe nož. Džondalar pogleda brata i vidje lice koje je izražavalo i njegove osjeæaje. Sabra se, posla tihu molitvu Velikoj majci zemlji i sklopi oèi.Otvorio ih je s navalom olakšanja kad je osjetio da su mu presjeèene veze na zapešæu. Primakao mu se drugi muškarac s mjehurom vode. Džondalar potegnu nekoliko dugaèkih gutljaja i pruži mjehur Tonolanu koji je takoðer imao

slobodne ruke. Otvorio je usta da iskaže zahvalnost, ali kad se sjetio boli pod rebrima, predomislio se.Do vatre su ih otpratili stražari uzmahujuæi prijeteæim kopljima. Snažni èovjek koji je nosio staricu dovukao je jedan trupac, stavio na nj krzno i zatim stao sa strane držeæi ruku na dršku noža. Starica je sjela na deblo, a Džondalara i Tonolana su posjeli ispred nje. Oni su pomno pazili da ne naèine nikakvu kretnju koja bi se mogla protumaèiti kao. nekakva prijetnja starici; nisu nimalo sumnjali kakva bi ih sudbina zadesila kad bi itko pomislio da joj pokušavaju naškoditi.Ona se ponovno zagledala u Džondalara, ali nije prozborila. On se susreo s njezinim pogledom i poèeo se osjeæati neugodno i smeteno, jer je šutnja potrajala. Odjednom ona zavuèe ruku pod ogrtaè, izvadi neki predmet i pruži ga prema njemu, a iz oèiju joj je sipala mržnja praæena bujicom Ijutitih rijeèi kojima se nedvojbeno znao smisao. Njegove se oèi raširiše u èudu. Bila je to izrezbarena kamena figurica Majke, njegovo boštvo.Krajièkom oka opazio je kako se stražari kraj njega lecnuše. U boštvu je bilo nešto što im se nije sviðalo.Žena je završila svoj govor, podigla ruku i dramatièno hitnula kipiæ na zemlju. Džondalar je protiv svoje volje skoèio i segnuo za njim. Njegova ljutnja zbog obešèašæenja svetog predmeta vidjela mu se na licu. Zanemarujuæi ubod koplja, uzeo je kipiæ i stisnuo ga meðu rukama.Jedna njezina oštra rijeè bila je dovoljna da se koplje povuèe. Iznenadio se kad je vidio da se njezino lice smiješi i da joj u oku sja iskra zabave, ali nije bio siguran smiješi li se ona od šale ili zlobe.Ustala je s trupca i prišla mu bliže. Nije bila mnogo viša od njega koji je sjedio na zemlji, pa se zadubila u njegove zapanjene plave oèi. Zatim mu je prošla iza leða, okrenula mu glavu lijevo i desno, opipala mišiæe na rukama i promotrila širinu ramena. Dala mu je znak da ustane. Kad on nije dovoljno brzo shvatio, èuvar ga je podbo da brže razumije. Ona se nagnula natrag da ga vidi u svoj njegovoj visini, zatim ga obišla i lupkala po jakim nožnim mišiæima. Džondalar se osjeæao kao nekakva prvorazredna roba koja se nudi na prodaju pa se zacrvenio uhvativši sebe u sumnji hoæe li zadovoljiti ukus kupca.Žena je zatim pogledala Tonolana, dala mu znak da

ustane, zatim opet posvetila svu pažnju Džondalaru. Njegovo crvenilo pretvorilo se u taman grimiz kad je shvatio znaèenje njezine iduæe kretnje. Željela je vidjeti njegovu muškost.On je zatresao glavom i prijekorno pogledao Tonolana koji se smijuckao. Na jednu ženinu rijeè stražar zgrabi Džondalara s leða, dok je drugi, s oèevidnom zbunjenošæu, pokušavao razvezati rasporak na njegovim hlaèama.- Mislim da ona nije raspoložena za prigovor - reèeTonolan smijuljeæi se.Džondalar srdito strese stražara koji ga je držao s leða i izloži se starièinu pogledu, koseæi oèima brata koji se ljuljao i šmrcao u zaludnom pokušaju da zatomi svoje veselje. Starica ga je pogledala, nakrivila glavu na stranu i dotaknula ga kvrgavim prstom.Džondalarova grimizna boja lica prelila se u modrilo kad je, zbog nekog neobjašnjiva razloga, osjetio da mu je muškost nabrekla. Žena se hasmijala, a smijuckali su se i ljudi oko nje, ali nekim prigušenim glasom u kojem se osjeæao prizvuk strahopoštovanja. Tonolan je prasnuo u glasno hihotanje, topæuæi i previjajuæi se u suzama. Džondalar je žurno pokrio ud, osjeæajuæi se glupo i srdito.- Veliki brate, tebi zaista treba žensko, kad si se poma-mio za tom starom vješticom - boènu ga Tonolan dolazeæido daha i brišuæi suze. Zatim opet prasnu u gromoglasansmijeh.- Nadam se da si ti sada na redu - reèe Džondalar,žaleæi što mu ne pada na pamet nikakva zajedljiva primjedba kojom bi ga zdrobio.Starica dade znak voði onih ljudi koji su ih zarobili, pa mu reèe nekoliko rijeèi. Uslijedio je žustar razgovor. Džondalar je èuo kako žena kaže "Zelandon" i vidio kako mladiæ pokazuje prema mesu koje se sušilo na kožnatim trakama. Razgovor je naglo prestao sa ženinom zapovijedi koja ne trpi pogovora. Mladiæ je mrko pogledao Džondalara, zatim dao znak jednom kovrèavom momèiæu. Nakon nekoliko rijeèi momèiæ je potrèao što ga noge nose.Braæu su ponovno odveli do šatora i uprtnjaèa, ali im nisu vratili koplja ni noževe. Jedan muškarac je uvijek bio blizu njih, oèito je držao stražu. Donesena im je hrana, a kad je pala noæ, zavukli su se pod šator. Tonolan je bio

dobro raspoložen, ali Džondalaru nije bilo do razgovora s bratom koji se smijao kad god bi ga pogledao.Kad su se probudili, u logoru je lebdjelo neko išèekivanje. Uskoro je stigla velika skupina ljudi, praæena povicima i pozdravima. Podignuti su šatori, muškarci, žene i djeca su se smjestili po njima, pa je logor oko šatora braæe poèinjao dobivati izgled Ljetnog sabora. Braæa su sa zanimanjem promatrala podizanje velike kružne graðevine koja je imala ravne zidove pokrivene kožama i zaobljen krov od trske. Neki dijelovi bili su unaprijed naèinjeni, pa je gradnja iznenaðujuæe brzo napredovala. Zatim su u graðevinu uneseni svežnjevi i košare.Živahnost je malo jenjala dok se pripremala hrana. Poslije podne ljudi su se poèeli okupljati oko velike kružne graðevine. Starièin trupac je iznesen i smješten suèelice otvoru, preko njega je navuèeno krzno. Èim se ona pojavila, gomila se utišala i napravila krug oko nje, ostavljajuæi slobodno mjesto u sredini. Džondalar i Tonolan su gledali kako govori jednom muškarcu i pokazuje prstom prema njima.- Možda æe poželjeti da joj opet pokažeš koliko ginešza njom - našali se Tonolan dok je onaj muškarac potvrdnoklimao glavom.- Morat æe me prije toga ubiti!- Hoæeš reæi da ne umireš od èežnje za tom ljepoticom? - upita Tonolan, glumeæi zabezeknutu nevinost. -Sinoæ si upravo tako izgledao - nasmija se ponovo.Džondalar se okrenu i ponosno zakoraèi prema skupini. Odveli su ih u središte, a starica im je dala znak da sjednu ispred nje.-. Ze-lan-don? - reèe starica Džondalaru.- Da - potvrdi Džondalar - ja sam Džondalar Zelan-donac.Ona lupnu rukom starca pokraj sebe.- Ja... Tamen ... - reèe on, zatim dodade neke rijeèikoje Džondalar nije mogao razumjeti - ... Hadumanac.

Davno... Tamen... - opet neke nerazumljive rijeèi -... zapad ... Zelandonija.Džondalar se muèio, a onda odjednom shvati da je razumio neke starèeve rijeèi. - Tvoje ime je Tamen, nešto o Hadumancima. Davno... prije mnogo vremena... ti si na

zapad ... putovao? Do Zelandonije? Govoriš li zelandonski?- upita uzbuðeno.- Putovanje, da - reèe èovjek. - Ne govorim...davno.Starica prihvati èovjeka za ruku i nešto mu reèe. On seokrenu prema braæi.- Haduma - reèe on pokazujuæi na nju - ... Majka...- Tamen zastane pokazujuæi širokim pokretom ruke na sveljude oko sebe.- Hoæeš reæi kao Zelandona, Ona koja služi Majci?On odmahnu glavom. - Haduma... Majka... -Razmišljao je nekoliko èasaka, zatim prizvao nekoliko ljudi i poredao ih ispred sebe. - Haduma... majka... majka... majka... majka... - reèe pokazujuæi prvo na nju, zatim na sebe, onda na svakoga ispred sebe po redu.Džondalar je promatrao ljude, pokušavajuæi dokuèiti smisao toga objašnjenja. Tamen je bio star, ali ipak mlaði od Hadume. Muškarac pokraj njega upravo je prešao srednju dob. Do njega je stajala mlaða žena i držala za ruku dijete. Odjednom Džondalaru sinu: - Hoæeš reæi da je Haduma peterostruka materina mati? - Podigao je ruku sa svih pet ispruženih prstiju. - Mati pet naraštaja? - reèe sa strahopoštovanjem.Èovjek snažno zaklima glavom. - Da, materina mati... Pet... naraštaja - reèe pokazujuæi opet sve osobe ispredsebe po redu.- Velika majka! Znaš li koliko mora biti stara? - reèeDžondalar bratu.- Velika majka, da - reèe Tamen. - Haduma... majka.- On se potapša po trbuhu.- Djeca?- Djeca - potvrdi on. - Haduma majka djece... -poèe on vuæi crte u pijesku.- Jedan, dva, tri... - reèe Džondalar brojeæi crte. -... Šesnaest! Haduma je rodila šesnaestero djece?Tamen potvrdi, pokazujuæi opet znakove na zemlji. -... Mnogo sinova ... mnogo ... djevojaka? - Zaklimao je glavom, pun sumnje.- Kæeri? - pomože mu Džondalar.Tamenu se zakrijesiše oèj. - Mnogo kæeri... - Razmišljao je nekoliko èasaka. - Živi... svi živi. Svi... mnogo

djece. - Pružio je pet prstiju jedne ruke i jedan prst druge. -Šest Spilja... Hadumanci.- Nije ni èudo što su bili spremni da nas ubiju ako samopoprijeko pogledamo staricu - reèe Tonolan. - Ona jemajka sviju njih, živuæa Prva majka!Džondalar je bio isto tako zapanjen, ali se još više èudio. - Èast mi je što sam upoznao Hadumu, ali ne razumijem. Zašto smo zarobljeni? Zašto je ona došla ovamo?Starac pokaza na njihovo meso što se sušilo na trakama, zatim na mladiæa koji ih je zarobio. - Džeren... lovac. Džeren radi... - Tamen nacrta na zemlji krug, ali ga ne zatvori, nego krajeve rašljasto produži uvis. - Zelandonci rade... tjeraju ... - Zatim se dugo zamislio, nasmiješio se i izgovorio: - Tjeraju konje.- Oh, o tome je rijeè! - reèe Tonolan. - Oni suvjerojatno opkolili konje i èekali da se krdo primakne. Mismo im ih rastjerali.- Mogu razumjeti zašto je bio ljut - reèe Džondalar. -Ali nismo znali da se nalazimo na njihovim lovištima. Ostatæemo i s njima loviti, da im nadoknadimo gubitak. Ipak nesmije se tako postupati s posjetiocima. Zar on ne poznaje

obièaje koji dopuštaju slobodan prolaz ljudima koji senalaze na Putovanju? - reèe dajuæi oduška svojoj srdžbi.Starac nije ulovio svaku rijeè, ali dovoljno da shvati znaèenje.- Nema mnogo posjetilaca. Ne... zapad ... davno...Obièaj... zaboravili.- No, moraš ga na to podsjetiti, l sam si bio na Putovanju, a možda æe i on jednoga dana poželjeti da otputuje. -Džondalar je još bio ljut na njihov postupak, ali ipak niježelio od toga praviti veliko pitanje. Još nije bio siguran što sezapravo dogaða pa ih nije htio uvrijediti. - Zašto je Hadumadošla? Kako joj možeš dopustiti da u toj dobi odlazi na takodalek put?Tamen se nasmiješio. - Ne... dopustio Hadumi. Haduma kaže. Džeren ... našao blaštvo. Zlo... zla sreæa? - Džondalar klimnu da mu pokaže kako je upotrijebio dobru rijeè, ali nije razumio što njome Tamen želi reæi. -Džeren daje... èovjek... trkaè. Haduma kaže zla sreæa ide. Haduma doðe.- Blaštvo? Blaštvo? Hoæeš reæi boštvo? - reèe Džonda-

lar vadeæi izrezbareni kipiæ iz kesice. Ljudi oko njega uzda-hnuše i ustuknuše vidjevši što drži u ruci. Mrmor neodobravanja podiže se iz gomile, ali Haduma na njih podviknu i oni se smiriše.- Ali boštvo je dobra sreæa! - usprotivi se Džondalar.- Dobra sreæa ... žena, da. Muškarac... - Tamen jekopkao po sjeæanju da nade pravu rijeè: - ... svetogrðe -reèe napokon.Džondalar sjede, zbunjen. - Ali ako je dobra sreæa za ženu, zašto ga je bacila? - On naèini snažnu kretnju bacanja boštva, izazvavši usklike oko sebe. Haduma se obrati starcu.- Haduma ... dugo živi... velika sreæa, velika...èarolija - reèe starac. - Haduma kaže Zelandonci...obièaji. Kaže Zelandonac ... èovjek... ne Hadumanac ...Haduma kaže... Zelandonac zao èovjek.Džondalar odmahnu glavom.Javi se Tonolan: - Ja mislim da on želi reæi kako te je starica iskušavala, Džondalar. Ona je znala da obièaji nisu isti, pa je željela vidjeti što æeš uèiniti kad ona obešèasti...- Obešèasti, da - upadne Tamen kad je èuo tu rijeè. -Haduma... ne zna sve ljude, dobre ljude. Hoæe znati...Zelandonac obešèasti Majku.- Èuj, ovo je vrlo posebno boštvo - reèe Džondalar slaganim gnušanjem. - Ono je vrlo staro. Dala mi ga je mati;ono veæ generacijama prelazi s koljena na koljeno.- Da, da - zaklima žestoko Tamen. - Haduma zna.Mudra... Jako mudra. Dugo vremena živi. Velika èarolija,otjera zlu sreæu. Hadumavzna Zelandonca, zna... dobarèovjek. Želi Zelandonca. Želi... èastiti Majku.Džondalar opazi kako se na Tonolanovu licu stvara smiješak, pa se uzvrpolji.- Haduma želi - Tamen pokaza Džondalarove oèi -plave oèi. Èastiti Majku. Zelandonac ... duh napravi dijete,plave oèi.- Opet si uspio, veliki brate! - bubnu Tonolan smijuæise sa zlobnim veseljem. - S tim tvojim velikim plavimoèima. Zaljubila se u tebe! - Sav se tresao pokušavajuæizatomiti smijeh, jer se plašio da æe ih uvrijediti, ali nije semogao suzdržati. - Oh, Božice! jedva èekam da se vratimkuæi i da im to isprièam. Džondalar, muškarac kojega svaka:žena poželi! Želiš li se još vratiti? Za ovo bih se odrekao ušæa

rijeke. - Nije mogao nastaviti. Presavio se, tapkajuæi po tlu i držeæi se za bokove u nastojanju da se ne smije previše glasno.Džondalar je nekoliko puta progutao pljuvaèku. -Ja... ovaj... pa... da li Haduma misli da Velika majka... ovaj... da je još može blagosloviti djetetom?Tamen je gledao zbunjenog Džondalara i veselog Tono-lana. Zatim se njegovo lice razvuklo u veliki smiješak. Obratio se starici, a zatim je cijeli logor prasnuo u glasan smijeh nad kojim se izvijalo starièino hihotanje. Tonolan se s uzdahom olakšanja prepusti silovitu smijehu dok su mu suze tekle niz lice.Džondalar u tome nije vidio ništa smiješno.Starac je tresao glavom, pokušavajuæi govoriti. - Ne, ne, Zelandonac. - Dao je znak da mu netko priðe. - Norija, Norija...Jedna djevojka istupi naprijed i stidljivo se osmjehnu Džondalaru. Bila je vrlo mlada, gotovo djevojèica, ali su se na njoj vidjeli znakovi prve ženske zrelosti. Smijeh je napokon jenjao.- Haduma... Velika èarolija - reèe Tamen. - Hadumablagoslovi. Norija... peta generacija. - Ispružio je petprstiju. - Norija dobije dijete, dobije... šesta generacija. -Pružio je prst na drugoj ruci. - Haduma želi Zelandonac ...poèastiti Majku ... - Tamen se nasmiješi jer se sjetio pravihrijeèi: - Prvi obredi.Bore na Džondalarovu èelu polako nestadoše, a kutovi usana saviše se u smiješak.- Haduma blagosloviti. Dðh uðe u Noriju. Norija rodidijete... Zelandonac dade oèi.Džondalar prasnu u smijeh, koliko od užitka toliko od olakšanja. Zatim pogleda brata. Tonolan se više nije smijao. - Da li još želiš poæi doma i svakome isprièati kako sam spavao sa starom vješticom? - upita. Zatim se okrene Tamenu. - Molim te, reci Hadumi da æe mi biti užitak poèastiti Majku i podijeliti s Norijom njezine Prve obrede.Blago se nasmiješio prema djevojci. Ona mu je uzvratila osmijeh, isprva nesigurno, ali zahvaæena nesvjesnom opoj-nošæu njegovih plavih oèiju, nasmijala se otvoreno.Tamen se obratio Hadumi. Ona je klimnula, zatim dala znak Džondalaru i Tonolanu da ustanu, pa opet pažljivo pogledala visokog plavokosog muškarca. Toplina njegova

smiješka još je titrala, a kad mu se Haduma zagledala u oèi, meko se nasmijala i otišla u veliki okrugli šator. Ljudi su se još smijali i razgovarali o nesporazumu dok se gomila razilazila.Braæa su ostala razgovarati s Tamenom; èak i njegova ogranièena sposobnost da sudjeluje u razgovoru bila je bolja nego nikakva.- Kad si posjetio Zelandoniju? - upita Tonolan. - Sjeæašli se u kojoj si Spilji bio?- Davno - reèe on. - Tamen bio mlad èovjek, kaomladi Zelandonci.- Tamen, ovo je moj brat Tonolan, a ja se zovemDžondalar, Džondalar Zelandonac.- Ti Tonolan, ti Džondalar, dobro došli - nasmiješi sestarac. - Ja, Tamen, tri naraštaja Hadumanac. Ne govoritizelandonski davno. Zaboravio. Ne govoriti dobro. Tikaži... Tamen ...- Tamen æe se sjetiti? - pripomenu Džondalar. Staracpotvrdno klimnu. - Treæa generacija? Mislio sam da stHadumin sin.- Ne - Tamen zatrese glavom. - Tamen želi... Zelandonac upozna Hadumu, majku.- Tamen, ja se zovem Džondalar.- Džondalar, da - prihvati starac. - Tamen nije sinHadume. Haduma ima kæer. - Pri tome pokaže jedan prst iupitno pogleda sugovornika.- Jednu kæer? - reèe Džondalar. Tamen odmahnu glavom. - Imala je prvu kæer?- Da, Haduma imala prvu kæer. Kæer imala prvog sina.

- Tamen pokaže na sebe. - Tamen. Tamen... par? -Džondalar potvrdi glavom. - Tamen par majke, Norijinemajke.- Mislim da sam razumio. Ti si bio prvi sin Hadumineprve kæeri, a tvoja družica je bila Norijina baka.- Baka, da. Norija velika èast za Tamena... šest naraštaja.- l za mene je velika èast što sam izabran za njezineprve obrede.- Norija rodi... dijete, oèi od Zelandonca.Haduma ... sretna. - Starac se nasmiješio što se sjetio rijeèi.- Haduma kaže veliki èovjek Zelandonac... jaki duh, rodijakog Hadumanca. - Tamen - reèe Džondalar, namrštivši èelo - Norijamožda neæe roditi dijete moga duha, ti to znaš.Tamen se nasmiješi. - Haduma velika èarobnica. Haduma blagoslovi, Norija rodi. Velika èarobnica. Žena nema dijete, Haduma... - Tamen pokaže prstom prema Džondalarovim preponama.- Dotakne? - Džondalar ponudi starcu rijeè, osjeæajuæikako mu se uši crvene.- Haduma dotakne, žena rodi dijete. Žena nema mlijeko. Haduma dotakne, žena ima mlijeko. Haduma dajeveliku èast Džondalaru. Mnogi muškarci žele... Hadumadotakne. Tako muškarac dugo vremena jak. Dugo užitak.Užitak sa ženama, uvijek. Mnogo žena, mnogo vremena.Haduma velika èarobnica. - Starac zastane, s lica muišèezne smiješak. - Zelandonac ne smije... ljutiti. Hadumaèarobnica, ljuta.- A ja sam se smijao - reèe Tonolan. - Misliš li da bih ija mogao od nje izmoliti da me dotakne? Ti i tvoje velikeplave oèi, Džondalar!- Mali brate, jedina èarolija koja treba da te dotaknenalazi se u lijepu pogledu žene koju susretneš.- Ah, tako. Nikada nisam primijetio da tebi trebapomoæ. Pogledaj tko sudjeluje u Prvim obredima! Ta èastnije zapala tvoga malog brata s glupim sivim oèima.- Jadni moj mali brat. Logor je pun žena a on æe samprovesti noæ. Kladim se da neæeš. - Braæa se nasmijaše, apridruži im se i Tamen koji je shvatio nit šale.- Tamen, možda bi bilo dobro da mi kažeš kakvi su vašiobièaji za Prve obrede - reèe Džondalar, uozbiljivši se.- Prije nego što se upustiš u to - reèe Tonolan - možešli isposlovati da nam vrate koplja i noževe? Neèega sam sesjetio. Dok moj brat bude zaposlen oèaravanjem one mladeljepotice svojim velikim plavim oèima, mislim da znam kakoæu usreæiti onog srditog lovca.- Kako? - upita Džondalar.- Bakom, naravno.Na Tamenu se vidjelo da ne razumije, ali je slegnuo ramenima i prestao misliti o jeziènim problemima.Džondalar je malo vidio Tonolana te veèeri i iduæeg dana; bio je previše zauzet obredima oèišæenja. Jezik je bio

velika zapreka razumijevanju èak i uz Tamenovu pomoæ, a kad je ostajao sam s namrgoðenim starijim ženama, bilo je još gore. Samo kad bi došla Haduma, on se osjeæao slobodnije, i bio je siguran da æe ona izgladiti svaku neoprostivu glupu pogrešku.Haduma nije vladala ljudima, ali bilo je oèito da joj nitko ništa ne bi uskratio. Postupali su s njom vrlo blagonaklono i s laganim strahom. Morala je biti velika èarolija što ona živi tako dugo, ne gubeæi umne sposobnosti. Znala je uvijek osjetiti kad je Džondalar u kakvoj poteškoæi. Jednom prilikom, kad je bio siguran da je nehotice prekršio neki tabu, ona je dojurila i stala udarati štapom žene koje su se sklanjale pred njom. Nije podnosila da mu se opiru. Njezina šesta generacija morala je dobiti Džondalarove plave oèi.Bila je veèer kad su ga napokon odveli do velike kružne graðevine. Nije bio ni siguran da je došlo vrijeme sve dok nije ušao pod krov. Èim je stupio na ulaz, zastao je da pogleda oko sebe. Dvije kamene svjetiljke, s udubljenjima za mast u kojoj su gorjeli stijenjevi od sušene mahovine, obasjavale su jednu stranu. Tlo je bilo pokriveno krznima, a zidovi zastrti pleterima od razlièite biljne kore. Iza povišena poda, pokrivena krznom, visila je debela koža savršeno bijela konja, ukrašena crvenim glavama šarenih djetliæa. Na samom rubu povišenog poda sjedila je Norija, uzbuðeno gledajuæi u ruke koje su joj ležale u krilu.Na drugoj strani jedan dio prostorije bio je odijeljen obješenim kožama s tajanstvenim znacima, a na kraju je visio zastor od resa - jedna koža bila je isjeèena na tanke trake. Netko je bio iza zastora. Vidio je ruku koja je razma-kla nekoliko resa, i naèas ugledao naborano staro Hadu-mino lice. Odahnuo je. Uvijek je bio prisutan barem netko na straži, da bude svjedokom djevojèine preobrazbe u ženu, te da pazi da muškarac ne bude previše grub. Kao stranac, bio je pomalo uznemiren jer je oèekivao cijelo jato nenaklonjenih stražara. S Hadumom nije osjeæao nikakva nespokoja. Nije znao treba li je pozdraviti ili praviti se daje ne vidi, ali je odluèio da ostane nijem videæi kako se zastor zatvara.Kad ga je Norija ugledala, ustala je. On joj je pristupio i nasmiješio se. Bila je prilièno niska, a svijetlosmeða kosa padala joj je slobodno oko lica. Bila je bosa, a oko pasa stegnuta suknjom od nekog pletenog vlakna koja joj je padala do koljena u raznobojnim trakama. Košulja od meke jelenje kože, ukrašena šarenim perjem, bila je èvrsto vezana vrpcom. Pristajala joj je dovoljno uz tijelo da se vidi kako je veæ zrela, iako nije izgubila svu svoju djevojaèku oblinu.U oèima joj se javio strah kad je vidjela da joj se Džondalar primièe, iako se pokušala nasmiješiti. Ali kad on nije napravio nijednu naglu kretnju, nego samo sjeo na rub povišena poda i nasmiješio se, i ona se malo pribrala, pa je sjela pokraj njega, ali ipak dovoljno daleko da im se koljena nisu dodirnula.Bilo bi mnogo lakše kad bih znao njezin jezik, pomisli. Ona je tako uplašena. Nije ni èudo, ja sam joj potpuno nepoznat. Privlaèna je, ovako uplašena. Osjeæao se zaštit-nièki, pomalo æuteæi prve srhe uzbuðenja. Opazio je izrezbarenu drvenu zdjelu i nekoliko èaša na obližnjem stalku, pa se pomaknuo da ih dohvati, ali je Norija vidjela njegovu namjeru i skoèila da napuni èaše.Dok mu je dodavala èašu žuækaste tekuæine, on joj je dotaknuo ruku. To ju je zbunilo. Povukla je ruku malo natrag, a onda zastala. On joj je nježno stisnuo ruku, zatim uzeo èašu i poèeo piti. Tekuæina je imala sladak i jak okus neèega u vrenju. Nije bila neugodna, ali on nije znao koliko je jaka, pa je odluèio sporo piti.- Hvala ti, Norija - reèe on odlažuæi èašu.- Džondalar? - reèe ona dižuæi pogled. Pri svjetlukamenih svjetiljki mogao je vidjeti da su joj oèi tamne, alinije bio siguran jesu li sive ili modre.- Da, Džondalar. Džondalar Zelandonac.

- Džondalar... muškarac Zelandonac.- Norija, žena Hadumanka.- Že-na?- Žena - reèe on dotaknuvši joj mladu èvrstu dojku.Ona odskoèi.Džondalar razveže vrpcu pod vratom na svojoj tunici i pokaže joj dlakave prsi. Nasmije se prijazno i dotakne se. -Ne žena. - Zatim zaklima glavom. - Muškarac.Ona se nasmiješi.- Norija žena - reèe on pružajuæi polako ruku premanjoj. Ovog puta ona je dopustila da je dotakne, a na licu jojse smiješak pojaèa.- Norija žena - reèe ona i u oèima joj se pojavi

obijestan sjaj; zatim pokaza prstom prema njegovim prepo-

Dolina konja

nama, ali ga ne dotaèe. - Džondalar muškarac. - Odjednom kao da se opet uplašila, pomislivši da je možda predaleko otišla, pa ustade da ponovno napuni èaše. Grabila je tekuæinu drhtavom rukom i usput prolijevala. Bila je zbunjena i ruka joj se tresla kad mu je pružala èašu.On joj prihvati ruku, uze èašu i popi gutljaj, pa ponudi nju. Ona pristade, ali on zadrža èašu i prinese je njezinim ustima tako da je morala dotaknuti njegove prste dok je pila. Kad je odložio èašu, ponovno ju je uhvatio za ruke, otvorio joj dlanove i lagano ih poljubio. Njezine su se oèi raširile od iznenaðenja, ali se nije otrgla. On je kliznuo rukama uz njezinu podlakticu, zatim je privio bliže i poljubio u vrat. Bila je napeta od oèekivanja i straha, ne znajuæi što æe se zatim dogoditi.On joj se primakne, ponovno je poljubi u vrat, a ruka mu se spusti da joj obuhvati jednu dojku, lako je bila još uplašena, poèinjala je osjeæati kako se polako podaje njegovim dodirima. On joj nagne glavu, poljubi je u vrat, lizne je malo jezikom po grkljanu, zatim prihvati kraj vrpce koja je bila svezana pod vratom. Pomakne usne do njezina uha, spusti ih niz bradu i napokon joj pronaðe usta. Jezikom joj dotakne usne, pa kad se one otvoriše, on ih lagano pritisne da se rašire.Zatim se odmakne držeæi je za ramena i nasmiješi joj se. Njezine su oèi bile sklopljene, ali usta su joj i dalje bila otvorena i dah joj se ubrzavao. Opet ju je poljubio, obuhvatio dojku, pa izvukao vrpcu iz prve rupice. Ona se malo ukoèila. On zastade i pogleda je, zatim se nasmiješi i namjerno izvuèe vrpcu iz druge rupice. Ona je stajala ukoèeno i gledala ga kako joj izvlaèi vrpcu, rupicu po rupicu, dok joj se košulja nije potpuno otvorila.On joj se približi, prihvati je za ramena i smakne košulju tako da se ukazaše njezina gola ramena i uspravne mlade grudi s nabubrenim kolutima. On joj poljubi ramena otvorenim ustima i jezikom, osjeti kako ona podrhtava, pomilova joj ruke i svuèe košulju. Osjeæao je kako mu udara bilo u muškosti dok joj je klizio rukama niz leða i snažno ljubio vrat i grudi, kružio oko koluta, osjetio kako joj se bradavica steže, blago je posisao. Ona snažno uzdahne ali se ne odmakne. On joj poèe sisati drugu dojku, lizne je jezikom sve do usta i, dok ju je ljubio, svali je na leða.Otvorila je oèi i gledala ga odozdo s krzna. Oèi su joj

bile raširene i sjajne. Njegove su bile tako duboko plave i privlaène da nije mogla s njih skinuti pogleda. - Džondalar muškarac, Norija žena - reèe ona.- Džondalar muškarac, Norija žena - reèe on žurno, zatim sjede i svuèe tuniku preko glave, osjeæajuæi nadolaže-nje èuvstava, dok mu se muškost napinjala da se oslobodi. Nagnu se nad nju, opet je poljubi, i osjeti kako ona otvara usta da svojim jezikom okusi njegov. Milovao joj je dojke i klizio jezikom niz vrat i ramena. Opet joj je pronašao bradavicu, malo zagrizao, slušajuæi je kako lagano stenje i osjeæajuæi vlastiti dah koji se ubrzavao.Veæ tako dugo nisam bio sa ženom, pomisli i htjede da je istog èasa uzme. Polako, nemoj je uplašiti, upozori sam sebe. To joj je prvi put. Cijela noæ je pred tobom, Džondalar. Èekaj dok ne vidiš da je i ona spremna.Milovao joj je golu kožu ispod nabreklih dojki do pojasa, tražeæi vrpcu koja je stezala suknju. Kad je povukao èvor, segnuo je rukom unutra i naslonio dlan na njezin trbuh. Ona se napela, zatim se opustila. Segnuo je niže do bedara, dotièuæi joj nježni brežuljak. Ona je malo razmakla noge kad je njegova ruka zašla na unutrašnju stranu bedra.Džondalar izvuèe ruku, sjede, razveza joj posvema suknju i svuèe je preko bokova, pustivši da padne na zemlju. Zatim ustade i poèe promatrati njezine meke, zaobljene, još nerascvale obline. Ona mu se smiješila, a u pogledu joj se vidjelo povjerenje i èežnja. On razveza traku na svojim hlaèama i spusti ih. Njoj zastade dah kad ugleda njegov nabrekli ud, a traèak straha vrati joj se u oèi.Norija je zaneseno slušala prièe drugih žena o Obredima prvih užitaka. Neke žene. su smatrale da to i nisu nikakvi užici. Govorile su da je Dar užitka darovan muškarcima, a da je ženama darovana sposobnost da muškarcima pružaju užitak, tako da se muškarci vezuju uz njih, da love i donose hranu i kože kad je žena noseæa i kad doji dijete. Noriju su upozoravale da æe osjetiti bol u svome Prvom obredu. Džondalar je tako nabrekao, tako velik,

kako æe pristati u nju?Njezin uplašeni pogled bio je poznat. Nastupio je prijelomni trenutak, morat æe se na njega priviknuti. On je uživao razbuðivati ženu po prvi put otkrivajuæi joj užitke Majèina dara, ali za to je trebalo mnogo istanèanosti i strpljivosti. Ponekad bih želio, pomisli, pružiti ženi prvi užitak a da nee-

moram brinuti o njezinoj boli. Znao je da je to nemoguæe. Obred prvog užitka uvijek je za ženu bio bolan.Sjeo je kraj nje i èekao, dajuæi joj vremena. Njezine su oèi bile prikovane za njegov ud; uzeo ju je za ruku i privukao je da ga dotakne, osjeæajuæi navalu žudnje. Èinilo se kao da njegova muškost živi sama za sebe u takvim trenucima. Norija je osjetila mekoæu njegove kože, toplinu, èvrstu punoæu i, kad se ud snažno pomaknuo u njezinoj ruci, oæutila je oštre i ugodne žmarce u sebi, dok se izmeðu nogu ovlažila. Pokušala se nasmiješiti, ali strah je virio iz njezinih oèiju.On se ispružio kraj nje i nježno je poljubio. Ona je otvorila oèi i zagledala se u njegove. Vidjela je njegovu zabrinutost, njegovu glad, ali i neku neopisivu, neodoljivu snagu. Njegove nemoguæe plave duboke oèi privukle su je, nadjaèale i ponovo ispunile ugodnim osjeæajem. Poželjela ga je. Plašila se boli, ali ga je željela. Primaknula mu se, sklopila oèi, otvorila usta i priljubila se uz njegovo tijelo.On je poljubi, dopusti joj da mu pretražuje usta, pa polako krenu niz vrat i grudi, ljubeæi je, mièuæi jezikom, i nježno gladeæi njezin trbuh i bedra. Malo ju je muèio dolazeæi sve bliže i bliže osjetljivoj bradavici, udaljavajuæi se od nje, dok mu ona nije pritisnula glavu meðu dojke. U tom èasu on pruži ruku do toplog i vlažnog mjesta meðu njezinim nogama i napipa malu dražicu u kojoj se osjeæalo bilo. Njoj se ote uzvik s usana.Nježno je sisao i pažljivo griskao bradavicu dok je micao prstom. Ona je stenjala i micala bokovima. On se spusti niže, osjeti njezin zadržani dah dok joj je ljubio pupak, te napete mišiæe dok se spuštao još niže, povlaèeæi se natrag s povišena poda dok mu koljena nisu osjetila zemlju. Zatim joj razmaknu noge i prvi put okuša njezinu slanost. Norija glasno kriknu od strepnje. Stenjala je pri svakom udisaju, zabacivala glavu i podizala bokove ususret njemu.On je prihvati, raširi joj noge, liznu tople stidne usne, zatim jezikom pronaðe dražicu i poèe je lizati. Dok je ona krièala i micala bokovima, njegovo je uzbuðenje stizalo do vrhunca. On se jedva suzdržavao. Kad je èuo da je njezino disanje prešlo u ubrzano dahtanje, pridigao se, kleèeæi i dalje da bi mogao paziti na prodiranje, pa prinio glavu svog nabreklog organa do još neistraženog otvora. Stisnuo je

zube da bude pribran prilikom guranja uda u toplo, vlažno, tijesno vrelo.Kad mu je ovila noge oko pasa, osjetio je zapreku u njoj. Prstom je ponovo pronašao njezinu dražicu i lagano je gladio dok se njezino dahtanje nije pretvorilo u krièanje praæeno dizanjem bokova. Tada se izmaknuo, snažno pritisnuo i osjetio kako se probija kroz zapreku dok je ona vrištala od boli i užitka; zatim je èuo i vlastiti vrisak dok se oslobaðao svoje dugo zadržavane želje uz nagle grèeve.Micao se naprijed-natrag nekoliko puta, prodiruæi dokle se usudio, osjeæajuæi da se iz njega cijedi posljednja snaga, zatim klonuo na nju. Sve je bilo svršeno. Ležao je neko vrijeme na njezinim grudima, teško dišuæi, zatim ustao. Ona je bila mlohava, glava joj je bila nakrivljena, oèi sklopljene. Odmaknuo se od nje i vidio krvave mrlje na bijelom krznu ispod nje. Podigao joj je noge na pod i privukao se k njoj, tonuæi u krzno. Kad mu se dah poèeo smirivati, osjetio je neèije ruke na glavi. Otvorio je oèi i ugledao staraèko lice i svijetle oèi Hadume. Norija se pomakla kraj njega.+Haduma se nasmiješila, klimnula s odobravanjem i poèela otegnuto zapijevati. Norija je otvorila oèi, bilo joj je drago što vidi staricu, a još draže kad je starica maknula ruke sa Džondala-rove glave i spustila ih na njezin trbuh. Haduma je pravila neke kretnje iznad njih, pjevušila, zatim izvukla ispod njih okrvavljeno krzno. U krvi žene pri Prvom obredu ležala je posebna èarobna moæ.Zatim starica ponovo pogleda Džondalara, nasmiješi se i kvrgavim prstom dotaèe njegov mlitavi ud. On na trenutak osjeti obnovljeno uzbuðenje i vidje kako mu ud pokušava oživjeti, ali opet klonu. Haduma se tiho nasmija, zatim ode iz šatora ostavljajuæi ih same.Džondalar se opusti pokraj Norije. Malo zatim ona sjede i pogleda niz njega gorljivim i èeznutljivim oèima.- Džondalar muškarac, Norija žena - reèe ona kao da je uistinu osjetila da je sada žena, pa se nagnu da ga poljubi. On se iznenadio kad je osjetio novo uzbuðenje nakon tako kratka vremena, pa se pitao nije li Hadumin dodir pri tome pomogao. Uskoro je zaboravio na staricu dok je gorljivoj mladoj ženi pokazivao kako æe mu ugoditi, pružajuæi istodobno njoj novi užitak.

U t Divovska jesetra veæ je bila na suhom kad je Džondalar ustao. Tonolan je i prije provirio u njegov šator, pokazao mu par harpuna, ali Džondalar mu je odmahnuo rukom da ode, zagrlio Noriju i ponovno zaspao. Kad se poslije probudio, Norije više nije bilo. Navukao je hlaèe i odšetao se do rijeke. Promatrao je Tonolana, Džerena i nekoliko drugih momaka koji su se smijali u radosti novog druženja, žaleæi što i on nije s njima sudjelovao u ribolovu.- Gle, pogledajte tko se odluèio izvuæi iz šatora - reèeTonolan kad ga opazi. - Njegove su plave oèi drijemale doksu svi drugi bili zaposleni oko toga da se stara Hadumaistjera iz vode. "Džeren uhvati smisao. - Haduma! Haduma! - viknu, smijuæi se i pokazujuæi golemu ribu. Poskakivao je oko nje, zatim se zaustavio ispred njezine primitivne glave kao u morskog psa. Ticala su joj izbijala ispod donje èeljusti i svjedoèila o njezinoj navici da pase na rijeènom dnu, ali njezina velièina je ulijevala strah. Bila je dugaèka više od petnaest stopa.S vragoljastim smiješkom, mladi Jovac je micao karticom ispred ribe uz erotsku mimikriju vièuæi "Haduma! Haduma!" kao daje moli da ga dotakne. Ostali su pucali od smijeha, èak se i Džondalar nasmiješio, l drugi su poèeli plesati oko ribe, mièuæi bokovima i vièuæi "Haduma!" dok su u opæem veselju gurali jedan drugoga, natjeèuæi se za mjesto ispred glave. Jedan momak je pao u rijeku. Izvukao se na obalu, zgrabio najbližega i gurnuo ga u vodu. Uskoro su se svi meðusobno poèeli gurati, a Tonolan je bio u najveæoj gužvi. Kad se izvukao potpuno mokar na obalu, prišuljao se bratu i zgrabio ga.- Zar misliš da æeš ostati suh! - reèe dok se Džondalaropirao. - Džeren, doði, daj da smoèimo ove plave oèi!Džeren zaèu svoje ime, vidje da se njih dva rvu i doðe trèeæi. Drugi su dojurili za njim. Potežuæi ga i gurajuæi, dovukli su Džondalara do ruba rijeke i svi zajedno završili u vodi uz sveopæi smijeh. Izašli su na obalu, mokri, prljavi, kad je jedan od njih opazio staricu koja je stajala pokraj ribe.- Haduma, je li? - reèe ona gledajuæi ih strogim pogledom. Oni izmijeniše kradomiène poglede i oboriše glave.Tada se ona radosno nasmija, pristupi ribi i zanjiha svojimstaraèkim bokovima. Oni se nasmijaše i potrèaše prema

njoj, svaki kleèe i osloni se na ruke, moleæi je da zajaše na njega.Džondalar se smiješio promatrajuæi igru koju su oni oèevidno i prije s njom igrali. Njezino Pleme nije samo obožavalo svoju najstariju èlanicu, oni su je voljeli, a èinilo se da i ona uživa u njihovoj zabavi. Haduma pogleda oko sebe, opazi Džondalara i pokaza prstom prema njemu. Momci mu d.omahnuše da priðe,-pa s velikom pažnjom pomogoše starici da mu se popne na leða. Ustao je i vidio kako je starica lagana kao dijete, ali se iznenadio snazi njezina stiska. Krhka starica još je imala životne snage.Krenuo je naprijed, a ostali su trèali ispred njega, dok ga je starica lupala po ramenima tjerajuæi ga da požuri. Trèali su tako po obali gore-dolje, dok nisu ostali bez daha, pa je Džondalar kleknuo i prièekao da staricu skinu s njega. Ona se uspravila, uzela štap i s velikim dostojanstvom otišla p"rema šatorima.- Zamisli ti kakva je to starica! - reèe Džondalar Tono-lanu s neskrivenim divljenjem. - Šesnaestero djece, petnaraštaja, a još je tako živahna. Ne sumnjam da neæedoživjeti i šesti naraštaj.- Ona živa za šest naraštaja, onda mrtva.Džondalar se okrenu da vidi tko to govori. Nije primijetio kad im se Tamen primakao.- Što time želiš reæi? - upita starca.- Haduma kaže, Norija rodi sina s plavim okom, duhZelandonca, onda Haduma mrtva. Ona to kaže davno,mnogo godina. Vidjeti dijete, onda mrtva. Dijete, šest naraštaja Hadumanaca, ime Džondal. Haduma sretna, volièovjeka Zelandonca. Kaže dobar èovjek. Užitak za ženu,

Prvi obred, to nije lako. Zelandonac dobar, dobar èovjek.Džondalar je bio preplavljen razlièitim osjeæajima. -Ako ona želi otiæi s ovog svijeta, neka ode, ali ja sam zbog toga žalostan - reèe.- Da, svi Hadumanci jako žalosni - reèe Tamen.- Mogu li ponovno vidjeti Noriju, iako su Prvi obreditek prošli? Samo na trenutak? Ne poznajem vaše obièaje.- Obièaj, ne. Haduma kaže da. Uskoro odlaziš?- Ako Džeren kaže da smo s jesetrom nadoknadili našdug zbog rastjeranih konja, mislim da bismo pošli. Kako siznao da se spremamo otiæi?- Haduma kaže.

Uveèer se cijeli logor gostio jesetrom, a tijekom dana mnogo ruku je pomagalo da se njezino meso isijeèe na tanke trake i objesi na sunce. Džondalar je samo jednom opazio Noriju izdaleka u pratnji nekoliko starijih žena, dok je išla uz rijeku. Tek poslije zalaza sunca odveli su ga da je vidi. Šetali su se duž rijeke a dvije žene su ih neprimjetno slijedile. Dovoljno se kršio obièaj što su mu dopustili da je vidi neposredno nakon Prvih obreda; ostaviti ih same bilo bi doista previše.Stajali su ispod jednog drveta i ništa nisu govorili. Njezina je glava bila pognuta, a on je pružio ruku da joj odmakne uvojak s lica. Podigao joj je bradu da ga pogleda -imala je suze u oèima. Džondalar obrisa blistavu kap iz kuta njezina oka, zatim prinese prst ustima da poljubi njezinu suzu.- Oh, Džondalar - zaplaka ona primièuæi mu se. On jepoljubi, zatim je strasnije zagrli.- Morija - reèe. - Morija žena, lijepa žena.- Džondalar napravio, Morija žena - reèe ona - napravio Džondalar... napravio... Morija... - ona zajecažaleæi što ne zna dovoljno rijeèi da mu izrazi svoje osjeæaje.- Znam, Morija, znam - reèe on grleæi je. Zatim seodmaknu držeæi je za ramena, nasmiješi se i pomilova je potrbuhu. Ona se nasmija kroz suze.- Morija rodi Zelandonca... - Ona dotaèe njegove oèi- Morija rodi Džondala... Haduma...- Da - klimnu Džondalar. - Tamen mi je rekao. Džon-dal, šesti naraštaj Hadumanaca. - Zatim zavuèe ruku usvoju vreæicu. - Nešto ti želim dati, Morija. - Izvukao jekameno boštvo i pružio joj kipiæ. Poželio je da joj na nekinaèin kaže koliko mu je taj kipiæ dragocjen, da joj kaže kakoga je njemu njegova mati dala, da joj kaže koliko je kipiæstar, kako je prelazio s naraštaja na naraštaj. Zatim senasmiješio. - Ovo boštvo je moja Haduma, DžondalarovaHaduma. Sada, to je Norijina Haduma.- Džondalarova Haduma? - reèe ona èudeæi se i promatrajuæi izrezbareni ženski lik. - Džondalarova Haduma,Norija?On klimnu glavom, a ona zaplaka, stežuæi kipiæ objema rukama i prinoseæi ga usnama.,- Džondalarova Haduma - reèe dok su joj se ramenatresla od plaèa. Odjednom mu se obisnu oko vrata i poljubi

ga, zatim otrèa prema šatorima plaèuæi tako jako da od suza nije vidjela put.Cijeli logor se okupio na njihovu ispraæaju. Haduma je stajala pokraj Morije kad je Džondalar stupio pred njih. Haduma se smiješila, klimala je s odobravanjem, ali suze su se kotrljale niz Norijine obraze. On nadlanicom dotaèe jednu suzu, prinese je ustima i poljubi, a Norija se nasmiješi, iako joj zbog toga nisu prestale teæi suze. Džondalar se okrenu da poðe, ali prije nego što je krenuo vidje jednog kovrèavog mladiæa koji je bolesno zaljubljenim oèima promatrao Noriju.Norija je sada bila žena i nosila je Hadumin blagoslov, a to je jamèilo da æe darovati zdravo i sretno dijete

ognjištu nekog muškarca. Svi su govorili o tome kako je u svom Prvom obredu spoznala užitak, i svi su znali da su takve žene najbolje družice. Norija je bila izvanredno poželjna, svi bi je muškarci uzeli za družicu.- Da li ti zaista misliš da je Norija zanijela s tvojimduhom? - upita Tonolan kad je logor veæ ostao za njima.- Nikada to neæu doznati, ali ona Haduma je mudrastarica. Ona zna mnogo više nego što mi mislimo. Onadoista posjeduje "veliku èaroliju". Ako itko ima moæ da seto dogodi, ona je ima.Išli su duž rijeke šuteæi neko vrijeme, zatim Tonolan reèe: - Veliki brate, nešto bih te htio upitati.- Samo pitaj.- Kakva je èarolija u tebi? Hoæu reæi, svatko govori otome kako je izabran za Prve obrede, ali veæina njih se togazapravo plaši. Znam nekoliko momaka koji su odbili tu èast,a pravo da ti kažem, i ja se pri tom osjeæam vrlo nespretno.Nikada nisam odbio, doduše. Ali ti, ti si stalno na redu.Uvijek te biraju, i nikada nisam vidio da si bio slab. A sve sežene zaljube u tebe. Kako ti to uspijeva? Gledao sam te kakose sparuješ na sveèanostima; nisam mogao vidjeti ništaosobito.- Ne znam, Tonolan - reèe Džondalar, pomalo zbunjen. - Samo nastojim biti pažljiv.- A koji muškarac ne nastoji? Ali ima u tome nešto više.

Što je ono Tamen rekao? "Užitak žene u Prvom obredu, nije lako." Kako dakle svakoj ženi pružiš užitak? Ja sam sretan ako ih previše ne povrijedim. A ne bi se reklo da si ti imalo manji, ili da na neki drugi naèin ženama olakšavaš bol. No, daj svom mlaðem bratu neki dobar savjet. Ne bi mi bilo krivo da se oko mene stalno okuplja jato mladih ljepotica. Džondalar uspori korak i pogleda Tonolana. - Da, bilo bi ti krivo. Mislim da je to jedan od razloga što sam se obeæao Maroni, tako imam ispriku. - Džondalarovo èelo se nabra. - Prvi obredi su nešto posebno za ženu. Posebno su i za mene. Ali mnoge mlade žene još su djevojèice na neki naèin. One ne znaju razliku izmeðu trèanja za momcima i pozivanja muškaraca. Kako æeš obzirno reæi nekoj mladoj ženi koja je s tobom provela samo jednu posebnu noæ, da bi tebi bilo mnogo ljepše zabavljati se s nekom iskusnijom ženom, kad je ona upoznala samo tebe? Velika božice, Tonolan! Ja ih ne želim povrijediti, ali ne zaljubljujem se u svaku ženu s kojom provedem noæ.- Ti se uopæe ne zaljubljuješ, Džondalar.Džondalar ubrza korak. - Što hoæeš time reæi? Ja samvolio mnogo žena.- Volio si ih, istina. Ali to nije ista stvar.- Kako znaš? Jesi li ikad bio zaljubljen?- Nekoliko puta. Možda to nije trajalo, ali znam razliku.Slušaj, brate, ne želim se miješati u tvoje stvari, ali samzabrinut za tebe, osobito kad zapadneš u svoja raspoloženja. Osim toga, ne moraš trèati. Ja æu umuknuti ako želiš.Džondalar uspori korak. - Tako je, možda imaš pravo. Možda nikada nisam bio zaljubljen. Možda se jednostavno ne mogu zaljubiti.- Zbog èega? Što nedostaje ženama koje poznaješ?- Kad bih samo znao, nemoj misliti... - reèe srdito izastade. - Ne znam, Tonolan. Mislim da želim sve. Želimda žena bude kao u Prvom obredu, mislim da se tadazaljubim u svaku ženu, barem te noæi. Ali ja želim ženu, ane djevojku. Želim je iskreno i želim je bez ikakvihvprohtjeva, ali ne želim da s njom budem pažljiv i obazriv. Želimda ima duha, želim upoznati njezin duh. Želim da budemlada i stara, bezazlena i mudra, sve to u isto vrijeme.- To je malo previše, brate.- Pa, pitao si me. - Hodali su neko vrijeme u tišini.

, - Koliko godina ima Zelandona? - upita Tonolan. -Malo manje nego naša majka, je li?Džondalar se ukruti. - Zašto pitaš?- Kažu da je bila doista lijepa dok je bila mlaða, èak iprije nekoliko godina. Neki stariji ljudi kažu da se nijednažena nije mogla s njom usporediti, èak ni približno. Teškomi je reæi, ali govore da je ipak premlada da bi bila Prva odOnih koje služe Majci. Reci mi nešto, brate. Je li istina onošto se prièa o tebi i Zelandoni?Džondalar stade i polako se okrenu bratu. - A što se to prièa o meni i Zelandoni? - upita kroz stisnute zube.- Oprosti. Otišao sam predaleko. Zaboravi što sam tepitao.

Peto poglavljeEjla izaðe iz spilje i prožeta se po kamenom izbojku, trljajuæi oèi i protežuæi se. Sunce je bilo još nisko na istoku, pa ona zakloni oèi da pogleda gdje su konji. Provjeravanje položaja konja kad god bi se izjutra probudila ušlo joj je u obièaj, iako se tu nalazila tek nekoliko dana. Njezino samotništvo bilo joj je malo podnošljivije kad bi pomislila da dijeli dolinu s još nekim živim biæima.Upoznala je njihovo kretanje, mjesto gdje su ujutro išli na vodu, sjenovita stabla gdje su se najradije odmarali poslije podne, a veæ je zapažala i pojedince meðu njima. Vidjela je jednogodišnje ždrijebe koje je imalo tako svijetlu dlaku da je bilo gotovo bijelo, osim leða gdje je imalo karakteristiènu prugu niz hrbat i tamnosivih donjih dijelova nogu, te oštre grive. Bila je tu i mrka kobila sa ždrebetom boje sijena - njegova dlaka pristajala je uz pastuhovu. Zatim i sam ponosni voða, èije æe mjesto zauzeti jednog dana neko od ždrebadi koje je on jedva podnosio, ili neko koje æe se oždrijebiti tek dogodine, ili za dvije godine. Taj vitki žuækasti pastuh, s tamnosmeðom prugom na leðima, jakom grivonr i tankim nogama, bio je u punoj mladenaèkoj snazi i to je svojim držanjem pokazivao.- Dobro jutro, konjsko pleme - reèe Ejla uz kretnju koja se upotrebljavala za pozdrave svake vrste. -Jutros sam se malo uspavala. Vi ste veæ bili na jutarnjem pojilu, mene moje tek èeka.Štrcala je lakonogo do potoka, dovoljno sviknuta na nizbrdicu da bi se na njoj udobno osjeæala. Napila se, zatim zbacila ogrtaè za jutarnje kupanje. Bio je to onaj isti ogrtaè, ali ga je oprala i obradila strugaèima pa je koža opet bila meka. Njezina prirodna sklonost prema redu i èistoæi pojaèala se u društvu Ize, koja je imala veliku zbirku Ijekovi-

tih trava, a tu se nije smjelo griješiti. Ejla je znala opasnosti koje leže u prljavštini, neèistoæi i zarazama. Jedna je stvar dopustiti stanovitu kolièinu prljavštine dok se putuje, kad se ona ne može izbjeæi. Ali drugo je kad je pri ruci bistar potok.Gurnula je prste kroz gustu plavu kosu koja je u valovima padala do polovine njenih leða. -Jutros æu oprati kosu - reèe ona ne obraæajuæi se nikom posebno. Iza okuke rijeke pronašla je busenje sapunike, pa je pošla da išèupa nekoliko korijenova. Dok se vraæala i gledala potok, opazila je kako iz plièine viri velika stijena s nekoliko zdjelastih udubina. Uzela je okrugao kamen i pregazila do stijene. Isprala je korijenje, pregršæu napunila kameno udubljenje vodom, zatim poèela udarati po sapunici da oslobodi bogat sapunasti sok. Kad je dobila pjenu, smoèila je kosu, protrljala je u njoj, zatim oprala cijelo tijelo i zaronila u potok da se ispere.Velik dio nadvite hridine nekada se davno srušio u potok. Ejla se popela na dio koji je virio iznad vode, a odatle pregazila do obale da naðe pogodno sunèano mjesto. Kanal dubok do pojasa odjeljivao je taj kameniti otok, djelomice zasjenjen nadnijetim vrbama èije je ogoljelo korijenje treperilo u struji poput košèatih prstiju. Odlomila je granèicu nekog grmiæa koji se ukorijenio u kamenoj pukotini, ogulila ga zubima i upotrijebila ga da razmrsi kosu dok joj se sušila na suncu.Zurila je sanjivo u vodu, pjevušeæi ispod glasa, kad je lagani pljusak privukao njezinu pažnju. Razbudivši se naglo, ugledala je u vodi srebrnasti oblik velike pastrve koja se odmarala ispod korijenja. Nisam okusila ribe otkad sam napustila Pleme, pomisli, prisjetivši se da nije ni doruèko-vala.Kliznuvši tiho u vodu s druge strane stijene, otpliva niz struju, zatim poèe oprezno koraèati prema plièini. Zaronila je rukama u vodu, micala prstima i polako, s beskrajnom strpljivošæu, napredovala natrag uz struju. Kad se

primakla stablu, vidjela je kako pastrva lagano treperi, okrenuvši glavu prema struji da bi zadržala mjesto pod korijenjem.Ejline su oèi sjale od uzbuðenja, ali je bila još opreznija, spuštajuæi noge bešumno dok se približavala ribi. Privukla je ruku ispod površine, došla do pastrvina repa, zatim je lagano dotakla tražeæi škrge. Odjednom, zgrabila je ribu i sigurnim je pokretom izvukla iz vode i bacila na obalu.

Pastrva je pala i poskakivala nekoliko trenutaka, zatim seumirila.Ejla se nasmiješila, zadovoljna sama sobom. Teško je bilo nauèiti kako se izbacuju ribe iz vode, to su joj pokazali dok je bila dijete i još je osjeæala ponos kao onog davnog puta kad joj je to prvi put uspjelo. Držat æe to mjesto na oku, znajuæi da æe dolaziti i drugi vodeni stanovnici. Ova pastrva bila je dovoljna i za dva doruèka, razmišljala je dok je podizala ulov, veseleæi se okusu svježe pastrve peèene naužarenom kamenju.Dok joj se doruèak pekao, Ejla je bila zaposlena oko pletenja košare od juke koju je prethodnog dana nabrala. Bila je to jednostavna i korisna košara, ali raznoliki pleter davao joj je neku posebnu ljepotu. Radila je brzo, ali s takvom vještinom da košara neæe propuštati vodu. Moæi æe se èak upotrijebiti za kuhanje, ako se obloži kamenjem i ako bude potrebe, ali ona ovog èasa nije mislila na to. Pravila je posudu za spremanje hrane, razmišljajuæi o svemu što mora uraditi da se osigura za zimu koja æe doæi.Ribiz koji je juèer nabrala bit æe suh za nekoliko dana, procijenila je, bacivši oko na crvene bobice rasute po travnatim prostirkama pred ulazom u spilju. Do tada æe još više ribiza dozreti. Bit æe mnogo borovnice, ali s one kržljave jabuke neæu nabrati mnogo plodova. Trešnja je obilno rodila, ali plodovi su joj veæ gotovo prezreli. Ubrat æu ih malo, i moram to još danas uèiniti. Suncokretovo sjemenje æe biti dobro, ako ga se prije ne dokopaju ptice. Mislim da su oni grmovi iza jabuke lješnjaci, ali toliko su manji od onih pokraj spilje, da nisam sigurna. Mislim da su oni borovi od one vrste što u èešerima imaju jestive koštice. To æu poslije provjeriti. Da je bar riba peèena!Moram poèeti sušiti zelen, l lišajeve. l gljive, l korijenje. Neæu morati sušiti sve korijenje, nešto æe ga ostati u dnu spilje i bit æe dugo vremena svježe. Bih li morala nabrajti više lobode? Ti plodovi su tako sitni, nikad ih nije dosta. Žito je vrijedno truda, neko klasje na livadi veæ je zrelo. Danas æu brati žito i trešnje, ali trebat æe mi više košara. Možda mogu napraviti nekoliko posuda od brezove kore. Eh, da mi je malo sirove kože pa da napravim velike kutije!Dok sam živjela u Plemenu, èinilo se da uvijek ima viška sirovih koža. Sad bih bila sretna da imam neko toplije krzno za zimu. Zeèevi i hrèci nisu dovoljno veliki da se napravi dobar krzneni ogrtaè, i krzno im je tako tanko. Da mi je uloviti mamuta, imala bih izobilje masti, možda èak i za svjetiljke. A ništa nije tako dobro i hranjivo kao mamutovo meso. Baš se pitam je li pastrva veæ peèena. Odmakla je mlohav list i probola ribu štapiæem. Još samo malo.Bilo bi lijepo da imam malo soli, ali ovdje soli nema. Podbjel ima slan okus, a i neke druge trave su dobre. Iza je znala svako jelo prirediti tako da bude ukusno. Možda bih mogla izaæi na stepu i vidjeti mogu li uloviti neku jarebicu, pa ih prirediti onako kako ih je Kreb uvijek volio.Osjetila je kako joj se steže grlo dok misli na Izu i Kreba, pa je potresla glavom kao da nastoji zaustaviti te misli ili barem sprijeèiti suze.Potrebna mi je mreža za sušenje trava i èajeva, ljekovitih trava još moram nabrati. Mogla bih oboljeti. Mogu odsjeæi nekoliko stabala -za stupove, ali trebaju mi svježi remenovi da ih svežem zajedno. Poslije, kad se osuše i stegnu, remenovi æe držati. Pored svega nanesenog i opalog drveta, mislim da ne moram sjeæi drva za ogrjev, a bit æe dosta i konjske balege. Ona dobro gori kad je suha. Veæ danas æu poèeti nositi ogrjev u spilju, a mogla bih uskoro napraviti neko oruðe. Sreæa je što sam našla kremen. Ova riba je sigurno gotova.Ejla je jela pastrvu s vrela kamenja na kojem se pekla, i razmišljala kako mora u gomili kostiju i nanesenog drvlja potražiti neki komad drva ili kosti koji bi"upotrijebila umjesto tanjura; zdjeliène i lopatiène kosti bile bi dobre. Izlila je vodu iz kese u zdjelu za kuhanje i zažalila što nema nepropusni želudac neke veæe životinje da napravi veæe vedro za spilju. U zdjelu je ubacila nekoliko vrelih kamenova da brže zagrije vodu, zatim nasula nekoliko suhih šepurika iz vreæice s lijekovima u vodu koja se veæ pušila. Šepurike je upotrebljavala kao lijek za lakše prehlade, ali od njih se dobivao i ukusan èaj.Težak zadatak skupljanja, obraðivanja i spremanja plodova doline nije plašio Ejlu. Ona mu se èak veselila. Bit æe zaposlena, neæe imati vremena razmišljati o svojoj samoæi. Trebala je samo ostati na životu, ali nije postojala nijedna pomoæna ruka da joj se pridruži u poslu, a brinula se o tome je li još preostalo dovoljno toplih dana da skupi dovoljne zalihe. Još nešto ju je uznemirivalo.

Pijuæi èaj i dovršavajuæi košaru, Ejla je razmatrala što joj

još treba da preživi dugu hladnu zimu. Moram nabaviti više krzna za zimski ležaj, pomisli, l mesa, naravno. A masnoæa?. Morala bih je imati zimi. Mogla bih od brezove kore napraviti posude mnogo brže nego košare, samo kad bih imala kopita, kosti i otpatke kože da svarim ljepilo. A gdje æu naæi veæi mijeh za vodu? l kožnate trake da svežem stupove za mrežu? Mogla bih upotrijebiti tetive, crijeva bi mi mogla poslužiti za mast...Njezini hitri prsti zastadoše. Zagledala se u prostor ispred sebe kao da vidi neko priviðenje. Sve to mogla bih dobiti od neke velike životinje! Treba mi da samo jednu ubijem. Ali kako?Dogotovila je košaricu i stavila je u veliku košaru koju je nosila na leðima. U nabore ogrtaèa metnula je oruðe, zatim uzela štap za kopanje i praæku, pa krenula na livadu. Tu je našla stablo divlje trešnje, obrala koliko je mogla dosegnuti, zatim se popela da nabere još divljih plodova. Usput je pojela svoj obrok; iako prezrele, trešnje su još bile slatke.Kad je sišla sa stabla, odluèi otrgati trešnjine kore kao lijek protiv kašlja. Sjekiricom je oèistila komad tvrde vanjske kore, zatim nožem ogulila unutrašnji sloj. To ju je podsjetilo na vrijeme dok je bila djevojèica i pošla s Izom brati koru divlje trešnje. Gledala je kako se muškarci vježbaju u izbacivanju oružja. Uhodila ih je, iako je znala da se to ne smije. A kad je Zaug uèio djeèake kako se rukuje praækom, u njoj se probudila želja da lovi.Znala je da žene ne smiju dirati oružje, ali kad je vidjela da je praæka ostala iza djeèaka, nije mogla odoljeti. Željela je i sama pokušati. Da li bih danas bila živa da nisam uzela onu praæku? Da li bi me Braud onoliko mrzio da nisam nauèila kako se njome rukuje? Možda me ne bi natjerao da napustim Pleme, ali on me je tako silno mrzio. Ali da me nije mrzio, ne bi me prisilio, pa se možda ni moj Dark ne bi rodio.Možda! Možda! Možda! pomisli Ijutito. Kakva smisla ima razmišljati o tome što bi možda bilo? Sada sam ovdje, a praæka æe mri teško pomoæi da ubijem neku veæu životinju. Za to mi treba koplje! Zašla je u mladi jasik da se napije i spere ljepljiv trešnjin sok s ruku. Nešto ju je navelo da se zaustavi kraj visokih ravnih mladih stabala jasike. Obuhvatila je rukom jedno stabalce, i tada shvatila. Ovo æe biti dobro! Od ovoga se može napraviti koplje.

Oklijevala je nekoliko èasaka. Brun bi bio bijesan, pomisli. Kad mi je dopustio da lovim, rekao mi je da nikada ne smijem upotrijebiti ništa drugo osim praæke. On bi...Što bi on uèinio? Što bi mogao uèiniti? Što više itko od njih može uèiniti, èak kad bi i znali? Ja sam mrtva. Ja sam veæ mrtva. Ovdje nema nikoga osim mene.Zatim, kao uže koje se tako napne da puca od snage, nešto u njoj prepuèe. Ona pade na koljena. Oh, kako bih željela da je netko sada pored mene. Netko. Bilo tko. Bila bih sretna èak da vidim Brauda. Nikada više ne bih dodir-nula praæku kad bi mi dopustio da se vratim, kad bi mi dao da opet vidim Darka. Kleèeæi podno vitke jasike, Ejla za-gnjuri lice u ruke, jecajuæi i plaèuæi.Njezin plaè je dopirao do ravnodušnih ušiju. Sitna stvorenja livade i šume samo su izbjegavala stranca u svojoj sredini, i te nerazumljive glasove. Ništa drugo nije se èulo, nikoga nije bilo da je razumije. Dok je putovala, tješila se nadom da æe naæi ljude, ljude pout sebe. Sada kad je odluèila stati, morala se okaniti te nade, prihvatiti samoæu i nauèiti da s njom živi. Trajnu zabrinutost hoæe li preživjeti, sama, na nepoznatu mjestu, u zimi nepoznate oštrine, dodavala je svojoj opæoj napetosti. Plakala je da joj bude lakše.Kad je ustala, još se tresla, ali je uzela sjekiricu i bijesno odsjekla mladu jasiku, zatim navalila na drugo stabalce. Dovoljno sam dugo promatrala kako muškarci prave koplja, reèe u sebi dok je okresavala grane. Nije izgledalo tako teško. Odvukla je odsjeèena stabalca na polje i ostavila ih dok je cijelo popodne skupljala glavbèike pira jednozrnca i raži, a onda ih je odvukla u spilju. Predveèerje je provela guleæi koru i izravnavajuæi kvrge, a prestajala je samo na èasak da skuha žita i pojede ga s ostatkom ribe, te da metne trešnje da se suše. Dotle je veæ zanoæalo, pa je bila spremna za iduæi korak. Unijela je stabalca u spilju i, sjetivši se kako su to muškarci èinili, odmjerila dužinu malo višu od sebe i obilježila je. Zatim je obilježeno mjesto stavila u vatru, okreæuæi kolac da nagori sa svih strana. Strugaèem je oèistila pocrnjela mjesta i nastavila paliti i strugati dok se gornji komad nije odlomio. Još malo paljenja i struganja dalo je oštar, tvrd šiljak. Zatim je poèela obraðivati drugi kolac.Kad je završila, bilo je veæ kasno. Bila je umorna i zadovoljna. Od toga æe lakše spavati. Noæi su joj bile

Dolina konja najgore vrijeme. Ejla zapreta vatru, ode do otvora, zagleda se u zvjezdano nebo i pokuša se sjetiti nekog razloga da

odgodi polazak na spavanje. Imala je iskopan plitak jarak, napunjen suhom travom i pokriven njezinim krznom. Vratila mu se polaganim koracima. Spustila se na nj i promatrala slabašan sjaj vatre, slušala tišinu. Oko nje se nije èula užurbanost ljudi prije spavanja, nikakav zvuk parenja od obližnjih ognjišta, nikakvo gunðanje ni hrkanje; nijedan od sitnih zvukova ljudi, nijednog daha života - osim njezina vlastitog. Dohvatila je široku traku u kojoj je nosila dijete na boku, smotala je i pritisnula na grudi, poèela se njihati i tiho tugovati dok su joj se suze kotrljale niz lice. Napokon je legla, smotala se oko prazne trake i u plaèu usnula. njihove sluge, pa je upozorio djevojku da to nikome ne spominje. Sjetila se, takoðer, njegove srdžbe kad ju je drugi put zatekao gdje obilježava štap i broji dane izmeðu dva puna mjeseca.- Kreb, ako me sada promatraš iz svijeta duhova, nemoj se ljutiti - reèe ona tihim jezikom znakova. - Moraš znati zbog èega mi je to potrebno.Našla je dug gladak štap i u njemu zasjekla zarez kreme-nim nožem. Zatim se zamislila i dodala još dva zareza. Prislonila je svoja prva tri prsta na zareze i podigla ih. Mislim da je prošlo više dana od ovoga, ali nisam sigurna. Veèeras æu opet napraviti zarez, i svake noæi tako. Gledala je štap i neèega se sjetila. Mislim da æu iznad ovoga zareza staviti mali znak, da obilježim dan kad sam poèela krvariti. Kad je Ejla slijedeæeg jutra ustala, opazila je krv na nozi. Prekopala je hrpicu svojih stvari .da naðe komadiæe kože koja upija, zajedno s posebnom trakom za pojas. Koža je bila kruta i glatka unatoè pranju, i trebalo ju je odavno baciti. Ali onanije imala drugih komada. Tada je ugledala zeèje krzno. Željela je saèuvati tu kožicu za zimu, ali je znala da æe uloviti još zeèeva.Izrezala je kožicu na trake prije nego što je sišla na jutarnje plivanje. Morala sam znati da to dolazi, mogla sam se pripremiti. Sada neæu moæiv ništa raditi osim ...Odjednom se nasmijala. Žensko prokletstvo nije ovdje važno. Nema muškaraca koje moram izbjegavati da me ne vide, nema ljudi kojima ne smijem kuhati ni skupljati hranu. Ja sam jedino stvorenje o kojem se moram brinuti. Ipak, morala sam to oèekivati, ali dani su tako brzo prolazili. Koliko sam veæ u ovoj dolini? Pokušala se sjetiti, ali èinilo joj se da se dani pretapaju jedni u druge. Namrštila se. Moram znati koliko sam dana veæ ovdje, možda je godišnje doba odmaklo više nego što mislim. U tom èasu osjeti paniku. Ipak nije tako loše, podsjeti samu sebe. Snijeg neæe pasti prije nego što plodovi dozru i lišæe opadne, ali trebalo bi da znam. Trebalo bi da bilježim dane koji prolaze.Sjetila se da joj je, nekada davno, Kreb pokazao kako æe zasjeci zarez u štap i obilježiti prelaženje vremena. Bio je iznenaðen kad je ona vrlo brzo shvatila; morao je samo odgovarati na njezina neprestana pitanja. Nije smio pokazivati djevojci sveto znanje koje se èuva samo za sveæenike i

Mjesec je prošao kroz pola svojih mijena poslije onog dana kad je Ejla napravila koplja, ali ona još nije znala hoæe li iæi u lov na veliku životinju koja joj je potrebna. Sjedila je pred otvorom spilje gledajuæi u hridine i nebo iznad njih. Ljeto je bilo na vrhuncu, pa joj je godio svježi veèernji lahor. Upravo je završila nove komade ljetne odjeæe. Ogrtaè joj je bio prevruæ, pa iako je oko spilje hodala gola, bili su joj potrebni nabori ogrtaèa da u njima nosi stvari kad se udalji. Otkad je postala žena, voljela je nositi kožnatu traku tijesno svezanu oko punih grudi kad bi išla u lov. Bilo joj je lakše trèati i skakati. A u dolini se nije morala plašiti kivnih pogleda ljudi koji su mislili da to nije prikladno nositi.Nije imala veliku kožu da je rasijeèe, ali se napokon dosjetila da obrije zeèje kožice i od njih napravi ljetno pokrivalo u obliku suknje, dok je od ostalih kožica sastavila grudnu traku. Odluèila je otiæi na izlet u stepu, noseæi koplja u nadi da æe naiæi na neku veæu životinju.Po blagom usponu sa sjeverne strane bilo je lako stiæi u preriju istoèno od rijeke; hridine na zapadnoj strani nisu dopuštale lagan prijelaz. Vidjela je nekoliko krda jelena, bizona, konja, èak i skupinicu antilopa, ali se vratila u spilju samo s parom jarebica i skoèimiša. Jednostavno se nije mogla približiti nijednom krdu da išta pogodi svojim kopljem.Kako su dani prolazili, tako je lov na veliku životinju postajao sve prisutniji u njezinim mislima. Èesto je proma-

trala muškarce Plemena kako razgovaraju o lovu - nisu razgovarali gotovo ni o èemu drugome - ali oni su uvijek lovili u skupini. Najdraži im je naèin bio "èopor vukova", kad su odvajali životinju od krda i za njom naizmjence trèali dok se ne bi tako iscrpila da bi joj mogli pristupiti i zadati smrtonosni-udarac. Ali Ejla je bila sama.

Oni su ponekad govorili i o tome kako velike maèke leže u zasjedi da se bace na plijen, ili da bijesno jurnu za njim, dok ga ne dohvate koljaèima i pandžama. Ali Ejla nije imala ni koljaèa ni pandža, niti je mogla hitro jurnuti kao maèka. Nije se èak ni udobno osjeæala s kopljima; bila su prilièno velika i duga, teško ih je bilo obuhvatiti. Ali morala je naæi neki naèin.Bila je noæ puna mjeseèine kad joj je napokon sinula ideja kako bi mogla uspjeti. Èesto je mislila o Zboru plemena kad bi mjesec okrenuo leða zemlji i svojom odbijenom svjetlošæu kupao daleka prostranstva. O svakom mlaðaku održavale su se Sveèanosti spiljskog medvjeda.Razmišljala je o glumi u kojoj su razlièite skupine prikazivale lov. Braud je pokazao uzbudljiv lovaèki ples i vjeran-lov na mamuta kojega su vatrom stjerali u klanac; on je bio pobjednik te Sveèanosti. Ali protivnièko pleme prikazalo je kopanje jame na stazi kojom je dlakavi nosorog obièno išao na pojilište, i zatim okruživanje i tjeranje nosoroga u jamu; oni su dobili drugu nagradu u natjecanju. Dlakavi nosorog je bio poznat kao vrlo opasna i nepredvidljiva životinja.Slijedeæeg jutra Ejla je ponovno gledala konje u daljini, ali ih nije pozdravila. Mogla je razabrati svakog èlana krda napose: Oni su joj bili društvo, gotovo prijatelji, ali nije imala drugog izbora ako je htjela preživjeti.Veliki dio iduæih dana provela je u promatranju krda, u prouèavanju njihovih pokreta: gdje se obièno poje, gdje vole pasti, gdje provode noæi. Dok ih je gledala, u mislima joj se uoblièavao plan. Brinula se o pojedinostima, pokušavala je predvidjeti sve sluèajnosti, i napokon poèela vršiti pripreme.Trebao joj je èitav dan da nasijeèe dosta kolaca i grmlja i da ih odvuèe do polovine polja, slažuæi ih u obližnji prosjek u drveæu pokraj potoka. Nakupila je smolaste kore od bora i jele, iskopala trule panjeve da iz njih izreže suhe grude gnjila drveta koje lako planu, te navukla snopove suhe trave. Uveèer je osmolila granèice i komadiæe kore, zatim ih

obložila travom da dobije zublje koje æe brzo planuti i dimljivo gorjeli.Kad je svanuo dan koji je predvidjela za poèetak, izvukla je kožu šatora iz spilje i turov rog. Zatim je u hrpi podno stijene pronašla snažnu kost i strugala je s jednog kraja dok nije dobila vrlo oštar brid. Onda je, nadajuæi se da æe joj trebati, izvukla sve trake i vrpce koje je mogla naæi, te svukla mnogo povijuša s drveæa i nagomilala ih na žalu. Dovuklaje i mnogo nanesenog i palog drvlja, da može zapaliti velike vatre.U predveèerje je sve bilo spremno, i Ejla je koraèala duž obale sve do izbeèenih stijena, držeæi na oku kretanje krda. Tjeskobno je promatrala hrpicu oblaka koja se stvarala na istoku i nadala se da se oblaci neæe nagomilati i zakloniti mjesec prije nego što ona prijeðe u napad. Skuhala je malo žita i nabrala nekih boba, ali nije mogla jesti. Uzmahivala je kopljima vježbajuæi gaðanje i snažan izbaèaj.U posljednji èas pretražila je hrpu nanesenog drveæa i kostiju, dok nije pronašla dugaèku kost od prednje jelenje noge s kvrgavim krajem. Lupila je njome po kamenu i stresla se kad je kost žestoko odskoèila. Oruðe je bilo dobro, Ejla se domogla snažne batine.Mjesec je izišao prije sunèeva zalaska. Ejla je požalila što slabo poznaje lovaèke obrede, ali žene su uvijek bile iz njih iskljuèene. Žene su donosile nesreæu.Nikada nisam donijela sebi nesreæu, pomisli, ali nikad nisam ni pokušala loviti krupnije životinje. Bilo bi mi drago da znam nešto što donosi sreæu. Ruka joj se maši amuleta, pa se sjeti svog totema. Na koncu konca, njezin Spiljski lav ju je naveo da se uopæe prihvati lova. To joj je i Kreb rekao. Koji bi drugi razlozi mogli utjecati da jedna žena postane vještija s praækom nego ijedan muškarac? Njezin totem je bio prejak za ženu - davao joj je crte muške naravi, mislio je" Brun. Ejla se nadala da æe joj totem i ovog puta donijeti sreæu.Sumrak je veæ prelazio u pravi mrak kad se Ejla odšetala do okuke rijeke i vidjela kako se konji napokon smiruju ispod drveæa za noæni poèinak. Uzela je plosnatu kost i šatorsku kožu, pa otrèala kroz visoku travu dok nije stigla do prosjeka u drveæu kuda su konji izjutra odlazili na pojilište. Zeleno lišæe je bilo sivo pri posljednjim tracima danjeg svjetla, a udaljenije drveæe se pretvaralo u crne

obrise prema nebu koje je još plamtjelo. Nadajuæi se da æe mjesec bacati dovoljno svjetla, položila je kožu na zemlju i poèela kopati.

Površina je bila tvrda, ali kad je otkopala gornji sloj, posao je postao lakši i njezina zaoštrena lopata je lagano prodirala. Kad se na koži skupila prilièna hrpa, odvukla ju je dalje iza drveæa. Kako je rupa postajala dublja, tako joj je bilo teže izbacivati zemlju, pa je spuštala kožu dolje i poslije je izvlaèila zajedno sa zemljom. Više je napipavala nego vidjela, i rad je bio sve teži. Nikada prije nije sama kopala jamu. Velike rupe za kuhanje i peèenje, obložene kamenjem, koje su se upotrebljavale za pripremanje cijelih velikih životinja, uvijek su se kopale zajednièki, sve su žene sudjelovale u tom poslu; a ova jama je bila veæa od svih sliènih, dublja i duža.Bila je do pasa u zemlji kad je pod nogama osjetila vodu i shvatila da nije smjela kopati tako blizu potoka. Dno se brzo napunilo. Bila je do gležnja u blatu prije nego što je odustala i izašla, urušivši jednu stranu dok je izvlaèila kožu.Nadam se da je dovoljno duboko, pomisli. Morat æe biti - što više kopam, više se puni vodom. Pogledala je na mjesec, iznenadila se kako je vrijeme brzo proteklo. Morat æe požuriti da dokonèa posao, i neæe imati vremena za kratak odmor kako je predviðala.Potrèala je prema mjestu gdje je bilo nagomilano grmlje i drveæe, posrnula preko neke žile i teško pala. Ovo nije vrijeme za nepažnju, pomisli, trljajuæi se po bolnom mjestu. Natukla je koljena i dlanove, i bila je sigurna da joj niz nogu curi krv, iako je nije mogla vidjeti. Odjednom je shvatila koliko je ranjiva, pa ju je naèas uhvatila panika. Sto bi bilo da slomim nogu? Tko æe mi pomoæi, ako se išta teže desi? Što ja to radim ovdje, u noæi, sama? Bez vatre? Što æe biti ako me napadnu životnje? Živo se sjetila risa koji je na nju skoèio prije nekoliko godina, pa je segnula za praækom, jer su joj se u mraku priviðale žute oèi.Oružje je bilo èvrsto pripeto uz pojas. To ju je malo ohrabrilo. Ionako sam mrtva, ili se pretpostavlja da sam mrtva. Ako išta treba da mi se desi, desit æe se. Ne mogu sada na to misliti. Ako se ne požurim, jutro æe me zateæi neobavljena posla.Našla je svoju gomilu grmlja i poèela vuæi prema jami. Sama ne bi mogla opkoliti konje, razmišljala je, niti u dolini

postoji klanac bez izlaza, ali joj je nagonski pala na um sretna misao. Opet joj je pomogao njezin bistri razum -mozak po kojemu se razlikovala od èlanova Plemena više nego po vanjskom izgledu. Ako nema klanaca u dolini, pomislila je, možda sama mogu naèiniti nešto slièno.Nije važno što su i drugi ljudi veæ dolazili na tu ideju. Za nju je bilav nova. Ona je nije ni smatrala nekim velikim otkriæem. Èinila joj se samo kao primjena naèina na koji su lovili muškarci iz Plemena; samo mala primjena koja bi mogla, možda mogla, omoguæiti osamljenoj ženi da ubije životinju koju nijedan muškarac u Plemenu ne bi ni u snu pošao loviti sam. Bilo je to veliko otkriæe, roðeno u nuždi.Ejla je zabrinuto promatrala nebo dok je vukla granje, gradeæi branu koja se pod kutom širila od jame prema livadi. Popunila je praznine i granèicama povisila branu dok su se na istoku veæ poèinjale gubiti zvijezde. Najranije ptice poèinjale su s jutarnjom pjesmom, a nebo se razdanjivalo kad je ona napokon zastala i pogledala djelo svojih ruku.Jama je bila pravokutna, malo dulja, a blatni ostaci posljednjih tovara zemlje još su se vidjeli na travi. Grumeni zemlje koji su ispadali iz kože oznaèavali su ugaženu stazu kojom je Ejla dobar dio noæi odvlaèila iskopani materijal u guštaru. Kroz prosjek gdje je bila jama i razdjeljivala dvije strane umjetne ograde, mogla se vidjeti površina vode na kojoj se zrcalilo svijetlo nebo s istoka. Na drugoj strani, ispod strme južne stijene, èuo se žubor vode ali se ništa nije vidjelo. Samo su se nazirali gornji obrisi prema mraènijem nebu.Ejla se okrene da provjeri položaj konja. Drugi kraj doline bio je blago strm, povisivao se prema zapadu da bi se postepeno uzdigao do isturenog zida ispred njezine spilje, i dosegao razinu brežuljkasta podruèja na istoènoj strani. Tamo je još bilo mraèno, ali ipak se moglo nazreti kako se konji poèinju micati.Dohvatila je kožu i lopatu od kosti, pa otrèala na žal. Vatra se gasila. Dodala je drva, zatim izvukla žeravicu i metnula je u turov rog, uzela zublje, koplja, i toljagu, pa se vratila jami. Položila je po jedno koplje sa svake strane, ostavila i toljagu, zatim u velikom krugu zaobišla konje da im doðe iza leða prije nego što se pokrenu.l tada je - poèela èekati.Èekanje joj je bilo teže nego cijeli noæni rad. Bila je

napeta, nestrpljiva, pitala se hoæe li joj plan uspjeti. Provjerila je žeravicu u rogu, pa nastavila èekati; pregledala je zublje, i opet èekala. Na um su joj padale bezbrojne stvari kojih se prije nije sjetila, pomišljala je kako je morala napraviti ovako ili onako, drukèije, i èekala. Pitala se hoæe li konji krenuti svojim uobièajenim putem na vodu, pomišljala da ih sama natjera, odbacivala tu misao, i èekala.Odjednom su se konji uzvrpoljili. Ejli se èinilo da su nemirniji nego obièno, ali nikada im nije bila tako blizu, pa

nije bila sigurna. Napokon je najstarija kobila krenula prema potoku, a ostali za njom, zastajkujuæi da usput popasu koji èuperak trave.Nije bilo sumnje da su postali nemirniji kad su se prima-kli bliže vodi i osjetili Ejlin miris, koji se zadržao u promije-, njenoj okolini. Kad se na kobili primijetilo da se spremaokrenuti na drugu stranu, Ejla shvati da je kucnuo njezinèas. vZapalila je zublju žeravicom, a drugu pripalila prvom. Kad su se dobro razgorjele, jurnula je za krdom, ostavivši iza sebe rog. Trèala je urlièuæi i vitlajuæi zubljama, ali je bila predaleko od krda. Miris dima širio je nagonski strah od prerijskog požara. Konji su ga osjetili i vrlo brzo pobjegli još dalje. Išli su u pravcu pojilišta i ograde od grmlja, ali su slutili opasnost pa su neki jurnuli na istok. Ejla je trèala preèicom u istom pravcu, jurila je koliko je noge nose, nadajuæi se da æe ih presresti. Kad im se primakla, vidjela je da veæina krda nastoji izbjeæi zamku, pa je jurnula meðu njih uz strašnu kriku. Oni su poskakivali oko nje, položenih ušiju, raspuha-nih nozdrva -jurili su mimo nje, vrišteæi od straha i pometnje, l Ejla se strašila, ali nju je strah hvatao od pomisli da æe se konji razbježati.Nalazila se kraj istoènog kraja ograde kad je vidjela da mrka kobila trèi prema njoj. Povikala je na nju, raširila zublje i jurnula u neizbježan sudar. U posljednji trenutak kobila ju je izbjegla - na svoju nesreæu. Odjurila je prostorom izmeðu ograda, pokušavajuæi naæi izlaz. Ejla je loptala za rijom, boreæi se s dahom, osjeæajuæi da æe joj pluæa prsnuti.Kobila ugleda prolaz s ohrabrujuæim svjetlucanjem vode pa krenu u tom smjeru. Zatim opazi otvorenu jamu, ali prekasno. Skupila je sve èetiri noge zajedno da preskoèi rupu, ali joj se kopita okliznuše na blatnom rubu. Svalila se u rupu i slomila nogu.Ejla je dotrèala, teško dišuæi; dohvatila je koplje i promatrala usplahirenu kobilu koja je vrištala, tresla glavom i pljuskala po blatu. Ejla steže koplje objema rukama, nape nožne mišiæe i usmjeri šiljak prema jami. Nakon izbaèaja shvati da se koplje zabilo kobili u bok i ranilo je, ali rana nije bila smrtna. Otrèala je na drugu stranu, okliznula se i zamalo i sama nije pala u jamu.Ejla uze drugo koplje i ovoga puta bolje nacilja. Kobila je njištala od straha i boli, a kad ju je šiljak drugoga koplja pogodio u vrat, pokušala se propeti posljednjim hrabrim trzajem. Zatim je klonula, dok joj je njiska više slièjla na tihi cvilež. Imala je dvije teške rane i slomljenu nogu, smrtne muke nisu joj dugo trajale.Ejla se sporo osvještavala; bila je previše iscrpljena da bi shvatila kako je ostvarila svoj cilj. Stojeæi na rubu jame, tromo naslonjena na toljagu koju je još držala i borila se s dahom, zurila je u ubijenu kobilu na dnu rupe. Èupava dlaka bila je izbrazdana potoèiæima krvi i pokrivena blatom, ali životinja se nije micala.Onda ju je spoznaja polako ispunila. Nekakav poriv, nimalo nalik na sve njezine dotadašnje osjeæaje, budio se iz dna njezina biæa, zapinjao u grlu i napokon provalio na usta u praiskonskom pobjednièkom pokliku. Uspjela je!U tom èasu, u samotnoj dolini usred velikoga kontinenta, negdje na neodreðenoj granici pustih sjevernih lapo-rastih stepa i vlažnijih kontinentalnih ravnica koje se prostiru prema jugu, jedna mlada žena stajala je s toljagom od kosti u ruci - i osjeæala se moænom. Mogla je preživjeti. Sigurno æe preživjeti.Ali njezino likovanje bijaše kratka vijeka. Dok je Ejla promatrala konjsku lešinu, odjednom postade svjesna da neæe moæi odvuæi konja iz jame; morat æe ga rasjeæi na dnu kaljuže. Zatim æe morati prenijeti sve meso na žal, i to brzo, s cijelom kožom u prilièno dobru stanju, prije nego što se previše drugih grabežljivaca ne sjati na miris krvi. Morat æe isjeæi meso na tanke trake, pomnjivo izdvojiti druge dijelove koji su joj potrebni, stalno ložiti vatre i bdjeti dok se meso ne osuši.A veæ je bila iscrpljena od tegobna noænog rada i muèna lova. Ali ona nije bila lovac iz Plemena koji bi se sada

opustio, sada kad je uzbudljivi dio posla završen, i prepustio posao oko rasijecanja i sušenja mesa ženama. Ejlin rad je tek poèinjao. Duboko je uzdahnula, zatim skoèila u jamu da kobili prereze grkljan.Vratila se trkom na žal po šatorsku kožu i kremeno oruðe, a na povratku je u daljini vidjela konjsko krdo koje je još bježalo. Brzo ih je zaboravila kad se poèela muèiti u tijesnom prostoru jame, sva krvava i blatna, sijekuæi komade mesa i pazeæi da ne ošteti kožu.

Ptice strvinarke veæ su grabile komadiæe mesa s odbaèenih kostiju kad je na šatorskoj koži narasla dovoljna hrpa koju je Ejla mogla izvuæi. Odnijela ju je do potoka, nabacala granja na vatru, ostavila meso vrlo blizu nje i jurnula natrag, ali je izvukla praæku i zavitlala nekoliko kamenova prije nego što je stigla do jame. Èula je lisièje štektanje i vidjela žutu sjenu kako zamièe kroz grmlje. Ubila bi je da je imala dovoljno kamenja. Zato je zastala da skupi oblutaka kraj potoka, napila se i tek tada se vratila k poslu.Njezin hitac je bio pouzdan i smrtonosan za lasicu koja se usudila pristupiti vatri i pokušala odvuæi velik komad mesa, kad je Ejla stigla s drugim tovarom. Odložila je meso kraj vatre, skoknula po mrtvu proždrljivicu, nadajuæi se da æe joj ostati vremena da i nju odere. Lasièje krzno bilo je osobito korisno za zimsku odjeæu. Dodala je još drva na vatru i bacila pogled prema nanesenoj gomili.Nije imala sreæe s hijenom kad se vratila do mrtve kobile. Pobjegla joj je s cijelom goljenicom. Toliko mesoždera nije vidjela otkad je stigla u dolinu. Lisice, hijene, lasice - svima su narasle zazubice na njezinu lovinu. Prerijski vukovi i njihovi okrutniji šumski roðaci trèkarali su izvan dometa njezine praæke. Jastrebovi i lunje bili su hrabriji, samo su lupkali krilima i odskakivali u stranu kad bi se ona približila. Oèekivala je da æe vidjeti risa ili leoparda, èak i spiljskog lava, mogli su se pojaviti svakog èasa.Kad je napokon izvukla prljavu kožu iz jame, sunce je bilo prešlo zenit i naginjalo se na zapad, ali ona je i dalje vukla meso na žal, ne dopuštajuæi umoru da je svlada. Nije spavala cijele noæi; nije jela cijeli dan; pala je na zemlju i nije se htjela više maknuti. Ali kad je vidjela da i najsitnija stvorenja raznose njezin plijen, skupila je svu volju i snagu i opet ustala. Muhe zujare upozorile su je koliko je prljava. Prisilila se da ode do potoka, svalila se u vodu ne skidajuæi odjeæu, i zahvalno se prepustila milovanju svježe vode.Potok ju je okrijepio. Zatim je otišla do spilje, raširila svoj ljetni ogrtaè da se osuši, i požalila što se nije sjetila da izvadi praæku iz nabora prije nego što je pala u vodu. Bojala se da æe se praæka skrutiti. Nije imala vremena da je trlja i smekša. Obukla je drugi ogrtaè i izvukla iz spilje krzno na kojem spava. Prije nego što se vratila na žal, pogledala je u daljinu. Konja nije bilo na vidiku, ali oko njezine jame bilo je veoma živo.Odjednom se sjetila kopalja. Ostala su na zemlji kad ih je izvukla iz mrtva konja. Razmišljala je da li bi otišla po njih, gotovo je samu sebe odvratila od toga, ali onda je priznala da je ipak bolje saèuvati dva gotova koplja, nego se muèiti oko novih. Uzela je vlažnu praæku i ostavila krzno na žalu, zaustavivši se da skupi nekoliko oblutaka.Kad se primakla stupici, ugledala je krvoproliæe kao da ga prvi put vidi. Ograda je na nekim mjestima veæ bila porušena. Jama je zijevala kao svježa rana u zemlji, oko nje je trava bila žestoko izgažena. Krv, komadiæi mesa i kosti svuda naokolo. Dva vuka su režala oko ostataka kobiline glave. Lisice su se svaðale oko èupave prednje noge s kopitom, a jedna je hijena sve to promatrala iz prikrajka. Kad god bi vidjela hijenu, Ejla bi se sjetila zgode u kojoj je jedna takva životinja bila pograbila Ogino dijete. Morala ju je ubiti, nije se mogla oteti mislima o strašnim posljedicama. Jednostavno nije mogla dopustiti da dijete nastrada.Kad se prignula da podigne koplja, pažnju joj je privuklo nekakvo micanje u grmlju. Nekoliko hijena opsjedalo je mlado ždrijebe žuækaste boje i dugih tankih nogu.Baš mi te je žao, pomisli Ejla. Nisam željela ubiti tvoju majku, ali dogodilo se da je baš ona naletjela. Ejla nije osjeæala nikakvu grižnju savjesti. Postojali su lovci, a na drugoj strani lovljene životinje, ponekad su èak i sami lovci bili tovljeni, l ona je lako mogla pasti kao plijen, usprkos oružju i vatri. Lov je predstavljao oblik življenja.Ali ona je takoðer znala da je i ždrijebe osuðeno na smrt bez majke, pa joj je bilo žao te male i bespomoæne životinje. Od onoga prvoga zeèiæa kojeg je donijela Izi da ga izlijeèi, ona je donosila ranjene životinje u spilju, na veliko Brunovo negodovanje. Na koncu je popustio, ali je zabranio da se donose mesožderi.

Gledala je kako hijene opkoljavaju malu ždrebicu, koja je plaèljivo pokušavala umaknuti, zvjerajuæi ustrašenim oèima na sve strane. Kad nemaš nikoga da se brine o tebi, možda je bolje da sve bude što brže gotovo, pomisli Ejla. Ali kad je jedna hijena jurnula na ždrijebe i ugrizla ga za sapi, Ejla je prestala misliti. Skoèila je u grmlje i poèela izbacivati kamenje iz praæke. Jedna hijena je pala, druge su se razbje-žale. Nije ih pokušavaja ubiti; željela je samo da ostave na miru jadno konjèe. Ždrijebe je takoðer pobjeglo ali se uskoro zaustavilo. Bojalo se Ejle, ali se više bojalo hijena.Ejla se polako primakla ždrebetu, ispružila ruku i blago ga zazvala kao što je i prije znala smirivati ustrašene

životinje. Imala je prirodan pristup životinjama, nagonski ih je osjeæala, kao što je prirodno poznavala mnoge trave. To je u njoj razvila Iza, koja ju je iz sažaljenja prigrlila kad ju je našla ranjenu i gladnu, prije mnogo godina.Ždrebica se približila i onjušila Ejline pružene prste. Ejla ju je dotaknula, pomilovala i poèešala. Kad je Ždrebica u Ejlinim prstima prepoznala nešto poznato, i poèela ih glasno sisati, u Ejli se probudila zatomljena glad.Jadno dijete, pomisli, kako si gladno, a nigdje majke da ti dade mlijeka. Ni ja ti ne mogu dati mlijeka; nisam ga imala dovoljno ni za Darka. Osjeæala je da joj prijete suže pa je stresla glavom. No, ipak je izrastao u snažna mladiæa. Možda se mogu domisliti da te neèim drugim nahranim, l ti æeš se brzo odbiti od sise. Doði, mala. Ona povede mladu ždrebicu prema žalu, dajuæi joj prst.Kad se primakla, vidjela je risa kako se upravo sprema pobjeæi s velikim komadom njezina teško zaraðena mesa. Napokon se pojavila i jedna maèka. Segnula je u nabor da uzme dva kamena i praæku, ždrijebe je plašljivo ustuknule, a kad je ris zastao i pogledao prema njima, hitnula je svom snagom jedan kamen za drugim.- Risa možeš ubiti praækom - davno joj je tvrdio Zaug. - Ne pokušavaj ništa više, ali risa možeš ubiti.Nije to bilo prvi put da je Ejla dokazala ispravnost njegovih rijeèi. Spasila je meso i dovukla i tu maèku èupavih ušiju. Zatim je pogledala hrpu mesa, konjsku kožu sa stvrdnutim blatom, mrtvu lasicu i mrtva risa. Odjednom se glasno nasmijala. Trebalo mi je mesa. Trebalo mi je krzna. Sada mi samo treba nekoliko ruku da mi pomognu, pomisli.Mala Ždrebica je odskoèila od njezine provale smijeha i

od mirisa vatre. Ejla uze remen, pažljivo se primaèe ždrebetu, sveza ga oko vrata i odvede do potoka. Drugi kraj remena sveza za drvo, sjetivši se da je opet zaboravila koplja, otrèa po njih, zatim se vrati da smiri ždrijebe koje je pokušavalo da je slijedi. Èime æu te hraniti, pomisli kad je ždrijebe opet htjelo sisati njezine prste. Kao da veæ nemam posla preko glave.Pokušala je s travom, ali ždrijebe kao da nije znalo što æe mu trava. Zatim je ugledala zdjelu s hladnim kuhanim žitom. Mala djeca mogu jesti hranu-svojih majki, sjetila se, samo mora biti mekša. Nalila je vode u zdjelu, zgnjeèila žito u kašu i vratila se ždrebetu. Ono je samo frknulo i odmaknule se kad mu je žena stavila pod nos zdjelu, ali kad mu je njuška dotaknula kašu, obliznulo se i pokazalo želju da jede. Bilo je gladno i ponovno je posegnulo za Ejlinim prstima. Ejla mu je dopustila da siše nekoliko trenutaka, a onda je zamoèila prste u zdjelu. Ždrijebe je posisalo kašu i streslo glavom, ali nakon nekoliko takvih pokušaja gladno mladunèe je shvatilo što treba uèiniti. Kad jesve pojelo, Ejla se vratila u spilju, uzela još žita i poèela ga kuhati za iduæe obroke.Mislim da æu morati skupiti mnogo više žita nego što sam isprva namjeravala. Ali možda još ima vremena, ako uspijem sve ovo osušiti. Odmorila se malo i pomislila kako bi u Plemenu smatrali da je èudnovata, jer je ubila konja za vlastitu hranu a zatim skuplja drugu hranu za ždrijebe. Mogu biti èudnovata koliko god hoæu... ovdje, reèe sama sebi, dok je razrezivala komad konjskoga mesa i zašiljivala ražanj da ga ispeèe za sebe. Zatim pogleda posao koji ju je još èekao i poèe marljivo raditi.Još je sjekla meso u tanke trake kad je puni mjesec izašao i zvijezde poèele žmirkati na nebu. Krug vatara okružio je žal, a njoj je bilo drago što se velika gomila nanesenog drvlja nalazi pri ruci. Unutar kruga, red po red, sušilo se meso. Žutosmeðe risovo krzno bilo je smotano pokraj manjeg lasièjeg krzna, a oba su èekala da ih ona ostruže i razapne. Svježe oprana siva konjska koža ležala je na kamenju i sušila se zajedno sa želucem, koji je bio oèišæen i napunjen vodom da ostane mek. Tu su se sušile žile za tetive, oprana crijeva i hrpa kopita i kostiju i drugih otpadaka koji su èekali da se nabiju u crijeva i spreme za zimu. Uspjela je èak spasiti i malo risove i lasièje masti - za svjetiljke i za

premazivanje mjehova - iako je bacila meso. Nije joj se sviðao okus mesoždera.Ejla pogleda dvije posljednje hrpe mesa, oprane u rijeci, i posegnu za jednom. Zatim promijeni mišljenje. One mogu prièekati. Nije se mogla sjetiti da je ikada bila tako umorna. Provjerila je vatre, navalila još drva na svaku, zatim razastrla medvjeðe krzno i legla. Ždrijebe više nije bilo svezano za grm. Nakon drugoga hranjenja, èinilo se da nije više željelo otiæi. Ejla je bila veæ gotovo zaspala kad ju je mala ždrebica onjušila i legla pokraj nje. Tada se nije ni sjetila da æe je ždrebièin nemir probuditi ako se ikakav grabežljivac približi zgaslim vatrama. Napola usnula, mlada žena je zagrlila toplo malo stvorenje, osjetila kako mu kuca srce, èula njegov dah i pripila se uz njega.

Šesto poglavlje

Džondalar protrlja kratku oštru bradu i dohvati uprtnjaèu koja je visila o kržljavom boru. Izvuèe smotuljak meke kože, razveza vrpce i odmota kožu, pa pažljivo pregleda tanku kremenu oštricu. Bila je lagano svijena po dužini - sve oštrice koje se dobivaju od kremena pomalo su svijene, to je znaèajka toga kamena - ali rub je bio ravan i oštar. Ta oštrica je bio jedan od nekoliko posebno finih komada koje je stavio na stranu.Iznenadan vjetar zašumi kroz suhe grane starog bora pokrivena lišajem. Zapuh rastvori šator, pomete ga iznutra, nategnu konope i prodrma kolce, pa ga opet zatvori. Džondalar pogleda oštricu britve, zatim zaklima glavom i opet je spremi.- Je li došlo vrijeme za puštanje brade? - reèe Tonolan.Džondalar nije primijetio da mu se primakao brat. - Dati kažem nešto o bradi - reèe. - Ljeti ona može biti dosadna. Svrbi kad se znojiš, ugodnije je kad se obrije. Ali sigurno je da ti zimi grije lice, a zima dolazi.Tonolan huknu u ruke, protrlja ih, zatim èuènu kraj niske vatre ispred šatora i pruži dlanove iznad plamena. -Nedostaje mi boja - reèe.- Boja?- Crvena boja. Nema nigdje ništa crveno. Tek tu i tamoponeki grm, inaèe je sve drugo postalo žuto i smeðe. Trava,lišæe. - Pokaza glavom u pravcu prostranih travnjaka izasebe, zatim pogleda Džondalara koji je stajao kraj drveta. -Èak i borovi izgledaju bezbojno. A led se veæ javlja ulokvicama i na rubovima potoèiæa. Ja ipak još èekam jesen.- Samo je nemoj predugo èekati - reèe Džondalar,priðe mu i spusti se kraj vatre nasuprot bratu. - Vidio samjutros jednog nosoroga. Išao je na sjever.

- l meni je mirisalo na snijeg.- Neæe ga još biti mnogo, bar dok su nosorozi i mamutiu blizini. Oni vole hladnoæu, ali im nije drag dubok snijeg.Èini se da uvijek znaju kad se spremaju velike oluje pa žurnopohitaju natrag na ledenjak. Ljudi kažu: "Nikad ne idi nasjever za mamutima". A to vrijedi i za nosoroge, ali ovaj sejutros nije žurio.- Vidio sam više puta cijele lovaèke družine kako sevraæaju praznih ruku, ne izbacivši nijedno koplje, samo zatošto su dlakavci išli na sjever. Baš me zanima koliko snijeganapada u ovim krajevima.- Ljeto je bilo suho. Bude li i zima suha, možda æemamuti i nosorozi ostati cijelu godinu. Ali mi se nalazimodaleko na jugu, a to obièno znaèi mnogo više snijega. Akou onim planinama na istoku ima ljudi, oni æe nam znati reæi.Možda smo morali ostati s onima koji su nas na splaviprevezli preko rijeke. Treba nam neko mjesto gdje æemoprezimiti, i to uskpro.

- Ne bih imao ništa protiv zgodne prijateljske spiljepune lijepih žena, pa makar to bilo odmah sada - reèeTonolan kroz lukavi smiješak.- l ja bih pristao na neku prijateljsku spilju.- Veliki brate, ti ne bi želio provesti zimu bez žena, kao ni ja.Krupni muškarac se nasmija. - Pa, zima bi bila mnogo hladnija bez žene, bila lijepa ili ružna.Tonolan sumnjièavo pogleda brata. - Èesto sam se to pitao - reèe.- Što?- Ponekad se naðe neka prava ljepotica koju opsjedajugomile muškaraca, a ona gleda samo tebe. Znam da nisi

glup; ti si svjestan toga - a ipak proðeš pokraj nje i odaberešneku jadnicu koja sjedi u kutu. Zašto?- Ne znam. Ponekad takva "jadnica" misli da nijelijepa, samo zato što ima madež na obrazu ili malo duži nos.Kad razgovaraš s njom, èesto naðeš u njoj mnogo više blaganego u onoj za kojom se pomamljuju svi muškarci. Ponekadsu manje savršene žene mnogo zanimljivije; one više rade, ausput ponešto i nauèe.- Možda imaš pravo. Neke od stidljivica naprostoprocvjetaju kad obratiš na njih pažnju.

Džondalar slegnu ramenima i ustade. - Na ovaj naèin neæemo naæi ni žene, ni Spilju. Raspremimo šator.- Tako je! - reèe Tonolan žustro, pa se okrene premavatri - i ukoèi se. - Džondalar! - protisnu, zatim se potrudida govori prirodnije. - Nemoj napraviti nikakvu kretnju dane privuèeš njegovu pažnju, ali ako pogledaš preko šatora,vidjet æeš svoga jutrošnjega prijatelja, ili nekoga tko mu jejako slièan.Džondalar se nadvi nad šator. S druge strane, ljuljajuæi svoju golemu težinu s noge na nogu, gegao se velik, dlakavi dvorogi nosorog. Glava mu je bila okrenuta ukoso, motrio je Tonolana. Nosorog ne vidi gotovo ništa ravno ispred sebe, jer su mu oèi zabaèene straga, a ni vid mu nije osobit. Meðutim, ima oštar sluh i istanèan njuh, èime u cijelosti nadoknaðuje slab vid.Nosorog je oèito stvorenje hladnoæe. Imao je dvostruku kožu, meku donju s g"ustim finim dlakama i èupavu vanjsku crvenkaste boje, a ispod svega toga tri palca debeo sloj masti. Glava mu je ležala nisko, spuštala se s ramena, a dugaèki prednji rog stajao je tik uz tlo dok se kretao. Njime je razgrtao snijeg s pašnjaka, kad ne bi bio predubok. Njegove kratke debele noge lako su propadale u snijeg. Na južne pašnjake je dolazio na kratko vrijeme - da se napase gušæe trave i nagomila zalihe sala - kasno u jesen i rano zimi kad bi postalo dovoljno hladno za njega, ali se vraæao na sjever prije snjegova. Nije podnosio toplinu, niti je mogao preživjeti u dubokom snijegu. Domovina mu je bila studena, suha, raspucala tundra i stepa podno ledenjaka.Meðutim, dugaèki i oštri prednji rog mogao se mnogo opasnije upotrijebiti, a izmeðu nosoroga i Tonolana nije bilo nièega osim kratke udaljenosti.- Ne mièi se! - pisnu Džondalar. On se spustio izašatora i mašio se svežnja kopalja.- Od tih tankih kopalja neæe biti velike koristi - reèeTonolan, iako mu je bio okrenut leðima. Ta primjedba jezadržala Džondalarovu ruku; èudio se kako Tonolan zna daželi uzeti koplje. - Moraš ga pogoditi u neko ranjivo mjesto,na primjer u oko, a to je presitna meta. Za nosoroga morašimati mnogo teže koplje - nastavi Tonolan, dok mu se brat idalje èudio kako pogaða što radi.- Ne govori previše, privuæi æeš mu pažnju - upozori gaDžondalar. - Ja možda nemam teško koplje, ali ti nemaš

Dolina konja nikakva oružja. Proæi æu s druge strane i nastojat æu da gaotjeram.- Èekaj, Džondalar! Nemoj! Samo æeš ga rasrditi timkopljem, neæeš ga ni raniti. Sjeti se, kad smo bili djeèaci,kako smo znali dražiti nosoroge. Netko bi potrèao, nosorogbi jurnuo za njim, zatim bi drugi privukao njegovu pažnju iskrenuo ga na drugu stranu. Tako smo ga dražili dok se ne biumorio. Jesi li spreman da mu privuèeš pažnju? Ja æupotrèati i nastojati da najprije jurne za mnom.- Ne! Tonolan! - kriknu Džondalar, ali bijaše prekasno.

Tonolan je veæ trèao.Nikada nije bilo moguæe pogoditi što æe uèiniti nosorog. Umjesto da jurne na èovjeka, ovaj je jurnuo na šator koji je lepetao na vjetru. Pokosio ga je, napravio rupu u njemu, pretrgnuo konope i zapleo se u njima. Kad se oslobodio konopa, zakljuèio je da mu se ne sviðaju ni ljudi ni njihov logor, pa je bezopasno otkasao. Tonolan se osvrne, vidje da je nosorog otišao i vrati se trkom.- To je bila glupost! -viknu Džondalar, zabivši koplje uzemlju takvom snagom da se prelomilo iza šiljka od kosti. -Htio si poginuti? Velika Božice, Tonolan! Dva èovjeka nemogu dražiti nosoroga. Mora nas biti dovoljno da ga opkolimo. Što bi se dogodilo da je navalio za tobom? Tako tipodzemlja Velike majke, što misliš da bih ja uèinio s tobomda si ostao ranjen?Preko Tonolanova lica preleti iznenaðenje, zatim ljutnja. Onda se poèe smijati. - Zaista si se zabrinuo za mene! Vièi koliko god hoæeš, ne možeš me prevariti. Možda nisam smio pokušati, ali nisam mogao ni dopustiti da ti napraviš neku glupu kretnju, kao što je na primjer pokušaj da ga napadneš s tim lakim kopljem. Tako ti podzemnog svijeta Velike majke, što misliš da bih ja uèinio s tobom da si ostao ranjen? - Smijeh mu je postajao sve jaèi, a u oèima mu se krijesilo veselje djeèaka kojemu je uspjela šala. - Osim toga, nije pošao za mnom.Džondalar pogleda nasmijanog brata. Njegova vika bila je više odušak nego ljutnja, ali mu je trebalo nekoliko èasaka dok je shvatio da se Tonolanu ništa nije dogodilo.- Imao si sreæe. Mislim da smo obojica imali sreæe -reèe i odahnu. - Dobro bi bilo da napravimo teža koplja,makar im zasad samo zašiljili vrhove.- Nisam vidio nijednu tisu, ali možemo se obazreti za kojim jasenom ili johom usput - reèe Tonolan i poèe raspremati šator. - l to je drvo dobro.- Svako drvo je dobro, èak i vrbovina. Morali smo ihnapraviti prije polaska.- Džondalar, krenimo odavde. Moramo stiæi do onih planina, je li tako?- Ne volim putovati bez težeg koplja, bar dok su noso-rozi u blizini. Možemo se ranije zaustaviti.- Tako je. Ionako moramo popraviti šator. Dokhodamo možemo potražiti prikladno drvo i naæi bolje mjesto za logor. Onaj bi se nosorog mogao vratiti.- A mogao bi nas i slijediti. - Tonolan je uvijek želiokrenuti rano izjutra, bio je nestrpljiv kad se odgaðao polazak, i Džondalar je sve to znao. - Možda bismo morali stiæido onih planina. U redu, Tonolan, ali æemo se ranijezaustaviti, slažeš li se?- Slažem se, veliki brate!Braæa su grabila duž rijeke ravnomjernim, dugaèkim" koracima, naviknuti meðusobno na brzinu hoda i povremene dugaèke šutnje. Odrasli su zajedno, govorili su iz srca i duše, poznavali su jedan drugome jake i slabe strane. Svaki je na sebe preuzeo neke dužnosti, ovisili su jedan o drugome u svakoj neprilici. Bili su mladi, jaki i zdravi, pouzdavajuæi se u sebe da se mogu suoèiti sa svim što im iskrsne na putu.Bili su toliko prilagoðeni okolini da je njihovo opažanje granièilo s uroðenim nagonom. Èim bi se pojavilo nešto što bi ih moglo ugroziti, oni su istog èasa postajali vrlo oprezni. Ali tek su neodreðeno bili svjesni topline dalekoga sunca kojemu je hladan vjetar najavljivao izazov zime; oblaci crnih rubova grlili su bijele vrhunce planina; duboko dolje magla je skrivala rijeku.Planinski lanci veJikoga kontinenta davali su oblik toku Velike majke rijeke. Ona je izvirala na sjeveru ispod lanca pokrivena ledenjakom i tekla na istok. Iza prvog velikog lanca planina pružala se velika ravnica - nekada je to bilo kopneno more - a dalje na istoku drugi lanac svijao je rijeku u velikom luku. Na mjestu gdje se najistoèniji kraj planina spajao sa brežuljcima od fliša, koji su ujedno bili sjeveroza-

padni kraj drugog lanca, rijeka se probijala kroz kamenitu branu i naglo skretala na jug.Nakon prolaska kroz krševitu visoravan, rijeka je vijugala preko travnatih stepa, raspadala se na mnogo odijeljenih kanala i opet se spajala u jedno korito odmièuæi na jug. Ta lijena i široka rijeka, tekuæi kroz debele naslage mulja, pružala je privid nepromjenljivosti. Ali to je bio samo privid. Kad je Velika majka rijeka stigla do povišenih dijelova na južnom kraju ravnice, opet je skrenula na istok, prikupila sve svoje kanale, primila u sebe svu vodu sa sjevernog i istoènog lica velikog masiva pod ledom, i zaputila se još silnija prema moru.Nabujala Majka preplavljivala je niske dijelove dok je vijugala prema južnom kraju drugog planinskog lanca. Dva èovjeka su je pratila lijevom obalom, prelazeæi povremene kanale i potoke koji su joj i dalje tekli u krilo. S druge strane rijeke, na jugu, zemlja se dizala u strmim bregovima koji su se postepeno spuštali sve do vode.- Mislim da neæemo doæi do ušæa Dunava prije zime -primijeti Džondalar. - Veæ se poèinjem pitati da li onouopæe postoji.- Ušæe postoji, i mislim da æemo uskoro doæi do njega.Pogledaj koliko je široka. - Tonolan mahnu rukom na desnustranu. - Tko bi pomislio da æe se toliko poveæati? Moramobiti blizu njezina kraja.- Ali još nismo stigli do Sestre, bar ja mislim da nismo.Tamen je rekao da je velika gotovo kao Majka.- To mora biti jedna od onih prièa što postaju sve veæekad se prièaju. Valjda ne misliš da još jedna ovako velikarijeka teèe na jug ovom istom ravnicom?- Pa, Tamen nije rekao da ju je vidio, ali imao je pravokad je spomenuo da æe Majka ponovo skrenuti na istok, aznao je i za ljude koji su nas prevezli preko kanala. Moždaima pravo i kad spominje Sestru. Zao mi je što nismopoznavali jezik one Spilje koja je imala splavi; možda bi oniznali nešto više o pritoku koji je velik kao Majka.- Ti znaš kako se lako pretjeruje kad se govori o dalekimèudima. Ja mislim da je Tamenova "Sestra" tek jedan odMajèinih kanala, istoènije odavde.- Nadam se da imaš pravo, mali brate. Jer ako postojiSestra, morat æemo je prijeæi prije nego što stignemo do onih

planina. A ne znam gdje æemo inaèe naæi mjesto za zimovanje.- Vjerovat æu kad je vidim.Neko kretanje, oèigledno u neskladu s prirodnim stanjem stvari, privuklo je Džondalarovu pažnju. Upravivši pogled u smjer iz kojega se èuo neki zvuk, ugledao je u daljini crn oblak koji se kretao protiv jaka vjetra, a kad se približio, vidjelo se veliko jato gusaka koje su u zraku gakale. Spustile su se sve zajedno, zamraèivši nebo od velika broja, zatim sletjele na obližnji komad zemlje oko kojega se na dvije strane razlijevala rijeka.- Stariji brate - reèe Tonolan smijuæi se od uzbuðenja -te guske se ne bi spustile da u blizini nema moèvara. Moždase nalazimo pred jezerom ili morem, i kladio bih se da seMajka u njega ulijeva. Mislim da smo stigli do kraja rijeke!- Ako se popnemo na ono brdo, bolje æemo vidjeti. -Džondalarov glas je bio pažljivo nepristran, ali Tonolan jeosjetio po prizvuku da mu brat ne vjeruje.Brzo su se popeli, zadihani kad su stigli na vrh, zatim zadržali dah od iznenaðenja. Bili su dovoljno visoko da vide prilièno daleko. Iza okuke Majka se proširivala i približavala velikoj vodenoj površini, mreškajuæi se i pjeneæi. Široka vodena površina bila je blatna i puna otpadaka. Uzvrtložene struje nosile su granje, mrtve životinje, èitava stabla.Nisu stigli do Majèina kraja. Stigli su do ušæa njezine Sestre.Visoko u planinama Sestra je poèinjala teæi kao potoci i rjeèice. Oni su jurili nizbrdo, tvorili vodopade i slijevali se zajedno niz zapadno lice drugog velikog planinskog lanca. Bez jezera i moèvara na putu, nemirne vode

dobivale su na snazi i kolièini skupljajuæi sve pritoke u ravnici. Sestru je ukrotila samo pomamna Majka. Silan sutok njih dviju širio se na velikoj površini tako da oko nije sezalo na drugi kraj.Jesenske poplave prelijevale su se preko rubova i ostavljale iza sebe pustoš: izvaljena stabla s korijenjem u zraku, osakaæena debla, polomljene grane, strvine životinja, uginule ribe - sve to napunjalo je odvojene lokve. Vodene ptice gostile su se na lakom plijenu; obližnji žali vrvjeli su njima. Jedna hijena u blizini, zabavljena oko mrtva jelena, dokazivala je da su i drugi strvinari znali za taj izvor hrane.- Velika majko! - kliknu Tonolan.

- To mora biti Sestra. - Džondalar je bio previše prožetstrahopoštovanjem da bi pitao brata je li sada uvjeren.- Kako æemo prijeko?- Ne znam. Morat æemo se vratiti uzvodno.- Dokle? Velika je kao i Majka.Džondalar je mogao samo potresli glavom. Èelo mu se namrštilo od zabrinutosti. - Morali smo poslušati Tamenov savjet. Svakog dana možemo oèekivati snijeg, nemamo mnogo vremena za povratak. Ne bih želio da nas oluje uhvate na otvorenom.Iznenadan zapuh vjetra podiže Tonolanovu kukuljicu i zabaci mu je na leða. On je opet navuèe, priteže je uz lice, i strese se. Prvi put otkad su krenuli on je ozbiljno posumnjao hoæe li preživjeti dugaèku zimu koja nadolazi. - Što æemo sada, Džondalar?- Naðimo mjesto gdje æemo se ulogoriti. - Viši brat jepogledom pretraživao okolicu. - Ondje, malo uzvodno,kraj obale je skupina joha. Kraj njih protjeèe potok koji seulijeva u Sestru, voda mora biti dobra.- Ako obje uprtnjaèe privežemo za veliko deblo, a okosebe svežemo konop i držimo se zajedno, mogli bismopreplivati rijeku a da se ne razdvojimo.- Znam da si hrabar, mladi brate, ali to bi bila luðaèkahrabrost. Nisam siguran da bih mogao preplivati, a jošmanje da bih uspio stiæi na drugu obalu zajedno s deblom inašim stvarima. Rijeka je hladna. Samo zbog struje se neledi, na rubovima je jutros bilo leda. A što æe biti ako sezapletemo u grane nekog drveta? Struja æe nas odnijeti, amožda i potonemo.- Sjeæaš li se one Spilje koja živi u blizini Velike vode?Oni izdube sredinu velikih stabala i tako prelaze rijeke.Možda bismo mogli...- Naði mi u blizini tako veliko stablo - reèe Džondalarpokazujuæi rukom po travnatoj preriji na kojoj se vidjelo tekponeko kržljavo drvo.- Pa... èuo sam da u nekoj drugoj Spilji prave velikeljuske od brezove kore... ali one izgledaju tako krhko.- Vidio sam ih, ali ne znam kako se prave, niti mi jepoznato ljepilo kojim se služe da budu nepropusne. Osim toga, u njihovu kraju rastu veæe breze nego što sam ih ovdje vidio.Tonolan pogleda oko sebe, nastojeæi smisliti nešto bolje èime bi srušio bratovu neumoljivu logiku. Vidio je onu skupinu joha i nasmiješio se. - A što misliš o splavi? Treba samo da svežemo nekoliko debla zajedno, a na onom brežuljku ima joha do mile volje.- Usput treba naæi jednu dovoljno dugaèku i jaku danjome dosegnemo do dna rijeke! Splavi je teško upravljatièak i na malim plitkim rijekama.Tonolanu se ugasi smiješak, a Džondalar zatomi svoj. Tonolan nikada nije mogao sakriti osjeæaje, a Džondalar je sumnjao da je to njegov mlaði brat uopæe pokušavao. Ali upravo zbog njegove nagle i iskrene naravi svi su ga voljeli.- Nije to tako loša ideja - dopusti Džondalar i primijeti kako se smiješak vraæa na Tonolanovo lice. - Kad se

dovoljno vratimo uzvodno, neæe biti opasnosti da zagazimo u tu uzburkanu vodu. Naæi æemo mjesto gdje je rijeka šira i pliæa, tu neæe biti ni tako brza, a bit æe valjda i drveæa. Nadam se da æe nas poslužiti vrijeme.Tonolan se uozbiljio kad mu je brat spomenuo vrijeme.- Onda krenimo. Šator je spreman.- Idem najprije pogledati one johe. l dalje nam trebajuteška koplja. Trebalo ih je sinoæ napraviti.- Zar te još zabrinjava onaj nosorog? On je daleko izanas. Moramo krenuti da što prije naðemo mjesto za prijelaz.- Ipak idem odsjeæi jedno koplje.- Odsijeci usput i za mene jedno. Ja æu dotle sprematistvari.Džondalar uze sjekiru i pogleda joj oštricu, zatim klimnu i krenu uzbrdo prema jošiku. Pregledao je pažljivo drveæe i izabrao jedno vitko i visoko stablo. Odsjekao ga je, skresao grane, skratio ga, a zatim potražio drugo za Tonolana. Odjednom zaèu neko puhanje i roktanje. Do njega dopre bratova vika, zatim zvuk koji ga je ustrašio više nego išta u živptu, bolan krik njegova brata. Tišina poslije presjeèena krika bila je još gora.- Tonolan! Tonolan!Džondalar sjuri niz brijeg držeæi johov kolac i stežuæi ga u veliku strahu. Srce mu je palo u pete kad je opazio velikog dlakavog nosoroga - sezao mu je do ramena - kako gura mlohavo èovjeèje oblièje na zemlji. Na životinji se vidjelo

da ne zna što bi sada kad je njegova žrtva pala. Od velika straha i srdžbe Džondalar nije razmišljao, nagonski je postupio.Uzmahnuvši kolcem, stariji brat navali na životinju, ne brinuæi o vlastitoj sigurnosti. Snažan udarac pogodi noso-roga po gubici, toèno ispod velikog svijenog roga, zatim uslijedi drugi udarac. Nosorog ustuknu, neodluèan pred junaèkim èovjekom koji ga napada i zadaje mu bol. Džondalar se spremi da ponovno uzmahne, ali životinja se okrene. Snažan udarac po sapima nije joj mnogo naškodio, ali ju je potaknuo da ubrza korak.Džondalar poðe za nosorogom i udari ga još nekoliko puta, ali kad vidje da æe nosorog otiæi, zastade i predahnu. Koplje mu ispade iz ruku i on se vrati Tonolanu. Brat je ležao potrbuške kako ga je nosorog ostavio.- Tonolan? Tonolan! - Džondalar ga prevrnu. NaTonolanovim kožnim hlaèama u blizini prepona vidio seraspor iz kojega je navirala krv.- Tonolan! Oh, Božice! - Nasloni uho na bratove prsiosluškujuæi kucanje srca, ali se bojao da mu se bilo samoprièinja, jer je ubrzano disao.- Oh, Božice, živ je! Ali što æu sada? - Džondalarpodiže èovjeka u nesvijesti i zastade naèas, Ijuljkajuæi ga unaruèju.- O, Božice, Velika majko zemljo! Nemoj ga još uzeti.Pusti ga da živi, molim te... - Glas mu prepuèe i iz grudimu se ote težak jecaj. - Majko ... molim te... pusti ga daživi.Džondalar pognu glavu, zaplaka na bratovu mlitavu ramenu, zatim ga odnese pod šator. Položi ga nježno na smotak za spavanje pa mu nožem rasijeèe odjeæu. Jedina vidljiva rana bila je velika, pružala se niz cijelo lijevo bedro, ali prsi su mu bile natuèene i cijela lijeva strana veæ natekla i modra. Boljim ispitivanjem Džondalar vidje da je nekoliko rebara slomljeno; vjerojatno ima i unutrašnjih povreda.Krv je curila iz zjala na Tonolanovoj nozi i skupljala se na smotku pod njim. Džondalar je kopao po svojoj uprtnjaèi, pokušavao je naæi nešto što bi upilo krv. Pograbio je ljetnu tuniku bez rukava, smotao je i pokušao obrisati krv s krzna, ali ju je sarno razmazao. Zatim je meku kožu položio na ranu.- Božice, Božice! Ne znam što æu. Ja nisam izljeèitelj. -

Džondalar se spusti na pete, uhvati se za glavu i ostavi krvave tragove na licu. - Vrbova kora! Napravit æu èaj od vrbove kore.Izaðe ispod šatora da zgrije vode. Nije morao biti izljeèitelj da bi znao kako vrbova kora ublažava bolove; svatko je pravio od nje èaj protiv glavobolje i nekih drugih manjih tegoba. Nije znao da li se upotrebljava za ozbiljne povrede, ali nije mu ništa bolje padalo na pamet. Nemirno je šetao oko vatre, pogledavao stalno pod šator, èekajuæi da voda prokuha. Navalio je još drva na vatru i donekle sažegao drveni okvir na kojem e ležala koža za kuhanje puna vode.Zašto toliko traje! Èekaj, nemam vrbove kore. Moram je donijeti prije nego što voda provri. Zavirio je pod šator i dugo promatrao brata, zatim otrèao do rijeène obale. Kad je ogulio malo kore s drveta koje je dugim tankim granama brazdalo vodu, trkom se vratio.Prvo pogleda da li se Tonolan "osvijestio, i vidje da je njegova ljetna tunika promoèena krvlju. Zatim opazi da koža za kuhanje vri preko ruba i gasi vatru. Nije znao što bi prvo uèinio - napravio èaj ili priskoèio bratu u pomoæ - pa mu je pogled neodluèno lutao izmeðu šatora i vatre. Napokon dograbi èašu i u nju nali malo vode, oprživši pri tom ruke, zatim ubaci vrbovu koru u kožu. Doda nekoliko komada drva na vatru, nadajuæi se da æe planuti. Pretraži Tonolanovu uprtnjaèu, u nestrpljivosti iskrenu sve iz nje, pa uze njegovu ljetnu tuniku da zamijeni okrvavljenu.Kad je stupio pod šator, Tonolan zastenje. Bio je to prvi zvuk kojim se oglasio njegov brat. On izjuri po èašu èaja, primijeti da je vrlo malo tekuæine ostalo, pa se upita neæe li biti prejak napitak. Vrati se pod šator s èašom vruæe tekuæine, potraži mjesto gdje æe je odložiti i vidje da nije samo ljetna tunika krvava. Pod Tonolanom se stvarala lokvica i bojila cijelo krzno za spavanje.Gubi previše krvi! O, Majko! Njemu je potreban izljeèitelj, vidar. Što æu uèiniti? Sve više se uznemirivao i plašio za brata. Osjeæao se posve bespomoæno. Moram poæi i tražiti pomoæ. Gdje? Gdje mogu naæi vidara? Ne mogu èak ni preko Sestre, a ne mogu ni njega ostaviti. Neki vuk ili hijena namirisat æe krv i doæi.Velika Majko! Koliko li krvi na tunici! Neka životinja æe je namirisali. Džondalar zgrabi krvlju promoèenu tuniku i baci je izvan šatora. Ne, to nije nimalo bolje! Izjuri iz šatora,

zgrabi je opet i divlje pogleda tražeæi mjesto gdje æe je ostaviti, daleko od logora, daleko od brata.Bio je izvan sebe, svladan tugom, a u dubini srca znao je da nema nade. Bratu treba pomoæ koju on ne može pružiti, a ne može ni dozvati nikoga u pomoæ. Èak kad bi i znao kamo treba iæi, ne bi mogao otiæi. Bilo je besmisleno pomišljati da æe neka krvava košulja privuæi mesožderne životinje više nego što bi ih privukao Tonolan, bespomoæan i s otvorenom ranom. Ali on u dnu srca nije htio pogledati istini u oèi. Odrekao se razuma i prepustio se panici.Ugledao je jošik i u trenutku rastrojenosti otræao na brijeg i ostavio kožnu košulju u krošnji jednog stabla. Zatim je dotrèao natrag. Ušao je pod šator i zagledao se u Tonolana, kao da samom snagom volje može ozdraviti i iscijeliti brata, vratiti mu smiješak na lice.Tonolan zastenja, upravo kao da je osjetio bratovu tjeskobu, potrese glavom .i otvori oèi. Džondalar kleèe kraj njega i ugleda mu tešku bol u oèima, usprkos slabašnusmiješku.- Imao si pravo, veliki brate. Obièno imaš pravo.Nosorog nije ostao daleko za nama.- Ne želim imati pravo, Tonolan. Kako se osjeæaš?- Želiš li iskren odgovor? Boli me. Je li jako teško?- upita i pokuša sjesti. Usiljeni smiješak pretvori se u bolangrè.- Ne pokušavaj više. Evo, skuhao sam malo èaja od.vrbove kore. - Džondalar pridrža bratovu glavu i prineseèašu njegovim usnama. Tonolan srknu nekoliko puta, zatimleže s olakšanjem. Strah se pridruži boli u njegovim oèima.- Reci mi otvoreno, Džondalar. Jesam li teško ranjen?

Visoki muškarac sklopi oèi i uzdahnu. - Nije dobro.- Nisam ni mislio da je dobro, nego mi reci koliko jeteško? - Tonolanove oèi se spustiše na bratove ruke i širomotvoriše. - Pa tvoje ruke su krvave! Je li to moja krv? Reci mi,molim te.- Ne znam što da ti kažem. Ozlijeðen si u preponama,izgubio si mnogo krvi. Osim toga, nosorog te je i udario ilinagazio. Mislim da ti je neko rebro slomljeno. Drugo neznam. Ja nisam vidar...- Ali meni treba vidar, a jedina moguænost da naðešpomoæ nalazi se s druge strane rijeke koju ne možemoprijeæi.

- Tako je.- Pomozi mi ustati, Džondalar. Želim vidjeti koliko samozbiljno ranjen.Džondalar se htjede suprotstaviti, ali onda preko volje popusti i odmah se pokaja. Èim je Tonolan pokušao sjesti, kriknuo je od boli i ponovno izgubio svijest.- Tonolan! - viknu Džondalar. Krvarenje se bilo usporilo, ali ovaj napor ga je opet pojaèao. Džondalar smotabratovu ljetnu košulju i metnu je na ranu, zatim napustišator. Vatra se gotovo ugasila. Džondalar pomnjivo dodadegoriva i opet je razgori, nali još vode da se grije i nasijeèedrva.Vratio se pod šator da opet provjeri bratovo stanje. Tonolanova tunika bila je sva krvava. On je maknu na stranu da pogleda ranu i kiselo se nasmiješi sjetivši se kako je trèao na brijeg da se otrese druge tunike. Njegova poèetna panika je popustila i èinila mu se tako besmislenom. Krvarenje je prestalo, našao je još jedan komad kože, položio ga na ranu i pokrio Tonolana, zatim uzeo drugu krvavu tuniku i otišao da je baci u rijeku. Usput je sprao krv s ruku, osjeæajuæi se i dalje glupo zbog prijašnje panike.Nije znao da je panika dio borbe za opstanak; u krajnjim opasnostima, kad sve drugo propadne, kad se iscrpe sva razborita rješenja, nastupa panika i ponekad neki nerazuman èin donese spas kojega se razborito razmišljanje nikada ne bi sjetilo.Vratio se u logor, bacio nekoliko cjepanica na vatru, zatim otišao potražiti johov kolac, iako nije vidio velike svrhe u tome što æe sada napraviti teško koplje. Osjeæao se tako nekorisnim, da je morao nešto raditi. Našao ga je, zatim sjeo pred šator i bijesnim zamasima poèeo šiljiti jedankraj.Slijedeæi dan protekao mu je u mori. Lijeva strana Tonolanova tijela bila je osjetljiva na najblaži dodir i boljela ga je. Džondalar je vrlo malo spavao. Noæ je bila teška za Tonolana i svako njegovo stenjanje budilo je Džondalara. Ustajao je, ali mogao mu je ponuditi samo vrbov èaj od kojega nije bilo mnogo koristi. Ujutro je skuhao neku hranu i zgotovio juhu, ali ni on ni brat nisu mnogo pojeli. Uveèer je rana bila vruæa, a Tonolan je zapao u groznicu.Tonolan se probudi iz nemirna sna i pogleda u bratove smuæene plave oèi. Sunce je upravo bilo potonulo iza

l planina, pa iako je vani još bilo dovoljno svjetla, pod šatorom su se teško razaznavale stvari. Sumrak ipak nije smetao Džondalaru da primijeti kako Tonolanove oèi plamte, da èuje kako stenje i bunca u snu.Sada se Džondalar pokuša nasmiješiti i ohrabriti brata: - Kako se osjeæaš?Tonolana je previše boljelo da bi se nasmiješio, a Džon-dalarov zabrinuti pogled nije ga razuvjerio. - Pa, ne osjeæam se baš najspremnije za lov na nosoroge - odgovori.Šutjeli su neko vrijeme, ne znajuæi što da kažu. Tonolan sklopi oèi i duboko uzdahnu. Bio je umoran od borbe s bolovima. Prsi su ga boljele pri svakom udisaju, a duboka bol na lijevoj strani kao da se širila po cijelom tijelu. Da je mislio da postoji ikakva nada, izdržao bi; ali što dulje budu stajali, Džondalar æe imati manje moguænosti da

prijeðe rijeku prije nadolaska zime. Ako on mora umrijeti, to nije razlog da umre i njegov brat. Opet otvori oèi.- Džondalar, obojica znamo da bez tuðe pomoæi zamene nema nade, ali nema razloga da ti...- Što to veliš? Da nema nade? Ti si mlad, jak, ozdravitæeš.- Nema dovoljno vremena. Ovdje na otvorenomnemamo nikakva izgleda. Džondalar, kreni, pronaði mjestogdje æeš prezimiti, ti...- Ti buncaš!- Ne, ja...- Ne bi tako govorio da ne buncaš. Ti se brini da maloojaèaš, a meni prepusti brigu o drugome. Obojica æemouspjeti. Nešto sam smislio.- Što si smislio?- Reæi æu ti kad razmislim o svim pojedinostima. Hoæešli nešto pojesti? Nisi mnogo jeo.Tonolan je znao da ga brat neæe napustiti dok je živ. Bio je umoran; želio je odustati, predati se da sve svrši, da pruži Džondalaru priliku da se spasi. - Nisam gladan - reèe, zatim vidje bol u bratovim oèima. - Popio bih zapravo malo vode.Džondalar izli posljednju vodu u èašu i pridrža Tonola-novu glavu dok je pio. Potrese mješinom. - Ovo je prazno. Idem po drugu voðu.Tražio je izliku da napusti šator. Tonolan se predavao. Džondalar je lagao kad je rekao da je nešto smislio. Ni on se više nije nadao, nije èudno što mu se i brat pomirio sa sudbinom. Moram naæi neki naèin da prijeðem tu rijeku i dovedem pomoæ. Šetao je laganom uzvisinom odakle mu se pružao dalji pogled uz rijeku, preko drveæa, pa je gledao polomljene grane koje su zapele na izbeèenom kamenu. Osjeæao je da se nalazi u stupici i da je bespomoæan kao te polomljene grane, pa je nagonski otišao do kamena i oslobodio ih. Gledao je kako ih struja nosi nizvodno, pitajuæi se dokle æe stiæi prije nego što ih nešto drugo ne zaustavi. Opazio je još jednu vrbu, izvadio nož i ogulio nekoliko komada kore. Možda æe Tonolan i noæas imati groznicu, premda mu èaj ne znaèi previše.Napokon se okrenuo od Sestre i vratio se do potoèiæa koji je svoju malu kolièinu vode dodavao nabujaloj rijeci. Napunio je mješinu i krenuo natrag. Nije bio siguran što ga je potaklo da pogleda uzvodno - nije mogao èuti ništa drugo osim šuma bujice - ali kad je to uèinio, razjapio je usta od nevjerice.Nešto se približavalo nizvodno, stizalo je ravno prema obali na kojoj je stajao. Nekakva èudovišna vodena ptica, s dugaèkim povijenim vratom na kojem je stajala kukmasta glava i velike oèi, stizala je prema njemu. Vidio je nekakvo gibanje na leðima toga stvorenja kad mu se primaklo, vidio je glave drugih stvorenja. Jedno mu je stvorenje mahnulo.- Ho - la! - zaèu se glas. Džondalar nikad nije s veæom radošæu doèekao neki zvuk.

Sedmo poglavljeEjla obrisa znojno èelo i nasmiješi se žutom ždrebetu, koje ju je gurkalo nastojeæi zavuæi njušku pod njezinu ruku. Nije dopuštalo Ejli da mu se izgubi iz vida i posvuda ju je slijedilo. Ejla se nije protivila, voljela je društvo.- Konjiæumali, koliko još treba skupiti žita za tebe? -reèe mu Ejla. Ždrijebe je pozorno pratilo njezine kretnje. Tonavede Ejlu da se sjeti kako je kao sitna djevojèica poèinjalauèiti plemenski jezik znakova. - Pokušavaš li uèiti kako segovori? No, u svakom sluèaju, pokušavaš razumjeti. Teškobi ti bilo govoriti rukama, ali èini se da me pokušavašrazumjeti.

U Ejlinom govoru bilo je malo zvukova; plemenski jezik obiènovnije bio bez zvuka, takav je bio samo drevni obredni jezik. Ždrebetove uši su se napinjale kad god bi izgovorila neku glasnu rijeè.- Ti slušaš, je li, mala ždrebice? - zaklima Ejla glavom. -Stalno te zovem mala ždrebice, mali konjiæu. To nije u redu.Mislim da ti treba nadjenuti ime. To ti slušaš, zar ne, slušašzvuk svoga imena? Baš me zanima kako bi te majka nazvala.Ipak, sumnjam da bih to mogla izgovoriti sve kad bih i znala.Ždrijebe ju je pozorno promatralo, znajuæi da Ejla obraæa na njega pažnju èim pokrene ruke na taj naèin. Ono zanjiska kad Ejla prestade govoriti.- Ti mi odgovaraš? Njiiis-njiiis! - Ejla pokuša oponašati iuspjela je približno dobro njiskati kao konj. Ždrijebe odgovori na gotovo poznat zvuk drmanjem glave i njiskom.- Je li to tvoje ime? - nasmiješi se Ejla. Ždrijebe opetzatrese glavom, otrèa nekoliko koraka dalje, pa se opetvrati. Žena se nasmija. - Svi mali konjiæi moraju imati istoime, èini mi se, ili ja možda ne vidim nikakve razlike. - Ejlaopet zanjiska, a Ždrijebe joj se odazva istim zvukovima, pa

su se tako igrali neko vrijeme. To ju je podsjetilo na igru zvukova koju je igrala sa sinom, samo što je Dark mogao ispustiti svaki zvuk. Kreb joj je rekao da je i ona ispuštala mnoštvo zvukova kad su je našli. A znala je da ih može ispustiti više nego itko drugi u Plemenu. Bilo joj je drago kad je otkrila da ih i njezin sin ispušta.Ejla se vrati skupljanju zrnja s visokog pira jednozrnca. Njegov dvozrni roðak rastao je takoðer u dolini, a travolika raž zelenila se u blizini spilje. Razmišljala je kako da nazove konja. Nikada nikome nisam nadjela ime. Svi bi mislili kako je to èudno, dati ime konju. Još Èudnije je živjeti s konjem. Promatrala je mladu životinju koja je skakutala i rzala u igri. Tako mi je drago što živiš sa mnom, pomisli Ejla, osjeæajuæi kako joj se steže grlo. Kad je ona sa mnom, nisam toliko ni osamljena. Ne znam što bih bez nje. Moram joj dati ime.Sunce se spuštalo kad je Ejla prestala skupljati žito i pogledala nebo: bilo je veliko, visoko, prazno. Nijedan oblak nije po njemu plovio niti prijeèio oku da odluta u beskraj. Samo nekakva maglica na dalekom zapadu najavljivala je moguæe narušavanje velièanstvenog plavetnila. Kad prosudi koliko još danjeg svjetla ostaje, odluèi prestati.Ždrijebe primijeti da ona ne obraæa na nj pažnju, pa zanjiska i doðe k njoj.- Hoæemo li se vratiti u spilju? Hajde da se najprijenapijemo vode. - Ona zagrli Ždrijebe oko vrata i povede gaprema rjeèici.Lišæe oko vode uz južnu obalu predstavljalo je pravo šarenilo boja u kojem se odražavalo godišnje doba: sada se tamno zelenilo bora i jele šaralo zlatnom, žutom, svijetlo-smeðom i plamenocrvenom bojom. Zaklonjena dolina bila je svijetla krpica usred beskrajnih smeðih stepa, a unutar njezinih zidova koji štite od vjetra bilo je još vrlo toplo na suncu. Unatoè jesenjim bojama, èinilo se kao da je ljeto u punom jeku.- Mislim da moram nakupiti još trave. Poèela si gristitravu koju ti podastirem. - Hodajuæi kraj konja, Ejla jenastavljala svoj monolog, zatim nesvjesno prestala micatiruke dok su joj samo misli tekle dalje. Iza je uvijek skupljalatravu za zimski ležaj. Lijepo je mirisala kad bi je mijenjala,osobito kad je vani bio dubok snijeg i jak vjetar. Voljela samzaspati slušajuæi zavijanje vjetra i mirišuæi ljetnu travu.f Kad je Ždrijebe vidjelo kamo idu, otkasalo je naprijed.

Ejla se blago nasmiješila. - Vjerojatno si žedna kao i ja, mala moja njiiisko - reèe, ispustivši glasno zvuk kao odgovor na ždrebièin zov. To zvuèi kao konjsko ime, ali imenovanje treba obaviti uz obred.- Njiska! Njiiiskaaa! - zazva Ejla. Životinja naæuli uši, pogleda prema ženi i dokasa.Ejla je protrlja po glavi i poèeša. Opadala joj je oštra ždrebeæa dlaka i rasla mnogo dulja zimska, pa joj je bilo drago èešanje. - Mislim da ti se sviða to ime, a i pristaje ti, malo moje konjsko mladunèe. Mislim da nam treba obred imenovanja. Ne mogu te dignuti na ruke, a nema ni Kreba da na tebe stavi znak. Morat æu sama biti mog-ur i to obaviti. - Ejla se nasmija. Zamisli, žena pa mog-ur.Ejla nastavi put prema rijeci ali skrenu uzvodno gdje je primijetila slobodno mjesto u blizini jame koju je iskopala.

Jama je bila zatrpana, ali ždrijebe je njuškalo i frktalo oko nje, kopkalo je po tlu, muèila ga je nekakva uspomena ili zaboravljeni miris. Krdo se više nikad nije vratilo s dalekog kraja doline gdje je pobjeglo od nje i njezine buke.Povela je ždrebicu bliže spilji da je napoji. Rijeka je u posljednje vrijeme malo opala ostavivši debeo sloj mulja na obali. Ejla je po njemu šljapkala; njegova crvenkasta boja podsjetila ju je na crveni oker kojim se mog-ur služio pri obredu imenovanja. Zamoèila je ruku u mulj i napravila znak na bedru, zatim se nasmiješila i uzela cijelu pregršt mulja.Htjela sam potražiti crveni oker, pomisli, ali i ovo æe dobro poslužiti. Sklopivši oèi Ejla se pokuša sjetiti što je Kreb èinio dok je nadijevao ime njezinu sinu. Mogla je vidjeti njegovo nagrðeno staraèko lice s kožnim zavojem preko slijepog oka, sjetila se njegova velikog nosa i isturenih obrva pod niskim èelom. Brada mu je bila rijetka i slaba, kosa opala, ali je toèno pamtila kako je izgledao onog dana - nije ostavljao dojam mladosti ali je bio na vrhuncu svoje moæi. Voljela je toga velièanstvenog starca s izbrazdanim licem.Odjednom njezine emocije splasnuše. Njezin strah da æe izgubiti sina, zatim neopisiva radost kad je vidjela zdjelicu crvenog okera. Grlo joj se steglo, neka gruda nikako nije htjela siæi, pa je obrisala suzu ne znajuæi da je na njezinu mjestu ostala smeða mrlja. Ždrijebe se naslanjalo na nju, njuškalo je s privrženošæu, gotovo je osjeæalo Ejlinu potrebu.

Žena kleèe i zagrli životinju, položivši èelo na tvrdi vrat male ždrebice.Ovo bi trebalo da bude tvoj obred imenovanja, pomisli, uspostavljajuæi vlast nad sobom. Mulj joj se procijedio izmeðu prstiju. Zagrabila je novu pregršt, zatim digla drugu ruku prema nebu kao što je Kreb uvijek èinio zazivajuæi duhove da pristupe. Zatim je zastala, ne znajuæi treba li zazivati plemenske duhove prilikom imenovanja jednog konja - oni to možda ne bi odobrili. Zamoèila je prste u mulj na dlanu i napravila prugu na ždrebetovoj glavi, od èela do nosa, kao što je Kreb povukao crtu crvenim okerom od Darkovih povija do vrha nosa.- Njiska - reèe naglas i završi s obrednim govorom. -Ova djevojèica ... ovo žensko ždrijebe zvat æe se Njiska.Konjèe potrese glavom, pokušavajuæi stresti mokro blato s lica, a Ejla se nasmija. - Osušit æe se i uskoro samo otpasti, Njisko:Oprala je ruke, namjestila košaru žita na ramenu i polako se zaputila prema spilji. Obred imenovanja previše ju je podsjetio na njezin samotnièki život. Njiska je drago živo stvorenje i olakšava joj samoæu, ali kad je Ejla stigla do kamenita žala, suze su joj tekle - nezvane, neopažene.Milovala je i vodila ždrijebe uz strmu stazu do spilje i to joj je donekle ublažilo tugu. - Doði, Njisko, to ti nije teško. Znam da nisi divokoza ni antilopa, ali treba se samo naviknuti na veæu strminu.Popele su se uzbrdicom do spilje i ušle. Ejla potpali zapretanu vatru i poèe kuhati žito. Mlada ždrebica je veæ jela travu i zrnje i nije zahtijevala nikakvu pripremljenu hranu, ali Ejla joj je i dalje pravila kašu jer je znala da to Njiska voli.Uzela je par zeèeva koje je ulovila prethodnog dana, iznijela ih da ih odere dok se još vidi, unijela ih da ih ispeèe, pa smotala kože da èekaju obradu. Veæ je skupila veliku kolièinu životinjskih kožica: zeèeva, skoèimiša, hrèaka, što god je ulovila. Nije toèno znala kako æe ih upotrijebiti, ali ih " je pomnjivo obradila i sve saèuvala. Za vrijeme zime veæ æe se domisliti kako da ih upotrijebi. Ako bude jaka zima, može ih jednostavno slagati oko sebe.Zima joj je bila stalno na pameti dok su dani postajali kraæi a temperatura sve niža. Nije znala koliko æe trajati i hoæe li biti oštra, pa je bila zabrinuta. Odjednom se zabrinu

Dolina konja za svoje zalihe, iako je toèno znala što je sve spremila. Pogleda košare i posude od kore s osušenim mesom, voæem i povræem, sjemenjem, orasima, lješnjacima i žitom. U najdaljem mraènom kutu spilje ležale su hrpe korijenja i veæeg voæa; pogleda ih dobro da vidi jesu li se pojavili znacitruljenja.Duž stražnjeg zida bili su visoki kupovi drva, suhe konjske balege i sijena. Tu su bile i nove košare žita zaNjisku.Ejla se vrati ognjištu da pogleda žito koje se kuhalo u gusto pletenoj košari i da okrene zeèeve, zatim pristupi ležaju i stvarima koje su visile o zidu; ispita trave, korijenje i koru na mreži od pruæa. Mreža se naslanjala na kolce koji su bili zabijeni u tlo nedaleko od vatre, tako da se zaèini, èajevi i lijekovi mogu bolje sušiti, a da ne budu preblizuvatre.Nije imala svog plemena da se o njemu brine, niti su joj trebali svi lijekovi, ali ona je nastojala skupiti sve trave

koje je tražila umjesto Ize kad je starica onemoæala, pa ih je i sada brala zajedno s hranom. Na drugoj strani mreže bilo je svaèega: komadi drveta, štapova i granèica, trave i ulomci kore, kože, kosti, nekoliko kamenova, pa èak i košara pijeska sa žala.Nije voljela ostajati besposlena dok se zima približavala. Znala je da je èekaju duga bdjenja, a neæe biti nikakvih obreda s gozbama i prièanjem prièa, nikakve djece ni noseæih žena, nikakva brbljanja ni razgovora, nikakve rasprave o lijeèenju sa Izom ili Ubom, neæe biti promatranja muškaraca dok razgovaraju o lovu. Umjesto toga namjeravala je provesti zimu praveæi razlièite stvari - što budu teže i dugotrajnije, to bolje - da bude zaposlena što više.Pogledala je nekoliko tvrdih komada drva. Sezali su od vrlo malenih do prilièno velikih, tako da može napraviti zdjelice razlièite velièine. Bušenje unutrašnjosti i oblikovanje sjekirom i nožem, zatim struganje okruglim kamenom i glaèanje pijeskom moglo je trajati danima; kanila je naèiniti nekoliko posuda. Neke od manjih koža pretvorit æe se u pokrivala za ruke i noge, druge æe se tako obraditi da budu meke kao djeèje lice, ali i da dobro upijaju. Njezine zalihe trave, pruæa, trske, vrbovih grana, korijenja i grana ostalog drveæa, pretvorit æe se u košare, neke od njih bit æe èvrsto spletene, premazane mašæu i pogodne da se u njima kuha,

jede ili sprema hrana; napravit æe osim toga rešeta, poslu-žavnike, prostirke da na njima sjedi, te mreže za sušenje hrane. Plest æe konope, tanke kao uzica ili debele kao prst, od vlaknastih biljaka, a od kore i smole pravit æe posude. Svjetiljke æe napraviti od udubljenih komada kamenja, lijepo æe ih izglaèati, napuniti mašæu i u njih staviti stijenj od mahovine koji gori bez dima. Saèuvala je i salo od mesož-dernih životinja, baš za tu uporabu. To ne znaèi da ona ne bi jela i njihovo meso, ali joj se meso biljoždera više sviðalo.Tu je bilo još zdjeliènih i lopatiènih kostiju da se od njih naprave tanjuri i kutlaèe, plitke zdjele i sliène posude. Strugotine od razlièitih mekih biljaka služit æe kao guba za potpalu, druge æe biti zgodne za punjenje jastuka, zajedno s perjem i dlakom. Tu je bilo i nekoliko kremenih oblutaka da se od njih napravi novo oruðe. Provela je mnogo dugaèkih zimskih dana praveæi sliène predmete, potrebne za život, ali imala je takoðer i stvari za predmete koje nije nikada prije pravila, iako je promatrala muškarce pri takvu poslu: oružje za lov.Željela je praviti koplja, batine koje æe pristajati uz njezinu ruku, nove praæke. Pomišljala je takoðer da pokuša napraviti bolu, iako je za upotrebu tog oružja trebalo više vježbe nego za praæku. Brun je bio vrlo spretan s bolom; ali pravljenje oružja nije ukljuèivalo i vještinu njegove upotrebe. Trebalo je oklesati tri kamena, da budu savršeno okrugli, zatim ih povezati remenjem na odgovarajuæu dužinu i ravnotežu.Hoæe li on pouèiti Darka?Danje svjetlo se gasilo, a i njezina vatra je bila na izmaku. Žito je upilo svu vodu i smekšalo se. Ona uze zdjelu žita za sebe, zatim u ostatak doli vode i pripremi ga za Njisku. Izli kašu u nepropusnu košaru i odnese je do ždrebe-tova ležaja uz suprotnu stijenu spilje.Prvih nekoliko dana Ejla je spavala na žalu, naslonivši se na ždrijebe, ali je odluèila da mu dade poseban ležaj u spilji. Konjska balega joj je bila vrlo korisna za paljenje vatre, ali nije znala što bi uèinila sa svježim ždrebetovim lopticama na krznu kojim se pokrivala, a ni ždrijebe nije izgledalo previše sretno zbog toga. Doæi æe vrijeme kad æe ždrijebe prerasti u konja s kojim bi bilo nezgodno spavati, a ni Ejlin krevet nije bio preširok, iako je ona èesto znala leæi kraj ždrebeta i grliti ga na njegovu novom ležaju.

, - Bit æe dovoljno - reèe Ejla konju, služeæi se pokretima. Ona se privikavala na razgovor s mladom ždrebicom,a èinilo se kao da joj životinja odgovara na neke znakove. -Nadam se da sam nakupila dovoljno žita za tebe. Baš bihvoljela znati koliko ovdje traje zima. - Osjeæala se pomalonemirnom i potištenom. Da se nije spustio mrak, najradije biizašla u šetnju. Ili bi dugo trèala duž rijeke.Kad je ždrijebe poèelo griskati košaru, Ejla donese naramak svježe trave. - Evo, Njisko, žvaèi ovo. Ne smiješ pojesti posudu iz koje se hraniš! - Ejli je bilo drago posveæivati posebnu pažnju svojoj drugarici, milujuæi je i èešuæi. Kad bi prestala, ždrebica bi je gurala njuškom i okretala bok tražeæi više pažnje.- Sigurno te jako svrbi. - Ejla se nasmiješila i poèela jeopet èešati.. - Èekaj, sjetila sam se neèega. - Ejla ode domjesta gdje je držala najrazlièitije stvari, proèeprka malo inaðe svežanj suhih èièaka. Kad se biljka osušila, na njoj jeostalo mnogo dugaèkih i gustih šiljaka. Izvukla je dvije

stapke i njima poèela nježno èešati Njiskine sapi. Malo-pomalo prelazila je s jednog mjesta na drugo, dok nije prešlagotovo cijelu Njiskinu èupavu dlaku, na oèito veselje mladeživotinje.Zatim je zagrlila Njisku oko vrata i legla na mlado sijeno pokraj tople životinje.Ejla se probudila u strahu. Sjedila je ukoèeno otvorenih oèiju, ispunjena nekom slutnjom. Nešto nije u redu. Osjetila je hladan propuh, zatim povratila dah. Kakav je to šum? Nije bila sigurna da ga èuje, jer je spilja bila ispunjena konjskim dahom i njezinim ubrzanim bilom. Ne dolazi li to s kraja spilje? Bilo je vrlo mraèno, ništa nije vidjela.Tako je mraèno... U tome je stvar! Ne vidi se topli crveni sjaj zapretane vatre na ognjištu. Ni njezina orijentacija u spilji nije dobra. Zid je na pogrešnoj strani, a propuh... opet se èuje! Njuškanje i kašljanje! Što radim na Njiskinom mjestu? Vjerojatno sam zaspala i zaboravila zapretati vatru. Sad se ugasila. Nije mi se ugasila vatra od dolaska u dolinu.Ejla se strese i odjednom osjeti kako joj se diže kosa na glavi. Nije imala rijeèi, kretnje, pojma o predosjeæaju koji ju je preplavio, ali ga je jasno osjeæala. Mišiæi na leðima joj se

stegnuše. Nešto æe se dogoditi. Nešto u vezi s vatrom. Ona je to znala, bila je sigurna kao što zna da diše.Ponekad je imala takve predosjeæaje, od onog dana kad je pratila Kreba i mog-ure u izbicu na dnu spilje Plemena koje je bilo domaæin Sabora. Kreb ju je otkr.o, ne zato što ju je vidio, nego zato što ju je osjetio, l one je osjetila njega, oæutjela ga je na neki èudan naèin u duhu. Poslije toga vidjela je neke stvari koje nije znala objasniti. Otada su je katkad ispunjavale slutnje. Znala je kad bi Braud zurio u nju, premda mu je bila okrenuta leðima. Poznavala je njegovu zlobnu mržnju koju je prema njoj gajio u srcu. A prije potresa znala je da æe u spilji Plemena biti razaranja i umiranja.Ali nikada nije osjetila ništa jaèe od ovoga. Dubok osjeæaj tjeskobe, straha - ne samo zbog vatre, primijetila je, i ne samo zbog sebe. Zbog nekoga koga voli.Tiho je ustala i napipala put do ognjišta, nadajuæi se da æe naæi još koju žeravicu i raspiriti je. Odjednom je osjetila naglu potrebu za olakšanjem, pa je krenula prema izlazu.Jak zapuh vjetra zabacio joj je kosu natrag i razbacao mrtvo ugljevlje po ognjištu, dižuæi oblak pepela. Ona se stresla. Kad je izašla pred spilju, vjetar ju je udario svom žestinom. Nagnula se prema njemu i držala se za kamen iduæi na drugu stranu izbojka gdje je bacala smeæe.Na nebu nije bilo nijedne zvijezde, ali oblaèni pokrivaè propuštao je slabu mjeseèinu, tako da je vani bilo vidljivije nego u spilji. Ali ona se više oslanjala na uši koje su je upozoravale, nego na oèi. Èula je dahtanje i njuškanje prije nego što je opazila neko micanje. Mašila se za praæku, ali je nije našla za pašom. Postala je donekle nemarna kad se nalazila u spilji, oslanjajuæi se na vatru koja treba odgoniti nezvane došljake. Ali vatra je bila mrtva, a njezino ždrijebe lijepa lovina za mnoge grabežljivce.Odjednom ona zaèu glasno štektanje iz spilje. Njiska se oglasila, i u njezinu njištanju se èuo strah. Konjiæ se nalazio u kamenitom zatvoru, a na jedinom izlazu bile su hijene.Hijene, pomisli Ejla. Bilo je neèega u luðaèkom cerekanju njihova štektanja, u njihovom prljavom krznu, u spljošte-nosti njihovih leða koja su padala s visokih prednjih nogu na zakržljale stražnje noge, dajuæi životinji kukavièki izgled, što ju je jako srdilo, l nikada nije mogla zaboraviti Ogin

vrisak dok je bespomoæno promatrala kako joj odvlaèe dijete. Ovog puta hijene su došle po Nljisku.Nije imala praæku uza se, ali to je nije zaustavilo. Nije joj bilo prvi put da postupa ne razmišljajuæi o vlastitoj sigurnosti kad se netko drugi nalazio u opasnosti. Potrèala je prema spilji mašuæi šakom i vièuæi.- Izlazite odatle! Bježite! - Bili su to glasovi, èak su ih i èlanovi Plemena upotrebljavali u svom jeziku.Životinje su uzmaknule, djelomice zbog sigurnosti u njezinu glasu, djelomice zbog mirisa vatre koji se i nakon njezina gašenja zadržao u spilji. Osim toga, životinje su prepoznale Ejlin miris koji je posljednji put bio još popraæen žestokim udarcima kamenja.Ejla poèe pipati u mraku da naðe praæku, ljuta na sebe što se ne može sjetiti gdje ju je ostavila. To mi se više neæe dogoditi, obeæa sama sebi. Odredit æu joj mjesto i stalno æu je držati na njemu.Umjesto praæke uzela je nekoliko kamenova - toèno je znala gdje se nalaze. Kad se jedna hijena drznula priæi dovoljno blizu da joj se obris vidio u otvoru spilje, Ejla nije ni èaska oklijevala da rukom uèini ono što je obièno obavljala praækom. Hitac je pogodio cilj. Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja, hijene su spoznale da ždrijebe nije baš tako lagan

plijen.Ejla je tražila u mraku novo kamenje, ali je usput našla kolac na kojem je pravila ureze za obilježavanje dana. Ostatak noæi provela je pokraj -Njiske, spremna da brani bespomoæno ždrijebe i samim kolcem, ako ustreba.Borba protiv sna bila je mnogo teža. Usnula je nakratko u èik zore, ali prve zrake jutarnjega sunca zatekle su je na izbojku pred spiljom s praækom u ruci. Nigdje se nije vidjela nijedna hijena. Ejla se vrati u spilju po ogrtaè i nazuvke. Temperatura je prilièno pala. l vjetar je jenjao tokom noæi. Puhao je sa sjeveroistoka, prolazio cijelom dužinom doline, svijao se oko hridina na okuci rijeke, i navaljivao u njezinu spilju u povremenim naletima.Ona otrèa niz strmu stazu s mijehom i razbi tanak proziran sloj koji se uhvatio na rubu potoka. U zraku je zagonetno mirisalo na snijeg. Kad je razbila prozirnu jasnu koru i zamoèila mijeh u studenu vodu, èudila se kako može biti tako hladno kad je još juèer bilo onako vruæe. Vrijeme se brzo mijenjalo. Njoj je bilo lijepo, živjela je u pravilnoj

koloteèini. Tek joj je promjena vremena objavila da kod nje ne smije biti mjesta samozadovoljstvu.Iza bi se na mene naljutila što sam zaspala prije nego zapretam vatru. Sad moram naložiti novu. Nisam znala da vjetar može biti tako jak, da stigne do moje spilje; nisam znala ni da mijenja pravac, uvijek je puhao sa sjevera. Zbog toga se možda ugasila vatra. Morala sam je zapretati, ali naneseno drvo gori tako brzo kad je suho. Ono ne održava vatru. Možda bih morala nasjeæi malo svježeg drva. Ono teže gori, ali dulje traje. Moram nasjeæi kolèeve da napravim vjetrobran, moram donijeti više ogrjevnog drva. Morala bih takoðer iskopati rupe za vjetrobran, zatim donijeti više kolaca. Kad jednom zapadne snijeg, bit æe mi teže. Uzet æu sjekiru i odsjeæi nekoliko stabala prije nego zapalim vatru. Nadam se da mi je vjetar neæe ugasiti zato što pravim vjetrobran.Uzela je nekoliko komada nanesenog drva i vratila se u spilju. Njiska je bila na izbojku, njištala je i pozdravljala gospodaricu, gledajuæi je privrženo. Ejla se nasmiješila, ali je požurila u spilju, dok se Njiska oko nje tiskala pokušavajuæi da joj gurne njušku u ruku.Dobro, Njisko, pomisli Ejla pošto odloži drvo i vodu. Pomilova i poèeša ždrijebe, zatim metnu malo žita u košaricu, uze hladne ostatke zeca i poželje malo vruæega èaja, ali se umjesto njega zadovoljila hladnom vodom. U spilji je bilo studeno. Duhala je u ruke i gurala ih pod pazuho da se zagriju, zatim uzela košaru s oruðem koju je držala u blizini ležaja. Naèinila je nekoliko novih komada èim je stigla u spilju, a namjeravala je još poveæati zbirku, ali uvijek bi se isprijeèilo nešto važnije. Uze sjekiru, onu što je uvijek nosila uza se, pa je poèe pregledavati pred spiljom pri boljem svjetlu. Ako se njome vješto rukuje, sjekira se sama oštri. Tanke ljuske obièno se oljušte prilikom upotrebe, a iza njih uvijek ostaje oštar rub. Ali nevjesto rukovanje moglo je uzrokovati Ijuštenje veæih komada, a od nespretna udarca mogla se cijela sjekira razbiti na komadiæe.Ejla nije èula toptanje Njiskinih kopita; taj zvuk joj je bio poznat i na nj nije obraæala posebnu pažnju. Tako je ovog puta ždrebica došla do nje i pokušavala gurnuti nos u njezinu šaku.- Oh, Njisko! - kriknu Ejla, kad vidje da joj kremena sjekira pada na .kamenje i razbija se na komade. - To mi je

bila jedina sjekira. Potrebna mi je za sjeèu drva. - Ne znam što se dogaða, pomisli. Vatra mi se ugasila. Hijene su došle kao da ne oèekuju vatru, spremne za napad. A sada, pukla mi je jedina sjekira. Uznemirila se, znak loše sreæe ju je uznemirio. Sad æe morati napraviti novu sjekiru, prije nego što poène išta drugo.Pokupila je komadiæe razbijene sjekire - možda æe od njih napraviti nešto drugo, možda æe joj još dobro doæi - i metnula ih pokraj hladna ognjišta. Iz udubine iza ležaja izvukla je svežanj stvari omotanih kožom velikog hrèka i svezanih remenom, pa ih odnijela na kamenitu obalu.Njiska je išla za njom, ali kad je njezino gurkanje i tiskanje natjeralo ženu da je odgurne od sebe umjesto da je pomiluje, prepustila je Ejlu njezinu kamenju i odlutala u dolinu.Ejla razmota svežanj s velikom pažnjom, gotovo s poštovanjem; to držanje je davno preuzela od Druga, glavnog plemenskog majstora za oruðe. U svežnju je bilo mnogo razlièitih predmeta. Prvo uze obao kamen. Kad je prvi put obraðivala kremen, potražila je kameni èekiæ koji joj dobro leži u ruci i koji ima probojnu snagu pri udarcu. Svaki komad oruða je važan, ali nijedan nije važan kao èekiæ. Taj komad oruða prvi dolazi u dodir s kremenom.Na njezinu èekiæu bilo je samo nekoliko okrhnutih mjesta, za razliku od Drugova èekiæa koji je bio sav obijen od duge upotrebe. Ali ništa ga nije moglo navesti da naðe drugi èekiæ. Svatko može napraviti oruðe od kremena, ali istinski fino oruðe znali su praviti samo vještaci koji su se brinuli o svojoj opremi i znali kako se razveseljuje duh u kamenu. Ejla je bila zabrinuta zbog duha u njezinu kamenom èekiæu. Prije se nije tako osjeæala, ali sad je njezin život ovisio o spretnosti oko kremena. Znala je za obrede koji se vrše da se odagna zla sreæa ako kameni èekiæ pukne, da se udobrovolji kameni duh i privoli na novi èekiæ; znala je da postoje ti obredi, ali se nije sjeæala kako teku.

Odloži èekiæ na stranu i pregleda toljagu od kosti velikog preživaèa da naðe tragove posljednje upotrebe. Odloži i taj èekiæ od kosti, potraži oruðe za doradu, koljaè velike maèke koji je izvukla iz èeljusti naðene na hrpi podno klisure, a zatim pregleda i druge komade kostiju i kamenja.Nauèila je razbijati kremen promatrajuæi kako to èini Drug i zatim vježbajuæi sama. Njemu nije bilo krivo što ona gleda kako radi, èak je cijenio njezino nastojanje, ali ona nije bila njegov uèenik. Nije bilo vrijedno gubiti vrijeme s djevojèicom; one su mogle praviti samo ogranièen broj oruða. Nisu smjele praviti oruðe koje se upotrebljava u lovu ili koje može poslužiti kao oružje. Ali ona je vidjela da žensko oruðe nije toliko razlièito. Nož je nož, bez obzira na velièinu, a i najmanja oštra krhotina kremena mogla je poslužiti da se našilji kraj štapa ili koplja.Pregledala je svu opremu, uzela kremeni oblutak i spustila ga na zemlju. Ako želi ozbiljno kalati kremen, potreban joj je nakovanj, nešto na što æe osloniti kamen dok ga obraðuje. Drugu nije bio potreban nakovanj da napravi sjekiru, on ga je upotrebljavao samo za složenije oruðe, ali Ejla je znala da æe joj biti lakše ako naðe oslon za kremen, premda bi mogla napraviti grubo oruðe i bez njega. Željela je tvrdu ravnu površinu, ipak ne pretvrdu da se kremen ne ošteti pod jakim udarcima. Drug se služio nožnom mamuto-vom kosti, pa Ejla odluèi pogledati ne bi li našla takvu kost na gomili ispod hridine.Popela se na veliku hrpu kostiju, drva i kamenja. Bilo je kljova; mora biti i nožnih kostiju. Našla je dugu granu i njome se služila kao polugom za pomicanje teških komada. Pukla joj je kad je pokušala prevrnuti jednu kamenu gro-madu. Zatim je našla kljovu mladog mamuta koja se pokazala mnogo jaèom. Napokon je na rubu gomile, toèno uz hridinu, ugledala ono što je tražila i uspjela to izvuæi iz hrpe.Dok je vukla nožnu kost prema mjestu gdje je radila, rjogled joj je privukao sivožut kamen što se sjao na suncu. Èinio joj se poznat, ali tek kad se zaustavila i uzela komad željeznog pirita, sjetila se odakle ga zna.Moj amulet, pomisli, dotaknuvši kožnu vreæicu koja joj je visila o vratu. Moj Spiljski lav mi je dao ovakav kamen da mi kaže kako æe mi sin ostati na životu. Odjednom ona opazi da je cijeli rijeèni žal posut takvim kamenjem koje je blistalo na suncu; postala je svjesna toga kamenja kad je prepoznala njegovu boju, a prije nije na nj obraæala pažnju. Takoðer je postala svjesna da se i oblaci razilaze. Ovaj kamen je bio jedini kad sam ga našla kod Spilje, a ovdje ih ima do mile volje, pomisli.Ona ispusti kamen i odvuèe mamutovu kost niz žal, zatim sjede i privuèe je bliže. Pokri krilo hrèkovom kožom i opet uze kremen. Okretala ga je na sve strane, tražeæi

najzgodnije mjesto za prvi udarac, ali nije se mogla smiriti ni usredotoèiti na posao. Nešto ju je muèilo. Pomisli da joj je nelagodno zbog kvrgava i hladna kamenja na kojem sjedi. Otrèa u spilju po prostirku, a usput donese svrdlaste drvo i dašèicu za paljenje vatre, zajedno s malo gube. Morat æu što prije zapaliti vatru, još je hladno, a sunce je davno izašlo.Sjela je na prostirku, odložila naprave na dohvat ruke, privukla mamutovu kost izmeðu nogu i razastrla kožu preko koljena. Zatim je uzela siv kamen i položila ga na nakovanj. Dohvatila je kameni èekiæ, uzmahnula njime nekoliko puta da izvješti udarac, zatim ga opet odložila. Što je to sa mnom? Zašto sam tako nemirna? Drug je uvijek pitao svoj totem i molio njegovu pomoæ prije nego što bi poèeo; možda bih i ja morala to uèiniti.Obuhvatila je rukom amulet, sklopila oèi i nekoliko puta duboko udahnula da se smiri. Nije ništa odreðeno zaiskala, samo je pokušala doæi u dodir s duhom Spiljskog lava, nastojala mu se približiti u duhu i srcu. Duh koji ju je štitio bio je dio nje, nalazio se u njoj, tako joj je protumaèio stari èarobnjak, i ona mu je vjerovala.Pokušavajuæi stupiti u vezu s duhom velike životinje koja ju je odabrala, Ejla se donekle smirila. Osjetila je olakšanje, pa kad je otvorila oèi, opet se prihvatila èekiæa.Kad je vapnenasta obloga pukla pod prvim udarcima, Ejla zastade da pobliže pogleda kremen. Imao je dobru boju, tamnozeleni sjaj, ali zrno mu nije bilo najbolje. Ipak nije na njemu bilo grešaka, a velièinom je baš odgovarao za sjekiru. Kad ga je poèela oblikovati, mnoge debele ljuske padale su okolo i svaka se mogla korisno upotrijebiti. Rub im je bio dovoljno oštar, a na mjestu gdje je udario èekiæ bile su udubljene, te ljuske æe dobro doæi da se njima sijeèe meso i žanje trava.Kad je Ejla dobila osnovni oblik koji je željela, dohvatila je èekiæ od kosti. Kost je mekša, elastiènija i neæe ošteæivati tanki rub. Birajuæi pažljivo cilj, udarala je po nazubljenom kraju sjekire. Odbijale su se dulje i tanje ljuske pri svakom udarcu. Sjekira je bila gotova brže nego što je oèekivala.

Bila je duga oko pet palaca, oblikom je podsjeæala na krušku zašiljena vrha, samo što je bila plosnata. Imala je prilièno debeo presjek i ravne strane. Okrugla zaobljena strana bila je zgodna da se drži rukom. Mogla se upotrijebiti za sjeèenje drva, ali i za tesanje, možda za pravljenje zdjela. Njome se mogla razbiti i mamutova bjelokost na manje komadiæe, isto tako i kosti divljaèi prilikom rasijecanja.Ejla se osjeæala bolje, opuštenije, spremna da napravi i neko savršenije oruðe. Dohvatila je drugi kremeni oblutak i èekiæ, pa odbila vanjski sivi oblog. Kamen je imao grešku. Vapnenasta vanjska kora produžavala se u tamnosivu unutrašnjost, sve do jezgre. Zbog toga je kremen bio gotovo neupotrebljiv. To ju je opet uznemirilo. Odložila je kameni èekiæ na žal.Još jedan znak loše sreæe, još jedna zla slutnja. Nije htjela u to povjerovati, nije se htjela predati. Opet je pogledala odbaèeni kremen, pitala se može li od njega napraviti neki koristan nož, pa opet uzela kameni èekiæ. Odbila je jednu ljusku, ali ljusku je trebalo doraditi, pa je ispustila èekiæ i segnula za kamenom kojim dovršava obraðivanje. Ali nije pogledala prema drugom oruðu, pogled joj je bio na kremenu kad je uzimala drugi kamen - i to je bio uzrok dogaðaja koji æe joj promijeniti život.Nužda ne dovodi do svih otkriæa. Ponekad puka sluèajnost igra važnu ulogu. Treba prepoznati pravu stvar. Svi su elementi bili tu, ali samo sreæa ih je mogla spojiti zajedno na odgovarajuæi naèin. Sreæa je vrlo važan sastojak mnogog otkriæa. Nitko, a najmanje mlada žena koja sama sjedi na kamenitoj obali, ne bi sanjao da namjerno izvede takav pokus.Kad je Ejla posegnula da uzme kamen za doradu, umjesto njega ruka joj je uzela komad željeznog pirita koji je bio otprilike iste velièine. Kad je udarila po golom kremenu u razbijenoj stijeni, suha guba iz njezine spilje sluèajno je bila u blizini, a iskra koja je skoèila pri srazu dva kamena opet je sluèajno odletjela u grudicu èupava vlakna, l što je najvažnije, Ejla je sluèajno pogledala u tom pravcu kad je iskra poletjela, pala na gubu, užegla je i izazvala pramen dima prije nego što se ugasila.To je bila puka sluèajnost. Ejla je sve to prepoznala i time dodala preostale potrebne elemente:, razumjela je proces paljenja vatre, vatra joj je bila potrebna, i nije se bojala poèeti nešto novo. Èak i tada joj je trebalo vremena da shvati i ocijeni važnost onoga što je vidjela. Najprije ju je zbunio dim. Morala je razmisliti prije nego što je vidjela vezu izmeðu dima i iskre, ali onda joj je iskra postala još veæom

zagonetkom. Odakle je iskoèila? Tada je pogledala kamen u ruci.Držala je pogrešan kamen! To nije bio njezin kamen za doradu, bio je to jedan od onih sjajnih kamenova razasutih po cijelom žalu. Ali to je ipak kamen, a kamenje ne gori. Pa ipak nešto je moralo proizvesti onu iskru od koje se zadimila guba. Guba se zadimila, zar ne?Uzela je grudu èupave vlaknaste gube, spremna povjerovati da joj se dim samo prièinio, ali crna rupica ostavila je èaðu na njenim prstima. Ponovo je uzela željezni pirit, pa ga dobro razgledala. Kako je iskra mogla iskoèiti iz toga kamena? Što je s njim uèinila? Kremen, njime je udarila o kremen. Osjeæajuæi se pomalo glupo, lupila je kamenom o kremen. Ništa se nije dogodilo.Što sam oèekivala, pomisli. Zatim opet udari, ovog puta snažnije, oštrije, i vidje iskru. Odjednom se u njezinim mislima ona zapretana ideja razgori u velik plamen. Bila je to èudna i uzbudljiva ideja, èak ju je plašila.Položila je pažljivo oba kamena na kožnati pokrivaè, na mamutovu kost, zatim prikupila gubu, potpalu i drva da naloži vatru. Kad je bila spremna, uzela je ona dva kamena, prinijela ih gubi i kresnula. Iskoèila je iskra i zgasla na hladnu kamenu. Ejla promijeni kut, pokuša opet, ali snaga nije bila dovoljna. Kresnu jaèe i vidje kako jedna iskra pade usred gube. Nekoliko tankih vlakana se spržilo i ugasilo, ali èuperak dima je ohrabrio Ejlu. Pri iduæem.udarcu puhnuoje vjetar, a nagorjela guba je planula pr.ije nego što se ugasila.Naravno! Moram puhati. Ejla promijeni položaj tako da može raspiriti prvi plamièak, pa opet kresnu. Javila se velika, svijetla, dugotrajna iskra i pala na pravo mjesto. Bila je dovoljno blizu da osjeti toplinu dok je raspirivala gubu da plane. Dodala je strugotina i trijeska, i vatra se razgorjela prije nego što je Ejla postala svjesna svog èina.Sve je bilo tako lagano da joj je izgledalo smiješno. Nije mogla vjerovati oèima. Morala je sama sebi to još jednom dokazati. Skupila je novu gubu, nove strugotine, novu potpalu, pa zapalila drugu vatru, zatim treæu, zatim èetvrtu. Bila je uzbuðena, djelomice od straha, djelomice od zbunjenosti, djelomice od radosti zbog otkriæa, a najviše od pukog èuðenja, dok je stajala i promatrala èetiri odijeljene vatre, èetiri ognja nastala iz kamena.

Njiska dotrèa iza litica, privuèena mirisom dima. Nekada se plašila vatre, ali sada joj je ona znaèila sigurnost.- Njisko! - zovnu je Ejla, i pritrèa ždrebetu. Morala je to nekome reæi, morala je s nekim podijeliti svoje otkriæe, makar to bio konj. - Gledaj! - pokaza joj. - Pogledaj te vatre! Nastale su iz kamena, Njisko. z kamena! - Sunce se probilo kroz oblake i odjednom je cijela rijeèna obala blistala.Pogriješila sam kad sam mislila da u onom kamenju nema ništa osobito. Morala sam znati, taj kamen mi je dao moj totem. Pogledaj ih. Sada ih poznajem, sad vidim da u svakom od njih živi vatra. Tada se zamisli. Ali zašto sam ja odabrana? Zašto se to meni pokazalo? Moj Spiljski lav mi je dao taj kamen kad mi je javio da æe Dark ostati na životu. Što mi sada ovim kazuje?Sjetila se èudnovate slutnje koja ju je prožela kad joj se ugasila vatra. Stajala je izmeðu èetiri vatre, drhtala i opet osjeæala slutnju. Zatim je naglo osjetila olakšanje, iako nije doznala zbog èega je uopæe bila zabrinuta.

Osmo poglavlje- Hej! Hej! - vikao je Džondalar i mahao trèeæi prema rijeènoj obali. Osjeæao je veliko olakšanje. Nije se bio predao, ali zvuk ljudskoga glasa ispunio ga je novom nadom. Nije mu bilo ni na kraj pameti da bi ti ljudi mogli biti neprijatelji; ništa nije moglo biti gore od krajnje bespomoænosti koju je do tada osjeæao. A na njima se nije vidio nikakav znak neprijateljstva.Èovjek koji ga je zovnuo držao je u ruci smotan konop, jednim krajem privezan za èudnu veliku vodenu pticu. Džondalar je sad vidio da to nije živo stvorenje nego nekakva naprava. Èovjek mu dobaci konop, a Džondalar ga ispusti i padne u vodu za njim. Druga dva èovjeka, izbacivši drugi konop, iskoèiše u vodu i poèeše gaziti prema obali. Jedan od njih nasmiješi se videæi izraz Džondalarova lica -taj izraz je bio spoj nade, olakšanja i zbunjenosti zbog konopa u ruci s kojim nije znao što bi uèinio - pa mu ga uze iz ruke. On privuèe napravu bliže, zatim sveza konop za jedno drvo i vrati se da provjeri drugi konop koji je zapeo za granu velikog stabla koje je napola ležalo pod vodom.Još jedan èovjek izdiže se iz vodene naprave i skoèi na stablo da iskuša koliko je postojano. Reèe nekoliko rijeèi nepoznatim jezikom, a nekakva daska u obliku Ijestava podiže se i pruži do debla. On se pope tom daskom da pomogne jednoj ženi koja je pridržavala treæu osobu, pa sve troje zajedno prijeðoše preko debla na obalu, iako se vidjelo da pomoæ zapravo nije bila potrebna.Treæa osoba, koju je oèito okruživalo veliko poštovanje, držala se smireno, gotovo vladarski, ali u njoj je bilo još nekog neuhvatljivog svojstva koje Džondalar nije mogao odrediti, neke dvojakosti koja ga je navela da se zagleda u tu osobu. Vjetar je raširio dugu sijedu kosu svezanu na zatiljku,

otkrio glatko izbrijano - ili možda æosavo - lice na kojem su se vidjele staraèke bore, ali i mek sjaj kože. U obliku èeljusti vidjela se duševna snaga, crte karaktera.Džondalar shvati da stoji u hladnoj vodi kad mu dadoše znak da izaðe, ali zagonetka se nije riješila ni kad je pobliže pogledao tu osobu. Osjeæao je da nedostaje nešto vrlo važno. Zatim još jedanput pomnjivo pogleda to lice koje ga je promatralo suosjeæajnim i upitnim smiješkom, zadubi se u prodorne oèi neke neodreðene Iješnjakove boje. Zaèudivši se jako, Džondalar odjednom shvati zbog èega mu je ta osoba toliko tajanstvena - on ni po èemu nije mogao zakljuèiti kojega je spola.Visina mu nije mogla pomoæi, bila je malo previsoka za ženu, a malo preniska za muškarca. Velika bezoblièna odjeæa skrivala je sve tjelesne pojedinosti, a ni hod nije riješio Džondalarovo èuðenje. Što je više promatrao ne nalazeæi odgovora, to se lagodnije osjeæao. Znao je da postoje takvi ljudi; raðali su se u tijelu jednog spola, a imali su sklonosti drugoga. Nisu pripadali nijednom spolu, ili su možda bili oba odjednom, a èesto su pripadali Onima koji služe Majci. Dobivajuæi snagu od muških i ženskih elemenata koji su se u njima spajali, oni su bili na glasu kao izvanredno vješti i moæni izljeèitelji.Džondalar se nalazio daleko od svog zavièaja i nije poznavao obièaje ovih ljudi, ali ni jednog èasa nije posumnjao da je taj èovjek koji pred njim stoji njihov izljeèitelj. Možda spada meðu One koji služe Majci, možda ne spada; to nije važno. Tonolanu treba izljeèitelj, a izljeèitelj je došao.

Ali kako su doznali da im treba izljeèitelj? Kako su doznali da uopæe treba doæi ovamo?Džondalar baci novo drvo na vatru i zagleda se u iskre koje su na dimu letjele u noæno nebo. Zavuèe gola leða dublje u vreæu za spavanje i nasloni se na kamen promatrajuæi nebo. Neka sjena uðe u njegovo vidno polje i zakloni dio treperavih zvijezda. Trebalo mu je nekoliko èasaka da oštrinu oka promijeni od dalekog beskraja do glave mlade žene koja mu je pružala èašu topla èaja.On brzo sjede i pokaza se gol do bedra, zgrabi vreæu i navuèe je do pasa, bacivši pogled na hlaèe i èizme koje su

se sušile pokraj vatre. Ona se nasmiješi, a taj smiješak pretvori sveèanu, stidljivu, prilièno zgodnu ženu u pravu ljepoticu blistavih oèiju. Nikada nije vidio takvu èasovitu preobrazbu, a njegov smiješak pokaza koliko ga je privukla. Ali njezina se glava nakrivila u pokušaju da zatomi smijeh, jer nije željela dovesti stranca u nepriliku. Kad ga je opet pogledala, u njezinim oèima ostala je još samo iskra veselosti.- Imaš predivan smiješak - reèe on uzevši èaj.Ona potrese glavom i odgovori mu rijeèima za koje on pomisli da izražavaju njezino nerazumijevanje.- Znam da me ne možeš razumjeti, ali ipak ti želim reæikoliko sam zahvalan što si ovdje.Ona ga je pozorno gledala, i njemu se èinilo kao da i ona želi s njim izmijeniti nekoliko rijeèi. Nastavio je govoriti, bojeæi se da æe otiæi ako prestane.- Divno je govoriti, divno je znati da si ovdje. - Onsrknu malo èaja. - Dobar èaj - koje je vrste? - upita dižuæièašu i klimajuæi s odobravanjem. - Mislim da ima okuskamilice.Ona klimnu glavom" kao da mu zahvaljuje, zatim sjede kraj vatre odgovarajuæi na njegove rijeèi svojim rijeèima koje on nije razumio nimalo više nego ona njegove. Ali glas joj je bio ugodan -i èinilo se da zna da on želi njezino društvo.- Htio bih ti nekako zahvaliti. Ne znam što bih uèinioda niste došli. - On se namršti od zabrinutosti i napetosti, aona se nasmiješi s razumijevanjem. - Htio bih te upitati kakoste doznali da smo ovdje, i kako je vaš vraè, ili što god onbio, shvatio da treba doæi.Ona mu odgovori pokazujuæi prema šatoru koji je bio podignut u blizini, sav svijetao od vatre koja je gorjela u njemu. On zatrese glavom od zbunjenosti. Èinilo se kao da ga ona razumije; ali on nju nije razumio.- Mislim da to nije ni važno - reèe. - Ali želio bih da mivaš izljeèitelj dopusti da budem kraj Tonolana. l bez rijeèimeni je bilo jasno da mu on ne želi pomoæi prije nego što seja udaljim. Ne sumnjam u sposobnost vašeg vraèa, samosam htio biti prisutan, to je sve.Tako ju je uporno promatrao, da mu ona napokon spusti ruku na rame da ga umiri. Pokušao se nasmiješiti, ali nije

uspio. Pažnju mu je privukao šator iz kojega izaðe starija žena.- Tamija! - zovnu ona i dodade nekoliko rijeèi.Mlada žena brzo ustade, ali Džondalar joj zadrža ruku.- Tamija? - upita on i pokaza prema njoj. Ona klimnu glavom. - Džondalar - reèe on kucnuvši se po prsima.- Džondalar - ponovi ona polako. Zatim pogledaprema šatoru, taknu sebe, taknu njega, pa pokaza premašatoru.- Tonolan - reèe on. - Moj brat se zove Tonolan.- Tonolan - reèe ona ponavljajuæi to ime dok je prilazila šatoru. Lagano je šepala u hodu, primijeti Džondalar,iako joj to nije mnogo smetalo.Njegove su hlaèe bile još prilièno vlažne, ali on ih je ipak navukao i otrèao prema šumarku, nemajuæi vremena da ih sveže ni da navuèe èizme. Susprezao je svoju potrebu otkad se probudio, ali druga njegova odjeæa nalazila se u naprtnjaèi koja je ostala u velikom šatoru gdje je izljeèitelj previjao Tonolana. Tamijin smiješak prošle veèeri natjerao ga je da dvaput razmisli prije nego što æe otrèati do šumarka u samoj košulji. Osim toga, nije se usudio

prekršiti neki obièaj ili tabu ovih ljudi koji su jm pomogli - u logoru su bile samo dvije žene.Najprije je pokušao hodati u vreæi za spavanje, a tek poslije mu je palo na pamet da obuèe hlaèe, bile mokre ili ne. Bilo kako bilo, na njegovu putu do šumarka pratio gaje Tamijin smijeh.- Tamija, nemoj mu se smijati. To nije lijepo - reèestarija žena, ali snaga njezina prijekora izgubila se kad ni onasama nije mogla obuzdati vlastiti smijeh.- Oh, Rošarija, ja mu se ne želim narugati, ali se nemogu oduprijeti smijehu. Jesi li ga vidjela kako je pokušavaohodati u vreæi za spavanje? - Ona se opet poèe smijuckati,iako se pokušavala savladati. - Zašto nije jednostavno ustaoi otrèao?- Možda su obièaji njegova naroda drukèiji nego naši,Tamija. Vjerojatno su dugo putovali. Nikada nisam vidjelasliènu odjeæu, a i jezik im je tako èudan. Veæina putnika

Dolina konja ima neke rijeèi koje su sliène našima. A od njihovih nikada nisam èula nijednu..- Vjerojatno imaš pravo. On ne želi pokazati svojukožu. Trebala si ga vidjeti sinoæ kad je pocrvenio što samvidjela njegovo bedro. Ipak, nikada nisam vidjela muškarcakoji nas tako rado gleda.- Zar mu to zamjeraš?- Kako je drugome? - reèe djevojka uozbiljivši se. -Je liŠamud što rekao, Rošarija?- Mislim da je otok splasnuo, ognjica takoðer. Baremmalo mirnije spava. Šamud misli da gaje ozlijedio nosorog.Ne znam kako je ostao živ. Ne bi dugo izdržao da se onajvisoki nije sjetio kako æe nas zovnuti u pomoæ. A i ovako suimali mnogo sreæe što smo ih pronašli. Valjda im se sudbinasmilovala. Majka je uvijek blaga prema lijepim mladiæima.- Ipak ne dovoljno da... Tonolan ne bude ozlijeðen.Teško je ranjen... što misliš, hoæe li moæi hodati?Rošarija se blago nasmiješi djevojci. - Bude li imao bar pola tvoje odluènosti, prohodat æe, Tamija.Tamijini obrazi pocrvenješe. - Poæi æu da vidim treba li Šamudu pomoæi - reèe i požuri prema šatoru, nastojeæi da se ne vidi njezino hramanje.- Zašto ne doneseš uprtnjaèu ovom visokome - zovnuRošarija za njom - da ne mora jadan nositi mokre hlaèe?- Ne znam koja je njegova.- Donesi mu obje, bit æe više prostora pod šatorom, lpitaj Šamuda kad æemo poæi. Kako se zove... Tonolan?Tamija klimnu glavom.-- Ako æemo se ovdje zadržati - nastavi Rošarija -Dolando mora poæi u lov. Nismo donijeli .mnogo hrane.Sumnjam da Ramudonci mogu loviti na ovakvoj rijeci, iakomislim da im nije drago što su uopæe izašli na obalu. Menijeipak drago tlo pod nogama..- Oh, Rošarija, govorila bi suprotno da si se sparila snekim Ramudoncem umjesto s Dolandom.Starija žena je oštro pogleda. - Jesi li dala nade nekom od onih veslaèa? Možda nisam tvoja prava majka, Tamija, ali svatko zna da si mi kao kæi. Ako muškarac nije dovoljno pristojan da barem pita, takav èovjek nije za tebe. Ne možeš vjerovati tim ljudima s rijeke...- Ne brini, Rošarija. Nisam odluèila pobjeæi s nekim odnjih ... još - reèe Tamija uz vragoljast smiješak. - Tamija, ima mnogo Šamudonaca koji bi se rado pre

selili k nama... èemu se smiješ?Tamija je držala obje ruke na ustima, pokušavajuæi progutati smijeh koji joj je prštao izmeðu prstiju. Rošarija se okrenu da pogleda što djevojka vidi, pa i sama zaèepi usta da se ne nasmije.- Bolje da idem po uprtnjaèe - napokon reèe Tamija. -Naš visoki prijatelj treba odjeæu. - Ona poèe opet prskati. -zgieda kao dijete koje je napunilo gaæe! - Ona uleti podšator, ali Džondalar je èuo njezin smijeh koji se prolamaopod šatorom.- Neko veselje, draga? - reèe izljeèitelj dižuæi obrve uzupitan pogled.- Žao mi je, nisam htjela doæi da se ovdje smijem.Jednostavno...- Ili sam ja na drugom svijetu, ili si ti neko boštvo koje sedošlo brinuti o meni. Zemaljska žena ne može biti takolijepa. Ali ne razumijem ni jedne tvoje rijeèi.Tamija i Šamud okrenuše se prema ranjeniku. Gledao je Tamiju i blago se smiješio. S njezina lica išèeznu osmijeh kad kleèe pokraj njega.- Uznemirila sam ga! Kako sam mogla biti tako neoba-zriva?- Nemoj prestati da se smiješ, lijepo moje boštvo - reèeTonolan hvatajuæi je za ruku.- Da, draga, uznemirila si ga. Ali nemoj se ti zbog togauznemiriti. Mislim da æe biti još "uznemireniji" kad gadotaknu tvoje ruke.Tamija potrese glavom i upitno pogleda Šamuda. -Došla sam pitati da li ti treba neka pomoæ, bilo što.- Upravo si pomogla.Njezin pogled se zbuni. Ponekad se pitala da li razumije ijednu izljeèiteljevu rijeè.Njegov se pogled smekša, u glasu se pojavi blaga ironija. - Ja sam uèinio sve što sam mogao. On se sada mora odmoriti. Ali sve što mu pojaèava volju za životom može mu sada pomoæi više nego ja. Ti si to postigla svojim ljupkim smiješkom ... draga moja.Tamija pocrvenje i obori glavu, zatim primijeti da Tonolan još drži njenu ruku. Podiže pogled i opazi njegove nasmijane sive oèi. U njezinu odgovoru on je vidio veliko ohrabrenje.

Izljeèitelj se nakašlja, pa Tamija prekide dodir, pomalo postiðena što je toliko dugo gledala neznanca. - Ima još nešto što možeš uèiniti, draga. Kad je veæ budan i pri svijesti, pokušajmo mu dati neku hranu. Ima juhe, a vjerujem da æe srknut! ako mu je ti pružiš.- Oh, naravno. Idem po nju - reèe ona istrèavši daprikrije zbunjenost. Vidjela je kako Rošarija pokušava razgovarati s Džondalarom koji je nespretno stajao i nastojao bitiugodan. Onda se vrati pod šator da uzme ono po što jedošla.- Moram uzeti njihove uprtnjaèe, a Rošarija želi znatikad æe se Tonolan moæi pomaknuti.- Kako si rekla da se zove?- Tonolan. Tako mi je rekao onaj drugi.- Reci Rošariji da æemo se zadržati još jedan ili dvadana. Još nije sposoban za vožnju po uzburkanoj rijeci.- Kako si doznala moje ime, lijepa božice, i kako da te

pitam za tvoje? - Ona se okrenu da se nasmije Tonolanuprije nego što požuri van s uprtnjaèama. On opet leže sazadovoljnim smiješkom, ali se trže kad po prvi put vidjesjedokosog izljeèitelja. Na zagonetnom licu titrao je maèjismiješak, mudar, prodoran i pomalo grabežljiv.- Zar nije mladenaèka ljubav divna - reèe Šamud.Tonolan nije ulovio smisao rijeèi, ali je shvatio hladansarkazam. Zbog toga je bolje pogledao starca.Izljeèiteljev glas nije bio ni dubok ni visok; Tonolan je pokušao zakljuèiti po odjeæi ili ponašanju je li to ženski duboki alt ili muški visoki tenor. Nije se mogao odluèiti, pa iako nije bio svjestan zbog èega se odjednom opustio, osjeæao je da se nalazi u najboljim rukama.Džondalarovo olakšanje bilo je tako oèevidno kad je vidio da Tamija izlazi iz šatora s njihovim uprtnjaèama, daje njoj bilo neugodno što se nije prije vratila.Znala je što ga muèi, ali bio joj je tako smiješan. On joj zahvali s mnogo rijeèi; ona ih nije razumjela ali je shvatila zahvalnost. Zatim on ode prema šumarku. Kad se vratio osjeæao se mnogo bolje u suhim hlaèama, èak je i Tamiji oprostio drski smijeh.Mislim da sam bio prilièno smiješan, pomisli, ali one hlaèe su bile vlažne, i hladne. No, malo smijeha nije velika cijena za njihovu pomoæ. Ne znam što bih uèinio... pitam se samo kako su doznali? Možda izljeèitelj ima i druge moæi

- to bi moglo sve objasniti. Sada mi je jako drago što ima moæ lijeèenja. Nisam vidio Tonolana. Ne znam je li mu bolje ili gore. Vrijeme je da to doznam. Uostalom, brat mi je. Ne mogu me otjerati ako ga želim vidjeti.Džondalar se vrati u logor, odloži uprtnjaèe pokraj vatre, namjerno dugo vremena provede vješajuæi odjeæu da se suši, a zatim pode prema šatoru.Gotovo se sudario s izljeèiteljem, koji je upravo izlazio. Šamud ga brzo odmjeri, a prije nego što je Džondalar mogao išta reæi, nasmiješi mu se ljubazno, odstupi u stranu i pokaza mu pretjerano uslužnom kretnjom da proðe.Džondalar dobro pogleda izljeèitelja. U njegovim prodornim oèima ogledala se i dalje velika vlast, iako se ništa drugo nije moglo naslutiti u njihovoj tamnoj boji. Smiješak, koji se na prvi pogled èinio vrlo ljubaznim, bio je zaprava ironièan. Džondalar je osjetio da ovaj izljeèitelj, kao mnogi ljudi njegova poziva, može biti moæan prijatelj i strašan neprijatelj.Džondalar klimnu kao da za sebe zadržava sud, kratko se osmjehnu iz zahvalnosti i uðe pod šator. Iznenadio se videæi da je Tamija stigla prije njega. Pridržavala je Tonola-novu glavu i prinosila èašu od kosti njegovim ustima.- To sam mogao znati - reèe on kroz radostan smijeh,videæi da mu je brat opet budan i da se oèito bolje osjeæa. -Opet si uspio.Njih oboje pogledaše Džondalara.- Što sam to uspio, veliki brate? - upita Tonolan slabimglasom.- Još nisi ni trepnuo oèima, a veæ si uspio da senajljepša žena u okolici brine o tebi.Tonolanov smiješak bio je najljepši pozdrav bratu. -Imaš pravo kad kažeš da je najljepša. - Tonolan nježno pogleda Tamiju. - Ali što ti radiš u ovom svijetu duhova? l kad malo bolje razmislim, moram ti reæi da je ona moje osobno boštvo. A ti svoje velike plave oèi možeš zadržati za sebe, to zapamti.- Ne brini o meni, mali brate. Kad god me pogleda, onase samo smije.- Na mene se može smijati kad god zaželi - reèeTonolan smiješeæi se djevojci. Ona mu uzvrati osmijehom. -Možeš li zamisliti, probudio sam se od mrtvih i ugledao ovaj

osmijeh? - U njegovim se oèima poèinjalo odražavati obožavanje dok se zagledao u njezine iskrièave oèi.Džondalar preletje pogledom od brata do Tamije i natrag. Što se ovdje dogaða? Tonolan se tek probudio, vjerojatno nije s njom razmijenio nijednu rijeè, a veæ se zaljubio, to bih se mogao zakleti. On opet pogleda ženu, ovaj put pribranije.Kosa joj je bila neodreðene svijetlosmeðe boje, a bila je niža i krhkija od žena koje su Tonolana obièno privlaèile.

Gotovo se moglo pomisliti da je djevojèica. Imala je srcoliko lice pravilnih crta, izgledala je sasvim obièno; prilièno zgodna, ali nipošto iznimna - dok se ne bi nasmiješila.Zatim, kao po nekoj neoèekivanoj èaroliji, zbog nekogtajanstvenog rasporeda svjetla i sjene, nekog istanèanogpomaka u cijelom sklopu, postajala je lijepa, izvanrednolijepa. Tako je potpuna bila ta preobrazba, da je i Džondalaro njoj mislio kao o pravoj ljepotici. Dovoljno je bilo da sejednom nasmiješi, pa da ostavi takav dojam, ali njemu seèinilo da se ona ne smiješi èesto. Sjetio se kako je prije bilasveèana i stidljiva, premda je sada bilo teško to povjerovati.Sva je blistala, sjala, treperila od života, a Tonolan je u njuzurio glupim zaljubljenim oèima.No, Tonolan se i prije zaljubljivao, pomisli Džondalar. Nadam se da joj neæe previše teško pasti kad poðemo.Jedna uzica koja je pridržavala poklopac za dim na rupi u njegovu šatoru bila se razvezala. Vjetar se njome poigravao, Džondalar je to promatrao, ali ništa nije vidio. Bio je budan, još je ležao u vreæi, ali se èudio što ga je prenulo iz tako duboka sna. Nije se micao, ali je osluškivao, mirisao, pokušavao otkriti bilo što neobièno što ga je vjerojatno upozorilo na neposrednu opasnost. Nakon nekoliko èasaka on se izvuèe iz vreæe, pažljivo pogleda oko sebe, zatim proviri iz šatora, ali nije mogao vidjeti ništa neobièno.Nekoliko ljudi okupilo se oko logorske vatre. On se tome pomalo èudio, osjeæajuæi neki nemir i nelagodu. Nešto ga je muèilo, ali nije znao što. Tonolan? Ne, okružen Šamudovom vještinom i Tamijinom skrbi, njegov brat je bio u najboljim rukama. Ne, nije bio nemiran zbog Tonolana. - Hola - obrati se Tamiji koja mu se u prolazu nasmiješila.

Više joj nije bio smiješan. Njihova zajednièka briga o Tonolanu poèela je prerastati u prijateljstvo, iako je njihovo obraæanje bilo ogranièeno na nekoliko osnovnih kretnji i rijeèi koje je nauèio.Ona mu pruži èašu vrele tekuæine. On joj zahvali rijeèima koje su izražavale pojam hvale kod njih, želeæi da naðe nekakav naèin kojim bi im se odužio za pomoæ. Srknu tekuæinu, namršti se, pa nastavi piti. Bio je to biljni èaj, prilièno ukusan, ali ga je iznenadio. Dotad su obièno izjutra pili mesnu juhu. Njuh mu je otkrio da se u drvenoj kutiji na vatri kuha korijenje i žito, ali bez mesa. Trebalo mu je samo nekoliko èasaka da shvati zašto se promijenio jutarnji obrok. Potrošili su meso; nitko nije išao u lov.Polako je ispio piæe, odložio èašu i pohitao pod svoj šator. Ovih dana napravio je teška koplja od johovih stabala, èak ih je previdio kremenim šiljcima. Uzeo je dva velika koplja koja su se naslanjala na šatorske krilo, zatim posegnuo u uprtnjaèu, uzeo nekoliko lakših kopalja za izbacivanje, pa se vratio k vatri. Nije znao mnogo rijeèi, ali lako mu je bilo objasniti da želi poæi u lov, što je bilo odmah prihvaæeno. Sunce se tek pomaljalo iznad obzora, kad se vesela grupa spremila za polazak.Tamija je bila u neprilici. Željela je ostati pokraj ranjenoga stranca èije su je nasmijane oèi navodile na smiješak kad god bi ga pogledala, ali željela je takoðer poæi u lov. Nikada nije propuštala priliku da pomogne lovcima, uvijek je išla s njima otkad zna da je sposobna zajov. Rošarija ju je nagovarala da ide. - Njemu æe biti dobro. Šamud se može o njemu brinuti i bez tebe neko vrijeme, a i ja æu mu biti priruci.Lovaèka družina je veæ bila pošla kad ih je Tamija zovnula i potrèala za njima, još privezujuæi kukuljicu. Džondalar se pitao da li to znaèi da æe i ona s njima u lov. Mlade Zelandonke su se èesto pridruživale svojim lovcima. Žene su mogle birati, ovisno o obièajima u Spilji. Kad bi poèele raðati djecu, žene su obièno ostajale kod kuæe, osim u vrijeme hajke. Kad se išlo u hajku, svi sposobni èlanovi su pomagali da se krdo natjera u stupicu ili preko klisure.Džondalar je volio lovkinje - veæina muškaraca iz njegove Spilje ih je voljela, iako je znao da svi muškarci ne dijele njegove osjeæaje. Govorilo se da žene koje same love bolje znaju ocijeniti poteškoæe i imaju više razumijevanja za

svoje muškarce. Njegova majka je bila poznata po sposobnosti da otkrije trag, i èesto im se pridruživala nakon poroda.Prièekali su da im se Tamija pridruži, zatim su nastavili oštrim korakom. Džondalar pomisli kako temperatura pada, ali su napredovali tako brzo da nije bio siguran dok se nisu zaustavili pokraj potoèiæa koji je vijugao ravnicom tražeæi put prema Majci. Primijetio je kako se nahvatao led duž rubova, dok je punio mijeh vodom.

Skinuo je kukuljicu --krzno mu je ogranièavalo boèni pogled - ali uskoro nije bio jedini koji je ponovo navlaèio krzno na glavu. Zrak je biozaista bridak.Netko je pronašao tragove uzvodno, pa su se svi sjatili oko Džondalara koji ih je prouèavao. Malo prije njih tu se zaustavila obitelj nosoroga da se napoji. Džondalar nacrta plan napada na mokru pijesku, opažajuæi kako se ispod njegova pruta vide kristali leda u zemlji. Dolando mu postavi pitanje svojim prutom, a Džondalar podrobnije obradi crtež. Tako se sporazumješe i krenuše dalje.Žurno su pratili tragove, prelazeæi u lagan trk. To ih je zagrijalo, pa su se kukuljice uskoro opet spustile niz leða. Džondalarova duga plava kosa lepršala je na vjetru. Trebalo im je mnogo dulje nego što su se nadali, ali kad su opazili smeðe dlakave nosoroge ispred sebe, shvatili su zašto se potjera toliko otegla. Životinje su jurile mnogo brže nego obièno - i to ravno na sjever.Džondalar zabrinuto pogleda u nebo. Izgledalo mu je kao golema plavetna zdjela preokrenuta iznad njih, s nekoliko krpica oblaka u daljini. Nije se moglo reæi da se sprema oluja, ali on ne bi oklijevao vratiti se istog èasa, ponijeti Tonolana i pobjeæi. Nitko drugi nije imao ni nakraj pameti povratak, sada kad su sustigli nosoroge. Pitao se da li njihova usmena predaja ukljuèuje i nasluæivanje snijega prema odlaženju nosoroga na sjever, ali je u to sumnjao.Njegova je ideja bila da se poðe u lov, pa bi mu sada bilo teško objasniti zašto odustaje. Želio se vratiti i prenijeti Tonolana na sigurno mjesto, ali kako æe ih uvjeriti da se sprema oluja, kad na nebu nema gotovo oblaèka, a njihovim jezikom ne vlada? Potresao je glavom; prvo æe morati ubiti jednog nosoroga.Kad su se primakli bliže, Džondalar jurnu naprijed, nastojeæi dostiæi posljednjega u povorci - mladog nosoroga

koji još nije bio izrastao do pune velièine i teško je održavao korak svojih starijih roðaka. Odvojivši se od ostalih lovaca, Džondalar poèe vikati i mahati rukama, nastojeæi privuæi pažnju mladog nosoroga, ne bi li ga skrenuo s puta ili zaustavio. Ali mladi nosorog se nije obazirao na èovjeka; grabio je prema sjeveru s upornom tvrdoglavošæu svih drugih životinja. Teško æe privuæi ièiju pažnju, pomisliše, i to ih zabrinu. A Džondalara je plašilo brzo primicanje oluje.Krajem oka on opazi da ga Tamija sustiže, i to ga iznenadi. Njezino hramanje se jasno vidjelo, ali joj nije smanjivalo brzinu. Džondalar joj klimnu diveæi joj se nesvjesno. Ostatak lovaèke družine ih je slijedio, nastojeæi okružiti jednu životinju a ostale natjerati u bijeg. Ali nosorozi nisu bili životinje krda, nisu se družili i nije ih lako bilo zavesti ni otjerati, jer njihova sigurnost nije ovisila o mnoštvu - oni su se kao jedinke mogli održati. Dlakavi nosorozi bili su nezavisna, razdražljiva stvorenja, koja su se rijetko družila u veæim skupinama, tek po dvoje-troje u obitelji, a uvijek su predstavljali nepredvidljivu opasnost. Lovci su oko njih uvijek bili mnogostruko oprezni.Po prešutnom sporazumu svi se lovci usredotoèiše na mladunèe koje je zaostalo, ali ni njihova vika ni njihovo približavanje nisu ga usporili ni ubrzali. Napokon Tamija privuèe njegovu pažnju kad je skinula kukuljicu i mahnula njome ispred njegova nosa. Usporio je korak, okrenuo glavu prema neèemu što mu je ušlo u vidokrug, i èasak je neodluèno oklijevao.To je lovcima pružilo priliku da ih sustignu. Rasporedili su se oko životinje, oni s teškim kopljima primaknuše se bliže, dok oni s lakšim kopljima naèiniše širi krug, spremni priskoèiti u pomoæ teže naoružanima ako bude trebalo. Nosorog stade; èinilo se da nije svjestan da ostatak njegove skupine hitro odmièe na sjever. Zatim poèe polagano trèati, skreæuæi za kukuljicom koja je vijorila na vjetru. Džondalar se primaèe Tamiji i opazi kako Dolando èini to isto.Zajim jedan mladiæ, u kojem Džondalar prepozna onoga što je stajao na brodu, mahnu svojom kukuljicom i pretrèa ih jureæi prema životinji. Zbunjeni nosorog uspori trk za djevojkom, promijeni smjer i naže za mladiæem. Veæi pokretni cilj bilo mu je lakše slijediti; prisutnost tolikih lovaca pobrkala mu je njuh pa se morao oslanjati na slabi vid. Kad

osmijeh? - U njegovim se oèima poèinjalo odražavati obožavanje dok se zagledao u njezine iskrièave oèi.Džondalar preletje pogledom od brata do Tamije i natrag. Što se ovdje dogaða? Tonolan se tek probudio, vjerojatno nije s njom razmijenio nijednu rijeè, a veæ se zaljubio, to bih se mogao zakleti. On opet pogleda ženu, ovaj put pribranije.Kosa joj je bila neodreðene svijetlosmeðe boje, a bila je niža i krhkija od žena koje su Tonolana obièno privlaèile. Gotovo se moglo pomisliti da je djevojèica. Imala je srcoliko lice pravilnih crta, izgledala je sasvim obièno; prilièno zgodna, ali nipošto iznimna - dok se ne bi nasmiješila.

Zatim, kao po nekoj neoèekivanoj èaroliji, zbog nekog tajanstvenog rasporeda svjetla i sjene, nekog istanèanog pomaka u cijelom sklopu, postajala je lijepa, izvanredno lijepa. Tako je potpuna bila ta preobrazba, da je i Džondalar o njoj mislio kao o pravoj ljepotici. Dovoljno je bilo da se jednom nasmiješi, pa da ostavi takav dojam, ali njemu se èinilo da se ona ne smiješi èesto. Sjetio se kako je prije bila sveèana i stidljiva, premda je sada bilo teško to povjerovati. Sva je blistala, sjala, treperila od života, a Tonolan je u nju zurio glupim zaljubljenim oèima.No, Tonolan se i prije zaljubljivao, pomisli Džondalar. Nadam se da joj neæe previše teško pasti kad poðemo.Jedna uzica koja je pridržavala poklopac za dim na rupi u njegovu šatoru bila se razvezala. Vjetar se njome poigravao, Džondalar je to promatrao, ali ništa nije vidio. Bio je budan, još je ležao u vreæi, ali se èudio što ga je prenulo iz tako duboka sna. Nije se micao, ali je osluškivao, mirisao, pokušavao otkriti bilo što neobièno što ga je vjerojatno upozorilo na neposrednu opasnost. Nakon nekoliko èasaka on se izvuèe iz vreæe, paljivo pogleda oko sebe, zatim proviri iz šatora, ali nije mogao vidjeti ništa neobièno.Nekoliko ljudi okupilo se oko logorske vatre. On se tome pomalo èudio, osjeæajuæi neki nemir i nelagodu. Nešto ga je muèilo, ali nije znao što. Tonolan? Ne, okružen Šamudovom vještinom i Tamijinom skrbi, njegov brat je bio u najboljim rukama. Ne, nije bio nemiran zbog Tonolana.- Hola - obrati se Tamiji koja mu se u prolazu nasmiješila.

Više joj nije bio smiješan. Njihova zajednièka briga o Tonolanu poèela je prerastati u prijateljstvo, iako je njihovo obraæanje bilo ogranièeno na nekoliko osnovnih kretnji i rijeèi koje je nauèio.Ona mu pruži èašu vrele tekuæine. On joj zahvali rijeèima koje su izražavale pojam hvale kod njih, želeæi da naðe nekakav naèin kojim bi im se odužio za pomoæ. Srknu tekuæinu, namršti se, pa nastavi piti. Bio je to biljni èaj, prilièno ukusan, ali ga je iznenadio. Dotad su obièno izjutra pili mesnu juhu. Njuh mu je otkrio da se u drvenoj kutiji na vatri kuha korijenje i žito, ali bez mesa. Trebalo mu je samo nekoliko èasaka da shvati zašto se promijenio jutarnji obrok. Potrošili su meso; nitko nije išao u lov.Polako je ispio piæe, odložio èašu i pohitao pod svoj šator. Ovih dana napravio je teška koplja od johovih stabala, èak ih je providio kremenim šiljcima. Uzeo je dva velika koplja koja su se naslanjala na šatorsko krilo, zatim posegnuo u uprtnjaèu, uzeo nekoliko lakših kopalja za izbacivanje, pa se vratio k vatri. Nije znao mnogo rijeèi, ali lako mu je bilo objasniti da želi poæi u lov, što je bilo odmah prihvaæeno. Sunce se tek pomaljalo iznad obzora, kad se vesela grupa spremila za polazak.Tamija je bila u neprilici. Željela je ostati pokraj ranjenoga stranca èije su je nasmijane oèi navodile na smiješak kad god bi ga pogledala, ali željela je takoðer poæi u lov. Nikada nije propuštala priliku da pomogne lovcima, uvijek je išla s njima otkad zna da je sposobna za lov. Rošarija ju je nagovarala da ide. - Njemu æe biti dobro. Šamud se može o njemu brinuti i bez tebe neko vrijeme, a i ja æu mu biti pri ruci.Lovaèka družina je veæ bila pošla kad ih je Tamija zovnula i potrèala za njima, još privezujuæi kukuljicu. Džondalar se pitao da li to znaèi da æe i ona s njima u lov. Mlade Zelandonke su se èesto pridruživale svojim lovcima. Žene su mogle birati, ovisno o obièajima u Spilji. Kad bi poèele raðati djecu, žene su obièno ostajale kod kuæe, osim u vrijeme hajke. Kad se išlo u hajku, svi sposobni èlanovi su pomagali da se krdo natjera u stupicu ili preko klisure.Džondalar je volio lovkinje - veæina muškaraca iz njegove Spilje ih je voljela, iako je znao da svi muškarci ne dijele njegove osjeæaje. Govorilo se da žene koje same love bolje znaju ocijeniti poteškoæe i imaju više razumijevanja za

se veæ primakao blizu cilja, druga jureæa sjenka proleti izmeðu njega i mladiæa. Dlakavac opet zaslade, neodluèan za kojim pokretnim ciljem da krene.Promijenio je pravac i jurnuo za drugim koji je bio tako izazovno blizu. Ali onda se uplete nova sjena, mašuæi velikim ogrtaèem, a kad joj se mladi nosorog približi, opet projuri nešto novo, ovaj put tako blizu da ga je udarilo krznom po gubici. To je nosoroga još više zbunilo; poèeo se ljutiti, smrtonosno ljutiti. Frktao je, kopao zemlju nogama, pa onda, kad mu se primakla nova dosadna figura, jurnuo je za njom najveæom brzinom.Mladiæ s rijeke teško je održavao razmak, pa je skrenuo, ali je nosorog skrenuo za njim. Životinja se ipak umarala. Mladi nosorog je stalno jurio za tim nesnosnim trkaèima, tamo-amo, ne mogavši ni jednoga dostiæi. Kad je opet jedan trèeæi lik strugnuo ispred njegova roga, dlakavac zaslade, spusti glavu i dotaknu zemlju, pa se usredotoèi na lepršavu sjenu koja je poskakivala ispred njega. Džondalar prilrèa sležuæi teško koplje. Morao je pogoditi nosoroga prije nego što ovaj doðe do daha. Dolando se primaèe s druge strane u istoj namjeri, a nekolicina drugih poèe ih opkoljavali. Tamija je mahala kukuljicom, oprezno se približavala i nastojala prikovali nosorogovu pažnju. Džondalar se nadao da je živolinja iscrpljena kao šio je izgledala. Svi su pozorno gledali Tamiju i nosoroga. Ne

znajuæi ni sam zašlo, Džondalar pogleda na sjever - možda je nesvjesno provjeravao približavanje oluje.- Pazi! - viknu. - Sa sjevera! Nosorog!Ali izgledalo je da drugi ne razumiju što želi reæi. Nisu shvaæali njegove povike, niti su vidjeli razbješnjelu ženku koja je prema njima jurila svom snagom.- Tamija, Tamija! Sjever! - viknu opet pokazujuæi kopljem.Ona pogleda na sjever, prateæi šiljak njegova koplja, i vrisnu upozoravajuæi mladiæa koji je bio najbliže smrtonosnoj ženki. Oslali pojuriše da mu pomognu, zaboravljajuæi umorno mladunèe. Ono se možda odmorilo, ili je miris ženke obnovio snagu u njemu, pa odjednom jurnu prema osobi koja mu je lako izazovno mahala kukuljicom oko glave.Tamija je imala sreæe šio mu je bila tako blizu, pa mje imao vremena da se zaleli, a njegovo frktanje ju je na

vrijeme opozorilo, Džondalara takoðer. Ona se izmaèe, izbježe njegov rog i doðe mu iza leða.Nosorog uspori trk, tražeæi melu koja mu je izmakla, ali nije vidio visokog muškarca koji mu se primicao dugaèkim koracima. Kad ga je opazio, bilo je prekasno. Njegovo malo oko u lom èasu izgubi i ono malo vida što je imalo. Džondalar je uspio pogodili njegov ranjivi olvor i žarili mu koplje u mozak.Slijedeæeg Irenulka pomraèj mu se i druga sirana, kad ga djevojka pogodi u drugo oko. Živolinja je izgledala kao da je iznenaðena, zatim je posrnula, klekla, poèela gubiti životnu snagu i svalila se na zemlju.Oko nje se razliježe vika. To su dva lovca bježala velikom brzinom u razlièilim pravcima. Odrasla ženka nasr-lala je na njih. Ali kad se približila mladunèelu, usporila je korak, projurila mimo njega, žalim se okrenula i vralila do mladog mužjaka koji je nepomièno ležao na zemlji, dok mu je iz svakog oka virilo po jedno koplje. Ona ga gurnu rogom, polièuæi ga da uslane. Žalim okrenu glavu lijevo i desno, prebaci težinu s noge na nogu, kao da se želi odluèili.Neki lovci pokušaše skrenuli njezinu pažnju, mahnuše kukuljicama i ogrtaèima prema njoj, ali ona ih nije vidjela ili se prelvarala da ih ne vidi. Ponovno je gurnula mladog nosoroga, a onda, odgovarajuæi na poziv nekog dubljeg nagona, okrenu se i udari na sjever.- Kažem li, Tonolan, bilo je gušio. Ali ženka je svakakohljela na sjever, nije joj se oslajalo.- Misliš da se sprema snijeg? - upila Tonolan gledajuæimelem na rani, pa opel vrali pogled na brala.Džondalar polvrdno klimnu glavom. -Ali ne znam kako bih rekao Dolandu da bi dobro bilo krenuli prije meæave, kad na nebu nema oblaka... Ne bi mi pomoglo ni da govorim njihovim jezikom.- l ja veæ nekoliko dana mirišem snijeg. Vjerojalnoprikuplja snagu da nas dobro zamete.Džondalar je bio siguran da temperalura slalno pada, a iduæeg julra se uvjerio u lo kad je morao razbili ledenu koru koja se slvorila u èaši èaja oslavljenog preko noæi pokraj valre. Pokušao je opel izrazili svoju zabrinulosl, ali bez

uspjeha, pa Je nemirno promatrao sve oèitije znakove promjene vremena. Odahnuo bi videæi kako se iza planina dižu gusti oblaci i ispunjavaju plavu nebesku zdjelu, da se nije nalazio pred neposrednom opasnošæu.Èim je vidio da se poèinje raspremati logor, odmah je rastavio svoj šator i spremio obje uprtnjaèe. Dolando se nasmiješio videæi njegovu brzinu, zatim mahnuo prema rijeci, ali u njegovim oèima je bilo nemira i duboke zabrinutosti. Džondalaru je sve bilo jasno kad je vidio kako nabujala rijeka ljulja brod i napinje konope.Izrazi na licima ljudi koji su preuzeli njegove uprtnjaèe i složili ih pokraj rasjeèenih komada nosoroga bili su mirniji, ali to nije ohrabrilo Džondalara. lako je jako želio da se poðe, nimalo mu se nije sviðalo prijevozno sredstvo. Pitao se kako æe Tonolana prenijeti na brod, pa se vratio da im bude pri ruci.Džondalar je promatrao kako se logor brzo i spretno rasprema, znajuæi da ponekad neèija pomoæ može biti najbolja ako se samo stoji sa strane i ne smeta. Primijetio je da na odjeæi tih ljudi ima nekih meðusobnih razlika; oni koji su podigli zaklone na zemlji nazivali su sebe Šamudoncima, a oni koji su boravili na brodu nazivali su se Ramudoncima. Ipak se nije moglo reæi da pripadaju razlièitim plemenima.Lako su se sporazumijevali, mnogo su se šalili, nije se mogla vidjeti nikakva izvještaèena uljudnost koja obièno obilježava prikrivenu napetost kad se susretnu razlièita plemena. Èinilo se da govore istim jezikom, dijelili su svu hranu i radili zajedno. Ipak je primijetio da polando zapovijeda na zemlji, dok su ljudi s broda slušali drugog èovjeka.

Ispod šatora izaðe izljeèitelj, a za njim dva muškarca noseæi Tonolana na èudnim nosilima. Dva johova kolca bila su dobro povezana konopima s broda, a izmeðu njih je ležao ranjenik koji je opet bio posebno svezan. Džondalar pohita prema njima, primjeæujuæi da Rošarija poèinje spuštati šator. Njezini nemirni pogledi prema nebu i prema rijeci uvjeriše Džondalara da se ni ona nimalo ne veseli putovanju.- Rekao bih da su ti oblaci puni snijega - reèe Tonolan kad vidje brata kraj sebe. - Ne vide se planinski vrhunci; na sjeveru veæ sigurno sniježi. Nešto æu ti reæi, iz ovog položaja mnoge stvari drukèije izgledaju.Džondalar pogleda oblake koji su se kotrljali preko

planina i skrivali zaleðene vrhunce, gurajuæi se kao da žele što prije ispuniti svijetli modri prostor. Džondalar je mrko promatrao što se dogaða na nebu, kao da prijeti elementima, ali je pokušao sakriti strah u oèima. - Je li to tvoja izlika da se izležavaš? - reèe, pokušavajuæi se nasmijati.Kad su stigli do debla koje je virilo iz rijeke, Džondalar zaostade da promatra kako dva nosaèa održavaju ravnotežu noseæi teret preko nepouzdana brvna, a zatim preko vrlo krhke daske. Sad je shvatio zašto su Tonolana tako dobro svezali za nosila. Zakoraèio je za njima, s mukom se" održavajuæi uspravno, te s još više poštovanja gledao ljude koji su mu prenijeli brata. Kad su Rošarija i Šamud prepustili svoje tvrdo svezane omote kolaca i koža dvojici Ramudo-naca da ih odnesu na brod, a zatim sami stupili na deblo, prve bijele pahuljice poèele su lepršati iz natmurenog neba. Odražavajuæi raspoloženje neba iznad sebe, rijeka je huèala i pjenila se - obilje oborina na planinama oèitovalo se i ovdje u nizini.Deblo se ljuljalo drukèije nego brod, pa se Džondalar nagnu preko ruba i pruži ruku ženi. Rošarija ga zahvalno pogleda i prihvati ruku koja je gotovo podiže na brod. Ni Samudu nije bila mrska njegova pomoæ, u njegovu pogledu bilo je takoðer iskrene zahvalnosti.jedan èovjek je još bio na obali. On oslobodi jedan svezani konop, zatim uštrca deblom na brod, da bi se odmah zatim podigla daska. Nabujala snaga koja je pokušavala povuæi sve na površini nizvodno suzbijala se sada samo onim drugim konopom i s nekoliko drugih vesala u rukama veslaèa. Konop popusti, brod se trže, a vodena snaga iskoristi trenutak. Džondalar se èvrsto prihvati za bok broda koji poèe poskakivati po matici Sestre.Oluja se brzo primicala, pahuljice su poèele smanjivati vidljivost. Razlièiti predmeti plutali su zajedno s njima razlièitim brzinama - velika natopljena debla, isprepleteno grmlje, trule strvine, poneka santa leda - izazivajuæi u Džondalaru strah od sudara. Gledao je kako promièe obala, a pogled mu se zadrža na johovu šumarku. Nešto je bilo zapeto u jednoj krošnji i lepršalo na vjetru. Jedan jaèi zapuh oslobodi taj predmet i ponese ga prema rijeci. Kad je pao u vodu, Džondalar odjednom shvati da je to njegova krvava ljetna košulja. Je li ona cijelo to vrijeme vijorila na

onom stablu? Plivala je neko vrijeme dok se nije namoèila i potonula.Tonolana su skinuli s nosila i naslonili na brodski bok; bio je blijed, vidjelo se da trpi bolove i da je uplašen, ali se blago smiješio Tamiji koja je bila kraj njega. Džondalar se smjesti bliže njima, mršteæi se zbog prijašnjeg straha i panike. Zatim se sjeti velike radosti koju je u njemu izazvao brod kad se pojavio, pa se opet upita kako su doznali da im treba pomoæ. Odjednom mu sinu: možda im je krvava košulja pokazala put. Ali kako su znali da uopæe treba doæi? l zašto su poveli Samuda?Brod je poskakivao na uzburkanoj vodi, a Džondalara poèe zanimati njegova snažna graða. Dno je bilo napravljeno od jednog velikog komada, od cijelog debla koje je bilo izdubljeno, s proširenjem u sredini. Sa strane je bio pridodan red dasaka, koje su se djelomièno preklapale i bile èvrsto svezane, proširujuæi tako bokove i sužavajuæi se na pramcu. Duž bokova bili su ravnomjerno rasporeðeni potpornji, a izmeðu njih pružene daske na kojima su sjedili veslaèi. Trojica su bila ispred prvog sjedala.Džondalarovo oko pratilo je graðu broda i nije primijetilo da se ispod pramca nalazi deblo. Kad je bolje pogledao, srce mu je jaèe zakucalo. Ispod pramca, izmeðu toga debla i jedne usput pokupljene grane, uz samo dno broda bila je ljetna kožna košulja umrljana krvlju. Deveto poglavlje- Ne budi tako pohlepna, Njisko - upozori Ejla ždrebicu koja je srkala posljednje kapi vode s dna drvene zdjele. -Ako sve popiješ, morat æu još otopiti leda. - Ždrebica frknu, potrese glavom i žabi nos u zdjelu. - Ako si žedna, donijet æu još leda. Hoæeš li poæi sa mnom?Ejlin slijed misli veæ se po obièaju usmjeravao prema mladom konjèetu. Ponekad je to bilo više od slika u mislima, a èesto se komuniciranje izražavalo kretnjama, položajima tijela, izrazima lica koji su Ejli bili najprisniji; ali mlada životinja je bila sklonija odgovorima na njezin glas, pa je to poticalo Ejlu da se više oglašava. Za razliku

od èlanova Plemena, njoj nije bilo teško ispuštati najrazlièitije glasove; samo se njezin sin mogao s njom usporediti u tome. Igrali su se oponašajuæi besmislene slogove, ali neki od njih veæ su poèinjali dobivati znaèenje, l u razgovorima s konjèetom Ejla je naginjala stvaranju rijeèi i novih glasova. Oponašala je glasanje životinja, izmišljala nove kombinacije zvukova i rijeèi, èak je ukljuèivala i neke besmislene slogove iz igre sa svojim djetetom. Kad nije bilo nikoga da prijekim okom gleda na tu njezinu zabavu, uživala je u njoj. Ovdje se do mile volje prepuštala stvaranju toga jezika, ali ga je razumjela samo ona i - na svoj naèin - mlada ždrebica.Ejla omota noge, ogrnu se i uze pokrivala za ruke. Provuèe ruku kroz otvor na dlanu da zadjene praæku za pas i sveže košaru. Zatim uze razbijaè leda, dugaèku konjsku kost koja je bila razbijena da se iz nje izvadi moždina, pa zatim naoštrena i nazubljena, te krenu.- No, Njisko, idemo - zovnu ždrebicu. Odmaèe tešku turovu kožu, nekadašnji svoj šator, koja je visila na kolcima kao vjetrobran na ulazu u spilju. Konjèe istrèa i poðe za

njom niz strminu. Kad je Ejla izbila iza litica, doèeka je snažan vjetar koji je puhao iznad smrznuta potoka. Našla je mjesto gdje joj se èinilo da može razbiti led, pa je odsjekla nekoliko ploèa i kocaka.- Mnogo je lakše skupiti snijeg nego razbijati led, Njisko - reèe ona tovareæi košaru. Zaslade da doda malo nanesenoga drvlja, zahvalna što ga tu ima u izobilju. - Zime su ovdje suhe, i hladnije. Nedostaje mi snijeg, Njisko. Ono malo što ga ovdje padne ne slièi na snijeg, samo je hladan. Odloži drva kraj ognjišta, a led premjesti u veliku zdjelu. Primaèe je vatri da se od topline rastopi malo leda prije nego što ga metne u lonac za otapanje. Trebalo je u lonac najprije naliti malo vode, inaèe bi izgorio na plamenu. Zatim baci pogled po udobnoj spilji u kojoj se vidjelo nekoliko zapoèetih radova, razmišljajuæi èega bi se prihvatila toga dana. Ali bila je nemirna. Ništa je nije privlaèilo dok nije ugledala nekoliko novih kopalja, nedavno naèinjenih.Možda æu u lov, pomisli. Veæ dugo nisam bila u stepi. Ipak ne mogu ponijeti koplja. Namršti se. Ne bi mi bila od koristi, ne mogu se toliko primaknuti da ih upotrijebim. Uzet æu praæku i prošetati se. Napunila je nabore oblucima koje je donijela u spilju da ih ima pri ruci ako se vrate hijene. Zatim navali drva na vatru i napusti spilju.Njiska ju je pokušala slijediti uz kamenitu padinu prema stepi, zatim samo njisnula za njom. - Ne boj se, Njisko. Neæu se dugo zadržati. Bit æe sve u redu.Kad je stigla na vrh, vjetar joj je zgrabio kukuljicu i zaprijetio da je otrgne. Ona je nabi na èelo i priteže vrpcu, pa istupi iznad ruba i pogleda uokolo. Ljetni krajolik ispucale zemlje i uvela raslinja izgledao je da buja životom u usporedbi sa smrznutom pustoši zimske stepe. Oštar vjetar brijao je ravnicu i javljao se razlièitim zvucima koji su sezali od urlikanja i zavijanja do skièanja i dubokog mumljanja. Šibao je golu zemlju, podizao prašinu i zrnat snijeg iz rupa, da bi ih opet nanosio na druga udubljena mjesta.Ejla bolje navuèe kukuljicu i stupi na otvoren prostor. Od jaka zapuha ponestade joj daha. Ona zakašlja i ispljunu. Vidjela je kako joj se pljuvaèka smrznula prije nego što je pala na zemlju i odskoèila kao kuglica leda.Što ja ovdje radim? Nisam znala da je tako hladno, pomisli. Vratit æu se odmah.Okrenula se, ali je zastala zaboravivši jaku hladnoæu. U

blizini je prolazilo krdo mamuta; zemlja je tutnjila od golemih dlakavih gromada s dugaèkim savijenim kljovama. Ova gola i pusta zemlja je njihov zavièaj; oštra trava koja puca od hladnoæe održava ih na životu. Ali kad su se prilagodili ovoj klimi, postali su nesposobni za život u drugoj. Njihovi dani su bili odbrojeni; postojat æe dok se ne povuèe ledenjak.Ejla ih je promatrala kao da je oèarana, sve dok nisu išèezli u kovitlavu snijegu, zatim pohitala da što prije preskoèi rub i skloni se od vjetra. Sjetila se da se slièno osjeæala kad je prvi put ugledala svoje utoèište. Što bi sa mnom bilo da nisam našla ovu dolinu? Pomilovala je ždrebicu koja ju je doèekala na izbojku, zatim stala na kraj litice i pogledala niz dolinu. U njoj je snijeg bio malo dublji, osobito na mjestima gdje je bilo smetova, ali je bio jednako suh i hladan.Ali dolina joj je pružila zaklon od vjetra, i spilju. Bez nje ikrzna i vatre u njoj - ona ne bi preživjela; ona nije dlakavostvorenje. Dok je stajala na izbojku, vjetar donese do njenihušiju zavijanje vukova. Dolje je polarna lisica prelazila preko

smrznuta potoka, jedva se vidjela zbog bjeline krzna. Ejlaopazi neko gibanje u dnu doline i prepozna oblik spiljskoglava; njegovo smeðe krzno dobilo je zimski preljev bjeline igustoæu protiv hladnoæe. Èetveronožni grabežljiva prilagoðuju se okolini svoga plijena. Ejla i njoj slièni prilagoðujuokolinu sebi. "Ejla se trgnu èuvši štektanje u blizini i vidje hijenu na rubu stepe. Posegnu za praækom, ali strvinar se sakri iza kamenja, zatim se vrati u ravnicu. Njiska joj se primaèe, nježno zarza i blago je gurnu. Ejla se bolje omota konjskom kožom, zagrli Njisku oko vrata i vrati se s njom u spilju.Ejla je ležala budna na ležaju i gledala poznate oblike kamena iznad glave, pitajuæi se zašto se odjednom probudila. Podiže glavu i pogleda prema Njiski. l njezine su oèi bile otvorene, gledale su ženu, ali u njima nije bilo zabrinutosti. Ali Ejla se od nje sigurno razlikovala.

Zavukla se meðu krzna ne želeæi napustiti njihovu toplinu i bacila pogled oko sebe da vidi dom koji je osnovala. Radovi u toku bili su razbacani na sve strane, ali vidjelo se i mnogo dovršenih komada oruða i posuda duž zida, s druge strane police za sušenje. Bila je gladna i oko joj poleti Dolina konja na policu. Nalila je konjsku mast u èista crijeva, a kobasice su visile kraj raznovrsnih suhih trava i zaèina obješenih za korijenje.Poèela je razmišljati o doruèku. Juha sa sušenim mesom, malo masti da bude krepkija, zaèini, možda malo žita. Zbacila je sa sebe krzna i brzo se obukla i obula, zatim uzela risovo krzno s ležaja, još toplo od njezine tjelesne topline, i požurila da se pomokri na daljem kraju izbojka. Odmakla je vjetrobran i udahnula.Suprotne stijene nosile su bijeli pokrivaè koji je napadao po noæi. Snijeg se sjajio na suncu, odražavajuæi vedro nebo iznad sebe. Trebalo joj je nekoliko èasaka da shvati tu zapanjujuæu promjenu. Zrak je bio miran. Nije bilo ni daška vjetra.U dolini su se znale smjenjivati dvije klime, jer se nalazila na granici. Sad je prevladala južna strana. Duboki snijeg podsjetio ju je na zimske uvjete koji su vladali oko plemenske spilje, a za Ejlu je to predstavljalo osjeæaj doma.- Njisko! - zovnu ždrebicu. - Izaði! Pao je snijeg! Zapromjenu je stvarno napadao!Odjednom se sjeti zbog èega je izašla pred spilju, pa Ostavi prve tragove na bjelini otrèavši na drugi kraj izbojka. Kad se vratila, zatekla je ždrebicu kako oprezno gazi po toj mekoj tvari, priginje glavu i njuška, zatim frkæe na tu èudnovatu hladnu površinu. Pogledala je Ejlu i njisnula.- Doði, Njisko. Neæe ti ništa biti.Ždrebica još nije doživjela tako dubok snijeg; znala gaje kao nešto što nanosi vjetar i slaže u smetove. Kopito joj propade u drugom pokušaju, pa opet zanjiska kao da od žene traži ohrabrenje. Ejla povede mladu životinju dok se nije osmjelila, zatim se nasmija njezinu èudnom ponašanju kad joj je prirodna znatiželja prerasla u veselje. Uskoro Ejla oæutje da nije prikladno odjevena za stajanje ispred spilje. Bilo je hladno.- Idem skuhati èaj i nešto za jelo. Ali nemam dovoljnovode, moram po led ... - Nasmija se. - Ne moram razbijatiled na potoku. Samo æu lonac napuniti snijegom! Bi li željelatoplu kašu za doruèak, Njisko?Kad su se najeli, Ejla se obuèe toplo i izaðe opet van. Snijeg ju je oduševio. Iznijela je košare i zdjele, napunila ih i metnula kraj vatre da se snijeg otapa. Odluèi da se opere. Imala je obièaj prati se otopljenim snijegom, ali joj je bilo

teško sjeæi led za piæe i kuhanje. Pranje bi bilo nerazumna raskoš.Naložila je vatru drvima koja su bila spremljena u pozadini spilje, zatim oèistila snijeg s drvlja koje je bilo pred spiljom i unijela ga. Voljela bih da mogu spremiti vodu kao drva, pomisli. Ne znam koliko æe se dugo snijeg zadržati. Izaðe po nov naramak drva i ponese zdjelu za snijeg. Kad ju je napunila i iskrenula, vidjela je da je snijeg zadržao njezin oblik. Pitam se... Zašto ne bih mogla tako naslagati snijeg? Kao hrpu drva?Ta ju je ideja zagrijala, pa je uskoro mnogo negažena snijega bilo nagomilano kraj ulaza u spilju, uz liticu. Zatim je napravila stazu do potoka. Njiska je iskoristila prigodu i otrèala u polje. Ejline su oèi sjale i obrazi su joj se rumenjeli dok je sa zadovoljstvom promatrala veliku hrpu snijega pokraj spilje. Opazi dio izbojka koji nije bio

posve oèišæen, pa odluèno krenu tamo. Nagnula se preko ruba i vidjela Njisku kako opreznim koracima ispituje nepoznate nanose.Kad se osvrnula na snježnu gomilu, zastala je i zaèudila se èudnovatoj misli koja joj se rodila u glavi. Gomila je naèinjena od mnogo iskrenutih zdjela snijega, a s njezina je mjesta slièila na lice. Skupila je malo više snijega, prišla gomili, nabila ga na odreðeno mjesto i odmaknula se da vidi što je nastalo.Da je nos malo veæi, to bi bilo nalik na Bruna, pomisli skupljajuæi još snijega. Stavila ga je na mjesto, iskopala rupu, izravnala jednu izboèinu i opet se odmakla.Oèi su joj se vragoljasto nasmiješile. - Zdravo, Brun -mahnu, pa se rastuži. Stvarni Brun ne bi volio da se ona obraæa grudi snijega njegovim imenom. Imena su predra-gocjene rijeèi da se njima igra. Pa ipak, to slièi na njega. Ali, možda bih morala biti pristojnija. Ne dolikuje ženi da pozdravlja voðu kao da joj je brat. Moram zatražiti dopuštenje, pomisli, pa u igri sjede ispred gomile snijega i pogleda u zemlju - to je bio pravilan položaj žene u Plemenu kad je željela razgovarati s muškarcem.Smiješeæi se u sebi, Ejla je sjedila kao da zaista oèekuje tapšanje po ramenu, znak da može govoriti. Tišina postade teška, a kamen na kojem je sjedila hladan i tvrd. Postala je smiješna sama sebi što sjedi. Snježni Brunov lik neæe je potapšati po ramenu, kao što je nije ni Brun potapšao kad je posljednji put pred njim sjedila. Upravo su je bili prbkleli,

bez obzira na to što je bila nedužna, pa je željela zamoliti voðu da zaštiti njezina sina od Braudove mržnje. Ali Brun je od nje odvratio lice: bilo je prekasno, ona je veæ bila mrtva. Odjednom išèeznu njeno veselo raspoloženje. Ustala je i zurila u snježni lik koji je napravila.- Ti nisi Brun! - mahnu Ijutito i razbi ono što je pažljivopravila. - Ti nisi Brun! Ti nisi Brun! - Udrala je šakama posnijegu brišuæi svaku sliènost s licem. - Nikada više neæuvidjeti Bruna. Nikada neæu vidjeti Darka. Nikada nikoganeæu više vidjeti, nikada! Ja sam sama. - Iz grudi joj se otetužaljka, zajeca. - Oh, zašto sam sama?Pala je na koljena i zarila lice u snijeg, plaèuæi. Željela je potonuti u toj hladnoj tvari, nestati. Onda je osjetila nešto top! na licu i èula blagu njisku. Pokušala je zaboraviti i Njisku. Ždrebica je ponovo gurnu; Ejla otvori oèi i ugleda dugu njušku stepskog konja. Ispruži ruke, zagrli ždrebicu i zaroni lice u njezinu èupavu dlaku.- Ti želiš da ustanem, je li, Njisko? - Ždrebica potreseglavom gore-dolje kao da je razumjela, a Ejla je željela u topovjerovati. Njezin osjeæaj opstanka bio je veoma snažan;trebat æe nešto mnogo jaèe nego samoæa da bi se predala, lu Brunovu Plemenu ona je stalno bila osamljena, iako su je"neki voljeli. Uvijek je bila razlièita od drugih. Voljela jedruge, a njihova potreba za njom - kad je Iza bila bolesna,kad je Kreb ostario, kad je rodila sina - davala je razlog isvrhu njezinu životu.- Imaš pravo, bolje je da ustanem. Ne mogu te ostavitida budeš sama, Njisko. Sva sam se smoèila ovdje, obuæi æunešto suho. Zatim æemo napraviti kašu. Ti voliš toplu kašu,je li?Ejla je promatrala kako se dva polarna lišæa svaðaju oko ženke, a snažni lisièji vonj parenja osjeæao se i gore na izbojku. Ljepše izgledaju zimi, ljeti su tek priprosto smeði. Ako želim bijelo krzno, moram ga sada uzeti, pomisli, ali se ne rnaši praæke. Jedan mužjak je pobijedio i zahtijevao je svoju nagradu. Lisica oglasi njegov èin promuklim krikom kad je skoèio na nju.Taj krik ispušta samo kad se pari. Tko zna da li ona to voli. Meni se nikada nije svidjelo, èak ni kad me više nije boljelo. Ali drugim ženama se sviðalo. Zašto sam bila tako

razlièita? Samo zato što nisam voljela Brauda? Zbog èega je ta razlika? Zar lisica voli toga mužjaka? Voli li to što on èini? Ona ne bježi.Nije to bilo prvi put da se Ejla odrièe lova i promatra lisice i druge mesožderne životinje. Èesto je po cio dan promatrala životinje koje joj njezin totem odobrava loviti i otkrivala da su to zanimljiva biæa. Muškarci u Plemenu lovili su biljoždere, pa premda su mogli slijediti grabežljivce radi topla krzna, nikada ih nisu rado progonili. Oni se

prema njima nisu odnosili na poseban naèin kao Ejla.Onaj lisièji par ju je opèinjavao, iako ih je dobro poznavala; mužjakovo brzo trzanje i ženkino krièanje razbuðivalo je u njoj misli koje se nisu ticale samo lova. Svake godine potkraj zime tako su se parili. U proljeæe, kad im dlaka promijeni boju, ta lisica æe dobiti mlade. Pitam se hoæe li ostati ovdje pod gomilom-granja, ili æe negdje drugdje naæi brlog. Nadam se da æe ostati. Ona æe ih dojiti, poslije æe im davati napola sažvakanu hranu iz svojih usta. Onda æe donositi mrtav plijen, miševe, krtice i ptice. Ponekad æe dovuæi zeca. Kad joj mladunèad poodraste, donosit æe živ plijen i uèiti ih da love. Iduæe jeseni veæ æe biti dovoljno veliki, a na zimu æe ženke krièati poput ove kad na njih budu skakali mužjaci.Zašto to èine? Zašto se tako pare? Mislim da on u njoj zaèinje mlade. Ako bi ona morala samo progutati duha, kao što mi je Kreb objašnjavao, zašto se ovako pare? Nitko nije vjerovao da æu zatrudnjeti. Govorili su da je moj totem prejak. Ali sam rodila dijete. Ako je Dark zaèet kad je Braud to sa mnom radio, nije važno koliko je jak moj totem.Ipak, ljudi nisu kao lisice. Oni nemaju djecu samo u proljeæe, žene ih mogu roditi u svako vrijeme, l muškarci se ne pare sa ženama samo zimi, oni to stalno èine. Ipak, žena ne dobije dijete svaki put. Možda je Kreb imao pravo. Možda duh muškarèeva totema mora uæi u ženu, ali ona ga ne guta. Ja mislim da ga on u nju stavlja kad se spoje, kad u nju prodre njegov organ. Ponekad se njezin totem uspješno bori protiv njega, a ponekad se zaène novi život.Mislim da ne želim krzno bijele lisice. Ako ubijem jednu, ostale æe otiæi, a željela bih vidjeti koliko æe mladih dobiti. Ulovit æu onog zerdava što sam ga opazila na okuci potoka prije nego što promijeni boju. Njegovo je krzno takoðer bijelo, a mekše je, i sviða mi se crna toèka na repu.

Ali ona vidra je tako mala, koža joj je jedva dovoljna za jednu rukavicu; osim toga, i ona æe dobiti mlade u proljeæe. Slijedeæe zime vjerojatno æe biti više zerdava. Možda danas uopæe neæu u lov. Umjesto toga dovršit æu onu zdjelu.Ejla se nije upitala zašto razmišlja o biæima koja æe iduæe godine živjeti u njezinoj dolini, kad je veæ nakanila otiæi iz nje u proljeæe. Privikavala se na svoju samoæu, osim uveèer kad je dodavala novi urez na štap za brojenje dana i kad je štap stavljala na sve veæu hrpu takvih štapova.Ejla pokuša nadlanicom odmaknuti s lica zamršen uvo-jak kose. Rasijecala je glavni korijen stabla pripremajuæi se da napravi veliku košaru, pa ga nije mogla ispustiti. Iskušavala je novu tehniku pletenja, služeæi se raznim vlaknima i miješanim naèinom slaganja; to ju je u posljednje vrijeme posvema obuzelo. lako je proizvod njezina nastojanja ponekad bio neupotrebljiv, katkad i smiješan, novosti su je veselile i hrabrile da nastavi rad. Uskoro je plela sve što joj je dolazilo pod ruku.Cijeli dan je prouèavala jedan vrlo složen uzorak pletenja, i opazila je da se mraèi tek kad se Njiska vratila i glavom odmaknula vjetrobran na ulazu.- Zašto si tako kasno došla, Njisko? Nemaš èak ni vode u zdjeli - reèe ona, ustajuæi i protežuæi udove ukoèene od preduga sjedenja. - Prvo moram napraviti neko jelo, a htjela sam promijeniti i svoju prostirku.Mlada žena se ushodala po spilji, dajuæi sijena ždrebici, mijenjajuæi suhu travu na svom ležaju, bacajuæi staru preko ruba izbojka. Prokopala je ledenu koru da doðe do snijega kojega je još bilo na gomili koju je napravila kraj ulaza, zahvalna što se toliko dugo zadržao. Odluèila je oprati kosu, iako nije znala koliko æe joj zaliha trajati.Snijeg i led se otapao kraj vatre dok je ona pripremala jelo. U mislima su joj se stalno motali procesi pletenja šiblja i trske. Kad je veèerala, poèela je razmrsivati vlažnu kosu granèicom i prstima, dok nije opazila suhi èkalj kojim je èešljala i razvlasavala èupavu koru drveta za vlakna. Toga se sjetila prilikom èešljanja i èešanja Njiske, pa je sada prirodno pomislila da se èkaljem može poslužiti da uredi vlastitu kosu.Oduševila se rezultatom. Kosa joj je bila meka i glatka.

Prije nije pazila na kosu, samo ju je povremeno prala i obièno ju je zabacivala iza ušiju. Iza joj je èesto govorila da je kosa najljepši njezin ukras. Boja je prilièno zgodna, mislila je, ali veæa privlaènost leži u gustoæi mekih dugih uvojaka. Gotovo nije ni primijetila da je jedan dio splela u dugaèku pletenicu.Zavezala je komadiæem tetive kraj, zatim poèela plesti s druge strane glave. Pomisli kako bi svakome bilo smiješno da je vidi kako plete uže od vlastite kose, ali to je nije ponukalo da prestane prije nego što joj je cijela glava bila pokrivena s mnogo dugaèkih pletenica. Bile su joj drage, ali ih nije mogla zapeti iza ušiju da joj ne padaju na lice. Nakon nekoliko pokušaja otkrila je naèin kako æe ih smotati zajedno i svezati na èelu, ali ih je ipak ostavila da slobodno vise jer je voljela njima uzmahivati.Novost ju je oduševila, ali praktiènost ju je poslije navela da ih stalno plete. Što smeta ako netko misli da je to èudno? Ako joj se sviða, pravit æe uže od svoje kose - imala je samo sebe, mogla je samo sebi ugaðati.

Uskoro je potrošila sav snijeg s izbojka, ali nije morala razbijati led, jer se dolje uz potok na mnogo mjesta nakupilo dovoljno snijega.Sišla je dolje i produžila uzvodno da naðe èistije mjesto gdje nema pepela i èaðe što ih je bacala s izbojka.Nikada nije plivala daleko uz potok. Struja je bila jaka, a nije ni bilo potrebe. Ali hodanje nije bilo teško, samo je morala paziti gdje spušta noge. Litice s obje strane bile su ukrašene ledom u najmaštovitijim oblicima. Zadovoljno se tome smiješila, ali nije bila spremna za prizor koji ju je oèekivao.Veæ je dugo hodala i razmišljala o povratku. Bilo je hladno u klancu, a led je tu hladnoæu poveæavao. Odluèila je iæi do iduæe okuke. Kad je stigla do nje, stala je i ugledala prizor od kojega joj je zastao dah. Kamene litice su se spojile, tvoreæi visoki prag prema stepi preko kojega se u slapovima rušila voda - samo što su slapovi bili posvema zamrznuti. Sve je bilo tvrdo kao kamen, ali hladno i bijelo; slièilo je na raskošan obrat, na preokrenutu spilju.Prizor je bio velièanstven. Sva vodena snaga stegnuta u zagrljaju zime kao da je bila spremna da se surva na nju. Dojam je bio vrtoglav, ali ona se nije micala s mjesta kao da je opèarana. Drhtala je gledajuæi tu sputanu moæ. Prije nego

što se okrenula, uèinilo joj se da je na kraju jedne visoke ledenice vidjela kap vode.Ejla se probudila od propuha i vidjela kako vjetrobran lupka po kolcu. Kad ga je privezala, ostala je neko vrijeme s licem na vjetru.- Toplije je, Njisko. Vjetar više nije onako studen.Sigurna sam.Ždrebica strignu ušima i pogleda ženu oèekujuæi što slijedi. Ali to je bio samo razgovor. Nije bilo znakova ni zvukova koji su zahtijevali odgovor mlade kobile; ni kretnji koje je zovu da se primakne; nikakva znaka da dolazi hrana ili da se sprema èešanje ili koji drugi oblik dragosti. Ejla nije svjesno vježbala Njisku; smatrala ju je drugaricom i prijateljicom. Ali pametna životinja je poèinjala opažati da su neki znaci i zvuèi povezani s nekim radnjama, pa je na mnoge od njih toèno odgovarala.l Ejla je razumijevala Njiskin jezik, jer je znala èitati znaèenja u izrazu i držanju tijela. Obièno je znala kad je kobila sretna, zadovoljna, uznemirena, i odgovarala je na njezine znakove odreðenom pažnjom - hranom, vodom, milovanjem.Ejla je stajala na ulazu i prouèavala u" kojem se stanju nalazi koža vjetrobrana. Morat æe izbušiti nove rupice na gornjem rubu i kroz njih provuæi novu kožnu uzicu. Odjednom osjeti nešto vlažno na vratu.- Njisko, nemoj... - Okrenula se, ali kobila je biladaleko od nje i nije se micala. Opet joj je pala kap za vrat.Pogleda iznad sebe i vidje dugaèak ledeni mosur koji je visioiz rupe za dim. Cijelu ga je zimu zagrijavao topli zrak, alivjetar ga je dovoljno hladio da se ne otopi; tako nije rastaoniti se smanjivao, samo je ukrašavao spilju. Ejla se zaèudilakad ga je vidjela, bio je pokriven pepelom i èaðom.l druga kap joj pade na èelo prije nego što se odmakla ispod mosura. Ona obrisa vlagu i veselo odahnu.- Njisko! Njisko! Proljeæe dolazi! Led se poèinje otapati! - Pritrèa mladoj kobili i baci joj ruke oko èupava vrata,smirujuæi je. - Oh, Njisko, uskoro æe propupali drveæe,pojavit æe se prvo zelenilo. Ništa nije ljepše od prvogproljetnog zelenila! Èekaj samo dok okusiš proljetnu travu!Zaljubit æeš se u nju! Ejla istrèa na izbojak kao da oèekuje da æe umjesto bijeloga svijeta vidjeti zeleni. Hladan vjetar brzo ju je vratio u spilju, a njezino oduševljenje zbog prvih otopljenih kapi okrenulo se u oèajanje kad je proljeæe prekršilo obeæanje i nekoliko dana poslije toga donijelo najljuæi vihor u rijeènu dolinu. Ali unatoè ogrtaèu od mraznog leda, proljeæe je neumoljivo koraèalo stopama zime, a sve topliji dah sunca otapao je smrznutu koru na zemlji. One kapi doista su najavile promjenu leda u vodu, više nego što se Ejla ponadala.Prvim kapima otopljena leda uskoro su se pridružile proljetne kiše koje su pomogle da se smekša i spere sav snijeg i led, donoseæi sezonsku vlagu stepama. Ali voda je pritjecala s ledenjaka i od manjih pritoka, pa su poplave iznenadile mnoge životinje u presahlim koritima i ponijele ih nizvodno. U divljem kovitlanju voda je vukla

strvine, bacala ih, razbijala i ogoljavala. Ponegdje se voda nije držala bivših korita nego je kopala nove kanale, èupajuæi drveæe i grmlje koje se godinama borilo da opstane u nesklonoj sredini.Usko ždrijelo zadržavalo je vodu i tjeralo je da pada u visokim slapovima. Razina rijeke se povisila; lisice su napustile jazbinu prije nego što je povodanj stigao do gomile drvlja, kamenja i kostiju podno spilje.Ejla nije mogla stajati u spilji. Stajala je na izbojku i promatrala rijeku koja je svaki dan bujala, rasla, pjenila se. Kroz usko ždrijelo voda je navirala i uz strašan tutanj padala u dubinu, noseæi sa sobom drvlje, kosti, kamenje. Ejla je napokon shvatila kako nastaje i kako se obnavlja ona hrpa ispod spilje; bila je zahvalna sreæi što je našla spilju koja je tako visoko iznad rijeke.Svaki dan je donosio nešto novo. Jedno visoko stablo na suprotnoj obali popustilo je pred snagom povodnja. Svalilo se na izbojak, ali ga je voda ubrzo odnijela. Gledala je kako pliva nizvodno do okuke iza koje se stvorilo dugaèko jezero, preplavivši nižu livadu koja je prošle godine bujala raslinjem. Tu su ga zadržale grane i korijenje drugog palog drveæa, ali otpor je bio uzaludan. Divovsko stablo je produžilo svoj put niz rijeku.Poznati žal izgledao je sasvim drukèije kad su se vode napokon povukle, a Ejla opet sišla niz strminu do obale. Blatna gomila bila je mnogo veæa, a meðu nanesenim kostima i drvljem bilo je strvina i stabala. Mnoga stabla su

bila išèupana, ali ne sva. Grmlje je pretežno ostalo na mjestu, zahvaljujuæi dubokom korijenju. Kad su se javili prvi pupovi na malini, Ejla se poèela veseliti zrelim crvenim bobama, i to je požurilo njezinu nevolju.Nije imalo smisla razmišljati o bobama koje neæe biti zrele do ljeta. Ona više neæe biti u dolini, ako želi poæi u potragu za Drugima. Prvo proljetno buðenje donijelo je potrebu da se stvori odluka: kada se napušta dolina. Bilo je to teže nego što je prije zamišljala.Sjedila je na omiljenom mjestu nad rijekom. Odatle nije vidjela okuku, ali je pucao pogled na dolinu, a ako bi se okrenula vidjela bi ždrijelo. Èekala je Njisku koja se vraæala iz doline.Ženino se lice nasmiješilo kad je ugledala veliku glavu stepskoga konja, mrkih ušiju i oštre smeðe grive. Njiska joj se javi rzanjem i prièeka na neki njezin znak ili zvuk, pa produži u spilju, lako je imala tek jednu godinu, veæ je stasala do zrele visine.Ejla se okrenu prema dolini i prema mislima koje su je veæ danima progonile. Ne mogu sada otiæi - moram najprije u lov, moram i prièekati da dozri neko voæe. A što æe biti s Njiskom? Što æe biti ako naiðem na nekoga tko mi neæe dopustiti da je zadržim? Što ako je htjednu ubiti?Moram nekoga jednom naæi, ali mogu još malo ostati. Bar dok ne ulovim koju životinju, dok neko korijenje ne bude dobro za jelo. To æu uraditi. Ostat æu dok korijenje ne bude dovoljno veliko za kopanje.Osjetila je olakšanje kad je odgodila odlazak i željela je nešto raditi. Pogledala je niz liticu odakle je zaudaralo na trulo meso. Opazila je hijene koje su odvlaèile cijele komade mrtva jelena. Htjela ih je rastjerati, ali ih je ostavila na miru, jer su joj èinile veliku uslugu. Prouèavala ih je. Imale su snažan prednji dio, zato su mogle rastrgati strvinu u tren oka, a kad su napadale živ plijen, samo su nastojale zagristi trbuh ili vime. Ipak, njihova redovita hrana bile su strvine. Zato je njihov ugriz obièno bio otrovan, smrtonosan. Voljele su takoðer napadati mladunèad.Zatim je vidjela lasicu koja je tražila dio plijena. Lasice su opasne strvinarke. Znale su uništiti sve u spilji ili na otvorenom bez ikakva vidljiva razloga. Ali su bile inteligentne životinje i apsolutno neustrašive, napadale su sve što stignu, èak i divovskog jelena, iako bi se mogle zadovoljiti miše-

vima, pticama, žabama, ribom ili bobama. Bile su vrijedne štovanja, a krzno im je bilo vrlo upotrebljivo.Promatrala je par crvenkastih lunja koje su se digle iz gnijezda i vinule u nebo. Raširenih krila i duga kljuna sjurile su se na žal. Lunje su se takoðer hranile strvinama, iako su lovile manje životinje i gmazove. Dolazile su i druge životinje da se goste na trulu mesu. Ejla ih je sve podnosila, èak i mrske hijene, samo da što prije nestane smrada u zraku oko njezine spilje.- Njisko - zovnu ona. Kobila pomoli glavu iz spilje na zvuk svog imena. - Idem u šetnju. Hoæeš li sa mnom? -Kobila vidje znak da treba priæi pa krenu prema ženi, tresuæi glavom.Sišle su niz stazu, prošle kraj èudne gozbe na žalu i skrenule u polje duž rijeke koja je opet tekla starim koritom.

Obje su uživale u slobodi sunèana proljeæa nakon duga zimskog zatvora i vlage. Ejla uspori korak da vidi par djet-liæa: mužjak je imao grimiznu krunu, ženka bijelu, kljucali su staro drvo i skupljali graðu za gnijezdo. Ejla je znala da æe snijeti pet-šest jaja, ležati na njima dok se ne izlegu ptiæi, pa onda polaziti u potragu za kukcima - cijela dolina æe odjekivati od njihova kljucanja.Ševe nisu takve. Samo za vrijeme parenja odvajaju se parovi iz jata i divno pjevaju u zraku. Ejla ih je rado slušala i promatrala kako se naglo spuštaju k zemlji i opet uzlijeæu visoko u nebo dok ne postanu jedva vidljive toèke.Prošla je kraj mjesta gdje je kopala jamu za onu kobilu. Poplava je izbrisala sve tragove. Oko rijeke su se zabavljale ptice koje nisu marile što æe se smoèiti. To su se dva drozda igrala i ganjala po grmlju i vodi, a Ejla se uvijek èudila što im se perje ne namoèi. Iz jednoga grma èulo se veselo zivkanje cariæa; ako zapjevaju, njihova pjesma æe se oriti naizmjence. Ejla proðe kraj njih i primaèe se ždrebici koja je trgala prve mladice.Bila je oduševljena. Osjeæala je da pripada zboru ptica, pa je puæila usne i pokušavala zviždukati. Isprva je samo ispuhivala zrak, ali nakon nekoliko pokušaja uspjela je glasno zazviždati - i to prilikom udisanja. Muèila se dugo da zazviždi i kad izdahne, ali nije uspjela. Znala je zviždati samo pri uvlaèenju zraka u pluæa; taj zvuk je bio slabiji, ali je više slièio na ptièji cvrkut. Katkad bi joj ipak uspjelo

glasnije zazviždati, na veliko Njiskino èuðenje; za nju su to bili novi zvuèi i nije znala kako bi odgovorila.- Jesi li iznenaðena što zviždim kao ptice, Njisko? -upita Ejla kobilu koja joj se približila. - l ja sam. Nisam ni znala da mogu pjevati kao ptica. No, možda ne baš kao ptica, ali ako budem vježbala, možda æu napredovati. Da vidimo mogu li to ponoviti.Duboko udahnu, napuæi usne i puhnu. Èuo se rezak zvižduk, dug i jak. Njiska potrese glavom, zarza i poskoèi prema Ejli. Ona ustade i zagrli kobilu oko vrata, opazivši odjednom koliko je narasla. - Tako si velika, Njisko. Konji brzo rastu, veæ si gotovo zrela kobila. Jesi li brza? - Ejla je oštro udari po sapima. - Doði, Njisko, trèi sa mnom - dade joj znak i pojuri livadom što je brže mogla.Kobila je prestiže u nekoliko koraka i otrèa naprijed, prešavši u propanj. Ejla je trèala za njom jer joj je to godilo. Uskoro je ostala bez daha i stala, promatrajuæi Njisku koja je odjurila daleko niz dolinu, okrenula se i u velikom krugu vraæala. Da mogu trèati kao ti, pomisli. Tada bismo zajedno trèale na sve strane. Da li bih bila sretnija da sam konj? Tada ne bih bila sama.Nisam sama. Njiska je dobro društvo, iako nije ljudsko biæe. Ona je sve što imam, a i ja sam njoj sve što ima. Ali zar ne bi bilo divno da mogu trèati kao ona!Ždrebica se vratila vesela, legla i poèela se valjati na travi, navodeæi Ejlu na smijeh. Kad je ustala, stresla se i nastavila pasti. Ejla ju je promatrala i stalno mislila kako bi bilo uzbudljivo kad bi mogla juriti kao konj, pa se opet vratila vježbanju zvižduka. Kad je iduæi put uspjela protisnuti visok zvuk, Njiska ju je pogledala i dokasala do nje. Ejla ju je potapšala, zadovoljna zbog snažna zvižduka, ali iz glave joj nije izlazila želja da trèi kao konj.Tada joj je sinulo. Takva ideja nikad joj ne bi pala na pamet da nije cijelu zimu proživjela s tom životinjom, razmišljajuæi o njoj kao prijateljici i družici, l nipošto joj to ne bi palo na um da je živjela s Plemenom. Veæ se bila navikla slijediti svoje porive.Hoæe li joj biti krivo, pomisli Ejla. Hoæe li mi to dopustiti? Povela je Njisku do srušena debla, zagrlila je oko vrata, popela se na deblo i zakoraèila. Trèi sa mnom, Njisko. Trèi i nosi me, pomisli, pa pojaha ždrebicu.Mlada kobila nije bila sviknuta na teret, pa je položila uši

i nervozno poskoèila. Ali, premda joj je težina bila nepoznata, ženu je znala, a njezine ruke oko vrata su je smirivale. Njiska htjede zbaciti teret sa sebe, zatim potrèa da od njega pobjegne. Trèala je sve brže, prešla u galop i odjurila niz dolinu s Ejlom koja se èvrsto držala na njenim leðima.Ali mlada kobila je predugo mirovala u spilji. Izlazak na pašu i poneki trk nisu bili dovoljni da je ojaèaju. Ona nije živjela u krdu koje je stalno bilo u pokretu, bježeæi pred grabežljivcima. Zato je polako usporavala trk, da bi napokon vstala, umorna i klonule glave.Žena skliznu s njenih leða. - Njisko, to je bilo divno! -mahnu joj Ejla dok su joj se oèi iskrile od uzbuðenja. Podigla je konjsku glavu i naslonila lice na znojnu njušku; zatim ju je zagrlila i privinula k sebi, gurnula je njezinu njušku sebi pod pazuh što nije èinila od vremena kad je Njiska bila maleno ždrijebe. Bio je to poseban zagrljaj, èuvan za posebne prigode.Jahanje je bilo uzbuðenje koje je jedva podnijela. Sama pomisao da juri brzinom konja u propnju ispunjavala je Ejlu osjeæajem pravoga èuda. Nije ni sanjala da je to moguæe. Nitko to nije sanjao.

Deseto poglavljeEjla gotovo nije silazila s konja. Jahanje na mladoj kobili koja je jurila punom brzinom pružalo joj je najveæi užitak. Uzbuðivalo ju je više nego išta drugo što je do tada doživjela, l Njiska je uživala u toj novoj igri, brzo se navikla na ženinu vtežinu. Dolina je uskoro postala premalena za njih dvije. Èesto su odlazile u stepu istoèno od rijeke kamo se lako moglo stiæi.Ejla je znala da æe uskoro morati poèeti loviti i skupljati plodove, obraðivati hranu koju joj divlja priroda pruža da se pripremi za iduæu mijenu godišnjih doba. Ali u rano proljeæe, dok se priroda još budi, njezini darovi su škrti. Poneka zelena mladica mogla se dodati sušenoj zimskoj hrani, ali još nije bilo ni korijenja ni pupoljaka, ni prikladne lovine. Ejla je koristila svoje prisilno ljenèarenje da što više jaše, pa je èesto jurila uokolo na Njiski od zore do mraka.Isprva je samo jahala, sjedeæi mirno na kobili i prepuštajuæi njoj izbor pravca. Nije još pomišljala da upravlja Nji-skom; ždrebica je do tada poznavala njezine kretnje koje je vidjela, a sad su joj bile izvan vidnoga polja kad je žena sjedila na njoj. Ali Ejla je oduvijek komunicirala tijelom, a jahanje joj je omoguæilo puni dodir.Nakon prvih razdoblja i bolova zbog neobièna položaja, Ejla je poèela osjeæati igru konjskih mišiæa, a poslije poèetnih prilagoðavanja i Njiska je mogla osjetiti kako se žena napinje i opušta. Veæ se u njima razvila sposobnost da osjete meðusobne želje i potrebe, te da jedna drugoj odgovori kad treba. Kad je Ejla željela poæi u nekom odreðenom pravcu, nesvjesno se naginjala na tu stranu, a njezini su mišiæi prenosili promjenu napetosti; kobila je reagirala na tu promjenu mijenjajuæi pravac i brzinu trka.Bilo je to razdoblje uzajamne vježbe, uèile su jedna od

druge i produbljivale meðusobne odnose. Ali Ejla je i nesvjesno preuzimala vlast. Znakovi su bili tako istanèani, a prijelaz od pasivnog prihvaæanja do aktivnog upravljanja tako prirodan, da ga Ejla nije ni zapazila, osim na nesvjesnoj razini. Gotovo neprekidno jahanje toliko je istanèalo njihov odnos da je Ejia trebala samo pomisliti kamo želi poæi i kojom brzinom a životinja je veæ odgovarala kao da je produžetak njezina tijela. Mlada žena nije bila svjesna da svojim živèevljem i mišiæjem prenosi znakove na osjetljivu kožu ždrebice.Ženini postupci su imali svrhu, njima je upravljao mozak u kojemu su se predviðanja i rašèlanjivanja neprekidno miješala sa znanjem i iskustvom. Njezin ugrožen položaj izoštravao je nagone za održanjem i silio ju je da stalno bude svjesna okoline; sve to pospješivalo je i ubrzavalo proces vježbanja. Kad bi ugledala zeca ili skoèimiša na laganoj šetnji, Ejla bi odmah segnula za praækom i poželjela jurnuli za lovinom. Njiska je èasovito shvaæala njezinu želju i kretala bi u tom pravcu, a ženin stisak joj je donosio novu zapovijed. Ejla je postajala toga svjesna tek kad bi ubila zeca.Lijepo bi bilo veèeras imati svježeg mesa, pomisli Ejla vraæajuæi se ždrebici koja ju je èekala. Trebalo bi da lovim, ali tako mi je drago jahati...- Njisko! - kliknu Ejla. Ždrebica diže glavu i strignu ušima. Mlada žena je bila zapanjena. Nije znala objasniti što se zbiva. Dovoljna je bila ideja jahanja da je ispuni nezapamæenim oduševljenjem, ali kad je shvatila da kobila ide kamo ona želi i brzinom kojom ona želi, to je nadmašivalo obièno razumijevanje. - Oh, Njisko! - reèe i zajeca od sreæe. Kobila poèe frktati, izvi vrat i nasloni se na ženu.Kad je htjela ponovo uzjahati, Ejla se osjeti nespretnom. Prišla je kamenu, iako se njime odavno nije služila; zastala je i sjetila se da veæ odavno naprosto skoèi i opkoraèi kobilu. To je i sada uèinila, ali prilièno nespretno. Nakon prve pometnje Njiska krenu prema spilji. Ejla pokuša njome svjesno upravljati, ali znakovi izgubiše onu nesvjesnu odluènost i to se prenese na kobilu. Ejla shvati da u stvari ne zna kako upravlja njome.Kako je proljeæe prolazilo, tako je Ejla postajala sve prirodnija u odnosu sa ždrebicom. Isprva je u lovu sjahivala i gaðala životinje kao i prije, ali uskoro je izbacivala kamenje

iz praæke s kobilinih leða. Znala je promašiti, ali to ju je samo poticalo da više vježba, to je bio novi izazov.Odavno nije vježbala gaðanje, sada joj je to bilo kao igra, iako zbog toga nije bilo nimalo neozbiljno. Uskoro je bila vrlo vješta u gaðanju s konja kao da stoji na vlastitim, nogama. Ali još nije mogla shvatiti u kakvoj se prednosti sada nalazi.U poèetku je nosila plijen u košari na leðima. Sada ga-je prebacivala preko Njiskina vrata i pridržavala. Zatim je napravila posebnu košaru koja nije mogla spuznuti s konja, a poslije toga se domislila da spoji dvije takve košare širokom trakom kože i prevjesi ih preko konjskoga hrpta. Tako je vidjela da može iskoristiti snagu svoje prijateljice. Po prvi put mogla je donijeti u spilju teret koji je premašivao njezinu težinu.

Kad je jednom shvatila što sve može ostvariti uz pomoæ konja, promijenila je naèin života. Ostajala je dulje vani, odlazila dalje u stepu i vraæala se s više lovine, bilja i trske. Onda je iduæeg dana ostajala u spilji da obradi sve što je donijela s pohoda.Jedne ju je veèeri uhvatio mrak i više nije raspoznavala put. Prepustila se Njiski da je vodi i kobila je nepogrešivo stigla do spilje. Otada se èesto oslanjala na nagon svoje èetveronožne prijateljice.Ali poslije je nosila i vreæu za spavanje, da joj se rfaðe pri ruci. Jedne noæi odluèi spavati u stepi. Naložila je vatru, iako joj nije bila potrebna toplina pokraj Njiske. Bilo je to osiguranje protiv noænih grabežljivaca. Sva stepska biæa bila su osjetljiva na dim. Bijesni požari znali su trajati danima, spaljujuæi sve što bi im se našlo na putu.Nakon prve noæi provedene u stepi, Ejla je èešæe ostajala vani i sve dalje prodirala u ravnicu. Nije htjela sebi priznati, ali ona je pri tome tražila Druge, nadajuæi se da æe ih sresti na tim kratkim izletima. Ona je, u stvari, tako odgaðala odlazak iz doline. Znala je da je èekaju skore pripreme ako se želi zaputiti preko stepe, ali dolina joj je veæ postala pravi dom koji nije htjela napustiti. Brinula se i za Njisku, jer nije znala kako bi Drugi s njom postupili. Ako neki ljudi žive u blizini doline, unutar kruga koji može prejahati, možda bi ih mogla najprije osmatrati i nešto o njima doznati prije konaène odluke da im se pridruži.O Drugima ništa nije znala. Samo su joj rekli da je

naðena kraj rijeke, gladna i u groznici od upaljenih rana koje joj je zadao spiljski lav. Nalazila se na pragu smrti kad ju je uzela Iza i ponijela na put u potrazi za novom spiljom. Ali kad god se pokušala sjetiti ranijeg života, uvijek bi je hvatali strah i muènina od neugodna osjeæaja da joj se pod nogama mièe zemlja.Potres koji je petogodišnju djevojèicu ostavio samu u pustoši, na milost sudbine i suæut jednog toliko razlièita roda, razorio je njezin mladi duh. Izgubila je svaki spomen na potres i narod kojemu je pripadala. Oni su joj bili kao i svakom èlanu Plemena: Drugi.Ejlino se raspoloženje mijenjalo poput nestalna proljetnog vremena. Izjutra i popodne, kad je bila zaposlena, željela je samo ostati u dolini zajedno s Njiskom. Noæu, kad bi ostala u tijesnoj spilji s konjem u društvu, èeznula je za ljudskim biæima koja bi joj olakšala samovanje. Pomišljala je i na zimu kad je samoæa mnogo teža nego u proljeæe. Sjeæala se Plemena i dragih biæa, ruke su joj žudjele za sinovim zagrljajem. Svake noæi donosila je odluku da æe sutra poèeti pripreme za odlazak, a svakog jutra je odgaðala poèetak radova i odlazila s Njiskom na istoènu ravnicu.Uskoro je poznavala ne samo široko stepsko podruèje nego i život na njemu. Poèinjala je seoba velikih preživaèa, pa je pomišljala da poène loviti krupnu divljaè. To joj je pružalo utjehu i jamèilo opstanak u samoæi. Vidjela je konje, ali nijedan se nije vratio u njezinu dolinu. To joj nije bilo važno. Njih nije željela loviti. Na izlete je sada nosila i koplja, premda nije znala kako æe ih upotrijebiti. Isprva su joj bila nespretna dok se nije dosjetila da ih smjesti u košare koje su visile preko konjskog hrpta.Kad je opazila krdo sobova, nešto joj je palo na pamet. Sjetila se kako je kao djevojèica uvijek nalazila ispriku da bude u blizini lovaca koji razgovaraju o lovu. Najviše je voljela èuti kako se lovi praækom, ali usput je slušala i druge prièe. Svi sobovi su bili rogati, pa je pomislila da su samo mužjaci; onda se sjetila da i ženke sobova imaju rogove; sjetila se zatim da sobovi u proljeæe idu na sjever - prve su srne, zatim mladunèad i na kraju mužjaci - te da se poslije vraæaju sami mladi mužjaci; sjetila se i okusa sobovine.

Dolina konja Ejla je sporo jahala iza krda sobovih ženki i mladunèadi, razmišljajuæi o lovu. Ako mužjaci dolaze za njima, uskoro æe naiæi. Možda bih mogla uloviti mlada mužjaka, pomisli, znam kojim putem æe doæi. Ali poznavanje puta mi neæe pomoæi ako im se ne mogu primaknuti na kopljomet. Možda bih mogla iskopati jamu. Ali oni æe je jednostavno zaobiæi, a nema grmlja da se naèini ograda. Možda bih mogla natjerati krdo u trk, pa bi jedan upao. Ako upadne, što æu s njim? Kako æu ga izvuæi? Ne želim opet sjeæi životinju na dnu blatne jame. Ne želim ovdje sušiti meso.Cijeli dan je žena na konju slijedila krdo, zaustavljajuæi se povremeno da jede i odmori se, sve dok oblaci nisu postali ružièasti na sve modrijem nebu. Nikada nije bila toliko daleko, ovaj sjeverni kraj bio joj je nepoznat. U daljini je vidjela crtu raslinja, poslije je kroz granje grmlja opazila svjetlucanje vvode. Sobovi su se svrstali u povorku i prošli kroz uske otvore do vode široke rijeke, gdje su se rasporedili duž plièine da se napoje prije prijelaza.Dok se spuštao sumrak i potamnjivao svježe zelenilo na zemlji, Ejla se pitala nije li to ista ona rijeka koju su veæ pregazili. Dogaðalo se da korito toliko vijuga ravnicom, da se razlijeva i raèva, te je èesto trebalo prelaziti po

nekoliko puta istu rijeku. Ako dobro prosuðuje, s druge strane rijeke može se stiæi do doline bez veæih vodenih zapreka na putu.Sobovi su pasli i spremali se da prenoæe na drugoj strani. Ejla odluèi uèiniti isto. Bila je daleko od doline i nije željela da se smoèi i smrzava po noæi. Sjahala je, skinula košare s Njiske i pustila je da slobodno trèi dok ona pripremi logor. Suho grmlje je uskoro gorjelo, na vatri se pekao hrèak napunjen jestivim korijenjem. Poslije veèere Ejla podiže šator, zovnu Njisku da bude kraj nje i leže.Oblaci su se spustili na obzorje, a na nebu su sjale zvijezde. Kreb je govorio da su to nebeske vatre, ognjišta duhova. Njezine oèi potražiše poznati skup: ondje je dom Ursusa, tamo dalje dom moga totema, Spiljskog lava. Èudno je kako se mièu po nebu a ne mijenja im se raspored. Idu li i oni u lov? Vraæaju li se u svoje spilje?Moram uloviti soba, i to što prije. Mužjaci æe uskoro doæi; ovdje æe prelaziti rijeku. Njiska osjeti blizinu nekog èetveronožnog grabežljivca, zafrkta i primaèe se vatri i ženi. - Ima li nešto tamo, Njisko? - upita Ejla, služeæi sekretnjama i zvucima kakve ne ispuštaju èlanovi Plemena.Znala je njiskati kao konj, štektati kao lisica, zavijati kap vuk,zviždati gotovo kao ptice. Mnogi zvuèi su se ukljuèili unjezin privatni jezik, više nije razmišljala o obièajima Plemena koji su zabranjivali usvajanje novih zvukova.Njiska stade izmeðu Ejle i vatre.- Odmakni se, Njisko. Zaklanjaš mi toplinu.Ejla ustade, metnu drva na vatru i zagrli kobilu da je smiri. Ostat æu budna, pomisli, ložit æu vatru. A ti budi spokojna, prijateljice; što god da je tamo u mraku, više æe ga zanimati sobovi nego ti, ako se budeš držala blizu vatre. Promatrala je iskre koje su uzlijetale i gasile se u zraku. S druge strane rijeke zaèu se potmula borba: po zvucima je zakljuèila da je jedna srna pala kao plijen, vjerojatno pod šapama neke velike maèke. To je podsjeti da i sama mora uloviti srnu. U jednom èasu, dok je gurala Njisku u stranu, sinu joj ideja. Nije joj izlazila iz glave sve dok nije zaspala, smiješeæi se zadovoljno zbog smjelosti toga nauma.Kad su ujutro njih dvije prešle rijeku, krdo sobova je veæ bilo otišlo, ali Ejla nije krenula po njihovu tragu. Potakla je Njisku da se trkom vrati u dolinu. Trebalo je izvršiti mnoge pripreme.- Eto, Njisko. Vidiš, nije teško - hrabrila ju je Ejla. Kobila je oko vrata i prsiju imala kožne trake koje su iza nje bile privezane za teško deblo. Isprva je Ejla htjela svezati te trake oko Njiskina èela, ali je ubrzo vidjela da joj mora ostaviti slobodnu glavu, a kobila æe osim toga jaèe vuæi prsima. Ipak, mlada kobila nije bila sviknuta na vuèu, a ta oprema ju je sputavala u kretnjama. Ali Ejla je bila odluèna. Samo tako je mogao uspjeti njezin plan.Ideja joj je sinula kad je gurala Njisku dalje od vatre. Bilo joj je drago što je uza nju tako snažna životinja, pa se upitala ne bi li Njiska mogla izvuæi soba iz jame. Onda se sjetila kako mora obraditi i osušiti meso, a to æe sigurno privuæi opasne grabežljivce. Možda sinoæ nije lav razderao soba, ali ni protiv upola manjih tigrova, pantera i leoparda njezina praæka nije nikakva obrana. Mogla je ubiti risa, ali velike maèke su nešto drugo, osobito u stepi. Od svoje spilje bi ih još mogla otjerati, jer udarac iz praæke ne mora biti smrtono-

san ali ipak boli. Ako Njiska bude mogla izvuæi soba iz jame, zašto ga ne bi odvukla do doline?!Ali najprije je trebalo smisliti kako æe Njiska postati vuèna životinja. Htjela je naæi naèin kako æe svezati kožne trake od mrtva soba do konja. Dok je vezala trake i užad oko Njiskinih prsiju i vrata, sjetila se. Drugi kraj je svezala za deblo i poèela vježbati. Nakon nekoliko pokušaja kobila je shvatila ideju i Ejla je bila uvjerena da æe u tome uspjeti.Dok je gledala ždrebicu kako vuèe deblo, mlada žena se sjetila svoga Plemena. Što bi sada rekli? Ne bi im se dopalo ni što živi s konjem, ni što jaše na njemu, a ovo bi svi redom osudili. Ali u njih ima mnogo ruku da nose i suše meso. Nikada nitko od njih nije to pokušao sam uèiniti.Pristupila je Njiski, zagrlila je i naslonila glavu na njezin vrat. - Toliko mi pomažeš. Nisam se nadala da æeš mi toliko vrijediti. Ne znam što bih bez tebe, Njisko. Što æe biti ako su Drugi kao Braud? Ne mogu im dopustiti da ti naškode. Da mi je znati što treba èiniti. - Suze su joj navrle na oèi dok je grlila konja; zatim ih je obrisala i pritegla ormu. - Sada znam što mi je èiniti. Moram paziti.na ono krdo mladih mužjaka.

Mladi sobovi zaostajali su po nekoliko dana iza krda ženki i mladunèadi. Selili su se sporim korakom. Kad ih je ugledala, Ejli nije bilo teško zakljuèiti da idu tragom prethodnice i da æe prijeæi rijeku na istom mjestu. Pokupila je opremu i odjurila onamo prije njih. Ulogorila se nizvodno od gaza, donijevši sa sobom kolac za kopanje i lopatu od kosti za izgrtanje zemlje, te šatorske krilo za nošenje.Dvije glavne staze i dvije pomoæne prtine presijecale su grmlje. Ona odabra jednu stazu za svoju zamku, dovoljno blizu rijeke da sobovi do nje doðu u povorci, a opet dovoljno daleko da se odmah ne napuni vodom. Kad je jama bila iskopana, sunce se spremalo dotaknuti zemlju na zapadu. Zazviždalaje Njiski i pošla izvidjeti koliko je daleko krdo. Procijenila je da æe stiæi do gaza u toku sutrašnjeg dana.Kad se vratila k rijeci, spuštala se tama, ali velika rupa je bila vidljiva. Nijedan sob neæe u nju pasti. Vidjet æe je i zaobiæi, pomisli obeshrabrena. No, prekasno je da se noæas išta uradi, možda æu sutra nešto smisliti.Ali jutro nije donijelo nikakvu svijetlu ideju. Preko noæi se naoblaèilo. Ejlu je probudila kiša, zatekavši je bez šatora koji nije htjela podizati jer se nije nadala pogoršanju vremena. Omotala se vreæom za spavanje i potražila lasièju kukuljicu u košari, ali se razoèarala kad je shvatila da je nije ponijela.Kad se primakla ostacima vatre, munja je rasjekla istoèno nebo i osvijetlila ravnicu. Potmula buka najavljivala je pravi potop. Ejla uze prljavu šatorsku kožu i omota se njome. Kiša je poèela lijevati.Kad se tanki propusni slojevi napuniše vodom, poèeše se stvarati lokve, jer su niži slojevi zemlje bili smrznuti i tvrdi kao sjeverni ledenjaèki zid. Ponekad je gornji meki di tla mogao postati živim pijeskom koji je znao progutati odrasla mamuta. Ako bi se to dogodilo na ledenjaèkoj granici, iznenadno zahlaðenje moglo ga je saèuvati neraspadnuta kroz tisuæljeæa.Iz olovnog neba pale su goleme kolièine vode. Ejla je pod teškim kožama osjeæala hladnu vlagu koja joj je prodirala do kostiju i gušila joj želju za lovom. Zašto jednostavno ne poðeš u dolinu, pomisli, noseæi košare na malu uzvisinu. Zaviri ispod poklopca; kiša je klizila niz pleter od trske, sadržaj košara je bio suh. Nema koristi, morala bih to natovariti na Njisku i vratiti se. Nema ništa od soba. Koji æe dobrovoljno skoèiti u moju jamu? Možda se poslije domog-nem kojeg zaostalog starijeg mužjaka; ali njegovo æe meso biti tvrdo a koža puna ožiljaka.Popela se na skupinu kamenja da vidi jenjava li kiša. Na otvorenoj preriji nije bilo zaklona, nigdje drveæa, nigdje nadvitih klisura. Stajala je sa strpljivom Njiskom i èekala da se kiša ispada. Nadala se da i sobovi negdje èekaju.Kiša je naglo prestala oko podne. Puhnuo je vjetar, oblaci su se razišli. Popodne je cijelo nebo bilo vedro, a mlado raslinje se blistalo na žarkom suncu. Tlo se dimilo i vraæalo vlagu u atmosferu. Ejli se vratila odluènost, iako nije više bila osobito samopouzdana. Otresia je turovu kožu i razastrla je preko grma nadajuæi se da æe se bar malo prosušiti. Noge su joj bile mokre, ali nije bilo hladno. Pošla je do gaza. Nije opazila jamu i zbog toga se sledila. Ali kad je bolje pogledala, vidjela je da na mjestu njezine jame stoji bara puna lišæa, granja i otpadaka.Pohitala je po košaru da njome izbaci vodu iz jame. Usput se osvrtala i morala pažljivo gledati da razazna gdje je

jama. Ako moram tako pozorno gledati, pomisli, možda ni sob neæe vidjeti kamo trèi. Ali ne mogu u njoj ostaviti vodu. Pokrit æu je vrbovim mladicama, dovoljno su dugaèke, a ostavit æu lišæe na njima. Odjednom se glasno nasmija, a Njiska joj odgovori.- Oh, Njisko! Možda kiša nije bila ni loša, na koncu konca.Ejla je izbacila svu vodu iz jame, ne razmišljajuæi koliko je to prljav posao. Ali prikrivanje nije bilo lagano kako je mislila. Morala je otiæi daleko niz rijeku po vrbovo pruæe, nabravši usput i rogoza. Kad je šarenim pokrivaèem sakrila jamu, u sredini se pojavilo veliko ulegnuæe, pa je sa strana morala pobosti kolèiæe. Nakon posipanja lišæa i pruæa nije bila posvema zadovoljna, ali nadala se da æe joj se posao isplatiti.Kad je napokon zagazila u rijeku da se opere, bacila je pogled niz ravnicu. Sobova nije bilo na vidiku. Da je stepa suha, požurili bi na pojilište, ali pored toliko potoka i bara mogli su usporiti korak. Bila je sigurna da mladi mužjaci neæe stiæi do jutra. Zazviždala je kobili i popela se na suho kamenje - sunce joj je pripremilo tlo za vatru.Donje mrtve grane na boru obièno su ostajale suhe i pri najjaèoj kiši. Nabrala ih je i zapalila vatru. Dodavala je granèice i "manje komade drva, sušeæi usput veæe komade nad plamenom. Uskoro je mogla pripremiti èaj, da zalije obrok putnih kolaèiæa. Šatorska koža je još bila vlažna, ali ona ipak podiže šator, pogleda u zvijezde kojima

se osulo nebo, potapša Njisku i zavuèe se u vreæu, nadajuæi se daje neæe opet probuditi kiša.Vladao je mrak. Ejla je ležala savršeno mirno, napinjuæi uši da èuje neki zvuk. Njiska se tiho micala i otpuhivala. Ejla se pridiže da pogleda oko sebe. Na istoku se vidio slabašan sjaj. Zatim zaèu zvuk od kojega joj se naježi kosa na glavi i postade joj jasno što ju je probudilo. Nije to èesto slušala, ali je znala da s druge strane rijeke dopire rika spiljskog lava. Kobila je nervozno rzala, pa Ejla ustade.- Sve je u redu, Njisko. Taj lav je vrlo daleko. - Naloži drva na vatru. - l ono što sam posljednji put èula morao je biti spiljski lav. Vjerojatno žive blizu druge obale, l oni æe uloviti nekog mužjaka. Drago mi je što æe biti dan kad

budemo prolazile njihovim podruèjem, i nadam se da æe biti siti jelenjeg mesa prije nego što stignemo do njih. Mogla bih skuhati èaj, dotle æe veæ biti vrijeme da se spremimo za veliki lov.Sjaj na istoku postajao je ružièast kad je mlada žena sve spremila u košare i objesila ih preko kobile. Metnula je koplja u držaèe unutar košara i dobro ih svezala, zatim pojahala, smjestivši se izmeðu drvenih kopalja koja su parala zrak.Odjahala je u velikom krugu dok nije došla iza krda. Kad im se primakla, usporila je hod i nastavila njihovom brzinom. Njiska se lako prilagodila seobenom obièaju. Ejla je gledala kako se krdo primièe rijeci i vidjela predvodnika kako njuši isprevrtano blato i lišæe na stazi prije stupice. Kroz krdo prostruja neko upozorenje koje je èak i žena mogla osjetiti.Prvi sob je stigao do vode usporednom stazom kad Ejla zakljuèi da je vrijeme za napad. Nagnula se naprijed, dala znak kobili da poveæa brzinu i poèela glasno vikati približavajuæi se krdu.Posljednji sob je poskoèio naprijed i odgurnuo ostale. Pred konjskim topotom i ženinom vikom svi su se nadali u bijeg, ali èinilo se kao da nijedan ne juri stazom na kojoj je bila iskopana stupica. Ejla je oèajavala gledajuæi kako jedna životinja za drugom izbjegava jamu, preskaèe je ili nekako uspijeva proæi kraj njezina ruba.Onda joj se uèini kao da je u krdu došlo do pometnje, jedan par rogova je propao, a ostali su posrtali oko toga mjesta. Ejla izvuèe koplja iz košara, skoèi s konja i pojuri što je noge nose prema jami. Na blatnom dnu nalazio se jedan usplahireni sob koji je pokušavao iskoèiti. Ejla ga pogodi kopljem u vrat i presijeèe mu arteriju. Velièanstveni mužjak pade u blato, njegove su muke zaèas bile okonèane.- Njisko! Uspjele smo! Uspjele smo! - Njezina vika i lamatanje rukama zaèudiše konja. Zatim ona skoèi na ždrebièina leða i pomamno jurnu niz stepu bez cilja. Pletenice su vijorile na vjetru, oèi gorjele od uzbuðenja, lice se cerilo - Ejla je bila divlja žena. A da ju je netko vidio, još više bi se uplašio zbog pomamne život"inje na kojoj je jahala. Napravile su velik krug, zatim se vratile prema jami, a posljednjih nekoliko koraka žena je prešla na svojim

nogama. Pogledala je u blatnu jamu, vidjela mrtva soba i s razlogom se zabrinula.Kad je povratila dah, izvukla je koplje iz sobova vrata i zazviždala Njiski. Kobila se neækala i Ejla ju je pokušavala smiriti ohrabrivanjem i draganjem prije nego što na nju metne ormu. Bez uzde i ulara, žena je morala umiljavanjem i poticanjem svladavati nemirna konja. Kad se Njiska napokon primirila, žena je svezala užad orme za rogove mrtva soba.- Sada povuci, Njisko - ohrabri je ona - baš kao deblo. - Kobila se pomaknu, osjeti teret, pa stade. Zatim, nakon novog nagovaranja, krenu ponovo naprijed, natežuæi užad. Polako, uz Ejlinu svestranu pomoæ, izvukla je soba iz jame.Ejla je bila zanesena. Barem neæe morati rezati meso na blatnom dnu jame. Nije bila sigurna koliko æe Njiska još htjeti raditi; nadala se da æe odvuæi soba u dolinu, ali trebalo je sve raditi korak po korak. Povela je mladu ždrebicu do vode, a dvije košare svezala zajedno i uprtila ih na leða. Bilo je to nespretno breme, zajedno s dva dugaèka koplja, ali je uspjela s kamena uzjahati na ždrebicu. Zatim je natjerala Njisku u vodu.To je obièno bilo prilièno plitko mjesto, lako se moglo pregaziti, ali kiša je podigla razinu vode. Kobila se održavala postojano na nogama, a kad je sob dovuèen do vode, bilo je lakše jer je poèeo plutati. To potezanje lovine preko rijeke imalo je još jednu prednost: dok je Njiska prešla na drugu stranu, sprala se sva krv i blato, tako da je sob stigao potpuno èist na drugu obalu.Kobila je malo ustuknula kad je ponovo osjetila teret, ali Ejla je sjahala i pomogla joj da ga izvuèe na kraj žala. Zatim je razvezala užad. Lovina je bila korak bliže dolini, ali prije polaska Ejla je morala obaviti još mnoge stvari. Prerezala je grkljan sobu, zatim ga rasporila od analnog otvora, preko trbuha, prsiju i vrata do grkljana. Držala je kažiprst ispod noža tako da rasijeèe samo kožu koja æe se poslije lakše oderali. Zatim je zasjekla dublje, u utrobu. Oèistila je organe za uporabu - želudac, crijeva i mjehur - i vratila ih u trbušnu šupljinu zajedno s jestivim dijelovima.

U jednoj košari bila je velika prostirka od trave. Razastrla ju je na zemlji, zatim uz mnogo potezanja i guranja pomakla na nju soba, pa ga je dobro omotala i èvrsto uvezala užadi koju je svezala za kobilinu ormu. Ponovo je spremila košare,

smjestila koplja na mjesta i, zadovoljna sama sobom, uzja-hala.Kad je treæi put morala sjahati da oslobodi teret koji je zapeo o busen trave, kamen ili grm, nije više bila osobito zadovoljna. Naposljetku je išla pješice za kobilom, poticala je nježnim rijeèima da vuèe, pa opet prilazila sobu da ga oslobodi smetnje. Kad se zaustavila da se obuje, opazila je kako je u stopu prati èopor hijena. Prvo kamenje pokazalo je gnusnim strvinarima domet praæke, i hijene su se otada držale toèno izvan toga kruga.Smrdljive ružne životinje, pomisli, mršteæi se od gaðenja. Znala je da i one love. Ubila je jednu kamenom iz praæke, davno, i tako se saznalo za njezinu tajnu. Pleme je doznalo da lovi, trebalo ju je kazniti. Brun nije imao izbora, tako se živi u Plemenu.Hijene su smetale i Njiski. Bilo je to više od njezina nagonskog straha od grabežljivaca. Nikada nije zaboravila èopor koji ju je napao kad je Ejla ubila njezinu majku. Zato je bila i sada dovoljno uznemirena. Prijevoz soba u dolinu pokazao se mnogo veæim problemom nego što je Ejla predviðala. Nadala se da æe stiæi prije noæi.Zaustavila se na okuci rijeke da napoji Njisku i sebe. Uzela je putni kolaèiæ i griskala ga; gledala je u zemlju ali ništa nije vidjela - razmišljala je kako bi olakšala prijevoz lovine u dolinu. Onda joj je u oèi upala ugažena trava, svježi tragovi, dokazi nekog skorog dogaðaja na tom mjestu.Prema stopama u osušenom rijeènom mulju znala je da se nalazi u podruèju spiljskih lavova. Mislila je da u blizini mora postojati omanja dolina, s liticama i spiljom u kojoj je lavica okotila dvoje laviæa u proljeæe. To im je bilo najdraže plandovalište. Laviæi su se igrali i borili oko krvava komada mesa, kidajuæi ga mljeènim zubima, dok su siti mužjaci lijeno drijemali na suncu a vitke ženke promatrale mladunèad pri igri.Golemi grabežljive! bili. su gospodari svoga podruèja. Nièega se nisu imali bojati, nisu oèekivali da æe ih njihov plijen napasti. Sobovi se u normalnim uvjetima nikada ne bi toliko približili svojim prirodnim neprijateljima, ali ih je ona galama žene na konju natjerala u paniku. Brza rijeka nije zaustavila pomahnitalo krdo. Pregazili su je i nehotice se našli meðu lavovima, l jedni i drugi su se iznenadili. Preplašeni sobovi razbježali su se u svim pravcima.

Ejla je pratila tragove i zakljuèila kakav je bio konac prièe. Nemajuæi vremena da se skloni ispred leteæih kopita, jedan laviæ je ostao pregažen.Žena je klekla kraj mladunèeta spiljskog lava i pod rukom osjetila znakove života. Laviæ je bio topao, vjerojatno mu se slomilo koje rebro. Bio je na pragu smrti, ali još je disao. Po znacima u blatu Ejla je zakljuèila da je lavica našla svoje mlado, gurkala ga da ustane i na tome je ostalo. Slijedeæi životinjske zakone po kojima slabi umiru da bi jaki ostali, posvetila je pažnju zdravom laviæu i otišla.Samo kod životinje koja se naziva èovjekom opstanak ne ovisi tek o snazi i prilagodbi. Jadno malo, pomisli Ejla. Majka ti nije mogla pomoæi, je li tako? To nije bilo prvi put da joj srce gane neko bespomoæno biæe. Najprije je pomislila da ponese lavica u spilju, ali je onda odbacila tu ideju. Brun i Kreb dopuštali su joj da donosi male životinje u spilju dok je uèila vještinu lijeèenja, iako je prvi put izazvala veliku pometnju. Ali Brun nije dopustio da donese vuèje mlado. Laviæ je veæ bio velik kao vuk. Jednog dana æe biti velik kao Njiska.Ustala je, pogledala umiruæe mladunèe, potresla glavom i povela Njisku nadajuæi se da teret neæe uskoro negdje zapeti. Kad su krenuli, Ejla opet opazi hijene kako ih prate. Maši se za kamen, ali vidje da je nešto drugo privuklo èopor. Našle su lavica. Ali Ejla nije razborito postupala kad su posrijedi bile hijene.- Bježite, vi smrdljive životinje! Ostavite to mladunèe na miru!Pojurila je natrag hitajuæi kamenje. Skièanje joj je pokazivalo da pogaða ciljeve. Hijene su opet uzmakle izvan dometa praæke, kad je na njih jurnula žena ispunjena pravednim gnjevom.Stajala je nad laviæem i gledala ga zaštitnièki, dok joj kroz glavu nije sinulo: Što ja to radim? Zašto ih odgonim od lavica koji æe uginuti? Ako ih pustim k njemu, neæe više mene uznemirivati. Ne mogu ga ponijeti. Moram misliti o tome kako æu soba dovuæi do doline. To je smiješno. Da li je baš smiješno? Što bi bilo da je Iza mene ostavila? Kreb kaže da me je na njezin put metnuo duh Ursusa, ili možda duh Spiljskog lava, jer se nitko drugi ne bi zaustavio zbog mene. Ona nije mogla podnijeti da netko bude bolestan ili ranjen, odmah mu je pomagala. Zato je i bila onako dobra izljeèite-Ijica.l ja sam izljeèiteljica. Ona me je svemu nauèila. Možda je ovaj laviæ metnut na moj put da ga naðem. Kad sam donijela prvog zeca u spilju, Iza mi je rekla da je to bio znak da sam odabrana za izljeèiteljicu. No, ovo mladunèe

je ranjeno. Ne mogu ga prepustiti ružnim hijenama.Ali kako æu ga odnijeti u spilju? Slomljeno rebro može probušiti pluæa ako ne budem pažljiva. Moram ga najprije omotati, onda æu ga podignuti.Ejla zazvižda. Teret, èudom, nije zapinjao, ali Njiska je bila razdražljiva. Nije voljela biti na podruèju spiljskih lavova; ona je njihov prirodan plijen. Ali Ejla nije na nju sada obraæala pažnju. Omotala je lavica, ali gaje do spilje mogla prenijeti samo na Njiskinim leðima. Kad gaje podigla, kobila je ustuknula: pokušala se osloboditi orme, zatim poèela bježati niz stepu. Sob je za njom poskakivao, zatim zapeo za kamen. To je pojaèalo Njiskinu paniku.Odjednom je užad popucala. Otvorenih usta Ejla je promatrala kako se naginju košare i sve iz njih ispada na zemlju, osim dobro uèvršæenih kopalja, dok prenapeta kobila bježi. Ejla je razmišljala kako bi mrtva soba i živa lavica odnijela u spilju. Bojala se da æe se kobila ozlijediti, pa joj je zazviždala; bila bi pošla za njom, ali nije htjela ostaviti lovinu i ranjenika na milost i nemilost hijenama. Kobila je zaèula zvižduk, povezala ga sa sigurnošæu i milovanjem, napravila velik krug i vratila se.Kad se iscrpljena i zapjenjena mlada ždrebica napokon primakla, Ejla ju je samo mogla zagrliti s olakšanjem. Skinula je s nje ormu i košare i provjerila da nije možda ozlijeðena. Njiska se naslanjala na ženu, teško dišuæi i dršæuæi.- Odmori se, Njisko - reèe Ejla kad kobila prestade drhtati. - Ionako moram ovo popraviti.Žena pokupi stvari po zemlji, popravi košare, kolan i ormu, prièvrsti ponovo koplja, ovoga puta onako kako ih je našla - obješena sa strane i spuštena na zemlju iza kobile. Zatim priveza prostirku uz oba koplja i tako dobi nosiljku za nošenje tereta: iza konja, ali podignutu iznad zemlje. Dovuèe mrtva soba na nosiljku, zatim još priveza onesviješ-tena lavica. Njiska se dotle odmorila i mirnije je prihvatila kolan i ormu, èekajuæi da Ejla pritegne užad.Kad su košare došle na svoje mjesto, Ejla još jednom

provjeri položaj laviæa, pa se vinu na Njiskina leða. Dok su išli prema dolini, èudila se djelotvornosti novog prijevoznog sredstva. Dok su se po zemlji vukli samo krajevi kopalja, mrtvi teret se nije zaustavljao kraj svake zapreke i konju je bilo mnogo lakše vuæi, ali Ejla nije odahnula dok se nisu primakli dolini i spilji.Zastala je kraj ruba stepe da napoji Njisku i provjeri stanje laviæa. Još je disao, ali nije bila sigurna da æe ostati živ. Zašto mi se našao na putu, upita se. Razmišljala je o svom totemu kad ga je ugledala; je li duh Spiljskog lava htio da se ona o njemu pobrine?Onda joj nešto drugo pade na um. Da nije odluèila ponijeti laviæa sa sobom, ne bi napravila nosiljku. Je li njezin totem izabrao taj put da joj pokaže kako se pravi? Je li to bio dar? Bilo što bilo, Ejla je bila sigurna da joj se laviæ našao na putu s razlogom; ona æe uèiniti sve što može da mu spasi život. Jedanaesto poglavlje- Džondalar, ti ne moraš ovdje ostati zbog mene.- Zbog èega misliš da ostajem samo zbog tebe? - reèestariji brat s više ljutnje nego što je htio pokazati. Nije htio dase vidi koliko ga to dira, ali u Tonolanovoj reèenici bilo jeviše istine nego što je htio priznati.On je to oèekivao, ali nije htio povjerovati da æe mu brat zaista ostati i spariti se s Jamijom. Ali ga je iznenadila vlastita odluka da ostane sa Šaramudoncima. Nije se htio sam vratiti. Bilo bi to dugaèko putovanje bez Tonolana, a posrijedi je bilo i nešto dublje. Zbog toga je onako spremno odgovorio kad je odluèio krenuti s bratom na Putovanje.- Nije trebalo da sa mnom poðeš.Džondalar se u jednom èasu zaèudi kako mu brat može poznavati misli.

- Osjeæao sam da se nikada neæu vratiti u zavièaj.Nisam oèekivao da æu naæi jedinu ženu koju sam ikadavolio, nego me je nešto tjeralo da idem naprijed dok nenaðem razlog da stanem. Saramudonci su dobri ljudi, kao iveæina drugih kad ih upoznaš. Ne bi mi bilo krivo daostanem ovdje i postanem jedan od njih. Ti si Zelandonac,Džondalar. Gdje god budeš, uvijek æeš biti Zelandonac.Nigdje drugdje se neæeš osjeæati kao kod kuæe. Vrati se,brate. Usreæi jednu od onih žena koje su te opsjedale. Smirise i osnuj veliku obitelj, pa prièaj djeci o velikom Putovanju ibratu koji je ostao. Tko zna? Možda æe netko od tvojih, ilimožda od mojih, jednog dana krenuti na veliko Putovanjeda posjeti roðake.- Zašto sam ja više Zelandonac nego ti? Zbog èegamisliš da i ja ne bih mogao ovdje biti sretan, baš kao i ti?- Ti nisi zaljubljen, na primjer. Èak i kad bi bio, stvarao

bi planove kako da je povedeš sa sobom, a ne da ovdje ostaneš.- Zašto ne povedeš Tamiju s nama? Sposobna je,pametna, zna se brinuti o sebi. Postala bi dobra Zelan-donka. Ona èak ide u lov s njima, dobro bi se snašla.- Ne želim gubiti vrijeme. Trebala bi nam cijela godinaza Povratak. Našao sam ženu ikojom želim živjeti. Hoæu sesmiriti, želim joj dati priliku da osnuje svoju obitelj.- Što se dogodilo onome mojem bratu koji je želioputovati do kraja Velike majke rijeke?- Stiæi æu do kraja jednog dana. Ne treba žuriti. Znaš daviše nije daleko. Možda æu krenuti iduæi put s Dolandomkad poðe po sol. Mogao bih i Tamiju povesti. To bi joj sesvidjelo, mislim, iako ne voli biti predugo izvan doma. Onjoj mnogo više znaèi. Nikada nije upoznala majku, azamalo nije umrla od uzetosti. Njoj su važni njezini ljudi. Torazumijem, Džondalar. Imam brata koji je vrlo slièan njoj.- Zbog èega si tako siguran? - reèe Džondalar i spustioèi da se ne susretne s bratovim pogledom. - Zbog èegamisliš da nisam zaljubljen? Serenija je lijepa, Darvo takoðer;ovdje treba muškaraca. Tvoj brat bi možda jednog danamogao biti dobar kalatelj kremena.- Veliki brate, odavno te znam. Ako živiš s nekomženom, to ne znaèi da je voliš. Znam da ti je drag djeèak,ali to nije dovoljan razlog da ostaneš ovdje uz njegovumajku. Idi kuæi i naði neku stariju ženu s više djece, akohoæeš, da budeš siguran usred velike obitelji. Ali vrati se.Prije nego što je Džondalar mogao odgovoriti, do njih dotrèa zadihan djeèak od desetak godina. Bio je visok za svoju dob, ali je bio nježne graðe i prefina lica za djeèaka. Žuta kosa mu je bila ravna i meka, ali u smeðim se oèima vidjela živahna inteligencija.- Džondalar! - protisnu djeèak. - Posvuda te tražim!Dolando je spreman i ljudi s rijeke èekaju.- Reci im da dolazimo, Darvo - reèe visoki plavimuškarac šaramudonskim jezikom. Djeèak otrèa naprijed.

Braæa se okrenuše da poðu za njim, zatim Džondalarzaslade. - Ne mogu reæi da to nisam oèekivao od tebe,brate. Ali možeš zaboraviti taj pokušaj da me se otreseš. Nedogaða se svaki dan da neèiji brat naðe ženu svojih snova.Ne bih te ostavio ni za ljubav neke božice.Tonolanovo lice zasja od smiješka. - Znaš, Džondalar,

-l mislio sam da je božica kad sam je prvi put ugledao; mislio sam da je lijepi mladi duh Majke koji je došao da mi uljepša put na drugi svijet. S njom bih bio otišao bez opiranja... l danas bih otišao.Dok je Džondalar koraèao za bratom, èelo mu se mrštilo. Nije mu bila draga pomisao da bi Tonolan pošao za nekom ženom u smrt.Staza je krivudavo silazila niz planinu, kroz šumu. Pri-makli su se liticama gdje je bio usjeèen prolaz na kojem su se jedva mogla mimoiæi dva èovjeka. Džondalar zaostade za bratom. Još je osjeæao bol u želucu kad biv pogledao niz klisure na Majku ijeku, iako je prezimio sa Šamudoncima Dolandove Spilje.Nisu sve Spilje živjele u spiljama; mnogi su zakloni bili napravljeni na otvorenom prostoru. Ali prirodni zakloni u stijenama su se tražili i cijenili, osobito za vrijeme vrlo studenih zima. Zbog takva stalna staništa podnosile su se mnoge teškoæe. Džondalar je i prije živio u klisurama, ali nijedna nije bila strma kao ova šamudonska spilja.Visoko gore pašnjaci su dopirali do oštrog ruba klisure, ali sloj tla nije bio dubok - to se vidjelo u iskopanim rupama za peèenje mesa. Na pola puta prema rijeci poèinjalo je rasti grmlje, pripijajuæi se uz vrletne stijene. Drveæe osrednje velièine raslo je malo niže, a zatim je dolazila najvažnija stvar: veliki usjek u pješèenjaku. Ispod njega su bila naèinjena staništa od drveta, razdijeljena u nekoliko obiteljskih prebivališta. U sredini je bilo glavno ognjište i okupljalište.Na suprotnoj strani vidio se visok vodopad koji se raspršivao u bezbroj kapljica i tvorio veliku lokvu u podnožju. Iz lokve je voda otjecala duž stijena, i tu su Dolando i nekoliko drugih muškaraca èekali Tonolana i Džondalara.Dolando ih pozdravi kad su se pojavili iza izbeèenih stijena, pa se poèe spuštati preko ruba. Staza je vodila preko niza izbojaka, a na nekoliko mjesta nemoguæe bi bilo njome proæi da nije bilo iskopanih rupa za noge i užadi za pridržavanje. Zbog vodopada je uvijek bilo sklisko, èak i ljeti. Zimi je staza bila neprohodna.U proljeæe, iako je stazom teklo više vode i komadiæa leda, Saramudonci - i Šamudonci koji su lovili divokoze, i Ramudonci koji su živjeli na rijeci - penjali su se i silazili tom vrletnom stazom poput koza i antilopa. Tonolan se spretno spuštao niz tu stazu, a Džondalar ga je promatrao i pomislio

kako mu brat u neèemu ima pravo: on sam nikada se ne bi pomirio s tim vratolomima, jer ga je hvatala muka èim bi pogledao u dubinu.Više nego jedanput bio je zahvalan užetu za koje se držao, jer su mu noge bile nesigurne na mokru ili još smrznutu kamenu, a s velikim olakšanjem je odahnuo kad su sišli do rijeke. Plutajuæa splav, naèinjena od debala koja su poskakivala na struji, èinila mu se mnogo postojanijom podlogom. Na splavi je bilo nekoliko drvenih graðevina, sliènih onima gore pod klisurom.Džondalar izmijeni pozdrave s nekoliko stanovnika plo-veæih kuæa, koraèajuæi preko svezanih debala prema kraju gdje je Tonolan veæ ulazio u èamac. Èim su se svi smjestili, poèeše veslati uzvodno. Razgovora gotovo nije bilo. Duboka jaka struja nabujala je od proljetnih otapanja, pa dok su ljudi s rijeke veslali, Dolandovi su ljudi pazili na plutajuæe opasnosti. Džondalar je sjedio i razmišljao o jedinstvenoj povezanosti meðu Šaramudoncima.Ljudi koje je susretao bili su specijalizirani na razne naèine, i on se èesto pitao što ih je navelo da krenu svojim posebnim putem. Kod nekih su svi muškarci obavljali jedne poslove, a sve žene druge, tako da nijedna žena ne bi taknula muški posao, kao što ni muškarac ne bi mogao ni u èemu zamijeniti Ženu. Kod drugih su se poslovi rasporeðivali prema dobi - mlaði su obavljali teže poslove, stariji lakše pri kojima se može sjediti. U nekim skupinama žene su bile posve zadužene za djecu, u drugima je briga o odgoju i pouèavanju djece pripadala starijima, kako ženama tako i muškarcima.Kod Šaramudonaca specijalizacija je bila djukèija, pa su se razvile dvije razlièite ali povezane skupine. Šamudonci su lovili divokoze i drugu divljaè po vrletnim planinama, dok su Ramudonci lovili goleme jesetre koje su ponekad bile dugaèke do trideset stopa. Oni su takoðer lovili grgeèe, štuke i velike šarane. Podjela posla mogla ih je rastaviti na razlièita plemena, ali su ih uzajamne potrebe oèuvale zajedno.Šamudonci su usavršili postupak pravljenja divne, baršunasto meke kože od divokoza. Ta je koža bila tako

jedinstvena da su plemena iz drugih krajeva za nju davala svoje proizvode. Obrada se èuvala kao tajna, ali Džondalar je doznao da je posrijedi ulje koje se dobiva od neke ribe. To

je bio valjan razlog da Šamudonci održavaju tijesne veze s Ramudoncima. S druge strane, èamci su bili naèinjeni od hrastovine, bukovine i borovine, dok su dugaèke daske sa strane bile tisove i vrbove. Ljudima s rijeke bilo je potrebno znanje gorštaka o šumama da bi našli pravo drvo.Unutar plemena Šaramudonaca, svaka šamudonska obitelj bila je povezana s odgovarajuæom ramudonskom obitelji vrlo zamršenim sponama koje su mogle ali nisu morale znaèiti krvno srodstvo. Džondalar još nije znao tko je s kim povezan, ali kad mu se brat spari s Tamijom, odjednom æe dobiti mnoštvo "roðaka" na obje strane, iako Tamija nema nikakvog krvnog srodnika. Pojavit æe se neke nove obaveze, iako æe on biti samo dužan da se služi stanovitim naslovima kad se bude obraæao novim znancima.Kao nesparen muškarac, moæi æe otiæi ako želi, iako bi plemenu bilo draže da ostane. Ali veze izmeðu dviju skupina bile su tako snažne da je u sluèaju seobe neke šamu-donske obitelji - koja bi odluèila otiæi i osnovati novu Spilju zbog prenapuèenosti prebivališta - odgovarajuæa ramudon-ska obitelj morala poæi s njom. Ali i Ramudonci su mogli postavljati svoje uvjete, jer je sve što se ticalo vode pripadalo njima, pa su se tako odluke obièno donosile zajednièkim dogovorom.Njihove odnose uèvršæivale su praktiène i obredne radnje koje su se èesto odvijale na èamcima, lako su Ramudonci imali vlast na vodi, èamci su im bili zajednièki, i Šamudonci su imali koristi od njihove uporabe, razmjerno prema uzvraæenim uslugama. Toliko su se dobro znale odredbe i stari obièaji da gotovo nikada nije dolazilo do svaða.Graðenje èamaca zahtijevalo je zajednièke napore, jer su bili potrebni proizvodi zemlje i znanje o vodi, pa je to davalo valjano pravo Šamudoncima da se služe vještinom Ramudonaca. Obredi su pojaèavali veze, jer se nijedna žena nije mogla spariti s muškarcem iz druge polovine plemena ako on nije imao neko pravo na njezinoj strani. Tonolan æe morati pomagati pri gradnji ili popravljanju èamaca prije nego što se spari sa ženom koju voli.l Džondalar se veselio gradnji èamaca. Njega je zanimala vještina; pitao se kako ih prave, kako ih pokreæu, kako njima upravljaju. Ovi su ga ljudi jako zanimali i nije mu trebala žena da ostane s njima. Lakoæa kojom su plovili

Dolina konja Majkom rijekom i lovili goleme jesetre nadmašivalaje sve što je dotada èuo o nekom plemenu.Poznavali su rijeku u svim njezinim raspoloženjima. On je teško poimao njezinu velièinu dok nije vidio svu vodu zajedno, a još nije bila ni sva puna. Ali njezina velièina nije bila oèita samo iz èamca. Kad je zimi staza bila neuporabljiva, ali prije nego što bi se Ramudonci preselili k svojim šamudonskim roðacima, trgovina izmeðu njih obavljala se pomoæu dugaèkih konopa na kojima je visila zraèna splav od dasaka. Njega i Tonolana su podigli na slièan naèin; vodopad se još nije bio smrznuo, ali ranjeni Tonolan se nije mogao penjati, pa su ih obojicu izvukli gore u košari.Kad ju je prvi put vidio odozgo, Džondalar je poèeo shvaæati kolika je zapravo Majka rijeka. Gledajuæi dokle se proteže i kolika je, Džondalar je osjetio strah i duboko poštovanje prema Majci koja je od onih dalekih izvora naèinila toliku rijeku u svom èudesnom èinu stvaranja.Otada je nauèio da postoji dulji i lakši, iako manje uzbudljiv uspon. Bio je to dio puta koji se pružao od zapada na istok preko planinskih prijevoja i spuštao se k rijeci na istoènom kraju klisure. Zapadni dio puta bio je krševitiji, ali neki njegovi dijelovi spuštali su se do rijeke. Sada su plovili prema jednom takvom mjestu.- Džondalar, pogledaj! - kliknu odjednom Tonolan ipokaza prstom uzvodno.Jureæi prema njima u zloslutnom sjaju, sredinom struje plivala je velika santa leda. Odbijena i raspršena svjetlost omatala je gromadu nekom nestvarnom mekoæom, ali modrozelena dubina pokazivala je snagu neotopljene jezgre. Veslaèi vješto izmaknuše èamac u stranu, pa se zausta-više da promatraju kako kraj njih klizi hladan zid s kobnom ravnodušnošæu.- Nikad ne okreæi leða Majci - zaèu Džondalar kakomu govori èovjek ispred njega.- Rekao bih da je ovaj komad doplovio Sestrom, Mar-keno - dodade èovjek pokraj njega.- Kako je... veliki led... došao ovamo, Karlono? -upita ga Džondalar.- Santa leda - reèe Karlono da mu prvo kaže kako se

"veliki led" zove. - Mogao je doæi s nekog ledenjaka s onihplanina - nastavi pokazujuæi bijele vrhove preko ramena, jerje veæ veslao. - Hi je došao sa sjevera, vjerojatno ga je Sestra

donijela. Ona je dublja, nema toliko kanala, osobito u ovo doba godine. Ta santa je mnogo veæa nego što misliš. Glavni njezin dio nalazi se ispod površine.- Teško vjerovati... santa leda ... tako velika, došlatako daleko - reèe Džondalar.- Imamo leda svakog proljeæa. Nije uvijek tako velik, lneæe dugo trajati. Jedan dobar udarac o kamen, i raspast æese, a onda ga èeka brzica. Mislim da neæe proæi kroz klisuru- reèe Karlono.- Jedan dobar udarac sante, pa bismo se mi raspali -reèe Markeno. - Zato nikada ne okreæi leða Majci.- Markeno ima pravo - reèe Karlono. - Nikad joj nevjeruj. Rijeka ponekad naðe neugodan naèin da te podsjetina dužnu pažnju.- Ja poznajem i neke žene koje su takve. A ti, Džondalar?Džondalar odjednom pomisli na Maronu. Poznati smiješak na bratovu licu kaza mu da i Tonolan na nju misli. Veæ dugo se nije sjetio žene kojoj je obeæao da æe se s njom spariti na Ljetnom saboru. S boli u srcu upita se hoæe li je ikada više vidjeti. Bila je lijepa žena. Ali i Serenija je lijepa, pomisli, možda bi nju morao zaprositi. Ona je u neku ruku bolja od Marone. Starija je od njega, ali on je i prije znao da ga privlaèe starije žene. Zašto se ne bi spario kad i Tonolan? Zašto jednostavno ne bi ostao?Koliko je prošlo od našeg odlaska od kuæe? Više od godine dana - Dalanarovu smo Spilju napustili u proljeæe. A Tonolan se neæe vratiti. Možda bi i ti morao prièekati, reèe sam sebi... i Serenija možda misli... Poslije æeš...- Što vas je toliko dugo zadržalo? - zovnu neki glas sobale. - Išli smo dugaèkim putem naokolo, a opet smo vasmorali èekati.- Morali smo naæi ovu dvojicu. Mislim da su se htjelisakriti - odgovori Markeno kroz smijeh.- Sad ti je prekasno da se kriješ, Tonolan. Ova te jeupecala! - reèe èovjek s obale, gazeæi za Tamijom u voduda dohvati èamac i pomogne mu pristati uz žal.Tamija se zacrveni, zatim se nasmiješi. - Pa, moraš priznati, Barono, da je on dobar ulov.- Ti si dobar ribar - reèe joj Džondalar. - On prijeuvijek... odlazio.Svi se nasmijaše. lako nije savršeno govorio novim jezi-

l kom, drago im je bilo što se pridružio zadirkivanju. A bolje je razumio nego što je govorio.- Što bi trebalo da se ulovi tako velika riba kao što si ti,Džondalar? - upita Barono.- Prava meka! - ubaci Tonolan, smiješeæi se Tamiji.Èamac je izvuèen na žal, a kad su se iskrcali putnici,prenijet je uz padinu do proplanka usred guste hrastove šume. To se mjesto oèigledno veæ godinama upotrebljavalo. Posvuda su ležale daske, debla, grede; neki komadi drveta veæ su trunuli. Radovi su se obavljali na nekoliko mjesta, svugdje je bio po jedan èamac na razlièitom stupnju dovršenja.Doneseni èamac je spušten na zemlju i došljaci su pohitali k vatri. Nekoliko drugih prestade raditi da im se pridruže. Miris biljnog èaja dizao se iz drvenog korita koje je bilo izdubljeno u deblu. Brzo se ispraznilo kad su se poèele unutra zamakati èaše. Okruglo rijeèno kamenje bilo je na hrpi pokraj vatre, ono je služilo za zagrijavanje; hrpa vlažna lišæa ležala je iza debla.Korito se ispraznilo i trebalo ga je iznova upotrijebiti. Dvojica prevrnuše deblo da iskrenu talog od prijašnjeg èaja,

dok treæi ubaci kamenje u vatru. U koritu je stalno moralo biti èaja, a kamenje je uvijek bilo kraj vatre da se može brzo zagrijati. Nakon razgovora i šala na raèun mladenaca, društvo odloži èaše od drva ili gusto pletenih vlakana i vrati se na razlièite poslove. Tonolana su odveli da krene u gradnju èamaca kroz težak rad gdje nije trebalo mnogo vještine - dobio je zadatak da obori jedno drvo.Džondalar je razgovarao s Karlonom o najdražoj voðinoj temi, o èamcima, i poticao ga pitanjima. - Od kojega su drva dobri brodovi? - upitao je.Karlono je rado prihvatio razgovor s mladim i oèito inteligentnim èovjekom, pa se upustio u živo objašnjavanje.- Zeleni hrast je najbolji. Snažan je, a tanak; jak je, anije pretežak. Gubi savitljivost ako se osuši, ali možeš gaodsjeæi zimi i spremiti ga u lokvu vode da èeka godinudana, èak i dvije. Ako ostane dulje, previše se napije vode iteško se obraðuje. Ali važnije je odabrati pravo stablo - reèeKarlono krenuvši u šumu.- Veliko stablo? - upita Džondalar.- Nije važna samo velièina. Za dno i daske trebaju tivisoka stabla i ravna debla. - Karlono povede Zelandonca do šumarka gusto izrasla drveæa. - U gustoj šumi drveæe raste ravno uvis, zbog sunca...- Džondalar! - Stariji brat prepozna Tonolanov glas iiznenadi se. Stajao je sa skupinom drugih oko golemahrasta. - Drago mi je što te vidim! Mogao bi pomoæi svomemlaðem bratu: Znaš li da se ne mogu spariti dok se nenapravi novi brodiæ, a ovo - pokaza prema hrastu -moramo srušiti za "platice", što god one bile. Pogledaj kolikije to mamut! Nisam znao da stabla mogu toliko narasti.Trebat æe mi cijela vjeènost da ga posijeèem. Veliki brate,bit æu starac prije nego što se sparim.Džondalar se nasmiješi i potrese glavorn. - Platice su boène daske najveæem èamcu. Ti æeš biti Šaramudonac, moraš to znati.- Bit æu Šamudonac. Ostavit æu brodove Ramudon-cima. Lovljenje divokoza je nešto što razumijem, l prije samlovio ibekse i muflone na visoravni. Hoæeš li mi pomoæi?Treba nam svaka raspoloživa ruka.- Mislim da æu ti morati priteæi u pomoæ, inaèe æe jadnaTamija èekati dok ne ostariš. Osim toga, bit æe zanimljivovidjeti kako se to radi - reèe Džondalar, pa se okrenuKarlonu i doda na šaramudonskom: - Džondalar pomažesjeæi drvo. Još razgovora poslije?Karlono se nasmiješi u znak pristanka, zatim se izmaknu da vidi prvo iverje. Ali nije dugo ostao. Proæi æe veæi dio dana prije nego što šumski div padne, a prije toga svi æe se okupiti.Poèinjuæi visoko i radeæi pod strmim kutom, te doèekujuæi vodoravnim zasjecima pri dnu, snažni mladiæi su odbijali prve trijeske. Kamene sjekire nisu zasijecale duboko, a što su dublje prodirali prema srži hrasta, to se više èinilo da je oglodan a ne zasjeèen; ipak je svaki novi udarac stizao sve bliže srcu drevnoga gorostasa.Dan se bližio kraju kad su napokon dali sjekiru Tono-lanu. Pred oèima sviju koji su radili u blizini, on uzmahnu nekoliko puta i odskoèi u stranu kad zaèu škripu i vidje kako se masivno stablo zanosi. Lomeæi grane susjednim divovima i povlaèeæi manje" zasobom, stari div je uz prasak i lomljavu tresnuo o zemlju, zatresao se i smirio.Tišina je zavladala šumom; i ptice su zamukle, kao da mu iskazuju duboko štovanje. Velièanstveni stari hrast je ležao posjeèen, odijeljen od živa korijena. U dostojanstve-

t m"

noj tišini Dolando kleknu kraj iznakažena panja i golim rukama iskopa malu rupu. U nju ubaci žir.- Neka Blažena majka prihvati naš dar i dade životnovom drvetu - reèe, pa pokri žir zemljom i zali ga èašomvode.Sunce je veæ pozlaæivalo oblake na zapadu kad se skupina u povorci zaputila uzbrdo. Dok su stigli do visoravni, boje su se mijenjale od zlatne i bronèane do crvene i ljubièaste. Kad su zaobišli litice, Džondalar zastade pred nedodirljivom ljepotom prizora koji mu se ukazao. Velika majka rijeka, mirna i nabujala, zrcalila je drhtavo nebo i mraène sjene planina s druge strane, a njezina uljasto glatka površina živjela je zbog gibanja duboke struje.- Lijepo je, zar ne?Džondalar se okrenu prema glasu i nasmiješi se ženi koja mu se primakla. - Da, lijepo, Serenija.- Veèeras je velika sveèanost. Za Tamiju i Tonolana.Oni èekaju, treba da i ti doðeš.Okrenula se da poðe, ali on je uhvati za ruku, zadrža je i poèe promatrati posljednje zrake zalazeæeg sunca u njenim oèima.U njoj je bilo neke popustljive blagosti, prihvaæanja koje nema nikakve veze s dobi - bila je tek nekoliko godina starija od njega. Nije od njega ništa zahtijevala, nièemu se nije nadala. Smrt njezina prvog muškarca, zatim druga ljubav i pobaèaj drugog djeteta koje je trebalo blagosloviti sparivanje, proželo ju je tugom. Uèeæi kako se živi s vlastitom žalošæu, razvila je sposobnost da na se preuzima tuðe nevolje. U svim jadima ljudi su se obraæali njoj i uvijek nalazili utjehe.Zbog toga je èesto pomagala Šamudu i usput uèila kako se lijeèe bolesti. Tako se Džondalar s njom upoznao, jer je njegovala Tonolana. Kad mu se brat dovoljno oporavio da se preseli k ognjištu Dolanda i Rošarije gdje je živjela i Tamija, Džondalar se doselio k Sereniji i njezinu sinu Darvu. On je nije prosio, ona nije oèekivala da to uèini.Oèi su joj uvijek pune odraza, pomisli on dok se naginjao daje poljubi prije polaska prema velikoj vatri. Nikad im nije zavirio u dubinu. U njihovu odnosu se Èinilo da ga ona bolje poznaje, da je shvatila njegovu nesposobnost da se sav preda ljubavi kao Tonolan. Ali ona je znala da to pomanjkanje emocionalne dubine on izvrsno nadoknaðuje velikom vještinom u voðenju ljubavi. Prihvaæala ga je takva, èak i s povremenim èudnim raspoloženjima, ne postavljajuæi mu nikakva pitanja.- Gdje ste tako dugo? - reèe djeèak s olakšanjem kadih ugleda gdje dolaze. - Spremni smo jesti, ali svi èekaju navas.Darvo je vidio majku i Džondalara na dalekom izbojku, ali im nije htio smetati. Isprva mu je bilo krivo što mora s nekim dijeliti majèinu pažnju. Ali uskoro mu je bilo drago što je našao nekoga tko se o njemu brine kao majka. Džondalar je s njim razgovarao, prièao mu je o svojim doživljajima na Putovanju, raspravljao o lovu i naèinu života kod drugih plemena, te slušao njegova pitanja s nehinjenim zanimanjem. Štoviše, Džondalar mu je pokazivao kako se pravi oruðe, a djeèak je vrlo brzo uèio.Djeèaku je bilo veoma drago kad je Tonolan odluèio ostati i spariti se s Tamijom, jer se nadao da æe to možda navesti Džondalara da se spari s njegovom majkom. Zato je nastojao biti što dalje kad su njih dvoje bili zajedno, da im ne smeta; nije ni bio svjestan da ih ohrabruje.U stvari, Džondalar je cio dan o tome razmišljao. Serenija mu je bila draga, imala je svijetlu kosu i bila dovoljno visoka da mu kao rijetko koja žena dopre do brade. Izmeðu majke i sina postojala je velika sliènost: oèi Iješnjakove boje i lijepe crte lica.Mogao bih s njom biti sretan, pomisli. Zašto je ne zaprosim? U taj èas ju je želio, iskreno ju je želio, želio je s njom živjeti.- Serenija!Ona ga pogleda i ostade oèarana privlaènošæu njegovih plavih oèiju. Na njoj se usredotoèila njegova potreba, njegova želja. Snaga njegove liènosti iznenadila ju je i probila svu obranu koju je odavno izgradila da izbjegne boli. Bifa je otvorena, ranjiva, privuèena gotovo protiv svoje volje.- Džondalar... - Njezino pristajanje se osjeæalo utreperenju glasa.- Ja... danas mnogo razmišljam. - Borio se s jezikom.Mogao je izraziti veæinu pojmova, ali mu je teško bilooblikovati misli. - Tonolan ... moj brat... Dugo putovalizajedno... Sada on voli Tamiju, želi ostati. Ako ti... ja

želim...

- Doðite vas dvoje. Svi su gladni, a hrana ... - Tonolanzašutje kad ih opazi kako stoje zajedno, izgubljeni u dubinama plavih i smeðih oèiju. - Uh... oprosti, brate. Mislimda sam nešto prekinuo.Oni ustuknuše; trenutak je prošao. - Sve je u redu, Tonolan. Ne smijemo dopustiti da svi èekaju. Možemo i poslije razgovarati - reèe Džondalar.Kad je pogledao Sereniju, uèinilo mu se da je zbunjena i iznenaðena, kao da ne zna što joj se dogodilo, pa se bori da vrati prijašnji spokoj.Došli su na zaravan ispod izboèene pješèenjaèke litice i osjetili toplinu velike vatre sa središnjeg ognjišta. Kad su se pojavili, svi su veæ bili oko Tonolana i Tamije koji su stajali u sredini kraj vatre. Sveèanost obeæanja obilježavala je poèetak obrednog razdoblja koje æe dosegnuti vrhunac u Proslavi vjenèanja. Tijekom toga razdoblja svaki dodir i veza izmeðu mladenaca bit æe strogo zabranjeni. Sada su se držali za ruke a u oèima im se vidjela sreæa koju su željeli svima objaviti.Šamud stupi naprijed. Tonolan i Tamija kleknuše da im izljeèitelj i duhovni voða može metnuti glogove krune na glave. Proveli su ih tri puta oko vatre i okupljene èeljadi u znak kruga ljubavi koji obuhvaæa cijelu Spilju Šaramudo-naca.Šamud se okrenu prema njima, podiže ruke i prozbori. -Krug poèinje i svršava na istom mjestu. Život je krug koji poèinje i svršava s Velikom majkom, s Prvom majkom koja je u svojoj samoæi stvorila sav život. Blažena majka je naš poèetak i svršetak. Od Nje dolazimo, Njoj se vraæamo. Ona se za nas u svemu brine. Mi smo Njezina djeca, sav život od Nje potjeèe. Ona je darežljiva, iz Njezina tijela uzimamo hranu, vodu, zaklonište. Iz Njezina duha dolaze darovi mudrosti i topline: nadarenosti i vještine, vatra i prijateljstvo. Ali veæi darovi potjeèu od Njezine sveobuhvatne ljubavi.- Velika majka uživa u sreæi Svoje djece. Ona se radujenašim veseljima, zato nam je dala èudesan dar Užitka. Mi jeèastimo, štujemo, kad dijelimo Njezin dar. Ali Blagoslovljenima meðu nama dala je najveæi dar, udijelila im je èudesnumoæ da stvaraju život. - Šamud pogleda mladu ženu:- Tamija, ti si meðu Blagoslovljenima. Budeš li štovalaVeliku božicu u svakom svojem èinu, možda æe te nadariti

svojim darom života i roðenja. Taj dar dolazi samo od Velike majke.- Tonolan, kad obeæaš da æeš se brinuti za drugoga,postaješ kao Ona koja se brine za sve nas. Budeš li je takoèastio, Ona te može nadariti stvaralaèkom snagom, tako daæe dijete koje rodi tvoja žena imati tvoj duh. - Šamudpogleda cijelu skupinu:- Svatko od nas, dok se brine i stara o drugima, èastiMajku i ona ga obdaruje svojom plodonosnošæu.Kad Šamud odstupi i sjede na pletenu prostirku, Tonolan i Tamija se nasmiješiše jedno drugome. To je bio znak za poèetak sveèanosti. Mladi par najprije je donio malo blagog alkoholnog piæa od maslaèkova cvijeta i meda, zatim se iznijelo i drugo piæe.Onda su mirisi jela podsjetili sve prisutne koliko su gladni. Markeno i Tolija su donijeli mladencima bijelu ribu koja je jutros ulovljena u zamkama i ispeèena kraj otvorene vatre. Uz ribu je poslužen umak od šumske kiselice. Uokolo su se dodavaie košarice s raznim jestivim biljem i korijenjem. Džondalar nije znao što jede, pa je upitao Toliju.- To su bukvice, skupljene prošle jeseni - reèe Tolija ipoèe mu objašnjavati kako se pripremaju.

- Tolija je donijela sol - reèe Tamija. - To je dio njezinadara mladenki.- Mnogi Mamutovci žive blizu mora, je li, Tolija? -upita Džondalar.- Ne, naš Logor je bio najbliži Beranskom moru. VeæinaMamutovaca živi sjevernije. Mamutovci su lovci na mamute- reèe s ponosom. - Svake smo godine putovali na sjeverradi lova.- Kako si se ti spario s Mamutovkom? - upita plavokosi Zelandonac Markena.- Oteo sam je - odgovori on i namignu mladoj debe-Ijuškastoj ženi.Tolija se nasmiješi. - To je istina - reèe. - Naravno, sve je bilo dogovoreno.- Sreli smo se kad sam išao trgovati na istoku. Putovalismo svevdo delte. Bio je to moj prvi izlet. Svejedno mi je biloda li je Šaramudonka ili Mamutovka, bez nje se nisam htiovratiti.Markeno i Tolija isprièaše koliko su imali poteškoæa dok se nisu sparili. Dugo su morali pregovarati, a onda ju je on

l "oteo" da se ispune neki obièaji. Ona je bila voljna, beznjezina, pristanka ništa ine toj. bilo. Ali i prije su se takvisluèajevi zbivali. ;Mamutove! su bili vrlo ponosan narod, a sa Šaramudon-cima su održavali dobre trgovaèke veze. Kao skupina nisu se nikoga plašili - uostalom, bili su lovci na mamute. Tolija je tipièna predstavnica svoga naroda: otvorena, prijateljska, povjerljiva, nitko se nije mogao oduprijeti njezinu veselom oduševljenju u svim životnim prilikama. Nitko se nije vrijeðao kad bi ga ona pitala najtajnije osobne stvari, jer je bilo oèito da nema zlih namjera.Priðe djevojka noseèi malo dijete. - Tolija, Šamija se probudila. Mislim da je gladna. - Majka uze dijete na prsi i gotovo ne prekide razgovor. Poslužiše i druge jestvine: jasenove kitice namoèene u rasolu i svježe mrkvice. Džon-dalar ih je prepoznao po okusu, jer se slièno jelo posluživalo u njegovoj Spilji, iako ga on nije osobito volio. Dolando i Rošarija donesoše nove poslastice mladom paru - kuhano meso divokoze i vino od borovnice.- Riba mi se uèinila izvrsnom - reèe Džondalar bratu -ali ovo meso je velièanstveno.- Tamija kaže da je to tradicija. Zaèinjeno je mirtinimlišæem. Njezina kora se upotrebljava za štavljenje kože; zatoima onakvu žutu boju. Raste u moèvarama, najviše okosutoka Sestre i Majke. Imao sam sreæu što su je prošle jeseniskupljali, inaèe me nikada ne bi našli.Džondalarovo se èelo namršti kad se sjeti što je bilo. -Imaš pravo; imali smo sreæu. Žao mi je što im se nikako ne mogu odužiti. - Bore na èelu postadoše dublje kad se sjetio da njegov brat postaje jedan od tih ljudi.- Ovo vino je Tamijin mladenaèki dar - reèe Serenija.Džondalar pruži èašu, popi gutljaj i potvrdno klimnu. -Dobro je. Vrlo dobro je.- Tako je - reèe Tolija. - Zaista je dobro.- Ona ima pravo - okrenu se Džondalar bratu. - Vinoje izvrsno. S tim bi se i naša majka složila, a nitko ne pravidobro vino kao Martona. Mislim da bi prihvatila Tamiju. -Džondalar zažali što je to rekao. Tonolan nikada neæepovesti Tamiju do majke, Martona je nikada neæe vidjeti.- Džondalar, moraš govoriti šaramudonski. Nitko te nerazumije kad govoriš zelandonski; osim toga brže æešnauèiti - reèe Tolija, oslanjajuæi se na vlastito iskustvo.

Džondalar je bio zbunjen, ali se nije naljutio. Tolija je bila iskrena, a s njegove je strane bilo nepristojno govoriti jezikom koji nitko ne razumije. Pocrvenio je, ali se usput nasmiješio.Tolija opazi Džondalarovu nelagodu pa mu priskoèi u pomoæ. - Zašto ne bismo uèili i tuðe jezike. Zelandonski tako lijepo zvuèi, rado bih ga uèila. - Nasmiješila se Tonolanu i Džondalaru. - Provest æemo skupa neko vrijeme svakog dana i razgovarati. - To je rekla samouvjereno, kao. da se svi drugi bez pogovora slažu.- Tolija, ti možda želiš uèiti zelandonski, ali tko znahoæe li oni uèiti mamutovski - reèe Markeno. -Jesi li na tomislila?Sad je na nju došao red da pocrveni. - Pa, nisam - reèe iznenaðeno i tužno, shvativši da se zaletjela.- Ja želim uèiti mamutovski i zelandonski. Mislim da jeto dobra ideja - reèe Tamija odluèno.- l ja mislim da je to dobra ideja - reèe Džondalar.- Kakva æe to biti mješavina! Ramudonac æe biti napolaMamutovac, Šamudonka æe biti napola Zelandonka - reèeMarkeno i nježno pogleda svoju družicu.Njihova ljubav je bila oèita. Dobro se slažu, pomisli Džondalar, iako nije mogao zatomiti smiješak. Markeno je bio visok kao on, a Tolija niska i debeljuškasta.Nastavili su veselo razgovarati i jesti, pogaðajuæi koji je zaèin upotrijebljen, kako se zove pojedini korijen, kako se to kaže na kojem jeziku. Nijednog èasa nije ponestalo smijeha i radosti oko mladenaca koje su sa svih strana peckali šaljivim pitanjima; Tamija je èesto morala pocrvenjeti.- Jesi li prinijela dar Drvu blagoslova, Tamija? - upitaTolija grleæi svoju kæerkicu.Tamija obori glavu i stidljivo se nasmiješi. To se pitanje ne postavlja otvoreno, ali Toliji se nije moglo zamjeriti. -Nadam se da æe Majka moje sparivanje blagosloviti zdravim i sretnim djetetom kakvo je tvoje. Je li se Šamija odbila od sise?- Voli sisati radi spokojnosti. Cijeli dan bi mi visila riaprsima kad bih joj dopustila. Hoæeš li je malo prihvatiti?Moram nekamo poæi.Kad se Tolija vratila, razgovor se veæ bio promijenio. Hrana je pokupljena, doneseno je još vina, a netko je lupkao

po bubnju i izmišljao prikladne rijeèi za pjesmu. Èim je majka uzela dijete, Tonolan i Tamija pokušaše umaknuti. Ali ih okružiše nasmijana lica sa svih strana.Obièaj je da se mladenci izgube ranije da bi još malo bili zajedno prije nego što ih rastave uoèi vjenèanja. Ali kao poèasni gosti nisu mogli otiæi sve dok je s njima netko želio razgovarati. Moraju kliznuti u èasu kad to nitko ne vidi, iako æe svi znati. To je bilo pravilo igre i od njih se oèekivalo da odigraju svoje uloge - da pokušaju pobjeæi kad ih nitko ne gleda, i da se uljudno isprièavaju kad ih uhvate u bijegu. Nakon malo šale i bockanja ipak æe ih pustiti da odu.- Vama se valjda nikamo ne žuri? - upitaše neki Tono-lana.- Kasno je - reèe Tonolan u neprilici.- Još je rano. Uzmi još malo ovog jela, Tamija.- Ne mogu više ni zalogaja.- Onda èašu vina. Tonolan, neæeš valjda odbiti èašuTamijina divnog vina od borovnice?- Pa... malo.- Malo više za tebe, Tamija.Tamija se primaèe Tonolanu i znaèajno ga pogleda. -Može malo, ali netko mora donijeti naše èaše. Tamo su.- Dakako, dakako. A vi æete èekati ovdje, je li tako?Jedan muškarac poðe donijeti èaše, a ostali se napravišekao da gledaju za njim. U taj èas Tonolan i Tamija krenuše u mrak s druge strane vatre.- Tonolan. Tamija. Mislio sam da æemo još koju èašuzajedno ispiti.- Veæ smo dosta popili. Moramo se malo udaljiti. Znaškako je poslije obilna jela - objasni "ulovljena" Tamija.Džondalar je stajao kraj Serenije i osjeæao jaku želju da nastavi razgovor. Htio joj je predložiti da podu i ostave

mladi par na miru. Ako joj se želi pridružiti, mora to odmah uèiniti, jer æe inaèe odustati.Duhovi su se razveselili - borovnice su bile osobito slatke prošle jeseni, vino je bilo jaèe nego obièno. Mnogo se ljudi vrzmalo uokolo, bockali su Tamiju i Tonolana, smijali se. Neki zapoèeše pjesmu s pitanjima i odgovorima. Netko je htio da se podgrije kuhano meso; drugi su tražili èaja. Djeca su se lovila oko nogu starije èeljadi.U taj èas jedno dijete udari u muškarca koji nije bio najstabilniji na nogama. On posrnu i gurnu ženu koja je

nosila èašu vruæa èaja, upravo kad je smijeh pratio pokušaj mladenaca da umaknu.Nitko nije èuo prvi vrisak, ali glasan plaè djeteta ubrzo je nadjaèao i umirio sve druge zvukove.- Moje dijete! Moje dijete! Opekla se! - kriknu Tolija.- Velika Božice! - prošapta Džondalar hitajuæi sa Sere-nijom prema zabrinutoj majci i uplakanu djetetu.Svatko je htio pomoæi, svi u isto vrijeme. Zbrka je bila veæa nego prie.- Pustite Samuda da proðe. Maknite se s puta. - Sere-nija je svojom prisutnošæu smirila ljude. Šamud je brzoskinuo odjeæu s djevojèice.- Hladne vode, Serenija, brzo! Ne! Èekaj. Darvo, tidonesi vode. Serenija, po lipovu koru; znaš gdje je?- Znam - reèe ona i požuri.- Rošarija, ima li vruæe vode? Ako nema, zagrij. Trebanam melem od iipove kore i neki lakši oblog za smirenje.Obje su opržene.Darvo dotrèa s posudom hladne vode. - Dobro, sinko. To je bilo brzo - reèe Šamud i nasmiješi se, zatim pljusnu vodom po crvenim opekotinama. Poèeli su se na njima stvarati mjehuri. - Treba nam nešto što blaži bol dok ne bude gotov melem. - Izljeèitelj opazi zeleno lišæe na tlu i sjeti se veèeri.- Tamija, što je to?- Èièkovo lišæe - reèe ona. - Imali smo ga u umaku.- Je li ga preostalo? Lišæa?- Upotrebljavamo samo stapke. Lišæa ima mnogo.- Donesi ga.Tamija otrèa do gomile otpadaka i vrati se s pregrštima otrgnuta lišæa. Šamud ih zamoèi u vodu i položi na bolna mjesta. Djeèje vrištanje se postupno pretvorilo u štucavo jecanje; blago djelovanje lišæa poèelo se osjeæati.- Pomaže - reèe Tolija. Ona nije znala da je oprženadok to Šamud nije spomenuo. Sjedila je i razgovarala,dopuštajuæi djetetu da sisa. - Hoæe li Šamija ozdraviti?- Opekotine æe se pokriti mjehurima, ali mislim da neæeostati ožiljci.- Oh, Tolija, tako mi je žao - reèe Tamija. - To jestrašno. Jadna Šamija, jadna ti.Tolija je pokušavala smiriti dijete na prsima. Napokon je

majèina utjeha nadjaèala bol i strah i Šamija je prestala cmizdriti. To je umirilo i majku.- Zašto ste ti i Tonolan još ovdje? - upita ona. - Ovovam je posljednja zajednièka noæ.- Ne mogu otiæi kad ste vas dvije povrijeðene. Želimvam pomoæi.Dijete se opet uznemirilo. Èièkovo lišæe je pomoglo, ali rana je ipak boljela.- Serenija, je li gotov melem? - upita vidar, zamjenjujuæi lišæe na djetetovim opekotinama.- Vrbova kora se dovoljno razmoèila, ali treba vremenada se ohladi. Možda bi bilo dobro da je iznesem van, bržebi se hladila.- Hladno! Hladno! - viknu Tonolan i naglo istrèa ispodzaklona.- Kamo on ode? - upita Tamija Džondalara.

Visoki muškarac slegnu ramenima i zaklima glavom. Odgovor je bio jasan kad je Tonolan dotrèao, sav zadihan, držeæi ledene mosure koji su veæ krasili strmu stazu.- Hoæe li ovo pomoæi? - upita pružajuæi ih.Šamud pogleda Džondalara. - Mladiæ je sjajan! - U toj izjavi je bilo malo ironije, kao da se takav mudrac nije oèekivao.Lipova kora je ublažavala boli i jednako tako smirivala. Majka i dijete su zaspali. Tonolan i Tamija su napokon mogli otiæi, ali veselost Sveèanosti obeæanja je prošla. Nitko to nije želio reæi, ali nesretan sluèaj je bacio sjenu na njihovo sparivanje.Džondalar, Serenija, Markeno i Šamud sjedili su kraj velikog ognjišta, upijajuæi posljednju toplinu iz žeravice na umoru, uz razgovor i vino. Svi drugi su veæ spavali, a Serenija je nagovarala Markena da se i on povuèe.- Više ne možeš ništa uèiniti, Markeno. Nema razlogada više ostaješ. Ja æu biti s njima, a ti idi spavati.- Dobro ti kaže, Markeno - reèe Šamud. - Njima jesada dobro. A i ti se moraš odmoriti, Serenija.Ona ustade, koliko radi sebe toliko radi toga da ohrabri Markena. l drugi ustadoše. Serenija odloži èašu, blago dotaknu svojim obrazom Džondalarov i poðe s Markenom

prema nastambama. - Bude li potrebe, ja æu te probuditi -reèe mu ona dok su odlazili.Džondalar izli posljednje kapi vina od borovnice u dvije èaše pa jednu dade zagonetnom starcu koji je šutljivo èekao u mraku. Šamud uze èašu, shvaæajuæi da njih dvojica još imaju razgovarati. Mladi èovjek skupi žeravicu na jedno mjesto i dodade drva. Sjedili su neko vrijeme kraj nove vatrice i pijuckali vino.Kad je Džondalar podigao pogled, dva oka neodreðene boje veæ su ga pomnjivo prouèavala. On osjeti u njima moæ, mudrost i napetost. Pištavi plamenovi bacali su leteæe sjene po starom licu i brkali mu crte, ali ni pri danjem svjetlu Džondalar nije mogao odrediti nikakve posebne karakteristike na njemu, osim starosti. Èak je i njegova dob predstavljala zagonetku.Snaga je davala staraèkom licu mladenaèki polet, usprkos dugaèkoj grivi izrazito bijele boje. Tijelo ispod širokih ogrtaèa bilo je krhko, ali korak mu je bio odluèan. Ruke su nepogrešivo svjedoèile o velikoj starosti, ali usprkos èvorovima i suhoj koži, èaša se u njima nije tresla.Starac prekide vezu meðu oèima. Džondalar se pitao da li je to Šamud namjerno uèinio da smanji napetost koja je rasla. -Šamud dobar izljeèitelj, ima vještine- reèe.- To je Božièin dar - odvrati starac.Džondalar se trudio da ulovi neki prizvuk u glasu koji æe svrstati androgenog izljeèitelja na jednu ili drugu stranu. Još nije znao je li Šamud muško ili žensko, ali je unatoè neutralnosti njegova spola osjeæao da Šamud nije proveo život u spolnom odricanju. Satiriène opaske previše su èesto pratile njegove poglede. Htio je upitati, ali nije znao kako bi svoje pitanje oblikovao.- Šamudov život nije lak, mora se mnogo odricati -pokuša Džondaiar. - Je li se izljeèitelj ikada spario?Naèas se neprozirne oèi raširiše; zatim Šamud prasnu u sardonièan smijeh. Džondalaru bješe vrlo neugodno.- S kim bi me"ti spario, Džondalar? Pa, da si ti naišaokad sam bio mlaði, možda bih pao u iskušenje. Ah, ali neznam bi li ti podlegao mojim èarima. Da sam o Drvoblaženstva objesio ogrlicu, da li bih te mogao poželjeti usvojoj postelji? - reèe Šamud i lagano nakrivi glavu. Džondalar je u jednom èasu pomislio da èuje mladu ženu.- Ili bih morao biti oprezniji? Tvoj ukus je vrlo razvijen;

" možda bih mogao probuditi tvoju znatiželju prema nekom novom užitku?Džondalar pocrvenje, ali ga je èudnovato privlaèilo da gleda oèitu pohotu i maèje uvijanje u Šamudovu tijelu. Izljeèitelj je bio muškarac, ali sa ženskim ukusima i užicima. Mnogi izljeèitelji su uzimali muške i ženske crte; to im je davalo osobitu moæ. Opet se zaèuo sardonièan smijeh.- Ali ako je izljeèiteljev život težak, još je teži njegovojdružici. Družica bi morala biti prva briga svakog muškarca.

Teško bi bilo ostaviti nekoga poput Serenije, na primjer, dase usred noæi brine o bolesnicima, a zatim dolaze dugarazdoblja potrebnog odricanja...Šamud se nagnuo k njemu i sada govorio kao muškarac muškarcu, sa sjajem u oèima kakav izazivaju lijepe žene poput Serenije. Džondalar se nije snalazio, jer je uskoro Samudov muški nastup promijenio karakter, iskljuèivši sama sebe.- ... i mislim da je ne bih želio ostaviti samu s tolikopohotljivih muškaraca u blizini.Šamud se opet nasmija, a u glasu više nije bilo traga spolnosti. Gledajuæi ga ravnodušno, nastavio je iznenaðivati Džondalara.- Reci mi, Džondalar, što misliš o meni? Na koju strahupripadam? S kojom bi se mojom stranom spario? Nekipokušavaju uspostaviti odnos, ovako ili onako, ali to rijetkotraje dugo. Darovi nisu èisti, to su pomiješani blagoslovi.Izljeèitelj nema liènosti, osim u širem smislu. Šamud brišesebe da bi preuzeo bit svega. Postoje blagodati, ali sparivanje ne spada meðu njih.- Kad je èovjek mlad - nastavi starac - nije nužnopoželjno biti roðen za neku sudbinu. Ali nije lako ni bitirazlièit. Ti možda ne želiš izgubiti svoju liènost. Ipak nijevažno, jer sudbina je tvoja. Nema drugoga mjesta za nekogatko nosi bit muškarca i žene u istome tijelu.Pri posljednjim proplamsajima vatre Šamud je izgledao star kao Majka zemlja, zurio je u žeravicu ukoèena pogleda kao da vidi druga vremena i druga mjesta. Džondalar ustade, prinese drva i oživi vatru. Kad su plamenovi suknuli, izljeèitelj se sabra i vrati ironièan izgled. - To je bilo davno, i postojale su neke... zadovoljštine. Na primjer, otkrivanje vlastite nadarenosti ili stjecanje znanja. Kad Majka nekoga zovne u službu, ne èekaju ga samo žrtve.

. - Kod Zelandonaca, Oni koji služe Majku ne znaju doksu mladi, nisu svi kao Šamud. Ja sam mjslio služiti Božici.Nisu svi pozvani - reèe Džondalar, a Šamud po grèenjunjegovih usnica vidje da u njemu još ima duboko zakopanegorèine.- Istina je, nisu pozvani svi koji bi poželjeli, a ni svipozvani nemaju uvijek dara ili sklonosti. Ako èovjek nijesiguran, to se uvijek može otkriti, može se iskušati njegovavolja i vjera. Prije uvoðenja u službu, èovjek mora nekovrijeme provesti u samoæi, to ga može prosvijetliti, ali usputmože doznati o sebi više nego što želi. Uvijek takvimasavjetujem da neko vrijeme žive u samoæi. Ako to ne mogu,neæe moæi izdržati ni teže kušnje.- Kakve kušnje? - upita Džondalar; bio je oèaran, jerŠamud nikada nije bio s njim tako otvoren.- To su razdoblja odricanja kad se moramo suzdržavatiod svih Užitaka; razdoblja šutnje kad ne smijemo ni s kimrazgovarati; razdoblja posta kad se malo jede; razdoblja kadse spava što je moguæe manje. Tako tražimo odgovore,otkriæa koja oèekujemo od Majke. Nakon nekog vremenaèovjek nauèi kako se stvara odgovarajuæe stanje volje ...Nastala je duga šutnja. Šamud je uspio olakšati napetost i odgovoriti na sve što je Džondalar želio èuti. Mogao je dalje pitati. - Ti znaš što treba. Hoæe li Šamud reæi što znaèi... sve ovo?- Džondalar raširi ruke u neodreðenoj sveobuhvatnoj kretnji.- Da. Znam što želiš reæi. Zabrinut si zbog brata nakonsvega što se veèeras dogodilo, te u širem smislu, zbog njegai Tamije, i zbog sebe. - Džondalar potvrdi glavom. - Ništa

nije sigurno, to znaš. - Džondalar opet potvrdi. Šamud ga jeprouèavao, pokušavajuæi odluèiti koliko mu treba otkriti.Onda se staro lice okrenu prema vatri, a oèi izgubišeoštrinu. Mladi èovjek je osjetio udaljavanje, kao da seizmeðu njih uvalio golem prostor, iako se nisu pomakli.- Tvoja ljubav prema bratu je jaka. - U glasu je biloneke vilinske jeke, nekog prizvuka s drugoga svijeta. - Ti sezabrinjavaš, misliš da je prejaka, bojiš se da vodiš njegovživot, a ne svoj. Nemaš pravo. On te vodi onamo kamomoraš iæi, ali sam ne bi htio poæi. Ti slijediš vlastitu sudbinu,ne njegovu; sada privremeno hodate udvoje. Vaše snage surazlièite naravi. Ti imaš veliku moæ kad ti je potreba velika.Osjetio sam tvoju potrebu kad si želio da pomognem tvom

Dolina konja bratu, osjetio sam je prije nego što smo našli njegovu krvavu košulju na deblu kojim ste me pozvali.- Ja nisam poslao deblo. To je bila sluèajnost, sreæa.- Nije bila sluèajnost kad sam osjetio tvoju potrebu, ldrugi su je osjetili. Tebe se ne može odbiti. Ni Majka zemljase ne bi oglušila prema tebi. To je tvoj dar. Ali budi oprezans Majèinim darovima, jer si Njezin dužnik. S tako jakimdarom koji ti je dala, Ona ti je sigurno namijenila nekudužnost. Ništa se ne daje bez obaveza. Èak ni Dar užitakanije puka darežljivost; on ima svoju svrhu, znali mi to iline..- Zapamti ovo: slijedi Majèinu svrhu. Ne treba ti poziv,ti si roðen za tu sudbinu. Ali æeš zapasti u kušnju. Bit æešuzrokom boli, i trpjet æeš zbog toga...Džondalarove se oèi raširiše od èuðenja.- .. bit æeš povrijeðen. Tražit æeš ispunjenje a naæi æešizjalovljenje; tražit æeš sigurnost a naæi æeš samo neodluènost. Ali uvijek postoje nadoknade. Ti si obdaren duševnoi tjelesno, vješt si, uman, a tvoja osjeæajnost nadmašujeprosjek. Tvoje nevolje potjeèu od tvojih moguænosti. Previše ti je dato. Moraš uèiti u svojim iskušenjima.- Zapamti i ovo: služiti Majci ne znaèi samo podnositižrtve. Naæi æeš ono što tražiš. To je tvoja sudbina.- Ali... Tonolan?- Osjeæam prekid; tvoja sudbina ide drugim putem. Onmora slijediti svoju stazu. On je Božièin ljubimac.Džondalar se smrknu. Zelandonci su imali sliènu izreku, ali to nije nužno znaèilo dobru sreæu. Govorilo se da je Velika majka zemlja ljubomorna na svoje ljubimce, pa ih ranije zove k sebi. Èekao je, ali Šamud više nije govorio. Nije ga posve razumio, nejasan mu je bio njegov govor o "potrebi" i "moæi", i "Majèinoj svrsi" - Oni koji služe Majci èesto govore sa sjenom na jeziku - ali mu nije bilo drago ono što je pri tom osjetio.Kad se vatra ugasila, Džondalar ustade da poðe. Krenuo je prema nastambama na kraju zakloništa, kad ga zaustavi Samudova molitva.- Ne! Ne majku i dijete... - zaklinjao je njegov glas umraku.Džondalar osjeti hladne srsi u leðima. Pitao se da li su Tolija i njezina curica opržene gore nego što je mislio; èudio se što dršæe kad nije hladno. Dvanaesto poglavlje- Džondalar! - viknu Markeno. Visoki plavokosi muškarac prièeka drugog visokog muškarca. - Naði neki naèin da se nekako odgodi veèerašnji odlazak gore - reèe Markeno prigušenim glasom. - Tonolan je imao dosta zabrana i obreda od Obeæanja. Vrijeme je da se malo opustimo. -Otèepi mješinicu i dade je Džondalaru da popije malo vina

od borovnice.Zelandonac uzvrati smiješak. Izmeðu njegova naroda i Šaramudonaca bilo je razlika, ali neki obièaji su oèito posvuda jednaki. Pitao se da li mladiæi planiraju neki svoj "obred". Dva muškarca uskladiše korake silazeæi niz strmu stazu.- Kako su Tolija i Šamija?- Tolija se boji da æe djevojèici ostati ožiljak na licu, aliobje ozdravljuju. Serenija misli da se neæe ništa poznati, alini sam Šamud nije siguran.Uskoro su došli do Karlona koji je prouèavao jedno drvo. Obradovao im se kad ih je ugledao. Njegova sliènost s Markenom bila je oèitija kad bi se nasmiješio. Nije bio visok kao sin njegova ognjišta, ali je imao jednako žilavo i vitko tijelo. Pogleda još jedanput drvo i zaklima glavom.- Ne, nije pravo.- Nije pravo? - upita Džondalar.- Ne vidim èamac u tome drvetu - reèe Karlono. -Nijedna grana neæe slijediti unutrašnju zakrivljenost, ninakon duga tesanja.- Kako znaš? Èamac nije gotov - reèe Džondalar.- On zna - upade Markeno. - Karlono uvijek pronaðepravo drvo. Možeš ostati i razgovarati o drveæu, ako želiš. Jaidem dolje na proplanak.Džondalar ga je promatrao kako odmièe stazom, zatim

se obratio Karlonu: - Kako vidiš u drvu što je dobro za èamac?- Mora ti se razviti osjeæaj za to, a to traži dugotrajnuvježbu i iskustvo. Ovog puta se ne traže visoka ravna stabla.Trebaju ti stabla s èvorovima i krivuljama u granama. Ondarazmišljaš kako æe ležati na dnu i kako æe se savijati nabokovima. Zato tražiš osamljena stabla koja imaju prostorada rastu po volji. Kao ljudi: neki bolje rastu u društvu inastoje prestiæi ostale, a neki rastu u samoæi i drže se svogaputa. l jedno i drugo ima svoju vrijednost.Karlono skrenu s glavne staze, a Džondalar poðe za njim. - Ponekad æeš naæi dva stabla koja rastu zajedno -nastavi voða Ramudonaca - i svijaju se tako da jedno drugome ne smetaju, kao ona stabla tamo - pokaza prstom. - Njih nazivamo ljubavnim parom. Ponekad, ako se posi-jeèe jedno, umre i drugo.Kad su stigli do proplanka, Karlono povede gosta do divovskoga hrasta na kojem su se vidjeli èudni plodovi. Kad su mu se primakli, Džondalar opazi da je hrast ukrašen mnogim neobiènim stvarima: košaricama s obojenim perjem, kožnatim kesicama sa nizovima školjaka, komadima užeta s mnogo èvorova. Oko debla je visila velika ogrlica sve do panja, naèinjena od školjaka i ribljih pršljenova. S grana su visili èamèiæi od drva, probušeni zubi, ptièje perje, vjeverièji repovi, raznovrsne rese.- Ovo je Drvo blagoslova - reèe Karlono uživajuæi uDžondalarovu neskrivenom èuðenju. - Mislim da je Tamijadonijela dar. Žene to obièno èine kad žele da ih Božicaobdari djetetom, l mnogi muškarci vješaju svoje darove. Onimole sreæu u lovu, zaštitu na èamcu, ljubav kraj ognjišta. Tose ne radi èesto, samo u iznimnim prigodama.- Tako je veliko!- Da. To je Majèino drvo, ali nisam te zbog toga ovamodoveo. Pogledaj kako su njegove grane svijene. Upravotakvo se drvo traži za dno i oplatu èamca, ali ovo je Drvo

blagoslova. Zato se na drugim drvima traže grane koje susliène ovima, samo moraju biti manje.Produžili su niz proplanak dok nisu stigli na èistinu gdje su Markeno i Tonolan obraðivali golemo deblo. Ono je sada više slièilo na korito iz kojega su na sveèanosti grabili èaj nego na lijepo oblikovano dno brodiæa, ali tesanjem æe seJ dobiti željena oblina. Poslije æe se izrezbariti krma i pramac, ali najprije treba završiti unutrašnjost.- Džondalar se jako zanima za pravljenje brodova -reèe Karlono.- Možda mu treba naæi ženu na rijeci, pa æe postatiRamudonac. To bi bilo pošteno, jer mu brat postaje Šamu-doncem. Znam ih nekoliko koje su odavno bacile oko nanjega - našali se Markeno. - Možda bi neka i pristala.- Teško æe im uspjeti dok je u blizini Serenija - reèeKarlono i namignu Džondalaru. - Ali i meðu Šamudoncimaima vrsnih brodograditelja. Èovjek s rijeke ne postaje onajtko gradi èamac na kopnu nego onaj tko se u njemu vozirijekom.- Ako si toliko zaljubljen u brodogradnju, zašto neprihvatiš sjekiru i pomogneš? - reèe Tonolan. - Mislim da jemojemu velikom bratu draže govoriti nego raditi. Èak æu muposuditi svoju sjekiru - dodade i baci oruðe bratu koji gauhvati u zraku. Teška bradva ostavi crn trag na njegovimrukama.Tonolan poðe provjeriti vatru u blizini. Bila je izgorjela do žerave, tek ponegdje je još živio poneki plamen. On uze nagorjelu dasku, nagrnu na nju granom žeravu, vrati se deblu i iskrenu žarvu korito. Markeno doda drva i prinese posudu s vodom. Željeli su da im vatra sažeže deblo, ali samo do odreðene mjere.Tonolan je štapom pomicao žeravu, zatim ponegdje prskao vodom. Pištanje i miris spaljena drveta svjedoèili su o borbi vatre i vode. Naposljetku je pobijedila voda. Tonolan pokupi vlažno ugljevlje, izbaci ga, pa se pope u korito i poèe strugati nagorjelo drvo, produbljujuæi rupu.- Daj da te u tome malo zamijenim - reèe Džondalarnakon nekoliko trenutaka promatranja.- Baš sam se pitao hoæeš li cijeli dan samo stajati -primijeti Tonolan sa smiješkom. Braæa su prirodno poèinjalagovoriti zelandonski, to im je vraæalo prisnost; ali obojica suveæ dobro vladala novim jezikom, premda je Tonolan boljegovorio.Džondalar zaslade da pogleda brid bradve poslije prvih udaraca, promijeni kut uzmahivanja, provjeri zasjek i nastavi jednolièno udarati. Tri mlada èovjeka radila su naporedo, malo se govorilo, znoj je tekao.

- Nisam prije vidio, vatrom pravite korito - reèe Džon-dalar kad poðoše na odmor. - Uvijek se kopa bradvom.- Možeš se služiti samo bradvom, ali uz vatru brženapreduješ. Hrastovina je tvrda - reèe Markeno. - Ponekad,upotrebljavamo bor, mekši je i lakše se obraðuje. Ali i kodnjega pomaže vatra.- Treba dugo da se napravi brod? - upita Džondalar.- Ovisi o radu: kako radiš i koliko radiš. Ovaj neæedugo trajati. To je Tonolanov zalog, mora biti gotov prijevjenèanja, to znaš. - Markeno se nasmija. - Nikada jošnisam vidio da netko tako marljivo radi; osim toga, onsvakoga potièe. Kad veæ jednom poèneš, dobro je ustrajatido kraja, da se ne osuši drvo. Popodne æemo rasijecatidaske za platice. Hoæeš li nam pomoæi?

- Dobro bi bilo - reèe Tonolan.Dok se Džondalar divio spetnim drvosjeèama koji su uz pomoæ jelenjih rogova rascjepljivali golemi posjeèeni hrast, Tonolan je slagao na stranu dugaèke daske za svoj brod. Kraæe daske, koje su se lomile zbog velikih èvorova, poslužit æe da se napravi nastamba za Markena, Toliju i Šamiju ispod pješèenjaèkog izbojka, odmah do prebivališta Roša-rije i Dolanda.Braæu nije trebalo poticati na rad. Ostali su s Markenom sve do mraka, kad su se drugi veæ odavno bili izgubili u šumi. Napokon je Tonolan prvi rekao da se više ne vidi raditi.- Ima još svjetla - reèe neki glas iza njega. - Ti ne znaššto je pravi mrak.Prije nego što se Tonolan mogao okrenuti i vidjeti tko mu to govori, prebaèena mu je koža preko glave i nekoliko ruku ga je pridržalo. - Što se dogaða? - viknuo je boreæi se s nevidljivim napadaèima.Jedini odgovor je bio prigušen smijeh. Podigli su ga i odnijeli prilièno daleko, a kad su ga spustili na zemlju, osjetio je da ga svlaèe.- Prestanite! Što to radite? Hladno je!- Neæe ti dugo biti hladno! - reèe Markeno kad muskidoše povez s oèiju. Oko Tonolana je bilo pet-šest golihmuškaraca. Okolina mu je bila nepoznata, ali osjeæao je dasu u blizini vode. Šuma oko njih predstavljala je crnu gustu masu, ali s jedne strane svjetlucala je površina Velike majke. U blizini je bila neka drvena graðevina iz koje se kroz pukotine probijao sjaj plamena. Mladiæi se popeše na krov i kroz rupu spuz-nuše niz kosu gredu unutra.Nasred prostorije gorjela je vatra u rupi a oko nje je bilo naslagano kamenje. Okolo su bile napravljene klupe od zemlje, pokrivene daskama. Èim su svi ušli, otvor na krovu je pokriven, pa je dim izlazio samo kroz pukotine. Tonolan je uskoro priznao da je Markeno imao pravo: više mu nije bilo hladno. Netko poprska kamenje vodom pa oblaci pare ispuniše ionako sumraèan prostor.- Jesi li donio, Markeno? - upita onaj što je sjedio donjega.- Tu je, Èalono - reèe Markeno i podiže mješèiæ.- Pa, daj ga. Tonolan, ti si sretan èovjek. Sparuješ se saženom koja pravi tako dobro vino! - Zborni smijeh potvrditu izjavu: Èalono proslijedi mijeh uokolo, a zatim pokazakožnu vreæicu i lukavo reèe: - Ja sam našao nešto drugo.- Èudio sam se što te danas nema -r primijeti jedanmladiæ. - Jesi li siguran da su prave vrste?- Ne brini, Rondo. Ja poznajem gljive. Barem ove gljive- namignu Èalono.- Moraš ih poznavati. Bereš ih kad god ti se pružiprilika. - Svi prasnuše u smijeh.- Možda želi postati Šamud, Tarluno - doda podrugljivo Rondo.- To nisu Šamudove gljive, zar ne? - upita Markeno. -One crvene s bijelim toèkama mogu biti smrtonosne ako ihne pripraviš kako treba.- Ne, ovo su male sigurne gljivice od kojih se osjeæašdobro. Ne volim se igrati Samudovim gljivama. Ne želim dase u mene uvuèe žena... - reèe Èalono smijuckajuæi se -.. .radije bih se ja uvukao u ženu.- Kod koga je vino? - upita Tarluno.- Ja sam ga dao Džondalaru.- Uzmi mu ga. On je toliko velik da bi mogao svepopiti.- Ja sam ga dodao Èalonu - reèe Džondalar.- Nisam vidio te gljive. Hoæeš li prisvojiti i vino i gljive?- upita Rondo.

- Nemoj me požurivati. Pokušavam razvezati vreæicu.Izvoli, Tonolan, ti si poèasni gost. Uzmi prvi.- Markeno, je li istina da Mamutovci prave piæe odneke biljke koje je bolje nego vino i gljive? - upita Tarluno.- Ne znam je li bolje, pio sam ga samo jedanput.- Što mislite o još malo pare? - upita Rondo izlivši èašuvode na vrelo kamenje.- Neki na zapadu meæu u paru nešto - reèe Džondalar.- A jedna Spilja udiše dim od biljke. Dadu ti da kušaš,ali ne kažu od èega je - dodade Tonolan.- Vas dvojica vste morali svašta kušati... na tolikomputovanju - reèe Èalono. - To bih ja želio: kušati sve štopostoj i v- Èuo sam da zbitoglavci piju nešto ... - poèe Tarluno.- Oni su životinje, oni bi pili svašta - reèe Èalono.- Zar nisi malo prije rekao da upravo to želiš i samraditi? - naceri se Rondo, popraæen burom smijeha.Èalono se nije dao nadglasati. - Znate onu prièu o starcu koji je bio toliko slijep da je ulovio zbitoglavku a pomislio da je žena...- Da, znamo. To je gnusno, Èalono - reèe Rondo. - lkoji bi èovjek mogao pomisliti da je žbitoglavka žena? Kojibi mogao pogriješiti?- Neki ne griješe. Neki to rade namjerno - reèe Tonolan. - Ljudi iz jedne Spilje, daleko na zapadu, dijele Užitaksa ženkama zbitoglavaca, prave poteškoæe svojima.- Ti se šališ!- Nije šala. Cijeli èopor zbitoglavaca nas okružio -potvrdi Džondalar. -Oni bili ljuti. Poslije èujemo, neki ljudiuzimaju ženke zbitoglavaca, prave poteškoæe.- Kako ste se spasili?- Pustili nas - reèe Džondalar. - Voða èopora pametan. Zbitoglavci pametni, više nego mislimo.- Èuo sam_ da je neki èovjek povalio zbitoglavku zaokladu - reèe Èalono.- Tko je to bio? Ti? - nasmija se Rondo. - Rekao si daželiš sve iskušati.Èalono se pokuša obraniti, ali ga zagluši smijeh. Kad se smijeh stiša, pokuša iznova. - Nisam to mislio. Govorio sam o vinu i gljivama i sliènim stvarima kad sam rekao da bih želio svašta kušati. - Jezik mu je pomalo zapinjao, vino je djelovalo. - Ali mnogi djeèaci govore o ženkama prije nego što spoznaju što su žene. Èup sam da je jedan povalio ženku za okladu; ili je samo prièao da je to uèinio.- Djeèaci svašta govore - reèe Markeno.- Što misliš o èemu govore djevojèice? - upita Tarluno.- Možda govore o mužjacima zbitoglavaca - reèeÈalono.- Ne želim više slušati ovaj razgovor - reèe Rondo.- l sam si o tome govorio kad smo bilo mlaði - reèeÈalono, ovaj put malo ozbiljnije.- No, sad smo odrasli. Volio bih da si i ti odrastao.

Umoran sam od tvojih ogavnih primjedbi.Èalono je bio uvrijeðen i pripit. Kad ga veæ optužuju da je ogavan, onda æe im isprièati nešto što je doista ogavno. - Zar tako, Rondo? Pa onda, èuo sam da je jedna žena dijelila Užitak sa zbitoglavcem i Majka joj je dala dijete u kojem su bili pomiješani duhovi...- Fuj! - strese se Rondo. - Èalono, s tim se ne trebašaliti. Tko ga je pozvao na zabavu? Izbacimo ga. Ja seosjeæam kao da mi je pljunuo u lice. Volim šalu, ali on jepretjerao.- Rondo ima pravo - reèe Tarluno. - Zašto ne odeš,Èalono?- Ne - reèe Džondalar. - Vani mrak, hladno. Ne trebaotiæi. Istina, djeca miješanih duhova nisu za šalu, ali zaštosvatko zna o njima?- Napola životinja, napola èovjek, nakaza! - promrmlja Rondo. - Ne želim o tome razgovarati. Ovdje je pre-vruæe. Idem van dok mi ne bude zlo.- Ovo je trebalo da bude Tonolanova zabava da semalo opusti - reèe Markeno. - Zašto ne bismo svi izašli iokupali se, pa æemo se poslije vratiti i nastaviti. Još imaTamijina vina, i to dosta. Nisam vam rekao: donio sam dvamijeha.

- Mislim da kamenje nije dovoljno vruæe, Karlono -reèe Markeno. U glasu mu se osjeæala prigušena napetost.- Nije dobro da voda predugo stoji u èamcu. Neželimo da nam se drvo savije, samo da se malo smekša.Tonolan, hoæe li preèke biti spremne kad nam ustrebaju?- Ovdje su - reèe Tonolan i pokaza johove trupcesložene na hrpu.

- Poènimo, Markeno, i nadajmo se da je kamenjevruæe.Džondalar je i dalje bio zapanjen preobrazbom, iako je promatrao cijeli proces obrade. Hrastovo deblo je bilo izdubljeno i glatko, izvana je imalo dugaèak obris èamca. Debljina boènih strana nije premašivala ljudsku šaku, samo je na pramcu i krmi bila veæa.Njih èetvorica brzo prenesoše oblutke koji su se grijali na ognjištu i ubaciše ih u èamèano korito puno vode. Voda poèe vreti i dimiti se. Markeno i Karlono stadoše suèelice i poèeše ispitivati savitljivost boènih strana. Trebalo je proširiti korito, ali se nije smjelo dogoditi da drvo pukne. Bio je to trenutak napetosti o kojem je ovisio sav dotadašnji trud. Kad su Markeno i Karlono raširili strane, Tonolan i Džondalar spremno prinesoše najdulju preèku, uglaviše je i zadržaše dah. Èinilo se da im je uspjelo.Kad je središnja preèka došla na svoje mjesto, kraæe su se postupno dodavale prema oba kraja. Zatim je izbaèena voda iz korita, da bi ga na koncu èetiri snažna muškarca prevrnula, izlila ostatak vode i ostavila da se suši.Svi odahnuše kad su se odmakli i pogledali s divljenjem svoje djelo. Brod je bio dugaèak gotovo pedeset stopa, a po sredini je bio širi od osam stopa. Kako je sredina bila raširena, prednji i stražnji dio se podignuo, dajuæi plovilu lijepu zakrivljenost na oba kraja; to æe mu omoguæiti da se lakše odupire valovima.- To je sada brod lijena èovjeka - reèe Karlono dok suišli na drugi kraj èistine.- Lijena èovjeka! - kliknu Tonolan pomislivši na savtežak rad.Karlono se nasmiješi na oèekivani odgovor. - Ima duga prièa o lijenu èovjeku koji je cijelu zimu ostavio brod vani.

Kad ga je opet pronašao, bio je pun vode, a zbog snijega i leda se proširio. Svi su mislili da je uništen, ali to je bio njegov jedini brod. Kad se osušio, porinuo ga je u vodu i vidio da je bolji nego prije. Otada se, prema prièi, brodovi prave na taj naèin.- To je smiješna prièa ako se dobro isprièa - reèeMarkeno.- l možda u njoj ima istine - doda Karlono. - Da smopravili mali èamac, veæ bismo bili gotovi - reèe kad seprimaknuše skupini ljudi koji su bušili daske svrdlima od

kosti. Bio je to težak i naporan posao, ali uz mnogo ruku ide brže i lakše se podnosi dosada.- A ja bih bio toliko bliže vjenèanju - reèe Tonolanopazivši Tamiju meðu njima.- Svi ste nasmiješeni. To znaèi da se proširio kako treba- reèe mlada žena Karlonu, iako su joj oèi odmah potražileTonolana.- Više æemo znati kad se osuši - reèe Karlono, pazeæida ne izaziva sudbinu. - Kako napreduju platice?- Gotove su. Sada obraðujemo daske za kuæu - odgovori jedna starija žena. Bila je slièna Karlonu, kao i Markeno, osobito kad bi se nasmiješila. - Mladom paru trebanešto više nego brod. Život je nešto više, dragi brate.- Tvoj brat želi da se oni vjenèaju i nestrpljiv je kao ti,Karolija - reèe Barono, smiješeæi se mladencima koji nisuprozborili ni rijeèi. - Ali što æe ti kuæa ako nemaš broda?Karolija ga poprijeko pogleda. To je bila stara ramudon-ska izreka; neki su držali da je duhovita, ali je od velika ponavljanja postala dosadna.- Ne budi strog prema družici - reèe Karlono. - Štomisliš, koliko treba vremena da se dovrši brod, Barono?Moramo javiti Šamudu, tako da može odrediti dan zaVjenèanje. Dolando još mora poslati glasnike u druge Spilje.- Što još treba uèiniti? - upita Barono kad su krenuliprema mjestu gdje su debele grede bile zabijene u zemlju.- Još treba otesati pramèanu i krmenu statvu, zatim...Ideš li, Tonolan? - zovnu Markeno.- Što? Da... evo, idem.Kad oni odoše, Džondalar uze svrdlo od kosti nasaðeno na držak od jelenjeg roga i poèe gledati kako se Karolija služi drugim primjerkom istog oruða. - Zašto rupe? - upita pošto i sam probuši nekoliko dasaka.Karlonova sestra blizanka bila je zaljubljena u brodove poput brata i - unatoè zadirkivanjima - vješto je pravila užad i opremu kao njezin brat korita i bokove broda. Ona mu poèe objašnjavati, zatim ga povede do mjesta gdje je jedan brod bio djelomièno rastavljen.Za razliku od splavi koja je ovisila samo o velièini graðe koja pluta, šaramudonski èamci su se gradili na naèelu da se stvori što više prostora za zrak unutar drvene ljuske. Daske su se vruæom vodom i parom savijale da pristanu uz kobilicu, a doslovno su se prišivale, obièno vrbovinom kroz" unaprijed probušene rupe, za jake statve na pramcu i krmi. Poslije su se dodavali potpornji s obje strane.- Vidiš... odavde su skinute platice - reèe Karolijapokazujuæi rastavljeni èamac. - Eno rupa duž kobilice. Aovo je bila prva platica. Pogledaj, rupe pristaju, metnu seovako jedne iznad drugih, zatim se prišiju vrbovinom nakobilicu. Gornja platica je bila zatim prišivena za ovu.Prošli su s druge strane koja još nije bila rastavljena. Karolija mu pokaza izderana i pokidana vlakna u nekim rupama. - Ovaj èamac je odavno trebalo popraviti, ali vidiš kako se platice još poklapaju. Za manje èamce, za jednu ili dvije osobe, nisu potrebne strane, dovoljni su kobilica i korito. Njima je teže upravljati na uzburkanoj vodi, mogu se lako oteti kad ih zahvati jaèa struja.

- Jednog dana želim nauèiti - reèe Džondalar. -Možda pomognem napraviti oruðe, dobre sjekire, da selakše radi. - Džondalara je i dalje muèila želja da se odužitome narodu.- Majko! Džondalar! Dolazi mnogo ljudi. Podižušatore. Ne znam gdje æe svi stati - viknu Darvo utrèavši uzaklonište, pa opet izleti van.- Došlo je više gostiju nego kad su se vjenèali Markenoi Tolija - reèe Serenija. - Ali tada je svatko znao zaMamutovce, premda ih mnogi nisu vidjeli. Ali za Zelan-donce nitko nije èuo.- Misle da nemamo dva oka, dva uha, dvije ruke, dvijenoge, kao oni? - reèe Džondalar.l sam je bio iznenaðen mnoštvom ljudi. Na zelandon-skom Ljetnom saboru ih je obièno bilo više, ali ovi su svi bili stranci, osim Dolandove Spilje i Karlonove Splavi. Glas se brzo raširio, stizali su sa svih strana. Neki Tolijini Mamutove! stigli su meðu prvima. Neki su došli sa sjevera, neki su se spustili niz Majku i Sestru.- Džondalar, znaš da æe se mnogi iznenaditi kad doznaju da nisi toliko samopouzdan koliko izgledaš. Ali nemojse brinuti, sve æe biti u redu - reèe Serenija, primaèe mu se izagrli ga.Uèinila je pravu stvar. Njezina blizina ga je odvratila od misli na dužnosti koje æe imati kao jedini Tonolanov krvni

srodnik. On je poljubi i prepusti se trenutaènom užitku prije nego što mu se vratiše tmurne misli.- Misliš da dobro izgledam? Ovo putno odijelo nije osobita nošnja - reèe, svjestan da mu nedostaje zelandon-sko sveèano ruho.- Nitko to ovdje ne zna. Odjeæa je dobra, jedinstvenaje, baš za ovu priliku. Bilo bi previše obièno kad bi nosionešto poznato, Džondalar. Ljudi æe gledati tebe kao i Tono-lana. Zato su i došli. A ta odjeæa ti dobro pristaje.Ona ustade da skuha èaj. Njegove su misli bludjele, bio je daleko, èeznuo je za odlaskom. Razmišljao je o bratu kojega æe izgubiti, o Putovanju koje neæe završiti, o svojim nejasnim željama.Ustao je, prevrnuo stolicu i prignuo se da je digne. Baš tada je Serenija prinosila èaj, zamalo se nisu sudarili. To ga podsjeti na nesretan dogaðaj za vrijeme Sveèanosti obeæanja, a još više na razgovor sa Šamudom.- Džondalar, popij èaj. On æje te smiriti.- Imaš pravo, Serenija. Bolje se osjeæam - reèe onnakon nekoliko gutljaja. - Ne znam što ne valja.- Ne vjenèava ti se brat svakog dana. Razumljivo je štosi malo nemiran.On je zagrli i poljubi, želeæi s njom provesti noæ i žaleæi što æe se uskoro možda rastati.- Džondalar! - utrèa opet Darvo. - Poslali su me potebe. Žele da doðeš. - Bio je bez daha, uzbuðen zbog takovažna zadatka, poskakivao je od nestrpljenja. - Požuri,Džondalar. Èekaju te.- Smiri se, Darvo - nasmiješi se muškarac djeèaku. -Dolazim. Ne propuštam bratovo Vjenèanje.Darvo se stidljivo nasmiješi, shvativši da se neæe poèeti bez Džondalara, ali to nije smanjilo njegovu nestrpljivost. Pojurio je, a Džondalar krenu za njim.Njegovu pojavu popratio je žamor, pa mu je bilo drago što su ga doèekale Rošarija i Tolija i povele do uzvišenja pokraj litice gdje su se ostali veæ skupili. Na najvišem mjestu stajala je, za glavu i ramena iznad ostalih, figura s bijelom kosom kojoj je lice djelomice bilo skriveno drvenom maskom u obliku ptice.Kad se primaknuo, Tonolan mu dobaci nervozan smiješak. Mogao je zamisliti kako se osjeæa mladenac, i bilo mu je žao što mu šaramudonski obièaji nisu dopustili da bude

kraj brata. Nitko nije mogao biti prisniji nego njih dvojica, pa je Džondalara zaboljele kad je vidio da se Tonolan dobro uklapa u nove obièaje i sve se više udaljava od njega.Sklopio je oèi i stisnuo šake nastojeæi da se sabere. Èuo je glasove iz gomile i uèinilo mu se da razabire neke rijeèi, "visok" i "odjeæa". Nije èudno što se spominjala njegova odjeæa. Ali ja sam ovdje stranac, pomisli, a Tonolan je veæ njihov pa može nositi šaramudonsku odjeæu.Pridružio se skupini nove svojte, kad žamor navede svakoga da pogleda prema povorci koja se probijala prema njima.- Vidiš li je? - upita Tonolan stojeæi na prstima.- Ne, ali ona dolazi, to znaš - reèe Džondalar.Kad je povorka stigla do Tonolana i njegove pratnje, zaštitni red ljudi se otvori na rubu da pokaže skriveno blago. Tonolanu se steže grlo kad ugleda cvijeæem urešenu ljepotu koja je sjala najblistavijim smiješkom što ga je ikada vidio. Njegova je sreæa bila tako oèita da se i Džondalar razveselio. Kao što cvijet privlaèi pèelu, tako je Tonolana privukla voljena žena, te se dvije skupine spojiše oko sretnih mlade-naca.Šamud poèe svirati uzastopne napjeve na fruli. Ritam je naglašavala druga osoba s ptièjom maskom, udarajuæi u bubanj. Još jedan Šamud, pomisli Džondalar. Ta mu je žena bila nepoznata, ali mu je izraz bio odnekud poznat, možda po tome što su svi Oni koji služe Majci na neki naèin slièni; ali ona ga je podsjetila na zavièaj.Dok su se èlanovi dviju rodbina miješali i rastavljali, izmjenjujuæi neke uzorke koraka i okreta, sjedokosi Šamud je svirao u manju sviralu. Neki zvuèi iz toga piskavoga glazbala toèno su oponašali ptièji pjev. Kretanje se završilo tako da su svi èlanovi stali suèelice, uhvatili se za ruke i digli ih naèinivši dugaèak prolaz. Kako su mladenci prolazili ispod toga luka, tako su se parovi iza njih svrstavali u povorku i kretali za Šamudom prema kamenim liticama. Tamija i Tonolan bili su odmah iza frulaša, a za njima Markeno i Tolija, pa Džondalar i Rošarija, kao najbliži rod mladenaca. Ostali su išli za njima, po redu i srodstvu, do posljednjega gosta i stranca. Negdje pri kraju išao je bubnjar.Šamud ih povede do èistine gdje se grade brodovi, skrenu pokrajnom stazom i stiže do Drva blagoslova. Dok

su se ostali okupljali oko velikoga hrasta, Šamud je tiho govorio mladencima - davao im je upute i savjete kako æe oèuvati sretan odnos i steæi Majèin blagoslov. Samo je najbliža rodbina sudjelovala u tom dijelu obreda. Ostali su razgovarali meðusobno dok nisu opazili da se Šamud umirio.Skupina se poèela ušutkivati, ali tišina je bila puna napetosti koja je svaki èas mogla prasnuti u gromoglasne krikove. U tome muku promukao zov svrake èuo se kao galama, a djetliæevo kljucanje je odjeknulo cijelom šumom. Slaða pjesma ispunila je zrak kad se oglasila ševa.Kao da je èekala taj znak, figura s ptièjom maskom klimnu mladencima da pristupe. Šamud izvuèe uže i napravi èvor. Gledajuæi se oèima u kojima nije bilo mjesta ni za koga drugoga, Tamija i Tonolan sklopiše ruke i provu-koše ih kroz petlju.- Tamija Tonolanu, Tonolan Tamiji, ja vas vežem jedno uz drugo - reèe Šamud, povuèe uže i èvrsto im zaveza èvor oko zapešæa. - Kao što vežem ovaj èvor, tako ste vezani i predani jedno drugome, a preko toga i rodbini i Spilji. Svojom vezom zatvorili ste krug koji su zapoèeli Markeno i Tolija. -- Dvoje spomenutih istupiše i pridružiše svoje ruke mladencima. - Kao što Šamudonci dijele dar zemlje, a Ramudonci dijele dar vode, tako ste vi sada zajedno Šaramudonci, da uvijek jedni drugima pomažete.Tolija i Markeno odstupiše, a Tamija i Tonolan poèeše polako obilaziti oko drevnoga hrasta, praæeni visokim piskom frule. U drugom krugu gledaoci im povicima zaže-Iješe sreæu, posipljuæi ih ptièjim perjem, cvjetnim laticama i borovim iglicama.U treæem krugu gledaoci im se pridružiše, smijuæi se i vièuæi. Netko poèe tradicionalnu pjesmu, a mnoge frule se izvadiše da prate pjevaèe. Drugi udariše u bubnjeve i trublje. Tada jedan Mamutovac izvadi mamutovu lopaticu; udari po kosti èekiæem i svi umuknuše. Zvonak zvuk iznenadio je sve prisutne, a još su mu se više zaèudili kad su vidjeli i èuli kako zvuk mijenja boju i visinu, ovisno o mjestu gdje se udara; Mamutovac je na tom èudnom glazbalu pratio opæu pjesmu i svirku frule. Nakon treæega kruga Šamud je opet bio na èelu i poveo povorku niz èistinu prema rijeci.Džondalar nije prisustvovao dovršenju broda, lako je

radio na gotovo svim stupnjevima njegove gradnje, završeno djelo je pružalo izvanredan dojam. Brod mu se èinio mnogo veæim nego što ga je zapamtio, ali prednji dio je izazivao najviše usklika. Savijeni pramac bio je dražesne produžen u vodenu pticu dugaèka vrata, izrezbaren od drva i bogato ukrašen.Vrat je bio obojen tamnim okerom, žutim okerom, manganovom crnom bojom i bijelim vapnom. Oèi su bile

naslikane ispod razine vode da bi se izbjegle opasnosti, a geometrijske šare pokrivale su krmu i pramac. Veslaèka sjedala su proširivala bokove, a ukrašena vesla dugaèkih ruèica bila su spremna. Nebnica od stavljene kože krunila je sredinu broda da je štiti od kiše i snijega, a cijelo plovilo bilo je okiæeno cvijeæem i perjem.Brod je bio divan. Ulijevao je strahopoštovanje, l Džon-dalar je osjetio neki ponos, grlo mu se steglo, kad je pomislio da je i on pridonio stvaranju toga èuda.Svako vjenèanje zahtijevalo je brod, novi ili popravljeni, kao dio obreda, ali rijetko koji par je bio nadaren plovilom takve velièine i raskoši. Bila je puka sluèajnost da je Spilja odluèila graditi novi veliki brod u isto vrijeme kad su mladenci objavili da se žele spariti. Ali sada se èinilo da uz njih pristaje, osobito zbog toliko mnogo posjetilaca.Mladenci se popeše na brod, pomalo nespretno zbog " svezanih ruku, te sjedoše na sredinu ispod nebnice. Mnogi roðaci se popeše za njima, a neki se prihvatiše vesala. Brod je stajao na deblima da se ne zarije kobilicom u zemlju, a debla su bila naslagana sve do rijeke. Èlanovi Spilje i gosti sjatiše se oko njega, poguraše ga, te uz mnogo vike i smijeha porinuše novi brod.Zadržali su ga kraj obale dok se nije proglasrlo da je novo plovilo ispravno, da se ne naginje i ne propušta, a onda zaploviše niz struju da prevezu mladenku do ramu-donskih splavi. Nekoliko èamaca razlièite velièine okruži veliku vodenu pticu kao jato paèiæa.Oni koji se nisu vraæali vodom pojuriše natrag uza stazu, nadajuæi se da æe stiæi do šamudonske klisure prije mladog para. Kraj splavi nekoliko ljudi je èekalo s velikom košarom da Tamiju i Tonolana dignu uvis; mladencima su ruke još bile svezane - pristali su da se vežu jedno za drugo, pa se bar toga dana nisu smjeli razdvojiti.Poslužilo se obilje hrane, tekli su potoci maslaèkova

vina, a svi su posjetioci dobili darove. Kako se veèer primicala, tako su gosti ulazili u nastambu izgraðenu za mladence i ostavljali "neke sitnice" da novom paru požele sreæu, lako su darovi bili od nepoznatih ruku, ipak æe se na kraju znati tko je što donio, a ukupna vrijednost dobitka ocijenit æe se prema vrijednosti razdijeljenih stvari.Oblik, velièina i boje darova otvoreno su govorili imena darovatelja kao da su javno izreèena prigodom predaje; nije se znalo tko je pojedinaèni majstor, što je bilo razmjerno nevažno, nego se znalo kojoj obitelji, skupini i Spilji pripada. Po dobro poznatom i uzajamno razumljivom naèinu vrednovanja, dani i primljeni darovi znaèajno æe djelovati na ugled, èast i položaj raznih skupina. Premda u tome nije bilo prevelike žestine, natjecanje za cijenu u društvu ipak je bilo snažno prisutno.- On zaista privlaèi mnogo pažnje - reèe Tamija Tono-lanu, videæi jato žena oko visokog plavokosog muškarcakoji se nehajno naslonio na drvo.- Uvijek je tako. Njegove krupne plave oèi privlaèežene.. .-dolaze kao moljci plamenu - reèe Tonolan, pomažuæi Tamiji da odnese škrinju vina gostima. - Zar nisiopazila? Tebe nije privukao?- U poèetku mi se smiješio - reèe ona. - Ali mislim dasam shvatila. On se pokazuje, osobito u toj odjeæi. One gagledaju. Ali nije samo to; žene osjeæaju da on... istražuje.On nekoga traži, l tako je spreman odgovoriti... osjeæajanje, visok, stasit. Doista je lijep, l nešto ima u njegovimoèima. Jesi opazio kako postaju ljubièaste pri svjetlu vatre?- Mislio sam da si rekla kako te ne privlaèi... - reèeTonolan s tužnim izgledom, dok joj ne namigne.- Jesi li mu zavidan? - upita ona nježno.Tonolan zaslade. - Ne. Nikada. Ne znam zašto, mnogi su zavidni. Pogledaj ga, misliš da ima sve. Kao što kažeš: stasit, lijep, same ljepotice oko njega. Osim toga, vješt u rukama, najbolji kalatelj kremena. Pametan, ali malo govori. Ljudi ga vole, muškarci i žene. Morao bi biti sretan, ali nije. Mora naæi nekog kao što si ti, Tamija.- Ne, ne kao ja. Netko mu treba, ali drukèiji. Tvoj bratmi je drag, Tonolan. Nadam se da æe naæi ono što traži.Možda neka od tih žena?

- Ne bih rekao. Vidio sam to i prije. Možda uživa ujednoj, ili više, ali ne naðe što želi. - Nalili su malo vina u

Dolina konja I lfl mješèiæe, ostatak prepustili veseljacima, pa se uputili prema Džondalaru.- A Serenija? Èini se da mu je stalo do nje, a znam daona osjeæa prema njemu više nego što bi priznala.- Njemu je draga ona, drag mu je Darvo, ali... moždaza njega nije nijedna žena. Možda traži san, božicu. -Tonolan zaljubljeno pogleda Tamiju. - Kad si se prvi putnasmiješila, mislio sam da si božica.- Mi kažemo da Majèin duh postaje ptica. Ona svojimpjevom budi sunce, donosi proljeæe s juga. U jesen nekeptice ostaju da nas podsjeæaju na Nju. Grabljivice, rode, sveptice su olièenje Majke. - Lanac djece projuri ispred njih izaustavi ih. - Mala djeca ne vole ptice. Ona misle da ihMajka gleda, i da sve zna. Neke majke to govore djeci. Èulasam kako su neki odrasli ljudi priznali zlodjela kad su vidjeliodreðene ptice.- Mi kažemo da Majèin duh postaje boštvo, da leti navjetru. Nikada o tome nisam razmišljao - reèe on i stisnu jojruku. - Nisam mislio da æu tebe naæi. - Pokušao ju jezagrliti, ali svezane ruke mu nisu dopustile. - Drago mi je štosmo svezali èvor, ali kad æemo ga razvezati? Želim te grliti,Tamija.- Možemo uskoro otiæi sa sveèanosti. Odnesimo malovina tvome bratu dok se nije sve popilo.- Možda ne želi. On se pravi da mnogo pije, ali ne pije.Ne voli izgubiti vlast, praviti ludosti.- Ah, tu ste. Htjela sam ti poželjeti sreæu, Tamija - reèejedna mlada žena. Bila je iz druge ramudonske Spilje,živahna i vesela. - Tako si sretna; kod nas nikada nemaposjetilaca da s nama provedu zimu. - Bacila je pogled navisokog muškarca, ali on je gledao druge mlade žene okosebe.- Imaš pravo. Ja sam sretna - reèe Tamija smiješeæi sesvome muškarcu.Djevojka pogleda Tonolana i uzdahnu. - Obojica su lijepi. Ne bih se mogla odluèiti kad bi mi se dopustilo birati!- Razumije se da ne bi, Èerunija - reèe druga djevojka.- Ako se želiš spariti, moraš se zaustaviti na jednome.Odjeknuo je smijeh, ali djevojka je uživala u pažnji koju je izazvala. - Još nisam našla muškarca ha kojem se želim zaustaviti - reèe i pogleda Džondalara.Èerunija je bila najniža meðu njima. Džondalar je do

tada doista nije vidio. Ali kad ju je pogledao, shvatio je da u njoj ima mnogo ženstvenosti. Bila je sušta suprotnost Sere-niji. Ona shvati da je privukla njegovu pozornost, pa se naglo okrenu.- Èujem ritam, sada æe se plesati u parovima - reèeona. - Doði, Džondalar.- Ne znam korake - reèe on.- Ja æu ti pokazati, nije teško - reèe ona i povuèe gaprema glazbi. On prihvati poziv.- Èekajte, idemo i mi - reèe Tamija.Drugoj ženi nije bilo drago što je Èerunija tako brzo privukla Džondalarovu pažnju. - Nije teško - reèe Radonija - još nije! - l nasmija se glasno.- Evo ti posljednji mješèiæ vina, Džondalar - reèe

Tonolan. -Tamija kaže da moramo zapoèeti ples, ali poslijene treba da ostanemo. Pobjeæi æemo èim budemo mogli.- Zar ne želiš ponijeti mješèiæ sa sobom? Za maluprivatnu sveèanost?Tonolan se nasmiješi prema družici. - Pa, nije baš zadnje, jednu smo mješinicu sakrili. Ali mislim da nam baš ne treba. Sveèanost æe biti potpuna èim ostanem nasamo s Tamijom.- Njihov jezik tako lijepo zvuèi. Je li, Tamija? - upitaÈerunija. - Razumiješ li nešto?- Malo, ali æu nauèiti, l mamutovski. Tolija je predložilada uèimo tuðe jezike.- Tolija kaže da se šaramudonski najlakše nauèi ako sestalno govori. Ima pravo. Oprosti, Èerunija. Nije lijepo da jagovorim zelandonski - isprièa se Džondalar.- Oh, meni ne smeta - reèe Èerunija, iako joj nije bilodrago što je iskljuèena iz razgovora. Isprika ju je sasvimzadovoljila, jer se nalazila u društvu mladenaca i lijepogadrugog Zelandonca. Bila je i te kako svjesna zavidnihpogleda nekoliko djevojaka.Na kraju polja gorjela je velika vatra. Dok su oni dodavali vino okupljenim parovima, glazba se spremala da zasvira, a dvije mlade žene su braæi pokazivale osnovne korake plesa. Frule, bubnjevi i èegrtaljke poèeše živahno svirati, pridruži im se zvuk mamutove kosti, za njim blaga pratnja drvenih udaraljki.Kad se poèelo plesati, Džondalar opazi da se osnovni koraci mogu mijenjati, ovisno o mašti i vještini plesaèa, ai- ponekad su neki pokazivali takvo oduševljenje da su ostali znali stati i pljeskom ih nagraðivati. Oko plesaèa su se okupili i drugi, pa je veselje bilo potpuno.Èerunija je bila živahna partnerica, a Džondalar je popio malo više vina i oraspoložio se. Neki poèeše pjesme s pitanjima i odgovorima; stihovi su se izmišljali toga èasa, sa svrhom da se izazove smijeh. Uskoro se pjesma pretvorila u natjecanje onih koji su htjeli biti smiješni i onih koji su se odupirali smijehu. Zatim jedan èovjek stupi usred skupine koja se njihala u ritmu pjesme.- Gledaj Džondalara, visoka i jaka, mogao je birat",došla bi mu svaka; gledaj Èeruniju, slatka ali niska, on æeslomit leða kad nastane stiska!Stihovi postigoše cilj: svi su se žestoko smijali.- Kako æeš to uèiniti, Džondalar? - viknu netko. -Slomit æe ti se leða èim je pokušaš poljubiti.Džondalar se osmjehnu djevojci. - Neæu slomiti leða -reèe i podiže Èeruniju, pa je poljubi uz smijeh, pljesak i toptanje. Ona ga zagrli oko vrata i vatreno mu uzvrati poljubac. Neki su se parovi veæ udaljavali prema šatorima, pa Džondalar pomisli da bi mu s njom moglo biti ugodno.Nisu mogli odmah poæi, to bi izazvalo još veæi smijeh, ali su se mogli polako odmicati iz središta. Pristigli su novi plesaèi i pjevaèi, bila je to dobra zgoda da umaknu. Ali tada se pojavi Radonija.- Imala si ga cijelu veèer, Èerunija. Ne misliš li da jevrijeme da ga malo drugima prepustiš? Uostalom, ovo jesveèanost u èast Majke, a od nas se oèekuje da meðusobnodijelimo Njezin dar.Radonija se zavuèe izmeðu njih i poljubi Džondalara. Zatim ga zagrli još jedna žena, pa još nekoliko njih. Bio je okružen djevojkama i svima je uzvraæao poljupce. Kad gaje više pari ruku odjednom poèelo prisno hvatati, postalo mu je neugodno. Užici su stvar izbora. Odjednom mu je svega bilo previše: morao se braniti od ruku koje su mu pokušavale razvezati hlaèe i segnuti unutra. Kad ih je nimalo nježno odgurnuo, netko mu je nedostajao.- Gdje je Èerunija? - upita.Žene se pogledaše i nasmijaše.- Gdje je Èerunija? - upita ponovo, a kad opet zaèusamo smijuckanje, pristupi im i zgrabi Radoniju. Prejako jojje stiskao ruke, ali ona to nije htjela priznati.

- Mislile smo da te mora s nama podijeliti - reèeRadonija. - Svaka želi velikoga lijepog Zelandonca.- Zelandonac ne želi svaku. Gdje je Èerunija?Radonija okrenu glavu i ne htjede odgovoriti.- Želiš velikoga Zelandonca, kažeš? - Bio je ljut, to muse osjeæalo u glasu. - Dobit æeš velikoga Zelandonca! - Onje svali na koljena.- To me boli! Zašto mi vi druge ne pomognete?Ali druge djevojke se nisu usudile primaknuti. Držeæi je za ramena, Džondalar svali Radoniju na zemlju ispred vatre. Glazba prestade, ljudi se okupiše, ne znajuæi treba li se umiješati. Ona se borila da ustane, a on ju je pritiskivao svojimtijelom.- Želiš velikoga Zelandonca, sad ga imaš. Gdje je Èerunija?- Evo me, Džondalar. Držale su me i zaèepile mi usta.Kažu da je to bila samo šala.- Slaba šala- reèe on i ustade pomažuæi Radoniji. Onaje imala suze u oèima i trljala je ruke na bolnom mjestu.- Boljelo me je - kriknu ona.On odjednom shvati da je to bila šala, a on se tako bijedno ponio. Njemu se ništa nije dogodilo, ni Èeruniji; nije smio povrijediti Radoniju. Na mjesto njegove srdžbe useli se tuga. - Ja... ja ne želim povrijediti... ja...- Nisi je povrijedio, Džondalar. Ništa joj neæe biti -reèe jedan od muškaraca koji su promatrali što se zbiva. -Ona uvijek stvara pomutnju i neprilike.- Ne bi ti bilo krivo da je tebi stvorila neku pomutnju -reèe jedna djevojka, priskoèivši u pomoæ Radoniji.- Mislite da muškarac voli kad tako navalite na njega.Moram vam reæi da ne voli.- To nije istina - reèe Radonija. - Misliš da nismo èulevaše šale kad ste nasamo? Tebe sam èula kako govoriš daželiš sve žene odjednom. Èula sam te èak gdje kažeš kakoželiš djevojke prije Prvih obreda, kad se ne smiju dotaknutiiako ih Majka veæ pripremi.Mladiæ pocrvenje, a Radonija nastavi: - Neki od vas èak govore o uzimanju ženki zbitoglavaca!Odjednom se iza vatre pojavi krupna žena. Nije bila toliko visoka, ali se doimala debljinom, pretilošæu. Njezin pogled i tetovirano lice govorili su o stranom porijeklu, iako je nosila šamudonsku odjeæu.

- Radonija! - reèe žena. - Nije potrebno govoriti gnusno na sveèanosti u èast Majke. - Džondalar je prepozna.- Žao mi je, Šamuda - reèe Radonija spuštajuæi glavu.Lice joj se zajapurilo i sva se iskreno skrušila. Džondalaropazi da je vrlo mlada. Sve su bile gotovo djevojèice. On segrozno ponio.- Draga moja - reèe žena nježno. - Muškarac volipoziv, a ne napad.- Ali mi ga nismo htjele povrijediti. Mislile smo da æemu se to svidjeti...- Možda bi mu se svidjelo, da ste bile pažljivije. Nitkone voli silu. Ni ti nisi voljela kad si pomislila da æe te moždaprisiliti, je li tako?- Povrijedio me je!- Je li? Ili te je prisilio da nešto uèiniš protiv svoje volje?To te je valjda mnogo više povrijedilo. A što je s Èerunijom?Je li koja od vas mislila da æete možda nju povrijediti? Nemožete nikoga prisiliti da se prepusti Užicima. To ne èastiMajku. To je kvarenje Njezina dara.

- Šamuda, ti si se kladila...- Prekidam igru. Doði, Radonija. Sveèanost traje.Božica želi da joj djeca budu sretna. To je bila tek malanezgoda, neka ti ne pokvari veselje, draga. Ples je opetpoèeo, pridruži im se.Kad se gojazna žena okrenula da nastavi igru, Džondalar uze Radoniju za ruku. - Žao mi je... Nisam mislio. Nisam te želio povrijediti. Molim, oprosti. Stidim se.Radonija se htjela oteti i otiæi u ljutnji, ali kad mu je vidjela iskrene ljubièaste oèi smekšala se. - Bila je to glupa... djeèja šala - i primaknu mu se. On je privuèe, stisnu i strasno poljubi.- Hvala, Radonija - reèe i okrenu se da ode.- Džondalar! - zovnu ga Èerunija. - Kamo ideš?On ju je bio zaboravio. Vratio se s osjeæajem krivnje maloj, zgodnoj, živahnoj djevojci, podigao je i poljubio sa žarom i žaljenjem.- Èerunija, obeæao sam. Sve ovo ne bi se dogodilo dazbog tebe nisam zaboravio obeæanje. Nadam se ipak...neki drugi put. Molim te, ne ljuti se - reèe Džondalar i brzopoðe prema zakloništima ispod pješèenjaèkog izbojka.- Zašto si nam svima pokvarila veselje? - reèe onaRadoniji, gledajuæi za njim.

Kožni zastor na vratima staništa što ga je dijelio sa Serenijom bio je spušten, ali popreèna greda nije mu zaprijeèila put. To barem znaèi da nitko nije s njom. Unutra je bilo mraèno. Možda je nema. Možda je napokon otišla s nekim drugim. Kad je dobro razmislio, sjetio se da je nije vidio cijele veèeri. On je obeæao da æe s njom provesti noæ, ali možda je ona imala planove, ili ga je pak vidjela s Èerunijom.Napipao je put do kuta gdje je podignuti ležaj bio prekriven prostirkama od perja i krznima. Darvov ležaj sa strane bio je prazan. To se moglo oèekivati. Posjetitelji nisu èesto dolazili, osobito nije bilo njegovih vršnjaka. Vjerojatno se upoznao s nekim djeèacima i provodi noæ s njima, nastojeæi da svi ostanu budni.Odjednom naæuli uši. Je li to èuo disanje? Pruži ruku preko uzdignuæa i osjeti neèiju ruku, a radostan smiješak preli mu se preko lica;Brzo izaðe van, otrèa do središnje vatre, uze žeravice i vrati se u nastambu. Upali stijenj male kamene svjetiljke, zatim stavi dvije daske u križ na vrata - znak da ne žele da im drugi smetaju. Uze svjetiljku, prinese je ležaju i pogleda usnulu ženu. Hoæe li je probuditi? Da, odluèi, ali polagano i nježno.Svuèe se i zavuèe k njoj. Ona nešto promrmlja i odmaèe se k zidu. Dugim kretnjama je stade milovati, osjeæajuæi njezinu toplinu pod rukom i udišuæi ženski miris. Istraži joj svaki dijelak tijela: ruku do vršaka prstiju, ramena i oštro istaknutu kralježnicu do. okrugle stražnjice, zatim bedra, koljena, listove i gležnjeve. Prebaci ruku preko nje da joj obuhvati dojku, osjeti na dlanu kako joj se bradavica steže. Osjeti potrebu da je lizne, ali mjesto toga priljubi se uz njezina leða i poèe joj ljubiti ramena i vrat.Volio je dodirivati njezino tijelo i stalno ga iznova otkrivati. Ne samo njezino, volio je sva ženska tijela - zbog njih i zbog osjeæaja koje su u njemu budila. Njegova muškost veæ je bila nabrekla, spremna, ali se još mogla obuzdavati. Uvijek je bilo bolje da malo prièeka.- Džondalar? - reèe sanjiv glas.- Da - reèe on.Ona se prevrnu na leða i otvori oèi. -Je li jutro?- Ne. - On se nalakti milujuæi joj dojku, zatim se prignuda siše bradavicu koju je prije poželio. Milovao joj je trbuh,

zatim segnuo u toplinu izmeðu bedara i zadržao ruku na dlaèicama njezina brežuljka. - Želim te, Serenija. Želim poèastiti Majku s tobom, veèeras.- Moraš mi dati malo vremena da se probudim - reèeona, ali joj je u kutovima usana titrao smiješak. - Ima lihladnog èaja? Želim isprati usta, poslije vina uvijek osjeæamužasan okus.- Pogledat æu - reèe on i ustade.Serenija se èeznutljivo smiješila dok se vraæao s èašom. Ponekad ga je voljela samo gledati - bio je tako èudesno

muževan: mišiæi su se trzali na njegovim leðima u hodu, imao je snažne dlakave prsi, tvrd trbuh, žilave i jake noge. Lice mu je bilo gotovo savršeno: snažna èetvrtasta èeljust, ravan nos, senzualna usta. l ruke su mu bile jake i osjeæajne, a oèi - njegove izražajne, poticajne, nemoguæe plave oèi, koje su jednim pogledom mogle zaluditi žensko srce, koje su je èasovito mogle navesti da poželi tu tvrdu, ponosnu, velièanstvenu muskost što strši ispred njega.Malo ju je uplašila njegova moænost, kad ju je prvi put vidjela, kad još nije znala kako se njome dobro služi. Nikada je nije silio, davao joj je samo koliko može primiti. Ona se silila, željela je sve, htjela je primiti u se mnogo više. Bilo joj je drago što ju je probudio. Pridigla se kad joj je pružio èašu, ali prije nego što æe se napiti sagnula je glavu i primila u usta nabreklu glavu. On je sklopio oèi i prepustio se posebnom užitku.Sjela je, napila se, zatim ustala. - Moram izaæi - reèe. -Ima li još dosta budnih? Ne želim se oblaèiti.- Ljudi još plešu, još je rano. Možda bi trebala upotrijebiti posudu.Dok se vraæala k ležaju, on ju je gledao. O Majko! Bila je divna žena, tako ljupkih crta, tako meke kose. Noge su joj bile duge i vitke, guzovi maleni ali lijepa oblika. Dojke sitne, tvrde, istaknutih bradavica, kao u djevojèice. Nekoliko crta na trbuhu - jedini znak materinstva, nekoliko bora oko oèiju -jedini znak njezinih godina.- Mislila sam da æeš se kasno vratiti; danas je sveèanost- reèe ona.- Zašto si ti ovdje? Rekla si da se ne obavezuješ.- Nisam srela nikoga tko bi me zanimao; osim toga, bilasam umorna.- Ti mene zanimaš... ja nisam umoran - reèe on. Privi

je na grudi i poljubi u usta, zatim se stisnu uz nju. Ona osjeti na trbuhu bilo u "njegovoj muškosti, odjednom je preli val vruæine.Htio je produžiti predigru, suzdržavati se dok ona ne bude spremna, ali je bio gladan njenih usta, vrata, dojki. Ruka mu se spusti pod njezin brežuljak i naðe vruæe i vlažno mjesto. S usana joj se ote lagan krik kad joj dotaèe maleni organ meðu stidnim usnama. Ona se pridiže i priljubi uza nj, dok je on milovao njezino središte užitka.Osjetio je što ona želi ovog puta. Promijeniše položaj -on se prevrnu na bok, ona na leða. Ona podiže nogu preko njegova boka, a drugu gurnu izmeðu njegovih nogu; dok joj je on i dalje dirao središte uživanja, ona pruži ruku i usmjeri njegovu muskost u svoju duboku šupljinu. Krièala je od strasti dok je prodirao, osjeæajuæi istodobno dvostruko uzbuðenje.On je osjeæao kako ga njezina toplina obavija, ulazeæi u nju dok se uvijala i pritiskivala ga nastojeæi da ga svega proguta. On se izmaknu pa opet jurnu u nju, dok ne doðe do zapreke. Ona se pridiže k njegovoj ruci, a on je protrlja jaèe uz novo prodiranje u dubinu. Bio je tako pun, tako spreman, a ona je krièala od nadolazeæe strasti. Ona se osloni na njega, on osjeti da mu se prepone napinju. Milovao ju je i uvlaèio se u nju, ponavljao je kretnje, dok ih odjednom moæni valovi ne spojiše na neizdrživom vrhuncu nakon kojega ih obli velièanstveno olakšanje. Nekoliko posljednjih milovanja proðe u drhtanju i potpunom zadovoljenju.Ležali su mirno, teško disalinoge su im još bile isprepletene. Ona se spusti niže. Tek sada, prije nego što æe postati mlitav, ali kad je veæ izgubio punu gordost, mogla ga je napokon svega primiti. Èinilo se da joj uvijek daje više nego što ona uzvraæa. Nije se htio pomaknuti, ali nije htio ni zaspati odmah. Napokon je izvukao mlohav ud i svio se oko nje. Ona je mirno ležala, ali on je znao da ne spava.Pustio je da mu misli lutaju, i odjednom ga obuze želja za Èerunijom i Radonijom i svim drugim djevojkama. Kako bi bilo biti sa svima njima? Osjeæati sva ona topla, poma-mna, ženska tijela oko sebe, .s njihovim vruæim bedrima, okruglim guzovima, vlažnim vrelima. Imati dojku jedne žene u ustima, a svakom rukom milovati drugo žensko

tijelo. Osjeti novi žmarac uzbuðenja. Zašto ih je odbacio? Ponekad je doista znao biti glup.Pogleda ženu kraj sebe i upita se koliko æe joj trebati da ga opet poželi, pa joj poljubi uho. Ona mu se nasmiješi. Liznu joj vrat, zatim snažno poljubi usta. Bit æe polaganije ovaj put, neæe se žuriti. Ona je lijepa, divna žena... zašto se ne mogu zaljubiti? Trinaesto poglavlje

Pred Ejlom je iskrsla poteškoæa kad je stigla do doline. Namjeravala je rezati i sušiti meso na žalu, spavajuæi vani kao i prije. Ali o ranjenom spiljskom laviæu mogla se brinuti samo u spilji. Laviæ je bio veæi od lisice i mnogo teži, ali ga je mogla nositi. Odrasli sob je bio druga prièa. Dva koplja na kojima su poèivala oba tereta bila su previše odmaknuta jedno od drugoga da bi se njihovi šiljci mogli vuæi po uskoj stazi do spilje. Nije znala kako æe teško ulovljena soba odnijeti u spilju, a nije se usuðivala ostaviti ga bez straže na žalu, jer su je hijene i dalje pratile.Ejla se s pravom zabrinjavala. Za kratko vrijeme koliko joj je trebalo da odnese laviæa u spilju, hijene su veæ režale oko soba na nosiljci, iako je Njiska nervozno udarala nogama oko sebe. Ejlina praæka je djelovala veæ na pola puta pri silasku, a jedan kamen je bio smrtonosan. Uhvatila je životinju za šapu i odvukla je iza litica na livadu, iako joj se gadilo dotaknuti hijenu. Smrdila je na strvine kojima se hrani, pa je Ejla dobro oprala ruke u potoku prije nego stoje prišla kobili.Njiska se tresla i znojila, mahala je repom u stanju nervozne uznemirenosti. Miris spiljskog lava u blizini nije mogla podnositi, a još je gori bio vonj hijena na njezinu tragu. Pokušala se izmaknuti progoniteljima, ali je jedno koplje zapalo izmeðu dva kamena, pa je bila na rubu panike.- Danas si imala težak dan, Njisko - reèe Ejla kobili i zagrli je oko vrata kao uplašeno dijete. Zatim poèe rastavljati nosiljku, ne znajuæi još kako æe odnijeti soba u spilju; ali kad je razvezala prvo koplje, ono se okliznulo i vrh mu se približio drugome. Tako se problem sam od sebe riješio. Ponovo je svezala koplje, povela Njisku i pripazila na teret:

l on je nesigurno stajao na suženoj podlozi, ali udaljenost je bila mala.Teže je bilo Njiski; sob nije bio nimalo lakši od konja, a staza je bila strma. Kad su stigli na vrh, Ejla oslobodi kobilu i zahvalno je pomilova. Zatim uðe u spilju, oèekujuæi da æe Njiskajjæi za njom, ali je osvijesti njezino zabrinuto rzanje.- Što ti je? - upita kretnjom.Spiljski laviæ bio je na mjestu gdje ga je ostavila. Laviæ! pomisli. Njiska osjeæa miris laviæa! Vrati se pred spilju i pomilova kobilu.- Sve je u redu, Njisko. To mladunèe te ne može povrijediti. - Kobila se smirila; povjerenje u ženu nadjaèalo je strah. Ejla privede kobilu laviæu, ona ga oprezno onjuši, njisnu i odskoèi, zatim ga opet onjuši. Miris grabežljivca je bio prisutan, ali laviæ nije predstavljao nikakvu opasnost. Njiska ga još malo onjuši, zatim prijeðe na svoje mjesto i poèe jesti sijeno.Ejla posveti pažnju ranjenom mladunèetu. Pokuša se sjetiti što su lovci govorili o stepskim lavovima. Èinilo joj se da ovaj ima svjetliju dlaku od onih koje je vidjela, a znalaje da lavovi prilagoðavaju dlaku boji trave i okoline, te ih je vrlo teško primijetiti. Cijeli èopor je èesto slièio na gomilu kamenja u grmlju.Iskusnim dodirima mlada izljeèiteljica pokuša ispitati ozbiljnost povreda. Jedno rebro je bilo slomljeno, ali kao da nije znaèilo veæu opasnost; zbog bolna stenjanja pri disanju vjerojatno su postojale i unutrašnje povrede; najgora je bila rana na glavi, nastala pod udarcem kopita.Vatra se odavno ugasila, ali to je više nije brinulo. Uz pomoæ novog kresiva mogla ju je zapaliti kad god je htjela, samo je morala imati dobre gube. Zagrijala je vodu, oprala ranu i kožnim zavojima slegla slomljeno rebro. Rana je pomalo krvarila, a boljim pregledom Ejla vidje da je kost napukla. Ona nasjecka korijena divljeg hrena - od njega æe prestati krvarenje i srasti kost- i zavi ranu mekšom kožom.Zar ne bi Brun bio iznenaðen da me sada vidi, pomisli. Nikada nije dopuštao da se brinem o životinjama koje love plijen, ne bi mi dao donijeti laviæa u spilju. Mislim da æu uskoro nešto doznati o životu spiljskog lava - ako ostane na životu!Zatim se vratila sobu. Kad su prve trake mesa bile spremne za sušenje, obuze je malodušnost. Na kamenom

izbojku nije bilo gornjega sloja zemlje da pobije kolèiæe i na njih priveže remenje gdje æe sušiti meso. Nije znala što bi uèinila. Što joj je trebalo to lavlje mladunèe? Kako æe se brinuti o njemu? Zašto ga jednostavno ne vrati u stepu i zaboravi? Cime æe ga hraniti? Što æe biti s njim kad odraste?Vratila se u spilju i stala iznad laviæa. Nije se pomaknuo, ali je disao. Bio je bespomoæan, kako bi ga mogla

ostaviti u stepi! Ali mora se pobrinuti o mesu. Osobito sada kad mora hraniti još jedna usta.Uze štap, izaðe pred spilju i poèe razmišljati kako bi" riješila problem sušenja mesa. Priðe litici i žabi štap u pukotinu. Štap je stajao, ali ne bi mogao izdržati težinu naslaganog mesa. Otrèa do potoka i vrati se s košarom kamenja, pa ih složi ispod drugog kraja štapa. Sad je štap èvrsto stajao i mogao je izdržati veæi teret. Tako je zabola nekoliko štapova i izmeðu njih napela remenje, pa se vratila sobu. Dok je rezala, na vatri je pekla bolji komad za veèeru i razmišljala kako æe hraniti laviæa.Mladunèad može jesti hranu odraslih, sjeti se, samo ona mora biti mekša. Možda bi mu mogla pripremiti kašu od mesa. To je radila za Darka, zašto ne bi i za laviæa? U stvari, zašto ne bi skuhala tu kašu u èaju koji je upotrebljavala kao lijek?Odmah se dala na posao i kaša je uskoro bila spremna za kuhanje. Laviæ se još nije pomaknuo, ali njoj se uèini da mu je sada lakše. Uto poèe slabašno cviliti, pokušavajuæi da se prevrne. Kad mu se Ejla primakla, laviæ uzmaknu, ali vrlo malo, pa Ejla sjede kraj njega.Malo uplašeno stvorenje, pomisli. Ne mogu ti zamjeriti. Probudiš se u èudnovatom brlogu, ranjen, a vidiš nekoga tko nije nalik na majku ni na braæu. Ne boj se, neæu ti ništa. Jao! Tvoji zubiæi su oštri. Hajde mali, pomiriši mi ruku, upoznaj me, bit æe ti lakše. Ja ti sada moram biti majka. Èak da znam gdje je tvoj brlog, ne bih te odnijela, jer tvoja majka ne zna kako bi se pobrinula za tebe. Ne znam mnogo o spiljskim lavovima, ali nisam ništa znala ni o konjima. Ipak, mladunèe je mladunèe. Jesi li gladan? Ne mogu ti dati mlijeka. Nadam se da æe ti se svidjeti kaša. l lijekovi bi ti trebali pomoæi.- Mladunèe, hoæeš li malo popiti? - reèe mu kretnjama prinoseæi skuhanu mesnu kašu. Ulila je malo ljepljive tvari u

l tanjur od brezove kore i stavila mu je pod nos. Laviæ puhnu na nju i ustuknu natrag.Ejla zaèu topot kopita, a trenutak poslije Njiska uðe u spilju. Opazi laviæa, sada budna i pokretljiva, pa priðe da ga pogleda. Laviæ se uplašio velike životinje koja ga njuši, pa pobježe prema Ejli. Osjeti toplinu njezine noge, sjeti se malo poznatijeg mirisa i zaustavi se. Oko njega je bilo previše nepoznatih stvari.Ejla ga podiže u krilo, pomilova ga i poèe mu pjevušiti da ga smiri. Tako bi smirila svako mladunèe, tako je smirivala vlastito èedo.Sve je u redu. Priviknut æeš se na nas, pomisli. Njiska je gledala kako Ejla drži u naruèju spiljskog lava; nije se èinilo opasno, iako joj je nagon govorio da takav miris mora biti opasan. Ona se i prije mijenjala da bi mogla živjeti sa ženom; možda se i taj laviæ može podnijeti.Mlada životinja odgovorila je na milovanje. Gladno si, mladunèe, je li? Ejla mu prinese kašu pod nos. Mladunèe je pomirisa, ali nije znalo što bi s njom. Ejla zamoèi dva prsta u kašu i prinese ih njegovim ustima. Laviæ je znao što æe uèiniti. Kao i svako mladunèe, posisao je.Dok je sjedila u svojoj spilji, držeæi u krilu lavlje mladunèe, Ijuljuškajuæi ga, Ejla je bila toliko preplavljena uspomenama na svoga sina da nije bila svjesna kako joj se suze kotrljaju niz lice i kapaju na èupavo malo krzno.Izmeðu osamljene mlade žene i lavljeg siroèeta razvila se posebna veza, toliko èudna i neprirodna. Ejla se svesrdno brinula za Mladunèe, kako ga je nastavila zvati, loveæi za njega, hraneæi ga kašom, dopuštajuæi mu da kraj nje spava. Ono je isprva stalno boravilo u spilji, ali kad je prizdravilo, stalno je vrludalo naokolo, vraæajuæi se kad bi ogladnjele ili htjelo spavati. Rado se igralo s Ejlom, osobito je uživalo daje doèeka u zasjedi i skoèi joj na leða. Ejla se pravila da to ne vidi, ali se ponekad znala okrenuti u posljednji èas i uhvatiti ga u naruèje.Djeci u Plemenu se svašta dopuštalo; kažnjavanja gotovo nije bilo, osim neobraæanja pažnje na ponašanje kojim su djeca htjela svraæati pozornost na sebe. Ejla je s Mladunèetom postupala na slièan naèin, ali kad je ponara-slo, katkada je u igri znalo nanijeti bol svojoj pomajci. Tada

bi Ejla prestala s igrom i naèinila plemensku kretnju "Stoj!" a Mladunèe bi razumjelo i nastojalo izgladiti spor pokušajem da siše njezine prste.Kad je Ejla vidjela da Mladunèe shvaæa njezinu kretnju "Stoj", poèela se Èesto služiti tim znakom kad bi htjela da ga u neèemu sprijeèi. Mladunèe je uskoro poštovalo tu zapovijed, pa bi se zaustavilo nasred puta, ili bi se suzdržalo da ne skoèi, ali je obièno tražilo smirenje u sisanju njezinih prstiju, kao da je znalo da "Stoj" dolazi uvijek nakon neèega što se Ejli ne sviða.S druge strane, Mladunèe je bilo posvema slobodno. Nikada ga Ejla nije zatvorila, moglo je izlaziti iz spilje, skitati

se po okolini vraæati se, ležati, trèati - nikakvih zapreka nije poznavalo. Živjeli su kao šira obitelj; konj i lav bili su živa stvorenja koja su dijelila njezin život, oni su joj bili jedini prijatelji u posvemašnjoj samoæi.Isprva je Njiska jedva podnosila laviæa, ali ga je uskoro bilo nemoguæe zanemariti. Kad je vidjela kako Ejla poteže komad kože s jedne strane, a laviæ drži zubima drugi kraj i reži, svladala ju je znatiželja. Prišla je, onjušila kožu, zgrabila je zubima i potegla na treæu stranu. Ejla je ispustila svoj kraj, uživajuæi u igri povuci-potegni kojom su se zanijeli njeni ljubimci. Mladunèe je poslije èesto znalo nositi kožu u zubima i mamiti Njisku u igru.Hvatanje repa je bilo još zanimljivije, osobito Mladun-èetu, jer se radilo o Njiskinu repu. Ono bi se sakrilo, zatim poèelo šuljati i približavati zanjihanom repu koji mu je bio toliko privlaèan. Veæ u skoku se vidjelo koliko se veseli punim ustima dlake. Ejli se èinilo da kobila svjesno dopušta laviæu da se zabavlja, iako je njezin rep bivao izložen opasnosti. Mlada kobila se ni s kim prije nije igrala; Ejla nije imala dara za izmišljanje igara. Ali kad bi joj dosadilo, okrenula bi se i otjerala laviæa. Što je previše, to je previše, pa makar posrijedi bilo mladunèe spiljskog lava!Onda je Mladunèe otkrilo novu igru: valjanje u konjskoj balegi. Kao veæina igara, i to je bila priprema za buduæe lovljenje plijena. Balega je prikrivala lavlji miris da ga ne nanjuše žrtve, ali zbog toga se Ejla nije manje smijala kad bi ga vidjela što radi s balegom. Osobito su mu bile drage mamutove lopte: zagrlio bi ih, valjao se s njima i razbijao ih s velikim veseljem.Ali najdraže mu se bilo igrati s Njiskinim balegama.

Nosio ih je po spilji, kotrljao, igrao se, razmazivao ih po krznu. Kad je Njiska ušla u spilju, namirisala je svoj vonj na njemu. Uèinilo joj se da je laviæ dio nje, pa je od tada bila posvema spokojna u njegovoj blizini, èak je osjeæala da se mora za njega brinuti: vodila ga je i èuvala, a ako je on ponekad odgovorio na nerazumljiv naèin, to nije smanjivalo njezinu skrb.Toga ljeta Ejla je bila sretnija nego ikada poslije napuštanja Plemena. Njiska joj je bila pratnja i više nego prijateljica; Ejla nije znala što bi bez nje tijekom duge zime u samoæi. Ali dolazak laviæa je proširio njezin društveni život, donio joj je zabavu i smijeh. Izmeðu zaštitnièkog konja i razigranog lava uvijek je bilo nešto smiješno.Jednog toplog dana nalazila se na livadi i promatrala novu igru: Njiska i Mladunèe su se lovili u velikom krugu. Naizmjence su se sustizali i prestizali, a Ejli je to bilo toliko smiješno da se smijala do suza. Ali kad je smijeh splasnuo, ona zbog neèega postade svjesna sebe.Kakav je to zvuk što ga stvara kad je nešto zabavlja? Zašto to èini? To je tako prirodno hvata kad nema nikoga u blizini da je ukori. Zašto da je ukori? Nije se mogla sjetiti da se u Plemenu itkc smijao, osim njezina sina. Oni su razumjeli humor, on je izazivao njihovo odobravanje i ugodan izraz koji se skupljao u oèima. Grimase na licu nisu izražavale smijeh u Plemenu, one su bile izraz straha, ili prijetnje, a ne sreæe koju ona osjeæa.Ali ako se od smijeha tako dobro osjeæa, ako se javlja tako lagano, može li u njemu biti ikakvo zlo? Smiju li se drugi ljudi poput nje? Drugi? Nestade toplih osjeæaja. Nije joj bilo drago misliti o Drugima. To ju je podsjeæalo da ih je prestala tražiti i ispunjavalo ju je zbrkanim osjeæajima. Iza joj je rekla da ih naðe, a život u samoæi mogao je takoðer biti pogibeljan. Tko æe joj pomoæi ako joj se što dogodi, ako oboli?Ali ona je tako sretno živjela u dolini sa svojom životinjskom obitelji. Njiska i Mladunèe se nisu mrštili kad bi se ona zaboravila i potrèala. Nikada joj nisu zabranili da se smije, ni da plaèe; nisu joj govorili što može loviti, kada može loviti, kojim oružjem se može služiti. Mogla je o"svemu sama odluèivati, osjeæala se tako slobodnom. Nije smatrala da joj slobodu ogranièava vrijeme koje provodi u osiguravanju osnovnih potreba - hrane, topline, skloništa - iako je u tome provodila veæi dio dana. To joj je ojaèavalo samopouzdanje, jer je znala da se može sama brinuti o sebi.Kako je prolazilo vrijeme, osobito nakon Mladunèetova dolaska, Ejla je osjeæala da u njoj slabe bol i tuga za Plemenom. Praznina i èežnja za ljudskim biæima bili su tako normalni osjeæaji, da je svako olakšanje predstavljalo radost, a dvije životinje su malo-pomalo poèinjale ispunjavati njezin život. Voljela je zamišljati da se ona i Njiska brinu o Mladunèetu kao što su se Iza i Kreb brinuli o njoj kad je naðena. A kad ju je Mladunèe grlilo prednjim šapama prije spavanja, nije se mogla oteti osjeæaju koji ju je ispunjavao kad bi se sjetila Darka.Nije željela napustiti dolinu i poæi u potragu za Drugima. Drugi možda imaju drukèije obièaje, mogu joj zabraniti da se smije, mogu joj se rugati zbog toga. Ne, neæe mi to zabraniti! Ne želim živjeti ni s kim više tko mi ne bi dopustio da se smijem.Životinje su se umorile u igri. Njiska je pasla a Mladunèe se odmaralo. Ejla zazvižda; Njiska dotrèa, a laviæ doskakuta za njom.- Moram poæi u lov - dade joj znak. - Ovaj lav toliko mnogo jede i tako brzo raste!

Mladunèe je stalno išlo za Ejlom ili Njiskom, poput svake druge mladunèadi. To je stvorilo novu poteškoæu. Kako æe Ejla u lov, ako za njom bude trèkarao mladi lav? Kad se u Njiski probudio zaštitnièki nagon, Ejla je odahnula, jer æe se kobila brinuti o laviæu dok ona bude odsutna. Znala je da se nijedna hijena neæe rado izvrgnuti udarcima kopita, ali to je ujedno znaèilo da æe opet sama u lov pješice. Ipak, pješaèenje po stepi u potrazi za životinjama koje može ubiti praækom pružilo joj je.nešto neoèekivano.Uvijek je izbjegavala lavlje èopore koji su tumarali istoèno od njezine doline. Ali kad ih je sada opazila kako planduju ispod kržljavih borova, zakljuèila je da je došlo vrijeme da nauèi nešto više o životinjama svoga totema.Bilo je to opasno zanimanje. Premda je bila lovac, lako je mogla postati plijen. Ali ona je i prije promatrala grabež-Ijivce pa je nauèila kako æe postati neupadljiva. Lavovi su znali da ih ona gleda, ali uskoro se više nisu na nju obazirali. To ipak nije iskljuèilo opasnost, jer se svaki od njih mogao

Dotma konja

"okrenuti zbog tko zna kakva razloga, ali ona nije mogla odvojiti pogleda od njih.Veæinu vremena su provodili u ležanju i spavanju, ali u lovu su bili brzi i žestoki. Lovili su samo kad su bili gladni, a dosta im je bilo da jedu jedanput u nekoliko dana. Lovili su tokom cijele godine. Ljeti su postajali noæni lovci, zimi dnevni. Spavali su u skupini, na stijenama ili u spilji, katkada pod stablima ili liticama.Jednog dana vidjela je lavicu koja je dovukla cijelog starog mamuta vrlo dugaèkih kljova. Cijela obitelj se pogostila. Kako je ona mogla izbjeæi smrt pred tolikom zvijeri? Bilo joj je samo pet godina, a prošla je tek s ogrebotinama, pomisli. Sad je bolje razumjela èuðenje u Plemenu. Zašto je Spiljski lav izabrao mene? Odjednom je obuze neka crna slutnja. Ništa odreðeno, ali misli joj se vratiše Darku.Kad se primakla dolini, jedan zec pade od kamena iz praæke. To je za Mladunèe, pomisli; ali što æe s njim kad odraste, upita se. Je li bilo pametno kad je donijela laviæa u spilju? Slutnje su prestale èim je laviæ istrèao pred nju, veseleæi se njezinu povratku i ližuæi joj prste hrapavim jezikom.Kasno uveèer, kad je oderala zeca i izrezala ga na komadiæe za Mladunèe, kad je oèistila Njiskino mjesto i dala joj svježeg sijena, kad je spremila veèeru za sebe i pojela, sjedila je kraj vatre pijuæi èaj i zureæi u vatru. Razmišljala je o dogaðajima toga dana, o prilikama koje su je navele da posvoji laviæa. Mogla je samo zakljuèiti da je to bila želja njezina totema. Nije znala zašto, ali bila je uvjerena da joj je duh Spiljskog lava poslao jednoga od svojih da ga ona odgoji.Uze amulet koji joj je visio o vratu i opipa predmete u njemu, zatim se starim plemenskim jezikom obrati totemu: -Ova žena nije razumjela kako je moæan Spiljski lav. Ova žena je zahvalna što joj je to pokazano. Ova žena možda nikada neæe doznati zašto je odabrana, ali ova žena je zahvalna za laviæa i za ždrijebe. Jednoga dana, Veliki spiljski lave, ova žena æe doznati zašto je laviæ poslan... ako njezinu totemu bude po volji da joj to obznani.Ljetni napori u prikupljanju zimnice sada su se bitno poveæali zbog Mladunèeta. Ejla je za toga mesoždera u

rastu morala pripraviti velike zalihe mesa. Lovljenje malih životinja oduzimalo joj je previše vremena - trebalo je poæi u lov na krupnu divljaè, kako za sebe tako i za lava. Ali u tome joj je trebala Njiskina pomoæ.Mladunèe je znalo da Ejla planira nešto posebno kad je izvukla ormu i zazviždala konju da namjesti dugaèke drvene kolce koji se vuku po zemlji. Nosiljka se pokazala dobrim prijevoznim sredstvom, ali Ejla ju je htjela tako privezati da osim nje može iskoristiti i košare sa strane. Htjela je takoðer da jedan kolac ostane pomièan, tako da kobila može izvuæi teret sve do spilje. Sad je i sušenje mesa na izbojku bilo moguæe.Nije znala kako æe se Mladunèe ponašati u lovu, ali morala je pokušati. Kad je sve bilo gotovo, uzjahala je i krenula. Mladunèe je pošlo za njom, kao što bi slijedilo majku.Ejla je mnogo znala o životu krda u stepi, o seobama, uobièajenim stazama i gazovima. Ali još je morala kopati jame, a to nije bio posao koji se lakše obavlja uz prisutnost laviæa koji misli da je Ejla izmislila neku novu igru.Skakao je u jamu, penjao se uz rubove, urušavao strane, valjao se po hrpama zemlje na koži. Kad bi ona ponijela hrpu zemlje da je odvuèe daleko od jame, on je hvatao sa svoje strane. Bila je to nova igra povuci-potegni, a sva se

zemlja rasipala po tlu.- Mladunèe! Kako æu iskopati jamu - vikala je ojaðena, ali se ipak smijala i time ga ohrabrivala. - Èekaj, dat æu ti nešto da vuèeš. - Izvukla je iz košare sobovu kožu koju je ponijela kao prostirku u sluèaju kiše. - Potezi ovo, Mladunèe - pokaza mu i povuèe kožu po zemlji ispred njega. To je bilo što je ono èekalo. Mladunèe se toliko oduševilo kožom, toliko ju je natezalo i gužvalo prednjim nogama da se Ejla morala nasmijati.Unatoè Mladunèetovu miješanju, Ejla je uspjela iskopati jamu i pokriti je starom kožom i slojem blata. Koža je tek bila razastrta, uèvršæena samo s èetiri kolèiæa, kad je laviæ morao istražiti tu novost. Pao je u klopku, zatim iskoèio uz oèit prezir, ali poslije toga držao se podalje.Kad su pripreme završene, Ejla zazvižda kobili i odjaha iza krda onagera. Više nije imala srca loviti konje, ali divlji magarci su bili dobra zamjena. Istina je da su ti polumagarci slièili na konje, ali krdo se nalazilo na tako dobru položaju

za nagonjenje preko stupice da se nije mogla odreæi izgledne lovine.lako se Mladunèe još igralo sa svime oko sebe, Ejla je uskoro vidjela da æe joj ono pomoæi u lovu. S uroðenim lovaèkim nagonom ono je skakalo za onagerima i hvatalo ih za rep, ali je bilo premaleno da bi moglo kojega oboriti. Magarci su bježali pred njima, ali kad su došli u blizinu jame zastali su zbog ljudskog i lavljeg mirisa koji se zadržao u blizini. To je bio znak da Ejla jurne u napad, vièuæi i mašuæi rukama. Laviæ se odmah pridružio potjeri, pa su onageri, osjetivši još jaèi miris iza leda, panièno potrèali prema klopci.Ejla skliznu s konja i potrèa s kopljem prema jami iz koje je oèajnièki pokušavao iskoèiti onager, ali Mladunèe ju je preteklo. Skoèilo je plijenu na leða i nejakim zubima zagri-zlo vrat; još nije znalo kako lav smrtonosno guši žrtvu stežuæi je za grlo, ali to mu je bilo prvo iskustvo. -Kad je stigla zadihana Ejla, onager je divljao od straha, ulovljen u stupici i s krvoloènim lavom na leðima. Žena dokrajèi njegov strah sigurnim udarcem koplja. Onager se sruši zajedno s laviæem koji mu je uspio progristi kožu. Tek kad se žrtva umirila, laviæ je iskoèio iz jame i pokušao ponosno riknuti.Ejla sveza magarca uzetom oko vrata i ponuka Njisku da povuèe. Dok je kobila poslušno izvlaèila teret iz jame, Mladunèe je smušeno skakalo na sve strane, ne znajuæi što bi uèinilo: ono je ubilo žrtvu i moralo bi se prvo pogostiti, a opet je znalo da laviæi posljednji dolaze na red.Ejla prevrnu onagera i raspori mu utrobu. To bi i lav najprije uèinio, kidajuæi mu mekšu donju kožu. Mladunèe nije moglo dulje èekati pa je zaronilo u zjalo trbušne šupljine, zagrizlo meko unutrašnje tkivo i povuklo nešto tvrðe na tipièan naèin igre povuci-potegni.Ejla dovrši rasijecanje, okrenu se i poèe se smijati dok joj suze ne navriješe na oèi. Mladunèe je bilo zagrizlo komad crijeva i potezalo, ali nije naišlo na otpor, pa je vuklo sve dok se nije odmotalo cijelo crijevo dugo nekoliko stopa. Njegov iznenaðeni pogled bio je toliko smiješan da se Ejla nije mogla suzdržati; pala je na zemlju od smijeha, držeæi se za trbuh i nastojeæi da se smiri.Ne znajuæi što žena radi na zemlji, laviæ ostavi klupko crijeva i doðe pogledati. Ona ga zagrli oko vrata i protrlja

lice o njegovo krzno. Zatim ga poèeša iza ušiju i oko okrvavljenih èeljusti, dok je on lizao njezine ruke i verao joj se u krilo. Našao joj je prste i poèeo glasno sisati, režeæi u dubini grkljana, dok su njegove prednje šape naizmjenièno gazile po njezinim bedrima.Ne znam što te je donijelo, Mladunèe, pomisli Ejla, ali tako mi je drago što si kraj mene.

Èetrnaesto poglavljeU jesen je spiljski lav bio krupniji od velikog vuka, a njegova debeljuškastost ustupala je mjesto žilavim nogama i mišiænoj snazi. Ali unatoè velièini, on je i dalje bio laviæ, i Ejla je povremeno morala podnijeti modricu ili ogrebotinu koju bi od njega nehotice dobila u igri. Nikada ga nije udarila, ta bio je mladunèe. Ali ga je èesto korila znacima "Stoj, Mladunèe!" i gurala ga dodajuæi: "Dosta, previše si grub".Nakon toga bi otišla od njega, i to je bilo dovoljno da skrušeni laviæ doðe za njom i ponizno maše repom, onako kako su èlanovi lavljeg èopora iskazivali poštovanje najjaèemu meðu sobom. Ona se tome nije mogla oprijeti, a veselje koje je pratilo njezino opraštanje uvijek je bilo suzdržanije. On bi pokazao pandže prije skoka, zatim bi joj spustio šape na ramena i gurnuo je; ona bi ga morala zagrliti; tada je on golim zubima hvatao njezinu ruku - kao što æe jednog dana gristi ženku s kojom se bude pario - ali je bio nježan i nikada joj nije razderao kožu.Ona je prihvaæala njegove izraze odanosti i uzvraæala mu istom mjerom, ali u Plemenu je sin slušao majku do svoje prve lovine, pa je htjela da i ovdje bude tako. Laviæ ju je prihvatio kao majku; bilo je prirodno da ona

zapovijeda.Žena i kobila bile su njegov ponos; one su mu bile sve na svijetu. Nekoliko puta je na izletima po stepi sreo druge lavove, ali ožiljak na nosu je bio dokaz da mu je pristup meðu njih glatko odbijen. Otada je Ejla izbjegavala lavove kad je bila s Mladunèetom, ali ih je i dalje pozorno prouèavala kad njega nije bilo u blizini.Usporeðivala je svoga, laviæa s mladunèadi iz èopora. Njezin je miljenik bio krupniji, jer za razliku od roðaka nikada nije osjetio što je glad. Uz Ejlinu trajnu brigu i namicanje mesa mogao je brzo dostiæi punu tjelesnu sposobnost. Poput žene iz Plemena koja ima zdravo dijete, Ejla

se ponosila videæi kako njezin laviæ brže i skladnije raste nego mladunèad u èoporu.Još je u neèemu Mladunèe napredovalo - u lovu. Nakon prvih iskustava s ulovljenim magarcem, stalno je pratilo Ejlu. Laviæa mu ne bi dopustila da se upušta u pravi lov prije zrelosti, a Ejla ga je poticala i upuæivala, jer joj je njegova pomoæ ponekad bila korisna. Samo jedanput je laviæ krenuo u napad prije vremena i rastjerao krdo. Ejla se toliko rasrdila da je znao što je posrijedi, pa je drugi put dobro pazio da ništa ne poèinje dok ona ne krene u napad, lako ni sada nije uspijevao zaklati plijen prije njezina dolaska do jame, Ejla je znala da æe uskoro sam nešto uloviti.Jednog dana se Mladunèe igralo i valjalo komad mesa koji mu je Ejla ostavila, pa zaspalo. Probudilo se kad je èulo kako Ejla ide uza strmu stazu u stepu. Njiske nije bilo u blizini. Mladunèad bez nadzora bila su uvijek gotov plijen za hijene i druge grabežljivce; ono je to rano i dobro nauèilo. Zato laviæ pojuri za Ejlom i stiže na gornji rub prije nje, a zatim proslijediše naporedo. Vidjela ga je kako se ukoèio prije nego što je opazila velikog hrèka, ali tada je i hrèak vidio njih i nadao se u bijeg. Ona izbaci za njim kamen iz praæke, ali nije bila sigurna u pogodak.Toga èasa laviæ jurnu. Kad ga je sustigla i našla krvave njuške, htjela je doznati tko je ubio hrèka. Gurnula ga je u stranu da naðe trag kamena. On se opirao, ali kad ga je ona strogo pogledala, popustio je bez pogovora. Pojeo je dovoljno hrane iz njene ruke i znao je da æe se ona opet pobrinuti. Nije mogla ništa otkriti, pa mu ga je vratila i pohvalila ga; za njega je bio uspjeh što ga je sam rastrgao.Prva njegova sigurna lovina bio je jedan zec. Bilo je to u jednoj od onih rijetkih prilika kad bi njezin kamen promašio cilj. Znala je da nije pogodila zeca, kamen je pao koju stopu iza njega, ali njezine kretnje su bile dovoljan znak da se laviæ dade u potjeru. Našla ga je kako para utrobu maloj životinji.- Divan si, Mladunèe! - Hvalila ga je svojom jedinstvenom mješavinom zvukova i kretnji, kao što su u Plemenu hvalili djeèake nakon prvoga lova na sitnu divljaè. Lav nije razumio što mu govori, ali je razumio da joj je ugodio. Iako je bio još mlad, zadovoljio je nagonsku potrebu za lovom i dobio pohvalu glavnoga èlana svoga èopora. Dobro je obavio posao i to je znao.

Prve zimske studeni donijele su vjetrove, ledenu koru na obali potoka i nove brige mladoj ženi. Spremila je velike zalihe biljne hrane i mesa za se i laviæa, ali je znala da s tim neæe izdržati cijelu zimu. Imala je dovoljno zrnja i sijena za Njisku, ali krmivo za konja nije bilo nužno. On može pasti cijelu zimu, iako bi kraj dubokih snjegova ponekad gladovao.Grabežljive! su takoðer lovili cijelu zimu, trijebeæi slabije primjerke i ostavljajuæi više životnog prostora za jaèe. Broj grabežljivaca i plijena održavao se u ravnoteži, iako je ponekad znala prevagnuti jedna strana. Ali zima je svima bila najteže godišnje doba.S dolaskom zime Ejline su brige postajale sve veæe. Nije mogla loviti velike preživaèe na smrznutoj zemlji, jer je njezin naèin lova zahtijevao kopanje jama. Veæina životinja je spavala ili živjela u brlozima na prikupljenoj hrani - teško ih je bilo naæi. Ejla je osjeæala da neæe moæi prehraniti lava.Dok se vrijeme pogoršavalo, tako da je meso moglo isprva ostajati hladno, a poslije smrznuto, pokušavala je ubiti što više velikih životinja, spremajuæi ih pod gomile kamenja. Ali nije dovoljno poznavala njihove zimske seobe, pa nije uspjela koliko se nadala, lako su joj te brige katkada odgonile noæni san, nikada nije požalila što je podigla ranjena laviæa i donijela ga kuæi. U društvu konja i spiljskog lava Ejla je rijetko osjeæala zimsku dosadu; naprotiv, njezin smijeh je èesto ispunjavao spilju.Kad god je izlazila iz spilje i otkrivala meso ispod kamenja, Mladunèe bi je preduhitrilo pokušavajuæi da se domogne smrznuta mesa prije nego što bi ona s velikom mukom odgurnula kamen.- Mladunèe! Skloni se, ne smetaj! - Smiješila se laviæu koji se nastojao uvuæi pod kamenje. On bi ukoèenu životinju odvukao u spilju; kao da je znao da su tu nekada stanovali spiljski lavovi, laviæ je prisvojio nišu na kraju i tu je donosio smrznuti plijen. Volio je oglodati sa svih strana smrznuti komad; Ejla je morala èekati da za sebe odreže mali dio pa da ga pripremi na vatri.Kako su se zalihe skrivenog mesa stanjivale, tako je Ejla poèela sve èešæe motriti vremenske prilike. Nije imala

odreðena plana, ali je znala da mora u lov što prije. Èim je izvukla Njiskine košare, Mladunèe je znalo kamo se spremaju pa je poèelo uzbuðeno trèkarati po spilji i pred njom. l Njiska se veselila izletu, pa se oglašavala rzanjem i mahanjem glave. Kad su stigli u hladnu sunèanu stepu, Ejlina briga i napetost prepustiše mjesto nadi i uživanju u aktivnosti.Stepa je bila pokrivena tankim slojem svježeg snijega. Zrak je bio miran, nebo bez oblaka, ali studen se nije nimalo obazirala na sunce. Iz njihovih nozdrva izbijale su struje pare, a pri svakom rzaju s Njiskine su se gubice raspršivale tanke naslage leda. Ejla je bila zahvalna novoj lasièjoj kukuljici i dodatnim krznima koja je stekla u ljetnom lovu.Pogledala je gipki maèji hod svoga pratioca i zaprepastila se kad je shvatila da je Mladunèe po velièini dostiglo Njisku. Na vratu su mu se vidjeli poèeci crvenkaste grive, i ona se sama sebi èudila što to nije prije opazila. Odjednom se laviæ nape, rep mu se ukoèi i podiže.Ejla nije bila sviknuta na otkrivanje tragova po zimi, ali i s konja su se mogle vidjeti vuèje stope u snijegu. Bile su oštre i jasne, oèito vrlo svježe otisnute. Mladunèe požuri naprijed; vukovi nisu bili daleko. Ona potaèe Njisku da sustigne Mladunèe, upravo na vrijeme da vidi kako èopor vukova opkoljuje starog mužjaka koji je zaostajao iza krda sajga antilopa.Laviæ nije mogao odoljeti, pa je jurnuo usred krda, rastjeravši i antilope i vukove. Iznenaðeni i zbunjeni vukovi navodili su Ejlu na smijeh, ali nije željela ohrabriti Mladunèe. Tako je uzbuðeno, pomisli, odavno nismo lovili.Skaèuæi u dugaèkim skokovima, antilope su panièno bježale stepom. Vukovi su se opet skupili i laganim korakom nastavili potjeru. Kad se Ejla primirila, strogo je pogledala Mladunèe u znak neodobravanja. Ono ostade iza nje, ali je bilo previše radosno da bi se pokunjilo.Dok su tako Ejla, Njiska i Mladunèe slijedili vukove, jedna ideja poèe dobivati oblièje u ženinoj pameti. Nije znala može li ubiti sajga antilopu praækom, ali je bila sigurna da može ubiti vuka. Nije joj bilo stalo do vuèjega mesa, ali Mladunèe æe ga pojesti ako je dovoljno gladno, a zbog njega su pošli u lov.Vukovi su upravo dostigli starog mužjaka i ponovo ga opkolili, pazeæi na njegove rogove i papke. Ejla podbode Njisku i stiže na praækomet. Dok je vadila praæku i birala kamen, odredila je žrtvu, pa uskoro izletješe dva kamena, jedan za drugim, s jureæega konja.

Vuk na mjestu pade i Ejla pomisli da je opæa pometnja ishod njezina pogotka. Tada vidje da je Mladunèe shvatilo njezine hice kao znak za napad, ali njega nije zanimao vuk .kraj mnogo zavodljivije antilope. Èopor je uzmaknuo pred konjem u galopu i ženinom praækom i odluènom navalom mladoga lava.Ali Mladunèe još nije bilo lovac kakav je željelo biti, još ne. Njegovu napadu nedostajalo je snage i finoæe odrasla lava. Ona je zaèas shvatila situaciju. Ne, Mladunèe! To je kriva životinja, pomisli. Zatim se brzo ispravi. Naravno, ono je izabralo pravu životinju. Mladunèe se trsilo da ostvari smrtonosni zahvat, ali je antilopa od straha dobila novu snagu i uporno bježala.Ejla pograbi koplje i dade znak Njiski da pojuri. Antilo-pin trk je bio kratka vijeka; konj je brzo sustigao starog mužjaka. Ejla položi koplje i izbaci ga svom snagom; nije bila svjesna da krièi od nagonske radosti.Okrenula je konja i dokasala do mladoga spiljskog lava koji je stajao nad starim mužjakom. Tada je laviæ po prvi put oglasio svoju srèanost. Premda mu je još nedostajalo grmljavine iz punoga grla, Mladunèetova rika prenijela je stepom obeæanje njegove snage, l Njiska se uplašila zvuka.Ejla skliznu s kobile i pomilova je po vratu. - Sve je u redu, Njiska. To je naše Mladunèe. - Ne pomišljajuæi da bi se lav mogao suprotstaviti i zadati joj ozbiljne povrede, Ejla ga gurnu u stranu i pripremi se da rasijeèe antilopu prije povratka. On se pokori njezinoj vlasti i neèemu osobitom u Ejli: njezinoj pouzdanosti u svoju ljubav prema njemu.Ona odluèi naæi vuka i kožu. Vuèje krzno je toplo. Iznenadila se videæi da Mladunèe vuèe antilopu i shvati da æe je ono vuæi sve do spilje. Antilopa je bila potpuno odrasla, stara životinja, a Mladunèe se tek razvijalo; to još poveæa njezino divljenje prema njegovoj snazi i prema snazi koju æe još steæi. Ali ako bude vukao antilopu sve do spilje, koža æe se oštetiti. Te su antilope rijetke, nikada ih još nije lovila, a za nju su imale još jedno posebno znaèenje: sajga antilopa bila je Izin totem, ona je željela imati njezinu kožu.Ona dade znak "Stoj" i Mladunèe nakon kratka oklijevanja ispusti "svoj" plijen, da bi zatim poslušno išlo iza

nosiljke sve do spilje, èuvajuæi antilopu. Promatralo je s velikim zanimanjem kako Ejla odbija rogove i guli kožu. Kad mu je prepustila antilopu, odvuklo je cijelu oderanu strvinu

u svoju nišu. Nakon gozbe i dalje je stražarilo, da bi poslije zaspalo kraj plijena.Ejla se zabavljala. Razumjela je da laviæ èuva svoju lovinu. Èinilo se da mu je posebno stalo do te životinje, l Ejli je bilo stalo, ali zbog drugih razloga. Još je bila uzbuðena-brzina, progon, bacanje koplja, sve je to bilo tako uzbudljivo; ali nešto drugo joj je bilo još važnije - otkrila je nov naèin lovljenja. Uz pomoæ Njiske i Mladunèeta može sada loviti u svako doba, ljeti i zimi. Osjeæala je ponos i zahvalnost, moæi æe se brinuti za Mladunèe.Zatim je bez svjesna razloga pogledala Njisku. Kobila je spokojno ležala, bez obzira na blizinu spiljskog lava. Podigla je glavu kad joj se približila Ejla. Žena ju je pomilovala, zatim legla pokraj nje. Njiska glasno frknu, zadovoljna stoje žena kraj nje.Zimski lov s Njiskom i Mladunèetom, bez kopanja jama, bio je zabavan, lagan kao igra. l životinje su se veselile odlasku u stepu. Dok bi Ejla pripremala oružje i ormu, Njiska je tresla glavom i plesala na vrhu kopita, a Mladunèe je izlazilo iz spilje i vraæalo se uz radosno rezanje.Obièno su polazili u zoru. Ako bi rano opazili plijen, vratili bi se prije podne. Pratili bi žrtvu dok ne bi došli u zgodan položaj. Tada bi Ejla praækom dala znak Mladun-èetu, a ono bi spremno pojurilo. Njiska bi potrèala za njim, pa bi nakon duljeg ili kraæeg galopiranja sustigla usplahirenu žrtvu, a Ejla bi zabola koplje.lako je u poèetku bilo i promašaja, uskoro su se tako dobro slagali i bili tako uspješni da je prva Mladunèetova žrtva bez Ejline pomoæi prošla gotovo nezapaženo.Jureæi za Mladunèetom i žrtvom, Ejla opazi kako srna posræe. Pala je prije nego što je žena stigla s kopljem u ruci. Kad je Ejla uzmahnula da je dokrajèi, vidjela je da je Mladunèe sve dovršilo samo. Samo mu je pomogla rasporiti srnu da se lakše dovuèe do spilje.Tada joj je sinulo! Mladunèe je preko noæi postalo lav koji ubija! U Plemenu bi ga proglasili odraslim. Baš kao što su nju prozvali Ženom koja lovi prije nego što je postala žena, Mladunèe je dosegnulo odraslost prije nego što je sazrelo. Trebalo bi mu uprilièiti obred muževnosti, pomisli ona. Ali kakva bi ceremonija imala za njega znaèenje? Ejla se tada nasmiješi.

Odveza srnu s nosiljke, pa spremi travnatu prostirku i kolce u košare. Srna je njegova lovina, ima na nju pravo. Mladunèe isprva nije razumjelo. Ushodalo se izmeðu mrtva tijela i nje. Ali kad je Ejla pošla, zgrabilo je zubima srnin vrat i vuklo je ispod sebe sve do žala, zatim strmom stazom do spilje.Ejla isprva nije opazila razliku. l dalje su lovili zajedno, ali sve èešæe je to za ženu bila samo vježba u kojoj njezino koplje nije bilo potrebno. Ako joj je trebalo mesa, uzimala je prva; ako je htjela kožu, oderala je lovinu. Mladunèe se i dalje u svemu pokoravalo Ej li.Ali pred proljeæe je poèelo èešæe napuštati spilju i samo odlaziti u okolinu. Rijetko je kada išlo daleko, ali su mu zato izleti postali uèestaliji. Jednom se vratilo krvava uha. Ejla je naslutila da se srelo s drugim lavovima; shvatila je da mu više nije dovoljna, Mladunèe je tražilo svoju vrstu. Oèistila mu je ranu, i sutradan je lav bio toliko uza nju da joj je smetao. Noæu se prišuljao k njoj i tražio prste da ih siše.Uskoro æe otiæi, pomisli ona, jer želi svoj èopor, hoæe ženke koje æe loviti za njega i mladunèad kojoj æe zapovijedati. Treba mu njegova vrsta. Sjeti se Izinih rijeèi: Ti si mlada, treba ti muškarac tvoje vrste, koji æe biti tvoj. Nadi svoj narod; naði sebi par, govorila je. Uskoro æe proljeæe, l ja bih morala razmišljati o odlasku, ali ne još. Mladunèe æe biti golemo, èak i za spiljskog lava. Veæ sada je mnogo veæi od svojih vršnjaka, ali još nije odrastao; još ne bi mogao sam opstati.Proljeæe je uslijedilo nakon velikih snjegova. Poplave su ih držale u zatvoru, najviše Njisku. Ejla se mogla uspeti do stepe, i Mladunèe je lako moglo skoèiti preko litica, ali za konja je uspon bio previše strm. Vode su se napokon povukle, žal i gomila kostiju opet su dobili nove oblike, a Njiska je mogla siæi niz stazu na livadu. Ali je bila razdražljiva.Ejla je opazila prvi neobièan znak kad je Mladunèe jauknulo zbog konjskog udarca. Iznenadila se. Njiska nikada nije bila nestrpljiva s laviæem. Pomisli da je malo razdražena zbog preduga mirovanja, ali Mladunèe se uklanjalo od njezina mjesta u spilji, pa se Ejla èudila što se zbiva. Prišla je kobili i odjednom postala svjesna jaka vonja koji je

nejasno osjeæala cijelo jutro. Njiska je stajala spuštene glave, raširenih stražnjih nogu i podignuta repa. Vaginalni otvor joj je bio natekao i u njemu je tuklo bilo. Pogledala je Ejlu i bolno zanjištala.

Ejla je najprije osjetila olakšanje. To je dakle tvoja nevolja, pomisli. Znala je da postoje ciklusi oplodnje kod životinja. Kod nekih je to bivalo èesto, ali kod preživaèa jedanput godišnje. U to doba godine mužjaci su se obièno borili za pravo parenja, to je bilo vrijeme miješanja mužjaka i ženki, èak i onih koji inaèe love odijeljeno ili se skupljaju u razlièita krda.Doba parenja bilo joj je zagonetno kao opadanje jelenjih rogova da bi dogodine narasli veæi i jaèi. To je spadalo u ona pitanja koja su ljutila Kreba, dok je bila mlaða i dodija-vala mu. Nije znao ni zašto se životinje pare, iako je jednom rekao da je to vrijeme kad mužjaci pokazuju nadmoæ nad ženkama, ili se pak moraju olakšati kao muškarci.Njiska je imala doba parenja prethodnoga proljeæa, ali nije se mogla odazvati na njisku jednoga ždrijepca iz stepe jer je bila zarobljena u spilji. Ovoga puta potreba mlade kobile bila je mnogo jaèa. Stalno je cvilila i oèekivala milovanje.Odjednom se Ejli zgrèi želudac od tjeskobe. Njiska æe je napustiti! Bilo je to tako neoèekivano. Ejla nije imala vremena da se pripremi, iako je morala na to misliti. Bila je obuzeta Mladunèetovom buduænošæu, i svojom. Umjesto toga došlo je doba Njiskina parenja. Ždrebici je trebao par, neki ždrijebac.Vrlo nerado Ejla poðe iz spilje i dade Njiski znak da je slijedi. Na žalu žena uzjaha. Mladunèe poðe za njima, ali mu Ejla dade znak "Stoj". Sada nije željela imati spiljskog lava pokraj sebe. Ne ide u lov, ali lav to možda ne zna. Morala ga je još jedanput zaustaviti, i to vrlo strogo, prije nego što je ostao promatrajuæi ih kako odlaze.U stepi je bilo toplo i vlažno hladno u isto vrijeme. Sunce se nalazilo na pola puta prema zenitu, blijedo od jaka blijeska. Snijeg je kopnio i pretvarao se u maglicu koja je smanjivala vidljivost. Perspektive nisu postojale, èinilo se da je sve blizu, vladao je osjeæaj sadašnjosti, ovdje i sada, kao da druga vremena i mjesta ne postoje.Ejla nije vodila kobilu, pustila joj je da sama bira pravac. Sjedila je mlitavo na njoj, ne znajuæi da joj je lice slano od

suza. Sjetila se dana kad je prvi put ugledala dolinu i krdo konja, kad je odluèila ostati, kad je morala loviti. Sjetila se kako je povela Njisku u sigurnost vatre i spilje. Mogla je znati da to neæe zauvijek trajati, da æe se Njiska jednog dana vratiti svojoj vrsti, kao što i ona to mora uèiniti.Promjena konjskoga hoda upozori je da se nešto zbiva. Njiska je našla što je tražila. Pred njima je bilo malo krdo konja.Konji su pohlepno pasli novu travu ispod okopnjela snijega. Njiska se zaustavila kad su je pogledali. Ejla zaèu njištanje ždrijepca. Stajao je na brežuljku sa strane, prije ga nije opazila. Bio je tamnocrven, s crnom grivom, repom i donjim dijelom nogu. Nikada nije vidjela konja tako žarkih boja. Obièno su bili sivkastosmeði ili zelenkastožuti, odnosno boje suhe trave, kao Njiska.Ždrijebac zavrišta, podiže glavu i nape gornju usnu. Pojuri prema njima, zatim stade nekoliko koraka daleko i poèe kopati zemlju. Vrat mu je bio napet, rep dignut, spolovilo velièanstveno.Njiska mu se odazva njištanjem, a Ejla skliznu s njezinih leða i potapša je po sapima. Kobila se okrenu da pogleda ženu koja se o njoj brinula od vremana kad je ostala siroto ždrijebe.- Idi k njemu, Njisko - reèe ona. - Našla si svoj par, idi k njemu.Njiska potrese glavom i nježno zanjiska, zatim se okrenu prema riðem ždrijepcu. On proðe iza nje, spusti glavu, poèe je griskati za skoène zglobove i pritjerivati bliže krdu. Ejla ih je promatrala, nije mogla otiæi. Kad se pastuh vinuo, Ejla se sjetila Brauda i jake boli. l poslije joj je to bilo neugodno, iako nije boljelo, pa je bila sretna kad se Braud napokon zasitio toga.Ali usprkos vrisci i njisci, mlada kobila nije nastojala zbaciti svoga ždrijepca. U Ejli se poèeše rojiti neku èudni osjeæaji, nekakvi žmarci koje nije znala objasniti. Nije mogla otrgnuti oèi od riðega ždrijepca koji se trzao i napinjao i njiskao. Oæutjela je toplu vlažnost meðu nogama, ritmièko pulsiranje i neshvatljivu žudnju. Teško je disala, srce joj je odjekivalo u glavi, razdirala ju je bol za neèim što nije mogla opisati.Poslije, kad je žuækasta kobila rado pošla za pastuhom, kad se nije ni osvrnula, Ejla je osjetila prazninu koju nije

mogla podnijeti. Shvatila je kako je krhak svijet koji je za sebe izgradila u dolini, kako je prolazna njezina sreæa, kako joj je ranjiv život. Okrenula se i potrèala prema dolini. Trèala je dok nije ostala bez daha, dok joj bol nije poèela kidati bok. Trèala je žestoko, nadajuæi se da æe, bude li trèala dovoljno brzo, ostaviti iza sebe sve jade i samoæu.Svalila se niz strminu koja vodi na livadu, prevrnula se nekoliko puta i ostala na zemlji, boreæi se da povrati dah. Nije se željela maknuti. Nije htjela više da se bori, da pokušava, da živi. Kakva je korist od svega? Ona je prokleta, zar ne?

Zašto onda ne bih mogla umrijeti? Kao što se misli da moram uèiniti? Zašto moram gubiti sve što volim? Osjeti topao dah i hrapav jezik koji je lizao sol s njezina lica, pa otvori oèi i ugleda nad sobom spiljskog lava.- Oh, Mladunèe! - kriknu ona i diže ruke prema njemu. On se pruži kraj nje i nasloni na nju prednju šapu uvuèenih pandža. Ona se prevrnu, potapša ga po èupavu krznu i zaroni lice u sve dulju grivu.Kad se napokon isplakala i pokušala ustati, osjetila je posljedice pada. Porezane ruke, zguljena koljena i laktovi, natuèeno bedro i bok, desni obraz nateèen. Dohramala je u spilju. Dok je lijeèila povrede, poèela je trijezno razmišljati. A da sam slomila koju kost? To bi bilo gore nego smrt; nema nikoga da mi priskoèi u pomoæ.Ipak nisam ništa slomila; ako totem želi da ostanem živa, možda ima razloga. Možda je duh Spiljskog lava poslao Mladunèe jer je znao da æe me Njiska jednog dana napustiti.l Mladunèe æe otiæi. Uskoro æe željeti svoju družicu. Naæi æe je, iako ne raste u prirodnom èoporu. Bit æe tako velik lav da æe braniti veliko podruèje, l dobar je lovac. Neæe gladovati dok bude tražio èopor, ili bar jednu lavicu.Ona se kiselo nasmiješi. Kao da sam majka iz Plemena koja se brine o sinu hoæe li joj izrasti u velika i hrabra lovca. Uostalom, on nije moj sin. On je tek lav, obièan lav... Ne, nije obièan spiljski lav. Veæ je velik kao odrastao lav, i veæ je dobar lovac. Ali on æe me napustiti...Sada veæ i Dark mora biti velik, l Ura raste. Oda æe biti tužna kad Ura od nje ode da postane Darkova družica i da živi u Brunovu plemenu ... Ne, to je sada Braudovo pleme. Koliko æe proæi do novog Plemenskog sabora?

l Sagnu se iza ležaja prema hrpi obilježenih štapova, l sada je svake veèeri pravila po jedan urez. Bio je to obièaj, obred. Razveza svežanj i položi štapove na zemlju, zatim poèe brojiti dane otkad je u dolini. Naslanjala je prste na ureze, ali njih je bilo previše. Osjeæala je da se urezi moraju nekako skupiti i zbrojiti da joj kažu koliko je veæ dana u svojoj spilji, ali nije znala kako. Onda shvati da joj ne trebaju štapovi; može misliti na godine brojeæi svako proljeæe. Dark je roðen u proljeæe prije posljednjega Plemenskog sabora, pomisli. Iduæeg proljeæa napunila se njegova prva godina. Ona povuèe crtu na zemlji. Slijedeæe je godine prohodao; povuèe još jednu crtu. Iduæeg proljeæa je završila godina dojenja i poèela godina odbijanja od sise - iako je on veæ bio odbijen. Povuèe treæi znak.To je bilo kad sam otišla; te sam godine, toga ljeta, našla dolinu i Njisku. Slijedeæeg proljeæa sam našla Mladunèe. Povuèe èetvrti znak. A ovog proljeæa ... Nije htjela misliti o toj godini kao vremenu kad æe izgubiti Njisku, ali to je bila èinjenica. Povuèe peti znak.To su svi prsti na jednoj ruci - ona podiže lijevu ruku - i toliko godina sada ima Dark. Zatim ispruži palac i kažiprst desne ruke: A ovoliko ima još do slijedeæeg Sabora. Kad se skupe, Ura æe biti s njima, za Darka. Dakako, neæe biti dovoljno stari da se spare. Po njezinu æe izgledu znati da je za Darka. Da li me se on sjeæa? Hoæe li imati plemenske uspomene? Koliko je u njemu mene, a koliko Brauda?... Koliko Plemena?Ejla skupi štapove i opazi pravilnost broja ureza izmeðu dodatnih znakova koje je pravila kad se njezin duh borio i kad je krvarila. Kojega bi se muškarca totem mogao ovdje boriti s mojim? Èak da je moj totem miš, ne bih nikada ostala trudna. Treba muškarac, treba njegov organ, da se zaène dijete. Tako ja mislim.Njiska! Je li to ždrijebac èinio? Je li on u njoj zaæinjao mladunèe? Možda æu je jednom vidjeti s onim krdom, možda æu doznati. Oh, Njisko, to bi bilo divno.Od pomisli na Njisku i ždrijepca poèe treptati. Dah joj se ubrza. Zatim pomisli na Brauda, pa ugodan osjeæaj išèeznu. Ali njegov organ je zaèeo Darka. Da je znao da æe mi tako dati èedo, nikada ono ne bi .uèinio. A Dark æe imati Uru. Ni ona nije izoblièena. Mislim da se Ura zaèela kad je , onaj muškarac, jedan od Drugih, prisilio Odu. Ura je baš za Darka. Ona je èlanica"Plemena, a dijelom pripada Drugima.Ejla je bila nemirna. Mladunèe je otišlo, osjeæala je potrebu da se kreæe. Izašla je i potrèala kroz grmlje duž potoka. Otišla je dalje nego ikada prije, pješice. Morat æe se opet privikavati na dugaèka pješaèenja, morat æe nositi košaru na leðima. Na daljem kraju doline stigla je do okuke potoka i zaobišla litice. Druga strana klisure je bila blaža; popela se na nju i pogledala preko zapadnih stepa.Nije bilo bitne razlike izmeðu zapada i istoka, samo što je zapadna strana bila neprohodnija i njoj manje poznata. Oduvijek je znala da æe krenuti na zapad kada napusti dolinu. Okrenula se, prešla potok, zatim se vratila prema spilji.Veæ se mraèilo kad je stigla na izbojak, a Mladunèeta još nije bilo. Vatra se utrnula, spilja je bila samotna i

hladna. Sad joj se èinila praznijom nego kad ju je prvi put ugledala. Naloži vatru, ugrija vodu i skuha èaj, ali joj se nije dalo pripremati jelo. Uzela je komad sušena mesa i šaku suhih trešanja, pa sjela na ležaj. Odavno nije bila sama u spilji. Otišla je na mjesto gdje je ležala njezina stara košara uprt-njaèa, segnula rukom na dno i pronašla kožu u kojoj je nosila Darka. Smotala ju je, pritisnula na trbuh i promatrala vatru. Kad je legla, omotala se njome.Spavanje joj je bilo isprekidano snovima. Sanjala je o Darku i Uri: bili su odrasli i spareni. Sanjala je o Njiski: na razlièitu mjestu, s riðim ždrebetom. Probudila se oblivena ledenim znojem. Kad se posve razbudila, shvatila je da joj se vratila stara mora potresa i užasa. Zašto joj se vratio taj san?Ustala je i potakla vatru, zatim zgrijala èaj i poèela ga piti. Mladunèe se još nije vratilo. Uzela je Darkovu kožu i opet se sjetila Odine prièe o Drugima i muškarcu koji ju je prisilio. Oda mi je rekla da je izgledao kao ja. Muškarac kao ja - kako bi takav muškarac izgledao?Ejla pokuša zamisliti muškarca poput sebe. Pokušala se sjetiti svojih crta kako ih je vidjela u odrazu na mirnu izvoru, ali se sjeæala samo kose koja joj obrubljuje lice. Tada joj je bila dugaèka, visila je slobodno, nije bila spletena u mnogo pletenica da joj ne smeta. Bila je žuta, kao Njiskina dlaka, ali, bogatije boje, sa zlatnim preljevima.Ali kad god bi pomislila na lice nekog muškarca, vidjela je Brauda, s požudnim i pakosnim izrazom na licu. Nije

Dolina konja mogla zamisliti Druge, nije mogla predoèiti lice muškarca. Oèi su joj se poèele sklapati, pa je opet legla. Sanjala je o Njiski i riðem ždrijepcu. A zatim o muškarcu. Njegove su crte bile neodreðene, u sjeni. Samo jedna stvar je bila jasna. Imao je žutu kosu. Petnaesto poglavlje l - Dobro napreduješ, Džondalar! Od tebe æemo stvoriti i èovjeka s rijeke! - reèe Karlono. - U velikim brodovima nije toliko važno ako promašiš zaveslaj. Možeš samo poremetiti ritam jer nisi jedini veslaè. U malim èamcima kao što je ovaj kontrola je važna. Ako promašiš zaveslaj, to može biti opasno, èak sudbonosno. Uvijek pazi na rijeku, nikad ne zaboravi kako je nepredvidljiva. Ovdje je duboka, zato izgleda mirna. Ali dovoljno ti je zaroniti veslo da osjetiš snagu njezine struje. Sa strujom se teško boriti, moraš joj se prilagoditi.Karlono je objašnjavao dok su on i Džondalar upravljali koritom za dvije osobe u blizini ramudonskih splavi. Džondalar je slušao na pola uha, usredotoèivši se na èamac i veslanje, ali je u mišiæima razumio znaèenje njegovih rijeèi.- Možda æeš pomisliti da je lakše iæi nizvodno, jer se nemoraš boriti protiv struje, ali tu nastaje problem. Kad radišprotiv struje, cijelo vrijeme moraš paziti na èamac i rijeku.Znaš da æeš izgubiti sve što si postigao èim se prestanešboriti, l odmah vidiš sve što ti dolazi u susret pa možešizbjeæi neugodne sudare.- Kad se spuštaš niz rijeku, lako se opustiš, misli ti lutajua rijeka te nosi kako hoæe. Usred struje postoje stijene. Strujate može baciti na njih, ili æe te udariti neko deblo što pluta."Nikad ne okreæi leða Majci." To se pravilo nikada ne smijezaboraviti. Ona je puna iznenaðenja. Upravo kad misliš daznaš što te èeka, kad postaneš siguran, ona æe ti uèinitinešto neoèekivano.Stariji èovjek sjede i izvuèe veslo iz vode. Promatrao je Džondalara i vidio koliko se zanio. Njegova plava kosa bila je svezana na zatiljku, dobar znak opreza. Nosio je ramu-

l donsku odjeæu koja je slièila na šamudonsku, samo što je bila prilagoðena životu kraj rijeke.- Kako bi bilo da se zaputiš prema splavima i meneiskrcaš, Džondalar. Mislim da je vrijeme da pokušaš sam.Drukèije je kad se nadeš sam na rijeci.- Misliš da sam spreman?- Za nekoga tko se nije rodio na vodi, brzo si nauèiošto treba.Džondalar je želio da se okuša sam na rijeci. Ramudon-ski djeèaci obièno su imali korita prije nego što bi postali muškarci. On se veæ davno dokazao meðu Zelandoncima. Kad je bio malo stariji od Darva, dok još nije bio izuèio zanat ni dorastao do zrelosti, ubio je svoju prvu srnu. Sad je mogao baciti koplje jaèe i dalje nego veæina muškaraca, ali se ovdje nije osjeæao ravnopravno s ostalima. Nijedan èovjek s rijeke nije se mogao nazvati muškarcem dok nije harpunom ulovio jednu od velikih jesetri, a Šamudonac je za tu èast morao sam uloviti divokozu u planinama.Odluèio je da se ne vjenèa sa Serenijom dok sam sebi ne dokaže da može biti i Šamudonac i Ramudonac. Dolando ga je pokušao uvjeriti da to nije potrebno, da je dovoljan bio lov na nosoroga; ali Džondalar je doznao da nitko od njih prije nije lovio nosoroga - ravnice nisu njihovalovišta.Živio je sa Serenijom tako dugo i smatrao je da treba javno potvrditi tu vezu. Bila mu je gotovo družica. Veæina ih je smatrala parom. Postupao je s njom vrlo nježno i Darvu je bio muškarac ognjišta; ali nakon veèeri kad su se Tolija i Šamija opekle uvijek im je nešto zasmetalo. Ali zar je to važno, pitao je sam sebe.Serenija nije navaljivala, zadržala je istu obrambenu udaljenost. Ali odnedavna ga je poèela uporno promatrati i on èesto nije mogao izdržati pogled. Odluèio je postati pravi Šaramudonac i to je obznanio. Neki su to shvatili kao najavu Obeæanja, iako pripadna sveèanost nije održana.- Ne idi daleko ovaj put - reèe Karlono izlazeæi izèamèiæa. - Moraš se priviknuti da sam njime upravljaš.- Ipak æu ponijeti harpun - reèe Džondalar, pa uzeoružje sa splavi, spusti ga na dno èamca i uèvrsti ga, zatimuze dvostrano veslo i odgurnu se. Isprva mu je bilo maloneobièno, jer je èamac manje tonuo, ali se zaèas priviknuoi otpustio se niz maticu. Onda odluèi zaveslati natrag, bit æe

mu lakše boriti se sa strujom dok je još svjež, a poslije æe opet lako iæi nizvodno.Otišao je dalje niz rijeku nego što je mislio. Kad je napokon stigao do splavi, htio je pristati, a"i je ipak prove-slao dalje, nasmiješivši se Karlonu koji mu je mahao. Rijeka se uzvodno širila i struja je bila slabija pa je bilo lakše veslati. Opazi pristupaènu obalu zdesna; bila je to mirna dražica s nadvitim vrbama. On vješto izbježe prudine i pusti èamac da pluta natraške, kad mu odjednom privuèe pažnju velika mirna sjena ispod površine.Bilo je rano za jesetre. One obièno plivaju uzvodno u rano ljeto, ali proljeæe je bilo toplo i bogato vodom. Pogleda bolje i ugleda više velikih riba kako tiho klize. Sele se! To mu je prilika. Mogao bi donijeti prvu jesetru ove godine!On ostavi veslo i maši se harpuna. Èamac se bez upravljanja okrenu prema struji i zaslade baš kad je nova velika riba prolazila kraj njega. Sad je Džondalar znao odakle je stigla "Haduma", ali ovdje ih je bilo mnogo.Znao je da voda mijenja pravi položaj ribe. Ona se ne nalazi gdje se èini da jest - tako je Majka skrivala svoja stvorenja dok nije otkrivena Njezina tajna. Džondalar se nagnu, prièeka pravi èas, zatim zavitla harpun.Istom snagom mali èamac odskoèi u protivnom pravcu prema sredini rijeke. Ali šiljak harpuna se duboko zabio u divovsku jesetru - s malim uèinkom. Riba nije bila nimalo onesposobljena. Krenula je prema matici, uzvodno, tražeæi dublju vodu. Uže se brzo odmotavalo; uskoro se uz snažan trzaj napelo.Èamac se nagnuo, Džondalar se jedva na njemu održao. Uhvatio se za bok, veslo mu je iskliznulo, poskoèilo i palo u vodu. Nagnuo se za njim daleko, ali u taj èas jesetra zaplovi uz struju, ispravi žestoko èamac i njega obori na dno. On ustade, trljajuæi bolno mjesto na bedru, dok je èamac plovio protiv struje brže nego ikada prije.On dopuza do pramca, gledajuæi u strahu kako obale promièu, uhvati nategnuto uže, pa ga opet pusti bojeæi se da ne išèupa harpun. Pramac je toliko tonuo da se preko ruba nalijevala voda u èamac. Jesetra je krivudala, èamac je

poskakivao, Džondalar se držao za uže posræuæi lijevo i desno.Nije opazio kad je prošao kraj èistine, niti je vidio ljude na gradilištu èamaca koji su s velikim èuðenjem promatrali

kako èamac strelimice juri uzvodno, a Džondalar se s obje ruke drži užeta i pokušava izvuæi harpun.- Vidite li to? - upita Tonolan. - Moj brat je ulovio ribuu bijegu. Mislim da sam sada sve vidio. - Njegov se smiješakpretvori u grohot. - Jeste li ga vidjeli kako pokušava pustitiribu da ode? Nije on ulovio ribu, riba je ulovila njega!- Tonolan, to nije smiješno - reèe Markeno, muèeæi seda saèuva ozbiljno lice. - Tvoj brat je u nevolji.- Znam, znam. Ali jesi li ga vidio? Riba ga tegli uzrijeku! Nemoj mi reæi da to nije smiješno!Tonolan se opet nasmija, ali pomože Markenu i Baronu da spuste èamac u rijeku. Pridružiše im se Dolando i Karolija. Zaplovili su uzvodno i veslali što su jaèe mogli. Džondalar je u nevolji; možda je zapao u pravu opasnost.Jesetra je slabila, harpun joj je trošio životnu snagu. To je Džondalaru omoguæilo da razmišlja, iako još nije bio gospodar situacije. Pade mu na pamet da presijeèe uže - nema smisla da ode još dalje uz rijeku. Ali dok je vadio nož s drškom od jelenjeg roga, Jesetra se posljednji put pokuša osloboditi bolnog šiljka. Èamac poskoèi i poèe se puniti. Džondalar pokuša presjeæi uže; nije vidio da prema njemu juri deblo dok se nisu sudarili tako jako da mu je ispao nož izruke.Brzo se snašao i pokušao podignuti uže da èamac manje tone. U oèajnom naporu da se oslobodi, Jesetra je povukla èamac prema obali i napokon uspjela izvuæi harpun iz tijela. Ali bilo je prekasno. Njezina zadnja životna snaga gubila se kroz veliku ranu na boku. Veliko morsko stvorenje zaroni na dno, zatim sunu na površinu, prevrnu se i ostade plutati s trbuhom uvis.Džondalar shvati da sreæom nije presjekao uže, jer bez vesla ne bi mogao ništa protiv jake struje. Sad je èamac neodluèno stajao u blizini obale, lupkajuæi o deblo, dok se uže vuklo za njim. Možda æe na obali naæi nešto što æe mu poslužiti mjesto vesla. Duboko udahnu i zaroni u hladnurijeku.Bilo je dublje nego što je oèekivao; voda mu je sezala iznad glave. Uznemireni èamac zaplovi prema matici, a riba se pomaèe bliže obali. Džondalar zapliva za èamcem da dohvati uže, ali je laki èamac bježao brže nego što ga je on mogao slijediti.Voda je bila vrlo hladna. On se uputi na obalu. Jesetra je

udarala o kamenje. On je djelomièno izvuèe na obalu; nema smisla izgubiti toliku ribu. Ali je bila preteška, pa je ostavi napola u vodi. Nadao se da neæe otplutati. Sad mi ne treba veslo, pomisli, ali mogu naæi drva da naložim vatru. Bio je mokar i drhtao je od hladnoæe.Maši se noža i naðe prazne korice. Zaboravio je da gaje izgubio, a drugoga nije imao. Obièno je držao rezervno sjeèivo u naboru pasa, ali samo kad je na sebi imao zelan-donsku odjeæu. Možda bi mogao naæi drvenu podlogu i svrdlast štap da zapali vatru, ali bez noža ne možeš rezati drvo ni guliti gubu ni sjeckati potpalu, Džondalar, reèe sam sebi. Ipak mogu skupiti suhih drva.Pogleda oko sebe i zaèu šuštanje u grmlju. Tlo je bilo pokriveno vlažnim trulim granama, lišæem i mahovinom. Nigdje nimalo suha drveta. Oko njega je bila šuma hrastova i bukava, s ponekom vrbom i grabom; bilo je proljeæe, sve je bilo puno soka i vlage, nigdje suharka. Poèe poskakivati na mjestu ne bi li se zagrijao. U grmlju opet nešto sušnu; pomisli da je uznemirio neku životinju.On shvati da je situacija ozbiljna. Zacijelo æe vidjeti da ga nema pa æe poæi u potragu. Tonolan æe to primijetiti. Hoæe li, zapravo? Njihove su se staze sve manje ukrštavale, osobito otkad je on više boravio s Ramudoncima a Tonolan sa Šamudoncima. Nije ni znao gdje mu je brat, možda u lovu na divokoze.No, onda æe se sjetiti Karlono. On je vidio kad sam krenuo uzvodno. Ali ako naðu prazan èamac, mislit æe da sam se utopio. Zašto bi me tražili? Džondalar poèe trèkarati, lupkati se rukama, ali se tresao od hladnoæe i postajao sve umorniji. Èuènu da saèuva što više tjelesne topline, a kraj njega se opet nešto pomaèe u grmlju. Nije želio istraživati što se to mièe, kad mu se pred oèima nešto pojavi: dvije noge, dvije gole, prljave, ljudske noge.Podiže pogled i zabezeknu se. Pred njim je stajalo dijete velikih smeðih oèiju koje su u njega zurile ispod

izboèenih lukova. Zbitoglavac, pomisli Džondalar. Mladi zbitoglavac. Bio je sav u èudu, oèekujuæi da æe mlada životinja šmugnuti u grmlje kad je viðena. Ali se mladunèe nije pomaklo. Stajalo je, gledalo ga i davalo mu znakove kretnjama; ili se Džondalaru tako èinilo. Ali zbitoglavac ponovi kretnju i zakoraèi natrag.Što bi htio? Želi li da poðem s njim? Kad zbitoglavac

ponovi kretnju, Džondalar krenu za njim, uvjeren da æe to stvorenje pobjeæi. Ali dijete je samo napravilo dva koraka i ponovo mu dalo znak. Džondalar poðe za njim, isprva polako, zatim sve brže, i dalje dršæuæi od hladnoæe.Nakon nekoliko trenutaka ono odmaknu zaslon u grmlju i stupi na malu èistinu. Nasred nje gorjela je mala vatra, gotovo bez dima. Jedna ženka podiže pogled, iznenaðena, zatim ustuknu u strahu kad Džondalar pohita da se ogrije. Èuènuo je kraj vatre i napola bio svjestan da ženka i mladunèe mašu rukama i ispuštaju grlene zvukove. Pomislio je da razgovaraju na neki naèin, ali ga je mnogo više zanimala vatra i žalio je što nema krzno ili ogrtaè.Nije obratio pozornost kad je ženka nestala iza njega, pa se iznenadio kad je osjetio da mu preko ramena pada krzno. Vidio je tek kratak blijesak smeðih oèiju prije nego što je pognula glavu i pobjegla, ali je osjetio da ga se boji.Malo-pomalo Džondalar se dovoljno ugrijao i prestao se tresti. Tek tada je shvatio gdje se nalazi. Velika Majko! Ovo je logor zbitoglavaca. Držao je ruke izvan dosega vatre, ali kad je shvatio što ta vatra znaèi, trgnuo ih je kao da se opekao.Vatra! Oni se služe vatrom? Pružio je ruku prema plamenu kao da ne vjeruje oèima nego se mora poslužiti drugim osjetilima da potvrdi to što vidi. Zatim opazi krzno na sebi i dotaknu ga. Vuèje krzno, zakljuèi, i dobro obraðeno. Meko je; unutrašnja strana je izvanredno meka. Ne bi ga ni Šaramudonci bolje naèinili. Krzno nije rezano, saèuvana je cijela koža velika vuka.Toplina mu je napokon prodrla do kože, pa je ustao i okrenuo leða vatri. Mladi mužjak ga je gledao. Nije znao kako je shvatio da je mladunèe mužjak, jer je bilo opasano kožom ispod koje se ništa nje isticalo. U oèima mu nije bilo straha; Džondalar zakljuèi da ipak nije dijete, jer su mišiæi pokazivali snagu unatoè nisku rastu.Mladi mužjak nešto promrmlja, a ženka donese drva i naloži vatru. Džondalar je bolje pogleda. Starija je, možda mu je majka, pomisli. Nije ga ni pogledala, nego se brzo odmakla i sklonila mu se s pogleda. Uplašena je. Èudim se što nije pobjegla, umjesto što je donijela drva kad joj je on rekao.Rekao! Kako joj je mogao reæi? Zbitoglavci ne govore; nije joj mogao reæi da donese drva. Hladnoæa mi je smutila razbor, ne znam što govorim. Ali unatoè nijekanju Džondalar se nije mogao oteti misli da je mužjak zaista rekao ženki da donese drva. Okrenuo se mužjaku i stekao dojam neprijateljstva. Nije znao što se promijenilo, ali je bio siguran da se mužjaku nije svidjelo što promatra ženku.Napetost je polako popustila kad Džondalar vtše nije pravio nikakve kretnje niti je gledao prema ženki. Èinilo mu se da ga mužjak mjeri i zbunjivalo ga je to što je sam osjeæao kao da se nalazi licem u lice s drugim èovjekom. Ovo se biæe razlikuje od svih ljudi koje je sreo, ali - da li je on životinja? Mnogo je niži i zdepastiji, ali njegove noge su sasvim ljudske. Hoda uspravno kao svi ljudi; ima malo više dlake po sebi, osobito po rukama i ramenima, ali to nije krzno. Ima jak prsni koš, okrugao, ali je graðen kao èovjek. U licu i glavi je razlièit. Ali koliko razlièit? Lukovi su mu izboèeni, èelo nisko, ali glava mu je velika. Kratak mu je vrat, nema brade, nos mu je jak. Ne slièi ni na koga poznatoga, ali izgleda ljudski. A služe se vatrom.Ali ne govore, a svi ljudi govore. Da li oni nekako... komuniciraju? Velika božice! On je èak i sa mnom komunicirao! Kako je znao da mi treba vatra? l zašto bi zbitoglavac pomogao èovjeku? Džondalar je bio zbunjen, ali mladi zbitoglavac mu je vjerojatno spasio život.Tada mu mužjak dade znak da ga slijedi. Džondalar krenu istim putem za njim, noseæi vuèju kožu povrh još vlažne odjeæe. Kad su stigli do rijeke, zbitoglavac potrèa naprijed i bukom otjera neku malu životinju. Jesetra je veæ privukla grabežljivca; unatoè svojoj velièini, riba ne bi dugo potrajala bez nadzora.Je li riba razlog što mu je zbitoglavac pomogao? Da li on želi komad ribe?Zbitoglavac izvuèe kremenu ljusku oštra ruba iz nabora kože kojom se pokrivao i prijeðe preko ribe kao da je sijeèe. Zatim pokaza kretnjama da dio pripada njemu, dio visokom èovjeku, i prièeka. Bilo je jasno: mladi mužjak želi s njim podijeliti ribu. Bezbroj pitanja navali u Džondalarovu glavu.Odakle zbitoglavcu oruðe? Htio je bolje pogledati, ali je veæ vidio da nož nije fine izrade, iako je savršeno prikladan i oštar. Netko ga je napravio, imajuæi pred oèima jasan cilj. Ali ga je više zapanjilo što mladi mužjak s njim razmjenjuje misli, izravno i lako.

Zbitoglavac je èekao, pa Džondalar klimnu, ne znajuæi

hoæe li se njegova kretnja razumjeti. Ali mladi mužjak se odmah dade na posao.Dok je Zelandonac promatrao, u njemu su se drmali temelji drevnih predrasuda. Što je životinja? Životinja je mogla dotrèati i odgristi komad ribe. Inteligentnija životinja je mogla prièekati dok on ne ode, ili ne umre. Životinja ne bi shvatila da mokrom èovjeku treba topline; ona ne bi imala vatru niti bi ga k njoj povela; ne bi tražila svoj dio ribe. To je bilo ljudsko ponašanje; štoviše, bilo je èovjeèno.Džondalaru ne bi bilo krivo da je zbitoglavac uzeo cijelu ribu, ali je bio znatiželjan. Koliko æe uzeti? Trebalo ju je svakako rezati, bila je preteška. Èetiri bi je èovjeka jedva podigla.Odjednom mu zbitoglavac nije bio važan. Srce mu zaigra. Je li èuo neke glasove?- Džondalar! Džondalar!Zbitoglavac je zbunjeno gledao što se zbiva, ali Džondalar se probijao kroz grmlje da dobije bolji pregled nad rijekom.- Evo me! Evo me, Tonolan! - Brat ga je došao tražiti.Ugledao je pun èamac ljudi na rijeci koji su mu mahali.Uzdah naprezanja privuèe mu pažnju iza leða. Na žalu je jesetra bila prepolovljena, a mladi mužjak je svoju polovicu prenio na veliku kožu koja je bila raširena na zemlji. Dok je visoki muškarac gledao, niski zbitoglavac je skupio krajeve kože i zabacio teret na leða. Zatim je nestao iza grmlja.- Èekaj! - viknu Džondalar i potrèa za njim. Sustigaoga je na èistini; ženka je upravo zamicala s košarom naleðima. Nije bilo nikakvih tragova boravljenja na èistini. Danije osjetio toplinu prijašnje vatre, sumnjao bi da je uopæegorjela na tome mjestu.On skide vuèju kožu s ramena i pruži je. Mužjak nešto promrmlja, ženka je uze, zatim oboje uðoše u šumu i tiho nestadoše.Džondalar osjeti hladnoæu na povratku k rijeci. Èamac je upravo pristajao, njegov brat iskakao na obalu. Zagrliše se i bratski potapšaše po leðima.- Tonolan! Sretan sam što te vidim! Bojao sam se daæete me proglasiti pokojnim kad ugledate prazan èamac.- Veliki brate, koliko smo rijeka zajedno pregazili? Zar

ne znaš kako mi je poznato da si dobar plivaè? Kad smo našli èamac, znali smo da ne možeš biti daleko.- Tko je uzeo pola ove ribe? - upita Dolando.- Poklonio sam - reèe Džondalar.- Poklonio! Kome si to dao? - upita Markeno.- Kome si mogao dati? - dodade Karolija.- Jednom zbitoglavcu.- Zbitoglavcu? - javi se nekoliko glasova odjednom. -Zašto bi dao pola tolike ribe zbitoglavcu? - upita Dolando.- Pomogao mi je; zatim je zatražio pola ribe.- Kakva je to glupost? Kako bi zbitoglavac mogao zatražiti? - reèe Dolando. Bio je ljut, i to je iznenadilo Džonda-lara. Voða Šaramudonaca rijetko je pokazivao svoju srdžbu.- Gdje je sada?- Otišao je, u šumu. Bio sam mokar, drhtao sam takojako te sam mislio da se nikada neæu zgrijati. Onda sepojavio taj mladi zbitoglavac i odveo me do svoje vatre...- Vatre? Otkad se oni služe vatrom? - upita Tonolan.- l ja sam vidio zbitoglavce s vatrom - reèe Barono.

- l ja sam ih nekada vidjela na ovoj strani rijeke... izdaljine - primijeti Karolija.- Nisam znao da su se vratili. Koliko ih je bilo? - upitaDolando.- Samo taj mladi mužjak i jedna starija ženka. Moždanjegova majka - odgovori Džondalar.- Ima ih više, ako su ženke s njima. - Snažni voða bacipogled prema šumi. - Možda bismo morali povesti hajku nazbitoglavce i otjerati tu gamad.U Dolandovu je glasu treperila ružna prijetnja, l prije je Džondalar osjetio voðino neraspoloženje prema zbitoglav-cima, ali sad je tek shvatio koliko ih Dolando mrzi.Za vodstvo meðu Šaramudoncima tražila se sposobnost i uvjerljivost. Dolando je prešutno smatran prvakom, ne zato što je bio u svemu najbolji nego zato što je bio sposoban i što je znao okupiti oko sebe ljude kad bi iskrsle poteškoæe. Nije zapovijedao; on je laskao, nagovarao, uvjeravao i obeæavao, izglaðivao je neizbježno trenje koje nastaje meðu ljudima što žive zajedno. Bio je lukav, djelotvoran; njegove su se odluke redovito prihvaæale, ali ni od koga se nije tražilo da im se pokorava, lako je opæenito bio hladnokrvan, njegovu je srdžbu mogla izazvati okrutnost, glupost ili nehaj; srdilo ga je ono što može naškoditi poje-

dincu ili zajednici. A najviše se znao razbjesniti zbog zbito-glavaca. Njih je mrzio. Oni su za njega bili ne samo životinje nego opasnost koju treba iskorijeniti.- Smrzavao sam se - prosvjedova Džondalar - i tajmladi mužjak mi je pomogao. Doveo me k vatri i dao mikrzno da se ogrnem. Što se mene tièe, mogao je odnijeticijelu ribu, ali on je uzeo samo pola. Ja ne bih išao ni ukakvu hajku protiv zbitoglavaca.- Obièno ne stvaraju probleme - reèe Barono. - Aliako su u blizini, volim to znati. Oni su lukavi. Ne bi bilozgodno da te iznenadi njihov èopor...- Oni su okrutne ubojice... - reèe Dolando.Barono se ne osvrnu na upadicu. - Vjerojatno si imaosreæu što si naletio na mladunèe i ženku. Ženke se ne bore.Tonolanu se nije sviðao pravac kojim je razgovor krenuo. - Kako æemo pola ove divne lovine moga brata odnijeti kuæi? - Podsjeti društvo na ribu koja je odvukla Džondalara i lukavo se nasmiješi. - Poslije onolike borbe èudim se da si mu dao polovicu.Svi se nasmijaše s nervoznim olakšanjem.- Znaèi li to da je on sada napola Ramudonac? - reèeMarkeno.- Možda bi bilo dobro da ga povedemo u lov pa æeuloviti pola divokoze - reèe Tonolan. - Onda æe mu drugapolovica biti šamudonska.- Koju æe polovicu htjeti Serenija? -.namignu Barono.- Pola njega je više nego dovoljno - doda Karolija, anjezin izraz lica nije ostavljao sumnje o tome da ona ne mislina njegovu visinu. Medu èlanovima Spilje nije ostala nezapažena njegova vještina,pod krznima. Džondalar pocrve-nje, ali lascivan smijeh napokon donese popuštanje napetosti, i od zabrinutosti nad njegovom sudbinom i od zbitoglavaca.Iznesoše iz èamca mrežu, raširiše je kraj krvave ribe i s mukom je prenesoše u vodu i svezaše iza krme.Dok su se ostali naprezali oko ribe, Karolija se okrenu Džondalaru i reèe: - Rošarijina sina su ubili zbitoglavci. Bio je mladiæ, još nije bio obeæan, veseo i hrabar, Dolando se njime ponosio. Nitko ne zna što se desilo, ali Dolando je poveo cijelu Spilju u lov na njih. Nekoliko ih je ubijeno; tada su išèezli. Ni prije mu nije bilo stalo do njih, ali od tada...Džondalar klimnu glavom, s razumijevanjem.

- Kako je onaj zbitoglavac odnio svoju polovicu? -upita Tonolan kad uðoše u èamac.- Uzeo ju je i odnio - reèe Džondalar.- On? Uzeo ju je i odnio?- Sam. A još nije bio potpuno odrastao.Tonolan se primaèe drvenoj graðevini u kojoj su stanovali njegov brat, Serenija i Darvo. Bila je naèinjena od dasaka koje su bile naslonjene na kameni izbojak iznad glava. Sklonište je slièilo na drveni šator; daske su bile spojene kao platice na brodu - preklopljene i prošivene. Iznutra se osvjetljavalo pretežno kamenim svjetiljkama ili vatrom s ognjišta, a kad je bilo toplo otvarao se prednji dio.Mlaði brat pogleda unutra da vidi spava li Džondalar.- Uði - reèe stariji brat. Sjedio je na hrpi krzna i držao uruci nešto što se dimilo.- Kako tvoja prehlada? - upita Tonolan i sjede na rubpovišena ležaja.- Prehlada gore, a ja bolje.- Nitko nije mislio na tvoju mokru odjeæu, a u klisuri jevjetar doista bio jak.- Drago mi je što ste me našli.- A meni je drago što se osjeæaš bolje. - Èinilo se daTonolanu ponestaje rijeèi. Uzvrpoljio se, pošao do izlaza,pa se vratio bratu. - Treba li ti nešto?Džondalar odmahnu glavom i prièeka. Nešto je muèilo njegova brata, pa je to želio doznati. Samo mu je trebalo vremena.- Džondalar... - poèe Tonolan, pa stade. - Ti veædugo živiš sa Serenijom. i njezinim sinom. - Džondalarnaèas pomisli da æe mu spomenuti kako bi trebalo javnopriznati tu vezu, ali se prevario. - Kako to izgleda bitimuškarac svoga ognjišta?- Ti si sparen èovjek, muškarac svoga ognjišta.- Znam, ali nemam djece, a to je razlièito. Tamija sejako trudila da rodi, a sada... opet je izgubila dijete...- Žao mi je...- Nije mi briga hoæe li ikada imati dijete. Samo da neizgubim nju - zaplaka Tonolan i glas mu prepuèe. - Voliobih da prestane pokušavati.- Mislim da nema izbora. Majka daje...

- Zašto joj onda Majka ne ostavi jedno! - viknu Tono-lan i pokraj Serenije istrèa van.- Je li ti rekao što se dogodilo Tamiji? - upita Serenija.Džondalar potvrdi. - Ovo je dijete dulje nosila, ali joj je biloteže kad ga je izgubila. Tako mi je drago što je sretna sTonolanom. To je zaslužila.- Hoæe li ozdraviti?- To nije prvi put da neka žena izgubi dijete, Džondalar. Ne brini o njoj, ozdravit æe. Vidim da si našao èaj. To jemetvica i lavanda, ako pokušavaš pogoditi. Šamud kaže daæe ti pomoæi. Kako se osjeæaš? Došla sam samo vidjeti jesi lise probudio.- Dobro se osjeæam - reèe Džondalar. Nasmiješi se i

pokuša izgledati zdravo.- Idem natrag; posjedit æu malo s Tamijom.Kad ona ode, on odloži èašu i opet leže. Nos mu je bio pun, glava ga je boljela. Nije toèno znao što se dogodilo, ali Serenijin odgovor ga je uznemirio. Nije htio o tome više razmišljati, od toga je osjeæao novu bol duboko u središtu želuca.Valjda je svemu kriva ova prehlada, pomisli. Šesnaesto poglavljeProljeæe je dozrelo u ljeto, a s njim i plodovi zemlje. Dok su oni zreli, mlada žena ih je skupljala. Radila je to više iz obièaja nego potrebe. Nije se morala muèiti. Veæ je imala svega u izobilju; ostalo joj je hrane i od prošle godine. Ali Ejla nije znala što bi sa slobodnim vremenom. Nije ga imala èime ispuniti.Èak ni pored dodatnoga zimskog lova nije bila dovoljno zaposlena, iako je štavila svako krzno ubijene životinje, a zatim mnoga strigla da od njih dobije kožu. l dalje je plela košare, prostirke i užad, pravila zdjele i èaše, skupljala kremenje i pravila oruðe za potrebe cijelog manjeg plemena. Veselila se ljetnom skupljanju plodova.Veselila se i lovu koji joj je bio teži otkad je otišla Njiska, ali joj je Mladunèe pomagalo. Ono je bilo veæ toliko spretno da se mogla odreæi lova: imala je dosta sušenoga mesa, a od njegove samostalne lovine mogla je uvijek uzeti dio za sebe. Njihovi su odnosi i dalje ostali nepomuæeni.Promatrajuæi divlje lavove, Ejla je vidjela da i Mladunèe slijedi njihov naèin lova. Ljeti su èekali u zasjedi po noæi, zimi su lovili danju. Mladunèe je ljeti samo spavalo po danu, bilo mu je prevruæe za lov, pa je najviše boravilo u spilji. Kad se jednog jutra probudila kraj usnulog lava, Ejla je donijela odluku.Otiæi æe, o tome nije bilo sumnje, ali ne toga ljeta. Još je bila potrebna mladome lavu; bio je premlad da ostane sam. Nijedno ga lavlje pleme ne bi primilo; glavni mužjak bi ga ubio. Dok ne bude dovoljno star da se pari i osnuje vlastiti èopor, trebala mu je sigurnost njezine spilje kao i njoj.Iza joj je rekla da potraži svoju vrstu, da naðe sebi par, i ona æe jednoga dana nastaviti potragu. Ali joj je bilo lakše kad je znala da se još neæe odreæi svoje slobode i poèeti

živjeti s ljudima nepoznatih obièaja i navika, lako to nije htjela priznati, imala je za to dublji razlog. Nije htjela otiæi dok se ne uvjeri da se Njiska neæe vratiti. Ona joj je oèajno nedostajala. Njiska je s njom bila od poèetka, Ejla ju je voljela.- Idemo, lijenèino - reèe Ejla. - Idemo se prošetati i vidjeti može li se što uloviti. Prošle noæi nisi izlazio. -Prodrma lava i izaðe iz spilje, dajuæi mu znak da je slijedi. On podiže glavu, zijevnu pokazujuæi strašne zube, ustade i poðe za njom preko volje. Nije bio osobito gladan i radije bi još spavao.Ona je juèer brala ljekovite trave da zamijeni stare koje s vremenom gube snagu. Premda joj zbirka nije èesto služila, ona je uživala da je popunjava. Èesto ju je samo promatrala sjeæajuæi se Ize i prvih znanja o ljekovitosti mnogih trava.Jurila je po žalu, zatim oko litica u polje, a krupni lav je tapkao za njom i gunðao hnga, hnga, hnga. Svaki lav se oglašavao na svoj naèin, i Ejla je mogla izdaleka prepoznati Mladunèetovo mrmljanje, baš kao i riku.Kad je stigla do velikoga kamena gdje se obièno odmarala, stala je - nije joj se išlo u lov, ali nije ni znala što bi radila. Mladunèe se primaklo, tražeæi njezinu pažnju. Ona ga poèeša iza ušiju i zari ruke u gustu crvenkastu grivu. On podiže glavu i zadovoljno poèe gunðati. Ejla primijeti da joj je dorastao do ramena; nije bila svjesna njegove velièine.Mladunèe je bilo izvanredan primjerak najstrašnijega grabežljivca - veliko, snažno, gipko, puno mladenaèkog zdravlja i poleta - i potpuno se predavalo milovanju mlade žene. Ona bi bila bez ikakve obrane da je napadne, ali ga uopæe nije smatrala opasnim; nije predstavljao veæu pogibelj nego veliko maèe - to je bila njezina obrana.Njezina vlast nad njim bila je nesvjesna, i on ju je prihvaæao. Podizao je i okretao glavu da joj pokaže gdje æe ga poèešati, a njoj je bilo drago gledati ga kako uživa. Popela se na kamen da mu dosegne drugu stranu i nagnula mu se preko leða, kad joj nešto pade na pamet. Nije se èak ni zaustavila da o tome razmisli, nego jo jednostavno prebacila nogu preko njega i zajašila - kao što je prirodno èinila s Njiskom.Bilo je to neoèekivano, ali njezine ruke oko vrata bile su

poznate lavu, a težina zanemariva. Isprva se nijedno ne pomaèe. Kad su zajedno lovili, Ejla je svoj znak praækom pretvorila u zamah rukom i kretnju koja znaèi "Kreni". Sada mu dade taj znak.Osjetivši kako se pod njom grèe mišiæi, Ejla se uhvati za grivu. Lav ljupko jurnu niz dolinu sa ženom na leðima. Vjetar ju je šibao po licu, nekoliko uvojaka joj se rasplelo i vijorilo iza nje. Nije imala vlasti nad lavom - išla je kamo je odnese, radovala se tome, osjeæajuæi najveæe uzbuðenje što ga je ikada upoznala.Velika brzina je bila kratka vijeka, kao i u lovu. Lav uspori korak, napravi veliki krug i krenu prema spilji. Pope se uza strmu stazu i stade na njezinu mjestu u spilji. Ona skliznu s njega i zagrli ga, ne znajuæi kako bi mu drukèije iskazala zahvalnost za neizrecivu radost koju je oæutjela. On mahnu repom, ode u svoj dio spilje, ispruži se i vrlo brzo zaspa.Ona ga je gledala smiješeæi se. Dopustio si mi da jašem na tebi, i za danas ti je dosta, je li? Poslije ovoga, Mladunèe, možeš spavati koliko god želiš.Potkraj ljeta Mladunèetovi lovaèki izleti bivali su sve dulji. Kad je prvi put ostao dulje od jednog dana, Ejla je bila toliko zabrinuta da nije spavala druge noæi. Bila je umorna i iscrpljena kad se napokon pojavio iduæeg jutra. Nije donio nikakvu lovinu, a kad mu je ona dala sušenog mesa, pohlepno ga je pojeo, iako se inaèe igrao s krutim vlaknima. Usprkos umoru Ejla uze praæku i uskoro donese dva zeca. Lav se probudi i veselo prihvati jednog zeca. Ejla odnese drugoga u kut spilje, pa se vrati na ležaj.Kad je otišao na tri dana, Ejla nije toliko brinula, iako su joj dani bili pusti. Vratio se s ogrebotinama; znala je da se borio s drugim lavovima. Da li je veæ tražio ženku? Za razliku od kobila, lavice nisu imale posebno doba parenja; mogle su se uspaliti u svako vrijeme.U jesen su izbivanja mladog lava bila sve èešæa. Vraæao se samo na spavanje, iako je Ejla znala da on i drugdje spava. Dolazio je nenadno i tiho, penjuæi se od potoka strmom stazom ili skaèuæi odozgo na izbojak. Bila je uvijek sretna kad bi ga vidjela, a njegovi pozdravi su bili stalno srdaèni - ponekad malo previše srdaèni. Kad bi skoèio i

Dolina konja

spustio joj teške šape na ramena, ona bi se srušila, pa mu je hitro davala znak "Stoj" da je ne ozlijedi od dragosti.Jesen je bila neobièna - topla i suha. Lav je sve èešæe odlazio, Ejla je strahovala da æe sama provesti zimu. Svake je veèeri izlazila i oèekivala neku promjenu, ali se gotovo razoèarana vraæala videæi kako sunce opet tone iza vedra obzorja. Jutra su bila vedra i svježa, kao da zima nikada neæe doæi, a ona se nije micala od spilje.Jednog dana odluèi poæi u lov, sama. Uze praæku, jer joj bez Njiske i Mladunèeta koplje ne bi pomoglo. Da ponesem krzno, upita se. Tako je toplo, samo æu se znojiti u njemu. Mogla bih ga ponijeti u košari. Ne, imam sve što mi treba, idem samo u dugu šetnju.Krenula je niz stazu osjeæajuæi neku neobiènu lakoæu, bezbrižnost. Potpuna odsutnost svake odgovornosti za životinje i sebe ispuni je èudnim osjeæajem: neobiènom slobodom i neobjašnjivom osujeæenošæu.Tlo istoène stepe bilo je tvrdo i ispucalo. Morala je paziti na korake da ne upadne u kakvu rupu i ugane gležanj. Sve je bilo strahovito suho, èinilo joj se kao da atmosfera isisava vlagu iz njezina daha. Ponijela je samo mješèiæ vode, oèekujuæi da æe ga napuniti na poznatim potoèiæima, ali svi su bili presahli. Mješèiæ je bio napola prazan, a sunce nije prešlo ni pola puta do zenita.Kad je došla do potoka za koji je bila sigurna da æe imati vode i našla samo blato, odluèi poæi natrag. Hodajuæi duž vodenog toka, naiðe na muljevitu lokvu i prignu se da kuša je li taj ostatak vode za piæe, kad opazi svježe tragove kopita. Nedavno je tu bilo krdo konja. Jedan joj je trag bio poznat: previše je puta vidjela Njiskin trag i predobro je razluèivala pojedine otiske da ne bi odmah prepoznala oblik kopita svoje kobile. Njiska mora biti u blizini. Srce joj brže zakuca.Krdo je bilo dalje nego što je Ejla mislila. Nešto je poplašilo konje pa su odjurili preko ravnice. Èula je rezanje i strku prije nego što je vidjela èopor vukova, ali nije htjela uzmaknuti dok ne vidi je li Njiska pala kao žrtva. Odahnula je kad je vidjela tamnosmeðu dlaku koja joj je potvrdila pretpostavku da se nalazi na tragu krda kojemu je pripadao riði ždrijebac.Bilo je veæ podne kad je napokon ugledala konje. Bili su još uznemireni od progona; pomakli su se èim je vjetar

donio Ejlin miris. Morala je napraviti veliki krug da im priðe s druge strane. Èim se dovoljno približila, opazila je Njisku i srce joj je zaigralo. Teško je gutala pljuvaèku i spreèavala suze koje su navirale.Izgleda zdravo, pomisli Ejla. Debela je. Ne, nije, nije debela. Mislim da je ždrebna! Oh, Njisko, kako je to divno. Ejla se nije mogla suzdržati od prevelike radosti. Htjela je vidjeti hoæe li je se kobila sjetiti. Zazviždala je.Njiskina se glava odmah diže i okrenu u Ejlinu smjeru. Žena opet zazvižda, a kobila krenu prema njoj. Ejla nije mogla izdržati; pojurila je u susret svome konju boje sijena. Odjednom jedna smeða kobila dotrèa izmeðu njih, poèe gristi Njiskine gležnjeve i otjera je natrag. Zatim pokrenu cijelo krdo i s njim pobježe od nepoznate i možda opasne žene.Ejli se slomi srce. Nije mogla nastaviti za krdom. Veæ je bila mnogo dalje od doline nego što je željela otiæi, morala se odmah vratiti, i to žurno, ako želi prije mraka biti u spilji. Zazviždala je još jedanput, snažno i otegnuto, ali je znala da je prekasno. Okrenula se tužna, slegla ogrtaè oko ramena i pognula glavu prema vjetru.Nebo je toga jutra bilo savršeno vedro, ali sad se poèelo pokrivati zloslutnim oblacima. Vjetar je povijao travu, temperatura je naglo padala. Mogla je osjetiti miris snijega, a nalazila se daleko od spilje. Pogleda oko sebe, odredi pravac i poèe trèati ne bi li preduhitrila oluju.Nije imala nikakvih izgleda. Nalazila se pola dana hoda od doline, a zima je predugo èekala. Kad je stigla do suha potoka, velike vlažne pahuljice veæ su padale. Vjetar ih je vitlao i poèinjao graditi prve smetove. Vrtložno gibanje zraka udaralo ju je sa svih strana.Znala je da joj je jedina nada u hodu, ali nije znala ide li pravim pujem. Stala je, pokušavajuæi odrediti pravac i suzbiti prve poèetke panike. Kako je bila glupa što je pošla bez krzna. Mogla je ponijeti šator u košari; imala bi bar zaklonište. Uši su joj se smrzavale, noge veæ nije osjeæala, zubi su joj cvokotali. Slušala je kako zviždi vjetar.Bolje je osluhnula. To ipak nije vjetar, možda. Opet se èulo. Skupila je ruke oko usta i zazviždala najjaèe što je mogla, pa osluhnula.Konjska njiska se zaèu u blizini. Ona još jedanput zazvižda, a kad se žuto oblièje konja pojavi kao sablast iz

meæave, Ejla potrèa prema spasiocu s ledenim suzama na obrazima.- Njisko, Njisko, on, Njisko! - Izvikivala je kobilino imebez prekida, grleæi joj snažan vrat i zaranjajuæi licem uèupavu zimsku dlaku. Zatim uzjaha i privi se nisko uz vratda se ugrije koliko može.Konj je pratio vlastiti nagon i hitao prema spilji. Neoèekivana smrt ždrijepca razbila je krdo. Glavna kobila držala je krdo na okupu, znajuæi da æe se naposljetku naæi novi ždrijebac. Možda bi zadržala i žutu mladu kobilu, da se nisu umiješali poznati zvižduci i sjeæanje na ženu i sigurnost spilje. Kad je poèeo padati snijeg, Njiska se zaželjela zaklona od hladnoæe i vjetra, sjetila se žene koja ju je voljela i štitila.Ejla se toliko tresla kad su napokon stigli do spilje da je jedva naložila vatru. Zatim je skupila krzna, odnijela ih do Njiskina ležaja i smotala se do njezina toplog tijela.Nekoliko dana nije mogla posvetiti pažnju prijateljici koja se vratila. Budila se s ognjicom i jakim kašljem. Živjela je na ljekovitim èajevima - kad se mogla sjetiti da ustane i da ih skuha. Njiska joj je spasila život, ali joj nije mogla pomoæi da preboli upalu pluæa.Bila je slaba i buncala je, ali se osvijestila kad se pojavilo Mladunèe. Lav je skoèio odozgo na izbojak, ali se zaustavio na ulazu zbog Njiskina vrištanja. To je nadjaèalo Ejlinu obamrlost. Vidjela je kako kobila striže ušima i poskakuje od straha, a lav se sprema skoèiti na plijen. Skoèila je s ležaja i jurnula izmeðu grabežljivca i žrtve.- Stoj, Mladunèe! Njiska se plaši. Morao bi se radovatišto se vratila. - Ejla se zatim okrenu konju. - Njisko! To jeMladunèe. Njega se ne moraš bojati. Prestanite oboje sada- ukori ih. Vjerovala je da nema opasnosti; obje životinjeodrasle su zajedno u spilji, obje su pripadale njoj i njezinustaništu.Obje životinje su poznavale mirise u spilji, osobito Ejlin miris. Lav požuri pozdraviti Ejlu, Njiska mu se pridruži. Tada Njiska zarza, ne kao u strahu ili ljutnji, nego kao onda dok se brinula o laviæu, i spiljski lav prepozna svoju dadilju.- Rekla sam ti da je to Mladunèe - reèe joj Ejla, ali jeprekide kašalj.Potièuæi vatru, Ejla dohvati mijeh za vodu i vidje da je prazan. Ogrnu se i izaðe pred spilju da donese zdjelu

snijega. Pokušavala je zatomljivati duboke grèeve u prsima koji su je kidali dok je èekala da voda uzavri. Napokon, uz pomoæ napitka od omanova korijena i trešnjine kore, kašalj se smirio i ona se vratila u krzna. Mladunèe se smjestilo u svoj kut, a Njiska je odahnula kraj stijene.Ejlina prirodna životnost i otpornost nadjaèale su bolest, ali se dugo oporavljala. Bila je sretna što joj se vratila životinjska obitelj, ali sve je bilo drukèije. Obje životinje su se promijenile. Njiska je bila ždrebna i živjela je s krdom koje je znalo što je opasnost od grabežljivaca. Bila je opreznija s lavom koji joj je nekada bio drug u igri, a Mladunèe više nije bilo smiješni mali laviæ. On je uskoro napustio spilju kad se oluja ispuhala, a kako je zima odmicala, tako se sve rjeðe vraæao.Ejla se èuvala i njegovala, braneæi usput i kobilu na kojoj je katkada jahala do potoka. Ali kad je jednog dana osvanulo vedro i hladno vrijeme, ona odluèi poæi malo dalje od spilje, da razgiba Njisku i sebe.Svezala je košare, uzela koplja i kolce za nosiljku, zalihe hrane i odjeæe, šator - sve što bi joj moglo u svakom moguæem sluèaju ustrebati. Nije htjela da je opet nešto iznenadi. Jedan jedini put je bila neoprezna, i to je moglo kobno završiti. Prije nego što æe uzjahati, metnula je kožu preko Njiskinih leða - novost nakon njezina povratka. Tako dugo nije jahala da su je boljela bedra i nažuljala joj se pomlaðena koža, pa je kožni podmetaè znaèio bitnu razliku.Kad su stigli u stepu, Ejla pusti kobilu da ide po volji. Maštala je o svršetku zime, kad osjeti da se Njiskini mišiæi napinju. Nešto se micalo prema njima, nešto se grabežljivo prikradalo. Njiska je bila ranjivija, bližilo se doba ždrijeblje-nja. Ejla dohvati koplje, iako nikada nije pokušala ubiti spiljskog lava.Kad se grabežljivac primakao, Ejla opazi poznatu grivu i ožiljak na lavljem nosu. Skoèi s konja i pojuri u susret velikoj zvijeri.- Mladunèe! Gdje si bio? Zar ne znaš da sam zabrinuta kad te nema tako dugo?On je bio jednako uzbuðen i tako ju je odano pozdravio da ju je gotovo srušio. Ona ga zagrli oko vrata, poèeša ga iza ušiju i po vratu, dok je on zadovoljno preo.Onda Ejla zaèu jasan glas drugog spiljskog lava koji nije

bio daleko. Mladunèe prestade presti i ukoèi se u položaju koji Ejla prije nije vidjela. Iza njega se približi lavica.Zaustavila se kad je Mladunèe zarežalo.- Našao si družicu! Znala sam da æeš je naæi, znala sam da æeš jednog dana imati svoj èopor. - Ejla potraži okom druge lavice. - Oh, samo jedna zasada, vjerojatno je i ona lutalica. Morat æeš se boriti za svoje podruèje, ali to je poèetak. Imat æeš divan èopor jednoga dana, Mladunèe.Spiljski lav se malo opusti, priðe ženi i nježno je gurnu glavom. Ona ga poèeša po èelu i zagrli ga posljednji put. Njiska je bila vrlo uznemirena. Možda joj je bio poznat miris Mladunèeta, ali miris nepoznate lavice morao joj je utjerati strah u kosti. Ejla uzjaha, a kad im se Mladunèe opet primaèe, ona mu zamahnu "Stoj". On stade, pogleda je i okrenu se mumljajuæi hnga, hnga. Zatim ode, a lavica za njim.Otišao je, sad živi sa svojom vrstom, pomisli Ejla na povratku. Nikad mi se više neæe vratiti kao Njiska. Tako mi je drago da si sa mnom, reèe milujuæi kobilu.Tada se sjeti neèega. Mladunèe je našlo lavicu. Ti si imala svoj par. Hoæu li ja ikada naæi sebi druga? Sedamnaesto poglavljeDžondalar izaðe ispod pješèenjaèkog izbojka i pogleda niz snijegom pokrivenu zaravan koja je naglo završavala nad rijekom. S druge strane su se bijeljeli bregovi. Darvo ga je èekao. Mahao mu je kraj starog panja gdje je Džondalar htio obraditi svoj kremen. Mjesto je bilo dobro osvijetljeno i izvan puta - da se smanji opasnost od gaženja po oštrim krhotinama. On krenu prema djeèaku.- Džondalar, èekaj malo.- Tonolan - reèe on smiješeæi se i prièeka brata. -Obeæao sam Darvu da æu mu pokazati poseban naèinobrade. Kako je Šamija?- Dobro je; prebolijeva prehladu. Bojali smo se za nju;zbog njezina kašlja èak je Tamija bila budna. Razgovarali

smo da naèinimo više prostora prije iduæe zime.Džondalar ga pogleda i upita se kako njegov bezbrižni brat podnosi obiteljske odgovornosti; izgledao mu je sasvim zadovoljno. Odjednom mu zasjaše oèi.- Veliki brate, moram ti nešto reæi. Jesi li opazio daTamija više nije kost i koža? Mislio sam da je samo maloprizdravila, ali sam se prevario. Opet je blagoslovljena!- To je divno! Znam koliko želi dijete.- Znala je to veæ odavno, ali mi nije htjela reæi. Bojala seda æu se zabrinuti-. Èini se da æe ovog puta zadržati plod,Džondalar. Šamud kaže da ni s èim ne raèunam, ali akobude sve u redu, na proljeæe æe roditi. Kaže da je sigurna daje to dijete moga duha.- Ona mora biti u pravu. Zamisli, moj neozbiljni brat, aèovjek s vlastitim ognjištem, s družicom koja oèekuje dijete.Tonolanov se smiješak raširi. Njegova je sreæa bila tako prozirna da se i Džondalar morao nasmiješiti. Tako izgleda

l samozadovoljno, èovjek bi pomislio da æe sam roditi dijete, pomisli Džondalar.- Tamo, lijevo - reèe Dolando tiho, pokazujuæi kamenitu izboèinu na boku hrpta koji se dizao pred njima izaklanjao cijeli vidik.Džondalar pogleda, ali je bio previše uzbuðen da bi mogao usredotoèiti oko na pojedinosti. Nalazili su se na granici šuma. Iza njih je ležala šuma kroz koju su se popeli. Poèela je sa hrastovima na nižoj visini, zatim je prevladala bukva. Onda su došli borovi, jele i ariši. Sada su gledali silne gole vrhove koji su ga uvijek oduševljavali na isti naèin i ispunjavali strahopoštovanjem.- Vidim je! - kliknu Tonolan. - Malo više nadesno,Džondalar. Vidiš li? Na izboèini.Visoki muškarac pomaèe oèi i opazi malu, vitku divo-kozu na rubu provalije. Njezina gusta zimska dlaka još je visila u èupercima s bokova, ali je sivosmeða ljetna boja veæ istiskivala crnu. Dva rošèiæa su joj izbijala iz èela i lagano se svijala na kraju.- Sad je vidim - reèe Džondalar.- Kako znaš da je ženka? l mužjaci imaju rogove -našali se Dolando.- Slièe na kozoroge, je li, Tonolan? Manje su, aliovako, izdaleka...- Kako Zelandonci love kozoroge, Džondalar? - upitamlada žena, a oèi joj zasjaše od znatiželje, uzbuðenja iljubavi.Bila je tek nekoliko godina starija od Darva i zaljubila se u visokog plavog muškarca. Rodila se meðu Šamudoncima, ali je odrasla na rijeci kad joj se majka drugi put sparila s jednim Ramudoncem; vratila se gore kad su prošle obiteljske razmirice. Bila je sviknuta na planinske vrleti poput veæine šamudonske omladine, ali nije išla u lov na divokoze dok nedavno nije otkrila koliko Džondalar cijeni žene koje love. Na svoje iznenaðenje otkrila je da je lov vrlo uzbudljiv.- Ne znam mnogo o tome, Rakarija - odgovori Džondalar, smijuæi se nježno. Opazio je kako se djevojka ponaša,ali je nije htio ohrabrivati. - Bilo je kozoroga u planinamajužno od nas, a još više u istoènom lancu, ali mi nismo loviliu planinama. Bile su nam predaleko. Ponekad bi se skupina

našla na Ljetnom zboru i pošla u lov. a sam im se pridružio radi zabave i samo sam slušao upute iskusnijih lovaca. Još uèim, Rakarija. Dolando je struènjak za lov u planini.Divokoza skoèi s ruba ponora na vrh izboèine da s novog stajališta pregleda okolinu.- Kako æeš uloviti životinju koja tako skaèe? - prošaptaRakarija diveæi se spretnom stvorenju. - Kako se možeodržati na onako malom prostoru?- Kad ulovimo jednu, pogledaj joj papke, Rakarija -reèe Dolando. - Samo vanjski rub je tvrd. Unutrašnji dio jesavitljiv, kao dlan na tvojoj ruci. Zato se ne poskliznu.Mekšim dijelom se hvataju, tvrði vanjski dio je oslonac. Kadih loviš najvažnije je znati da one uvijek gledaju dolje. Iznadsebe ne vide, i to je tvoja prednost. Ako ih zaobiðeš i popnešse više, možeš ih uloviti s leða. Možeš im se primaknuti nadohvat ruke, ako si pažljiv i ako ne izgubiš strpljenje.- Što æe biti ako odu prije nego što se popneš iznadnjih? - upita djevojka.- Pogledaj gore. Vidiš li zelenu boju pašnjaka? Proljetnatrava je prava poslastica nakon zimskih granèica i tvrdihvlati. Ona divokoza gore je na straži. Ostale su dolje, meðukamenjem i grmljem, izvan vidika. Ako je paša dobra, neæese mnogo micati sve dok osjeæaju sigurnost.- Zašto stojimo i razgovaramo? Krenimo - reèe Darvo.Bilo mu je krivo što se Rakarija stalno vrti oko Džonda-lara i s nestrpljenjem je èekao da poènu loviti. Džondalar ga je stalno vodio u lov, iako je samo tragao, gledao i uèio. Ovog puta mu je obeæano da može pokušati sam ubiti lovinu. Uspije li u tome, bit æe mu to prvi ulov, za kojim æe uslijediti posebna pažnja starijih prema njemu. Ali ga ništa nije sililo da mora uspjeti ovaj put; bit æe još prilika. A lov na divokoze je bio vrlo težak.Dolando se poèe penjati oko gromade; strmi uspon iznad i iza krcte bit æe težak, ali bez opasnosti. Drugi krenuše za njim. Džondalar je èekao da bude posljednji. Svi su se veæ verali uzbrdo kad zaèu kako ga zove Serenija. On se okrenu, iznenaðen. Serenija nije voljela lov i rijetko je išla izvan naselja. Nije se mogao domisliti što radi tako daleko, ali kad joj je vidio lice proželi su ga ledeni trnci. Trèala je i borila se s dahom. - Treba mi... Tonolan... Tamija ima... trudove...On skupi dlanove oko usta i viknu: - Tonolan! Tonolan!

Jedan lik gore se okrenu i Džondalar mu mahnu da siðe. Vladala je neugodna šutnja dok su ga èekali. Htio je pitati je li Tamiji dobro, ali ga je nešto sprijeèilo.- Kad su trudovi poèeli? - upita naposljetku.- Sinoæ, ali nije htjela ništa reæi Tonolanu. Veselio selovu, pa se bojala da bi odustao. Nije ni bila sigurna da sutrudovi, a htjela ga je možda i iznenaditi kad se vrati iz lova -reèe Serenija. - Nije htjela da se on brine, da bude nemirandok ona raða.Takva je Tamija, pomisli on. Želi ga poštedjeti. Tonolan je toliko vezan uz nju. Odjednom Džondalara obuze zla slutnja. Ako je Tamija htjela iznenaditi Tonolana, zašto je Serenija dotrèala u planinu?- Nije dobro, je li tako?Serenija pogleda u zemlju, sklopi oèi i duboko udahnu prije nego što æe odgovoriti. - Dijete je zapelo; ona je preuska i neæe moæi... Šamud misli da je to zbog uzetosti koju je preboljela u djetinjstvu; rekao mi je da zovnem Tonolana... i tebe, radi njega.- Oh, ne! Dobra božice! Oh, ne!- Ne! Ne! Ne! Ne može biti! Zašto? Zašto bi je Majka

blagoslovila djetetom, a onda ih oboje uzela?Tonolan je koraèao po tijesnoj nastambi koju je dijelio s Tamijom, udarajuæi šakom o dlan. Džondalar je kraj njega bespomoæno stajao, nudeæi samo utjehu svoje prisutnosti. Mnogi nisu mogli ni toliko ponuditi. Tonolan ih je sve u divljoj žalosti rastjerao.- Džondalar, zašto nju? Zašto je Majka nju uzela? Imalaje tako malo, patila je tako mnogo. Je li previše tražila?Dijete? Nekoga od svoje krvi i mesa?- Ne znam, Tonolan. Ni èarobnjak ne bi mogao odgovoriti na to pitanje.- Zašto tako? S toliko muke? - Tonolan se zaustavi predbratom, obraæajuæi mu se. - Jedva me je prepoznala kadsam došao. U oèima sam joj vidio veliku bol. Zašto jemorala umrijeti?- Nitko ne zna zašto Majka daruje život, pa ga opetuzima k sebi.- Majka! Majka! Nju nije briga! Tamija ju je èastila, ja

sam je èastio. Je li pomoglo? Ipak je uzela Tamiju. Mrzim Majku! - Poèe opet bijesno koraèati.- Džondalar... - zovnu Rošarija s ulaza, oklijevajuæi.Džondalar izaðe. - Što je?- Šamud je rasjekao da izvadi dijete, zatim je ona...Rošarija obrisa suzu. - Mislio je da æe spasiti dijete, ponekadto uspijeva. Bilo je prekasno, ali bio je djeèak. Ne znamhoæeš li mu to reæi ili ne.- Hvala ti, Rošarija.Vidio je na njoj da pati. Tamija joj je bila kæi. Rošarija ju je odgojila, brinula se o njoj za vrijeme uzetosti i dugog oporavljanja, a bila je uza nju od poèetka do kobnog svršetka njezina poroda. Odjednom Tonolan projuri pokraj njih, nabacujuæi na leða putnu uprtnjaèu i hitajuæi prema stazi koja vodi oko litica.- Mislim da sada nije vrijeme. Reæi æu mu poslije - reèeDžondalar i potrèa za bratom.- Kamo æeš? - upita ga kad ga sustiže.- Odlazim. Nisam se ni smio zaustaviti. Još nisam stigaodo kraja svoga Putovanja.- Ne možeš sada otiæi - reèe Džondalar položivši muruku na rame. Tonolan je žestoko zbaci.- Zašto ne mogu? Sto æe me zadržati? - protisnu krozjecaje.Džondalar ga uhvati za ramena, okrenu ga k sebi i pogleda mu u lice koje je bilo tako iznakaženo od boli da ga je jedva prepoznao. Bilo je èasaka kad je zavidio Tonolanu na sreæi s Tamijom, èudeæi se nedostatku u sebi koji mu ne dopušta da osjeti takvu ljubav. Je li vrijedilo? Je li ljubav vrijedna tolike patnje? Takve gorke zdvojnosti?- Možeš li ostaviti Tamiju i sina da budu pokopani beztebe?- Sina? Kako znaš da je bio sin?- Šamud ga je izvadio. Mislio je da æe barem spasitidijete. Bilo je prekasno.- Ne želim vidjeti sina koji ju je ubio.- Tonolan. Tonolan. Ona je željela blagoslov. Htjela jezatrudnjeti, i bila je tako sretna zbog toga. Bi li joj oteo tusreæu? Bi li više volio daje dugo živjela u žalosti? Bez djeteta,uvijek oèajna što ga ne može imati? Imala je ljubav i sreæu,prvo vjenèanjem s tobom, drugo blagoslovom Majke. Trajalo je kratko vrijeme, ali mi je rekla da je sretnija nego što je

mislila da žena može biti. Rekla mi je da si joj pružio svu sreæu na svijetu, ti i dijete koje je nosila. Tvoje dijete, govorila je, dijete tvoga duha, Tonolan. Možda je Majka znala da mora biti jedno ili drugo, pa joj je dala radost.

- Džondalar, nije me ni prepoznala... - Tonolanuprepuèe glas.- Šamud joj je dao nešto na kraju. Nije bilo nikakvenade da æe roditi, pa joj je dao da se ne muèi. Ali je znala dasi kraj nje.- Majka je sve uzela kad je uzela Tamiju. Bio sam takopun ljubavi, a sad sam prazan, Džondalar. Ništa mi nijeostalo. Kako je mogla otiæi? - Tonolan se svali. Džondalarmu priskoèi i pridrža ga, nasloni ga na rame, dok je Tonolanjecao u svom oèaju.

- Zašto se ne bismo vratili, Tonolan? Ako sada krenemo, možemo stiæi do ledenjaka prije zime, a kod kuæeæemo biti iduæeg proljeæa. Zašto želiš na istok? - U Džonda-larovu glasu je bilo sjete.- Ti idi kuæi, Džondalar. Trebalo je da odeš još davno.Uvijek sam ti govorio da si Zelandonac i da æeš takav ostati.Ja idem na istok.- Govorio si da æeš okonèati Putovanje na kraju Velikemajke rijeke. Kad stigneš do Beranskog mora, što æeš onda?- Tko zna. Možda æu krenuti oko mora. Možda æu nasjever u lov na mamute s Tolijinim narodom. Mamutovcikažu da postoji veliki planinski lanac daleko na istoku.Zavièaj mi ništa ne obeæava, Džondalar. Radije æu tražitinešto novo. Vrijeme je da nam se putovi raziðu, brate. Tikreni na zapad, ja æu na istok.- Ako se ne želiš vratiti, zašto ne ostaneš ovdje?- Da, zašto ne ostaneš ovdje, Tonolan? - reèe Dolandopridruživši im se. - l ti, Džondalar. Šamudonac ili Ramudo-nac, svejedno. Ovdje imate obitelj, prijatelje. Bilo bi namžao da ijedan od vas ode.- Dolando, ti znaš da sam htio ovdje živjeti do smrti.Sada ne mogu. Sve je tako puno nje. Stalno oèekujem da æuje vidjeti. Svakog dana što ostanem ovdje morat æu se iznovasjeæati da je nikada više neæu vidjeti. Zao mi je. Nedostajatæe mi mnogi odavde, ali moram poæi.Dolando potvrdno klimnu. Nije ih prisiljavao da ostanu,

htio im je samo reæi da su dio obitelji. - Kad æete krenuti?- Uskoro. Za nekoliko dana, najkasnije - odgovoriTonolan. - Želim se nagoditi, Dolando. Ostavit æu sve osimuprtnjaèe i odjeæe. Ali htio bih i mali èamac.- To se može urediti. Dakle, otiæi æeš niz rijeku. Naistok? Neæeš se vratiti u Zelandoniju?- Idem na istok - reèe Tonolan.- A ti, Džondalar?- Ne znam. Tu su Serenija i Darvo...Dolando potrese glavom. Zelandonac je imao razloga da ostane, da se vrati na zapad ili da krene na istok; teško je bilo pogoditi što æe odluèiti.- Rošarija je kuhala cio dan. Mislim da se prihvatilaposla samo da ne može razmišljati - reèe Dolando. - Bilo bijoj drago da doðete k nama na veèeru. Džondalar, ona æese obradovati ako dovedeš Sereniju i Darva. A zabrinuta jeza tebe, Tonolan ...- Pitat æu Sereniju - reèe Džondalar. - Siguran sam da

æe Darvo rado doæi. Možda bi trebalo da raèunaš samo nanjega. Ja bih želio razgovarati sa Serenijom.- Pošalji ga - reèe Dolando, podsjetivši sebe da morazadržati djeèaka preko noæi, tako da njegova majka i Džondalar mogu raspraviti što æe uèiniti.Tri muškarca se vratiše do èistine, zatim stadoše kraj središnjeg ognjišta ispod klisure. Malo su razgovarali, ali im je bilo drago što su zajedno, znajuæi da æe promjene koje su nastale uskoro onemoguæiti takav sastanak. Dok se hvatao hladan sumrak, razmišljali su o dogaðajima koji su doveli Ze"andonce u šaramudonsku Spilju i pitali se hoæe li se ikada više vidjeti.- Zar neæete uæi? - upita Rošarija nakon duga oklijevanja. Osjetila je njihovu potrebu za zajednièkom šutnjom, paje nije htjela prekinuti. Zatim Šamud i Serenija izaðoše iznastambi, Darvo se odijeli od skupine djeèaka, neki ljudipristupiše velikom ognjištu, i onaj ugoðaj nepovratnonestade. Rošarija ih sve povede na veèeru, ukljuèujuæiDžondalara i Sereniju, ali oni uskoro napustiše društvo.Hodali su šutke duž ruba zaravni, zatim oko litice do oborena debla. Tu se moglo sjesti i promatrati zalaz sunca iznad rijeke. Dok se zlatna boja polako mijenjala kroz mnoštvo preljeva u srebrnu i olovnu, Džondalar je donio odluku. Okrenuo se Sereniji. Doista je lijepa, pomislio je. S

njom nije bilo teško živjeti; ona mu je olakšala život. Zausti da joj to kaže.- Vratimo se, Džondalar - reèe ona prva.- Serenija ... Živjeli smo... - poèe on. Ona mu metnuprst na usta da ga ušutka.- Nemoj govoriti. Vratimo se.Vidio je poziv u oèima, želju u njezinu glasu. Uze je za ruku, poljubi joj dlan, zatim zapešæe, lakat. Ona sklopi oèi i nagnu se natrag, nudeæi mu se. On joj pridrža glavu i poljubi kucavicu na vratu, uho, usta. Ona je èekala, gladna. Ljubio ju je polako, zaljubljeno, nježno. Njezina ruka naðe njegovu nabreklu muškost.- Vratimo se - reèe ona opet, pomalo promuklo.- Zašto da se vraæamo? Zašto ne ovdje? - reèe on.- Ako ostanemo ovdje, sve æe brzo svršiti. Ja želimtoplinu vatre i krzna da se ne moramo žuriti.Njihovo Ijubovanje je u posljednje vrijeme bilo donekle površno. Znali su što jedno traži od drugoga, pa su upadali u poznatu koloteèinu, rijetko su istraživali nove užitke. Veèeras ona želi nešto više, pomisli on, uze je za ruke, poèe je ljubiti po svemu tijelu, dok nije našao usta na kojima se zadržao u strasnom zanosu.- Mislim da bismo se morali vratiti, Serenija - šapnu joju uho.- To ti veæ odavno govorim.Veæ se smraèilo. Kad su stigli do nastambi, nikoga nije bilo vani kraj središnjega ognjišta, iako su debele cjepanice još gorjele. Vidjeli su u prolazu Rošariju, Dolanda i još neke, a na podu su se Tonolan i Darvo igrali izrezbarenim komadima kostiju.Ušli su u mraènu prostoriju. Džondalar navali drva na ognjište, zatim izaðe po ugarak sa središnjeg ognjišta, zapali svoju vatru i metnu dvije daske u križ preko vrata. Navuèe kožni zastor i ogradi topao odijeljeni svijet.Serenija prinese èaše borovnièina soka, a on pomisli kako je Serenija najstrasnija žena koju je upoznao. Trebalo je davno obznaniti njihovu vezu. Možda bi htjela poæi s njim, možda bi se i Darvo pridružio.- Serenija, odluèio sam. Ne znam jesam li ti ikadarekao koliko mi znaèiš...- Ne sada - reèe ona, odlažuæi èašu. Obavi mu rukeoko vrata i dugim poljupcem ga podsjeti na žar koji ga je veæ

bio minuo. Ima ona pravo, pomisli on, možemo i poslije razgovarati.Zaboravljena vatra je tinjala dok je on na povišenom ležaju iznova istraživao i otkrivao njezino tijelo. Serenija nikada nije bila hladna, ali sad mu se otvorila više nego ikada prije. Nije ga se mogla zasititi, iako se neprekidno zadovoljavala. Plamen za plamenom ih je obuzimao, a kad je on mislio da stiže vrhuncu, ona je nalazila nešto

novo i ohrabrivala ga da nastavi. U posljednjem zanosnom naporu postigli su radosno olakšanje i zatim se opustili zajedno, iscrpljeni, napokon zasiæeni.Ležali su goli na krznu i zaspali. Probudila ih je studen prije zore. Ona potaèe vatru, on navuèe tuniku i izaðe po vodu. Uskoro je voda vrela na ognjištu.- Èaj æe uskoro biti gotov. Donijet æu ti èašu. Ti sjediovdje - reèe joj i skupi krzna oko nje tako da joj je virilosamo lice. Provesti život sa ženom poput Serenije ne bi bilološe, pomisli. Donese joj èašu èaja i sjede kraj nje.- Serenija, jesi li ikada razmišljala o Putovanju?- Misliš da se putuje nekamo gdje nikada nisam bila,gdje æu sresti ljude koji govore nerazumljivim jezikom? Ne,Džondalar, nikada nisam poželjela krenuti na Putovanje.- Ali ti razumiješ zelandonski. Vrlo dobro razumiješ.Iznenadio sam se kako si ga brzo nauèila. To ne bi bilo zatebe uèenje novog jezika.- Što mi to pokušavaš reæi, Džondalar?On se nasmiješi. - Pokušavam te nagovoriti da poðeš sa mnom u moj zavièaj kad se vjenèamo.- Što to kažeš? Kad se vjenèamo? Po èemu si zakljuèioda æemo se vjenèati?Posramio se. Dakako, morao je prije nju pitati, a ne samo brbljati o Putovanju. Žene vole da ih se pita, da se s njima ne raspolaže po vlastitoj želji.- Zakljuèio sam "da je vrijeme da obznanimo našuvezu. Trebalo je da to davno uèinim. Ti si lijepa, divnažena, Serenija. l Darvo je krasan djeèak. Ponosio bih se dami bude pravo dijete mog ognjišta. Ali sam se nadao da æešmožda poæi sa mnom u Zelandoniju... Naravno, ako tine...- Džondalar, nisi samo ti pozvan da obznanjuješ našuvezu. Ja se ne želim vjenèati s tobom. To sam veæ odavnoodluèila.

On pocrvenje i zbuni se. Nije mu palo na pamet da se ona ne bi htjela s njim vjenèati. Razmišljao je samo o sebi, samo o svojim osjeæajima, nije ni pomislio da bi ga ona mogla smatrati nevrijednim. - Žao mi je, Serenija... Mislio sam da ti je stalo do mene. Morala si mi reæi da odem... Našao bih drugo mjesto. - Ustade i poèe skupljati stvari.- Džondalar, što to radiš?- Skupljam stvari da se mogu odseliti.- Zašto se želiš odseliti?- Ne želim, ali ako ti ne želiš da ostanem ovdje...- Poslije ove noæi, kako možeš reæi da te ne želim?Kakve to veze ima s vjenèanjem?On se vrati, sjede na rub ležaja i pogleda u njezine zagonetne oèi. - Zašto se ne želiš vjenèati sa mnom? Zar ja nisam... dovoljno muževan za tebe?- Dovoljno muževan... - Glas joj zape u grlu. Sklopioèi, trepnu nekoliko puta i duboko udahnu. - Oh, Majko!Ako ti nisi dovoljno muževan, onda to nije nitko na svijetu.U tome leži poteškoæa. Ti si previše muževan, previše si sve.S tim ne bih mogla živjeti.- Ne razumijem. Želim se s tobom vjenèati, a ti mikažeš da sam previše dobar za tebe?- Ti doista ne razumiješ, Džondalar. Dao si mi... daosi mi više nego itko. Kad bih se vjenèala s tobom, imala bihviše nego ijedna žena koju poznajem. One bi mi zavidjele.Željele bi da njihovi muškarci budu tako velikodušni, takobrižni, tako dobri kao ti. One veæ znaju da tvoj dodir može

svaku usreæiti, obogatiti... Džondalar, ti si želja svake žene.- Ali ako sam ... sve što kažeš, zašto se neæeš sa mnomvjenèati?- Zato što ti mene ne voliš.- Serenija... ja te...- Da, na svoj naèin, ti me voliš. Stalo ti je do mene.Nikada mi ne bi uèinio ništa nažao, i bio bi tako divan, takodobar prema meni. Ali ja bih uvijek znala. Èak kada bihsebe uvjerila u suprotno, ipak bih znala, l pitala bih se uèemu griješim, što mi nedostaje, zašto me ne možeš voljeti.Džondalar obori pogled. - Serenija, vjenèavaju se i oni koji se ne vole toliko. - On je iskreno pogleda. - Ako imaju druge stvari zajednièke, ako brinu jedno o drugome, mogu se dobro slagati i živjeti.

- Da, neki .to èine. Možda æu se i ja jednom vjenèati,pa ako budem imala druge stvari, možda ljubav neæe bitinužna. Ali ne s tobom, Džondalar.- Zašto ne sa mnom? - upita on, a bol u njegovimoèima ju je nukala da ponovo razmisli.- Zato što bih tebe voljela. Drukèije ne bih mogla.Voljela bih te i svaki dan pomalo umirala znajuæi da ti menene voliš na isti naèin. Nijedna žena se ne bi mogla oduprijetiljubavi prema tebi, Džondalar. l kad god bismo vodililjubav, kao noæas, ja bih venula iznutra. Želeæi te toliko,voleæi te toliko, teško bi mi bilo znati da ti meni ne možešuzvratiti jednakom mjerom, makar to iskreno želio. Nakonnekog vremena ja bih se osušila, postala bih prazna ljuska inastojala da ti život bude jadan kao moj. Ti bi i dalje biodivan, pažljiv, velikodušan, jer bi znao što se sa mnomdogaða. Ali bi mrzio sebe zbog toga. l svatko bi se èudiokako možeš podnositi takvu èangrizljivu i dosadnu staruženu. Ne želim ti to uèiniti, Džondalar. l ne želim to uèinitisebi.On ustade i prošeta se do ulaza, zatim se okrenu i vrati.- Serenija, zašto ja ne mogu voljeti? Drugi se muškarcizaljube; što ne valja kod mene? - On je pogleda s tolikomtugom, da nju zabolje srce zbog njega; voljela ga je još više,žalila je što ne zna puta kako bi ga navela da se u nju zaljubi.- Ne znam, Džondalar. Možda nisi našao pravu ženu.Možda Majka ima nešto posebno za tebe. Ona ne stvaramnogo muškaraca poput tebe. Ti si zaista više nego što biveæina žena mogla podnijeti. Kad bi se sva tvoja ljubavusredotoèila na jednu, to bi je opteretilo, ako ne bi bila bašona kojoj je Majka dala jednake darove. Èak kad bi mevolio, nisam sigurna da bih mogla s tobom živjeti. Kad bivolio ženu koliko voliš brata, ta bi žena morala biti vrlo jaka.- Ja se ne mogu zaljubiti, ali kad bih mogao, to nijednažena ne bi mogla podnijeti - reèe on s ironijom i gorèinom.- Što si mislila kad si rekla: "kad bi volio ženu koliko volišbrata"? Ako nijedna žena nije dovoljno jaka da "podnese"moju ljubav, misliš li da je meni potreban ... muškarac?Serenija se nasmija. - Ne želim reæi da brata voliš kao ženu. Ti nisi kao Šamud, s tijelom jednoga spola i sklonostima drugoga. To bi veæ znao i slušao bi svoj zov, možda bi našao ljubav na drugoj strani. Ne, ti previše voliš žensko tijelo. Ali više voliš brata nego što si ikada ijednu ženu volio.

Dolina konja Zato sam te toliko željela noæas. Kad on poðe i ti æeš otiæi, nikada te više neæu vidjeti.Èim je to izgovorila, on je znao da ima pravo. Što god mislio ili odluèio, kada doðe vrijeme, on æe otiæi s Tono-lanom.- Kako si znala, Serenija? Ja to nisam znao. Mislio samda æu se s tobom vjenèati; mislio sam da æu ostati saŠaramudoncima ako ne budeš htjela sa mnom poæi.- Mislim da svi znaju da æeš poæi s njim, kamo god onkrenuo. Šamud kaže da je to tvoja sudbina.Džondalarova znatiželja o Šamudu nikada se nije zasitila. Odjednom upita: - Reci mi, je li Šamud muško ili žensko?Ona se zagleda u njega. - Želiš li zaista znati?On se zamisli. - Ne, mislim da nije važno. Šamud mi to nije htio reæi; možda je ta tajna važna... Šamudu.U šutnji koja je uslijedila Džondalar je zurio u Sereniju želeæi zapamtiti kako je izgledala toga trenutka. Kosa joj je bila rašèupana, krzna razbacana oko nje. - Što æe biti s tobom, Serenija? Što æeš uèiniti?- Ja te volim, Džondalar. - Brla je to jednostavna izjava.- Neæe biti lako prijeæi preko toga, ali ti si mi nešto dao.Bojala sam se ljubavi. Izgubila sam toliko ljubavi da sam sveosjeæaje odbacivala. Znala sam da æu i tebe izgubiti, ali samte ipak voljela. Sad znam da opet mogu voljeti, pa akoizgubim ljubav, ona neæe odnijeti sve što je bilo. Ti si mi daotu sigurnost, l možda nešto više. - U njezinu se smiješkupojavi tajanstvo žene. - Uskoro æe, možda, u moj život doæinešto što æu voljeti. Malo je prerano da se o tome pouzdanogovori, ali mislim da me je Majka blagoslovila. Nisam setome nadala nakon posljednjeg izgubljenog ploda, mnogogodina sam živjela bez Njezina blagoslova. Možda æe to bitidijete tvoga duha. To æu znati ako dijete bude imalo tvojeoèi.Na njegovu se èelu pojaviše poznate bore. - Serenija, ja onda moram ostati. Nemaš muškarca kraj ognjišta da se brine za tebe i dijete - reèe.- Džondalar, ne moraš se brinuti. Uvijek se netkopobrine za majku i dijete. Božica je rekla da se morapomagati onima koje Ona blagoslovi. Zato je stvorila muškarce: da majkama daju darove Velike majke zemlje. Spiljaæe se pobrinuti, kao što se Ona brine za svu svoju djecu. Ti moraš slijediti svoju sudbinu, a ja æu slijediti svoju. Neæu te zaboraviti; a ako rodim dijete tvoga duha, mislit æu na tebe kao što sam mislila na muškarca kojega sam voljela kad se rodio Darvo.. Serenija se promijenila, ali nije ništa zahtijevala, nije ga optereæivala obavezama. On je zagrli. U oèima im se vidjelo što osjeæaju. Kroz pukotine dasaka blago svjetlo je najavljivalo novi dan. On ustane.- Kamo ideš, Džondalar?- Van. Ti grij postelju. Noæ još nije prošla. - Nagnu se ipoljubi je. - Serenija, ti mi znaèiš više nego ijedna žena kojusam ikada upoznao.On æe otiæi, pomisli ona, iako bi ostao da ga zamoli. Ali joj je dao najviše što je mogao. A to je bilo više nego što æe veæina žena ikada dobiti.

"

Osamnaesto poglavlje- Majka mi je rekla da me želiš vidjeti.Džondalar je vidio napetost u Darvovim ramenima i zabrinutost u njegovim oèima. Znao je da ga djeèak izbjegava i slutio je razlog. Zato se nasmiješi pokušavajuæi biti opušten, ali je zbog njegova oklijevanja Darvo postao još nemirniji; nije želio da se njegovi strahovi potvrde. Ni Džondalar se nije veselio èasu kad æe djeèaku reæi istinu. Skide s police uredno složen komad odjeæe.- Mislim da si gotovo dovoljno velik za ovo, Darvo. Želim ti to dati.Na trenutak se djeèakove oèi razveseliše zelandonskoj košulji s mnoštvom uresa; zatim se vrati zabrinutost u njegov pogled - Ti odlaziš, zar ne? - optuži ga.- Tonolan je moj brat, Darvo...- A ja ti nisam ništa.- To nije istina. Ti moraš znati koliko mi je stalo do tebe.Ali Tonolan je tako prepun tuge, nije pri zdravoj pameti.Bojim se za njega. Ne mogu dopustiti da sam krene na put; aako se ja ne pobrinem za njega, tko æe? Molim te, pokušajshvatiti.- Hoæeš li se vratiti?Džondalar zaslade. - Ne znam. Ne mogu obeæati. Ne znam kamo idemo, ne znam koliko dugo æemo putovati. Zato ti želim dati ovu košulju, da se imaš po èemu sjeæati Zelandonca. Darvo, slušaj me: ti æeš uvijek biti prvi sin moga ognjišta.Djeèak pogleda ukrašenu tuniku; suze su mu navirale i prijetile da se skotrljaju niz lice. -Ja nisam sin tvoga ognjišta!- kriknu, zatim se okrenu i pobježe iz nastambe.Džondalar je htio potrèati za njim. Meðutim, položi košulju na Darvov ležaj i polako izaðe. r Karlono se mrštio gledajuæi niske oblake. - Mislim da æe vrijeme potrajati ovako - reèe - ali ako poène pljuštati, pristanite uz obalu, premda neæete naæi mnogo zgodnih mjesta dok ne proðete klisuru. Kad stignete na drugu stranu, Majka æe se razdijeliti na mnogo kanala. Upamtite, držite se lijeve obale. Rijeka æe zaokrenuti na sjever prije nego što doðete do mora, a onda nastaviti prer.ia istoku. Uskoro nakon velike okuke u nju se ulijeva njezin posljednji veliki pritok s lijeve strane. Nakon toga poèinje delta, ušæe u more, ali vam ostaje još dosta plovljenja. Delta je prostrana i opasna: moèvare i tresetišta i prudine. Majka se opet razdjeljuje, obièno na èetiri velika i mnogo malih kanala. Držite se lijevoga kanala, onoga sjevernoga. Na sjevernoj obali je Logor Mamutovaca, blizu ušæa.Iskusni èovjek s rijeke preplovio je taj put. Èak im je nacrtao kartu na zemlji da im pomogne otiæi do kraja Velike majke rijeke. Nije mu bilo drago što putuju bez iskusnijeg vodièa, ali Tonolan je navaljivao da se krene. Utješno je bilo što je Džondalar ipak nešto nauèio o upravljanju èamcima.Stajali su na drvenoj splavi za koju je bio privezan èamèiæ s njihovim stvarima, ali u njihovu odlasku nije bilo uzbuðenja koje obièno prati takve pustolovine. Tonolan je odlazio samo zato što nije mogao ostati, a Džondalar bi mnogo radije krenuo u suprotnom pravcu.U Tonolanu se ugasila iskra životne veselosti. Èesto je znao planuti i bezobzirno se ponašati. Prva njihova svaða nije završila tuènjavom samo zato što se Džondalar nije htio boriti. Tonolan ga je optužio da se o njemu stara kao da je dojenèe, zahtijevajuæi pravo da živi bez ièije stalne pratnje. Kad je èuo da je Serenija možda noseæa, razbjesnio se što Džondalar želi ostaviti ženu koja vjerojatno nosi dijete njegova duha i pratiti brata u neizvjesnost. Zahtijevao je da Džondalar ostane i pobrine se za nju kao što bi to uèinio svaki pristojan muškarac.Unatoè Serenijinu odbijanju da se s njim vjenèa, Džondalar je znao da Tonolan ima pravo. Od roðenja je u njemu bilo usaðeno da se muškarac mora brinuti za majku i dijete, osobito kad je žena blagoslovljena djetetom koje bi na neki tajanstveni naèin moglo upiti njegov duh. Ali Tonolan nije htio ostati, pa je Džondalar, bojeæi se da æe mu brat uèiniti nešto nerazumno i opasno, zahtijevao da ga prati. Meðu njima je i sada vladala napetost.

Džondalar nije znao kako bi se oprostio od Serenije; gotovo se plašio da je pogleda. Ali ona se smiješila kad se nagnuo da je poljubi; oèi su joj možda bile malo natekle, ali na njoj se nije vidio nikakav bolan osjeæaj. Potražio je Darva i razoèarao se kad ga nije vidio meðu onima koji su ih došli ispratiti. Gotovo svi drugi su bili na obali. Tonolan se veæ nalazio u èamcu kad se Džondalar popeo i smjestio na stražnje sjedalo. On uze veslo i posljednji put pogleda visoku zaravan. Jedan djeèak je stajao na rubu. Nosio je košulju za koju æe dorasli tek nakon nekoliko godina, ali se jasno vidjelo da je zelandonskoga kroja. Džondalar mu se nasmiješi i mahnu veslom. Darvo uzvrati pozdrav. Karlono od veza uže, Džondalar zamoèi dvostrano veslo u vodu.Braæa odveslaše do matice i okrenuše se prema splavima na kojima je bilo mnogo ljudi - prijatelja. Dok su odmicali nizvodno, Džondalar se pitao hoæe li ikada više vidjeti Šaramudonce, hoæe li se ikada više sresti s poznatim ljudima. Putovanje je poèelo kao pustolovina, ali je izgubilo svojstvo uzbudljivosti; a on ide sve dalje od zavièaja, gotovo protiv svpje volje. Èemu se Tonolan nada na istoku? Sto može oèekivati da æe naæi na tome kraju svijeta?Velika rijeèna klisura izgledala je zloslutno pod tmurnim nebom. Gole stijene dizale su se visoko s obje strane i èesto izbijale iz vode. Ljudi u èamcu postali su dio elemenata u kojima su se nalazili, nošeni kao ljuska iznad tihih rijeènih dubina. Nisu utjecali na brzinu i pravac kretanja; samo su upravljali èamcem da zaobiðu zapreke.Prošli su kroz èetvrtinu klisure, kad pljusnu jaka kiša kojazaprijeti da æe potopiti èamac. Ljudi htjedoše pristati uzobalu, ali s obje strane iz vode su se uzdizale samo strmemokre stijene.- Ja mogu upravljati ako ti izbacuješ vodu - reèe Džondalar. Nisu mnogo razgovarali, ali je napetost polako popuštala dok su skladno veslali da održe èamac na pravcu.Tonolan odloži veslo i pokuša izbacivati vodu malom èetvrtastom drvenom kutijom. - Koliko izbacim toliko se opet nalije - reèe preko ramena.- Mislim da ovo neæe dugo potrajati. Ako izdržiš jošmalo, mislim da æemo uspjeti - odgovori Džondalar boreæise s uzburkanom vodom.Oblaci su i dalje prijetili, ali oni su uspjeli proæi kroz klisuru bez novih poteškoæa.

Poput olakšanja koje nastupa kad se skine tijesan remen, nabujala blatna rijeka raširila se ravnicom èim se probila kroz tijesno ždrijelo. Kanali su se raèvali oko otoka pokrivenih vrbama i trskom; bila su to gnjezdišta za ždralove i èaplje, guske i patke u prolazu, te za bezbrojne druge ptice.Prve noæi su se ulogorili u travnatoj preriji s lijeve strane. Od rijeène obale postupno su se dizali krajnji izdanci podnožja planinskog lanca, ali desna obala je još bila obrubljena zaokruženim bregovima i planinama koji su usmjeravali Veliku majku prema istoku.Džondalar i Tonolan su se brzo svikli na putne napore, kao da nisu proveli godine sa Šaramudoncima. Ali to ipak nije bilo isto. Nestalo je veselog osjeæaja pustolovine, radovanja svemu novome iza okuke rijeke. Umjesto toga Tono-lan,je zdvojno želio da se stalno putuje sve dalje.Džondalar je još jedanput pokušao nagovoriti brata da se vrate, ali to je dovelo do žuène rasprave, pa mu više nije spominjao povratak. Razgovarali su samo da razmijene nužne obavijesti. Džondalar se samo mogao nadati da æe vrijeme ublažiti Tonolanovu tugu, pa æe se možda jednog dana sam sjetiti da se treba vratiti i nastaviti život. Dotle je èvrsto odluèio ostati uz njega.Braæa su mnogo brže putovala u malom drvenom koritu nego što bi napredovala pješaèeæi duž rijeke. Kao što je Karlono prorekao, rijeka je skrenula na sjever kad je stigla do drevnih planina. Bile su to mnogo starije planine nego one koje je rijeka veæ zaobišla, i s vremenom su se snižavale, ali su još bile dovoljno visoke da skrenu rijeku s puta prema kopnenom moru.Rijeka je tražila novu stazu. Tekla je na sjever da bi se nakon sutoka s još jednim velikim pritokom napokon uputila prema ušæu na istoku, razdijelivši se na bezbroj rukava i kanala. Delta je bila puna moèvara, slanih tresetišta, pjesko-vitih prudina i nestalnih otoka. Ponegdje se kopno znalo održati po nekoliko godina i pokriti se niskim drveæem, ali ga je prva velika poplava odnosila u nepovrat. Èetiri glavna kanala vodila su goleme kolièine vode u more, iako je njihov tok bio nestalan. Zbog neobjašnjiva razloga rijeka je znala napustiti duboko korito i krenuti novim pravcem, kidajuæi grmlje i ostavljajuæi za sobom brazde meka pijeska i mulja.

Ali ako se slijedio najdublji od sjevernih kanala, nije bilo

teško ploviti rijekom. Struja je nosila mali èamac duž sjevernih tokova, èak ni posljednji pritok nije poremetio njegovo stalno držanje uz maticu. Ali braæa se nisu nadala da æe se rijeka tako brzo razdijeliti na toliko rukava. Još se nisu ni snašli, a veæ ih je voda zanijela u središnji rukav.Džondalar je bio stekao znatnu vještinu u rukovanju malim plovilima, a i Tonolan je znao upravljati èamcem, ali su bili daleko od sposobnosti iskusnih ramudonskih brodara. Pokušali su okrenuti èamac, vratiti se uzvodno i uæi u pravi rukav. Bilo bi bolje da su jednostavno veslali natraške - krma se nije mnogo razlikovala od pramca - ali se toga nisu sjetili.Okrenuli su se bokom prema struji; Džondalar je davao upute Tonolanu da zaokrene, a Tonolan je postajao nestrpljiv. Veliko deblo s mnoštvom korijenja plivalo je niz rijeku i skupljalo sve na svom putu. Braæa su ga ugledala - prekasno.Uz glasan prasak oštar rub rascijepljena debla probio je bok èamca. Voda je navalila kroz rupu i brzo napunila malo plovilo. Jedan korijen je zapeo o Džondalara i ostavio ga gotovo bez daha. Drugi je promašio Tonolanovo oko ali mu je ogrebao obraz.Našavši se odjednom u hladnoj vodi, Džondalar i Tonolan su gledali kako se javljaju mjehuri na mjestu gdje se do èas prije nalazio njihov èamac; dok su se držali za deblo, sva njihova imovina potonula je na dno rijeke.Tonolan je èuo bratovo stenjanje. -Jesi li ranjen, Džondalar?- Jedan korijen me je udario po rebrima. Boli, ali mislimda nije ništa ozbiljno.Odjednom deblo zape o pješèani prud ispod površine. Iz rijeke su izvirali predmeti koje je vukla struja; pred Džon-dalarom se pojavi cijela strvina natrula jelena. On se pomaknu da izbjegne lešinu i osjeti bol u boku.Oslobodivši se debla, oni isplivaše na uzak otok usred matice. Na njemu je raslo nekoliko vrba, ali tlo je bilo nestalno i moglo se oèekivati da æe ga rijeka uskoro raznijeli. Drveæe uz vodeni rub veæ je bilo djelomice potopljeno, bez pupoljaka i proljetnog lišæa, s ogoljelim dijelom korijenja.- Mislim da bismo morali krenuti dalje i naæi neko sušemjesto - reèe Džondalar.

- Tebe jako boli; nemoj reæi da ti nije ništa.Džondalar donekle priznade da mu nije lako. - Ali ovdjene možemo ostati - dodade.Zagazili su u plièinu i krenuli na obalu. Ali voda je bila dublja i brža nego što su mislili, pa su otputovali mnogo niže nego što su htjeli. Kad su se dohvatili tvrðe zemlje, bili su umorni i razoèarani, jer su otkrili da su izašli tek na drugi uski i dugaèki otok. Bio je doduše veæi od onoga prvoga, dizao se iznad rijeène razine, ali pjeskovit i vlažan, bez suha drveæa.- Ovdje ne možemo naložiti vatru - reèe Tonolan. -Moramo dalje. Gdje je Karlono rekao da se nalazi LogorMamutovaca?- Na sjevernom kraju delte - odgovori Džondalar. -Alinije rekao koliko je daleko. - Pogledao je èeznutljivo nasjever; bol je bivala sve jaèa, nije znao hoæe li moæi preplivati iduæi rukav.Zagazili su u blato na sjevernoj strani otoèiæa i zatim pljusnuli u hladnu vodu. Džondalar opazi šumarak nizvodno i uputi se prema njemu. Izvukli su se na obalu, teško dišuæi. Potoèiæi vode tekli su s njihove duge kose i namoèene kožne odjeæe.Kasno popodnevno sunce probi se kroz oblake i okupa ih zlatnim sjajem ali ih ne ugrija. Nenadan zapuh sa sjevera donese hladnoæu koja se odmah zavuèe pod mokru odjeæu. Bilo im je toplo dok su se gibali, ali su se pri tom iscrpili. Drhtali su na vjetru, zatim se sklonili iza rijetkih joha.- Napravimo ovdje logor - reèe Džondalar.- Još je dan. Bolje je da nastavimo put.- Smraèit æe se prije nego što naèinimo zaklon ipokušamo naložiti vatru.- Ako nastavimo hodati, vjerojatno æemo naæi mamu-tovski Logor prije mraka.

- Tonolan, ja mislim da ne mogu dalje.- Tako te boli? - upita Tonolan. Džondalar podižekošulju. Na rebrima se vidjela rana koja je prestala krvaritizbog nateèenih rubova. Tonolan se upita je li slomljenorebro.- Ne bih se bunio protiv odmora i vatre - reèe ranjenik.Pogledaše oko sebe. Dokle im je oko sezalo pružale suse divlje pješèane prudine, obrasle bujnom vegetacijom. Struja je nanosila mrtva stabla koja su zapinjala korijenjem o

niže raslinje. U daljini se vidjelo da neka viša stabla i zelenije grmlje rastu na nekom postojanijem otoku.Trska i moèvarna trava rasle su posvuda. Rogoz je bio viši od njih, šaš vrlo gust.Imali su samo odjeæu na sebi. Izgubili su sve kad je èamac potonuo, èak i uptrnjaèe s kojima su krenuli na Putovanje. Tonolan je prihvatio šamudonsku odjeæu, a Džondalar je nosio ramudonsku, ali je nakon susreta sa zbitoglavcima stalno imao uza se kesu s oruðem. Sad je bio zahvalan toj èinjenici.- Pogledat æu ima li na rogozu suhih stabljika koje bimogle poslužiti kao svrdlo za paljenje vatre - reèe Džondalar pokušavajuæi zanemariti bol u boku. - Ti potraži malosuha drveta.Rogoz je pružio više od drvenastih stabljika za vatru. Dugaèki listovi omotani oko johova okvira poslužili su kao zaklon kraj vatre; zelene vršike i mlado korijenje, ispeèeni na vatri, dobro su došli kao poèetak veèere. Vitka johova mladica, zašiljena i spretno izbaèena, donijela je k vatri par pataka. Naèinjene su prostirke od trske koje su poslužile kao ogrtaèi dok se sušila odjeæa, a poslije se na njima spavalo.Džondalar nije dobro spavao. Bok ga je bolio, i on je znao da je unutra nešto povrijeðeno, ali sada nije smio pomišljati na zadržavanje. Najprije se moraju domoæi tvrda tla pod nogama.Ujutro su lovili ribu u rijeci košarama od trske i trave. Smotali su potpalu i drva u prostirke, svezali ih zajedno s košarama i prebacili preko leða. Uzeli su koplja - bili su to samo zašiljeni štapovi, ali su im veæ osigurali veèeru - i krenuli.Braæa se nisu sasvim slagala kojim pravcem treba krenuti. Tonolan je mislio da poðu preko delte na istok, prema moru. Džondalar je htio iæi na sjever, siguran da ih èeka još samo jedan kanal koji treba prijeæi. Nagodili su se i pošli na sjeveroistok. Pokazalo se da je Džondalar imao pravo, iako bi bio mnogo sretniji da je pogriješio u procjeni. Oko podne stigli su do najsjevernijega kanala Velike majke.- Vrijeme je za novo plivanje - reèe Tonolan. - Hoæešli moæi?- Imam li drugi izbor? Krenuše prema vodi, kad Tonolan stade. - Zašto ne svežemo odjeæu za neko deblo, kao nekada? Onda je ne bismo morali sušiti.- Ne znam - reèe Džondalar. U odjeæi bi im bilotoplije, makar bila mokra, ali Tonolan je dobro mislio,premda mu se u glasu osjeæalo oèajanje. - Ali ako želiš.,.Bilo je hladno stajati gol na vlažnom zraku. Džondalar je htio svezati kesu s oruðem oko gola pasa, ali Tonolan ju je veæ omotao svojom košuljom i sve privezao na naðeno deblo. Voda je bila hladnija nego ikada, ali je bar malo ublažavala bol. Stiskali su zube i plivali preko rukava.Kad su ispuzali iz vode i stali na pješèanu prudinu, njihov davni cilj - kraj Velike majke rijeke - bio je na vidiku. Mogli su vidjeti vodu kopnenog mora. Ali uzbuðenja nije bilo; Putovanje je izgubilo svrhu, kraj rijeke nije više bio njihov cilj. Nisu se još nalazili ni na tvrdu tlu, još nisu pregazili deltu. Još je trebalo prijeæi jedno prazno rijeèno korito koje je ostalo nakon povlaèenja vode.Visoka šumovita obala, s izloženim korijenjem koje se njihalo na mjestima gdje ih je nekada brza struja potkopala, mamila ih je s druge strane napuštena rukava. U rukavu je još ponegdje bilo vode, a raslinje se tek poèinjalo javljati. Ali kukci su veæ otkrili ustajale lokve, a roj komaraca otkrio je i dva èovjeka.Tonolan odveza odjeæu s debla. - Još moramo prijeæi one lokve - reèe - a i obala izgleda blatna. Nemojmo se oblaèiti dok ne prijeðemo na drugu stranu.Džondalar klimnu; previše ga je boljelo da bi se prepi-rao. Nešto je valjda istegnuo dok je plivao, jer mu je bilo teško stajati uspravno.

Krenuše niz strminu i spuznuše na dno, gdje im noge propadoše u blato. Tonolan požuri naprijed, zaboravljajuæi da Džondalar nije sposoban praviti svoje uobièajene duge korake. Mogao je hodati, ali je oprezno koraèao, smiješan sam sebi što šljapka gol po moèvari i nudi tijelo gladnim kukcima.Tonolan je toliko odmaknuo da ga je Džondalar htio zovnuti. Ali baš tada zaèu njegov zov u pomoæ i vidje ga kako propada. Zaboravivši bol, Džondalar potrèa k njemu. Strah ga ukoèi kad vidje da Tonolan tone u živi pijesak.- Tonolan! Velika majko! - viknu Džondalar i poðeprema njemu.

- Ne primici se! l ti æeš propasti! - Tonolan se borio dase oslobodi moèvare, ali je sve dublje propadao.Džondalar pogleda oko sebe da vidi èime bi mu mogao pomoæi. Košulja! Mogao bi mu dobaciti kraj, pomisli, pa se sjeti da je to nemoguæe. Svežanj s odjeæom veæ je bio potonuo. Opazi panj stara stabla, napola u blatu, pa jurnu da vidi ima li koji izdanak korijena, ali sve slobodne i dugaèke ogranke odavno je potrgala bujica.- Tonolan, gdje je svežanj s odjeæom? Treba mi neštoda te izvuèem odatle.Zdvojnost u Džondalarovu glasu imala je neželjeni uèinak; podsjetila je Tonolana na vlastitu žalost. - Džondalar, ako me Majka želi uzeti, neka me uzme.- Ne! Tonolan, ne! Ne možeš se tako predati. Ne možeš naprosto umrijeti. O Majko, ne dopusti da tako umre! - Džondalar pade na koljena, leže svom dužinom i pruži ruku. - Uhvati se za moju ruku, Tonolan, molim te, uhvati se!Tonolana iznenadi bol na bratovu licu, ali osjetio je i nešto mnogo dublje. U èasu je shvatio. Njegov brat ga voli, voli ga koliko je on volio Tamiju. Nije to bilo isto, ali jednako snažno. Razumio je to nagonski, i znao je da mora dohvatiti bratovu ruku, makar se ne mogao izvuæi iz pijeska.Tonolan to nije znao, ali kad se prestao boriti za život, poèeo je sporije tonuti. Kad se opružio da dohvati pruženu ruku, došao je u vodoravniji položaj, gojtovo je plutao na muljevitom pijesku. Dosegnuo je bratove prste. Džondalar se još malo pomaknuo i èvrsto ga uhvatio.- Tako se radi! Drži ga èvrsto! Dolazimo! - reèe nekiglas mamutovskim jezikom.Džondalar je teško disao, bol je bila nepodnošljiva. Sav se tresao ali nije ispuštao Tonolanovu ruku. Ubrzo mu je pruženo uže da ga sveže oko bratova zapešæa.- Sad se opusti - rekoše Tonolanu. - Pruži se, kao daplivaš. Znaš li plivati?- Znam.- Dobro! Dobro! Ti se opusti, mi æemo potezati.Nekoliko pari ruku povuèe Džondalara s ruba živogpijeska, a uskoro zatim i Tonolan se naðe na tvrdu tlu. Zatim poðoše za ženom koja je dugaèkim kolcem probadala zemlju da izbjegnu propadališta. Tek kad su stigli na obalu primijetiše da su dva stranca gola. Žena koja je upravljala spašavanjem okrenu se i promotri ih. Bila je krupna žena, ne toliko visoka koliko snažna, a na licu joj je bio izraz koji je zahtijevao poštovanje. - Zašto nemate ništa na sebi? - upita napokon. - Zašto vas dvojica putujete goli?Džondalar i Tonolan pogledaše niz svoja blatna tijela.- Ušli smo u pogrešan rukav; onda nam je jedno deblorazbilo èamac - poèe Džondalar. Osjeæao se neugodno,nije mogao stajati uspravno.- Poslije smo morali osušiti odjeæu, pa smo mislili dajebolje preplivati rukav i pregaziti blato ovako. Ja sam nosioodjeæu, jer je Džondalar bio ranjen, pa...- Ranjen? Jedan od vas je ranjen? - upita žena.- Moj brat - reèe Tonolan. Kad se spomenulo da je

ranjen, Džondalar postade svjestan jake boli.Žena vidje da visoki muškarac blijedi. - Mora se za njega pobrinuti Mamut - reèe jednome od ostalih. - Vi niste Mamutovci. Gdje ste nauèili govoriti?- Nauèila nas je jedna žena koja živi sa Šaramudon-cima, moja roðakinja - reèe Tonolan.- Tolija?- Da, ti je poznaješ?- l meni je u rodu, kæi moje strièevke. Ako si njezin rod,i moj si rod - reèe žena. -Ja sam Brecija Mamutovka, voðaVrbova Logora. Dobro mi došli obojica.- Ja sam Tonolan Šaramudonac. Ovo je moj brat,Džondalar Zelandonac.- Ze-lan-do-nac? - reèe Brecija. - Nikad nisam èula za taj narod. Ako ste braæa, zašto si ti Šaramudonac, a on... Zelandonac? On ne izgleda zdravo - reèe ona naglo prekidajuæi raspravu do zgodnije prilike. Zatim reèe jednom od svojih: - Pomozi mu. Ne bih rekla da može hodati.- Mislim da mogu hodati - reèe Džondalar, a u glavimu se zamuti od boli - ako nije predaleko.Bilo mu je mnogo lakše kad ga jedan Mamutovac uhvati ispod jedne ruke a Tonolan ispod druge.- Džondalar, ja bih veæ davno otišao da nisi od meneizvukao obeæanje da æu èekati dok ne ozdraviš. Sad idem.Ti bi morao krenuti kuæi, ali ne želim se s tobom prepirati.- Zašto želiš nastaviti put na istok, Tonolan? Stigao si do

kraja Velike majke rijeke. Beransko je more pred nama. Zašto sada ne bi pošao doma?- Ne idem na istok, idem na sjever. Brecija kaže da æeuskoro svi u lov na mamute. Idem naprijed, do drugogmamutovskog Logora. Kuæi ne idem, Džondalar. Putovat æusve dok me Majka ne uzme k sebi.- Ne govori tako! Govoriš kao da želiš umrijeti! - viknuDžondalar, požalivši istog èasa što je to rekao, kao da sebojao da se od samog spomena može obistiniti.- A što ako želim? - viknu sada Tonolan. - Zbog èegatrebam živjeti... bez Tamije? - Glas mu zape u grlu, anjezino ime izaðe kao jecaj.- Zbog èega je trebalo živjeti prije nego što si je sreo?Mlad si, Tonolan. Pred tobom je još dug život. Novaputovanja, novi doživljaji. Daj sam sebi priliku da sretnešdrugu ženu poput Tamije - reèe blago Džondalar.- Ti ne razumiješ. Nikada nisi bio zaljubljen. Ne postojidruga žena poput Tamije.- Ti dakle želiš poæi za njom u svijet duhova, a meneæeš usput povesti sa sobom! - Nije želio to reæi, ali brata jemogao spasiti jedino isticanjem njegove krivnje.- Nitko te nije zvao da me pratiš! Zašto ne odeš kuæi?Zašto me ne ostaviš na miru?- Tonolan, svatko tuguje kad nekoga izgubi, ali nitko neide za pokojnikom na drugi svijet.- Jednog æe se dana i tebi to desiti, Džondalar. Jednogæeš dana voljeti neku ženu toliko da bi je radije slijedio u

svijet duhova nego živio bez nje.- Da mi se sada to desilo, bi li me ti pustio da odemsam? Da sam izgubio nekoga za kim bih želio umrijeti, bi lime ti ostavio? Reci mi da bi tako uèinio, brate. Reci da bi sevratio kuæi kad bih ja bio smrtno bolestan od tuge.Tonolan spusti pogled, zatim se zagleda u pomuæene plave oèi starijega brata. - Ne, mislim da te ne bih napustio kad bi ti bio smrtno bolestan od tuge. Ali znaj, veliki brate, ako odluèim putovati sve do smrti, ti me ne moraš zauvijek pratiti. Ti si smrtno bolestan od putovanja. Jednog se dana moraš vratiti. Reci mi, kad bi bilo obratno, kad bi ti želio dalje putovati, mene bi ipak tjerao da se vratim, je li tako?- Da, tebe bih tjerao da se vratiš, l sada želim da sevratiš. Ne zato što ja želim natrag. Potrebna ti je tvoja Spilja, Tonolan, tvoja obitelj, ljudi koje oduvijek poznaješ, koji te vole.- Ti ne razumiješ. U tome se razlikujemo. Deveta Spiljaje tvoj dom, uvijek æe biti. A moj dom je ondje gdje gapoželim osnovati. Ja sam Šaramudonac koliko sam prije bioZelandonac. Napustio sam svoju Spilju, napustio sam ljudekoje sam volio kao Zelandonce. To ne znaèi da se ne pitamje li Džoharan dobio koje dijete uz svoje ognjište, je li Folarapostala ljepotica kako se oèekivalo. Želio bih prièati Vilo-maru o našem Putovanju i doznati kamo on namjerava iæi.Još se sjeæam kako sam bio uzbuðen kad se vratio s prvogputovanja. Slušao sam njegove prièe i sanjao o pustolovinama. Sjeæaš li se da je uvijek donosio ponešto za svakoga?Za mene, za Folaru, za tebe. l uvijek nešto lijepo za majku.Kad se ti vratiš, Džondalar, donesi joj nešto lijepo.Spominjanje dragih imena ispuni Džondalara bolnim uspomenama. - Zašto joj ti ne doneseš nešto lijepo, Tonolan? Zar misliš da te majka ne želi više vidjeti?- Majka je znala da se neæu vratiti. Kad smo pošli reklaje "Sretno putovanje", nije rekla "Doviðenja do povratka".Ti si je uznemirio, možda više nego Maronu.- Zašto bi se više uznemirila zbog mene nego zbogtebe?- Ja sam sin Vilomarova ognjišta. Mislim da je znala daæu biti putnik. Možda joj to nije bilo drago, ali je razumjela.Ona razumije sve svoje sinove; zato je odredila da Džoharan bude voða nakon nje. Ona zna da je Džondalar Zelandonac. Da si pošao na Putovanje sam, ona bi znala da æešse vratiti. Ali pošao si sa mnom, a znala je da se ja neæuvratiti. Ja to nisam znao na polasku, ali mislim da je onaznala. Ona bi željela da se vratiš, jer ti si sin Dalanarovaognjišta.- Kakva je u tome razlika? Oni su davno presjekli èvor.Kad se sretnu na Ljetnom zboru ponašaju se kao prijatelji.- Možda su sada prijatelji, ali ljudi još govore o Martonii Dalanaru. Njihova ljubav morala je biti nešto osobito kadse tako dugo pamti, a ti je na to podsjeæaš, ti si sin roðen krajnjegova ognjišta. U tebi je njegov duh. To svatko zna; tolikosi mu slièan. Moraš se vratiti. Ti onamo pripadaš. Ona je toznala, a i ti si znao. Obeæaj mi da æeš se jednog dana vratiti,brate.Džondalaru nije bilo lako obeæati. Bilo da nastavi puto-

vati s bratom, bilo da se odluèi vratiti bez njega, odreæi æe se više stvari nego što ih želi izgubiti. Sve dok se ne obaveže ni na jednu stranu, osjeæao je da može zadržati obje. Obeæanje da æe se vratiti ukljuèivalo je dopuštenje da njegov brat neæe biti s njim.- Obeæaj mi, Džondalar.Kakav razuman prigovor može smisliti? - Obeæajem -reèe napokon. - Poæi æu kuæi... jednog dana.- Uostalom, veliki brate - reèe Tonolan sa smiješkom -netko im mora isprièati da smo stigli do ušæa Velike rijeke.Mene tamo neæe biti, to æeš ti uèiniti.- Zašto tebe tamo neæe biti? Možda æeš se sa mnom i tivratiti.- Mislim da bi me Majka bila uzela na rijeci, da je nisimolio. Znam da me neæeš razumjeti, ali osjeæam da æe Onauskoro doæi po mene. A ja želim poæi.- Ti æeš pokušati da se sam ubiješ, je li?- Ne, veliki brate - nasmiješi se Tonolan.v- Ne morampokušavati. Ja samo znam da æe Majka doæi. Želim da znašda sam spreman.Džondalar osjeti da se u njemu steže èvor. Poslije dogaðaja sa živim pijeskom Tonolan je sudbinski bio uvjeren da æe umrijeti. U njemu nije bilo borbe, nije želio živjeti.- Što misliš, dugujemo li nešto Breciji i Vrbovu Logoru?Dali su nam hranu, odjeæu, oružje, sve. Hoæemo li sve touzeti i ne ponuditi im ništa za uzvrat? - Džondalar je htionaljutiti brata, da vidi je li išta u njemu ostalo. Osjeæao je daga je namamio na ono obeæanje i time se oslobodio konaène obaveze. - Tako si siguran da Majka ima neku svrhuza tebe te si zaboravio misliti na sve drugo osim na samasebe! Samo na Tonolana misliš, je li tako? Nitko drugi nijevažan.Tonolan se nasmiješi. Razumio je Džondalarovu srdžbu i nije ga mogao grditi. Kako bi se on osjeæao da mu je Tamija rekla da oèekuje sigurnu smrt?- Džondalar, želim ti nešto reæi. Bili smo bliski...- Zar više nismo?- Jesmo, jer se sa mnom možeš opustiti. Ne moraš bititako savršen cijelo vrijeme. Uvijek tako uviðavan ...- Da, ja sam tako dobar da se Serenija nije htjela samnom vjenèati - reèe s gorkim sarkazmom.- Znala je da odlaziš i nije htjela da joj naneseš još veæu

bol. Da si je prije zaprosio, vjenèala bi se s tobom. Èak da si bio uporniji na kraju, pristala bi, premda je znala da je ne voliš. Ti nisi htio nju, Džondalar.- Kako možeš reæi da sam tako savršen? Velika božice,ja sam želio da je volim.- Znam da si želio. Nauèio sam ponešto od Tamije, iželim da to èuješ. Ako se želiš zaljubiti, ne možeš svezadržati za sebe. Moraš se otvoriti, moraš riskirati. Ponekadæe te boljeti, ali ako se ne otvoriš, nikada neæeš biti sretan.Ona koju naðeš možda neæe biti od one vrste žena u kakvesi se htio zaljubiti, ali to neæe biti važno, voljet æeš je toènozbog onoga što ona bude.- Pitala sam se gdje ste - reèe Brecija primaknuvši sebraæi. - Pripremila sam malu oproštajnu sveèanost kad stetako tvrdo odluèili poæi.

- Osjeæam jednu dužnost, Brecija - reèe Džondalar. -Ti si se pobrinula za mene, dala si nam obojici sve. Mislimda nije pošteno otiæi, a da ti nešto ne uèinimo za uzvrat.- Tvoj brat je uèinio više nego dovoljno. Išao je u lovsvaki dan dok si se ti oporavljao. Previše se izlaže opasnosti,ali je sretan lovac. Odlazite od nas bez ikakva dugovanja.Džondalar pogleda brata koji mu se smiješio.

Dolina konja Devetnaesto poglavljeProljeæe u dolini donijelo je raskošno bogatstvo nove zelene boje, ali Ejla se nije previše veselila novom godišnjem dobu. Zima je kasno poèela, ali je dugo trajala i zasipala dolinu kasnim snjegovima. Poslije su nadošli siloviti i opasni po-vodnji.Probijajuæi se kroz ždrijelo na poèetku doline, bujica je udarala o litice takvom snagom da se spilja tresla. Razina vode gotovo je sezala do izbojka. Ejla je bila zabrinuta zbog Njiske, jer se kobila nije mogla popeti do stepe, osobito kad je ždrebna. Mlada žena provela je nekoliko tjeskobnih dana promatrajuæi kako se bujica penje, zapljuskuje izbojak, otjeèe niz dolinu i gubi se iza litica; pola doline bilo je poplavljeno.Za vrijeme najžešæe poplave, Ejla se prenula usred noæi, probuðena nekom grmljavinom koja je dopirala ispod nje. Okamenila se od straha. Odgonetnula je tajnu tek kada je voda opala. Sudar velike gromade i litica potresao je i kamenu spilju. Dio brane se odlomio i ležao usred potoka.Prisiljen da naðe nov put oko zapreke, vodeni tok se promijenio. Prosjek u litici je postao prikladan pomoæni odljev, ali je smanjio žal. Velik dio nanesenih kostiju i drvlja nestao je nizvodno. Sama gromada ležala je nedaleko od litica.Ipak, unatoè premještanju kamenja i èupanju stabala i grmlja, samo najslabiji su podlegli. Najotpornije grmlje je izbilo iz staroga korijenja i ispunilo svaku udubinu u strmim obalama. Raslinje je brzo prekrile svježe pukotine i uruše-nja, dajuæi im privid trajnosti. Uskoro je nedavno izmijenjeni krajolik izgledao kao da je oduvijek takav.Ejla se prilagodila promjenama. Ali dogaðaj je ostavio traga u njoj. Njezina spilja i dolina izgubile su dio svoje

sigurnosti. Svakog proljeæa je prolazila kroz razdoblje neodluènosti -jer ako želi napustiti dolinu i krenuti u potragu za Drugima, to bi morala uèiniti odmah nakon zime. Morala je imati dovoljno vremena za putovanje i za traženje zimskoga skloništa ako dotle nikoga ne naðe.Ovoga proljeæa odluka je bila teža nego prije. Nakon bolesti bojala se da æe se prehladiti u kasnu jesen ili u ranu zimu, a spilja joj se više nije èinila sigurnom kao nekada. Bolest je samo izoštrila njezinu moæ zapažanja, uoèila je koliko je opasno što živi sama, koliko joj nedostaje ljudsko društvo. Èak kada su joj se vratile životinje, one nisu ispunile prazninu kao što bi to prije uèinile. Bile su tople i odane, ali s njima je mogla opæiti samo o jednostavnim stvarima. Nije mogla razmjenjivati ideje ni iskustva; nije im mogla pripovijedati prièe ni izražavati èuðenje zbog nekog novog otkriæa; nije im mogla ništa reæi o novom pothvatu niti primiti pohvale iz njihovih pogleda. Ejla nije imala nikoga kome bi povjerila svoja strahovanja, nitko je nije mogao utješiti u tuzi. Ali - koliko je svoje nezavisnosti i slobode bila voljna dati za sigurnost i društvo?Nije u cijelosti shvaæala koliko je njezin život bio sputan prije nego što je okusila slobodu. Voljela je sama odluèivati, a ništa nije znala o ljudima meðu kojima se rodila, nièega se nije sjeæala iz života prije Plemena. Nije znala koliko æe Drugi zahtijevati; znala je samo da se nekih stvari neæe htjeti odreæi. Njiska je bila jedna od tih stvari. Neæe se više odreæi svoga konja. Nije znala hoæe li se odreæi lova. A što æe biti ako joj ne budu dali da se smije?Postojalo je i krupnije pitanje pred kojim su sva druga postajala nevažna, iako ga ona nije željela priznati. Što æe biti ako ona naðe Druge, a oni je uopæe ne nijednu primiti? Neko pleme Drugih možda neæe primiti ženu koja na silu želi zadržati konja, koja hoæe iæi u lov, koja se smije. A što æe biti ako je odbiju i kad pristane da se svega odrekne? Mogla se nadati najboljemu, dok ih ne naðe. Ali što æe biti ako bude morala cijeli život provesti u samoæi?Takve su joj misli opsjedale duh od prvoga kopnjenja snijega, i bilo joj je drago što zbog nepogoda mora odgaðati odluku. Neæe povesti Njisku dok se ne oždrijebi. Znala je da se kobile ždrijebe u proljeæe. Iskusna izljeèiteljica, koja je pomogla pri mnogom dolasku djece na svijet, znala je da se to može dogoditi svakog èasa i budno je pazila na kobilu.

Nije se usudila odlaziti u lovaèke pohode, ali je èesto jahala radi vježbe.- Mislim da smo promašili taj mamutovski Logor, Tono-lan. Kao da smo otišli previše na istok - reèe Džondalar. Išlisu tragom jelenjega krda da obnove zalihe hrane.- Ja ne mislim... Pogledaj! - Odjednom su-naišli najelena velièanstvenih rogova. Tonolan pokaza plahu životinju. Pitajuæi se da li je snažni mužjak osjetio opasnost,Džondalar je oèekivao muklu riku kojom se oglašavauzbuna, ali u taj èas prema njima pojuri jedna srna. Tonolanhitnu koplje s kremenim vrškom na mamutovski naèin, dase sjeèivo zabode izmeðu rebara. Srna se odmah srušila,gotovo im je pala pred noge.Ali prije nego što su mogli dotaknuti svoju lovinu, otkriše zašto je mužjak bio onako uznemiren i zašto je srna morala naletjeti na njihovo koplje. Prema njima je jurila spiljska lavica. Grabežljivka-je izgledala pomalo zbunjena što je srna pala prije njezina napada, ali njje dugo oklijevala. Ponjušivši životinju da provjeri je li mrtva, lavica je dobro zagrizla u vrat i krenula vukuæi srnu ispod sebe.Tonolan je bio ogorèen. - Ta lavica nam je ukrala lovinu!- Ta lavica je vrebala srnu; pa ako misli da je lovinanjezina, ja se s njom ne želim prepirati.- No, ja se želim prepirati.- Ne budi smiješan - progunða Džondalar. - Spiljskojlavici neæeš oteti plijen.- Ne želim ga se odreæi tako lako.- Pusti joj ga, Tonolan. Naæi æemo drugu srnu - reèeDžondalar, pošavši za bratom koji je veæ krenuo lavièinimstopama.- Želim samo vidjeti kama je nosi. Mislim da ne živi ukrdu, jer bi drugi veæ bili na toj srni. Vjerojatno je samotnica,pa sada vuèe plijen da ga skrije od drugih lavova. Možemovidjeti kamo æe ga odnijeti. Prije ili poslije ona æe otiæi, pamožemo uzeti dio mesa za sebe.- Meni ne treba meso od lavljega plijena.- To nije njezin plijen. Ja sam ubio srnu. Još se u njojnalazi moje koplje.Uzaludno je bilo prepirati se. Slijedili su lavicu do nekog

slijepoga klanca, posuta kamenjem s litica. Èekali su i straža-rili, a onda je lavica otišla - baš kako je Tonolan prorekao. On krenu u klanac.- Tonolan, ne ulazi u klanac! Ne znaš kad æe se lavica vratiti. _- Želim samo uzeti svoje koplje, i možda malo svježeg mesa. -Tonolan doðe do ruba i spusti se niz strmu padinu u klanac. Džondalar poðe za njim, preko volje.Ejla je tako dobro poznavala istoènu stepu da joj je bila dosadna, osobito otkad je prestala loviti. Danima je vladalo sivilo i padala kiša, pa kad je osvanulo sunèano jutro, pogodno za jahanje, ona nije mogla podnijeti misao da æe opet prolaziti istim krajolikom.Pošto je uèvrstila putne košare i kolce za nosiljku, povela je konja niz strminu. Odluèila je odjahati niz dolinu umjesto da se penje u stepu. Na kraju doline opazi šljunko-vitu padinu kojom se jedanput davno uzverala da pogleda na zapad, ali sad joj se èinilo da je zemljište nesigurno za tešku kobilu. Ipak je nastavila dalje jahati, nadajuæi se da æe naæi pristupaèniji uspon na zapad. Dok je napredovala prema jugu, znatiželjno je gledala oko sebe. Nalazila se u novoj okolini i pitala se zašto prije nije jahala tim putem. Visoka litica polako se pretvarala u sve blažu strminu. Kad je ugledala plitak gaz, okrenula je Njisku i prešla na drugu stranu potoka.Krajolik je slièio na otvorenu travnatu stepu. Samo su pojedinosti bile razlièite, ali zbog toga je stepa bila zanimljivija. Jahala je dok se nije našla u malo grubljem kraju, s vrletnim klancfma i oštro odsjeèenim brežuljcima ravnih vrhova. Bila je dalje nego što je namjeravala iæi i veæ je razmišljala o povratku. Ali tada zaèu nešto što joj je sledilo krv u žilama: strašnu riku spiljskog lava i - ljudski krik.

Ejla stade, osjeæajuæi kako joj bilo šumi u ušima. Tako dugo nije èula ljudski zvuk, ali znala je još nešto. Znala je da èuje krik èovjeka od svoje vrste. Bila je toliko zaprepaštena da nije mogla razmišljati. Krik je na nju djelovao - bio je to zov u pomoæ. Ali ona se nije mogla suprotstaviti spiljskom lavu, niti mu je smjela izložiti Njisku.Kobila osjeti njezinu preneraženost i okrenu se prema klancu, iako joj to Ejla nije naredila tjelesnim dodirom. Ejla

se polako primaèe klancu, zatim sjaha i pogleda dolje. Klanac je bio slijep, samo je na drugoj strani bilo urušena kamenja. Zaèu riku spiljskog lava i ugleda njegovu crvenkastu grivu. Onda shvati da Njiska nije nervozna, i postade joj jasno.- To je Mladunèe! Njisko, to je Mladunèe!Ona štrca niz klanac, zaboravljajuæi da bi u blizini moglo biti i drugih spiljskih lavova, ne uzimajuæi u obzir da Mladunèe više nije njezin mladi drug iz spilje nego odrastao lav. Ali ona se nije bojala svoga spiljskog lava. Popela se uz oštro kamenje prema njemu. On se okrenu i zareza na nju.- Stoj, Mladunèe! - zapovjedi ona zvukom i kretnjom.On zastade naèas, ali ona se veæ nalazila kraj njega i guralaga u stranu da vidi njegov plijen. Žena je bila previšepoznata, njezino držanje previše samopouzdano da bi joj selav odupro. Pomaknuo se u stranu, kao što je uvijek èiniokad bi došla do njegove lovine da joj odere kožu ili da uzmekomad mesa za sebe. A nije bio ni gladan. Najeo se srnekoju mu je donijela lavica. Napao je samo da obrani svojepodruèje - a i tada je oklijevao. Ljudi nisu bili njegovalovina. Njihov miris bio je previše slièan mirisu žene koja gaje odgojila, mirisu majke i drugarice u lovu.Bila su dvojica, vidje Ejla. Kleknu da ih pregleda. Sada je u njoj prevladala žena koja lijeèi, ali je jednako bila zapanjena i znatiželjna. Znala je da su ljudi, iako su to bili prvi koje je vidjela otkad zna za se. Nije bila sposobna zamisliti Druge, ali èim je vidjela ovu dvojicu, shvatila je zašto joj je Oda rekla da oni slièe na nju.Odmah je znala da èovjeku tamnije kose nema spasa. Ležao je u neprirodnu položaju, vrat mu je bio slomljen. Na vratu su mu se vidjeli tragovi zubi. lako ga nije nikada vidjela, njegova smrt ju je potresla. Suze od žalosti navriješe joj na oèi. Nije ga voljela, ali je znala da je izgubila nešto neprocjenjivo. Bila je pretužna što je prvi èovjek od njezine vrste, prvi kojega je vidjela - mrtav.Željela je javno pokazati njegovu pripadnost ljudskom rodu, poèastiti ga pokopom, ali pogled na drugoga èovjeka uvjeri je da æe to biti nemoguæe. Èovjek žute kose još je disao, ali život je otjecao iz njega kroz ranu na nozi. Jedina njegova nada ležala je u brzom povratku u spilju gdje bi ga mogla lijeèiti. Nije bilo vremena za pogreb.Mladunèe onjuši èovjeka tamnije kose dok je ona nasto-

jala zaustaviti krvarenje iz noge drugog èovjeka stežuæi mu ranjeno mjesto praækom i oblutkom. Ona odgurnu lava od mrtva tijela. Znam da je mrtav, Mladunèe, ali nije za tebe, pomisli. Spiljski lav skoèi s kamenja i ode provjeriti da li se njegova srna još nalazi u velikoj pukotini gdje ju je ostavio. Poznato rezanje govorilo je Ejli da se on sprema jesti.Kad se otjecanje krvi smanjilo na polagano cijeðenje, ona zazvižda Njiski i skoèi dolje da spremi nosiljku. Njiska je bila nemirnija, i Ejla se sjeti da Mladunèe ima družicu. Pomilova i potapša kobilu da je primiri. Pregleda grubo pletenu prostirku izmeðu dva kolca koji su se vukli iza konja i zakljuèi da æe izdržati èovjeka žute kose, ali nije znala što bi s drugim uèinila. Nije ga htjela ostaviti lavovima.Kad se opet popela, opazi da je kamenje u dnu klanca prilièno nestabilno; mnogo ga se nakupilo iza veæe gromade koja ni sama nije izgledala èvrsto usaðena. Odjednom se sjeti Izina pogreba. Staru izljeèiteljicu su bili pažljivo spustili u rupu na tlu spilje, zatim na nju naslagali gomilu kamenja. Ejla odvuèe mrtva èovjeka u dno slijepoga klanca i položi ga podno litice.Mladunèe se vrati da vidi što žena radi; njuška mu je bila krvava od srne. Poðe za njom do drugoga èovjeka i onjuši ga dok ga je Ejla vukla do kamenog ruba ispod kojega je èekala uplašena kobila s nosiljkom.

- Makni mi se s puta, Mladunèe!Dok je pokušavala spustiti muškarca niz kamenje do nosiljke, njegove se vjeðe rastaviše uz bolno stenjanje, pa se opet sklopiše. Njoj je bilo drago što je bez svijesti. Bio je težak, moralo ga je boljeti to povlaèenje. Kad ga je napokon svezala na nosiljku, vratila se s kopljem do urušenog kamenja i prošla iza nesigurne gromade. Pogledala je mrtva èovjeka i osjetila žalost zbog njegove smrti. Zatim je naslonila koplje na kamenje i nijemim kretnjama Plemena obratila se svijetu duhova.Promatrala je kako Kreb, stari mog-ur, predaje Izin duh drugome svijetu uz rjeèite kretnje. Ponovila je te kretnje kad je našla Krebovo tijelo u spilji nakon potresa, iako nikad nije spoznala puno znaèenje svetih kretnji. To nije bilo važno -znala je njihovu svrhu. Zapljusnuše je uspomene i grunuše suze dok je obavljala nijemi obred za nepoznata stranca i slala ga u svijet duhova.Zatim je, služeæi se kopljem kao polugom, oslobodila

vefiku gromadu i odskoèila u stranu dok je lavina kamenja pokrivala mrtva èovjeka.Prije nego što se prašina slegla, izvela je Njisku iz klanca. Zajahala je i krenula na dugi put prema spilji. Zaustavila se nekoliko puta da pogleda muškarca, i jedanput da iskopa jestivo korijenje, iako se kidala izmeðu žurbe da što prije donese ranjenika u spilju i poèivanja radi bremenite Njiske. Odahnula je s olakšanjem kad je ugledala posljednju okuku rijeke, ali nije mogla povjerovati da je sa živim èovjekom stigla do spilje dok nije stupila na strmenitu stazu.Uvela je Njisku u spilju s nosiljkom, zatim naložila vatru da zagrije vodu prije nego što odveže onesviještena èovjeka i odvuèe ga na svoj ležaj. Skinula je opremu s kobile, podragala je od zahvalnosti, zatim prišla ljekovitu bilju i izabrala što joj treba. Prije poèetka lijeèenja duboko je udahnula i dotaknula amulet.Nije mogla dovoljno razbistriti misli da bi se obratila totemu s nekom odreðenom molbom - bila je puna neobjašnjivih tjeskoba i zbrkanih nada - ali joj je trebala pomoæ. Željela je prizvati moæi svoga totema da joj pomognu izlijeèiti toga èovjeka. Morala ga je spasiti. Što god morala èiniti, taj èovjek ne smije umrijeti.Dodala je drva u vatru i provjerila toplinu vode u kožnatoj posudi koja je visila nad plamenom. Kad je vidjela da se diže para, ubacila je latice nevena u posudu. Onda se okrenula onesviještenom muškarcu. Po kapima krvi na odjeæi znala je da ima još rana po tijelu. Morala mu je skinuti odjeæu, ali on nije nosio ogrtaè privezan remenom.Kad je bolje pogledala tražeæi naèin da ga svuèe, vidjela je da je koža rezana i šivena u komadima, da se obuhvate ruke i noge i tijelo. Pomnjivo je ispitala sastave. Prorezala mu je nogavicu kad je povezivala ranu, pa zakljuèi da je to i sada najbolji put. Još više se iznenadila kad je razrezala vanjski komad odjeæe a ispod njega našla nešto vrlo neobièno. Komadiæi školjaka, kostiju, životinjskih zubi i šarenog ptièjeg perja bili su na neki uredan naèin prièvršæeni na donju odjeæu. Je li to nekakav amulet, upita se ona. Bilo joj je mrsko da to prereze, ali drugog izlaza nije bilo. Razrezala je pažljivo, nastojeæi da što manje ošteti uzorak.Ispod ukrašena komada odjeæe nalazio se još jedan koji je pokrivao donji dio tijela. Ovijao se oko svake noge posebno i zatim se spajao i vezao remenom oko pojasa, l to

je prerezala, uvjerivši se usput da je taj èovjek doista muškarac. Skinula je usukanu praæku i nježno odlijepila promoèenu kožu od rane koja više nije krvarila.Zastala je ponovo kad je stigla do pokrivala za noge koja su takoðer bila naèinjena tako da pristaju uz oblik noge; razvezala je trake i skinula obuæu. Rana je opet poèela lagano krvariti, pa je ona brzo pregleda da ustanovi stupanj povrede. Druge rane i ogrebotine bile su površinske, ali moglo je doæi do trovanja. Ogrebotine lavljih pandži obièavale su se zagnojiti; ona je to dobro znala jer ju je Mladunèe èesto ogreblo u igri. Ali otrovanje nije sada bilo najvažnije, nego njegova noga. Tako je gotovo previdjela drugu veliku povredu - veliku oteklinu na glavi, vjerojatno od pada nakon napada. Nije znala koliko je ozbiljna ta povreda, ali nije bilo vremena da se to dozna. Iz velike rane poèela je navirati krv.Pritisnula mu je prepone dok je ispirala ranu služeæi se mekom i sipkom zeèjom kožom, umoèenom u toplu otopinu nevenovih latica. Tekuæina je raskuživala i stezala, poslije æe doæi i na manje rane. Oèistila je ranu, ispravši je izvana i iznutra. Pod dubokom rasjekotinom vidio se prerezani bedreni mišiæ. Posula je obilno ranu praškom od gera-nijeva korijena i opazila kako se krv poèinje grušati.Pritišæuæi i dalje jednom rukom prepone, Ejla ubaci kužnjakova korijena u vodu da ga opere. Zatim ga sažvaka u kašu i ispljunu u otopinu nevenovih latica pa tu tekuæinu upotrijebi kao mokri melem za otvorenu ranu. Zatvori zijev rane i namjesti presjeèeni mišiæ, ali kad odmaèe ruke, rana opet zinu a mišiæ se pomaèe.

Opet je sljubila ranu, ali je znala da se zijev neæe zatvoriti. Sumnjala je da æe èvrstim povijanjem išta postiæi, a nije željela da muškarcu krivo zarasle rana i da mu noga zauvijek ostane ošteæena. Kad bi samo mogla stalno sjediti kraj njega i držati ranu dok ne zacijeli, pomisli, osjeæajuæi bespomoænost i èeznuæi za Izom. Bila je sigurna da bi stara izljeèiteljica znala što treba uèiniti, iako se nije mogla sjetiti nikakve upute o ovakvom sluèaju.Ali se onda sjetila što joj je Iza rekla kad ju je upitala kako æe postati izljeèiteljica poput nje, kako æe je naslijediti. - Ti nisi moja prava kæi - rekla je. - Ti nemaš naše uspomene i ne možeš razumjeti što su one. - Zatim joj je objasnila da je njezina loza najviša jer su u njoj oduvijek bile najbolje

izljeèiteljice; svaka majka prenosila je na kæer sve što je znala i nauèila. Tako je Iza uèila Ejlu; možda joj nije dala sve što je znala, ali joj je pružila dovoljno, jer Ejla je imala nešto drugo. Nadarenost, rekla je Iza. - Ti nemaš uspomene, dijete, ali imaš naèin razmišljanja, naèin razumijevanja... i naèin spoznaje kako æeš drugome pomoæi.Kad bih samo mogla smisliti naèin kako da pomognem ovom èovjeku, pomisli Ejla. Tada joj pogled pade na hrpu razrezane odjeæe i nešto je privuèe. Ostavi ranjenu nogu i podiže komad kože koji je pokrivao donji dio njegova tijela. Dijelovi su bili izrezani, zatim spojeni tankom kožnom vrpcom. Pregledala je kako su spojeni i usput ih rastavila; vrpca je bila provuèena kroz rupu na jednoj strani, zatim kroz drugu rupu na drugoj strani, i dobro pritegnuta.Ona je radila nešto slièno s tanjurima od brezove kore, kad je bušila rupe i vezivala krajeve u èvor. Bi li mogla nešto slièno napraviti da zatvori ranu na njegovoj nozi? Da pritegne rubove dok ne srastu?Brzo je ustala i vratila se s neèim što je slièilo na smeð štap. Bila je to jelenja tetiva, osušena i tvrda. Okruglim kamenom Ejla brzo stuèe tetivu razvlasivši je u dugaèka bijela vlakna. Zatim usuka vrpcu od èvrstih vlakana i zamoèi je u nevenovu otopinu. Poput kože, tetiva je bila savitljiva dok je mokra, da bi se ukrutila kad se osuši. Kad je napravila nekoliko usukanih vrpci, pogleda prema noževima i svrdlima, tražeæi najbolji predmet kojim æe prosjeci rupice u èovjekovoj koži. Zatim se sjetila svežnja trijeski iz stabla u koje je udarila munja. Iza se služila takvim trije-skama za probadanje èireva, žuljeva i oteklina koje je trebalo ocijediti. One æe joj pomoæi.Oprala je krv koja je polako navirala, ali nije znala kako bi poèela. Kad je jednom trijeskom probola kožu, èovjek se pomaknuo i zastenjao. Morat æe to brzo obaviti. Probola je i drugu stranu, zatim kroz obje rupice provukla ukruæeni komad tetive, pažljivo privukla krajeve i svezala èvor. Odluèi da ne treba praviti mnogo èvorova, jer nije znala kako æe ih poslije izvuæi. Svezala je èetiri èvora po rezu i dodala još tri da drže presjeèeni mišiæ na mjestu. Kad je završila, smiješila se èudnim èvorovima, ali oni su držali -rana više nije zijevala, mišiæ se nije micao. Ako rana zacijeli bez gnojenja i upale, možda æe noga opet biti jaka.Napravi melem od bunikina korijena i omota nogu

mekom kožom. Zatim pomnjivo oèisti ostale ozljede, veæinom na desnom ramenu i prsima. Muèila ju je oteklina na glavi, ali koža nije bila ošteæena. U svježoj vodi napravi otopinu od sljezova cvijeta, namoèi meku kožu i položi je na natuèeno mjesto.Tek tada je sjela. Kad se probudi, dat æe mu lijekove, ali sada mu ništa više nije mogla pružiti. Popravi nabor na zavoju oko njegove noge i tada ga prvi put doista pogleda.Nije bio jak kao muškarci iz Plemena, ali je bio mišiæav, a noge su mu bile nevjerojatno duge. Žuta dlaka na prsima, kovrèava i gusta, pretvarala se u paperjaste dlaèice na rukama. Koža mu je bila blijeda. Tijelo mu je bilo dulje i vitkije, ali se nije mnogo razlikovalo od muškaraca koje je poznavala. Njegova mlitava muškost ležala je na mekim zlaæanim kovrèicama. Pruži ruku da dotakne tkivo, ali je zadrža. Primijeti svjež ožiljak na rebrima i još vidljivu modricu. Tek nedavno se morao oporaviti od neke ranije povrede.Tko se brinuo o njemu? Odakle je došao?Nagnu se bliže njegovu licu. Bilo je ravno kad se usporedi s licima ljudi u Plemenu. Usta su mu bila puna, ali mu se èeljusti nisu toliko isticale. Imao je jaku bradu, s rupicom. Ona dotaèe svoju bradu i sjeti se da je njezin sin imao bradu, sam on u cijelom Plemenu. Oblik nosa toga èovjeka nije se mnogo razlikovao od plemenskih noseva - povijen, uzak - samo je bio manji. Njegove sklopljene oèi bile su široko razmaknute i pomalo izboèene; zatim opazi da nema jakih lukova nad njima. Èelo mu je bilo visoko i ravno, pokriveno borama. Njezinim oèima, naviknutim da vide samo èela u Plemenu, èinilo se da je njegovo èelo preveliko. Položila je ruku na njegovo èelo, zatim na svoje - bila su ista. Kako je ona morala èudno izgledati èlanovima Plemena!Kosa mu je bila duga i ravna; dio je još bio svezan vrpcom na zatiljku, ali pretežno je bila zamršena i - žuta. Kao njezina, pomisli, samo svjetlija. Nekako poznata. Zatim se sjeti. Njezin san! Njezin san o muškarcu koji pripada Drugima! Nije mu mogla vidjeti lice, ali njegova je kosa bila žuta!Pokrila je muškarca i brzo izašla na izbojak, iznenaðena što je još dan, sunèano poslijepodne. Toliko toga se

dogodilo, toliko usredotoèene duševne, tjelesne i emocionalne

energije je trošila s takvim intenzitetom te je mislila da mora biti mnogo kasnije. Pokušala je srediti misli, nekako ih razvrstati, ali one su se zbrkano kovitlale.Zašto je toga dana odluèila jahati na zapad? Zašto je morala biti tamo baš kad je on kriknuo? l zašto se pored tolikih spiljskih lavova u stepi on sreo baš s Mladunèetom? Njezin totem ju je sigurno odveo onamo. A što je s njezinim snom o muškarcu žute kose? Je li to taj muškarac? Zašto je doveden ovamo? Nije znala kakvu æe on važnost imati u njezinu životu, ali je znala da taj život više neæe biti isti. Vidjela je lice Drugih.Osjetila je kako joj Njiska njuši ruke, pa se okrenula. Kobila je naslonila glavu na ženino rame, a žena je nju zagrlila objema rukama. Stajala je tako viseæi o poznatoj životinji, razmišljajuæi o dotadašnjem udobnom životu, strepeæi pomalo za buduænost. Zatim pomilova kobilu i osjeti micanje mladunèeta u njoj.- Ovo neæe još dugo, Njisko. Drago mi je što si mi pomogla donijeti èovjeka ovamo. Sama to ne bih mogla uèiniti.Bolje da uðem i pogledam kako mu je, pomisli, bojeæi se da mu se može nešto dogoditi ako ga makar na trenutak ostavi sama. Nije se pomaknuo, ali ona ostade kraj njega, gledajuæi ga kako diše - nije mogla odlijepiti pogleda od njega. Zatim opazi jednu nepravilnost: nije imao brade! Svi muškarci iz Plemena imali su bradu, èupavu smeðu bradu. Zar Drugi nemaju brade?Dotaèe mu lice i osjeti grubu kratku dlaku. Imao je nekakvu bradu, ali je bila tako kratka. Potrese glavom, zbunjena. Izgledao je tako mlado. Pored sve visine i mišiæa-vosti, odjednom se èinilo da je više djeèak nego muškarac.On okrenu glavu, zastenja i nešto promrmlja. Njegove su rijeèi bile nerazumljive, ali u njima je bilo nešto po èemu ona zakljuèi da bi ih mogla razumjeti. Spusti ruku na njegovo èelo, zatim na obraz, i osjeti kako mu raste ognjica. Trebalo bi da mu nekako dadem èaj od vrbove kore, pomisli, pa opet ustade.Pogleda zbirku svojih ljekovitih trava dok je uzimala vrbovu koru. Stalno se pitala zašto ih skuplja kad nema koga drugoga lijeèiti osim sebe. To joj je bila puka navika. Sad joj je bilo drago što je ustrajala. Bilo je mnogo trava koje nisu rasle u blizini spilje, ali u zbirci je uvijek imala dovoljnu kolièinu svega potrebnoga. Iza ju je uèila kako æe nepoznate biljke ispitati na sebi, za hranu i lijek, pa je i takvih primjeraka imala, iako njima nije bila potpuno zadovoljna, bar ne toliko da ih primijeni na tome Èovjeku.Osim vrbove kore uze i biljku kojoj je dobro znala svojstva i uporabu. Stabljika koja je bila više dlakava nego lisnata èinilo se da raste iz sredine široka lišæa s dva šiljka. Kad ju je ubrala, na njoj je bio grozd bijelih cvjetova koji su sada bili uvelo smeði. Brla je slièna oskorušici, pa je Ejla smatrala da spadaju u istu vrstu, ali ju je jedna izljeèiteljica u Plemenu zvala kostoberom i upotrebljavala u tu svrhu. Ejla ju je rabila za blaženje groznice, ali ju je trebalo kuhati dok ne postane gust sok, a za to je trebalo vremena. Izazivala je jako znojenje, ali je bila presnažno sredstvo i ona nije htjela da je primijeni na muškarcu - koji je oslabio zbog gubitka krvi - ako ne bude morala. Ipak je bilo bolje da bude na sve spremna.Padoše joj na um listovi lucerke. Mlado lucerkino lišæe opareno u vreloj vodi pomagalo je pri zgrušavanju krvi. Vidjela ga je u polju. A trebalo bi skuhati i dobru mesnu juhu da mu dade snage. U njoj je opet razmišljala izljeèiteljica, svladavajuæi zbrku koju je prije osjeæala. Od poèetka je u njoj lebdjela misao koja je postajala sve jaèa: Ovaj èovjek mora ostati živ.Uspjela ga je podiæi u krilo i navesti da popije nekoliko gutljaja èaja od vrbove kore. Oèi su mu treptale i nešto je mrmljao, ali se nije osvijestio. Ogrebotine i rane postale su crvene i vruæe, a noga mu je vidljivo natekla. Zamijenila mu je melem i napravila nov oblog za glavu. Tu je barem oteklina splasnula. Kad je pala noæ, njezina je zabrinutost porasla; poželjela je da vidi Kreba kraj sebe kako zove u pomoæ duhove kao što ih je zvao da pomognu Izi.Kad se potpuno smraèilo, muškarac se tresao i vrtio, izgovarajuæi neke rijeèi. Jednu je osobito upotrebljavao bez prestanka, spajajuæi je sa zvucima u kojima se osjeæala žurba upozorenja. Pomislila je da je to ime, možda ime drugog èovjeka. Srneæim rebrom koje je na kraju Mzdubla davala mu je kašu od oskorušice u malim zalogajima; bilo je to oko pola noæi. Dok se borio s gorkim okusom, oèi su mu se otvorile, ali u njihovoj dubini nije bilo traga svijesti. Lakše je bilo davati mu èaj od obiènog kužnjaka poslije toga;

èinilo se kao da želi isprati usta. Bilo joj je drago što je našla u dolini kužnjak koji olakšava bolove i uspavljuje.Bdjela je cijelu noæ, nadajuæi se da æe groznica jenjati, ali tek pred zoru je dosegla vrhunac. Kad je oprala njegovo znojno tijelo hladnom vodom i promijenila mu pokrivaèe, zaspao je mnogo mirnije. Zatim je i ona zakunjala pokraj njega.Odjednom - zurila je u jako sunèano svjetlo koje je prolazilo kroz otvor, pitajuæi se zašto se probudila. Okrenula se, vidjela muškarca, i cijeli prethodni dan joj se ukazao pred oèima. Èinilo se da je muškarac opušten i da normalno spava. Ona brzo ustade i ode na drugi kraj spilje.- Njisko - reèe s uzbuðenjem - je li ti došlo vrijeme? -Kobila nije morala odgovoriti.Ejla je pomagala pri raðanju djece, i sama je jedno rodila, ali za nju je bilo novo iskustvo pomagati pri ždrijeb-Ijenju kobile. Njiska je znala što treba raditi, ali èinilo se .da joj je draga Ejlina utješna prisutnost. Tek pri kraju, kad je ždrijebe napola izašlo, Ejla mu je pomogla da se potpuno izvuèe. Smiješila se sa zadovoljstvom kad je Njiska poèela lizati smeðu èupavu dlaku svoga ždrebeta.- To je prvi put da vidim kako netko babi kobilu - reèeDžondalar.Ejla se okrenu na zvuk i ugleda muškarca kako se oslonio na lakat i gleda je.

Dvadeseto poglavljeEjla je zurila u muškarca. Nije se mogla svladati, iako je znala da je to neuljudno. Jedno je bilo promatrati ga dok je bio bez svijesti ili u snu, a drugo i neoèekivano razlièito vidjeti ga posvema budna. Imao je plave oèi!Znala je da su njezine oèi plave: to je bila jedna od razlika na koju su je èesto podsjeæali, a vidjela ih je u odrazu na mirnoj vodi. Ali oèi u èlanova Plemena bile su smeðe. Nikada nije ni u koga drugoga vidjela plave oèi, osobito ne plave s takvim živim preljevom te je jedva mogla vjerovati da su stvarne.Te plave oèi su je opèinile; kao "da se nije mogla pomaknuti dok nije otkrila da dršæe. Tada je shvatila da izravno gleda muškarca i osjetila kako joj krv udara u lice dok je zbunjeno odvraæala pogled u stranu. Nije bilo samo nepristojno zuriti, nego žena nikada nije smjela neposredno gledati muškarca, osobito ne u stranca.Ejla pogleda u zemlju nastojeæi da se opet sabere. Što æe on pomisliti o meni! Ali ona tako dugo nije ni s kim bila u društvu, a to je bilo prvi put što vidi jednoga od Drugih, otkad pamti. Željela ga je gledati. Htjela je ispuniti oèi, upiti izgled drugog ljudskoga biæa, tako neobiènog biæa. Ali joj je takoðer bilo važno da on o njoj stekne dobro mišljenje. Nije htjela da sve krene krivim putem zbog njezinih neprikladnih znatiželjnih postupaka.- Oprosti. Nisam te htio dovesti u nepriliku - reèe on, pitajuæi se da li ju je uvrijedio ili je ona samo stidljiva. Kad mu ona ne odgovori, on se kiselo nasmiješi i shvati da je govorio zelandonskim jezikom. Prijeðe na mamutovski, pa kad ni to ne izazva nikakva odgovora, pokuša šaramu-donski.Ona ga je promatrala kriomiènim pogledima, kako su

èinile žene oèekujuæi znak muškarca da se primaknu. Ali on nije pravio kretnje, barem nijednu koju bi ona razumjela. Samo je izgovarao rijeèi. Ali nijedna rijeè nije nimalo slièila na zvukove koje proizvode ljudi iz Plemena. To nisu bili grleni i odvojeni slogovi; njegove su rijeèi tekle povezano. Nije èak mogla zapaziti gdje jedna prestaje a druga poèinje. Glas mu je stvarao dubok, ugodan, zvonak ton, ali ju je zbunjivao. Osjeæala je negdje u osnovi da bi ga morala razumjeti, a nije mogla.Èekala je da joj dade znak, dok to èekanje nije postalo neugodno. Zatim se sjetila iz svojih prvih dana što ih je provela s Plemenom da ju je Kreb morao uèiti pravilno govoriti. Rekao joj je da samo zna stvarati zvukove, i pitao se da li svi Drugi komuniciraju na taj naèin. Ali zar ovaj èovjek ne poznaje nikakve znakove? Napokon, kad je uvidjela da on neæe praviti nikakve znakove, znala je da mora naæi neki drukèiji naèin za komuniciranje s njim, ako ni zbog èega drugoga onda da se bar uvjeri da je uzeo lijek koji je za njega pripremila.Džondalar je bio izgubljen. Ništa od onoga što je rekao nije izazvalo nikakva odgovora. Pitao se da li ona uopæe èuje, ali onda se sjetio kako se brzo okrenula prema njemu kad je progovorio. Kakva èudna žena, pomisli, osjeæajuæi se nelagodno. Pogleda po spilji, vidje žuækastu ždrebicu i njezino riðe ždrijebe, pa ga obuze druga misao. Što ta kobila radi u spilji? Zašto je dopustila ženi da joj bude primalja? Nikada prije nije vidio kako se ždrijebi kobila, èak ni na ravnicama. Ima li ta žena neke posebne moæi?Sve to poèinjalo je dobivati nestvarna svojstva sna, ali ipak nije mislio da spava. Možda je još gore. Možda je ona boštvo koje je došlo po tebe, Džondalar, pomisli sa strep-njom, jer nije bio siguran da je ona blagi duh ... ako je duh. Odlaknulo mu je kad se pomakla, prilièno nesigurno, prema vatri.

Njezino je ponašanje pokazivalo nepovjerenje. Kretala se kao da ga ne želi vidjeti; podsjetila ga je na... nešto. Odjeæa joj je takoðer bila prilièno èudnovata. Èinilo se kao da je tek životinjska koža omotana oko nje i svezana vrpcom. Gdje je veæ vidio nešto slièno? Nije se mogao sjetiti.Uèinila je nešto zanimljivo s kosom. Bila joj je razdijeljena na uredne dijelove po cijeloj glavi i lijepo spletena, l prije je vidio spletene kose, iako ne na takav naèin. Nije bilo

neprivlaèno, samo je bilo neobièno. Pomislio je kako je prilièno lijepa, kad ju je prvi put pogledao. Èinilo se da je mlada - u oèima joj je bila nevinost - ali koliko je mogao prosuditi ispod ogrtaèa, imala je zrelo žensko tijelo. Kao da je izbjegavala njegov upitan pogled. Zašto, pitao se. Poèinjalo ga je zanimati - bila mu je èudna zagonetka.Nije bio svjestan daje gladan, dok ga nije razbudio miris juhe koju mu je donijela. Pokušao je sjesti, a duboka bol u desnoj nozi podsjeti ga da ima i drugih rana po tijelu. Svega je boljelo. Tada se prvi put zapitao gdje je i kako je ovamo dospio. Odjednom se sjetio kako je Tonolan išao u klanac ... rike... i najveæeg spiljskog lava što ga je ikada vidio.- Tonolan! - viknu, gledajuæi po spilji u panici. - Gdjeje Tonolan? - U spilji nije bilo nikoga osim žene. U želucumu se grèilo. Znao je što se desilo, ali nije želio povjerovati.Možda je Tonolan u nekoj susjednoj spilji. Možda se netkodrugi brine o njemu. - Gdje mi je brat? Gdje je Tonolan?Taj zvuk se uèini poznat Ejli. Je li to onako èesto ponavljao dok je uzbunjeno vikao u snu? Pretpostavljala je da pita za svoga druga, pa je oborila glavu da pokaže štovanje prema mladiæu koji je poginuo.- Gdje mi je brat, ženo? - viknu Džondalar, hvatajuæi jeza ruku i drmajuæi je. - Gdje je Tonolan?Ejlu je zapanjila njegova naglost. Snaga njegova glasa, srdžba, osujeæenje, nekontrolirani osjeæaji koje je mogla èuti u njegovu tonu i kretnjama - sve to ju je zbunilo. Muškarci iz Plemena nikada ne bi tako otvoreno pokazali što osjeæaju. Mogli su osjeæati s jednakom snagom, ali muževnost je zahtijevala samosvladavanje.U njegovim je oèima bila tuga, a po napinjanju ramena i brade vidjela je da se bori s istinom koju zna ali je ne želi prihvatiti. Ljudi meðu kojima je odrasla komunicirali su jednostavnim znakovima ruku i kretnjama. Položaj, nagib tijela, izraz lica - sve to davalo je istanèana znaèenja tvoreæi bogat rjeènik. Napinjanje nekog mišiæa moglo je znaèiti blago mijenjanje znaèenja. Ejla je znala èitati govor tijela, a gubitak voljene osobe znaèio je opæu žalost.l njezine su oèi prenosile osjeæaje, govorile su o njezinoj tuzi, o suæuti. Potresla je glavom i opet je oborila. On više nije mogao nijekati pred sobom ono što je znao. Zaboravio je na nju i ramena mu klonuše.- Tonolan ... Tonolan ... Zašto si morao stalno iæi

Dolina konja naprijed? O Božice, zašto? Zašto si mi uzela brata? - vikao je prigušenim i napetim glasom. Pokušao se oprijeti navali oèaja, prepuštajuæi se tuzi, ali nikada prije nije oæutio takvu izgubljenost. - Zašto si ga morala uzeti i ostaviti me bez igdje ikoga? Znala si da je on bio jedina osoba koju sam ikada... volio. Velika majko... On mi je bio brat... Tonolan ... Tonolan ...Ejla je razumjela bol. Ni nju nisu poštedjela njezina pustošenja, pa je tugovala s njim, želeæi ga utješiti. Ne znajuæi ni sama kako se to desilo, našla se odjednom gdje drži muškarca i ljulja ga dok on u oèajanju izvikuje isto ime. Nije poznavao tu ženu, ali bila je ljudsko biæe i samilosna prema njemu. Vidjela je njegovu nevolju i priskoèila mu upomoæ.Dok se pripijao uz nju, osjeæao je kako se u njemu raða silna snaga, kao vulkanska sila koju ništa neæe zadržati kad se jednom oslobodi. Silno je uzdahnuo i tijelo mu se žestoko zgrèilo. Iz grla su mu se otimali duboki jauci, a svaki isprekidani dah zadavao mu je strašne boli.Nikada se od djetinjstva nije prepustio takvu izljevu žalosti. Njemu nije bilo u prirodi da otkriva najdublje osjeæaje. Bili su prejaki, od najranijeg djetinjstva je nauèio da ih obuzdava - ali Tonolanova smrt iznijela je na vidjelo sve njegove duboko zakopane rane uspomene.Serenija je imala pravo, njegova je ljubav bila preteška za veæinu ljudi. Ni njegova srdžba, kad bi uhvatila maha, nije se mogla suzbiti dok se ne bi sama ispraznila. Jednom je kao djeèak u pravednoj srdžbi izazvao toliku gužvu da je nekoga ozbiljno povrijedio. Svi njegovi osjeæaji bili su prejaki. Èak je i njegova majka osjetila da ga mora držati na udaljenosti od sebe, a s tihim ponosom je gledala kako njegovi prijatelji ustuknjuju kad bi on presnažno volio, prejako se vezao uz druge, previše od njih zahtijevao. Sliène crte je vidjela u èovjeku s kojim je prije bila

sparena, kraj èijeg se ognjišta Džondalar rodio. Èinilo se da samo njegov mlaði brat može izaæi na kraj s tom ljubavlju, u smijehu je prihvatiti i veselošæu ublažiti napetost koju je izazivala.Kad ga ona više nije mogla sputavati, a cijeloj Spilji je veæ bio dozlogrdio, poslala ga je da živi s Dalanarom. Bio je to mudar potez. Kad se Džondalar vratio, nije samo bio vještu obraðivanju kremena, nego je nauèio i obuzdavati svoje osjeæaje. Postao je visok, mišiæav, izvanredno lijep muška-

rac, neobiènih oèiju i nesvjesne privlaènosti koja je bila odraz njegove dubine. Osobito su žene osjeæale da u njemu ima mnogo više nego što želi pokazati. Postao je neodoljiv izazov, ali nitko ga nije mogao nadjaèati. Koliko god su žene nastojale oko njega, nikada nisu dotakle njegove najdublje osjeæaje; koliko god su uzimale od njega, on je uvijek mogao još više dati. Brzo je znao dokle smije sa svakom od njih iæi, njegove su veze bile površne i nisu ga zadovoljavale. Jedina žena u njegovu životu koja mu je mogla biti ravna predala se drugom pozivu. U svakom sluèaju, njihova veza bi bila pogrešna.Njegova je tuga bila snažna kao i sve drugo u njegovoj naravi, ali mlada žena "koja ga je držala u naruèju upoznala je jednako veliku žalost. Izgubila je sve - više nego jedanput; osjetila je hladan dah svijeta duhova -. više nego jedanput; ipak je sve preživjela. Osjeæala je da je njegovo strasno izlijevanje tuge više nego obièno jadikovanje, i znala je po vlastitom iskustvu da æe ga to okrijepiti.Kad su njegovi razdiruæi jecaji popustili, otkrila je da je i sama dotada pjevušila ispod glasa držeæi ga. Svojim pjevušenjem je znala uspavljivati Ubu, Izinu kæer; znala je promatrati svoga sina dok su mu se oèi sklapale uz taj zvuk; a i vlastitu tugu i samoæu znala je blažiti tim istim bezglasnim tonom. Naposljetku, on se iscijedio i iscrpio, njegov stisak je popustio. Legao je i okrenuo glavu prema spiljskom zidu. Kad mu je hladnom vodom obrisala suze, sklopio je oèi. Nije htio - ili nije mogao - gledati u nju. Uskoro se njegovo tijelo opustilo, ona je znala da spava.Otišla je pogledati kako je Njiska i njezino ždrijebe, zatim izašla iz spilje. Osjeæala se takoðer iscrpljeno, ali i olakšano. Na daljem kraju izbojka je zastala, pogledala niz dolinu i sjetila se kako je tjeskobno vukla toga èovjeka na nosiljci, kako se gorljivo nadala da neæe umrijeti. Od te misli se uznemirila; osjeæala je još jaèe da taj èovjek mora živjeti. Pojurila je natrag u spilju i malo se primirila kad je vidjela da još diše. Odnijela je hladnu juhu do vatre - njemu æe trebati i druge hrane - provjerila jesu li lijekovi spremni za njega kad se probudi, pa mirno sjela na krzno pokraj njega.Nije ga se mogla dovoljno nagledati, pa mu je prouèavala lice kao da odjednom želi nadoknaditi godine èežnje za drugim ljudskim stvorenjem. Sada kad se èuðenje malo stišalo, vidjela je njegovo lice kao cjelinu, ne samo kao-

pojedinaène crte. Željela ga je dotaknuti, opipati mu obraze i bradu, osjetiti njegovo glatko èelo. Onda se zapanjila.Njegove su oèi suzile! Obrisala je suze s njegova lica; njezino je rame još bilo vlažno od njegova plaèa. Ne plaèem samo ja, pomisli. Kreb nikada nije mogao razumjeti zašto moje oèi suze kad sam tužna - nitko to nije razumio. Mislio je da su mi oèi bolesne. Ali i oèi ovog èovjeka su suzile u njegovoj tuzi. Oèi svih Drugih vjerojatno suze.Ejlu je napokon svladala iscrpljenost zbog neprospavane noæi i snažnih emocija. Zaspala je kraj njega na krznu iako je još bio dan. Džondalar se probudio u sumrak. Bio je žedan i želio je nešto piti, ali nije htio probuditi ženu. Èuo je glasanje kobile i ždrebeta, ali ih je jedva mogao vidjeti na drugom kraju spilje.Zatim je pogledao ženu. Ležala je na leðima, glava joj je bila okrenuta na drugu stranu. Mogao je vidjeti samo crte njezina vrata i èeljusti, te obris nosa. Sjetio se svog emocionalnog izljeva i bilo mu je malo neugodno, zatim se sjetio razloga svojoj tuzi. Bol je razgonila sve druge osjete. Æutio je kako mu se oèi pune, pa ih je èvrsto sklopio. Pokušavao je ne misliti na Tonolana; pokušavao je ne misliti ni na što. Uskoro je uspio zaspati i nije se probudio prije ponoæi, a tada je njegovo stenjanje probudilo i Ejlu.Bilo je mraèno; vatra se ugasila. Ejla je napipala put do ognjišta, uzela gubu i potpalu sa suha mjesta gdje je držala zalihe, zatim prihvatila kremen i ognjilo.Džondalar je opet imao ognjicu, ali je bio budan. Ipak je pomislio da je ponovo zaspao - nije mogao vjerovati da je žena tako brzo zapalila vatru. Nije èak vidio ni tinjanje žeravice kad se probudio.Dala mu je hladan èaj od vrbove kore koji je prije skuhala. Pridigao se na lakat, segnuo za èašom i popio èaj koji mu je bio gorak. Prepoznao je okus - èinilo se da svatko zna osobine vrbove kore - ali je poželio obiène pitke vode. Osjeæao je i potrebu za mokrenjem, ali nije znao kako bi joj se obratio. Uzeo je èašu iz koje je pio, preokrenuo je da joj pokaže kako je prazna, zatim ju je prinio ustima.Ona je odmah shvatila, donijela mješèiæ s vodom, napunila Èašu i stavila je pokraj njega. Voda je ugasila žeð, ali

je poveæala njegovu potrebu, pa se poèeo neugodno vrpoljiti. Po tome je mlada žena shvatila što mu je. Uzela je komad zapaljena drveta s vatre i s njim pošla u spremišni dio

spilje. Tražila je nekakvu posudu, ali je našla nešto drugo što æe jednako korisno poslužiti.Bila je napravila kamene svjetiljke - iskopala je rupe u kamenovima koje æe držati otopljenu masnoæu i stijenj od mahovine, ali se njima nije mnogo služila. Vatra je obièno davala dovoljno svjetla. Uzela je jednu svjetiljku, našla i stijenj, zatim potražila mjehure sa stvrdnutom mašæu. Kad je kraj njih opazila prazan mjehur, uzela je i njega.Pun mjehur s mašæu stavila je kraj vatre da se smekša, a prazan odnijela Džondalaru - ali mu nije znala objasniti zašto mu ga pruža. Raširila je otvor mjehura i pokazala mu ga. On je izgledao zbunjeno. Drugog izlaza nije bilo, pa ga je otkrila i gurnula mu mjehur meðu noge. Tada je shvatio i preuzeo mjehur.Osjeæao se smiješno što leži na leðima umjesto da stoji dok mokri. Ejla je vidjela kako mu je neugodno, pa se vratila k vatri da napuni svjetiljku, smiješeæi se za sebe. Nikada nije bio ranjen, pomisli, bar ne tako teško da nije mogao hodati. Nasmiješio se stidljivo kad je uzela mfehur i izašla pred spilju da ga izlije. Zatim mu ga je vratila da se njime posluži kad mu ustreba, te napunila svjetiljku mašæu i zapalila stijenj. Prinijela ju je ležaju i odgrnula pokrivaè s njegove noge.Pokušao je sjesti da vidi, iako ga je boljelo. Ona ga podupre. Kad je vidio zasjekotine na prsima i rukama, shvatio je zašto ga više boli desna strana, ali ga je najviše zabrinjavala duboka bol u nozi. Pitao se koliko je vješta ta žena. Od vrbova èaja se ne ozdravljuje.Kad je skinula melem od korijenja, zabrinuo se još više. Svjetiljka nije sjala kao danje svjetlo, ali se dobro vidjelo koliko je rana ozbiljna. Noga mu je bila natekla i pomodrila. Pogledao je bolje i uèinilo mu se da vidi èvorove koji mu drže rasjeèeno meso zajedno. Nije bio upuæen u vještinu zacjeljivanja rana. Sve donedavno nije ga to zanimalo, kao nijednog zdrava mlada èovjeka, ali se pitao da li je ikada ijedan Zelandonac nekoga sašio i sklopio mu ranu.Pomnjivo ju je gledao dok je pripremala nov melem, ovog puta od lišæa. Htio ju je upitati koje je to lišæe, htio je s njom razgovarati, htio je pokušati doznati do koje je mjere vješta. Ali ona nije razumjela nijedan jezik kojim je on progovorio. U stvari, kad je dobro razmislio, sjetio se da od nje nije èuo nikakve rijeèi. Kako može biti vidarica, ako ne

zna govoriti? Ali èinilo se da zna što èini, jer što god bilo ono što mu je metnula na nogu, ublažilo mu je bol.Opustio se - što je drugo mogao uèiniti? - i motrio je kako mu vlazi prsi i ruke. Kad mu je razvezala meku kožu na glavi, znao je da je i tu ranjen. Podigao je ruku i napipao nateklo i bolno mjesto prije nego što je ona na nj stavila nov oblog.Vratila se vatri da podgrije juhu. Promatrao ju je i nastojao proniknuti tko je ona. Kad je do njega dopro miris mesa, reèe: - To dobro miriše.Zvuk njegova glasa kao da tu nije pristajao. Nije bio siguran zašto je to tako, ali u njemu je bilo nešto više nego jednostavna spoznaja da ga ona neèe-razumjeti. Kad se sreo sa Šaramudoncima, nije razumio nijedne njihove rijeèi, kao ni oni njegove, ali govora je ipak bilo - neposrednog i željnog govora - u obostranom nastojanju da izmjenjivanjem rijeèi poènu proces sporazumijevanja. Ova žena nije poèinjala uzajamno izmjenjivanje rijeèi, a na njegove pokušaje odgovarala je samo zagonetnim pogledima. Èinilo se ne samo da ne razumije nijedan njemu poznati jezik, nego da uopæe ne želi komunicirati.Ne, pomisli na koncu. Neæe biti baš tako. Komunicirali su. Dala mu je vode kad je to poželio, donijela mu je posudu za mokrenje, iako nije znao kako je shvatila da mu treba. Nije stvorio nikakvu odreðenu misao o njihovoj komunikaciji za vrijeme tugovanja - bol u srcu bila je još previše svježa - ali je osjeæao da je komunikacija postojala i ukljuèio ju je u svoje èuðenje prema toj ženi.- Znam da me ne možeš razumjeti - reèe za pokus. Nije toèno znao što bi joj rekao, ali je osjeæao da nešto mora reæi. Kad je poèeo, rijeèi su same nadolazile. - Tko si ti? Gdje su ostali iz tvog naroda? - Nije mogao vidjeti mnogo dalje od svjetlosnoga kruga što su ga stvarale vatra i svjetiljka, ali nije vidio nikoga drugoga, niti je naslutio ikakav znak o prisutnosti drugih ljudi. - Zašto ne želiš razgovarati? - Ona ga je pogledala ali ništa nije rekla.Tada se u njegov mozak poèela uvlaèiti neka èudna misao. Sjetio se kako je prije sjedio kraj vatre u mraku s jednim vidarom, i sjetio se što je Samud govorio o stanovitim iskušavanjima kojima su se morale podvrgnuti One koje služe Majci. Nije li spominjao neka razdoblja što ih moraju provesti same? Razdoblja šutnje kad ne smiju ni s kim razgovarati? Razdoblja odricanja i posta?

- Ovdje živiš sama, je li tako?Ejla ga opet pogleda i iznenadi se što na njegovu licu vidi znakove èuðenja - èinilo se kao da je prvi put vidi. Zbog neèega ona opet postade svjesna svoje neuljudnosti, pa brzo spusti pogled na juhu. Ipak joj se èinilo da on nije svjestan njezine znatiželje. Gledao je po spilji i ispuštao neke glasove. Ona napuni zdjelu i sjede ispred njega pognute glave, dajuæi mu priliku da je potapša po ramenu i tako potvrdi njezinu nazoènost. Nije osjetila tapšanje, a kad je podigla pogled, on ju je upitno promatrao i izgovarao svoje rijeèi.On ne zna! Ne vidi što pitam. Mislim da uopæe ne razumije nijedan znak. Odjednom u njoj sinu misao. Kako æemo se sporazumijevati, ako on ne razumije moje znakove, a ja ne poznajem njegove rijeèi?Muèila ju je uspomena na dane kad ju je Kreb pokušavao nauèiti da govori, ali tada nije znala da on govori rukama. Nije znala da ljudi mogu govoriti rukama; dotada je govorila samo zvucima! Poslije je govorila samo jezikom Plemena, pa je zaboravila znaèenje rijeèi.Ali ja više nisam žena iz Plemena. Ja sam mrtva. Mene su prokleli. Nikada se više ne mogu vratiti meðu njih. Sada moram živjeti s Drugima, pa moram i govoriti onako kako oni govore. Moram ponovo nauèiti razumijevati rijeèi, moram nauèiti kako æu s njima govoriti, ili me nikada nitko neæe shvatiti. Èak kada bih našla pleme Drugih, ne"bih "mogla s njima razgovarati, pa ne bi znali što im želim reæi. Je "li me zbog toga moj totem naveo da se zaustavim? Dok ovaj èovjek ne doðe? Da me on nauèi govoriti? Odjednom se stresla, kao da joj je hladno, ali propuha nije bilo.Džondalar je i dalje postavljao pitanja na koja nije mogao oèekivati odgovor, tek toliko da èuje vlastiti glas. Žena mu nije nièim uzvraæala, a njemu se èinilo da zna razlog tome. Mislio je da je ona u Majèinoj službi, ili se priprema da to postane. Tako je dobio odgovor na mnoga pitanja: vještina lijeèenja, njezina moæ nad konjima, zašto živi sama i ne želi s njim razgovarati, možda èak i to što ga je našla i donijela u svoju spilju. Pitao se gdje se nalazi, ali to još nije bilo važno. Sretan je što je ostao na životu. Ipak ga je muèilo još nešto što je rekao Šamud.

Da je obratio pažnju na rijeèi starog sjedokosog izljeèi-telja, znao bi da æe Tonolan poginuti; ali mu je isto tako reèeno da se pridruži bratu, jer æe ga Tonolan odvesti onamo kamo nikada inaèe ne bi stigao. Zašto li je ovamo doveden?Ejla je pokušavala smisliti naèin kako bi poèela uèiti njegove rijeèi, pa se sjetila kako je poèela s Krebom - prvo je nauèila zvukove imena. Ukoèila se, pogledala ravno u njegove oèi, kucnula se u grudi i rekla: - Ejla.Džondalarove se oèi širom otvoriše. - Tako, napokon si odluèila progovoriti! Je li to tvoje ime? - pokaza prstom na nju. - Ponovi.- Ejla.Imala je èudnovat izgovor. Dva dijela rijeèi bila su presjeèena, oba izgovorena stražnjim dijelom grla kao da ih guta. Èuo je mnogo jezika, ali nijedan nije bio slièan zvucima koje je ona izgovorila. On ih nije mogao izreæi, ali je pokušao s" najbližim sliènim zvucima: - Aaai-la.Ona gotovo nije mogla prepoznati zvukove kojima je on izgovorio njezino ime. Neki èlanovi plemena takoðer su ga teško izgovarali, ali nitko tako èudno kao on. On je zvukove spajao, prvi slog je podizao, a drugi spuštao. Nije se mogla sjetiti da je ikada ikoga èula gdje tako izgovara njezino ime, ali joj se èinilo da baš tako treba biti. Stoga je pokazala prema njemu i nagnula se u oèekivanju.- Džondalar - reèe on. - Ja se zovem DžondalarZelandonac.To je bilo previše; uopæe ga nije mogla slijediti. Potresla je glavom i opet pokazala prema njemu. Vidio je kako je zbunjena.- Džondalar - reèe on, zatim sporije: - Džondalar.Ejla se muèila nastojeæi da i njezina usta stvaraju zvukove na isti naèin. - Dju-da - to je bilo najbliže što se mogla primaknuti izgovoru njegova imena.Vidjelo se da ima poteškoæa s izgovaranjem pravih zvukova, ali se nije moglo reæi da se ne trsi. Pitao se nije li joj nešto u ustima deformirano što je prijeèi u izgovoru. Da li zbog toga ne govori? Zbog toga što ne može? On opet izgovori svoje ime, polagano, naglašavajuæi svaki glas što je jasnije mogao, kao da govori djetetu ili nekom umno zaostalom èovjeku: - Džon-da-lar... Džonnn-daa-larrr.- Don-da-laa - pokuša ona opet.

- Mnogo bolje - reèe on, klimajuæi potvrdno i smiješeæise. Ovoga se puta zaista potrudila. Više nije bio siguran uispravnost svog zakljuèka da se ona priprema za Majèinuslužbu. Nije mu se èinila dovoljno bistrom, l dalje sesmiješio i klimao potvrdno glavom.On pravi sretno lice! Nikada se nitko u Plemenu nije smiješio na taj naèin, osim Darka. Njoj se to na njezinu sinu èinilo posve prirodnim, a sada to i ovaj èovjek èini.Njezin iznenaðeni pogled bio je tako smiješan da se Džondalar morao prisiliti da zatomi smijeh, ali smiješak mu je bio sve jaèi a iz oèiju mu je izbijalo veselje. To je bilo zarazno. Ejlina se usta saviše u kutovima, pa kad je on ohrabri svojim smiješkom, ona mu odgovori punim, širokim, radosnim osmijehom.- Oh, ženo - reèe Džondalar. - Možda ne govorišpreviše, ali si krasna kad se smiješiš! - Muškost u njemupoèela ju je gledati kao ženu, kao vrlo privlaènu ženu, i onju je na taj naèin promatrao.Nešto je bilo drukèije. Smiješak je i dalje titrao na njegovu licu, ali oèi... Ejla opazi da su mu oèi pri svjetlu vatre duboko ljubièaste, i da u njima ima nešto više od veselosti. Nije znala što se to dogaða s njegovim pogledom, ali tijelo joj je osjeæalo. Ono je prepoznalo poziv i odgovorilo istim porivom, draškavim osjeæajem u nutrini koji je oæutjela dok je promatrala Njisku i riðega ždrijepca. Oèi su mu bile tako snažne da se morala silom okrenuti na drugu stranu. Petljala je oko njegova pokrivaèa, zatim uzela zdjelu i ustala, izbjegavajuæi mu oèi.- Mislim da si stidljiva - reèe Džondalar, ublaživšiupornost svoga pogleda. Podsjetila ga je na djevojku prijePrvih obreda. Osjeæao je blagu ali naglu želju koja ga jeuvijek prožimala za djevojkom u vrijeme obreda i napetost ubokovima. Ali ga je osvijestila bol u desnom bedru. - Sve jeu redu - reèe s kiselim smiješkom. - Ionako nisam sposoban.Spustio se na ležaj, gurajuæi u stranu i izravnavajuæi krzna koja mu je dala za naslon; osjeæao je tešku iscrpljenost. Boljelo ga je tijelo, a kad se sjetio zašto ga boli, zaboljelo ga je još više. Nije se želio sjeæati ni razmišljati. Želio je sklopiti oèi i zaboraviti, potonuti u zaborav koji æe mu dokrajèiti sve boli. Osjetio je dodir na ruci, otvorio oèi i vidio Ejlu s èašom tekuæine. Popio je što mu je pružila i

uskoro osjetio kako mu bolovi uminjuju i kako ga svladava drijemež. Dala mu je nešto za umirenje, znao je to i bio joj je zahvalan, èudeæi se kako je shvatila što mu treba iako on nije ni rijeèi prozborio.Ejla je vidjela bolnu grimasu na njegovu licu i znala je jaèinu bolova. Bila je iskusna vidarica. Taj opojni napitak je pripremila još prije nego što se probudio. Promatrala je kako mu se izravnavaju bore na èelu i kako mu se opušta tijelo, zatim je ugasila svjetiljku i zapretala vatru. Prostrla je krzno pokraj njega, ali san joj nije dolazio na oèi.Pri sjaju zapretane žeravice krenula je prema izlazu, zatim èula tiho Njiskino rzanje i pristupila joj. Bilo joj je drago kad ju je našla kako leži. Bila se uznemirila zbog èudnog muškarèeva mirisa kad se oždrijebila. Sad je legla -to znaèi da je prihvatila njegovu prisutnost. Ejla sjede ispred Njiske tako da joj može milovati njušku i èešati je oko ušiju. Ždrijebe je ležalo kraj materinih sisa i odjednom postalo znatiželjno. Guralo se izmeðu njih. Ejla je i njega milovala i èešala, zatim ispružila prste. Osjetila je sisanje, ali Ždrijebe je brzo odustalo kad je uvidjelo da iz njih ništa ne curi. Njegovu potrebu za sisanjem zadovoljavala je kobila.On ti je divno mladunèe, Njisko, i narast æe jak i zdrav, kao što si ti narasla. Sad imaš nekoga tko je slièan tebi, a i ja imam. Teško je povjerovati. Poslije toliko vremena, nisam više sama. Neoèekivane suze grunuše joj na oèi. Koliko mnogo, koliko mnogo mjeseci je prošlo otkad su me pro-kleli, otkad nikoga nisam vidjela. A sad je netko ovdje. Èovjek, Njisko. Muškarac, jedan od Drugih, a mislim da æe ostati na životu. Obrisala je suze nadlanicom. l njegove su oèi suzile, i smiješio mi se. Ja sam mu uzvratila smiješak.Ja sam jedna od Drugih, baš kako je Kreb rekao. Iza mi je rekla da naðem nekog od svojih, da naðem svoj par.

Njisko! Je li on moj par? Je li ovamo stigao radi mene? Je li mi ga doveo moj totem?Mladunèe! Mladunèe mi ga je dalo! Bio je odabran, baš kao što sam i ja odabrana. Iskušan i obilježen, preko Mladunèeta, preko spiljskog laviæa kojeg mi je dao moj totem. Sad je i njegov totem Spiljski lav. To znaèi da može biti moj par. Muškarac s totemom Spiljskog lava bio bi dovoljno jak za ženu s totemom Spiljskog lava. Mogla bih imati još djece.Ejla se namršti. Ali djecu zapravo ne stvaraju totemi. Znam da je Braud zaèeo Darka u meni kad je svoj organ metnuo u mene. Djecu zaèinju muškarci, ne totemi. Don--da-laa je muškarac...Odjednom se Ejla sjetila njegova organa, ukoèena od potrebe za mokrenjem, i sjetila se njegovih plavih oèiju koje su je dovodile u nepriliku. Osjetila je èudno udaranje bila u sebi i nemir. Zašto je obuzimaju ti èudni osjeæaji? Poèeli su kad je promatrala Njisku i riðega ždrijepca...Riði ždrijebac! A ona sada ima riðe Ždrijebe. Onaj ždrijebac ga je zaèeo u njoj. Don-da-laa bi mogao zaèeti dijete u meni. Mogao bi biti moj par...A što æe biti ako me ne želi? Iza je rekla da muškarci to èine ako im se žena sviða. Veæina muškaraca. Braud me nije volio. Ne bi mi bilo mrsko kad bi Don-da-laa... Ona odjednom pocrvenje. Ja sam tako velika i ružna! Zašto bi on poželio da mi to uèini? Zašto bi me htio za družicu? Možda veæ ima družicu. A što æe biti ako htjedne otiæi?Ne može otiæi. Mora me nauèiti kako se izgovaraju rijeèi. Bi li ostao kad bih mogla razumjeti njegov govor?Nauèit æu njegove rijeèi. Sve æu ih nauèiti. Tada æe možda ostati, èak ako sam velika i ružna. Sada ne može otiæi. Predugo sam bila sama.Ejla poskoèi, gotovo u panici, i izaðe iz spilje. Crna boja se pretvarala u baršunastu modrinu; noæ je bila na izmaku. Promatrala je kako se poèinju isticati stabla i poznati obrisi na obzorju. Poželjela je uæi i opet pogledati muškarca, ali se odrvala želji. Zatim se sjeti da mu spremi nešto svježe za doruèak te htjede uæi po praæku.Možda mu neæe biti drago što lovim? Veæ sam odluèila da neæu nikome dopustiti da me u tome sprijeèi, sjeti se, ali ipak nije ušla u spilju. Umjesto toga sišla je k rijeci, svukla se i okupala. To joj je posebno prijalo - kao da joj je razgonilo uskovitlane osjeæaje. Nakon proljetnog povodnja njezino omiljeno mjesto za ribolov nije više postojalo, ali je otkrila drugo mjesto nizvodno, pa se uputi u tome pravcu.Džondalar se probudio na miris jela koje ga je podsjetilo koliko je gladan. Poslužio se mjehurom da se pomokri, pa se pridigao da pogleda oko sebe. Žene nije bilo, a ni kobile ni ždrebeta, ali njihovo mjesto jedino je podsjeæalo na nekakav

ležaj; u spilji je bilo samo jedno ognjište. Žena je živjela sama, osim konja, a konji se nisu mogli smatrati ljudima.Ali - gdje su onda ljudi? Ima li drugih spilja u blizini? Nalaze li se na dalekom lovaèkom pohodu? U spremišnom dijelu spilje vidjele su se zalihe, kože i krzna, sušeno bilje, meso, ostala hrana - svega dovoljno za veliku Spilju. Je li to samo za nju? Ako živi sama, što æe joj tolike zalihe? l tko ga je ovamo donio? Možda su ga njezini ljudi donijeli i ostavili s njom.Tako æe biti! Ona je njihova izljeèiteljica, pa su me ovamo donijeli da se za mene brine. Premlada je - barem mi se tako èini - ali je sposobna. O tome nema dvojbe. Ovamo je vjerojatno došla da se podvrgne nekoj kušnji, da razvije neke posebne vještine - možda sa životinjama - a njezini suplemenici su me našli, pa kad nikoga drugog nije bilo, ostavili su me njoj. Vjerojatno ima osobite moæi kad tako vlada životinjama.Ejla ude u spilju, noseæi suh i izbijeljen tanjur od zdjeliène kosti sa svježe peèenom pastrvom. Nasmiješi mu se, iznenaðena što ga vidi budna. Spusti ribu, zatim namjesti krzna i podboèi ga prostirkama od kože da mu bude udobnije sjediti. Najprije mu je dala èaj od vrbove kore, da mu smanji ognjicu i ublaži bolove. Zatim mu metnu tanjur u krilo, izaðe iz spilje i vrati se sa zdjelom kuhana žita, svježe oguljenim stapkama èešljike i divljeg peršina, te prvim jagodama.Džondalar je bio dovoljno gladan da bi sve jeo, ali nakon prvih zalogaja poèe sporije jesti da bi uživao u okusu. Ejla je od Ize nauèila sve o travama, ne samo o njihovoj ljekovitosti nego i ukusnosti u jelu. Njezine spretne ruke oplemenile su i pastrvu i žito. Svježe stapke bile su hrskave i mlade, a šumske jagode, iako ih je bilo malo, pružale su slast koju su dobile samo od sunca. To ga se duboko dojmilo. Njegova majka je bila na glasu kao vrsna kuharica, pa je znao cijeniti vještinu spremanja jela, iako zaèini nisu bili isti.

Ejli je bilo drago što on uživa u jelu. Kad je sve pojeo, donijela mu je èašu metvièina èaja i spremila se da ga previje. Skinula mu je oblog s glave. Otok je splasnuo, ostala je samo mala povreda. Rane na prsima i rukama su zacjelji-vale. Možda æe mu ostati ožiljci, ali neæe biti osakaæen. Brinula ju je noga. Hoæe li ozdraviti kako treba? Hoæe li se

moæi na nju potpuno oslanjati? Hoæe li mu imalo biti od koristi? Ili æe ostati bogalj?Skinula je melem s rane i odahnula videæi kako su listovi divljeg kupusa smanjili gnojnost, kako se i nadala. Stanje se sigurno poboljšalo, iako se ništa nije moglo reæi o tome što æe na koncu biti s nogom. Èinilo se da joj je uspjelo zašiti rane tetivama. Uzevši u obzir velièinu rane, noga je slièila na svoj prvobitni oblik, premda æe na njoj ostati velike brazgotine i možda neka deformacija. Bilo joj je drago što stvari kreæu nabolje.Tada je Džondalar zapravo prvi put pogledao nogu, i nije se obradovao. Bila je u mnogo težem stanju nego što je mislio. Prenerazio se i nekoliko puta progutao pljuvaèku. Mogao je vidjeti što je Ejla pokušavala postiæi svojim èvorovima. Možda æe od toga biti neke koristi, ali tko zna hoæe li ikada više prohodati uspravno.Obratio joj se i upitao je gdje je nauèila viðati rane, ne oèekujuæi odgovora. Razumio ju je kad je izgovorila svoje ime, ali ništa više. Ona ga je htjela zamoliti da je nauèi što znaèe njegove rijeèi, ali nije znala kako bi to uèinila. Izašla je po drva za vatru, osjeæajuæi se smeteno. Žudjela je nauèiti kako se govori, ali kako æe uopæe poèeti?On je razmišljao o jelu koje je upravo pojeo. Tko god se pobrinuo za njezinu opskrbu, imala je svega u izobilju i znala je kako æe se brinuti o sebi. Jagode, stapke i pastrve-sve je to bilo svježe. Žito je moralo biti skupljeno prošle jeseni, to znaèi da je preteklo od zimske zalihe. To je svjedoèilo o dobru planiranju; da se izbjegne glad u kasnu zimu ili rano proljeæe. To je takoðer znaèilo da je podruèje dobro poznato, pa je odabrano za dulje stanovanje. Bilo je i drugih znakova koji su govorili da je spilja veæ dugo u uporabi: crna èaða oko rupe za dim i dobro nabijeno tlo.Imala je dovoljne zalihe hrane i opreme, ali pobliže ispitivanje mu je otkrilo da nigdje nema rezbarija ni ukrasa, ili su pak vrlo primitivni. Pogledao je drvenu èašu iz koje je pio èaj. Ali nije grubo naèinjena, zapravo. Èak je vrlo fino naèinjena, pomisli. Èaša je bila naèinjena od kvrge, sudeæi prema godovima. Kad ju je Džondalar bolje prouèio, uèinilo mu se da je èaša naèinjena tako da se najbolje iskoristi oblik prema rasporedu godova. U tim krivuljama i èvorovima nije bilo teško zamisliti njušku neke životinjice.

Je li to namjerno napravila? Vrlo domišljato. To mu se više svidjelo nego mnogi ukrasi što ih je viðao na rezbarijama.Èaša je bila duboka, simetrièna, sa savijenim rubom koji je bio gladak i tanak. Ni iznutra se nisu vidjele brazde. Teško je obraditi kvrgav komad drveta; za ovu èašu je trebalo mnogo dana rada. Što ju je dulje promatrao, to je više spoznavao da je èaša nesumnjivo izvanredan primjerak rezbarstva, iako njezina jednostavnost vara u prvi mah. Martoni bi se to svidjelo, pomisli, sjeæajuæi se majèine vještine da i najobiènije posude spremi na zgodan naèin. Bila je nadarena da vidi ljepotu u jednostavnim stvarima.Pogledao je Ejlu kad je ušla s naramkom drva i potresao glavom videæi kako joj je primitivan ogrtaè. Zatim uoèi prostirku na kojoj je ležao. Poput njezina ogrtaèa, bila je to samo koža, omotana oko svježa sijena i položena u plitak rov. Izvukao je jedan kraj prostirke da ga bolje prouèi. Vanjski rub je bio tvrd, još je s njega visilo nekoliko jelenjih dlaka, ali je koža bila vrlo savitljiva i baršunasto meka. Unutrašnja i vanjska vlakna bila su ostrugana zajedno s dlakom. Ali još više su ga zaèudila njezina krzna. Jedno je bilo raširiti i napraviti kožu kad joj se odstrane vlakna da bude meka, ali je druga stvar, mnogo teža, obraditi krzno kojemu se sastruže samo unutrašnja strana. Krzna su obièno bila kruta, ali ova krzna na ležaju bila su meka kao koža. Bilo je neèeg poznatog u dodiru, u toj mekoæi, ali se nije mogao sjetiti zašto mu se tako èini.Nikakvih rezbarija ni ukrasa na opremi, a sve naèinjeno s najveæom vještinom, pomisli. Kože i krzna obraðeni savršeno, a ništa nije izrezano ni skrojeno da pristane po obliku, ništa sašiveno, nigdje zrnaca, ni perja, ni boje, niti ikakva uresa. A ona mu je spojila i zašila ranu na nozi. Bile su to neobiène nedosljednosti, žena mu je postajala sve veæom tajnom.Džondalar je promatrao Ejlu kako se sprema naložiti vatru, ali zapravo nije dovoljno pozorno gledao, jer je mnogo puta vidio kako se pali vatra. Èudio se, doduše, zašto nije donijela žeravicu od vatre na kojoj je ispekla pastrvu, a onda je pomislio da se ugasila. Tada je odjednom postao svjestan da je žena vrlo brzo uzela gubu, udarila kamenom o kamen i dobila plamen. Dogodilo se to tako brzo da je vatra veæ gorjela kad je on postao svjestan Ejlinih kretnji.

- Velika majko! Kako si tako brzo upalila tu vatru? -Nejasno se sjeæao da je i prošle noæi hitro zapalila vatru, alije mislio da je stekao pogrešan dojam.Ejla se na njegovo èuðenje okrenula s upitnim pogledom.- Kako si upalila tu vatru? - upita je ponovo, sjedajuæina ležaju. - Oh, Božice! Ona ne razumije nijedne mojerijeèi. - Ispružio je ruke prema njoj od jada. - Znaš li uopæešto si uèinila? Doði, Ejla - reèe i pozva je klimanjem glave.Ona mu se odmah primaèe; bilo je to prvi put da ga vidi kako se služi kretnjama ruku u neku svrhu. Bio je silno zabrinut zbog neèega, pa se ona napela i usredotoèila na njegove rijeèi, želeæi da nešto shvati.- Kako si upalila tu vatru? - upita on opet, izgovarajuæirijeèi sporo i pomnjivo kao da æe joj time na neki naèinomoguæiti razumijevanje; i upravi ruke prema vatri.- Va...? - pokuša ona ponoviti njegovu posljednjurijeè. Nešto je bilo važno. Drhtala je od koncentracije,prisiljavala je vlastitu volju da ga nekako razumije.- Vatra! Vatra! Da, vatra! -viknu on, pokazujuæi premaplamenovima. - Znaš li ti što bi moglo znaèiti da se vatratako brzo zapali?- Vatr...?- Da, kao ono tamo - reèe on i opet pokaza prstomprema ognjištu. - Kako si je upalila?Ona ustade, priðe ognjištu i pokaza upaljeno drvo. -Vatr? - reèe.On duboko uzdahnu i pade na krzna, spoznavši odjednom da je pokušava prisiliti da shvati rijeèi koje ne zna. -Žao mi je, Ejla, oprosti. Bilo je to glupo od mene. Kako mi možeš reæi što si uèinila, kad ne znaš što te pitam?Napetost je prošla. Džondalar je sklopio oèi osjeæajuæi iscrpljenost i osujeæenje, ali Ejla je bila ushiæena. Imala je rijeè. Samo jednu, ali to je bio poèetak. Kako æe sada nastaviti uèenje? Kako æe mu reæi da joj kaže druge rijeèi, da joj pokaže kako se što zove?- Don-da-laa...? - On otvori oèi. Ona opet uperi prstprema ognjištu. - Vatr?- Vatra, da, to je vatra - reèe on i potvrdi glavom.Zatim opet sklopi oèi; bio je umoran, pomalo se osjeæaoglupo što se toliko uzbudio, a boljelo ga je tijelo i duša.Njega ne zanima. Kako da mu nešto priopæi? Osjeæala se

zbunjeno, bila je ljuta što ne može smisliti nikakav naèin da mu rekne što želi od njega. Pokuša još jedanput.- Don-da-laa. - Èekala je dok ponovo nije otvorio oèi.- Vatr...? - rekla je s nadanjem u oèima.Što to ona želi? U Džondalaru se razbudi znatiželja. -- Što hoæeš reæi o vatri, Ejla?Osjetila je da je nešto pita, vidjela je to po položaju ramena i izrazu lica. Obraæa pažnju na nju. Ona pogleda oko sebe, pokušavajuæi smisliti neki naèin da mu priopæi svoju želju, pa opazi drvo pokraj vatre. Uze cjepanicu, prinese je njemu i zadrža je u zraku s oèima punim nade.Njegovo se èelo nabra od razmišljanja, zatim postade glatko jer mu se uèini da je napokon poèeo shvaæati. - Želiš znati kako se to zove? - upita, "èudeæi se njezinu iznenadnom zanimanju za uèenje jezika, kad se prije èinilo da uopæe ne želi govoriti. Govoriti! Pa ona ne pokušava s njim razmijeniti jezik, ona pokušava govoriti! Je li zbog toga tako šutljiva? Jer ne zna kako se govori?On dotaèe drvo u njezinoj ruci. - Drvo - reèe.Njezina se pluæa isprazniše; nije ni znala da zadržava dah. - De-o...? - pokuša izgovoriti.- Drvo - reèe on polagano, mièuæi pretjerano usnamada što jasnije izgovori rijeè.- Dr-o - reèe ona, pokušavajuæi oponašati njegovausta.- Veæ je bolje - reèe on i klimnu.Srce joj je žestoko udaralo. Je li razumio? Opet je žurno nešto potražila da nastavi uèenje. Pogled joj je pao na

èašu. Uzela ju je i pružila prema njemu.- Pokušavaš li me navesti da te uèim govoriti?Ona nije razumjela, potresla je glavom i opet pružila èašu prema njemu.- Tko si ti, Ejla? Odakle dolaziš? Kako možeš uèiniti...kako možeš sve to uraditi, a ne znaš govoriti? Ti si zagonetka, ali ako išta želim doznati o tebi, moram te nauèitikako se govori.Sjela je na krzno kraj njega i tjeskobno èekala, držeæi i dalje èašu. Bojala se da æe pokraj tolikih svojih rijeèi zaboraviti onu koja nju zanima. Opet mu pruži èašu.- Što želiš, "piti" ili "èaša"? Mislim da nije važno. -Dotaknuo je posudu koju je držala i rekao: - Èaša.- Èaa - odgovori ona i nasmiješi se s olakšanjem. Džondalar e htio razraditi pojam. Dohvatio je mijeh s vodom koji je ostavila kraj njega i nalio malo vode u èašu -Voda - reèe joj.- Odaa.- Pokušaj još jedanput: "voda" - ohrabri je- Vodaa.Džondalar klimnu, zatim prinese èašu ustima i malo otpi. - Piti - reèe. - Piti vodu. P!ti i °d?°!fori ona P°sve Jasno sa"io što je malo progutala kraj rijeèi. - Piti vodaa.

Dolina konja

Dvadeset prvo poglavlje- Ejla, ne mogu više izdržati u ovoj spilji. Pogledaj kako sunce sja. Znam da sam dovoljno izlijeèen da se mogu malo kretati, bar ispred spilje.Ejla nije razumjela sve što je Džondalar rekao, ali je znala dovoljno da shvati njegovu pritužbu - i da s njim suosjeæa. - Èvorovi - reèe dotaknuvši jedan šav na rani. -Rasijeæi èvortove. Sutra vidjeti nogu.On se nasmiješi kao da je pobijedio. - Presjeæi æeš èvorove, pa sutra mogu izaæi iz spilje.Bez obzira na jeziène poteškoæe, Ejla nije htjela popustiti. - Vidiš - reèe naglašeno. - Ejla pogledati... - Borila se da se izrazi s ogranièenim sredstvima. - Noga nije zdrava, Don-da-laa ne ide van.Džondalar se opet nasmiješi. Znao je da je precijenio znaèenje njezinih rijeèi, nadajuæi se da æe i ona s njim izaæi, ali mu je bilo drago što nije nasjela njegovoj zamci i što je uporno željela biti jasna. Možda neæe sutra izaæi iz spilje, ali to je znaèilo da æe ona napokon poèeti brže uèiti.Poduèavanje u govoru postalo je izazov za njega, i radovao se njezinu napredovanju, iako je bilo neravnomjerno. Zanimao ga je naèin kako ona uèi. Opseg njezina rjeènika veæ je bio zapanjujuæe velik; èinilo se da može smjesta zapamtiti svaku rijeè koju pred njom izgovori. Proveo je velik dio jednog popodneva govoreæi joj rijeèi za sve pojmove kojih se mogao sjetiti, ili koje ga je ona pitala, a kad su završili, ponovila ih je sve s toènim asocijacijama. Ali izgovor joj je teško išao. Neke glasove nije mogla toèno izgovoriti, bez obzira na to koliko se trudila, a trudila se vrlo mnogo.Ipak mu je bio drag njezin naèin govora. Glas joj je bio dubok i ugodan, naglasak èudnovat. Odluèio je da je neæe

muèiti ispravljanjem pogrešnog slaganja rijeèi. Toèan govor može doæi poslije. Prava borba je poèela kad su napredovali dalje od rijeèi koje su oznaèavale odreðene stvari ili radnje, l najjednostavniji apstraktni pojmovi predstavljali su velike probleme - željela je posebnu rijeè za svaki preljev boje, i teško joj je bilo shvatiti da se tamna zelena boja bora i svijetla zelena boja vrbe opisuju istom opæom rijeèju zelen. Kad je shvatila apstrakciju, èinilo se da joj je to došlo kao veliko otkriæe, ili kao uspomena na nešto što je odavno bila zaboravila.Jedanput je pohvalno govorio o njezinu izvanrednom pamæenju, ali ona je to teško razumjela ili mu možda nije povjerovala.

- Ne, Don-da-laa. Ejla ne pamti dobro. Ejla pokušava, mala djevojka Ejla nema pamæenje... nema dobro pamæenje. Pokušava, pokušava, cijelo vrijeme pokušava.Džondalar potrese glavom, želeæi da njegovo pamæenje bude dobro kao njezino, ili da mu želja za uèenjem bude tako jaka i uporna. Mogao je vidjeti kako svakog dana napreduje, iako nikad nije bila zadovoljna. Ali kako se proširivala njihova moguænost komuniciranja, tako se tajna oko nje produbljivala. Sto je više o njoj doznavao, to je na više novih pitanja trebalo odgovoriti. Bila je na neki naèin nevjerojatno spretna i pametna, a u drugim, stvarima potpuno bezazlena i neupuæena - on nikad nije znao što bi oèekivao. Neke njezine sposobnosti - kao paljenje vatre -bile su naprednije od svega što je u životu vidio, a neke su joj bile tako primitivne da nije mogao povjerovati.Ipak o jednoj stvari nije bilo sumnje: bili njezini suplemenici blizu ili ne, ona je bila posvema sposobna da se brine sama za sebe. l za njega, pomisli, dok ga je otkrivala da mu pogleda nogu.Ejla je imala pripremljenu otopinu za raskuživanje, ali je bila nervozna kad je kušala odstraniti èvorove koji su spajali rasjeèeno meso. Nije mislila da æe se rana otvoriti - izgledalo je da dobro zacjeljuje - nego nikada prije to nije radila pa nije bila sigurna. Veæ nekoliko dana je razmišljala kako æe ukloniti èvorove, ali tek ju je Džondalarova pritužba potakla da donese odluku.Mlada žena se nagnu nad ranu, promatrajuæi pomnjivo èvorove. Pažljivo povuèe jedan kraj svezane jelenje tetive. Koža se uz nju prilijepila i micala se zajedno s njom. Ejla se-

upita nije li predugo èekala, ali sad je bilo prekasno o tome brinuti. Držala je prstima èvor, zatim najoštrijim nožem, kojim se nikada nije služila, odsijeèe tetivu toèno uz èvor. Povuèe nekoliko puta i uvjeri se da izvlaèenje neæe iæi lako. Napokon zagrize zubima èvor i naglim ga trzajem izvuèe iz rane.Džondalar se lecnu. Njoj je bilo žao što mu nanosi bol, ali rana se nije otvorila. Tanki mlaz krvi pokaza na kojem se mjestu koža malo povrijedila, ali mišiæi i meso bili su zajedno. Mala bol je bila neznatna cijena za tako dobro zacjelje-nje. Izvukla je ostale èvorove najspretnije što je mogla, dok je Džondalar stezao zube i stiskao šake da ne jekne pri svakom izvlaèenju. Primakli su se oboje rani da vide rezultat.Ako ne bude pogoršanja, pomisli Ejla, pustit æu ga daje optereti i da izaðe iz spilje. Uze nož, zdjelu s otopinom i htjede ustati. Džondalar je zaustavi.- Daj mi da vidim taj nož - reèe pokazavši ga. Ona muga pruži i zastade dok ga je on razgledao. - Naèinjen jekalanjem! - uskliknu on. - Nije èak ni oštrica. Vješto jeobraðen, ali tehnika je vrlo primitivna. Nema èak ni drška;tek je malo istupljen s druge strane da te ne ozlijedi. Gdje siovo dobila, Ejla? Tko ga je napravio?- Ejla napravila.Znala je da on govori o kvaliteti i obradi, i htjela mu je objasniti da nije vješta kao Drug, ali je ipak uèila od najboljeg majstora u Plemenu. Džondalar je pomnjivo prouèavao nož i kao da mu se èudio. Ona je htjela raspravljati o korisnosti tog oruða, o svojstvima kremena, ali nije mogla. Nije imala rijeèi za to, niti je znala kako se izražavaju pojmovi. Bilo joj je neugodno.Željela je s njim razgovarati, o svemu. Tako dugo nije imala nikoga kraj sebe, ali nije bila svjesna koliko joj je nedostajalo društvo dok nije došao Džondalar. Osjeæala se kao da je preda nju iznesena gozba, a ona gladuje i želi jesti, ali smije samo okusiti jelo.Džondalar joj vrati nož, tresuæi glavom u èudu. Bio je oštar, jamaèno zgodan, ali je još više razbudio njegovu znatiželju. Bila je vješta kao najbolji izljeèitelj, služila se naprednom tehnikom - kao što su èvorovi na rani - a imala je tako primitivan nož. Samo kad bi je mogao pitati o tome, samo kad bi ga razumjela i mogla odgovoriti. A zašto ne može govoriti? Ona sada tako brzo uèi. Zašto prije nije nauèila govoriti? Ejlino uèenje govora postalo im je zajednièka želja i cilj.Džondalar se rano probudio. Spilja je još bila mraèna, ali se kroz otvor i rupu na stropu vidjelo plavetnilo rane zore. Dok je gledao postajalo je primjetljivo svjetlije, svaka izboèina i udubina u stijenama spilje poèinjala se ocrtavati. Mogao je sve te obrise jasno vidjeti i stisnutih oèiju, tako su mu se usjekli u mozak. Morao je izaæi iz spilje i gledati nešto drugo. Osjeæao je kako u njemu raste uzbuðenje - danas æe biti taj dan. Bio je nestrpljiv i htio je prodrmati ženu koja je spavala kraj njega. Zastao je prije nego što æe je dotaknuti, zatim se predomislio.Spavala je na boku, zgrèena pod krznima. On se nalazio na njezinu ležaju, to je znao. Njezina su krzna bila na

prostire! do njega, nisu se nalazila u plitkom jarku na kožnom jastuku punom sijena. Spavala je u odjeæi, spremna skoèiti na najmanji znak. Prevrnula se na leða, a on je poèe pažljivo promatrati, pokušavajuæi otkriti ima li na njoj ikakvih posebnih obilježja po kojima bi nešto zakljuèio o njezinu podrijetlu.Oblici" njezinih kostiju, crte lica i jagodice bili su neobièni u usporedbi sa Zelandonkama, ali na njoj nije bilo ništa izvanredno, osim što je bila izvanredno lijepa. Bilo je u tome nešto više od obiène ljepote, zakljuèio je kad ju je dobro promotrio. Njezino je lice imalo neka obilježja koja bi se proglasila ljepotom po svaèijim mjerilima.Naèin kako je uredila kosu - bila joj je spletena u uredne pletenice, ostavljena dugaèka sa strana i otraga, a podvijena na èelu - nije bio uobièajen, ali on je vidio i èudnovatijih ženskih glava. Neki su joj uvojci slobodno padali, bili su zabaèeni iza ušiju ili su visili sa strane, a na jednom je obrazu bila uprljana ugljenom. On se podsjeti da ga nije napustila od trenutka kad mu se vratila svijest, a vjerojatno je nad njim bdjela i prije toga. Nitko se ne bi mogao požaliti na njezinu brigu ...Tok njegovih misli se prekide kad Ejla otvori oèi i raširi ih od iznenaðenja.Nije bila navikla otvarati oèi pred neèijim licem, osobito pred licem sa sjajnim plavim oèima i žutom bradom. Sjela je

tako brzo da je nekoliko èasaka bila smušena, ali se uskoro pribrala i poèela paliti vatru. Žeravica se ugasila; opet ju je zaboravila zapretati.- Hoæeš li mi pokazati kako pališ vatru, Ejla? - upita jeDžondalar kad je uzela kresivo. Ovog puta je razumjela.- Nije teško - reèe ona i prinese kamen i kresivo sgubom bliže ležaju. - Ejla pokazati. - Zatim udari kresivomo kremen, složi èupavo vlakno i suh korov zajedno, pa mupruži kremen i željezni pirit.Kremen je odmah prepoznao, a sjeti se da je vidio i kamenje nalik na drugi komad, ali ga nikada ne bi pokušao upotrijebiti zajedno s kremenom, osobito ne za paljenje vatre. Udari jednim o drugi"kako je ona to uèinila. Bio je to gladak sraz, ali mu se uèinilo da je vidio iskricu. Udari ponovo, još ne vjerujuæi da iz kamena može izvuæi vatru, unatoè tome što je vidio kako Ejla to èini. Iz hladna kamena sijevnu velika iskra. Najprije se zapanjio, zatim oduševio. Nakon još nekoliko pokušaja i uz Ejlinu pomoæ, uskoro je kraj njegova ležaja plamtjela vatrica. Opet je pogledao dva kamena.- Tko te je nauèio da ovako pališ vatru?Znala je što je pita, ali nije znala kako bi mu rekla.- Ejla pali - reèe.- Da, znam da pališ, ali tko ti je pokazao?- Ejla... pokazala. - Kako mu je mogla reæi što sedogodilo onog dana kad joj se slomila sjekira, kad je otkrilakresivo. Uhvatila se za glavu, pokušavajuæi naæi naèina damu objasni, zatim ga pogledala i potresla glavom. - Ejla negovori dobro.Vidio je na njoj da je poražena. - Govorit æeš, Ejla. Tada æeš mi reæi. Neæe dugo potrajati. Ti si divna žena. - Onda joj se nasmiješi. - Ja danas izlazim, u redu?- Ejla vidjeti... - Ona ga otkri i pogleda nogu. Mjestana kojima su bili èvorovi bila su još krastava, ali noga jedobro ozdravljivala. Bilo je vrijeme da ustane i iskuša snagunoge. - Da, Don-da-laa izlazi.Najveæi osmijeh što ga je ona ikada vidjela pojavi se na njegovu licu. Osjeæao se kao djeèak koji nakon duge zime kreæe na Ljetni sabor. - No, krenimo, ženo! - On odmaèe krzna željan da ustane i izaðe iz spilje.Njegovo djeèaèko oduševljenje bilo je zarazno. Uzvra-

tila mu je smiješak, ali je dodala ogranièenje. - Don-da-laa jesti hranu.

Nije trebalo dugo da se pripremi doruèak od hrane koja je sinoæ skuhana, uz dodatak jutarnjeg èaja. Odnijela je Njiski žita i zadržala se malo kraj nje timareæi je èièkom i èešuæi ždrijebe. Džondalar ju je promatrao, l prije ju je znao promatrati, ali tek ovaj put je opazio da se konjima obraæa kao da njišti, izgovarajuæi usput neke isprekidane grlene slogove. Kretnje njezinih ruku nisu mu ništa znaèile - nije ih vidio, nije znao da su sastavni dio jezika kojim je razgovarala s konjima - ali je shvaæao da ona na neki nepojmljiv naèin razgovara s kobilom. Isto tako mu se èinilo da životinja nju razumije.Dok je ona milovala kobilu i ždrijebe, on se pitao kakvom se èarolijom poslužila dok je pripitomila životinje, l sam se osjeæao kao da je uhvaæen i pripitomljen, ali se iznenadio i razveselio kad mu je dovela kobilu i ždrijebe. Nikada prije nije pomilovao živa konja, niti se ikada našao tako blizu nemirna ždrebeta, pa ga je zaprepastila posvemašnja odsutnost straha kod njih. Ždrijebe se osobito radovalo njegovu milovanju i èešanju koje je nakon prvih opreznih dodira nepogrešivo pronalazilo prava mjesta.Sjetio se da joj nije rekao ime za te životinje, pa je pokazao prstom kobilu i rekao: - Konj.Ali Njiska je imala svoje ime, ime naèinjeno od glasova, baš kao i Ejlino, ili njegovo. Zato Ejla zatrese glavom. - Ne-reèe - Njiska.Njemu taj zvuk nije znaèio ime, bilo mu je to samo savršeno oponašanje konjskog njištanja. Bio je zapanjen. Ona nije znala govoriti nijedan ljudski jezik, ali je znala govoriti kao konj? Znala je razgovarati s konjem? Proželo ga je strahopoštovanje; to je silna èarolija.Ona njegov zadivljen pogled shvati kao èuðenje i nerazumijevanje. Dotaèe svoje prsi i izgovori svoje ime, pokušavajuæi objasniti. Zatim pokaza na njega i izgovori njegovo ime. Poslije toga pokaza kobilu i ponovo nježno njisnu.- Je li to kobilino ime, Ejla? Ja ne mogu proizvesti takav zvuk. Ne znam kako se razgovara s konjima.Nakon drugog i strpljivijeg pokušaja on ispusti slièan zvuk, ali to je slièilo na rijeè. Ona je time bila zadovoljna, pa odvede konje na njihovo mjesto. - On me uèi rijeèi, Njisko. Nauèit æu sve njegove rijeèi, ali sam mu morala reæi

tvoje ime. Morat æemo smisliti neko ime i za tvoje ždri-jebe... Pitam se bi li on htio nadjeti ime tvome mladunèetu, što misliš?Džondalar je èuo da postoje èarobnjaci za koje se prièalo da mogu dovabiti životinje pred lovce. Neki su lovci mogli dobro oponašati glasove nekih životinja, to im je pomagalo da im se približe. Ali nikada nije èuo da je itko mogao razgovarati sa životinjama, ili da je ijednu od njih nagovorio da s njim živi. Zbog nje se divlja kobila oždrijebila pred njegovim oèima, èak mu je dopustila da dotakne njezino mladunèe. Odjednom ga je obuzelo èuðenje, pomiješano sa strahom. Tko je ona? l kakvu vrstu èarolije posjeduje? Ali kad se okrenula njemu sa sretnim smiješkom na licu, uèinilo mu se da je ona ipak samo obièna žena. Obièna žena, koja razgovara s konjima a ne može razgovarati s ljudima.- Don-da-laa ide van?On je bio gotovo zaboravio. Lice mu zasja od želje, pa pokuša ustati prije nego što mu se primakla. Njegovo oduševljenje splasnu. Bio je slab, i boljelo gaje pri micanju. Prijetila mu je vrtoglavica i muènina, zatim je to minulo. Ejla je promatrala kako se izraz njegova lica mijenja od žarke želje do bolne grimase, zatim prelazi u bljedilo.- Možda mi treba malo pomoèi - reèe. Smiješak mu jebio pomalo gorak, ali iskren.- Ejla pomoæi - reèe ona nudeæi mu rame za oslon iruku za potporanj. Isprva nije htio da sva njegova težinapadne na nju, ali kad je vidio kako se ona spretno podvlaèi is kolikom snagom ga pridiže, prihvatio je njezinu pomoæ.Kad se napokon oslonio na zdravu nogu, zagrlio stup mreže za sušenje trava i uspravio se pred Ejlom, njezina se usta otvoriše od èuðenja. Ona je tjemenom jedva sezala do njegove brade. Znala je da mu je tijelo duže nego u èlanova Plemena, ali nije mogla tu dužinu zamisliti kao visinu, nije mogla sebi predoèiti koliki æe biti kad ustane. Nikada nije vidjela tako visoka èovjeka.Još od djetinjstva se nije mogla sjetiti da je ikome gledala u lice odozdo. Još prije svoje zrelosti nadrasla je svakoga u Plemenu, ukljuèujuæi i sve muškarce. Oduvijek je bila krupna i ružna; previsoka, preblijeda, previše ravna lica. Nijedan je muškarac nije htio, èak ni nakon što je njezin jaki totem pobijeðen, nakon što je svladan totem Spiljskog lava i

u njoj se zaèelo dijete; nitko je nije želio iako su svi znali da æe njezino dijete biti nesretno jer se prije njegova

roðenja nije sparila. Dark je zaista bio nesretno dijete. Htjeli su ga ubiti. Govorili su daje izoblièen, ali ga je Brun ipak prihvatio. Njezin sin je nadjaèao svoju zlu kob. Nadjaèat æe i drugu nesreæu - gubitak majke, l bit æe visok, znala je to prije odlaska, ali neæe biti visok kao Džondalar.Kraj ovog muškarca osjeæala se malenom. U prvi mah je mislila da je mlad, a mladost je ukljuèivala nizak rast. Pogledala ga je odozdo i primijetila kako mu je narasla brada. Nije znala zašto je nije imao kad ga je tek ugledala, ali gledajuæi kako mu je lice obraslo shvatila je da pred sobom nema djeèaka. Bio je to muškarac - visok, snažan, potpuno zreo muškarac.On se nasmiješio zbog njezina zaèuðena pogleda, iako mu nije,znao uzroka, l ona je bila viša nego što je mislio. Naèin na koji se kretala i držala ostavljao je dojam žene mnogo nižeg rasta. Zapravo, bila je prilièno visoka, a njemu su se sviðale visoke žene. One su mu obièno zapinjale za oko, iako bi ova zapela za svaèije oko, pomisli. - Kad smo veæ tu, izaðimo van - reèe.Ejla je bila svjesna njegove blizine i nagosti. - Don-da--laa... odjeæa - reèe ona upotrebljavajuæi njegovu rijeè za ogrtaè, iako je pri tom mislila na muški odjevni predmet.-Treba pokriti - pokaza prema njegovu spolovilu; ni tu joj rijeè nije rekao. Zatim se ona zbog nekog neobjašnjivog razloga zacrveni.Nije to bila èednost. Vidjela je mnogo golih muškaraca, žena takoðer - nije se radilo o stidu. Ona je mislila da ga treba zaštititi; ne od vanjskih nepogoda, nego od zlih duhova, lako žene nisu bile upuæene u njihove obrede, Ejla je znala da muškarci ne vole da im spolovila ostanu nepokrivena kad izlaze iz spilje. Nije znala zbog èega ju je uzbudila ta misao, zbog èega se zajapurila u licu, zbog èega se u njoj nešto grèilo, stezalo, napinjalo.Džondalar pogleda niz svoje tijelo, l on je bio praznovjeran kad je rijeè o spolovilu, ali to praznovjerje nije ukljuèivalo potrebu da ga pokriva pred zlim duhovima. Ako bi zloban neprijatelj nagovorio nekog èarobnjaka da pošalje na njega zlo, ili ako bi ga neka žena proklela, to je bilo mnogo ozbiljnije i trebalo bi naæi mnogo bolju zaštitu nego što je komad kože za pokrivanje." jpli Ali on je znao da stranac može pogriješiti pa æe mu se oprostiti, iako je mudro da se na putovanju dobro pazi na svaku kretnju koja bi mogla uvrijediti druge ljude. Vidio je što je pokazala prstom, vidio je kako se zarumenjela. To je znaèilo da ona misli kako on ne smije izaæi iz spilje otkrivena spolovila. U svakom sluèaju, ako sjedne gol na kamen bit æe mu neudobno, a neæe se moæi pomaknuti.Zatim postade svjestan kako stoji na jednoj nozi, naslonjen na stup, tako željan izaæi da nije ni primijetio kako je posvema gol. Položaj mu se odjednom uèini toliko smiješnim da se nije mogao suzdržati nego prasnu u bezbrižan smijeh.Džondalar nije znao kako æe smijeh djelovati na Ejlu. Njemu je to bio prirodan znak života, kao disanje. Ejla je odrasla meðu ljudima koji se ne smiju i kojima je njezin smijeh bio toliko sumnjiv da ga je ona postepeno zatomila. To je bio dio cijene koji je platila za ostanak na životu. Tek kad je rodila sina, ponovo je otkrila radost smijeha. To je bio dio nasljedstva koje je od nje baštinio. Znala je da ga ne smije poticati na smijeh, ali kad su bili sami, nije se mogla obuzdati nego ga je škakljala da uživa u njegovu smijehu.Njoj je smijeh znaèio mnogo više od jednostavnog nagonskog odgovora na neko stanje. On joj je bio jedina veza sa sinom, njezin dio koji je mogla vidjeti u njemu, izraz njezine liènosti. Smijeh koji je izazivalo mladunèe spiljskog lava uèvrstio je taj izraz i ona ga se nije htjela odreæi. To ne bi samo znaèilo odreæi se uspomena na sina, to bi znaèilo odreæi se sve jaèeg osjeæaja samosvijesti.Ali nije pretpostavljala da se drugi mogu smijati. Nije se mogla sjetiti da se ikada itko smijao, osim nje i njezina Darka. Posebna znaèajka Džondalarova smijeha - njegova neobuzdana sloboda - pozivala je na odgovor. Bilo je nekog nesuspregnutog veselja u njegovu glasu dok se smijao sam sebi; èim ga je èula, taj smijeh joj se svidio. Za razliku od prijekora odraslih muškaraca u Plemenu, Džondalarov smijeh joj je samim svojim zvukom dopuštao da se i ona smije. On ju je èak pozivao da mu se pridruži. Nemoguæe je bilo oduprijeti se.l Ejla mu se nije odupirala. Njezino prvo zaprepaštenje pretvorilo se u smiješak, zatim u smijeh. Nije znala što je tako smiješno; smijala se samo zato što se Džondalar smije.

- Don-da-laa - reèe Ejla malo poslije toga. - Kako sekaže... ha-ha-ha-ha?- Smijati se? Smijeh?- Kako se kaže... toèno?- Jedno i drugo je toèno. Kad to radimo, kaže se:

"Smijemo se". Kad govoriš o tome, kažeš: "Smijeh" -objasni on.Ejla se zamisli. U njegovim rijeèima bilo je nešto više od same uporabe rijeèi; u govoru ima nešto više od rijeèi. Veæ je znala mnogo rijeèi, ali je stalno bila u poteškoæama kad je željela izraziti što misli. Postojao je nekakav naèin za njihovo slaganje, a ni znaèenje nije mogla èvrsto uhvatiti, lako je razumjela veæinu onoga što joj je Džondalar govorio, rijeèi su joj samo pomagale da nasluti smisao. Isto toliko razumijevala je svojom sposobnošæu zapažanja njegova nesvjesna govora tijelom. Ali je osjeæala pomanjkanje dubine i toènosti u njihovu razgovoru. A najgore je bilo što je ona znala, pa je osjeæala nepodnošljivu napetost, nešto poput bolna èvora u sebi od kojega bi mogla puknuti, kad god bi se u mislima približila nekom zakopanom sjeæanju.- Don-da-laa se smije?- Da, tako je.- Ejla se smije. Ejla to voli. Ejla voli smijati.- Ovog èasa Džondalar "voli izaæi van" - odgovori on.- Gdje mi je odjeæa?Ejla donese hrpu odjeæe koju je skinula s njega. Sve je bilo poderano od lavljih, pandži i umrljano osušenom krvlju. S ukrašene košulje padala su zrnca i drugi ukrasi.Pogled na odjeæu osvijestio je Džondalara. - Sigurno sam bio teško ranjen - reèe podižuæi ukruæene hlaèe. -Ovo se više ne može nositi.Ejla je to isto mislila. Otišla je u spremište i donijela neupotrijebljenu kožu i dugaèko remenje, pa ga je poèela opasivati kao što to èine muškarci iz Plemena.- Sam æu to, Ejla - reèe i prihvati meku kožu koljenima,pa je poèe širiti sprijeda i straga oko bokova. - Ali bi midobro došla tvoja pomoæ - dodade, nastojeæi svezati remenoko pasa.Ona mu pomože i zatim, pruživši mu rame kao oslon, pokaza mu da se pokuša oprijeti na bolesnu nogu. On spusti stopalo na zemlju i oprezno se nagnu naprijed. Bilo je bolnije nego što je oèekivao, pa je posumnjao da æe moæi

hodati. Ali stegnu zube, nasloni se svom težinom na Ejlu i poskoèi na zdravoj nozi. Nakon nekoliko skokova našli su se na ulazu spilje, te on s velikom radošæu pogleda kameni izbojak i visoke borove na drugoj strani.Ona ga ostavi na ulazu da se èvrsto drži za stijenu dok ne iznese prostirku od pletene trave i krzna koja æe metnuti na rub izbojka odakle æe mu puæi pogled na dolinu. Zatim se vrati po njega. Bio je umoran, sve ga je boljelo, ali je bio zadovoljan samim sobom kad se napokon smjestio na krznu i prvi put pogledao oko sebe.Njiska je sa ždrebetom bila u polju; otišli su uskoro nakon što ih je Ejla dovela k njemu da ih upozna. Dolina je bila pravi raj zelenila i obilja, ukopana usred stepe. Nije ni sanjao da takvo mjesto postoji. Okrenuo se prema uskom ždrijelu uzvodno i komadu kamenita žala koji se odatle vidio. Ali pažnju mu je ponovo privukla zelena dolina koja se pružala nizvodno sve do daleke rijeène okuke.Prvo je zakljuèio da Ejla živi sama. Nigdje nije bilo traga drugim ljudskim staništima. Ona je s njim sjedila neko vrijeme, zatim je pošla u spilju i vratila se sa šakom zrnja. Napuæila je usne, skladno zazviždala i razasula zrnje po izbojku. Džondalar se tome èudio dok se u blizini nije stvorila ptica i poèela kljucati zrnje. Uskoro je mnoštvo ptica raznih velièina i boja lepršalo oko nje i žurno kljucalo sjemenje.Ptièja pjesma - cvrkutanje, zviždukanje, kriještanje -ispunila je zrak. Džondalar je morao više puta pogledati dok nije vidio da mnoge od tih ptièjih pjesama pjeva Ejla! Mogla je ispušta.ti najrazlièitije glasove, pa bi joj se pri nekom osobitom zvuku odgovarajuæa ptica spustila na ruku da cvrkuæu zajedno. Neke je ptice prinijela Džondalaru da ih dotakne prije nego što odlete.

Kad je nestalo sjemenja, veæina ptica je odlepršala, ali jedan kos je ostao da neizmjence pjeva s Ejlom. Ona je savršeno oponašala kosov pjev.Džondalar duboko uzdahnu kad je kos napokon odletio. Zadržavao je dah, nastojeæi da ne remeti Ejlinu ptièju predstavu. - Gdje si to nauèila? Bilo je vrlo uzbudljivo. Nikada nisam bio tako blizu živih ptica.Ona mu se nasmiješi, ne znajuæi toèno što je rekao, ali je osjeæala da ga se to dojmilo. Opet zafiæuka kao neka ptica, nadajuæi se da æe joj reæi ime te ptice, ali on se samo

smiješio zbog njezina umijeæa. Pokušala je ponovo, pa još jedanput, prije nego što je odustala. Nije razumio što želi, ali mu se èelo naboralo zbog neke druge misli. Ona bolje oponaša ptièje glasove nego što je to Šamud èinio na fruli! Razgovara li ona možda s Majkom i njezinim duhovima u oblièju ptica? jedna ptica sleti do njezinih nogu. On je zabrinuto pogleda.Uskoro su ga, meðutim, napustile tmurne misli zbog radosti što se nalazi na zraku - da upija sunce, da osjeæa lahor, da promatra dolinu, l Ejla je bila ispunjena radošæu zbog njegova društva. Bilo je tako teško povjerovati da on sjedi na rubu izbojka, te nije željela treptati oèima; ako ih sklopi, možda njega više neæe biti kad ih ponovo otvori. Kad se napokon uvjerila u njegovu stvarnost, sklopila je oèi da vidi koliko se dugo može obuzdavati - samo zbog uživanja da ga ugleda kad ih otvori. Duboka grmljavina njegova glasa, ako progovori dok joj oèi budu sklopljene, zapljusnut æe je velikim veseljem.Kad je sunce poskoèilo i nametnulo se svojom toplinom, Ejlinu pažnju privuèe blistavi potok. Bila je zanemarila svoje uobièajeno jutarnje kupanje, jer nije mogla ostaviti. Džondalara bojeæi se neke nepredviðene potrebe. Ali sad mu je bilo mnogo bolje, a mogao ju je i zovnuti ako mu ustreba.- Ejla ide u vodu - reèe ona praveæi kretnje kao dapliva.- Plivati - reèe on oponašajuæi njezine kretnje. - Rijeèje "plivati", a volio bih da mogu poæi s tobom.- Pli-a-ti - reèe ona polagano.- Plivati - popravi je on.- Plivati - izgovori ona još jednom, pa kad on klimnupotvrdno, krenu nizbrdo. Proæi æe još dosta vremena prijenego što æe on moæi siæi do rijeke, pomisli Ejla. Donijet æumu malo vode. Ali noga mu dobro ozdravljuje. Mislim da æe.se moæi njome služiti. Možda æe ostati malo hrom, ali netoliko da zbog toga bude nesposoban, nadam se.Kad je stigla do rijeke i razvezala odjeæu, odluèi oprati i kosu. Spustila se nizvodno do sapunike. Podiže pogled, opazi Džondalara i mahnu mu, zatim se vrati na žal izvan njegova vidika. Sjede na golem kamen koji je do toga proljeæa bio dio hridine, te poèe raspletati kosu. To novo zaklonjeno mjesto u rijeci bilo je njezirio najdraže kupalište.

r Bilo je dublje, a na obližnjem kamenu postojala je udubina u kojoj je gnjeèila sapuniku.Džondalar je ponovo ugleda kad je veæ isprala kosu i plivala uzvodno, te se divio njezinim snažnim zamasima. Zatim se lijeno spustila niz struju do kamena na kojem se sušila i razmrsivala kosu granèicom. Kad joj se gusta kosa osušila, njoj je bilo toplo, a poèela se brinuti i o Džonda-laru, iako je on nije zvao. Vjerojatno je veæ umoran, pomisli. Kad je pogledala ogrtaè, poželje obuæi nešto èistije. Zato ga uze i ponese uz stazu.Džondalar je osjeæao sunce, mnogo više nego Ejla. On i Tonolan su krenuli u proljeæe, pa je ono malo zaštitne tamne kože što ju je dobio nakon odlaska iz Logora Mamutovaca izgubio dok je ležao u Ejlinoj spilji. Još je bio zimski blijed, odnosno takav je bio dok nije izašao na sunce. Kad je osjetio da mu je neugodno na suncu, Ejla je veæ bila otišla. Pokušao je zanemariti tu poteškoæu, jer nije želio smetati ženi koja je uživala kratku slobodu nakon dugotrajne brige o njemu. Pitao se zašto je nema tako dugo, pogledavao je niz stazu, zatim niz potok, misleæi da je produžila kupanje.Gledao je na drugu stranu kad se Ejla ispela do spilje, a jedan pogled na njegova crvena leða bio je dovoljan da se ona postidi. Pogledaj kako je izgorio! Kakva sam ja vidarica, kad sam ga ostavila tako dugo? Pohita k njemu.On je zaèu i okrenu se, zahvalan što je napokon stigla, a pomalo i ljut što se nije prije vratila. Ali kad ju je vidio, nije više osjeæao opekotine. Ostao je zapanjen izgledom gole žene koja je išla prema njemu okupana suncem.

Koža joj je bila zlatno preplanula i micala se zbog napinjanja mišiæa pri hodu. Noge su joj bile savršeno obliko vane, nagrðene samo s èetiri usporedna ožiljka na lijevorn bedru. Iz svoga položaja vidio je zaokružene bokove i taman èuperak dlaèica u sredini, gladak trbuh s tragovirria nekadašnje trudnoæe. Trudnoæe? Dojke su joj bile krup"ne, ali lijepa oblika i èvrste kao u djevojke, s tamnim krugovima i ispupèenim bradavicama. Ruke su joj bile duge i vitke, na njima se vidjela pritajena snaga.Ejla je odrasla meðu ljudima - muškarcima i ženama -koji su bili vrlo snažni. Da bi obavljala poslove koji su pripadali ženama - dizanje tereta, nošenje, obraðivanje koža, sjeèa drva - njezino je tijelo moralo postati jako. Od

- lova je dobila spretnu žilavost, a samotnièki život razvio je svu snagu koja je potrebna za opstanak.Ona je, pomisli Džondalar, najsnažnija žena što sam je ikada vidio; nije èudno što me je podigla i podnijela svu moju težinu. A pouzdano je znao da nikada nije vidio ženu ljepšega tijela, iako se nije radilo samo o tijelu. Veæ od poèetka znao je da je zgodna žena, ali nikad je nije vidio na danjem svjetlu.Imala je dug vrat, s malim ožiljkom na grlu, vitak obris èeljusti, punašna usta, ravan tanak nos, visoke jagodice i široko smještene modrosive oèi. Njezine lijepe crte bile su skladno spojene, dok su joj dugaèke trepavice i obrve bile svijetlosmeðe, malo tamnije nego raspušteni slapovi zlaæane kose koja je sjala na suncu.- Velika Božice! - prošapta on.Tražio je rijeèi kojima bi je opisao; ukupan dojam je bio nevjerojatan. Bila je ljupka, strašna, velièanstvena. Nikada nije_vidio ženu od koje muškarcu tako zastaje dah. Zastoje to krasno tijelo skrivala pod ogrtaèem? Zašto je te divne kose vezala i plela? A mislio je da je tek zgodna. Zašto je prije nije vidio?Tek kad je prešla razmak od ruba izbojka do njega i primakla mu se, on osjeti želju koja je veæ postajala prejaka. Želio ju je sa žestinom koju nikada nije tako jasno osjetio. Ruke su ga svrbjele da pomiluje to savršeno tijelo, da otkriva tajna mjesta na njemu; èeznuo je da istražuje, da kuša, da joj pruža Užitke. Kad mu se sasvim primakla i kad je omirisao njezinu toplu kožu, bio je spreman da je uzme, bez pitanja, samo ako može. Ali je osjeæao da je ona biæe koje se ne može lako uzeti.- Don-da-laa... Leða gore... - reèe Ejla tražeæi prave rijeèi za njegove opekotine od sunca. Ali onda zastade, zaustavljena životinjskom privlaènošæu njegova pogleda. Gledala je u njegove modre oèi i osjeæala da tone u njih. Srce joj je tuklo, koljena gubila snagu, lice gorjelo. Tijelo joj je drhtalo, a izmeðu nogu se odjednom ovlažila.Nije znala što joj je, pa je nagnula glavu i otrgla pogled od njega. Oèi su joj se zaustavile na njegovoj muškosti koja je napinjala ogrtaè, i ona osjeti silnu želju da dotakne to mjesto, da segne za njim. Sklopila je oèi, dišuæi duboko, i pokušala se sabrati. Kad ih je otvorila, izbjegla je njegov pogled.

mm

- Ejla pomoæi Don-da-laa u spilju - reèe.Opekotine su bile bolne, a osjeæao je i umor od boravkana zraku, ali kad se na nju naslonio u hodu, njezino golo tijelo je pojaèalo njegovu želju do vrhunca. Položila ga je na ležaj, žurno potražila nešto meðu lijekovima, zatim istrèala iz spilje.Pitao se kamo je otišla, ali je shvatio kad se uskoro vratila s mnogo široka i meka lišæa sivozelene boje. Iz svakog lista je istrgla središnju žilu, sasjeckala ih u zdjelu, dodala hladne vode i kamenom ih stukla u kašu.Bilo mu je neugodno i boljela su ga leða, ali kad je osjetio blago djelovanje èièkovine na koži, opet je zahvalio sudbini što je naišao na vidaricu.- Aaah, sad je mnogo bolje - reèe.Zatim, dok je nježno razmazivala zelenu kašu po bolnim mjestima, on postade svjestan da se ona još nije pokrila. Dok je kleèala kraj njega, njezina mu je blizina bila nešto poput opipljiva zraèenja. Miris tople kože i drugi tajanstveni ženski vonjevi ohrabriše ga da je dotakne. Prešao je rukom duž njezina bedra, od koljena do stražnjice.Ejla se sledi od njegova dodira i zaustavi svoju ruku, svjesna njegova milovanja. Ukoèila se, ne znajuæi više što radi ili što bi trebalo da radi. Znala je samo da ga ne želi zaustaviti. Ali kad joj je dotaknuo bradavicu, ona uzdahnu od neoèekivana grèa koji joj prostruja kroz tijelo.Džondalar je bio iznenaðen njezinim zaprepaštenim izgledom. Zar nije savršeno prirodno da muškarac želi dotaknuti lijepu ženu? Osobito kad mu je tako blizu da se svejedno gotovo dotièu? On odmaèe ruku, ne znajuæi što bi pomislio. Ponaša se kao da je nitko dosada nije taknuo, pomisli. Ali ona je žena, nije djevojèica. A po

tragovima na trbuhu vidi se da je rodila, iako nije bilo nikakva dokaza o djetetu. No, ona nije prva žena koja je izgubila dijete, ali morala je proæi Prve obrede da bi bila spremna primiti Majèin blagoslov.Ejla je još osjeæala treperave posljedice njegova dodira. Nije znala zašto je zastao, pa je zbunjeno ustala i udaljila se.Možda joj se ne sviðam, pomisli Džondalar. Ali zašto mi se onda toliko primakla, osobito kad je moja želja bila tako oèita? Nije mogla pomoæi njegovoj želji, ona mu je lijeèila opekotine, l u njezinu ponašanju nije bilo ništa izazovno. U stvari, èinilo se da ona nije svjesna kako djeluje na njega. Je

li se navikla na takav odgovor muškaraca prema njezinoj ljepoti? Nije se ponašala kao iskusna žena koja pokazuje tvrdi prezir, ali kako se može dogoditi da neka žena takve vanjštine ne zna kako djeluje na muškarce?Džondalar uze komadiæ lista koji mu je pao s leða. l šaramudonski vidar je upotrebljavao èièkovirru za opekotine. Ona je vješta. Naravno! Džondalar, ti si prava budala, reèe sam sebi. Šamud ti je rekao u kakvim su kušnjama One koje služe Majci. Ona se mora odricati i užitaka. Nije èudno što nosi bezobliène ogrtaèe da skrije ljepotu. Ne bi ti se bila primakla da nisi opeèen, a onda si je zgrabio kao nezreo djeèak.Melem od èièkovine mu je dosta pomogao, ali se i dalje neugodno osjeæao. Smirio se, pokušao ležati na boku i sklopio oèi. Bio je žedan, ali se nije htio prevrnuti na drugu stranu da uzme mješèiæ kad se veæ namjestio u podnošljiv položaj. Osjeæao se bijedno, .ne samo zbog bolova u nozi i opekotina nego zato što je mislio da je uèinio nešto vrlo nedolièno, pa mu je bilo neugodno.Nije osjetio stid zbog društvenih pogrešaka veæ dugo, od vremena djeèaštva. Vježbao se u samosvladavanju dok u tome nije postigao veliku vještinu. Sad je opet otišao predaleko i bio odbijen. Ova lijepa žena, ova žena koju je poželio više nego ijednu drugu, odbila ga je. Znao je kako æe dalje biti. Ona æe se praviti kao da se ništa nije dogodilo, ali æe ga izbjegavati koliko god bude mogla. Kad ne bude mogla biti daleko od njega, ipak æe zadržati razmak. Bit æe hladna, daleka. Usta joj se mogu smiješiti, ali u oèima æe se vidjeti istina. U njima neæe biti topline, ili još gore, u njima æe se roditi sažaljenje.Ejla se ogrnula èistim ogrtaèem i poèela plesti kosu, stideæi se što je dopustila da Džondalar izgori na suncu. To je njezin propust; sam nije mogao izaæi na sunce. Ona je uživala, plivala i prala kosu, a morala je paziti na njega. Valjda sam nekakva izljeèiteljica, vidarica koja je naslijedila Izu. Njezina je loza najèasnija u Plemenu - što bi Iza pomislila na takvu nebrigu, na takav odnos prema bolesniku? Ejla se muèila, grizla ju je savjest. Tako je teško ranjen, još trpi velike bolove, a ona mu poveæava muku.Ali još nešto se uplelo. On ju je dotaknuo. Još je mogla osjetiti njegovu toplu ruku na svom bedru. Znala je toèno gdje ju je dodirnuo a gdje nije, kao da ju je spržio nježnim

Dolina konja

milovanjem. Zašto joj je dotaknuo bradavicu? Još ju je osjeæala. Muškost mu je bila nabrekla, a ona je znala što to znaèi. Koliko je puta vidjela gdje muškarci daju znak ženi kad se žele olakšati. Braud je to s njom èinio - stresla se -mrzila je vidjeti njegovu probuðenu muškost.Sad se nije tako osjeæala. Bilo bi joj èak drago da joj Džondalar dade znak...Ne budi smiješna. Ne bi to mogao, noga mu je bolesna. Jedva je prizdravila da se malo osloni na nju.Ali muškost mu je bila tvrda kad se vratila s kupanja, a njegove oèi... Ona uzdrhta misleæi na njegove oèi. Tako su plave, i tako pune njegove potrebe, i tako...Nije znala objasniti, ali je prestala ureðivati kosu, sklopila je oèi i prepustila se mislima. On ju je dotaknuo.Ali onda je zastao. Ona sjedne. Da li joj je dao znak? Je li prestao zato što ona nije pristala? Žena uvijek mora biti spremna da udovolji muškarèevoj potrebi. Svaka žena u Plemenu je to znala i to je èinila, od èasa kad joj se duh prvi put bori i kad prvi put prokrvari. To su ih uèili, kao što su ih uèili da zauzimaju posebne položaje da potaknu muškarce na zadovoljavanje potreba. Nikada nije znala zašto bi se to nekoj ženi mililo. Sad je odjednom shvatila da i ona to želi.Željela je da ovaj muškarac olakša svoju potrebu s njom, ali nije znala njegov znak! Ako ne znam njegov znak, neæe ni on znati što želim. A ako ga nesvjesno odbijem, možda nikada više neæe pokušati. Ali, je li me on doista

poželio? Ja sam tako velika i ružna.Ejla dovrši ureðivanje kose i priðe k vatri da je potakne i da pripremi lijek za Džondalara. Kad mu ga je prinijela, on se odmarao na boku. Donijela mu je lijek koji æe mu olakšati bol, ali ga neæe uznemiravati ako je on veæ našao položaj u kojem mu je malo udobnije. Sjela je kraj njega, prekrižila noge i poèela èekati da otvori oèi. Nije se micao, ali ona je znala da ne spava. U dahu mu nije bilo pravilnosti, a èelo mu je odavalo nelagodu koja se ne bi vidjela da je usnuo.Džondalar je ÈU da mu prilazi, pa je sklopio oèi praveæi se da spava. Èekao je, mišiæi su mu se napeli, borio se protiv želje da otvori oèi i pogleda je. Zašto je tako mirna? Zašto nije izašla? Ruka na kojoj je ležao poèela mu je trnuti zbog otežana kolanja krvi. Ako je uskoro ne pomakne, pomodret æe mu. U nozi mu je tuklo. Htio ju je premjestiti da olakša bol koja nastupa kad se predugo drži u istom

položaju. Lice ga je svrbjelo zbog brade, leða su ga pekla. Možda uopæe nije kraj njega. Možda je veæ izašla, a on nije èuo. Da li sjedi i samo zuri u njega?Ona ga je pozorno gledala. Više je promatrala toga muškarca nego ikoga prije. Žene u Plemenu nisu smjele gledati muškarce, ali ona je veæ prekršila mnoge zabrane. Je li zaboravila sve što ju je Iza uèila, èak i dužnosti prema bolesniku? Pogledala je u ruke na krilu koje su držale èašu obiènog kužnjaka. To je bio ispravan pristup žene muškarcu - sjedila je na zemlji pognute glave, èekajuæi da joj se on obrati tapšanjem po ramenu. Možda je vrijeme da se sjetim svog odgoja, pomisli.Džondalar pogleda kroz trepavice, nastojeæi vidjeti je li ona kraj njega a da joj ne pokaže kako je budan. Opazi njezinu nogu i brzo sklopi oèi. Tu je. Zašto sjedi? Što èeka? Zašto nije otišla i ostavila ga u njegovoj bijedi i poniženju? Opet zažmiri kroz vjeðe. Noga joj se nije pomakla. Sjedi prekriženih nogu. Drži èašu tekuæine. Oh, Božice! Tako je žedan! Je li to za njega? Èeka li da se probudi, pa da mu dade neki lijek? Mogla ga je prodrmati, nije morala èekati.On otvori oèi. Ejla je sjedila pognute glave i gledala u zemlju. Bila je pokrivena jednim od svojih bezobliènih ogrtaèa, a kosa joj je bila sputana u mnogostruke pletenice. Izgledala je vrlo uredno. Na licu joj nije bilo ugljene mrlje; ogrtaè joj je bio èist, neiznošen. Bila je tako neoskrvnjena, dok je sjedila pognute glave. Nikakve izvještaèenosti, nikakve namještene nevinosti, nikakvih izazovnih kradomi-ènih pogleda.Dojam su pojaèavale guste pletenice, zajedno s ogrtaèem koji ju je svojim naborima tako dobro prikrivao. To je varka, umjetno skrivanje zrela ženskog tijela i raskošne kose. Lice nije mogla sakriti, ali oboren pogled nastojao je odvratiti pažnju. Zašto se skriva? Valjda zbog kušnje kojoj se izvrgava. Veæina žena koje je poznavao isticala bi to velièanstveno tijelo, tako bi ga ponosno pokazivala svaka od njih i dala sve na svijetu za tako lijepo lice.Promatrao ju je ne mièuæi se, zaboravivši svoje tegobe. Zašto je tako mirna? Možda ga ne želi pogledati, pomisli on, a zbunjenost i bolovi mu se vratiše. Više nije mogao izdržati, morao se pomaknuti.Ejla pogleda kad je izvukao ruku ispod sebe. On je ne može potapšati po ramenu da joj pokaže kako je primijetio

f njezinu prisutnost, bez obzira na njezinu pristojnost. On ne poznaje znakove. Džondalar se zapanjio videæi skrušeni stid na njezinu licu i najiskreniji poziv u oèima. U pogledu joj nije bilo osude, odbijanja, sažaljenja. Prije bi se reklo da je smetena. Zbog èega bi bila smetena?Ona mu pruži èašu. On srknu gutljaj, namršti se zbog gorèine lijeka, zatim popi dokraja i segnu za mješèiæem da spere okus u ustima. Zatim leže, ali se nije mogao udobno namjestiti. Ona mu dade znak da sjedne, pa nategnu, izravna i ponovo namjesti krzna i kože. On ne leže odmah.- Ejla, ima toliko toga što o tebi ne znam, a želio bih doznati. Ne znam gdje si nauèila kako se lijeèi, ne znam èak ni kako sam ovamo dospio. Znam samo da sam ti zahvalan. Spasila si mi život i, što je još važnije, spasila si mi nogu. Nikada se ne bih mogao vratiti u svoj zavièaj bez noge, èak da sam i preživio. Žao mi je što sam od sebe napravio onakvu budalu, ali ti si tako lijepa, Ejla. Nisam znao, tako se dobro skrivaš. Ne znam zašto se želiš sakriti, ali vjerojatno imaš svoje razloge. Brzo uèiš. Kad budeš bolje govorila, možda æeš mi sve isprièati, ako smiješ. Ako ti to nije dopušteno, neæu zahtijevati. Znam da ne razumiješ sve što kažem, ali ja to želim reæi. Više ti neæu dosaðivati, Ejla. Obeæavam. Dvadeset drugo poglavlje- Reci meni toèno... "Don-da-laa".

- Ti dobro izgovaraš moje ime.- Ne. Ejla kaže slabo. - Ona žestoko potrese glavom. -Reci meni toèno.- Džondalar. Džon-da-lar.- Zzzon...- Dž - pokaza joj pažljivom artikulacijom - Džondalar.- Ž... dž... - borila se s nepoznatim zvukom. -Džžžon-da-larrrr - reèe napokon.- Dobro je! Vrlo dobro - reèe on.Ejla se nasmija zbog uspjeha; zatim joj se smiješak uozbilji. - Džondalarrr Ze-lan-don ... - On je èesto izgovarao ime svoga plemena, pa ga je ona potajno vježbala.- Tako je! - Džondalar je bio iskreno iznenaðen. Nijebaš toèno izgovorila, ali samo bi Zelandonci osjetili razliku.Njegovo zadovoljno odobravanje bilo je nagrada za njezintrud, ijijla sva zasja od radosna smiješka.- Što znaèi Zelandonac?- To znaèi moj narod. Djeca Zemlje koja žive najugozapadu. Dona je ime Velike majke zemlje. Dakle, DjecaZemlje, to je najlakše tako objasniti. Ali svi narodi se nazivaju Djecom Zemlje, svaki na svom jeziku. To jednostavnoznaèi narod, ljudi.Gledali su se, naslanjajuæi se na brezova stabla koja su rasla iz istog panja, lako se on još služio štapom i izrazito hramao, bio je zahvalan Ejli i sudbini što se nalazi na zelenoj livadi usred doline. Od prvih nesigurnih koraka, on se svaki dan prisiljavao na sve dulje izlete. Prvi silazak niz strmu stazu bio je izvanredan pothvat. Uspon mu je bio lakši nego silazak.Još nije znao kako ga je dovukla u spilju, bez ièije

pomoæi. Ali ako su joj drugi pomogli, gdje su? Odavno ju je to htio pitati, ali ona ga ponajprije ne bi razumjela, a zatim mu se èinilo da nije pristojno nešto pitati zbog puke znatiželje. Èekao je pravi èas, a sad se èinilo da je došao.- Tko je tvoj narod, Ejla? Gdje su tvoji ljudi?S njezina lica išèeznu smiješak; bilo mu je gotovo žao što je pitao. Nakon duge šutnje on pomisli da ga nije razumjela.- Nemam narod. Ejla nema narod - odgovori onanapokon, odmièuæi se od breze i izlazeæi iz sjene. Džonda-lar zgrabi štap i zahrama za njom.- Ali moraš nekoga imati. Rodila te je neka majka. Tkose o tebi brinuo? Tko te je uèio lijeèiti? Gdje su tvoji ljudisada, Ejla? Zašto si sama?Ejla je polako koraèala ispred njega, gledajuæi u zemlju. Nije nastojala izbjeæi odgovor, morala mu je odgovoriti. Nijedna žena Plemena nije smjela izbjeæi izravno pitanje. U stvari, svi èlanovi Plemena, muškarci i žene, odgovarali su na izravna pitanja. Samo što žene nisu pitale muškarce o njihovim stvarima, a ni muškarci se meðusobno nisu mnogo ispitivali. Najviše su razgovarale žene izmeðu sebe. Džon-dalarovo pitanje probudilo je u njoj mnoge uspomene, ali ona nije znala što bi odgovorila ni kako bi odgovorila.- Ako mi ne želiš reæi...- Ne. - Ona ga pogleda i zaklima glavom. - Ejla reæi. -Oèi su joj bile smuæene. - Ne znam rijeèi.Džondalar se opet upita je li trebalo postaviti to pitanje, ali ga je morila znatiželja a na njoj se èinilo da želi odgovoriti. Zaustaviše se opet podno hridine koja je posljednja zatvarala pogled na punu širinu zelene doline, Džondalar sjede na kamen koji mu je omoguæavao da se usput udobno nasloni leðima.

- Kako se zovu tvoji ljudi? - upita.Ejla malo razmisli. - Ljudi. Muškarac... žena... dijete... - Opet zaklima glavom, ne znajuæi objasniti. -Pleme. - Usput naèini kretnju kojom je dopunjavala znaèenje pojma.- Kao obitelj? Obitelj se sastoji od muškarca, žene injihove djece... svi žive kraj istog ognjišta... Obièno.Ona potvrdi. - Obitelj... više.- Mala skupina? Nekoliko obitelji koje žive zajedno, toje jedna Spilja - reèe on - èak ako i ne žive u istoj spilji.

- Da - reèe ona - skupina mala, i više. Svi. Plemeznaèi svi.On je nije isprva dobro èuo, nije opazio ni znak kojim se poslužila kad je izgovorila rijeè "pleme". Rijeè je bila teška, grlena, kao da je progutana. Nije ni pomislio da je to rijeè. S njim je izgovarala samo rijeèi koje je od njega nauèila, pa ga je poèelo zanimati.- Plm - reèe on, nastojeæi oponašati njezin izgovor.Nije bilo toèno, ali približno je slièilo. - Ejla ne kažedobro Džondalarove rijeèi, Džondalar ne kaže dobro Ejline rijeèi. Kaži toèno.- Nisam znao da ti poznaješ neke rijeèi, Ejla. Nikad tenisam èuo kako govoriš svojim jezikom.- Ne znam mnogo rijeèi. Pleme ne govori rijeèi.Džondalar nije razumio. - Što govore ako ne govorerijeèi?- Oni govore... ruke govore - reèe ona, svjesna da tonije posve toèno.Opazila je kako nesvjesno pravi kretnje u nastojanju da se što bolje izrazi. Kad je vidjela Džondalarov upitan pogled, uzela ga je za ruke i pomakla ih svojim kretnjama dok je ponavljala ono što je prije rekla.- Pleme ne govori mnogo rijeèi. Pleme govori... rukegovore.Njegovo se èelo polako izravna jer je poèinjao razumijevati. - Hoæeš reæi da tvoj narod govori rukama? Pokaži mi. Reci nešto svojim jezikom.Ejla se malo zamisli, zatim poèe. - Želim ti reæi toliko mnogo, ali to najprije moram nauèiti na tvojem jeziku. Tvoj mi je jezik sada jedini ostao. Kako ti mogu objasniti tko je moj narod? Ja više nisam pripadnica Plemena. Kako ti mogu objasniti da sam mrtva? a nemam naroda. Plemenu æu se vratiti na drugom svijetu, kao èovjek s kojim si putovao. To je bio tvoj brat, èini mi se.- Htjela bih ti reæi da sam nad njegovim grobom naèinila znakove da mu olakšam traženje puta, tako da se ublažituga u tvom srcu. Htjela bih ti reæi da sam i ja za njimtugovala, iako ga nisam poznavala.- Ne poznajem ljude meðu kojima sam se rodila.Morala sam imati majku, i obitelj... oni su morali izgledatikao ja, kao ti. Ali ja ih poznajem samo kao Druge. Iza jejedina majka koje se sjeæam. Ona me je uèila èaroliji

lijeèenja, ona je od mene naèinila izljeèiteljicu, ali sada je mrtva, l Kreb je mrtav.- Džondalar, žarko bih ti željela pripovijedati o Izi, oKrebu, o Darku ... - zastala je da duboko uzdahne. - l sinje otišao od mene, ali je živ. To je sve što imam. A sad jeSpiljski lav donio tebe. Bojala sam se da æe Drugi biti kaoBraud, ali ti više slièiš Krebu, plemenit si i strpljiv. Voljela bihse nadati da æeš biti moj par. Kad si došao, odmah sampomislila da te je to ovamo dovelo. Želim povjerovati da seto dogodilo zato što sam bila sama, što mi je toliko trebalodruštvo, a ti si prvi èovjek kojega sam vidjela, prvi odDrugih koje pamtim. Stoga nije bilo važno tko si. Željela sam

te za druga, da mi budeš par, samo da imam par.- Ali sada nije tako. Svakog dana moji osjeæaji prematebi su sve jaèi. Znam da Drugi nisu predaleko, da bi senašlo i drugih muškaraca koji bi mi mogli biti par. Ali ja neželim nikoga drugoga, a bojim se da više neæeš htjeti ostatisa mnom kad ozdraviš. Bojim se da æu te izgubiti. Htjela bihti sve reæi, ali ja sam... ja sam zahvalna sudbini što si,ovdje... ponekad ne mogu izdržati... - Zastala je jer nijemogla nastaviti, ali njezini osjeæaji nisu bili još dovršeni.Muškarac koji ju je promatrao nije ništa razumio od njezinih misli. Njezine kretnje - ne samo ruku, nego i lica, oèiju, cijelog tijela - bile su tako izražajne da je on bio duboko ganut. Podsjetila ga je na nijemog plesaèa, osim nekih zvukova koji su se savršeno uklapali u ljupke pokrete, Slijedio ju je samo svojim osjeæajima, i nije mogao vjerovati da osjeæa ono što mu ona priopæuje, ali kad je zastala, znao je da je ona s njim komunicirala. Znao je takoðer da njezin jezik pokreta nije, kako je pretpostavljao, samo jednostavno naglašavanje rijeèi kao kod njega. Naprotiv, èinilo se kao da zvuèi naglašavaju njezine kretnje.Kad je zastala, mirovala je nekoliko trenutaka, zamišljena, zatim mu je pala pred noge i prignula glavu. On prièeka, pa kad se ona ne pomaèe, postade mu neugodno. Èinilo se da èeka na njega, pa je pomislio da mu time iskazuje neko štovanje. Takvo obožavanje pripada Velikoj majci zemlji, i njoj nije drago, èak je ljubomorna, ako neko Njezino dijete prima štovanje koje pripada samo Njoj;Napokon on spusti ruku i dotaèe je. - Ustani, Ejla. Što to èiniš?Njegov dodir nije odgovarao tapšanju, ali bio mu je slièan, pa ona pomisli da joj je dao plemenski znak da može govoritj. Podigla je oèi i pogledala muškarca koji je sjedio.- Žena iz Plemena sjedi, želi govoriti. Ejla želi govoriti,Džondalar sluša.- Ne moraš sjediti na zemlji da sa mnom razgovaraš. -On je htjede podiæi. - Ako želiš govoriti, samo govori.Ona je uporno htjela ostati na zemlji. - Ovako u Plemenu. - Oèi su molile njegov pristanak. - Ejla želi reæi... -Poèeše joj teæi suze. Poèe iznova. - Ejla ne govori dobro. Ejla želi reæi, Džondalar dati govor, želi reæi...- Pokušavaš mi reæi hvala?- Što znaèi... hvala?On zaslade. - Ti si mi spasila život, Ejla. Brinula si se o meni; lijeèila si mi rane, davala si mi hranu. Ja bih ti za to rekao hvala. Rekao bih ti više nego hvala.Ejla se namršti. - Ne isto. Èovjek ranjen, Ejla se brine. Ejla se brine za svakog èovjeka. Džondalar dao govor, Ejla ima govor. To je više. To je više hvala. - Gledala ga je uporno, željela je da je razumije.- Ti možda "ne govoriti dobro", ali se vrlo dobroizražavaš. Ustani, Ejla, ili æu se spustiti kraj tebe. Razumijemda si izljeèiteljica, i da ti je dužnost brinuti se o svakomekome je potrebna pomoæ. Možeš misliti da to nije ništaosobito što si mi spasila život, ali ja zbog toga nisam manjezahvalan. Za mene je mala stvar što te uèim svome jeziku,što te uèim govoriti, ali poèinjem shvaæati da je to tebi vrlovažno, i da si zahvalna. Uvijek je teško izraziti zahvalnost,na svakom jeziku, ja to izrièem rijeèju hvala. Mislim da jetvoj naèin ljepši. Sada, molim te da ustaneš.Osjeæala je da ju je razumio. Smiješak s njezina lica izražavao je više zahvalnosti nego što je.bila svjesna. Bio je to težak pojam, ali joj je bilo važno da ga priopæi, pa je ustala radosna zbog uspjeha. Htjela je svoju radost izraziti nekim èinom, pa kad je vidjela Njisku i ždrijebe, zazviždala je, glasno i prodorno. Kobila naæuli uši i dotrèa, a kad se primakla, Ejla se zaleti i s lakoæom skoèi na nju.Naèinili su veliki krug livadom, ždrijebe ih je u stopu pratilo. Ejla je stalno bila kraj Džondalara, tako da u posljednje vrijeme nije jahala, pa joj je to sada pružalo veliko zadovoljstvo. Kad su se vratili do stijene, Džondalar ih je èekao na nogama. Usta mu više nisu bila širom otvorena, kao u èasu kad je Ejla odjahala od njega. U prvi èas mu je

jeza prostrujila niz leða, pitao se je li ta žena nadnaravno biæe, možda èak i neko boštvo. Nejasno se sjeæao sna o majèinu duhu u obliku mlade žene koja odgoni lava.Zatim se sjeti Ejlinih ljudskih nevolja koje je osjeæala zbog toga što ne može govoriti. Duh Velike majke zemlje jamaèno ne bi imao tih poteškoæa. Ipak, bila je neobièno nadarena za komuniciranje sa životinjama. Ptice dolaze na njezin poziv i jedu joj iz ruke, kobila dojuri na njezin zvižduk i dopušta joj da jaše na njezinim leðima. Pa onda ti ljudi koji ne govore rijeèima nego kretnjama? Ejla mu je dala mnogo toga za razmišljanje, previše za jedan dan, pomisli on dok je èešao ždrijebe. Sto je više o njoj razmišljao, to mu se veæom zagonetkom èinila.Mogao je shvatiti zašto nije govorila, ako njezini uopæe ne govore. Ali tko su ti ljudi? Gdje su sada? Rekla je da nema naroda, i da živi u dolini sama; ali tko ju je nauèio lijeèiti, odakle joj èarobna moæ nad životinjama? Tko joj je dao ognjeni kamen? Premlada je da bude tako nadarena èarob-nica. Obièno treba mnogo godina da se postigne njezina vještina, èesto na vrlo zabaèenim mjestima, u osami...Jesu li možda to njezini ljudi? Znao je da postoje posebne skupine Onih koji služe Majci, koji se posveæuju Njoj da proniknu u duboka tajanstva. Takve su se skupine silno štovale; stara Zelandona je provela nekoliko godina s njima. Šamud je govorio o kušnjama što ih sami sebi nameæu da dobiju sposobnost spoznavanja i vještine. Je li možda Ejla živjela s takvom skupinom koja govori samo kretnjama? l da li sada živi u samoæi da usavrši svoje sposobnosti?A ti si pomišljao da s njom podijeliš Užitak, Džondalar. Nije èudno što se onako ponijela. Kakva šteta. Odreæi se Užitaka, kraj tolike ljepote. Ipak æeš poštovati njezine želje, Džondalar, bila lijepa ili ne.Smeðe ždrijebe se gurkalo oko muškarca, tražeæi pažljivije èešanje na mjestima gdje mu je stalno izbijala nova dlaka. Džondalar je bio oduševljen kad bi mu se primaklo. Do tada su mu konji predstavljali samo izvor hrane, nikada mu nije palo na pamet da bi mogli biti drage životinje koje æe uživati u njegovu milovanju.Ejla se smiješila, radosna zbog prijateljstva koje se razvijalo izmeðu muškarca i Njiskina ždrebeta. Pala joj je na um jedna prijašnja misao, pa ju je spontano izrekla.

- Džondalar dati ime za ždrijebe?- Ime za ždrijebe? Želiš da mu nadjenem ime? - Bio jenesiguran, ali polaskan. - Ne znam, Ejla. Nikada nisamrazmišljao da išta imenujem, a najmanje jednoga konja.Kako se daje ime konju?Ejla je shvatila njegovu poteškoæu, iako nije odmah proniknula u ideju. Imena su krcata znaèenjima; imena daju posebnu oznaku. Oznaèavanje Njiske kao posebne jedinke, za razliku od pojma konja, ima stanovite posljedice. Ona više nije tek jedna od onih životinja što tumaraju stepama. Ona se povezuje s ljudima, od njih dobiva sigurnost i daje im svoje povjerenje. Ona je jedinstvena u svojoj vrsti. Ona ima ime.Ali to je zadavalo obaveze ženi. Udobnost i sigurnost životinje zahtijevaju znatnu brigu i trud. Konj ne smije nikada biti daleko od njezinih misli; njihovi životi postali su nerazmrsivo povezani.Ejla je spoznala taj odnos, osobito nakon Njiskina povratka. Iako nije predviðala ni smišljala, nešto od te spoznaje bilo je u njezinoj želji da Džondalar dade ime ždrebetu. Ako se veže uz ždrijebe, to æe biti dodatni razlog da ostane kraj njega - bar neko vrijeme - da ostane u dolini, s Njiskom, s njom.Ali nije bilo potrebe da ga požuruje. Još neko vrijeme neæe nikamo otiæi, noga mu još nije ozdravila.Ejla se naglo prenu. Spilja je bila mraèna. Ležala je na leðima, zureæi u neprodirnu tamu, i pokušavala ponovo zaspati. Napokon iskliznu iz postelje - iskopala je plitak jarak kraj postelje na kojoj je ležao Džondalar - i napipa put do izlaza. Èula je Njisku kako joj se javlja u prolazu.Opet sam dopustila da mi se ugasi vatra, pomisli izlazeæi iz spilje. Džondalaru nije poznata spilja kao meni. Ako zbog neèega ustane usred noæi, trebat æe mu više svjetla.Ostala je neko vrijeme vani. Mjeseèeva èetvrt naslanjala se na zapadni rub litica i uskoro æe nestati. Dolje je vladao mrkli mrak, samo su se treperave zvijezde zrcalile u šumnom potoku.Noæno nebo se tek poèinjalo mijenjati od crnine do tamnog modrila, ali to se moglo osjetiti tek na nesvjesnoj razini. Ne znajuæi zašto, Ejla odluèi da se ne vrati na

spavanje. Promatrala je kako mjesec postaje sve oštriji dok ga nije poèeo gutati crni rub nasuprotnih litica. Osjetila je neki zloslutni drhtaj kad se ugasio posljednji traèak svjetlosti.Nebo se postupno osvjetljavalo, zvijezde su blijedile u sjajnom plavetnilu. Na dalekom kraju doline obzorje se rumenilo. Promatrala je oštro ocrtani luk krvavo-crvena sunca koje je izbijalo iz zemlje i bacalo svjetlosne strijele po dolini.- Na istoku je vjerojatno planula prerijska vatra - reèeDžondalar.Ejla se okrenu. Muškarac je bio okupan živom svjetlošæu plamenog tijela, oèi su mu dobile blijedoljubièastu boju kakvu nikada nije vidjela pri vatri. - Da, velika vatra, mnogo dima. Ne znam da si ustao.- Budan sam veæ neko vrijeme, nadao sam se da æeš sevratiti. Kad te nije bilo, odluèio sam i ja ustati. Vatra seugasila.- Znam. Ja ne pazim. Ne radim dobro da gori po noæi.- Vatra se zapreta. Nisi je dobro zapretala da se neugasi po noæi.- Nisam"zapretala - ponovi ona. - Sada zapalim.On poðe za njom u spilju, sagnuvši glavu na ulazu. Uèinio je to više zbog nekog straha nego zbog potrebe; ulaz je bio dovoljno visok, iako je mogao dosegnuti rukom gornji kamen. Ejla izvadi kremen i pirit i složi gubu i potpalu.- Rekla si da si taj kamen našla na obali? Ima li ga tamojoš?- Da. Ne mnogo. Voda došla, uzela.- Poplava? Potok je poplavio i odnio ognjeno kamenje?Možda bismo morali poæi i skupiti sve što možemo.Ejla odsutno klimnu glavom. Imala je druge planove za taj dan, ali joj je trebala Džondalarova pomoæ i nije znala kako æe postupiti. Nestajalo joj je mesa, a nije znala hoæe li joj dopustiti da lovi. Katkad je znala izaæi s praækom, i nikad je nije pitao kako je došla do zeèeva, skoèimiša, hrèaka. Ali i ljudi iz Plemena su joj dopuštali da lovi sitnu divljaè. Sad je trebalo poæi u lov na nešto krupnije, a to je znaèilo izlazak s Njiskom i kopanje jame.Nije se tome veselila. Draže bi joj bilo loviti s Mladunèe-tom, ali ono je otišlo. Ipak, odsutnost njezina druga u lovu najmanje ju je muèila. Više je brinula o Džondalaru. Znala

je da je ne bi mogao zaustaviti, èak ako bi se i usprotivio. Ona nije èlan njegova plemena; spilja je njezina; a nije se još ni potpuno oporavio. Ali èinilo se da mu je draga dolina, da voli Njisku i ždrijebe; èinilo se èak da mu se i ona sviða. Nije željela da se to promijeni. Iskusila je da muškarci ne vole kad žene love, ali drugog izbora nije imala.A željela je više od njegova dopuštenja - željela je . njegovu podršku, pomoæ. Nije htjela povesti ždrijebe u lov. Plašila se da ne upadne u gužvu, jer bi se moglo ozlijediti. Ono æe ostati kad ona poðe s Njiskom, samo ako mu Džondalar bude htio praviti društvo, u to je bila sigurna. Neæe se dugo zadržati. Može uhoditi krdo, iskopati jamu i vratiti se, a drugog dana loviti. Ali kako æe zamoliti muškarca da pravi društvo ždrebetu dok nje ne bude? Osobito zato što on još nije sposoban za lov?Kad je skuhala juhu za doruèak, pogled na oskudne zalihe mesa uvjeri je da se nešto mora uskoro uèiniti. Odluèi najprije pokazati svoje lovaèke sklonosti uporabom praæke. Poslije æe joj pasti na um ideja ako bude trebalo pitati da joj pomogne.Obièavali su izjutra zajedno šetati duž šumovite obale. Za njega je to bila dobra vježba, a njoj je bilo drago da bude s njim. Toga jutra ona zataknu praæku za pojas, pa krenuše. Trebalo je samo da joj neko živo stvorenje doðe na praæ-komet.Želja joj se uskoro ispunila, jer su iz vrbika na rubu polja izletjele dvije Iještarke. Segnula je za praækom i kamenjem. Kad je oborila prvu , druga htjede odletjeti u stranu, ali drugi udarac spusti i nju na zemlju. Prije nego što ih je pošla pokupiti, baci pogled na Džondalara. Vidjela je zaprepaštenje na njegovu licu, ali i smiješak.- To je bilo èudesno, ženo! Jesi li tako lovila sve oneživotinje? Mislio sam da si postavljala stupice. Kakvo je to

oružje?Ona mu pruži kožnu traku s proširenjem u sredini, zatim ode po ptice.- Mislim da se ovo zove praæka - reèe joj kad se vratila.- Vilomar mi je prièao o ovakvu oružju. Nisam mogaoshvatiti o èemu govori, ali sad vidim. Dobra si s praækom,Ejla. To je zahtijevalo mnogo vježbe, èak ako si prirodnonadarena i vješta.- Ti voliš da ja lovim?

- Da ti nisi lovila, tko bi?- Ljudi iz Plemena ne vole da žene love.Džondalar ju je prouèavao. Bila je zabrinuta. Moždamuškarci nisu voljeli kad žene love, ali to je nije sprijeèilo da ne nauèi tu vještinu. Zašto je odluèila da baš danas pokaže koliko je spretna? Zašto on osjeæa da joj je potrebrjo njegovo odobrenje?- Veæina Zelandonki ide u lov, bar dok su mlade. Mojamajka je bila poznata tragaèica. Ne vidim razloga zaštožene ne bi mogle iæi u lov, ako žele. Meni su drage lovkinje,Ejla.Vidio je kako išèezava njezina napetost; oèito je rekao ono što je željela èuti, i to je bilo istina. Ipak se èudio zašto joj je to toliko važno.- Moram u lov - reèe ona. - Trebam pomoæ.- Rado bih pošao, ali mislim da još nisam sposoban.- Ne pomoæ u lovu. Ja uzmem Njisku, ti Èuvaš ždri-jebe?- O tome je dakle rijeè - reèe on. - Želiš da pazim naždrijebe dok ti budeš u lovu s kobilom? - On se nasmija. -Zgodna promjena. Obièno žena ostaje da pazi na djecu, amuškarac ima dužnost da za njih lovi. Da, ostat æu saždrebetom. Netko mora loviti, a ja ne bih želio da se našmali ljubimac ozlijedi.U njezinu se smiješku vidjelo olakšanje. On se ne ljuti, zaista joj ne zamjerava.- Ali mogla bi vidjeti što je s onom vatrom na istokuprije nego što kreneš u lov. Možda æe ti pomoæi.- Vatra lovi? - upita ona.- Zna se da cijela krda ugibaju od samog dima. Ponekad naðeš veæ peèeno meso! Pripovjedaèi kazuju jednusmiješnu zgodu o èovjeku koji je našao ispeèeno mesonakon prerijske vatre, pa je imao poteškoæa dok je nagovorio ostale èlanove Spilje da kušaju meso koje im je pripremio. Stara prièa.Smiješak razumijevanja preleti njezinim licem. Razbješ-njela vatra mogla bi joj pomoæi. Možda uopæe ne mora kopati jamu.Kad je Ejla iznijela napravu koja je slièila na košaru i jaram i saonice, Džondalar se zaèudio, ne mogavši razumjeti èemu služi tako èudnovata oprema.- Njiska nosi meso u spilju - objasni ona, pokazujuæi

saonice dok je namještala užad. - Njiska nosila tebe u spilju - dodade.- Tako sam dakle dospio ovamo! Dugo sam se pitao.Nisam mogao povjerovati da si me sama donijela. Misliosam da je s tobom bilo drugih ljudi koji su me donijeli iostavili da se o meni brineš.- Ne... drugi ljudi. Ja našla... tebe... drugog èovjeka.Džondalar se uozbilji i rastuži. Iznenadilo ga je spominjanje Tonolana, povrijedilo mu je ranu u srcu. -Jesi li ga

morala ostaviti? Zar nisi mogla i njega donijeti? - reèe joj s prizvukom predbacivanja.- Èovjek mrtav, Džondalar. Ti ranjen, jako ranjen -reèe ona osjeæajuæi se nelagodno. Htjela mu je reæi da jepokopala èovjeka, da ga je oplakala, ali nije znala topriopæiti. Mogla je razmjenjivati informacije, ali nije znalaizraziti ideje. Htjela mu je govoriti o mislima za koje nije bilasigurna da se uopæe mogu izraziti rijeèima, ali se osjeæalajadno. Nije mogla s njim dijeliti tugu koju je on isplakaoprvoga dana.Èeznula je za njegovom lakoæom govora, za slobodom izražavanja. Ali postojala je neka neodreðena brana koju nije mogla svladati, nešto je nedostajalo na rubu prijelaza i to nije mogla izbjeæi. Slutila je da bi morala znati, da je potrebno znanje zakljuèano u njoj - samo kad bi mogla pronaæi kljuè.- Oprosti, Ejla. Ne bih smio na tebe vikati, ali Tonolanmi je bio brat... - Posljednje rijeèi prelazile su u plaè.- Brat. Ti i drugi èovjek... imate istu majku?- Da, imali smo istu majku.Ona klimnu i okrenu se prema konju, žaleæi što mu ne može reæi da razumije bliskost braæe i sestara, da joj je jasna posebna veza koja spaja ljude roðene od iste majke. Kreb i Brun su bili braæa.Napunila je košaru potrebnom opremom, uzela koplja i spremila se izaæi iz spilje. Dok je on promatrao njezine pripreme,, vidio je da je konj više nego èudan pratilac te žene. Životinja joj je davala jasnu prednost. Do .tada nije shvaæao koliko može biti koristan konj. Ali su ga muèila neka druga protuslovlja: ona se služila konjem da joj pomogne loviti i nositi meso - napredak o kojem nikada

prije nije èuo - a koplje joj je ipak bilo primitivnije od svih kopalja koja je ikada vidio.Lovio je s mnogim ljudima, svi su imali razlièita koplja, ali nijedno nije bilo slièno njezinim kopljima. Ipak je u njima bilo nešto poznato. Šiljak im je bio oštar i ojaèan paljenjem, držak ravan i gladak, ali tako nespretan. Vidjelo se da nisu za bacanje; bila su veæa nego koplje kojim je on probo nosoroga. Kako lovi? Kako se može približiti životinji i , upotrijebiti to nespretno koplje? Kad se vrati, pitat æe je. Bit æe teško objasniti, trebat æe vremena, iako govori sve bolje.On uvede ždrijebe u spilju prije nego što Ejla i Njiska krenuše. Èešao ga je i milovao dok nije bio siguran da su njih dvije daleko odmakle. Èudno je bilo biti sam u spilji, a nje neæe biti gotovo èitav dan. Svladan znatiželjom, on uze svjetiljku i zapali je. Ostavivši štap koji mu nije bio potreban unutar spilje, jednom je rukom držao izdubljenu kamenu svjetiljku i poèeo iæi duž stijena da vidi kolika je spilja i kamo vodi. Velièina ga nije iznenadila - spilja je bila velika koliko je oèekivao, a osim jednog udubljenja nije bilo nikakvih boènih prolaza. Ali udubljenje je bilo pravo iznenaðenje: po svemu se vidjelo da je to bio nedavni lavlji brlog, ukljuèujuæi i veliki otisak šape!Kad je pregledao sve ostalo, uvjerio se da Ejla u spilji živi veæ godinama. Možda je pogriješio s lavljim logom, ali kad se vratio do udubljenja i opet dobro pregledao sve tragove, uvjerio se da je još prošle godine u spilji živio lav.Još jedna tajna! Hoæe li ikada naæi odgovore na sva zagonetna pitanja?Uzeo je jednu Ejlinu košaru - još neupotrebljavanu, koliko je mogao vidjeti - i odluèi poæi na žal da skuplja ognjeni kamen, da bude koristan. Dok je ždrijebe skakutalo ispred njega, Džondalar se spuštao niz strminu uz pomoæ štapa, zatim se naslonio na stijenu blizu gomile kostiju da predahne. Bio bi sretan kad to ne bi morao uèiniti.Poèešao je i pomilovao ždrijebe koje mu je prišlo i guralo njušku k njegovoj ruci, a onda se nasmijao kad se s velikom radošæu zaletjelo prema livadi na kojoj su obièno pasli ono i Njiska. Njišteæi od radosti, sa sve èetiri u zraku, ždrijebe se valjalo na mekoj zemlji. Zatim je ustalo, streslo se tako snažno da je zemlja letjela na sve strane, pa se napokon smirilo u hladovini.Džondalar ode do žala, sagnu se i poèe pomnjivo

gledati svaki kamen. - Našao sam jedan! - viknu oduševljeno, uznemirivši ždrijebe. Osjeæao se pomalo budalasto. -Evo još jednoga! - reèe ponovo, pa se stidljivo nasmiješi. Ali dok je podizao drugi kamen, zaslade opazivši još jedan, mnogo veæi. - Na ovom žalu ima i kremena!Ona za svoje oruðe nalazi kremen upravo ovdje! Kad bih mogao naæi kameni èekiæ, napraviti nakovanj i... Mogao bih praviti oruðe! Dobre oštre noževe, i britve... Uspravi se i pogleda hrpu kamenja i kostiju što ih je bujica

naslagala uz litice. Ovdje ima i dobrih kostiju, èini mi se, i jelenjih rogova. Mogao bih napraviti neko pristojno koplje za nju.Možda ona ne želi "pristojno koplje", Džondalar. Možda ima razloga što se služi onakvim kopljem. Ali to ne znaèi da ne možeš napraviti koplje za sebe. To bi bilo bolje nego da cio dan besposlen sjediš. Mogao bi i nešto izrezba-riti. Nekada si imao spretnu ruku, prije nego što si prestao izraðivati lijepe predmete.Pretraživao je najprije hrpu nanesenog drvlja, zatim posvetio pažnju gomili kostiju, lubanja, rogova. Našao je usput nekoliko zgodnih komada kamena iz kojega iskaèu iskre, odabrao je i kameni èekiæ. Kad je odbio koru s prvog kremena, nasmiješio se. Nije bio svjestan koliko mu je nedostajalo bavljenje obradom kremena.Razmišljao je što bi sve mogao napraviti, sada kad je našao kremen. Želio je dobar nož s ruèkom, i sjekiru. Želio je napraviti nekoliko kopalja, a mogao je i odjeæu urediti uz pomoæ prikladna šila. Možda æe se i Ejli dopasti njegovo oruðe; barem joj može pokazati ono što napravi.Dan se nije otegao kako se on isprva plašio; sumrak se hvatao prije nego što je složio sve novo oruðe i pribor u kožu koju je posudio od Ejle. Kad se vratio u spilju, ždrijebe se gurkalo i zahtijevalo pažnju, pa je pomislio da je gladno. Ejla je ostavila kuhana zrnja u zdjelici; ždrijebe ga je isprva odbijalo, ali ga je oko podne pojelo. Veæ je ogladnjele, a Ejle nema. Gdje li je?Kad se spustio mrak, on se doista zabrinuo. Ždrebetu je potrebna Njiska, Ejla se morala vratiti. Stao je na rub izbojka i pogledao niz dolinu, zatim odluèio naložiti vatru, misleæi da æe je ona ugledati ako je zalutala. Ona ne može zalutali, reèe sam sebi, ali ipak naloži vatru.

Bilo je vrlo kasno kad se napokon vratila. Èuo je Njisku i Dolina konja krenuo niz strminu da ih doèeka, ali ždrijebe ga je preteklo. Ejla se zaustavila na žalu, odriješila kobilu, skinula lovinu sa saonica, primakla kolce da se mogu vuæi uz usku stazu, pa povela Njisku baš kad se Džondalar primaknuo i stao u stranu. Vratila se noseæi komad zapaljena drveta da osvijetli put. Džondalar prihvati baklju dok je Ejla stavljala drugi dio lovine na saonice. Dohrama do nje da joj pomogne, ali ona je bila vrlo brza i spretna. Gledajuæi je kako s lakoæom premješta srnu, on se zadivi njezinoj snazi i postade mu jasnije kako ju je stekla. Konj i saonice vrlo su korisni, možda neophodni, ali ona je ipak bila samo jedna osoba. Ždrijebe je uporno tražilo majèine sise, ali ga Ejla otjera dok nisu stigli do spilje.- Imaš pravo, Džondalar - reèe ona kad se ispeše naizbojak. - Velika, velika vatra. Nikada nisam vidjela takoveliku. Daleko. Mnogo, mnogo životinja.Nešto u njezinu glasu navede ga da je bolje pogleda. Bila je iscrpljena, a pokolj koji je vidjela ostavio je trag u njezinim podoènjacima. Ruke su joj bile crne, lice i odjeæa èaðavi i krvavi. Ona razveza jaram i saonice, zatim zagrli Njisku i nasloni se na nju. Kobila je stajala spuštene glave, dok joj je gladno ždrijebe olakšavalo nabreklo vime. l ona je bila umorna.- Ta vatra je morala biti vrlo daleko. Kasno je. Jesi lijahala cijeli dan? - upita Džondalar. "Ona podiže glavu i okrenu se prema njemu. Naèas je bila zaboravila gdje se nalazi. - Da, ,cijeli dan - reèe, pa duboko udahnu. Još se nije mogla prepustiti umoru, previše ju je posla èekalo. - Mnoge životinje mrtve. Mnoge dolaze po meso. Vuk. Hijena. Lav. Druge nisam prije vidjela. Veliki zubi. - Ona pokaza otvorena usta i objesi dva kažiprsta da pokaže produljene koljaèe.- Hoæeš reæi da si vidjela dugozubog tigra! Nisam znaoda zaista postoji! Jedan starac je znao prièati mladiæimakako ga je vidio kad je bio mlad, ali nitko mu nije vjerovao.Zaista si ga vidjela? - Požalio je što nije mogao biti s njom.Ona klimnu i strese se, ukoèi ramena i sklopi oèi. -Njiska se bojala. Stala. Uzela praæku. Njiska juri, ja jurim.Džondalarove oèi se razrogaèiše dok je slušao što mu ona pokušava isprièati. - Otjerala si tigra praækom? Velika majko, Ejla! - Mnogo mesa. Tigar ne treba Njisku. Praæka otjerala. -Željela je još govoriti, opisati dogaðaj, izraziti svoj strah,podijeliti ga s njim, ali nije imala sredstava. Bila je pre-umorna da se dosjeti mnogih opisnih rijeèi.Nije èudno što je iscrpljena, pomisli Džondalar. Možda nisam smio spomenuti da ide provjeriti požar, ali donijela

je dvije srne. Trebalo je hrabrosti da se to uèini, s dugozubim tigrom u blizini. Sjajna je to žena.Ejla pogleda ruke, zatim siðe do rijeke. Uze baklju koju je Džondalar žabo u zemlju, prinese je k vodi i podiže da bolje vidi. Otrgnu trave i korova, zgnjeèi ih u rukama, dodade malo pijeska, ovlaži smjesu i poèe trljati ruke. Kad se oprala i umila, vratila se pred spilju.Džondalar je poèeo zagrijavati kamenje za kuhanje, i bila mu je zahvalna. Èaša vruæa èaja izvrsno bi joj prijala. Ostavila mu je hranu i nadala se da on ne oèekuje da æe za njega kuhati. Sada nije mogla posveæivati pažnju jelu. Èekale su je dvije srneæe kože da ih rasijeèe i osuši.Tražila je životinje koje nisu bile opaljene, jer su joj trebale kože. Ali kad se prihvatila posla, sjetila se da je željela napraviti nove oštre noževe. Noževi se istupe pri radu - obièno je lakše napraviti nove, a stari se preoblikuju u neko drugo oruðe, u strugaèe primjerice.Tupi nož ju je dotukao. Sjekla je kožu dok su joj suze od umora i poraza napunile oèi i prelile se.- Ejla, što ti je? - upita Džondalar.Ona samo nastavi snažnije sjeæi. Nije mogla objasniti. On joj uze tupi nož iz ruke i podiže je. - Umorna si. Zašto ne legneš i ne odmoriš se malo?Ona potrese glavom, iako je oèajnièki željela uèiniti što joj govori. - Koža srne, suho meso. Ne èekati, doðe hijena.Nije joj htio objašnjavati da mogu unijeti lovinu. Ona više nije jasno razmišljala. - Ja æu stražariti - reèe. - Tebi treba odmora. Idi unutra i lezi, Ejla.Nju ispuni zahvalnost. On æe stražariti! Nije joj palo na pamet da mu to predloži; nije bila sviknuta na neèiju pomoæ. Oteturala je u spilju, tresuæi se od olakšanja, i svalila se na krzna. Htjela je reæi Džondalaru koliko mu je zahvalna, pa je osjetila kako joj opet naviru suze, jer je znala da bi njezin pokušaj zahvaljivanja bio uzaludan. Ona ne zna govoriti!Džondalar je nekoliko puta ulazio u spilju tijekom noæi,

ponekad zastavši da pogleda usnulu ženu. Brinuo se za nju, jer je bila nemirna; mahala je rukama i nešto nerazgovijetno mrmljala.Ejla je hodala po magli i plaèuæi zvala u pomoæ. Neka visoka žena, ovijena maglom kroz koju se nije naziralo lice, pružila joj je ruke. - Rekla sam da æu biti pažljiva, majko, ali kamo si otišla? - šaptala je Ejla. - Zašto nisi došla kad sam te zvala? Zvala sam i zvala, ali tebe nije bilo. Gdje si bila? Majko? Majko! Ne odlazi! Ostani ovdje! Majko, èekaj me! Nemoj me ostaviti!Priviðenje visoke žene nestade i magla se raziðe. Umjesto nje pojavi se neka druga žena, zdepasta i niska. Njezine jake mišiæave noge bile su savijene, ali je hodala ravno i uspravno. Nos joj je bio velik i orlovski, s jakim istaknutim oènim lukovima, a donja isturena èeljust nije prelazila u bradu. Èelo joj je bilo nisko i spljošteno, ali glava je bila vrlo velika, na kratku i snažnu vratu. Oèi su bile krupne, smeðe i pametne, ispunjene ljubavlju i tugom.Klimnula joj je glavom. - Iza! - kliknu Ejla za njom. -Iza, pomozi mi! Molim te, pomozi mi! - Ali Iza ju je samo zagonetno gledala. - Iza, zar me ne èuješ? Zašto me ne možeš razumjeti?- Nitko te ne može razumjeti, ako ne govoriš pravilno -reèe neki drugi glas. Vidjela je èovjeka koji se pomagaoštapom u hodu. Jedna mu je ruka bila odrezana u laktu.Lijeva strana lica bila mu je grozno ozlijeðena, nedostajalomu je lijevo oko, ali desno mu je bilo puno snage, mudrosti isažaljenja. - Moraš nauèiti govoriti, Ejla - rekao je Kreb imahnuo jednom rukom, ali ona je iz njegovih usta èulaDžondalarov glas.- Kako æu govoriti? Ne mogu se sjetiti! Pomozi mi,Kreb, molim te!- Tvoj totem je Spiljski lav, Ejla - reèe stari mog-ur.Kao mrka strijela, velika maèka skoèi meðu turove iobori jednu veliku crvenkastu kravu na zemlju. Ejla zinu, a dugozubi tigar se iskesi na nju, iz njuške mu se cijedila krv. Poðe prema njoj, a koljaèi mu postadoše sve veæi i sve oštriji. Nalazila se u tijesnoj spilji i nastojala utonuti u

kameni zid iza leða. Spiljski lav riknu.- Ne! Ne! - viknu ona. Divovska šapa s oštrim pandžama pruži se k njoj i ostavi joj na lijevom bedru èetiri usporedne ogrebotine.- Ne! Ne! - kriknu ona. - Ne mogu! Ne mogu! - Okonje se uskovitla magla. - Ne mogu se sjetiti!Visoka žena pruži ruke prema njoj. -Ja æu ti pomoæi...Naèas se raziðe magla, i Ejla ugleda neko lice koje joj je bilo donekle slièno. Muènina je steže, a iz pukotine u zemlji diže se smrad vlažnosti i truleži.- Majko! Majkoooo!- Ejla! Ejla! Što ti je? - prodrma je Džondalar. Bio je naizbojku kad je èuo kako vrišti nepoznatim jezikom. Utrèaoje brže nego što je mislio da može.Ona sjede, a on je prihvati u krilo. - Oh, Džondalar! Sanjala sam, imala sam moru - zajeca ona.- Sve je u redu, Ejla. Sad je sve u redu.- Bio je potres. Eto što se dogodilo. Ona je poginula upotresu.- Tko je poginuo u potresu?- Moja majka, l Kreb, poslije. Oh, Džondalar, ja mrzimpotrese! - Ona se strese u njegovu zagrljaju.Džondalar je malo odmaknu od sebe da je može pogledati. - Isprièaj mi svoj san, Ejla - reèe.- Ti snovi me progone otkad znam za sebe, uvijek mi sevraæaju. U jednom od njih, nalazim se u maloj spilji, a nekapandža se uvlaèi k meni. Mislim da me je tako moj totemobilježio. Drugoga se ne mogu ni sjetiti, ali uvijek se odnjega probudim sa strahom i muèninom. Osim ovog puta.Sada sam je vidjela, Džondalar. Vidjela sam svoju majku!- Ejla, èuješ li ti sebe?-.Što hoæeš reæi?- Ti govoriš, Ejla. Ti govoriš!Ejla je nekada znala kako se govori, pa premda nije bio isti jezik, znala je osjeæaj, ritam, naèin govornog jezika. Zaboravila je kako se govori rijeèima jer joj je opstanak ovisio o drugom naèinu komuniciranja, i jer je željela zaboraviti nesreæu nakon koje je ostala sama. lako to nije bio svjestan napor, ona je slušala i pamtila više od samih rijeèi Džondalarova jezika. Sintaksa, gramatika, naglasak - sve je to bilo dijelom zvukova koje je od njega èula.Kao dijete koje se tek uèi govoriti, rodila se sa sposob-

nošæu i željom, trebalo je samo da trajno bude izložena govoru. Ali njezin motiv bio je jaèi nego u djeteta, a pamæenje razvijenije. Brže je uèila. Iako nije mogla ponoviti neke njegove zvukove i preljeve, postala je prirodni govornik njegova jezika.- Govorim! Mogu govoriti! Džondalar! Ja razmišljam urijeèima!Tada oboje shvatiše da je on drži, i oboje postaše svjesni toga. On spusti ruku na zemlju.- Je li veæ jutro? - reèe Ejla, videæi da kroz vrata i rupuza dim prodire svjetlo. Skide sa sebe pokrivaèe. - Nisamznala da æu tako dugo spavati. Velika majko! Moram poèetisušiti meso. - Usvojila je i njegove usklike. On se nasmiješi.Bilo je neèeg uzvišenog u njezinom iznenadnom govoru, alikad je èuo kako njegove reèenice izlaze iz njezinih usta,bilo mu je smiješno.Ona pojuri na izJaz, zatim se sledi kad pogleda van. Protrlja oèi i opet pogleda. Redovi sitno narezanog mesa visili

su s jednog kraja izbojka na drugi, a meðu njima je gorjelo nekoliko malih vatara. Da li još sanja? Jesu li se odjednom pojavile sve žene iz Plemena da joj pomognu?- Ima malo mesa koje sam ispekao na vatri, ako sigladna - reèe Džondalar, praveæi se da ništa ne vidi iprikrivajuæi smijeh.- Ti? Ti si to uèinio?- Da. Ja sam to uèinio. - Džondalar se prepusti smijehu. Njezina reakcija na njegovo malo iznenaðenje bila jebolja nego što se nadao. Možda još nije sposoban za lov, alibarem može oderali lovinu i pripremiti meso za sušenje,osobito otkad je napravio nove noževe.- Ali.. .ti si muškarac! - reèe ona, zapanjena.Džondalarovo malo iznenaðenje djelovalo je jaèe nego što se nadao. Èlanovi Plemena prenosili su predajom vještine koje su im omoguæavale da opstanu. Nagon im je prenosio vještine predaka, a oni su ih predavali potomcima, pohranjujuæi ih u podsvijesti. Kroz mnogo naraštaja nastala je podjela zadataka na muške i ženske, tako da su èlanovi Plemena imali pamæenje ogranièeno na spol. Jedan spol nije mogao obavljati zadaæu drugoga; to im nije omoguæavalo njihovo zajednièko pamæenje.Muškarac je u Plemenu mogao uloviti srnu i donijeti je u spilju. Mogao ju je èak oderali, iako nespretnije nego žena.

Ako se potrudio, mogao je odsjeæi koji komad mesa. Ali nikada mu ne bi palo na pamet da poène rezati meso i sušiti ga, a da se toga i sjetio, ne bi znao kako bi poèeo. Sigurno nije mogao narezati uredne komadiæe koji bi se lijepo i ravnomjerno sušili - a Ejla je upravo takve vidjela pred sobom.- Zar muškarac ne smije rezati meso? - upita Džondalar. Znao je da kod raznih plemena postoje razlièiti obièajiu podjeli poslova na muške i ženske, ali htio joj je samopomoæi. Nije mislio da æe se uvrijediti.- U Plemenu žena ne može loviti, a muškarac nemože... pripremati hranu - pokuša ona objasniti.- Ali ti si lovila.Njegova izjava postiže neoèekivan rezultat. Ona je bila zaboravila da s njime dijeli razlike izmeðu Plemena i Drugih.- Ja... ja nisam žena iz Plemena - reèe ona, pomalozbunjena. - Ja... - nije znala objasniti. - Ja sam kao ti,Džondalar. Ja sam jedna od Drugih.

Dvadeset treæe poglavljeEjla se zaustavi, skliznu s Njiske i pruži mijeh s vodom Džondalaru. On ga uze i popi nekoliko velikih gutljaja. Nalazili su se daleko od spilje, na kraju doline, gotovo u stepi, i prilièno daleko od potoka.Zlaæana trava lelujala se na vjetru oko njih. Skupljali su zrnje prosa i divlje raži, ali nisu zaboravljali usput pobrati dvoredi jeèam te jednozrni i dvozrni pir. Dosadna kretnja potezanja klasova duž svake stapke pretvarala se u naporan rad. Sitno proso, koje su stavljali na jedan kraj razdijeljene košare koja je svakome visila o vratu da ruke budu slobodne, lako se ubiralo, ali æe mu trebati izvijavanje. Raž je išla u drugi kraj košare i lako se Ijuštila.Ejla objesi košaru o vrat i prihvati se posla. Džondalar joj se uskoro pridruži. Brali su žito neko vrijeme naporedo, zatim joj se on obrati. - Kako to izgleda jahati na konju, Ejla? - upita je.- Teško je objasniti - reèe ona i zastade da razmisli. -Kad ideš brzo, uzbudljivo je. Ali lijepo je i kad se sporo jaše.Meni je ugodno jahati Njisku. - Opet se prihvati posla, zatimstade. - Bi li htio pokušati?- Što?- Jahati Njisku.On je pogleda, nastojeæi proniknuti u dublji smisao njenih rijeèi. Htio je jahati, ta ga misao progoni veæ neko vrijeme, ali mu se èinilo da nije toliko osobno vezan uz životinju, pa se bojao da ne bi bilo zgodno zahtijevati takvu uslugu. - Da, htio bih. Ali hoæe li mi Njiska dopustiti?

- Ne znam. - Ona pogleda sunce da vidi koje je dobadana, zatim zabaci košaru na leða. - Možemo vidjeti.- Sada? - upita on. Ona klimnu i veæ se okrenu. -Mislio sam da si išla po vodu da možemo nabrati više žita. - Išla sam, ali sam zaboravila da se udvoje mnogo bržebere. Gledala sam samo u svoju košaru, nisam navikla napomoæ.Stalno se iznenaðivala videæi što sve Džondalar zna. Nije bio samo voljan, bio je i sposoban uèiniti sve što i ona, ili je mogao brzo nauèiti. Sve ga je zanimalo, osobito je volio pokušati nešto novo. Mogla je vidjeti sebe u njemu. Sad je još bolje shvaæala koliko je morala biti èudnovata Plemenu. Ali oni su je prihvatili i pokušali prilagoditi svome naèinu života.Džondalar takoðer zabaci košaru na leða i poðe za njom. - Rekao bih da je dosta za danas. Toliko si veæ nakupila žita, Ejla, a jeèam još nije zreo. Ne znam zašto želiš da ga još beremo.- To je za Njisku i ždrijebe. Trebat æe im i trave. Njiskapase i zimi, ali kad je dubok snijeg, mnogi konji uginu.Objašnjenje je bilo dovoljno da uguši svaki njegov moguæi prigovor. Hodali su kroz visoku travu, uživajuæi na suncu koje im je milovalo golu kožu. Džondalar je na sebi imao samo kratke hlaèe, koža mu je bila preplanula kao njezina. Ejla je imala ljetnu haljinicu koja ju je pokrivala od pasa do bedara, ali joj je bila važnija zbog nabora u kojima je nosila oruðe, praæku i druge stvari. Osim toga imala je još samo kožnu kesicu oko vrata. Džondalar se èesto divio njezinu èvrstom tijelu, ali nije pokazivao otvorene želje, niti ga je ona ièim pozivala.Veselio se unaprijed jahanju, pitajuæi se hoæe li mu Njiska biti poslušna. Mogao se veæ brzo i spretno kretati. Noga mu je lijepo ozdravila, samo je malo hramao, ali se nadao da æe i to s vremenom proæi. Ejla je uèinila èudo viðajuæi njegovu ranu; morao joj je biti beskrajno zahvalan. Razmišljao je o odlasku - nije bilo više razloga da ostane -ali èinilo se kao da ga ona ne požuruje, pa je odgaðao. Htio joj je pomoæi da se spremi za iduæu zimu; to je najmanje što joj duguje.Ona se morala postarati i za konje. On na to nije mislio. - Treba mnogo truda da se skupi hrana za konje, je li tako?- Ne baš previše - reèe ona.- Nešto sam razmišljao. Rekla si da im treba i trava. Zarne bi mogla rezati travu zajedno s klasjem i nositi je u spilju?Zatim, umjesto da skupljamo zrnje u ovo - on pokaza na

košare - mogli bismo ga odmah tresti u veæe posude. A usput bismo imali i travu za njih.Ona zaslade da razmisli o toj ideji. - Možda... Ako se stabljike ostave da se osuše, zrnje æe se lakše kidati. Ima još jeèma i pšenice... valja pokušati. - Širok smiješak razli se njezinim licem. - Džondalar, mislim da æe biti dobro!Bila je tako iskreno uzbuðena, da se i on morao nasmiješiti. Njegovo odobravanje, njegova privlaènost, njegovo otvoreno uživanje u njoj - sve to zrcalilo se u njegovim èudesno zavodljivim oèima. Njezin odgovor je bio prirodan i otvoren.- Džondalar, tako mi je drago kad se smiješiš... meni,ustima, oèima.On se nasmija svojim neoèekivanim, neobuzdanim, silno pustopašnim smijehom. Ona je tako poštena, pomisli. Mislim da je uvijek bila samo iskrena. Kakva rijetka žena!Ejla je bila zateèena njegovom provalom smijeha. Njezin smiješak pristade na zarazu njegova veselja, prijeðe u smijuckanje, zatim preraste u nesputano izlijevanje radosti.Ostali su bez daha prije nego što su se pribrali, zapadajuæi ponovo u smijeh, zatim dišuæi duboko i brišuæi suzne oèi. Nijedno nije znalo reæi što je tako jako smiješno; njihov smijeh se napajao sam sobom. Ali se u njemu ispraznilo toliko nakupljene napetosti, da su toga bili svjesni.Kad su nastavili hodati, Džondalar obujmi Ejlu oko struka. Bila je to nesvjesna kretnja nakon zajednièkoga

smijeha. On osjeti kako se ona napinje, pa odmah odmaèe ruku. Obeæao je sebi, a i njoj, iako možda nije razumjela u ono vrijeme, da joj se neæe nametati. Ako se ona zavjetovala da æe se odricati Užitaka, on je neæe dovesti u položaj da ga mora odbiti. Pomnjivo je pazio da poštuje njezinu liènost.Ali mirisao je žensku bit u njezinoj toploj koži, osjetio je gipku punoæu njezinih dojki kraj sebe. Odjednom se sjeti koliko dugo nije legao sa ženom, a kratke hlaèe nisu nimalo krile dokaze njegovih misli. Okrenuo se u stranu da mu se ne vidi oèevidna nabreklost, ali to je bilo sve što je mogao uèiniti da s nje ne strgne haljinicu. Produžio je korak dok gotovo nije poèeo trèati ispred nje.- Božice! Koliko želim tu ženu! - prošapta tiho.Suze su se skupljale u kutovima Ejlinih oèiju dok ga jegledala kako odmièe ispred nje. Što sam uèinila? Zašto bježi od mene? Zašto mi ne želi dati znak? Vidim njegovu

potrebu, zašto se ne želi olakšati na meni? Jesam li toliko ružna? Ona uzdrhta sjetivši se njegove ruke oko struka; nosnice su mu bile pune muškog mirisa. Gazila je njegovim stopama, ne želeæi mu izaæi na oèi, osjeæajuæi se kao djevojèica koja je nešto zgriješila - samo što sada nije znala zašto je kriva.Džondalar je stigao do sjenovita šumarka kraj vode. Žudnja mu je bila toliko jaka da se nije mogao suzdržati. Èim joj je umaknuo s pogleda, mlazovi bijele sluzi štrcnuli su . po zemlji, a on se naslonio na drvo, držeæi se i dalje i tresuæi se. Bilo je to samo olakšanje, ništa više, ali sad je bar mogao pogledati ženu a daje ne povali na zemlju i pokuša prisiliti.Uzeo je štapiæ i pokrio srž svojih Užitaka zemljom Velike majke. Zelandona mu je rekla da je šteta rasipati taj Majèin dar, ali ako je nužno, treba ga vratiti Njoj, prosuti ga po zemlji i pokriti. Zelandona je imala pravo, pomisli. To je samo rasipanje, u tome nema užitka.Hodao je duž rijeke, bilo mu je neugodno izaæi na otvoren prostor. Vidio ju je kako ga èeka kraj velika kamena i naslanja se na Njisku. Izgledala je tako ranjiva dok se utjecala kobili da joj pruži pomoæ i utjehu. Mogla bi se na njega nasloniti, pomisli, on bi je utješio. Bio je siguran daju je rastužio, pa se postidio kao da je poèinio neko neoprostivo zlodjelo. Nerado je izašao iz šumarka.- Ima trenutaka kad muškarac ne može zadržati vodu -šlaga joj uz slabašan smiješak.Ejla je bila iznenaðena. Zašto izgovara rijeèi koje nisu istinite? Znala je što je uèinio. Olakšao se.Muškarac iz Plemena prije bi zatražio družicu svoga voðe nego što bi se sam olakšao. Kad se ne bi mogao obuzdati, èak bi i njoj dao znak, koliko god mu bila ružna. Nijedan odrastao muškarac se ne bi sam olakšao. Samo djeèaci, koji su dostigli tjelesnu zrelost ali nisu još ubili svoju prvu životinju, mogli su to uèiniti. Ali Džondalaru je bilo draže da se sam olakša nego da njoj dade znak. To je bilo gore nego uvreda; to je bilo za nju poniženje.Nije obraæala pažnju na njegove rijeèi i izbjegavala je njegov pogled. - Ako želiš pojahati Njisku, prihvatit æu je dok se popneš na kamen i zakoraèiš preko nje. Reæi æu joj da želiš jahati. Možda æe ti dopustiti.To je bio razlog da prestanu skupljati zrnje, sjetio se. Što se dogodilo s njegovim oduševljenjem? Kako se moglo toliko

toga promijeniti na tako kratkoj šetnji s jednoga kraja polja na drugi? Pokušavajuæi ostaviti dojam daje sve u redu, on se pope na kamen, dok je Ejla privela kobilu bliže izbjegavajuæi i dalje njegov pogled.- Kako je navedeš da ide kamo ti želiš? - upita on.Ejla je morala razmisliti o odgovoru. - Ja je ne navodimda ide, ona sama ide kamo ja želim.- Ali kako zna kamo želiš iæi?- Ne znam... - Doista nije znala; o tome nije nikadarazmišljala.Džondalar prijeðe preko toga pitanja. Iæi æe kamo god ga konj odnese, ako ga htjedne odnijeti. Položi joj ruku na hrbat da je umiri, pa zajaha.Njiska položi uši. Znala je da na njoj nije Ejla, jer je teret bio teži, nedostajao mu je neposredan osjeæaj upravljanja, nije imao stisak Ejlinih bedara i nogu. Ali Ejla je bila kraj nje, držala joj je glavu, a muškarac je bio poznat. Kobila je bila neodluèna nekoliko èasaka, ali onda se smirila.- Što treba sada da radim? - upita Džondalar sjedeæi namalenu konju tako da su mu dugaèke noge visile sa strane;nije znao što bi s rukama.Ejla prisno potapša kobilu, zatim joj se obrati jezikom kretnji, uz mješavinu plemenskih i zelandonskih rijeèi. -Džondalar bi htio da ga malo poneseš, Njisko.

Njezin glas je bio pun nagovaranja, njezine su ruke nježno pritiskivale; bilo je to dovoljno da je životinja posluša. Njiska poðe naprijed.- Ako se moraš držati, zagrli je oko vrata - savjetova gaEjla.Njiska je bila sviknuta nositi èovjeka na leðima. Nije poskakivala niti se ritala, ali bez upravljanja je malo oklijevala. Džondalar se nagnu da je pomiluje po vratu, da ohrabri i sebe i konja, ali ta kretnja slièila je na Ejlinu zapovijed da se brže krene. Neoèekivani trzaj nagna muškarca da posluša Ejlin savjet. Obuhvatio je kobilin vrat i nagnuo se naprijed. Njiska je i to shvatila kao zapovijed da poveæa brzinu.Kobila jurnu galopom preko polja; Džondalar se držao za njezin vrat svom snagom, dok mu je kosa vijorila na vjetru. Osjeæao je vjetar na licu, a kad se napokon osmjelio proviriti izmeðu stisnutih vjeða, vidio je kako promièe zemlja s pogibeljnom brzinom. Plašio se, ali mu je bilo uzbud-

ljivo! Shvatio je zašto Ejla nije znala opisati osjeæaj jahanja. Bilo je to nalik na sklizanje niz ledeni brijeg zimi, ili na onaj davni doživljaj kad ga je velika jesetra povukla niz rijeku, ali mnogo uzbudljivije. Neko nejasno gibanje s lijeve strane odvuèe mu pažnju; riðe ždrijebe jurilo je kraj majke, održavajuæi korak s njom.Èuo je daleki zvižduk, oštar i prodoran, a konj se naglo okrenu i odjuri natrag.- Sjedni! - viknu ona Džondalaru kad su se primakli.Kad kobila uspori trk u blizini žene, on se uspravi. Njiska sezaustavi pokraj kamena.Džondalar se malo tresao kad je sjahao, ali oèi su mu sjale od uzbuðenja. Ejla pomilova kobiline znojne sapi, pa poðe za njom prema rijeci.- Znaš li da je ždrijebe izdržalo cijeli put? Sjajan jetrkaè!Prema Džondalarovoj upotrebi te rijeèi, Ejla je znala da se u njoj krije nešto više od obiènoga znaèenja. - Što je to "trkaè"? - upita ga.- Na Ljetnim saborima se održavaju natjecanja, raznihvrsta, ali najuzbudljivije su Utrke, natjecanja u brzom trèanju - objasni on. - Natjecatelji se nazivaju trkaèima, a tarijeè je poèela oznaèavati svakoga tko nastoji u neèemupobijediti, tko se trsi da ostvari neki cilj. To je rijeè kojom senešto odobrava i ohrabruje.- Ždrijebe je doista trkaè; ono voli trèati.Nastavili su hodati šuteæi, a šutnja je sa svakim korakom postajala sve muènija. - Zašto si mi rekla da sjednem? -upita Džondalar, pokušavajuæi prekinuti šutnju. - Mislio sam da si rekla da ne znaš kako nešto zapovijedaš Njiski. A kad sam na njoj sjeo uspravno, ona je usporila.- Nikada prije nisam o tome razmišljala, ali kad sam tevidjela kako dolaziš, odjednom sam pomislila da moraš"sjesti". Isprva nisam znala kako da ti to kažem, ali kad si semorao zaustaviti, jednostavno sam znala.- Dakle, ti daješ konju znakove. Neku vrst znakova.Pitam se da li bi ždrijebe moglo nauèiti takve znakove -reèe on zamišljeno.Stigli su do litica oko kojih se savijala rijeka, da bi ugledali Njisku kako se valja u blatu i uživa u hladnoj vodi. Kraj nje je bilo ždrijebe sa sve èetiri noge u zraku. Džondalar zastade da ih promatra, smiješio se, ali Ejla produži hod

l oborene glave. Sustigao ju je kad se poèela penjati stazom prema spilji.- Ejla... - Ona se okrenu, a njemu tada ponestaderijeèi. - Ja... ovaj... želim ti zahvaliti.Bila je to rijeè koju još nije dobro razumjela. U Plemenu nije postojalo ništa slièno tome. Èlanovi svakog plemena tako ovise jedni o drugima da je uzajamna pomoæ jedini naèin života. Hvale se nisu izražavale, kao što dijete ne zahvaljuje majci za brigu, niti to majka oèekuje. Posebne usluge ili darovi nametali su obveze da se uzvrate istom

mjerom, i nisu se uvijek primali sa zadovoljstvom.Najbliže pojmu zahvalnosti bilo je iskazivanje štovanja prema nekome tko je na višem položaju, obièno se tako žena odnosila prema muškarcu. Njoj se sada èinilo da joj Džondalar želi zahvaliti što mu je dopustila jahati na Njiski.- Džondalar, Njiska ti je dopustila da na njoj jašeš.Zašto zahvaljuješ meni?- Ti si mi u tome pomogla, Ejla. Osim toga, moram tibiti zahvalan za mnogo toga. Toliko si uèinila za mene,toliko si se o meni brinula.- Bi li ždrijebe reklo hvala Njiski što se brinula za njega?Ti si bio u nevolji, ja sam se brinula za tebe. Zašto onda ..."hvala"?- Ali spasila si mi život.- Ja sam žena koja lijeèi, Džondalar. - Pokušala jerazmisliti kako bi mu objasnila da se pri spašavanju neèijegživota spašava dijelak životnog duha, pa se zbog toga moraštititi osoba u kojoj prebiva; u stvari, tada ti ljudi postaju bližinego braæa. Ali ona je izljeèiteljica; njoj je predan dijelaksvaèijeg duha s komadom crnog manganova dioksida kojinosi u amuletu. Nitko joj ne mora biti zahvalan. - Hvala nijepotrebna - reèe na kraju.- Znam da nije potrebna. Znam da si ti Žena koja lijeèi,ali meni je važno da znaš kako se osjeæam. Ljudi govorejedni drugima hvala zbog pomoæi. To je uljudnost, to jeobièaj.Penjali su se uzbrdicom jedno za drugim. Ona mu nije odgovorila, ali se sjetila Kreba koji je govorio da nije pristojno gledati preko graniènoga kamenja na tuðe ognjište. Teže joj je bilo nauèiti obièaje nego jezik Plemena. Džondalar kaže daje obièaj izražavati zahvalnost meðu njegovim ljudima, uljudnost, ali to je još više zbunjuje.

Zašto bi joj izražavao zahvalnost kad ju je netom posramio? Kad bi je neki èlan Plemena tako uvrijedio, ona bi za njega prestala postojati. Njegove æe obièaje teško nauèiti, to je istina, ali zbog toga se nije osjeæala manje poniženom.On pokuša probiti branu koja se podigla meðu njima, pa se zaustavi pred spiljom. - Ejla, žao mi je ako sam te na neki naèin uvrijedio.- Uvrijedio? Ne razumijem tu rijeè.- Mislim da sam te neèim naljutio, da se zbog meneloše osjeæaš.- Nisam se naljutila, ali se zbog tebe loše osjeæam.Njega zapanji to priznanje. - Žao mi je - reèe on.- Žao. To je uljudnost, je li? Obièaj? Džondalar, kakvaje korist od rijeèi kao što je "žao mi je"? To ništa ne mijenja,ja se zbog toga ne osjeæam nimalo bolje.On provuèe prste kroz kosu. Imala je pravo. Ako je nešto uèinio - a mislio je da zna što je to - nimalo ne pomaže što mu je žao. Ne pomaže ni to što izbjegava otvoreno pitanje, što se s njim izravno ne suoèava od straha da æe izazvati nove nelagode.Ona uðe u spilju, skide košaru sa zrnjem i potaèe vatru da pripremi veèeru. On uðe za njom, odloži košaru do njezine, privuèe prostirku do vatre da sjedne i da je gleda.Služila se nekim oruðem koje joj je dao nakon rasijeca-nja srna, bilo joj je drago, ali je u nekim poslovima ipak radije upotrebljavala stari nož bez drška na koji se navikla. On pomisli kako se ona koristi svojim primitivnim nožem bolje nego itko drugi manjim, tanjim i oštrijim sjeèivima. Kao vještak u kalanju kremena prosuðivao je, procjenjivao i usporeðivao odlike obiju vrsta. Ne može se reæi da je jedna vrsta bolja od druge, pomisli. Svaki oštar nož reže, samo što se za njezinu vrstu mora upotrijebiti više kremena.Ejli je bilo neugodno što je on izbliza promatra. Napokon poðe uzeti kamilice za èaj, nadajuæi se da æe to odvratiti njegovu pozornost a nju smiriti. Ali njega je to samo podsjetilo da i dalje izbjegava glavni problem. Stoga prikupi svu odluènost i obrati joj se izravno.

- Imaš pravo, Ejla. Kad kažem da mi je žao, to ne znaèimnogo, ali ne znam što bih drugo rekao. Ne znam èimesam te uvrijedio. Molim te, reci mi zbog èega se lošeosjeæaš.On vjerojatno opet govori rijeèi koje nisu istinite, pomisli

ona. Kako to da ne zna? A èini se da je smuæen. Ona obori pogled, zažalivši što je to pita. Dovoljno je podnositi poniženje, ne treba o njemu još razgovarati. Ali on ju je upitao.- Osjeæam se loše zato ... zato što nisam prihvatljiva. -To je rekla svojim rukama koje su joj ležale u krilu držeæièaj.- Što želiš time reæi? Što znaèi da nisi prihvatljiva? Nerazumijem te.Zašto je to pita? Želi li da se ona još gore osjeæa? Ejla ga pogleda. Bio je nagnut prema njoj, u oèima mu je vidjela iskrenost i tjeskobu, u držanju tijela takoðer.- Nijedan muškarac iz Plemena nikada se ne bi samolakšao kad bi u blizini bila neka prihvatljiva žena. - Onaporumenje govoreæi o svome neuspjehu i spusti pogled naruke. - Bio si sav ispunjen potrebom, ali si pobjegao odmene. Zar se ne moram osjeæati loše kad nisam prihvatljivaza tebe?- Hoæeš li reæi da si se uvrijedila zato što nisam ... - Onsjede natrag i diže pogled. - Oh, Božice! Kako si mogao bititoliko glup, Džondalar? - upita spiljski prostor.Ona ga pogleda iznenaðeno.- Mislio sam da ne želiš da ti dosaðujem, Ejla. Htio sampoštovati tvoje želje. Želio sam te toliko mnogo, nisammogao više izdržati, ali kad god sam te dotaknuo, ti si seukoèila. Kako si ikada mogla pomisliti da ne bi bila prihvatljiva za svakog muškarca?U njoj se raðalo razumijevanje koje-joj je blažilo bol oko srca. On ju je želio! Mislio je da ona njega neæe! Opet su posrijedi obièaji, razlièiti obièaji. - Džondalar, samo je trebalo da mi dadeš znak. Nije važno što ja želim.- Važno je što ti želiš. Zar ti... - On se odjednomzacrvenje. - Zar ti mene ne želiš? - U njegovim se oèimavidjelo oklijevanje, strah da æe biti odbijen. Ona je poznavala taj osjeæaj. Iznenadila se kad ga je vidjela u muškarca,ali on je u njoj raspršio i posljednju sumnju proževši jetoplinom i nježnošæu.- Ja te želim, Džondalar. Poželjela sam te èim sam teugledala. Kad si bio teško ranjen, kad nisam bila sigurnahoæeš li preživjeti, gledala sam te i osjeæala... Iznutra mi jenavirao taj osjeæaj. Ali nikada mi nisi dao znak. - Ona opetspusti pogled. Rekla je više nego što je namjeravala. Žene izPlemena bile su istanèanije u svojim pozivima.

- A sve ovo vrijeme ja sam mislio... Kakav je to znak okojem stalno govoriš?- U Plemenu, kad muškarac želi ženu, dade joj znak.

- Pokaži mi.Ona naèini kretnju i zarumeni se. Te znakove nisu davale žene.- l to je sve? Treba da samo to uèinim? A što ti ondaradiš? - Bio je zapanjen kad je ona ustala, klekla i ponudilase.- Hoæeš reæi: muškarac uèini ovo, žena uèini to, i to jesve? Veæ su spremni?- Muškarac ne daje znak ako nije spreman. Zar ti danasnisi bio spreman?Sad je bio na njemu red da pocrveni. Zaboravio je koliko je bio spreman, što je uèinio da se obuzda i da ne navali na nju. Dao bi sve da je znao taj znak. - A što æe biti ako ga žena ne želi? Ili ako ona nije spremna?- Ako muškarac dade znak, žena odmah mora zauzetipoložaj. - Sjetila se Brauda, a lice joj se smrkne od pretrpljene boli i poniženja.- U svakodoba, Ejla? - Vidio je njezinu muku i pitao sešto znaèi. - Èak ako joj je to prvi put? - Ona potvrdnoklimnu. - Je li se tebi tako dogodilo? Neki ti je muškaracsamo dao znak? - Ona sklopi oèi i proguta pljuvaèku, paopet klimnu.Džondalar je bio zapanjen, zgražao se. - Hoæeš li reæi da ne postoje Prvi obredi? Da nema nikoga tko bi gledao i pazio da te muškarac ne povrijedi? Kakvi su to ljudi? Zar ih nije briga što æe se dogoditi s djevojkom kad to èini prvi put? Prepuštaju bilo kojem muškarcu da je uzme kad se uspali? Da je prisili, bila ona spremna ili ne? Bez obzira da li je boli ili ne? - Ustao je i Ijutito koraèao po spilji. - To je okrutno! To je neljudski! Kako se to može dopuštati? Zar nemaju nimalo smilovanja? Zar im nije nimalo stalo do drugih?Njegova provala ljutnje bila je tako neoèekivana da je Ejla samo sjela i razrogaèenih oèiju gledala kako Džonda-lara o,buzima pravedna srdžba. Ali kad su njegove rijeèi postale pogrdne, ona je zaklimala glavom nijeèuæi njegove navode. - Ne! - rekla je napokon izrièuæi glasno svoje neslaganje. - To nije istina, Džondalar. Njima je stalo do drugih. Iza me je našla, ona se pobrinula za mene. Prihvatili

Dolina konja su me, postala sam èlan Plemena, iako sam se rodila meðu Drugima. Oni me nisu morali primiti.- Kreb nije shvatio da me je Braud uvrijedio, jer nikadanije imao družice - nastavila je Ejla. - Kreb nije poznavaožene na taj naèin, a Braud je imao pravo na to. Pa kad samzatrudnjela, Iza se pobrinula za mene. Sama je oboljelatražeæi lijekove za mene, da ne izgubim dijete. Bez nje bihbila umrla kad se rodio Dark. Njega je Brun prihvatio, iako jesvatko smatrao da je nakazan. Ali nije bio nakazan. Sada jejak i zdrav... - Ejla zastade videæi da Džondalar zuri u nju.- Ti imaš sina? Gdje je?Ejla nije spominjala sina. l nakon tako duga vremena bilo joj je bolno pomisliti na njega. Znala je da èe svaki spomen izazvati pitanja, iako je na koncu trebalo sve reæi.- Da, imam sina. Još je s Plemenom. Dala sam ga Ubikad me je Braud otjerao.- Otjerao te je? - On sjede. Ona dakle ima sina. Imao jepravo kad je mislio da je bila noseæa. - Zašto bi netkonatjerao majku da ostavi svoje dijete? Tko je taj... Braud?Kako bi mu objasnila? Sklopila je naèas oèi. - On je voða. Brun je bio voða kad su me našli. On je dopustio Krebu da me prime u Pleme, ali je ostario, pa je odredio da Braud bude voða. Braud me je oduvijek mrzio, èak i kad sam bila mala djevojèica.- On te je povrijedio, je li?- Iza mi je rekla što je znak, kad sam postala žena, alimi je objasnila da muškarci to èine s onim ženama koje imse sviðaju. Braud je to uèinio jer mu je bilo drago da minapakosti. Ali ja mislim da ga je moj totem na to naveo. Duh

Spiljskog lava znao je koliko sam željela dijete.- Kakve veze ima taj Braud s tvojim djetetom? Velikamajka zemlja blagoslivlje kad sama to želi. Je li tvoj sin bio unjegovu duhu?- Kreb je rekao da duhovi prave djecu. Govorio je dažena proguta muškarèev totem. Ako je dovoljno jak, on æepobijediti njezin totem, oduzet æe mu životnu silu i zaèetinov život u njoj.- To je zastarjelo mišljenje. Majka zemlja odluèuje dase muškarèev duh pomiješa sa ženinim duhom kad blagoslovi ženu.- Ja ne vjerujem da duhovi prave djecu. Ni duhovitotema, ni duhovi koje miješa tvoja Velika majka. Ja mislim

da se život zaèinje kad je muškarèev organ pun i kad uðe u ženu. Mislim da zbog toga muškarci imaju tako snažnu potrebu, a žene opet tako jako žele muškarce.- To ne može biti, Ejla. Znaš li ti koliko puta muškaracmože staviti svoju muškost u ženu? Žena ne bi mogla imatitoliko djece. Muškarac stvara ženu, uz pomoæ Majèina daraUžitaka; on je otvara da bi duhovi mogli uæi. Ali Majèinnajsvetiji dar života dat je samo ženama. One primaju duha istvaraju život, i postaju majke kao Ona. Ako muškarac èastiNju, ako cijeni Njezine darove i zavjetuje se da æe preuzetibrigu nad ženom i njezinom djecom, Božica može odluèitida njegov duh bude u djeci njegova ognjišta.- Sto je dar Užitka?- Dobro pitanje. Ti nikada nisi spoznala Užitak, je litako? - reèe on i sam se zaèudi svome slijedu misli. - Nije nièudno što nisi znala kad sam ja... Ti si bila blagoslovljenadjetetom a nisi prošla Prve obrede. Tvoje Pleme je doistaèudnovato. Svi ljudi koje sam vidio na Putovanju znali su zaMajku i Njezine darove. Dar Užitka je osjeæaj muškarca ižene koji se meðusobno žele, oni jedno drugome pružaju tajUžitak.- To je kad je muškarac pun i kad se mora olakšati saženom, je li tako? - reèe Ejla. - To je kad metne svoj organna mjesto kuda izlaze djeca. Je li to dar Užitka?- Da, to je, ali u tome ima mnogo više.- Možda, ali svi .su mi govorili da nikada neæu imatidijete jer mi je totem prejak. Svi su se iznenadili kad sam garodila, l nije bilo nakazno. Bilo je kao ja, a malo je slièilo ina njih. Ali zatrudnjela sam tek kada mi je Braud stalnodavao znakove Nitko drugi me nije želio - ja sam previševelika i ružna. Èak ni na Zboru Plemena nije se našao nitkotko bi me poželio, iako sam imala položaj Izine kæeri.Nešto u njezinoj prièi poèe muèiti Džondalara, kopkalo ga je trajno, ali mu je izmicalo.- Rekla si da te je našla vidarica... kako se ono zvala?Iza? Gdje te je našla? Odakle si došla?- Ne znam. Iza mi je rekla da sam se rodila meðuDrugima, meðu ljudima koji su kao ja. Kao ti, Džondalar.Ne sjeæam se nièega iz prijašnjeg života, èak ni lica svojemajke. Ti si jedini èovjek što sam ga ikada vidjela da slièi namene.

Džondalar je osjeæao nelagodu u želucu dok ju je slušao.- O Drugima sam saznala od jedne žene na ZboruPlemena. Bojala sam ih se zbog toga, sve dok nisam srelatebe. Ona je imala djevojèicu, bila je slièna mome Darku,kao da sam je ja rodila. Oda je htjela da se njezina kæi spari smojim sinom. Govorilo se da je njezino dijete nakazno, ali jamislim da je u njoj to dijete zaèeo jedan od Drugih kad ju jeprisilio da se na njoj olakša.- Taj muškarac ju je prisilio?- l ubio njezinu prvu kæer. Oda je bila s dvije drugežene, a došlo je mnogo Drugih, ali im nisu dali uobièajeneznakove. Kad ju je jedan od njih zgrabio, Odino prvo dijeteje palo i udarilo glavom o kamen.Odjednom se Džondalar sjeti one družine mladiæa iz Spilje na dalekom zapadu. Htio se otresti zakljuèaka koji su se sami nametali. Ipak, ako bi to jedna družina uèinila, zašto ne bi i druga? - Ejla, ti stalno govoriš da nisi kao ostali èlanovi Plemena. Po èemu se oni razlikuju?- Niži su; zato sam se onoliko iznenadila kad si ustao.a sam uvijek bila najviša, ukljuèujuæi i muškarce. Zbog togame nisu željeli, ja sam previsoka, preružna.- Po èemu još? - Nije to želio pitati, ali se nije mogaozaustaviti. Morao je doznati.- Njihove oèi su smeðe. Iza je mislila da nešto nije uredu s mojim oèima jer imaju boju neba. Dark ima njihoveoèi, ima i... kako se kaže... izboèene obrve, ali èelo muje kao moje. Njihove glave su spljoštenije...- Zbitoglavci! - Usta mu se skupiše od gaðenja. -Majko blaga, Ejla! Ti si živjela s onim životinjama! Dopustilasi jednom od njihovih mužjaka... - On se strese. - Rodilasi... nakazu pomiješanih duhova, pola ljudsku a pola životinjsku spodobu! - Kao da je dotaknuo nešto gnusno,Džondalar ustuknu i skoèi na noge. Postupio je premanesvjesnoj predrasudi, prema pretpostavkama o kojima sene razmišlja, o kojima nikada nitko nije raspravljao.Ejla isprva nije ništa razumjela, gledala ga je s èuðenjem. Ali u njegovu je izrazu bilo mnogo gaðenja, to ju je podsjetilo na njezine osjeæaje prema hijenama. Onda su njegove rijeèi poèele dobivati znaèenje.Životinje! On životinjama naziva ljude koje ona voli! Smrdljivim hijenama! Nježni i dragi Kreb, koji je ipak bio

najstrašniji i najmoæniji sveti èovjek u Plemenu - zar je Kreb bio životinja? Iza, koja ju je njegovala i nadomjestila joj majku, koja ju je nauèila lijeèiti - zar je Iza bila smrdljiva hijena? l Dark! Njezin sin!- Što misliš kad kažeš da su životinje? - viknu Ejla, stojeæi na nogama i gledajuæi ga u lice. Nikada prije nije povisila glas u srdžbi, bila je iznenaðena njegovom snagom i žestinom. - Kreb i Iza, životinje? Moj sin, napola èovjek? Ljudi iz Plemena nisu nekakve smrdljive hijene! Bi li životinje uzele ranjenu djevojèicu? Bi li je životinje prihvatile kao svoj porod? Bi li se za nju brinule? Bi li je odgojile? Što misliš, gdje sam nauèila nalaziti hranu? Ili kuhati? Što misliš, gdje sam nauèila lijeèiti? Da nije bilo tih životinja, ja sada ne bih bila živa; a ni ti, Džondalar!Ejla predahnu, pa nastavi: - Kažeš da su èlanovi Plemena životinje, a da su Drugi ljudi? No, zapamti ovo: U Plemenu su spasili dijete Drugih, a Drugi su ubili njihovo dijete. Kad bih mogla birati izmeðu ljudi i životinja, izabrala bih smrdljive hijene!Ona izjuri iz spilje, otrèa niz strminu i zatim zazvižda Njiski.

Dvadeset èetvrto poglavljeDžondalar je bio zapanjen. Izašao je za njom i motrio je s izbojka. Zajahala je i odjurila niz dolinu. Ejla je uvijek bila tako ljupka, nikada se nije naljutila. Zbog toga je njezin ispad bio još zaèudniji.Uvijek je smatrao da je pošten i uviðavan kad je rijeè o zbitoglavcima. Smatrao je da ih treba ostaviti na miru, da ih se ne smije muèiti ni dražiti, i nikada ne bi namjerno ubio kojega od njih. Strašno ga je vrijeðala pomisao da

neki èovjek upotrijebi ženku zbitoglavaca za Užitak. A da je èuo da je neki od njihovih mužjaka upotrijebio jednu ženu na isti naèin, duboko bi se zgrozio. Ta žena bi bila okaljana.A on je toliko želio ovu ženu. Sjetio se prostaèkih prièa koje su kazivali neozbiljni djeèaci i momci, pa se zgrèio u preponama, kao da je veæ zaražen, kao da æe mu ud uvenuti i sagnjiti. Po nekoj milosti Velike majke zemlje bio je pošteðen.Ali što je još gore, ona je rodila nakazu, štene zlih duhova o kojem se ne bi smjelo ni razgovarati u pristojnom društvu. Mnogi su poricali da nešto slièno tome uopæe postoji, ali o njima se ipak ponekad govorilo.Ejla to nipošto nije porekla. Otvoreno je priznala, ustala i poèela braniti dijete.., kao što bi svaka majka skoèila u obranu svoga djeteta. Bila je uvrijeðena, naljutila se što je o njima uopæe govorio pogrdnim rijeèima. Je li nju doista odgojio èopor zbitoglavaca?Sreo je nekoliko zbitoglavaca na Putovanju, l sam se pitao da li su oni životinje. Sjetio se dogaðaja s mladim mužjakom i starijom ženkom. Razmislivši bolje, zar se mladi mužjak nije poslužio kamenim nožem da prepolovi ribu, upravo onakvim kakvim se Ejla služila? A njegova majka je nosila kožu oko sebe, baš kao Ejla. Ejla se èak slièno

ponašala, osobito u poèetku; ona sklonost obaranju pogleda, samozatajivanju kao da ne postoji. Krzna na njezinu ležaju bila su jednako meka kao vuèja koža koju su mu dali. A njezino koplje! To teško primitivno koplje - zar nije bilo kao koplja koja su nosili zbitoglavci s kojima su se on i Tonolan sreli kad su se spustili s ledenjaka?Stalno mu je bilo pred nosom, trebalo je samo da pogleda. Zašto je smislio prièu o Onoj koja služi Majci, o kušnji kojoj se podvrgava radi usavršenja vještine? Bila je vješta kao svi izljeèitelji, možda vještija od mnogih. Je li sve to nauèila od zbitoglavaca?Promatrao je njezino jahanje u daljini. Bila je velièanstvena u svome gnjevu. Poznavao je mnoge žene koje su povisivale glas na najmanji izazov. Marona je bila svadljiva, razdražljiva, vrištala je, sjeti se pomislivši na ženu kojoj je bio obeæan. Ali njega je to privlaèilo. Volio je jake žene. One su bile izazov, i znale su biti samostalne, nisu se lako prepuštale njegovim strastima koje su se u rijetkim prilikama pokazivale. Slutio je da u Ejli drijema velika snaga, usprkos njezinoj pokornosti. Pogledaj kako se drži na konju, pomisli. Ona je izvanredna i lijepa žena.Odjednom se sledi od pomisli što je uèinio. Njegovo lice ostade bez krvi. Ona mu je spasila život, a on se od nje odmaknuo kao da je okaljana! Posvetila mu je svu pažnju, a on joj je platio podlim gaðenjem. Njezino je dijete nazvao nakazom, dijete koje oèito voli. Zgranula ju je njegova bezosjeæajnost.Utrèa u spilju i baci se na ležaj. Na njezin ležaj. Spavao je na ležaju žene od koje se upravo odmaknuo uz uvredljive rijeèi.- Oh, Božice! - kriknu. - Kako si mi mogla dopustiti da to uèinim? Zašto mi nisi pomogla? Zašto me nisi zaustavila?Pokrio je lice krznom. Od djeèaštva se nije osjeæao tako jadno. Mislio je da ga je to minulo, l onda je postupao ne razmišljajuæi. Zar se nikada neæe opametiti? Zašto se nije nauèio uviðavnosti? Uskoro æe otiæi; noga mu je ozdravila. Zašto se nije mogao svladavati dok ne ode?U stvari, zašto je još tu? Zašto joj nije zahvalio i otišao? Ništa ga ne drži. Zašto je ostao i prisiljavao je da odgovara na pitanja koja ga se ne tièu? Tada bi se uvijek mogao sjeæati nje kao lijepe, tajanstvene žene koja je živjela sama u dolini, opèaravala životinje i njemu spasila život.

Zato što nisi mogao otiæi od te lijepe, tajanstvene žene, Džondalar, i ti to znaš!Zbog èega ti to toliko smeta? Koja je razlika ako je... živjela sa zbitoglavcima?Zbog toga što si je želio. A onda si pomislio da nije dovoljno dobra za tebe zato što je... što je dopustila...Glupane! Nisi slušao. Ona mu nije dopustila, on ju je prisilio! Bez Prvih obreda, l ti je optužuješ! Ona ti se otvorila, pokazala ti je ranjeno srce, a što si ti uèinio?Gori si nego što je on bio, Džondalar. Bar je znala što je on osjeæao. On ju je mrzio, želio ju je povrijediti. Ali ti! Tebi je vjerovala. Rekla ti je što je osjeæala prema tebi. Toliko si je želio, Džondalar, i mogao si je imati kad god si htio. Ali bojao si se da æeš povrijediti vlastiti ponos.Da si više pažnje obraæao na nju, i da si manje brinuo o samom sebi, mogao si opaziti da se ne ponaša kao iskusna žena. Ponašala se kao uplašena djevojèica. Zar ih nisi imao dovoljno da vidiš razliku?Ali ona ne izgleda kao uplašena djevojèica. Ne, ona je samo najljepša žena što si je ikada vidio. Tako lijepa, tako pametna, tako sigurna - bojao si se nje. Bojao si se da æe te odbiti. Tebe, velikog Džondalara! Muškarca kojega svaka žena želi. Sada možeš biti siguran da te više ne želi!Samo si mislio da je samouvjerena, a ona èak ne zna da je lijepa. Ona zapravo misli da je ružna. Kako itko može

pomisliti da je ružna?Odrasla je meðu zbitoglavcima, sjeæaš li se? Tko bi oèekivao da oni misle o razlikama? Osim toga, tko bi Oèekivao da bi oni uzeli neku èudnu djevojèicu? Bismo li mi uzeli neko njihovo dijete? Koliko li je godina tada imala? Nije mogla biti velika - ožiljci na bedru su stari. Moralo joj je biti strašno, izgubljena i sama, pred šapom spiljskog lava.A izlijeèila ju je jedna zbitoglavica! Kako zbitoglavci znaju lijeèiti? Ali od njih je uèila, i vrlo je vješta. Toliko vješta da si pomislio kako je ona jedna od Onih koje služe Majci. Trebaš se okaniti klesanja kremena i poèeti kazivati prièe! Nisi želio vidjeti istinu. Sada ti je poznata istina, pa što onda? Jesi li manje živ zato što je vještinu lijeèenja nauèila od zbitoglavaca? Je li ona manje lijepa zato... zato što je rodila nakazu? Zbog èega je njezino dijete nakaza?Ti je još želiš, Džondalar. Prekasno je. Nikada ti više neæe povjerovati, nikada se neæe u te pouzdati. Ponovo ga obuze stid. Stisnu šake i raspali po krznima. Glupane jedan! Budalo, budalo, glupane! Sam si kriv! Zašto ne odeš?Ne možeš. Moraš je doèekati, Džondalar. Nemaš odjeæe, nemaš oružja, nemaš hrane, ne možeš putovati bez ièega.Gdje æeš sve to nabaviti? Na kojem drugom mjestu? Ovo je Ejlino mjesto, ovo je njezino stanište, sve to moraš od nje dobiti. Morat æeš tražiti, bar malo kremena. Zatim možeš napraviti koplja. Zatim možeš loviti divljaè, štaviti kožu da naèiniš odjeæu, vreæu za spavanje, uprtnjaèu. Trebat æe ti mnogo vremena dok se spremiš, zatim godina dana za povratak, ako ne i više. Bit æe ti prilièno pusto bez Tono-lana.Džondalar zaroni dublje u krzna. Zašto je Tonolan morao umrijeti? Zašto onaj lav nije ubio mene mjesto njega? Niz lice mu se skojrljaše suze. Tonolan nikada ne bi poèinio ovakvu glupost. Želio bih znati gdje je onaj klanac, mali brate. Želio bih da ti je neki vraè mogao pomoæi na putu prema drugom svijetu. Strašno mi je kad pomislim da su ti kosti ostale da ih raznose strvinari.Zaèu topot kopita na kamenitoj stazi i pomisli da se Ejla vraæa. Ali to je bilo ždrijebe. Ustade, izaðe na izbojak i pogleda niz dolinu. Ejla se nije vidjela.- Što je s tobom, mladiæu? Ostavili su te? Ja sam kriv, ali one æe se vratiti... možda samo radi tebe. Osim toga, Ejla ovdje živi... sama. Pitam se koliko je dugo veæ ovdje. Sama. Pitam se da li bih ja to podnio.Eto, plaèeš nad svojim glupostima, a pogledaj stoje ona prošla. Ona ne plaèe. Ona je tako izvanredna žena. Lijepa. Velièanstvena, l sve si to izgubio, Džondalar, glupane! Oh, Božice! Da mi je to popraviti.Džondalar je pogriješio. Ejla je plakala, plakala je kao nikada prije. Nije od plaèa postala slabija, samo joj je pomoglo da lakše podnese bol. Tjerala je Njisku dok nije odjahala daleko niz dolinu, zatim se zaustavila kraj mrtvaje potoèiæa koji je utjecao u njezin potok. Zemlja unutar luka mrtvaje èesto je bila poplavljena, aluvijalni mulj je bio plodna osnova za gusto raslinje. Na tom je mjestu Ipvila

Iještarke i prepelice, te druge životinje koje se nisu mogle oprijeti privlaènom zelenilu - od svizaca do velikih srna.Sjaha s Njiske, napi se i umi suzno i prljavo lice. Osjeæala se kao da je nešto ružno sanjala. Cijeli dan joj je prošao u vrtoglavom nizu emocionalnih uspona i padova, i pri svakom se uspinjala do sve viših vrhunaca ili propadala u sve dublje ponore. Mislila je da više ne može podnijeti nijedan udarac, u kojem god pravcu bio.Jutro je bilo dobro poèelo. Džondalar je navaljivao da joj pomogne skupljati zrnje, i zapanjio ju je brzinom kojom je to nauèio. Bila je sigurna da ga nikada nije brao, ali kad mu je pokazala kako se to radi, brzo je shvatio. To je bilo više nego par ruku koje pomažu. To je bilo društvo. Razgovarali ili ne, kad je dobila nekoga kraj sebe shvatila je koliko joj je to nedostajalo.Onda je nastupio mali nesporazum. Ništa ozbiljno. Ona je željela nastaviti branje, a on ga je želio prekinuti kad su popili svu vodu iz mijeha. Ali kad se vratila s potoka i shvatila da on želi jahati, pomislila je da æe ga na taj naèin zadržati kod sebe. Ždrijebe mu je drago, pa ako mu se svidi jahanje, možda æe ostati dok Ždrijebe ne odraste. Kad mu je ponudila jahanje, on je iskoristio priliku.Zbog toga su oboje bili izvanredno dobro raspoloženi. Tako je poèeo onaj smijeh. Nije se tako smijala od vremena kad je Mladunèe otišlo. Voljela je Džondalarov smijeh, èim bi ga èula razveselila bi se.Tada me je dotaknuo, pomisli. Nitko u Plemenu tako ne dodiruje, barem ne izvan granica ognjišta. Tko zna što muškarac i njegova družica rade po noæi, pod krznima? Možda se dodiruju kao što to on èini. Da li se svi Drugi

tako dodiruju izvan ognjišta? Bilo mi je drago kad me je dotaknuo. Zašto je pobjegao?Ejla je htjela umrijeti od sramote kad se sam olakšao; bila je uvjerena da je najružnija žena na svijetu. Poslije, u spilji, kad joj je rekao da ju je želio, da je mislio kako ona njega ne želi, gotovo je zaplakala od sreæe. Dok ju je gledao, osjeæala je kako se u njoj rada neka toplina, želja, pohlepa. Bio je tako ljut kad mu je isprièala o Braudu, da je bila sigurna kako mu se sviða. Možda drugi put kad bude spreman...Ali nikada neæe zaboraviti kako ju je pogledao, kao komad usmrðena mesa. Èak se stresao.Iza i Kreb nisu životinje! Oni su ljudi. Ljudi koji su me prihvatili i odgojili. Zašto ih on mrzi? Ova je zemlja bila njihova. Njegova vrsta je došla poslije... moje vrste. Je li moja vrsta takva?Drago mi je što je Dark ostao u Plemenu Mogu misliti da je izoblièen, Braud ga može mrziti zato što je moj sin, ali moje dijete neæe biti životinja... nakaza. Tu je rijeè upotrijebio. Ne mora je objašnjavati.Suze joj opet potekoše. Moje èedo, moj sin... On nije izoblièen, on je jak i zdrav. On nije životinja, nije... nije... nakaza.Kako se mogao tako brzo promijeniti? Gledao me je, gledao me je svojim plavim oèima... Zatim je ustuknuo kao da æu ga opeci, ili kao da sam zloduh kojega ime znaju samo mog-uri. Bilo je to gore nego smrtna kletva. Oni su se samo okrenuli i više me nisu vidjeli. Bila sam samo mrtva i pripadala sam drugom svijetu. Oni nisu na me gledali kao da sam... nakaza.Suton je donio veèernju svježinu, l u doba najvruæih ljetnih dana stepe su hladne po noæi. Drhtala je u ljetnoj haljini. Da sam se sjetila ponijeti šator i krzno... Ne, Njiska æe se brinuti zbog ždrebeta, treba ga podojiti.Kad je Ejla ustala od potoka, Njiska je podigla glavu iz bujne trave, dokasala do nje i usput preplašila dvije jarebice. Ejlina reakcija bila je nagonska. Istodobno je izvukla praæku i segnula za oblucima. Ptice su jedva uzletjele, kad jedna za drugom tresnuše na zemlju. Ona ih pokupi, potraži gnijezdo, pa onda zastade.Zašto tražim jaja? Hoæu li Krebovo najdraže jelo napraviti za Džondalara? Zašto bih mu išta kuhala, osobito ono što je Krebu bilo najmilije? Ali kad je ugledala gnijezdo - bila je to tek mala udubina na tlu, sadržavala je sedam jaja -slegnula je ramenima i pažljivo ih pokupila.Položila je ptice i jaja kraj vode, zatim nabrala snop dugaèke trske. Trebalo joj je tek nekoliko èasaka da naèini košaricu; upotrijebit æe je samo da prenese jaja, zatim æe je baciti. Drugim trskama je svezala jarebice za noge. Veæ im je raslo krupno zimsko perje.Zima. Ejla se strese. Nije željela pomišljati na zimu, na hladnoæu i dosadu. Ali zima joj nikada nije posvema izlazila iz glave. Ljeto je bilo tek vrijeme priprema za zimu.Džondalar æe otiæi! To je znala. Bilo je glupo misliti da æe ostati s njom u dolini. Zašto bi ostao? Bi li ona ostala da ima

svoje ljude? Bit æe gore kad on ode... èak da je nije onako pogledao.- Zašto je morao doæi?Prenerazio ju je zvuk vlastitoga glasa. Nije bila navikla èuti samu sebe kad je sama. - Ali sada mogu govoriti. To mi je Džondalar dao. Ako sretnem ljude, bar mogu s njima razgovarati. A znam da ljudi žive na zapadu. Iza je imala pravo, vjerojatno postoje mnogi ljudi, mnogi Drugi.Prebaci par jarebica preko Njiskina vrata, a košaru zadrža meðu nogama. Rodila sam se meðu Drugima... Naði sebi par, govorila mi je Iza. Mislila sam da mi je totem poslao Džondalara, ali se pitam bi li mi totem poslao onakav pogled.- Kako me je mogao onako pogledati? - kriknu krozgrèevit jecaj. - O Spiljski lave, ne želim više biti sama. - Ejlase prepusti suzama, omlohavi. Njiska opazi da joj ne dajepravac, ali to nije bilo važno. Ona zna put.- Nakon nekogvremena Ejla se uspravi. Nitko me ne prisiljava da ostanemovdje. Sada mogu govoriti...- ... i mogu reæi svima da Njiska nije konj koji se lovi -nastavi glasno podsjeæajuæi se što treba èiniti. - Sve æu

spremiti, i iduæeg proljeæa æu poæi. - Znala je da više neæeodgoditi odlazak.Džondalar neæe odmah poæi. Treba mu odjeæa i oružje. Možda ga je moj Spiljski lav poslao da me pouèi. Zato moram nauèiti sve što mogu prije nego što ode. Promatrat æu ga, postavljat æu mu pitanja, bez obzira na to kako æe me gledati. Braud me je mrzio sve one godine što sam provela u Plemenu. Podnijet æu ako me Džondalar... ako me... bude mrzio. Sklopi oèi da- suzbije suze.Dotaèe amulet, sjetivši se što joj je Kreb davno rekao: "Kad naðeš znak koji totem ostavi za tebe, metni ga u svoj amulet. On æe ti donijeti sreæu." Ejla je sve znakove metnula u amulet. Spiljski lave, tako sam dugo bila sama, metni sreæu u moj amulet.Sunce je veæ bilo zašlo kad je krenula uz potok. Tama se uvijek brzo hvatala. Džondalar je opazi kako se vraæa pa joj siðe u susret. Ejla je tjerala Njisku u propanj, pa se gotovo sudarila s njim kad je izbila iz litice. Konj je skrenuo, zamalo da nije zbacio ženu. Džondalar pruži ruku da je zadrži, ali

kad osjeti njezinu golu kožu, povuèe ruku misleæi da ga ona sigurno prezire.On me mrzi, pomisli Ejla. Ne može me ni dotaknuti. Ona proguta pljuvaèku i dade Njiski znak da produži. Kobila prijeðe žal i krenu uz strminu s Ejlom na leðima. Žena sjaha pred spiljom i kliznu unutra, žaleæi što nema nikamo drugdje otiæi. Htjela se sakriti. Ostavila je jaja kraj ognjišta, skupila naramak krzna i odnijela ih u spremišni dio. Položila ih je s druge strane polica za sušenje bilja, usred neupotrijeb-Ijenih košara, prostirki i zdjela, zatim se bacila na njih i pokrila po glavi.Malo poslije èula je Njiskina kopita, zatim ždrijebe. Tresla se, borila se sa suzama, bolno svjesna muškarèeva kretanja po spilji. Poželjela je da on ode, da se bar može isplakati sama.Nije èula njegove bose noge kad joj se približio, ali je znala da je kraj nje pa je nastojala da se ne trese.- Ejla? - reèe on. Ona ne odgovori. - Ejla, donio sam tièaja. - Ona se ukoèeno držala. - Ejla, ne moraš tu biti. aæu se preseliti. Ja æu prijeæi s druge strane ognjišta.On me mrzi Ne može biti pokraj mene, pomisli ona prigušivši jecaj. Želio bi otiæi, želio bi me ostaviti.- Znarn da od toga nema koristi, ali moram ti reæi. Žaomi je, Ejla. Žao mi je više nego što mogu reæi. Nisi zaslužilaono što sam ti uèinio. Ne moraš mi odgovoriti, ali ja timoram ovo reæi. Uvijek si bila poštena prema meni, sad jeèas da i ja budem iskren prema tebi, za promjenu.- Razmišljao sam cijelo vrijeme, otkad si odjahala. Neznam zašto sam uèinio... ono što sam uèinio, ali želio bihobjasniti. Kad nas je napao onaj lav, i kad sam se poslijeprobudio ovdje, nisam znao gdje sam, nisam shvaæao zaštone razgovaraš sa mnom. Bila si mi zagonetka. Zašto si ovdje"sama? Poèeo sam smišljati prièe o tebi, da si èarobnica koja samu sebe iskušava, da si sveta žena koja se odaziva službi Majke. Kad nisi odgovorila na moje grube pokušaje da s tobom podijelim Užitke, mislio sam da ih se odrièeš zbog svoje kušnje. Mislio sam da je Pleme skupina èarobnjaka i vraèeva s kojima živiš.Ejla se prestala tresti; slušala je ali se nije micala.- Mislio sam samo na sebe, Ejla. Ne znam hoæeš li ovopovjerovati, ali ja... mene su smatrali privlaènim muškarcem. Veæina žena željela je... moju pažnju. Mogao sam

l birati. Mislio sam da me odbijaš. Na to nisam navikao, to mi je povrijedilo ponos, ali nisam htio priznati da je tako. Zbog toga sam valjda smislio prièu o tebi, da mogu naæi razloge zbog kojih me nisi htjela.- Da sam te bolje promatrao, mogao sam znati da nisiiskusna žena koja me odbacuje, nego da više slièiš nadjevojku prije Prvih obreda, da si nesigurna i pomalouplašena i da se želiš svidjeti. Ja sam to morao vidjeti prijenego itko drugi, jer sam ... nije važno. Nije važno.Ejla otkri glavu; slušala je tako napeto da je mogla èuti kako joj srce kuca.

- Vidio sam samo Ejlu kao ženu. l, vjeruj mi, ti neizgledaš kao djevojka. Mislio sam da me razdražuješ kad sigovorila da si velika i ružna. Nisi mi se rugala? Ti zaista takomisliš. Možda si zbit... ljudima koji su te odgojili bilaprevisoka, i razlièita, ali moraš znati, Ejla, da nisi ni velika niružna. Ti si lijepa. Ti si najljepša žena koju sam ikada vidio.Ona se prevrnu i sjede. - Lijepa? Ja? - reèe. Zatim od nevjerice pade na krzna, plašeæi se nove boli. - Ti se sa mnom rugaš.On se primaknu da je dotakne, zatim zastade i odmaèe ruku. - Ne mogu te okriviti što mi ne vjeruješ... poslije onoga što sam danas uèinio. Možda bih i to morao objasniti.- Teško je zamisliti što si sve proživjela. Ostala si siroèei odgojili su te... tako razlièiti ljudi. Imala si dijete, uzeli suti ga. Natjerali su te da odeš od jedinog doma koji si znala,da se suoèiš s nepoznatim svijetom, da ovdje živiš sama. Toje veæa kušnja nego što je ijedna sveta žena ikada sanjala dabi joj se podvrgla. Rijetko tko bi sve to preživio. Ti nisi samolijepa, Ejla, ti si jaka. Jaka si u sebi. Ali možeš biti još jaèa.- Moraš znati što ljudi osjeæaju prema onima koje nazivaš Plemenom, l ja sam slièno mislio... Ljudi o njima misleda su životinje...- Oni nisu životinje! - reèe ona.- Ali ja to nisam znao, Ejla. Neki mrze tvoje Pleme. Neznam zašto. Kad dobro promislim, životinje - prave životinje koje se love - nitko ne mrzi. Možda ljudi u srcu znaju dasu zbitoglavci, tako ih nazivaju, Ejla, kao i oni, da su ljudskastvorenja. Ali tako se razlikuju od nas. To je strašno, to plaši.Ali neki ljudi prisiljavaju njihove žene... ne mogu reæi nadijeljenje Užitaka. To nije prava rijeè. Možda na tvoj

naèin... "da se olakšaju". Ne znam zašto to èine, kad o njima govore kao o životinjama. Ne znam mogu li se miješati duhovi, raðati djeca...- Jesi li siguran da je tu rijeè o duhovima? - upita ona.Govorio je tako uvjereno, pitala se da li je u pravu.- Bilo što bilo, ti nisi jedina koja ima dijete koje jemješavina èovjeka i zbitoglavca, iako ljudi ne govore,..- Oni su Pleme, oni su ljudska stvorenja - prekide gaona.- Èesto æeš èuti tu rijeè, Ejla. Moram ti to reæi. Moraštakoðer znati da se ne odobrava ako muškarac prisili ženu izPlemena, ali se prelazi preko toga. Ali ako žena "dijeliUžitke" s mužjakom zbitoglavcem... to joj veæina ljudi neoprašta.- To je nakazno?Džondalar se lecnu, ali ustraja. - Da, Ejla, to je nakazno.- Ja nisam nakaza! - planu ona. - Ni Dark nije nakaza!Nije mi se sviðalo ono što je Braud èinio, ali to nije bilonakazno. Da je to èinio neki drugi muškarac olakšavajuæipotrebu, ali bez mržnje, ja bih to prihvatila kao svaka drugažena u Plemenu. Nema sramote u tome što je netko žena uPlemenu. Ostala bih s njima, èak i kao Braudova drugažena, samo da sam mogla. Željela sam ostati kraj svoga sina.Nije me briga što to ljudi ne odobravaju!On joj se morao diviti, ali je znao da joj neæe biti lako. -Ejla, ne velim da se moraš stidjeti. Samo ti kažem što možeš oèekivati. Možda bi mogla reæi da dolaziš od nekih drugih ljudi.- Džondalar, zašto mi govoriš da kažem rijeèi koje nisu

istinite? Ne znam kako bih to uèinila. U Plemenu nitko negovori neistine, to bi se znalo. To bi se vidjelo. Èak ako senetko usteže da nešto rekne, i to se zna. Ponekad jedopušteno... zbog pristojnosti, ali se zna. Ja vidim kad tikažeš rijeèi koje nisu istinite. Tvoje mi lice to kaže, i tvojaramena, i ruke.On se zacrveni. Jesu li njegove laži tako oèite? Bilo mu je drago što je odluèio biti iskren. Možda bi mogao od nje nešto nauèiti. Poštenje i iskrenost bili su dijelovi njezine unutarnje snage.- Ejla, ne moraš uèiti kako se laže, ali moram ti reæi ovestvari prije nego što odem.Ejla osjeti kako joj se u želucu stvara grè, kako joj se grlo

steže. On æe otiæi. Htjela je potonuti u krzna i opet se sakriti. - Mislila sam da æeš otiæi - reèe. - Ali nemaš opreme za put. Što ti treba?- Ako mi možeš dati kremena, mogao bih napravitioruðe, i poneko koplje. Ako mi kažeš gdje je odjeæa kojusam nosio, mogao bih je popraviti. Obramenica je moždajoš u dobru stanju, ako si je donijela iz klanca.- Što je obramenica?- Nešto kao uprtnjaèa, samo što se nosi o jednomramenu. U zelandonskom nema rijeèi za nju; njome sesluže Mamutove!, l odjeæa na meni je bila mamutovska...Ejla potrese glavom. - Zašto je to razlièita rijeè?- Mamutovski jezik je razlièit.- Razlièit jezik? Koji si jezik mene uèio?Džondalaru je bilo nelagodno. - Uèio sam te svoj jezik,zelandonski. Nisam mislio...- Zelandonci žive na zapadu? - upita Ejla; osjeæala jeneku neugodnost.- Da, ali daleko na zapadu. Mamutovci žive bliže.- Džondalar, nauèio si me jezik kojim govore ljudi štožive vrlo"daleko, a ne onaj kojim govore ljudi koji žive blizu.Zašto?- Ja... nisam o tome razmišljao. Uèio sam te svoj jezik- reèe on. Bilo mu je strašno; ništa nije uèinio kako treba.- l ti jedini njime govoriš?On potvrdi glavom. Njoj se želudac zgrèi. Mislila je da je poslan da je nauèi govoriti, ali ona može razgovarati samo s njim. - Džondalar, zašto me nisi nauèio jezik koji svatko poznaje?- Ne postoji jezik koji svatko poznaje.- Mislim na onaj kojim se služiš kad razgovaraš sasvojim duhovima, ili sa svojom velikom majkom.- Mi nemamo poseban jezik za razgovor s Njom.- Kako razgovarate s ljudima koji ne poznaju vaš jezik?- Uèimo meðusobno. Ja znam tri jezika, te nekolikorijeèi iz nekih drugih.Ejla se opet tresla. Mislila je daæe moæi napustiti dolinu irazgovarati s ljudima koje sretne. Što æe sada? Ustala je, ontakoðer. - Htjela sam nauèiti sve tvoje rijeèi, Džondalar.Moram znati kako se govori. Ti me moraš nauèiti. Moraš.- Ejla, ne mogu te sada nauèiti još dva jezika. Za to treba vremena. Ni sam ih ne znam savršeno... nisu posrijedi samo rijeèi.- Možemo poèeti s rijeèima. Morat æemo krenuti izpoèetka. Kako se mamutovski kaže "vatra"?On joj reèe i poèe opet prosvjedovati, ali ona je nastavila pitati, rijeè po rijeè, onim redom kojim je nauèila

zelandonski. Kad je prešla velik niz rijeèi, zaustavila se.- Ejla, kakva je korist od toga što izgovaramo tolikerijeèi. Ne možeš ih odmah zapamtiti.- Znam da bih mogla i bolje pamtiti. Reci mi koje surijeèi pogrešne.Vratila se do rijeèi "vatra" i ponovila èitav niz na oba jezika. Kad je završila, on ju je promatrao sa strahopoštovanjem. Sjetio se da joj rijeèi nisu predstavljale poteškoæe kad je uèila zelandonski, nego struktura i pojam jezika.- Kako si to uspjela?- Jesam li koju pogriješila?- Ne, ni jednu jedinu!Nasmiješila se s olakšanjem. - Kad sam bila mala, bilo je mnogo gore. Sve sam morala ponavljati mnogo puta. Ne znam kako su Iza i Kreb imali onoliko strpljenja sa mnom. Znam da su neki mislili kako nisam dovoljno inteligentna. Sada sam bolja, ali trebalo je vježbanja. Ipak, svatko u Plemenu ima bolje pamæenje nego ja.- Svatko u Plemenu ima bolje pamæenje od ovoga što simi upravo pokazala?- Oni ništa ne zaboravljaju, ali èim se rode veæ znajugotovo sve što im treba, tako da ne moraju mnogo uèiti.Treba im samo da se sjete. Oni imaju... uspomene; neznam kako bih to drukèije nazvala. Kad dijete raste, trebamu samo jedanput reæi, treba ga samo podsjetiti. Odrasleviše ne treba podsjeæati, oni znaju kako se sjeæa. Ja nisamimala plemenske uspomene. Zbog toga je Iza morala sveponavljati dok ne bih zapamtila bez pogreške.Džondalara je zapanjila ta vještina pamæenja, bilo mu je teško shvatiti pojam plemenskih uspomena.- Neki su mislili da ne bih bila mogla biti izljeèiteljicabez Izinih uspomena, ali Iza mi je rekla da bih uspjela i beztako dobra pamæenja. Rekla mi je da imam neke drugedarove koje ona ne razumije, naèin spoznaje što jepogrešno i sposobnost da naðem najbolji put da se topopravi. Uèila me je kako se iskušavaju novi lijekovi, tako

Dolina konja

da sam ih mogla na svoj naèin primjenjivati a da nisam morala imati uspomenu trava.- Oni imaju i drevni jezik - nastavi Ejla. - U njemunema zvukova, ima samo kretnji. Svatko poznaje Stari jezik,njime se služe u obredima, njime se obraæaju duhovima, asluže se i kad ne razumiju neèiji obièni govor, l njega samnauèila. Kako sam morala sve nauèiti, pazila sam na svetako da se mogu sjetiti poslije prvog "podsjeæanja", tako dadrugi ne budu nestrpljivi sa mnom.- Da li te ja dobro razumijem? Ti tvoji... ljudi izPlemena poznaju svoj jezik i neki drevni jezik koji svirazumiju? Svatko može razgovarati... komunicirati sa svakim drugim?- Na Zboru- Plemena svatko je mogao.- Govorimo li o istim ljudima? O zbitoglavcima?- Da, ako tako nazivate Pleme. Rekla sam ti kakoizgledaju - reèe Ejla, zatim spusti pogled. - To sam ti rekla

kad si izjavio da je nakazno ono što sam èinila.Sjetila se ledenog pogleda koji je otjerao svu toplinu iz njegovih oèiju, sjetila se kako se stresao i odmaknuo od nje, kako ju je uvrijedio. Dogodilo se to kad mu je prièala o Plemenu, kad je mislila da se razumiju. Èinilo se da mu je teško prihvatiti to što ona prièa. Odjednom joj je bilo teško; osjetila je nelagodu što slobodno govori. Stoga ustade, poðe do vatre, opazi jarebice i jaja, pa poèe perušati ptice - tek da nešto radi.Džondalar je promatrao kako raste njezina sumnja. Previše ju je povrijedio, nikada više neæe steæi njezino povjerenje, iako se naèas ponadao da æe sve biti u redu. Uze njezina krzna i vrati ih na njezin ležaj, zatim uze svoja krzna i prenese ih na drugu stranu ognjišta.Ejla odloži jarebice - nije joj se dalo èupati perje - i požuri na svoj ležaj. Nije željela da vidi suze koje su joj navrle na oèi.Džondalar je nastojao da se udobno smjesti na novom ležaju. Uspomene, rekla je. Zbitoglavci imaju nekakvu posebnu vrstu uspomena, l jezik znakova koji svi poznaju. Je li to moguæe? Teško je povjerovati, ali jedno je sigurno: Ejla ne govori neistine.Ejla se bila privikla na mir i samoæu tijekom posljednjih godina. Sama prisutnost druge osobe zahtijevala je novo prilagoðavanje i mijenjanje, ali emocionalni potresi toga dana posvema su je izmorili i iscrpili. Nije željela ništa osjeæati, ni o èemu razmišljati, ni na što odgovarati - u vezi s muškarcem koji s njom dijeli spilju. Željela se samo odmoriti.Ali san joj nije dolazio na oèi. Toliko se pouzdavala u svoju sposobnost govora. Sve je svoje nastojanje i pažnju bila usmjerila na to, a sad se osjeæala prevarenom. Zašto ju je uèio jezik u kojem je odrastao? On odlazi. Nikada ga više neæe vidjeti. Ona æe morati u proljeæe napustiti dolinu i naæi neke ljude koji žive bliže, možda æe naæi i drugoga muškarca za sebe.Ali ona ne želi drugoga muškarca. Ona želi Džondalara, s njegovim oèima, njegovim dodirom. Sjetila se kako se osjeæala u poèetku. On je bio prvi muškarac njezina roda, on ih je sve predstavljao na uopæen naèin. Nije bio pojedinac. Nije znala kad je prestao biti uzorak i postao pojedinac, Džondalar. Znala je da joj nedostaje zvuk njegova disanja u blizini, osjeæaj topline njegova tijela. Praznina mjesta koje je prije zauzimao kraj nje bila je veæa nego bolna šupljina koju je osjeæala u sebi.Ni Džondalar nije mogao nimalo lakše zaspati. Nije se mogao namjestiti udobno. Bilo mu je hladno s one strane koja je dotada bila okrenuta prema njoj, a grizao ga je osjeæaj krivnje. Nije se mogao sjetiti gorega dana u životu; nije ju èak nauèio ni pravi jezik. Kad æe se ona moæi poslužiti zelandonskim? Njegov narod živi godinu dana daleko od ove doline, i to ako se putuje bez zaustavljanja.Razmišljao je o Putovanju s bratom. Sve je izgledalo tako uzaludno. Koliko je prošlo od njihova odlaska? Tri godine? To znaèi bar èetiri godine izbivanja. Èetiri godine njegova života. Prošle su uzalud. Brat mu je pogjnuo. Tamija je mrtva, mrtvo je i dijete Tonolanova duha. Sto je preostalo?Džondalar se od mladosti borio da vlada svojim osjeæajima, ali sada je krznom brisao suze. Nije plakao samo za bratom, plakao je i nad sobom: zbog svoga gubitka i svoje tuge, zbog izgubljene prilike koja ga je mogla usreæiti.

Dvadeset peto poglavljeDžondalar otvori oèi. Njegov san o zavièaju bio je tako živ, da su mu stijene spilje bile nepoznate, kao da je njegov san stvarnost a Ejla i spilja tek priviðenja. Tragovi sna se poèeše polako rasplinjavati, a stijene mu se uèiniše drukèijima. Tada se posvema razbudi i shvati da ih gleda iz drugoga položaja, s druge strane ognjišta.Ejla nije bila u spilji. Dvije gole prepelice i pokrivena košara s perjem bile su kraj ognjišta; odavno je ustala. Èaša kojom se obièno služio - ona na kojoj su godovi bili tako obraðeni da su slièili na glavu neke životinje - stajala je sa strane. Kraj nje je bila èvrsto pletena košara u kojoj je posluživala jutarnji èaj, te svježe oguljena brezova granèica. Znala je da voli griskati kraj granèice - pravio je od nje vlaknastu èetkicu i èistio zube od noænih naslaga - pa se veæ bila navikla da mu je izjutra pripremi.Ustao je i protegao se, osjeæajuæi ukoèenost od neobièno tvrda ležaja. Prije je spavao na tvrdu tlu, ali slamnata prostirka je bila mnogo udobnija, a mirisala je po svježini i èistoæi. Ona je redovito mijenjala slamu, tako se neugodni mirisi nisu mogli nakupiti.Èaj u pletenom loncu bio je vruæ, nije dakle mogla biti daleko. On nali èašu i omirisa metvicu. Zabavljao se

pogaðajuæi koje trave uzima svaki dan. Metvica joj je bila vrlo draga, èesto je i nje dodavala. Srknuo je i pomislio kako se osjeæa okus malinova lista, a možda i djeteline. Zatim je ponio èašu i granèicu van.Stojeæi na rubu izbojka, žvakao je granèicu i gledao kako slap tekuæine pada s njega i polijeva liticu. Još nije bio posvema razbuðen. Njegove su radnje bile mehanièke kretnje po navici. Kad se pomokrio, oèistio je zube granèicom i isprao usta èajem. Bio je to njegov obred koji ga je uvijek osvježavao; obièno je pri tom razmišljao što æe raditi toga dana.Tek pri posljednjem gutljaju èaja osjetio je da crveni i da se gubi njegovo samozadovoljstvo. Ovaj dan nije nalik na druge. Njegova juèerašnja djela su odredila što æe danas èiniti. Zamahnuo je da baci granèicu, ali ju je opazio i zadržao, vrteæi je meðu prstima, razmišljajuæi o njezinu znaèenju za njega.Lako se bilo naviknuti da se netko drugi brine o njemu; ona je to èinila s najveæom Ijupkošæu. Nikada nije morao pitati, ona je unaprijed znala njegove želje. Granèica je dobar primjer. Oèito je ustala prije njega, sišla dolje po granèicu, ogulila je i ostavila njemu. Kad je poèela to Èiniti? Sjeæa se da je sam otrgnuo granèicu kad je jednoga jutra sišao do potoka. Veæ sutradan je ona metnula granèicu kraj njegove èaše èaja, i bio joj je jako zahvalan. Tada je još teško silazio niz strmu stazu.Pa vruæi èaj. Kad god se probudio, vruæi èaj ga je èekao. Kako je znala kad æe ga navjesiti? Prvog jutra kad mu je pružila èaj bio je dirnut i pun zahvalnosti. Kad joj je posljednji put zahvalio? Koliko je drugih stvari za njega uèinila tako nenametljivo? Ona to nikada ne spominje. Martona je takva, pomisli, toliko darežljiva s poklonima i svojim vremenom da se nitko ne osjeæa obavezan prema njoj. Kad god je on pokušao pomoæi, Ejla je bila iznenaðena i tako zahvalna - kao da iskreno nije oèekivala nikakav uzvrat za sve što mu je pružila.- Dao sam joj gore nego ništa - reèe glasno. - Èak iposlije prekjuèerašnjeg dana... - Podiže granèicu, zavrti jei baci preko ruba.Opazi Njisku i ždrijebe u polju: trèali su u velikom krugu, vrlo veseli, i on osjeti žmarak uzbuðenja videæi konje u trku. - Gledaj ga kako ide! To ždrijebe doista trèi! Mislim da na kratkoj stazi može prestiæi majku!- Na kratkoj stazi to mladi ždrijepci èesto mogu, ali nadugoj stazi zaostanu - reèe Ejla, pojavivši se na vrhu staze.Džondalar se okrenu, nasmiješen i radosna pogleda zbogždrebeta. Njegovu se oduševljenju teško bilo oduprijeti; onase takoðer nasmiješi, unatoè zlim slutnjama. Prije se nadalada æe muškarac zavoljeti ždrijebe - sada to više nije bilovažno.

- Pitao sam se gdje si - reèe on. Osjeti se nespretno unjezinoj nazoènosti i smiješak mu se ugasi.- Upalila sam vatru za jarebice, ranije. Sada sam išlavidjeti je li rupa za peèenje spremna. - Ne bi se moglo reæida je sretan što me vidi, pomisli ona, kreæuæi u spilju, lnjezin smiješak je zamro.- Ejla - zovnu on, požurivši za njom. Kad se okrenula,nije znao što bi joj rekao. - Ja sam... pitao sam se...ovaj... htio bih napraviti neko oruðe. To jest, ako nemašništa protiv toga. A ne bih želio upotrijebiti tvoj kremen.- Nemam ništa protiv toga. Svake godine poplaveodnesu jedno kamenje ali donesu mnogo drugoga - reèeona.- Vjerojatno voda ispire nalazište vapnenca negdjeuzvodno. Kad bih znao da nije daleko, otišao bih pokremen na njegov izvor. Mnogo je bolji kad se t"ek iskopa.

Dalanar vadi svoj kremen iz nalazišta blizu Spilje, a svatkozna kakvoæu lanzadonskog kremena.U njegove se oèi vrati oduševljenje, kao uvijek dok je govorio o kremenu. Takav je bio Drug, pomisli Ejla. Volio je pravljenje oruða, i sve što je bilo s tim povezano. Nasmiješila se kad se sjetila kako je Drug zatekao Agina sina, onoga što se rodio nakon njihova sparivanja, gdje udara kremenom o kremen. Bio je tako ponosan da mu je èak dao kameni èekiæ. Volio je poduèavati druge; nije ni mene odbijao, iako sam bila djevojèica.Džondalar primijeti njezinu odsutnost i traèak smiješka. - O èemu razmišljaš, Ejla? - upita je.- O Drugu. On je bio vještak za oruðe. Dopuštao mi jeda ga gledam dok radi, samo ako sam bila tiha da mu nesmetam u poslu.- Možeš gledati i mene, ako hoæeš - reèe Džondalar. -U stvari, nadao sam se da æeš mi pokazati na koji naèin ti toradiš.- Ja nisam struènjak. Znam napraviti oruðe koje mitreba, ali Drugovo je mnogo bolje od mojega.- Tvoje oruðe je savršeno uporabljivo. Samo bih želiovidjeti na koji se naèin pravi.Ejla klimnu i uðe u spilju. Džondalar prièeka, pa kad se ona ne pojavi odmah, upita se je li mislila da to rade smjesta ili poslije. Krenu za njom, ali ona baš tada izaðe iz spilje, pa je morao žestoko ustuknuti bojeæi se da je ne dotakne protiv njezine volje.Ejla duboko udahnu, steže ramena i podiže bradu. Možda ne želi biti u njezinoj blizini, ali ona mu neæe pokazati koliko je to boli. Uskoro æe otiæi. Krenu niz strminu noseæi obje jarebice, košaricu s jajima i velik omot u koži, svezan remenom.- Daj da ti pomognem nositi - reèe Džondalar jureæi zanjom. Ona je dugo oklijevala dok mu je pružala košaricu sjajima.- Jarebice treba odmah peæi - reèe ona spuštajuæi omotna žal. Bilo je to reèeno kao hladna izjava, ali Džondalarosjeti da ona oèekuje njegovu potvrdu, ili bar pristanak. Onje još bio tu. Unatoè godinama njezine samostalnosti, umnogim je postupcima radila onako kako nalažu obièajiPlemena. Nije bila navikla èiniti ništa drukèije, ako bi jojneki muškarac nešto zapovjedio ili od nje zaiskao.- Naravno, poèni. Ja moram otiæi po pribor prije negošto poènem obraðivati kremen.Ona odnese ptice do rupe koju je prije iskopala i obložila kamenjem. Na dnu rupe vatra se ugasila, ali kamenje je zacvrèalo kad ga je poškropila vodom. Pretražila je cijelu dolinu da naðe pravu zelen i zaèine; sad su ležali kraj kamene peæi: podbjel zbog slankasta okusa; kopriva, loboda i šumska kiselica zbog zeleni; divlji luk, bosiljak i kadulja zbog arome, l dim æe dodati svoju aromu, a pepeo okus soli.U ptice je metnula njihova jaja - tri u jednu, èetiri u drugu - pa ih omotala lišæem i travom i spustila u vrelu rupu. Zatim je odozgo navalila još trave, pa kamenje i sve pokrila blatom.Džondalar je razastro jelenje rogove, kosti i pribor za obradu kremena. Ejla je neke dijelove prepoznala, neki su joj bili potpuno nepoznati, l ona je izvadila svoje naprave, smjestila ih na dohvat ruke, zatim sjela i pokrila koljena kožom. To je dobra zaštita, kremen se može razbiti na vrlo male i oštre krhotine. Pogledala je Džondalara. Promatrao je s velikim zanimanjem sve što je ona izvadila.Primaknuo e nekoliko kremenih oblutaka bliže njoj. Opazila je dva koja je lako mogla dosegnuti - i sjetila se Druga. Vještina dobra obraðivaèa poèinje izborom, sjetila se. Željela je kamen s lijepim zrnom, sve ih je pregledala,

zatim izabrala manji. Džondalar je potvrdno klimnuo glavom.- Jesi li oduvijek znao da æeš obraðivati kremen? -upitala ga je.- Isprva sam mislio da æu možda biti rezbar, ili da æuslužit? Majci, odnosno raditi s Onima koji služe Njoj. - Nalicu mu se vidje traèak boli. - Onda su me poslali da živim sDalanarom i da nauèim posao obraðivaèa kamena. Bio jeto dobar izbor, dfag mi je taj posao i prilièno sam vješt.Nikada ne bih bio dobar rezbar.- Što je "rezbar", Džondalar?- Totje ono što nedostaje! - Ejla skoèi od iznenaðenja.- Nema rezbarija, nema slika, nema ogrlica, nema nikakvihukrasa. Nema èak ni boja.- Ne razumijem .:.- Oprosti, Ejla. Pa kako bi i mogla znati o èemu jagovorim? Rezbar je netko tko pravi životinje od kamena.Ejla seiamršti. - Kako netko može napraviti životinju od kamena? Životinja je od krvi i mesa; ona živi i diše.- Ne mislim na pravu životinju. Mislim na sliku, naprikaz. Rezbar napravi lik životinje od kamena, napravi takoda kamen izgleda kao životinja. Neki rezbari prave i likVelike majke zemlje, ako im se Ona ukaže.- Lik? Od kamena?- l od drugjh stvari. Od mamutove bjelokosti, od kosti,drva, rogova. Èuo sam da neki ljudi prave likove od blata.Vidio sam èak neke lijepe, vrlo sliène likove od snijega.Ejla je potresala glavom, nastojala razumjeti, dok on nije spomenuo snijeg. Onda se sjetila jednoga zimskog dana kad je donijela mnogo snijega u blizinu spilje. Zar joj se nije naèas uèinilo da je u snijegu vidjela Brunov lik?- Lik od snijega? Da - klimnu ona - mislim da razumijem.Nije bila sigurna u to, ali ni on nije imao pri ruci nikakav rezbareni lik da joj olakša shvaæanje. Kako je njezin život morao biti tmuran, pomisli on, dok je rasla kod zbitogla-vaca. Ni odjeæa joj nije ništa drugo nego pokrivalo za tijelo. Jesu li oni samo lovili i jeli i spavali? Oni èak ne cijene darove Majke zemlje. Ni ljepotu, ni tajanstvo, ni maštu. Pitanje je može li ona pojmiti što joj je nedostajalo.Ejla uze manji oblutak kremena, pogleda ga dobro, pokušavajuæi odluèiti gdje da poène. Neæe napraviti sje- kiru, i Drug je to smatrao jednostavnim oruðem, iako je vrlo korisno. Nije mislila da je Džondalar želio vidjeti njihovu tehniku. Uzela je nešto èega nije bilo u muškarèevu priboru: mamutovu nožnu kost na koju æe naslanjati kremen dok ga bude obraðivala, tako da ga ne ošteti. Okretala ju je dok joj nije dobro legla izmeðu nogu.Zatim je uzela kameni èekiæ. Nije bilo bitne razlike izmeðu njezina i njegova èekiæa, osim što je njezin bio manji i bolje je ležao u ruci. Držeæi èvrsto kremen na nakovnju od mamutove kosti, Ejla žestoko udari. Komad kore otpade, ukaza se tamnosiva tvar unutra. Komad koji se odbio imao je udubinu na mjestu gdje je udario èekiæ, i tu je bio deblji, da bi se istanjio u oštar rub na protivnom kraju. Mogao se rabiti kao pribor za rezanje, i prvi noževi koji su, naèinjeni bili su samo oštre ljuske; ali oruðe koje je Ejla željela napraviti zahtijevalo je mnogo napredniju i složeniju tehniku.Prouèavala je dubok ožiljak na jezgri, negativan otisak ljuske. Boja je bila prava; graða glatka, gotovo voštana; unutra nije bilo drugih tvari. Od tog komada se mogao napraviti neki dobar komad oruða. Udarila je ponovo i odbila novi komad kore.Dok je ona i dalje odbijala vanjsku koru, Džondalar je vidio da ona oblikuje kamen prilikom uklanjanja vapnenastih slojeva. Kad vapnenca više nije bilo, nastavila je lupkati i odbijati malo ovdje, malo ondje, dok jezgra kremena nije dobila oblik spljoštena jajeta. Zatim je umjesto kamena dohvatila jaku kost. Okreæuæi jezgru na stranu i radeæi od ruba prema središtu, odbijala je komadiæe s vrha služeæi se èekiæem od kosti. Kost je bila

elastiènija, pa su otpadali dulji i tanji komadi. Kad je dovršila posao, veliko kameno jaje imalo je ovalan vrh, kao da je obrezan sa strana.Onda prestade, dohvati amulet koji joj je visio o vratu, sklopi oèi i obrati se u mislima duhu Spiljskog lava. Drug je uvijek zvao u pomoæ svoj totem da dovrši iduæi korak u poslu. Sreæa je bila potrebna kao i vještina, a ona je bila nervozna zbog Džondalara koji ju je izbliza gledao. Željela je uraditi kako valja, osjeæajuæi da je važnije pravljenje toga oruða nego samo oruðe. Ako pokvari kamen, past æe sumnja na vještinu Druga i cijelog Plemena, bez obzira koliko mu puta ona objasnila da nije dovoljno vješta.Džondalar je i prije vidio njezin amulet, ali kad je opazio

kako sklapa oèi i drži ga objema rukama, pitao se kakvo znaèenje ima. Èinilo se da ga dodiruje s poštovanjem, gotovo kao što bi on uèinio sa svojim boštvima. Ali boštvo je pažljivo oblikovan lik žene sa svim majèinskim znacima plodnosti, simbol Velike majke zemlje i èudesne tajne stvaranja. Jedna kožnata kesica sigurno nije mogla imati isto znaèenje.Ejla opet uze èekiæ od kosti. Držeæi èvrsto kremenu jezgru da se ne mièe, ona pomnjivo nacilja. Trebalo je i jako udariti i pogoditi na pravo mjesto: bude li preslabo, puknut æe pod pogrešnim kutom; bude li prejako, oštetit æe pažljivo oblikovan rub. Udahnu i zadrža dah, zatim spusti kost uz oštar prasak. Prvi udarac je uvijek bio važan. Ako dobro proðe, najavit æe sretan ishod. Mala ljuska je odskoèila, a Ejla odahnu kad vidje otisak.Promijenivši kut pod kojim je držala jezgru, opet udari, sada s više snage. Èekiæ je pao na predviðeno mjesto i odbio veæu ljusku. Imala je dugaèak ovalan oblik. S jedne strane ljuska je bila ravna, s druge je imala izboèinu koja je bila deblja na mjestu udarca i ravnomjerno se stanjivala do oštrog ruba sa svih strana.Džondalar uze tu ljusku. - Tu je tehniku teško svladati. Moraš imati snagu i toènost. Pogledaj rub! Ovo nije obièan komad oruða.Ejla odahnu sa silnim olakšanjem osjeæajuæi radost zbog uspjeha, i još nešto više. Nije osramotila Pleme. Štoviše, predstavljala ga je tim bolje što nije roðena u njemu. Da je ovaj èovjek, i sam toliko vješt u tome poslu, promatrao nekog èlana Plemena, bio bi previše svjestan izvoðaèa posla da bi mogao nepristrano suditi o uspjehu.Ejla ga je gledala kako okreæe ljusku u ruci, a zatim osjetila neki unutrašnji pomak. Zgrabilo ju je neko sablasno èuvstvo, èinilo joj se kao da promatra sebe i toga èovjeka iz daljine, kao da se nalazi izvan svoga tijela.Živo se sjetila dogaðaja kad je doživjela slièno nesnalaženje. Slijedila je zapaljene kamene svjetiljke duboko u neku spilju i gledala sebe kako se pripija uz vlažne stijene dok je nešto neobjašnjivo vuèe prema malom osvijetljenom mjestu okruženom debelim stupovima stalaktita i stalagmita u srcuplanine.Deset mog-ura sjedilo je u krugu oko vatre, ali ju je glavni Mog-ur, Kreb glavom, otkrio; imao je moæan um,

ojaèan i potpomognut napitkom što ga je Iza pripremala za èarobnjake. Ejla je i sama bila popila te tvari, nehotice, pa joj je um izmicao ispod nadzora. Mog-ur ju je izvukao iz dubokog unutrašnjeg bezdana i poveo je na strašno i èarobno putovanje kroz um natrag do prvobitnih poèetaka.Najsvetiji èovjek u Plemenu, kojega je mozak bio jedinstven meðu suplemenicima, utro je nove staze u njezinu mozgu gdje su postojali tek zameci nekih sklonosti. Ali dok joj je mijenjao mozak da bude slièan njegovu, on više nije bio kao prije. Ona se mogla kretati natrag s njim i s njegovim uspomenama do zajednièkih poèetaka i kroz svaki stupanj razvitka, ali on nije mogao iæi tako daleko kad bi se ona vratila sebi i prešla korak dalje.Ejla nije razumjela što je Kreba onako duboko povrijedilo, znala je samo da ga je to promijenilo, da njihov odnos više nije bio isti. Nije shvaæala ni promjene na sebi, ali sad je odjednom bila sigurna da je namjerno poslana u dolinu zbog neke svrhe koja obuhvaæa visokog plavog muškarca.l vidjela je sebe i Džondalara na žalu u dalekoj dolini, dok su se oko njih kovitlali zrak i svjetlo u raznim strujama, zgušnjavajuæi se i nestajuæi u praznini. Neodreðeno je osjeæala vlastitu sudbinu kao kariku kroz koju prolaze mnoge trake što spajaju prošlost, sadašnjost i buduænost u kljuènoj prolaznosti. Oblio ju je hladan znoj, teško je disala, pa se naglo trgnula da bi ugledala naborano èelo i zabrinuto lice. Stresla se da odagna vilinski osjeæaj nestvarnosti.- Je li ti dobro, Ejla?

- Da, da. Dobro se osjeæam.Neka neshvatljiva hladnoæa zahvatila je i njega, koža mu se naježila. Osjeæao je snažnu potrebu da je zaštiti, ali nije znao što joj prijeti. Trajalo je to samo èasak, pa se nastojao sabrati, ali nelagoda se zadržala.- Mislim da æe se vrijeme promijeniti - reèe on. - Osjetio sam hladan vjetar. - Oboje pogledaše vedro nebo bez ikakva traga oblacima.- Sad je doba nevremena s grmljavinom, može sezaèas stvoriti.On klimnu, zatim se vrati temi praktiènog pravljenja oruða.- Koji je tvoj iduæi korak, Ejla?Žena ponovo prionu uz posao. Usredotoèivši se, odbila je još pet oštrih okruglih ploèica kremena, a zatim, ispitavši

napokon može li se od ostatka napraviti još koja uporabljiva ljuska, bacila ga u stranu.Onda se okrenula prema šest ljusaka siva kremena i uzela najtanju meðu njima. Glatkim okruglim kamenom još je dotjerala jedan dugaèki oštri rub, istupila mjesto za koje æe se držati i na uskom suprotnom kraju oblikovala šiljak. Zatim je zadovoljno pružila oruðe Džondalaru.On ga uze s njezina dlana. U popreènom presjeku oruðe je bilo prilièno debelo, ali se stanjivalo u tanak oštar rub po cijeloj dužini. Bilo je dovoljno široko da se udobno drži u ruci, a hrbat je bio otupljen da ne poreze onoga tko se njime služi. Na neki naèin slièi na šiljak mamutovskoga koplja, pomisli on, ali je napravljen bez nakane da se prièvrsti na koplje ili držak. To je nož koji se drži rukom, a dok je promatrao nju kako se služi njime, vidio je koliko je vrijedan.Džondalar ga odloži i dade joj znak da nastavi. Ona uze drugu ljusku i životinjskim koljaèem odbi nekoliko tankih komadiæa s ruba. Time se ljuska lagano istupila, ali je rub postao jaèi da se ne slomi pri struganju kože. Ejla odloži taj komad i uze slijedeæi.Metnula je velik gladak kamen sa žala na nakovanj od mamutove kosti. Zatim, služeæi se oštrim zubom za doradu oruða, napravi u sredini žljebast zarez, dovoljno velik da se njime može strugati kraj koplja koje se šilji. Na iduæoj ovalnoj ljusci postupila je slièno: dobila je oruðe za pravljenje rupa u koži, odnosno za bušenje drva, kosti ili rogova.Ejla nije znala što bi još naèinila, pa posljednje dvije ljuske ostavi za kasnije. Odmaknula je mamutovu kost, a krhotine i manje komadiæe skupila u kožu koja joj je bila preko koljena i pošla iza zida da ih baci izvan staze. Komadiæi kremena dovoljno su oštri da mogu rasjeæi i najtvrðu bosu nogu. Džondalar nije ništa rekao o naèinjenom oruðu, ali ona ga je vidjela kako uzima komad po komad i okreæe ih u ruci kao da se pokušava njima služiti.- Volio bih se poslužiti tvojim pokrivaèem za koljena -reèe on.Ona mu ga dade, zadovoljna što je njezina predstava završena. On raširi kožu preko koljena, sklopi oèi i razmisli o kamenu i oruðu koje æe napraviti. Zatim uze jedan komad kremena i poèe ga razgledavati.Taj komad kamena je otrgnut negdje daleko uzvodno, struja ga je donijela i usput zaoblila. Kremen je najprikladniji materijal za oruðe. Tvrd je, najtvrði, ali se zbog svoga kristalnog sastava ipak može obraðivati; konaèni oblik ovisi o vještini kalatelja.Džondalar je tražio poznate znaèajke kalcedonskoga kremena, najèistijega i najsjajnijega. Odbacivao je svaki kamen s pukotinama i rupama, kao i onaj koji bi pod udarcem drugoga kamena "bolesno" zazvuèao. Napokon je odabrao jedan komad.Podupiruæi ga bedrom, držao ga je lijevom rukom, a desnom dohvatio kameni èekiæ i uzmahivao njime da dobije pravi osjeæaj težine. Bio je nov, još nepoznat, a svaki èekiæ ima svoje osobine. Kad ga je osjetio kako treba, stisnuo je kremen i udario. Velik komad sive kore otpade. Unutra se ukaza kremen, sivlji nego onaj koji je Ejla obradila. Plavkast sjaj. Fino zrno. Dobar kamen. Dobar znak.Zatim je nastavio udarati. Ejla je dovoljno poznavala taj posao da bi odmah prepoznala majstora. Bio je mnogo vještiji nego ona. Samo je Drug znao udarati s toliko samopouzdanja. Ali Džondalar je davao drukèiji oblik svom kamenu nego èlanovi Plemena. Ona se primaèe da bolje vidi.Džondalarova jezgra je postajala valjkasta, ali nije bila savršeno kružna. Odbijajuæi ljuske s obiju strana,.stvarao je hrbat duž cijelog valjka. Kad je odstranjena kora, hrbat je još bio hrapav i valovit, pa on uze komad jelenjeg roga.Rogom je odbio manje komadiæe kremena da dobije ravan hrbat. Pripremao je usput i jezgru, ali nije kanio odbijati velike ljuske s unaprijed odreðenim oblikom - tako se Ejli èinilo. A kad je napokon bio zadovoljan s

hrptom, uzeo je drugi komad pribora, onaj kojemu se ona èudila, l taj komad je bio naèinjen od komada roga, bio je dulji nego onaj prvi, a imao je rašljast vrh i zašiljen drugi kraj.Džondalar ustade i nogom pridrža kremenu jezgru. Zatim stavi šiljak rašljastog roga toèno iznad hrpta koji je tako pažljivo obradio, pa jednom teškom kosti udari po rašljama.Tanka ljuska otpade. Bila je dugaèka kao valjak, ali joj je širina bila šest puta manja. On je podiže prema suncu i pokaza Ejli. Kroz ljusku se probijala svjetlost. Onaj hrbat prolazio je sredinom ljuske po cijeloj dužini; sa strana su bila dva vrlo oštra ruba.

Kad je metnuo rašljasti rog na odreðeno mjesto, nije više morao pomnjivo gaðati niti proraèunavati udaljenost. Snaga udarca prenijela se toèno onamo gdje je on želio, a kako se jaèina prenosila i rasipala preko roga, na dobivenoj ljusci gotovo nije bilo zadebljanja. Oštrica je bila dugaèka i uska, te jednolièno tanka. Nemajuæi brige oko prosuðivanja položaja i snage udarca, mogao se mnogo više posvetiti krajnjem ishodu obrade.Džondalarova tehnika je bila izvanredna novost, ali koliko je bila važna oštrica koju je dobio toliko je vrijedio i trag koji je ostao na jezgri. Hrpta više nije bilo. Umjesto njega nalazio se dugaèak urez s dva hrpta sa strana. On pomaknu vrh roga iznad jednog od novih hrbata, pa opet udari èekiæem od kosti. Druga dugaèka oštrica otpade, ostavljajuæi iza sebe nova dva hrpta. Opet pomaknu rog, udari, dobi novo sjeèivo od drugoga hrpta iza kojega opet ostadoše dva nova.Kad je napokon potrošio jezgru, kraj njega je ležalo dvadeset pet sjeèiva - èetiri puta više nego što ih je dobila Ejla od jednako velika kamena. Te dugaèke i oštre ljuske mogle su poslužiti za rezanje u tom obliku, ali on ih još nije smatrao dovršenima. On æe ih dalje obraditi za razne uporabe, u prvom redu za pravljenje drugog oruða. Zahvaljujuæi novom naèinu kalanja, majstori su imali veæu vlast nad kremenom i dobivali su mnogo više oruða.Džondalar uze jednu oštricu i pruži je Ejli. Ona joj provjeri britkost palcem, pritisnu je malo da ispita èvrstoæu i prevrnu je u ruci: bila je lagano zakrivljena prema krajevima, ali oblik joj nije ogranièavao primjenu.- Džondalar, to je... Ne znam pravu rijeè. To jeèudesno... važno. Napravio si toliko... Ali ti još nisizavršio, je li tako?On se nasmiješi. - Ne, nisam završio.- Tako su tanke i fine, lijepe su. Mogu se lako prebiti, alikad ih dotjeraš, mislim da æe ove oštrice biti dobri strugaèi.- Njezina praktièna strana odmah je sirove komade zamišljala kao oruðe.- Da, i dobri noževi, kao tvoji, lako želim još dodatidržak.- Kako æeš dodati držak?On uze komadiæ roga. - Ako istanjim dio oštrice i èvrsto ga umetnem u komad drva, kosti ili roga, nož æe imati

držak. Ako kuhaš rog neko vrijeme, on æe se saviti i sme-kšati, pa onda možeš ugurati kraj noža u sredinu koja je najmekša. Kad se rog osuši, stegne se i stisne oko oštrice. Èesto može dugo držati, bez vezanja i lijepljenja.Ejla je bila uzbuðena tim novim naèinom, pa je i sama željela pokušati, kao što je to uvijek èinila kod Druga, samo se plašila da se to možda kosi sa Džondalarovim obièajima i tradicijom. Što je više doznavala o životu njegova naroda, to joj je njihov naèin bivao besmisleniji. Nije ga bilo briga što ona lovi, ali možda neæe dopustiti da pravi oruðe kao on.- Voljela bih pokušati... Smiju li... žene pravitioruðe?Njezino mu je pitanje bilo drago. Ona smatra da je njegova tehnika ono što jest - veliki napredak - i želi sama pokušati. Pitao se kako bi se sam osjeæao kad bi mu netko pokazao tako korjenito poboljšanje obrade. Htio bih to nauèiti reèe sam sebi kroz smiješak.- Žene mogu biti dobre u obradi kremena. Moja roðakinja Džoplaja je jedna od najboljih. Ali ona se voli prepirati,

pa joj to nikada ne bih rekao, jer bi mi to uvijek spominjala.- U Plemenu žene mogu praviti oruðe, ali ne smijuoružje.- Kod nas žene prave oružje. Kad rode djecu, Zelan-donke rijetko idu u lov, ali ako su nauèile u mladosti, ondaznaju kako se upotrebljava oružje. U lovu se mnogo oružjaizgubi i polomi. Muškarac kojemu družica zna praviti oružjeuvijek ima dovoljne zalihe, l žene su bliže Majci. Nekimuškarci misle da je sretnije oružje koje naprave žene. Aliako nekoga prati nesreæa, uvijek æe okriviti onoga tko jenapravio oružje, osobito ako je to bila žena.- Da li bih ja mogla nauèiti?- Tko god zna napraviti oruðe kao ti, može lako nauèitii ovaj novi naèin.Odgovorio je na njezino pitanje drukèije nego što je oèekivala. Znala je da je sposobna nauèiti, samo je željela provjeriti da li joj je dopušteno. Stoga je zastala i razmislila.- Ne... ne bih rekla.- Možeš nauèiti, naravno.- Znam da mogu nauèiti, Džondalar. Ali to ne možesvatko tko pravi oruðe na plemenski naèin. Neki bi mogli,mislim da bi Drug mogao, ali za njih je sve novo vrlo teško.Oni uèe iz svojih uspomena.

Isprva je pomislio da se šali, ali ona je bila ozbiljna. Je li možda u pravu? Kad bi im se pružila prilika, bi li zbito... èlanovi Plemena mogli nauèiti? Možda bi bili nesposobni, iako bi željeli nauèiti?Zatim mu pade na pamet kako donedavno nije ni pomišljao da bi oni uopæe mogli praviti ikakvo oruðe. Ali oni prave oruðe, oni komuniciraju, oni usvajaju tuðe siroèe. Nauèio je za nekoliko dana više o zbitoglavcima nego što itko drugi zna, osjm Ejle. Možda bi bilo korisno doznati još više o njima. Èini se da se u njima krije mnogo više nego što itko pomišlja.Razmišljajuæi o zbitoglavcima odjednom se sjeti minulog dana i postade mu vrlo neugodno. Dok su se bavili oruðem, sve drugo je zaboravio. Gledao je ženu, ali u stvari nije vidio njezine zlaæane uvojke kako blistaju na suncu, kao suprotnost njezinoj preplanuloj koži. Nije zapažao ni njezine plavosive oèi, jasne i prozirne kao fini kremen.O Majko, kako je lijepa! Postao je svjesniji njezine blizine, te osjeti buðenje u preponama. Nije mogao izbrisati zanimanje za nju iz oèiju, sve da je i pokušao. A nije pokušao.Ejla osjeti promjenu u njegovu raspoloženju; to ju je zapljusnulo, nije bila spremna. Kako neèije oèi mogu biti tako plave? Mogla je osjetiti onaj... onaj poèetak neèega. Tijelo joj se napinjalo, èeznulo je za njegovim dodirom. Nešto ju je vuklo k njemu, potezalo, guralo, samo je krajnjom snagom sklopila oèi i odmakla se.Zašto me tako gleda kad sam ja... nakaza? Kad me ne može dodirnuti a da se ne strese kao da je opeèen? Srce joj je udaralo; disala je teško kao da trèi, pokušala se smiriti.Èula ga je kako ustaje prije nego što je otvorila oèi. Odložio je kožu s koljena i rasuo one pažljivo obraðene oštrice. Vidjela je kako odlazi ukoèenih kretnji, zgrbljenih leða, dok nije zamaknuo iza stijene. Izgledao je jadno, kao što je i ona jadna.Kad je zašao iza stijene, Džondalar poèe trèati. Trèao je niz polje dok ga nisu poèele boljeti noge; onda se zaustavio i zajecao.Glupane jedan, zbog èega si uvjeren? Samo zato što je ona pristojna i pomaže ti da se spremiš? To ne znaèi da išta želi od tebe... osobito to! Juèer se uvrijedila što nisi... To je bilo prije nego što si sve upropastio! Nije želio razmišljati o tome. Znao je što je osjetio, stoje ona morala vidjeti, l kakva je razlika sada? Ona je živjela sa zbitoglavcima, sjeti se! Godinama. Postala je jedna od njih. Jedan njihov mužjak...Namjerno je iznosio sve grozno, gnusno, neèisto, èega se mogao sjetiti. Sa svime tim je povezivao Ejlu. Dok se kao djeèak skrivao s drugovima po grmlju, prièali su meðusobno i nazivali se svakakvim imenima; "zbitoglavica" je bila meðu najružnijima. Kad je bio malo stariji, kad su veæ znali što se radi sa ženama, skrivali su se po mraènim kutovima spilje i šaptali o djevojkama, dogovarajuæi se kroz prigušen smijeh kako æe uloviti ženku zbitoglavaca, plašeæi jedni druge moguæim posljedicama.

Ali se nisu šalili o nakazama, niti o ženama koje ih raðaju. Nakaze su predstavljale pokvarenu smjesu duhova, zlo na zemlji nad kojim se gnuša èak i Majka, stvoriteljica svega života. A žene koje su ih raðale bile su nedodirljive.Zar je Ejla takva? Okaljana? Neèista? Zla? Poštena i iskrena Ejla? Sa svojim darom lijeèenja? Tako mudra, neustrašiva, nježna i lijepa? Može li itko tako lijep biti išta od toga?Mislim da ona ne bi ni razumjela znaèenje tih rijeèi! Ali što bi mislio netko tko je ne poznaje? Što bi kazali ljudi koji bi je sreli pa od njeèuli tko ju je odgojio? Pa kad bi im još rekla za... dijete? Što bi Zel.andonci mislili? Ili Martona? A ona bi i njima rekla. Ona bi im spomenula svoga sina i usprotivila im se. Mislim da bi se Ejla mogla oduprijeti svakome, èak i Zelandoni. l sama bi mogla biti vraèarica kao ona, zahvaljujuæi vještini lijeèenja i svojim vezama sa životinjama.Ali ako Ejla nije zla, onda ništa od onoga što se prièa o zbitoglavcima nije istina! To nitko neæe povjerovati.Džondalar nije obraæao pažnju kamo ide, pa se prenuo kad je osjetio meku gubicu u ruci. Nije vidio konje. Zastao je da pomiluje i poèeše ždrijebe. Njiska se polako vraæala prema spilji i pasla. Ždrijebe otrèa za njom kad ga je èovjek na koncu potapšao. Džondalaru se nije žurilo da ponovo vidi Ejlu.Ali Ejla nije bila u spilji. Pošla je za njim i gledala ga kako trèi niz dolinu, l njoj je ponekad dolazila želja da trèi, ali se pitala što je njega tako naglo otjeralo u žestok trk. Trèi li zbog nje? Spusti ruku na toplo blato iznad peèenja, pa priðe

. Dolina konja

velikom kamenu. Džondalar se opet prepustio mislima, pa se jako iznenadio kad je vidio obje životinje kraj nje.- Žao mi je, Ejla. Nisam smio tako pobjeæi.- Ponekad i ja poželim trèati. Juèer je Njiska trèalaumjesto mene. Ona dalje stigne.- Žao mi je i zbog toga.Ona klimnu glavom. Opet uljudnost, pomisli, obièaj. Što to zapravo znaèi? U tišini se nasloni na Njisku, a kobila prebaci glavu preko ženina ramena. Džondalar ih je i prije vidio u tome položaju, kad je Ejla bila uznemirena. Èinilo se kao da jedna u drugoj nalaze oslona. l on je nalazio zadovoljstvo u èešanju ždrebeta.Ali mladi konj je bio previše nestrpljiv da bi dopustio toliko dugo mirovanje, iako je volio pažnju. On potrese glavom, podiže rep i otrèa. Zatim se u skoku okrenu, vrati, udari glavom èovjeka kao da ga poziva na igru. Ejia i Džondalar se nasmijaše prekinuvši napetost.- Htio si mu dati ime - reèe ona. Bila je to jednostavnaizjava, bez prizvuka nagovaranja. Ako mu on ne da ime,ona èe to vjerojatno uèiniti.- Ne znam kako bih ga nazvao. Nikada nisam razmišljao o takvu imenu.- Nisam ni ja, dok se nije pojavila Njiska.- A kako je bilo s tvojim... sinom? Jesi li njemu ti dalaime?- Kreb mu ga je dao. Dark je ime mladiæa iz legende.Bila je to moja najdraža legenda, i Kreb je to znao. Mislim daje izabrao to ime da meni ugodi.- Nisam znao da u Plemenu ima legendi. Kako pripovijedate prièe kad ne govorite?- Isto kao što biste vi prièali rijeèima, samo što je nekestvari lakše pokazati nego izreæi.- Mislim da je to istina - reèe on, pitajuæi se kakve sunjihove prièe. Nije mogao zamisliti da zbitoglavci mogusmišljati prièe.Promatrali su ždrijebe koje je bježalo i vraæalo se, uživajuæi u brzu trku. Kakav æe to ždrijebao biti, pomisli Džondalar. Kakav trkaè!

- Trkaè! -. reèe on. - Što misliš kako bi bilo da mudamo ime Trkaè? - Toliko je puta upotrijebio tu rijeègovoreæi o ždrebetu, pa mu se èinilo da mu pristaje kaoime.

- Meni se sviða. To je dobro ime. Ali ako æe ga ononositi, mora ga primiti na pravi naèin.- Kako se konju nadijeva ime na pravi naèin?- Nisam sigurna je li to pravi naèin za konje, ali ja samNjiski dala ime onako kako se to èini s djecom u Plemenu.Pokazat æu ti.Povela je njega i konje u stepu koja je nekada bila rijeèno korito, ali je odavno presušilo tako da je bilo djelomice ispunjeno. Na jednoj strani vidjeli su se slojevi zemlje i kamenja. Na Džondalarovo iznenaðenje, ona štapom uruši malo crvenog okera i skupi pregršt crvenice, pa se vrati do vode i od toga napravi blatnu smjesu.- Kreb je miješao crvenu boju s mašæu spiljskog medvjeda, ali ja nemam ni jedno ni drugo; osim toga mislim da jeza konja bolje obièno blato. Ono se osuši i otpadne. Važnoje davanje imena. Ti æeš mu držati glavu.Džondalar pristade. Ždrijebe je bilo puno malih žma-raca, ali je razumjelo poziv. Stajalo je mirno dok mu je muškarac držao ruku oko vrata i èešao ga. Ejla naèini neke kretnje na Starom jeziku zazivajuæi pozornost duhova. Nije htjela da to bude previše ozbiljno. Nije znala hoæe li se duhovi uvrijediti što imenuje konja, iako imenovanje Njiske nije donijelo nikakva zla. Zatim uze šaku crvena blata.- Ime ovoga muškog konja je Trkaè - reèe ona uzistodobne kretnje. Zatim mu crvenom smjesom natrljaglavu, od bijelog èuperka na èelu do dugaèkog nosa.Sve je obavljeno brzo, da se ždrijebe ne bi prerano otelo iz Džondalarova zagrljaja. Otrèalo je, skaèuæi i tresuæi glavom da se oslobodi neuobièajene vlažnosti; zatim priðe i lupi Džondalara, ostavivši mu crvenu prugu na golim prsima.- Mislim da je i ono mene upravo imenovalo - reèe on smiješeæi se. Zatim Trkaè, opravdavajuæi ime, otrèa niz polje. Džondalar obrisa crvenkastu mrlju s tijela. - Zašto si se ovim poslužila? Crvenicom?- Ona je posebna... sveta... za duhove - reèe ona.- Posveæena? Mi kažemo "posveæena". To je Majèinakrv.- Krv, da. Kreb je... Mog-ur je pomašæu od crvenice imedvjeðe masti natrljao Izino tijelo kad je iz njega otišaoduh. On je to nazvao krvlju roðenja, tako da se Iza možeroditi na drugom svijetu. - Ta ju je uspomena još boljela.

Džondalarove oèi se raširiše. - Zbitoglavci... Hoæu reæi, èlanovi Plemena upotrebljavaju posveæenu zemlju da bi poslali duhove na drugi svijet? Jesi li sigurna?- Nitko se ne pokapa bez toga.- Ejla, i mi upotrebljavamo crvenicu. To je Majèina krv.Meæe se na tijelo i baca u grob tako da se duh vrati u Njezinuutrobu i ponovo rodi. - U njegovim oèima se skupi tuga. -Tonolan nije imao crvenice.- Nisam je imala, Džondalar, niti sam imala vremena daodem po nju. Morala sam te brzo donijeti ovamo, inaèe bih

morala kopati i drugi grob. Molila sam se duhu Ursusa,Velikog spiljskog medvjeda, da mu pomogne naæi put.- Ti si ga pokopala?! Njegovo tijelo nije ostavljenostrvinarima?- Položila sam njegovo tijelo uz liticu i urušila kamenjepa su ga prekrili šljunak i zemlja. Ai crvenice nisam imala.Džondalaru je najteže bilo shvatiti pokope kod zbitogla-vaca. Životinje ne pokapaju svoje mrtve. Samo ljudska biæa razmišljaju odakle su došla i kamo idu poslije ovoga života. Može li duh njezina Plemena odvesti Tonolana na njegov put?- To je više nego što bi moj brat imao da tebe nije biloondje, Ejla. A ja imam mnogo više od toga: imam svoj život.

Dvadeset šesto poglavlje- Ejla, ne sjeæam se da sam ikada okusio nešto ovako dobro. Gdje si nauèila ovako kuhati? - reèe Džondalar, uzimajuæi još jedan komad bogato zaèinjene jarebice.- Iza me je nauèila. Gdje -bih inaèe nauèila? Ovo je bilo Krebovo najdraže jelo. - Ejla nije znala zašto je tako, ali to ju je pitanje ljutilo. Zašto ne bi znala kuhati? - Jedna izljeèiteljica poznaje trave, Džondalar, kako one što lijeèe tako i one što daju okus jelu.On otkri zvuk neugodnosti u njezinu glasu i upita se što ga je izazvalo. Htio joj je samo ugoditi pohvalom. Jelo je bilo dobro. Izvrsno, u stvari. Kad je dobro razmislio, sve što ona priprema vrlo je ukusno. Mnoga su mu jela bila neobièna, ali na putovanju se stjeèu nova iskustva, a kvaliteta je bila oèita iako nepoznata.l ona je radila sve. Kao jutarnji èaj koji tako lako spravlja da zaboravljaš, Džondalar. Ona lovi, skuplja biljnu hranu, kuha. Ona se za sve brine. A što ti radiš? Samo jedeš. Ništa nisi pridonio. Sve si uzeo a ništa nisi uzvratio... još manje nego ništa.A sada joj izrièeš pohvale, rijeèi. Možeš li je okriviti što se ljuti? Bilo bi joj drago da odeš, manje bi morala raditi. Mogao si iæi u lov, da nadoknadiš bar malo mesa koje si pojeo. To je tako malo nakon svega što je za tebe uèinila. Možeš li smisliti nešto više, trajnije? Ona sama dobro lovi. Što vrijedi ako nešto uloviš?Ipak, kako ona to radi s tim nespretnim kopljem? Bi li bilo uvredljivo za njezino Pleme kad bih ponudio...- Ejla... ja... želim nešto reæi, ali ne bih htio da teuvrijedim.- Zašto se bojiš da æeš me uvrijediti? Ako imaš nešto

reæi, reei. - Još su se osjeæali žalci njezine ljutnje, pa ga je žaljenje zbog toga gotovo zaustavilo.- Imaš pravo. Malo je kasno. Ali sam se pitao...ovaj... kako loviš tim kopljem?Iznenadilo ju je njegovo pitanje. - Iskopam jamu i natjeram krdo prema njoj. Ali prošle zime...- Klopku! Naravno, tako možeš doæi blizu da upotrijebiš to koplje. Ejla, toliko si uèinila za mene, pa želim uèiniti ija nešto za tebe prije nego što odem, nešto vrijedno. Ali neželim da se uvrijediš zbog moga prijedloga. Ako ti se nebude sviðalo, samo zaboravi da sam išta rekao. U redu?Ona potvrdi glavom, malo zbujena, ali znatiželjna.- Ti si... ti si dobar lovac, osobito kad se uzme u obzirtvoje oružje. Ali ja mislim da ti mogu pokazati mnogo lakšinaèin, mogu ti pokazati bolje oružje, ako dopustiš.Njezina ljutnja nestade. - Želiš mi pokazati bolje lovaèko oružje?- Lakši naèin lova, ako nemaš ništa protiv toga. Trebatæe malo vježbe...Ona potrese glavom, ne vjerujuæi. -Žene u Plemenu ne love, pa nijedan muškarac nije dopuštao da ja lovim, èak ni praækom. Brun i Kreb su to podnosili da udovolje mome totemu. Spiljski lav je moæan muški totem, on im je obznanio da je odredio da i ja lovim. Nisu mu se usudili oduprijeti. - Odjednom se sjeti jednog živog prizora. - Obavili su poseban obred. - Dotaèe ožiljak na vratu. - Kreb mi je pustio malo krvi u znak žrtve Drevnima tako da

mogu postati Žena koja lovi.- Kad sam došla u ovu dolinu, jedino mi je oružje bilaova praæka. Ali praæka nije dovoljna, pa sam napravilakoplja kakvim su se služili muškarci i njima sam lovilanajbolje što sam mogla. Nikada nisam ni pomislila da bi mineki muškarac pokazao bolji naèin lova. - Zastade i spustipogled, naglo svladana. - Bila bih ti jako zahvalna, Džondalar. Ne mogu izreæi koliko.Muškarcu se uèini da je vidio sjaj suza u njezinim oèima. Zar joj to toliko znaèi? A on se plašio da je ne uvrijedi? Hoæe li je ikada razumjeti? Što više o njoj doznaje, to mu se èini da manje o njoj zna. Zar je samouka?- Moram napraviti neko posebno oruðe; i trebaju mikosti. Bit æe dobre srneæe kosti koje sam našao, ali ih moram namoèiti. Imaš li neku posudu gdje bih mogao namoèiti kosti?- Kolika mora biti? Imam mnogo posuda - reèe onaustajuæi.- Mogu prièekati dok ne pojedeš, Ejla.Njoj se više nije jelo; bila je previše uzbuðena. Ali on je još jeo. Zato i ona sjede, uze hranu, ali on opazi da ne jede.- Bi li sada htjela pogledati posude? - upita on.Ona potrèa u skladišni dio spilje, zatim se vrati po svjetiljku. Džondalar je držao svjetiljku dok je ona otkrivala košare, zdjele i posude od brezove kore. Bilo je zaista mnogo posuda, toliko ih sama nikada ne bi upotrijebila.- Sve si ovo sama napravila?- Da - odgovori ona, tražeæi po hrpama.- To je moralo trajati danima... cijela godišnja doba.Koliko si vremena na to potrošila?Ejla pokuša smisliti naèin kako bi mu odgovorila. -Mnogo godišnjih doba. Veæinu sam napravila zimi. Nisam imala što raditi. Je li koja posuda dobra?On ih uze nekoliko, više zato da vidi izradu nego da izabere pravu. Teško je bilo povjerovati. Bez obzira kako je vješta, trebalo je vremena da se naprave tako fino izraðene stvari. Koliko je dugo ona ovdje? Sama.- Ova æe biti dobra - reèe uzevši dugaèku drvenuzdjelu u obliku korita povišenih strana. Ejla složi ostaleposude, dok je on pridržavao svjetiljku. Bila je tek malostarija djevojèica kad je ovamo stigla, pomisli on. Ni sadanije stara, valjda. Teško je prosuditi. Posjeduje neke staraèke osobine, neku mudrost, a to se ne slaže s njezinimzrelim ženskim tijelom. Rodila je dijete; u svemu je žena,savršena. Koliko li ima godina?Siðoše niz strminu. Džondalar napuni korito vodom i pregleda kosti. - Ova ima pukotinu koju prije nisam vidio-spomenu pokazujuæi joj kost koju je odbacio. Ostale kosti metnu u vodu. Dok su se vraæali, pokušao, je procijeniti Ejlinu"dob. Ne može biti premlada, tako je vješta izljeèite-Ijica. A može li biti moje dobi?- Ejla, koliko dugo si ovdje? - upita je na ulazu u spilju,ne mogavši odoljeti znatiželji.Ona zaslade, ne znajuæi kako bi mu toèno odgovorila. Padoše joj na pamet štapovi s urezima, ali ona to u Plemenu

nije smjela znati, iako joj je Kreb pokazao kako se to radi. Džondalar bi mogao biti protiv toga. Ali on odlazi, pomisli. Izvuèe snop štapova koje je obilježavala svaki dan, razveza ih i položi preda nj.- Što je to?- Želiš znati koliko sam dugo ovdje. Ne znam kako bihti rekla, ali otkad sam u dolini svake sam noæi pravila po

jedan urez. Ovdje sam provela onoliko noæi koliko imaureza na štapovima.- Znaš li koliko ureza ima?Sjetila se nelagode koju je osjetila kad je pokušala izvuæi neko znaèenje iz naèinjenih ureza. - Onoliko koliko ih ima - reèe ona.Džondalar uze jedan štap. Ona nije znala rijeèi za brojenje, ali ih je osjeæala. Ni u njegovoj Spilji ih nisu svi razumjeli. Moæna èarolija njihova znaèenja nije bila svakom dostupna. Zelandona je nešto njemu objasnila, dio te velike èarolijte. Gdje je Ejla nauèila urezivati štapove? Kako je netko meðu zbitoglavcima mogao išta shvatiti o rijeèima kojima se broji?- Kako si nauèila ovo raditi?- Kreb mi je pokazao. Davno. Dok sam bila maladjevojèica.- Kreb, èovjek kraj èijeg si ognjišta živjela? On je znaošto to znaèi? Nije samo pravio ureze?- Kreb je bio ... mog-ur... sveti èovjek. Pleme mu "seobraæalo da kaže kad je vrijeme za pojedine obrede, kad seimenuju dani, kad je Sabor Plemena. Tako smo znali. Mislioje da neæu razumjeti, jer je to bilo teško i mog-urima. Uèinioje tako da mu ne postavljam previše pitanja. Poslije mi jerekao da to više ne spominjem. Jedanput me je našao kakoobilježavam dane mjeseèevih mijena, bio je vrlo ljut.- Taj mog-ur... bio je netko svet, posveæen, kao našvraè?

- Ne znam. Ti kažeš vraè i kad misliš na izljeèitelja.Mog-ur nije bio izljeèitelj. Iza je poznavala biljke i trave, onaje bila izljeèiteljica. Mog-ur je poznavao duhove. On je njojpomagao razgovarajuæi s njima.- Vraè može biti izljeèitelj, ili može imati neke drugedarove. Vraè je onaj tko se odazvao pozivu da stupi uSlužbu Majke. Neki nemaju posebnih darova, samo želju dasluže. Oni mogu razgovarati s Majkom. - Kreb je imao drugih darova. Bio je najviši, najmoæniji.Mogao je... ne znam kako bih objasnila.Džondalar klimnu s razumijevanjem. Nije uvijek bilo lako objasniti darove vraèeva, ali oni su takoðer bili èuvari posebnih znanja. Pogleda opet štapove. - Što ovo znaèi? -upita pokazujuæi dodatne znakove.Ejla se zacrveni. - To je... to je moja... ženskost -reèev muèeæi se kako bi objasnila.Žene u Plemenu morale su izbjegavati muškarce za vrijeme menstruacije; muškarci su ih tada sasvim zanemarivali. Žene su podnosile to djelomièno progonstvo, jer su se muškarci bojali tajanstvene sile koja je ženama omoguæavala da stvaraju novi život. Kad je žena krvarila, to je znaèilo da je njezin totem ranio srž muškoga totema i izbacio ga. Nijedan muškarac nije želio da se duh njegova totema upušta u borbu u to vrijeme.Ejla se suoèila s tom neprilikom kad je donijela muškarca u spilju. Nije se mogla odijeliti od njega dok je bolovao i ovisio o njezinoj brizi, pa je prekršila zabranu. Poslije je nastojala da ima što manje dodira s njim za vrijeme svoga krvarenja, ali ga opet nije mogla sasvim izbjeæi. Nije bilo druge žene da je zamijeni. Morala je loviti i kuhati za njega, a on je želio da zajedno jedu.Sad je mirno primio njezin odgovor. - Veæina žena broji dane na neki naèin - reèe on. -Je li te tome nauèio Kreb, ili možda Iza?- Ne, uèinila sam to sama, da znam kad mi dolazivrijeme. Nisam htjela otiæi iz spilje u lov nespremna - reèeona i pvognu glavu da prikrije nelagodu.- Žene pripovijedaju prièe o brojenju dana - reèe onmirno, iznenadivši je. - Kažu da je Mjesec ljubavnik Velikemajke zemlje. Kad Majka krvari, ne želi dijeliti Užitke s njim,pa se on strašno ljuti. Zbog povrijeðena ponosa on se okreæei skriva svoje svjetlo. Ali ne može dugo izdržati samoæu, pa

se opet okreæe k njoj, isprva stidljivo, poslije u punom sjaju.Ona mu se tada opet otvori i oboje su sretni.- Zato se mnoge sveèanosti održavaju pri punom mjesecu. Žene kažu da se njihove mijene podudaraju s Majèinim; one ih nazivaju mjeseèevim vremenom, i znaju kad æedoæi prema mjeseèevim mijenama. Još kažu da im je Majkadala rijeèi za brojenje tako da mogu znati i kad je mjesecpokriven oblacima.

lako joj je smetalo što muškarac tako slobodno govori o ženskim stvarima, Ejla je bila oèarana prièom. - Ponekad i ja motrim mjesec - reèe - ali usput obilježavam štap. Što su te rijeèi kojima se broji?- One su... imena za ureze na štapu, na primjer; ali služe i za druge stvari. Njima se može reæi broj... èega god hoæeš. One mogu reæi koliko je srna lovac vidio, ili koliko su dana daleko od plemena. - Džondalar opazi hrpu kamenja za kuhanje i skupi ih. - Pokazat æu ti. - Poreda ih u niz i poèe brojiti, pokazujuæi svaki kamen: - Jedan, dva, tri, èetiri, pet, šest, sedam ...Ejla je promatrala brojenje i osjeæala kako se uzbuðuje.Kad je prebrojio kamenje, Džondalar dohvati Ejline štapove i poèe ih spuštati preda nju. - Jedan... dva... tri...Ejla se sjeti kako joj je Kreb govorio: "Godina roðenja, godina hodanja, godina odbijanja od sise..." i pokazivao ispružene prste. Ona podiže ruku, pokaza svaki prst napose i poèe: - Jedan, dva, tri, èetiri, pet.- Tako je! Znao sam da si blizu toga kad sam vidio tvoještapove.Njezin smiješak je bio pobjedonosan. Uzela je jedan štap i poèela brojiti ureze. Džondalar nastavi brojiti dalje, izgovarajuæi nove rijeèi, ali i on je morao stati lakon drugog dodatnog znaka. Èelo mu se nabralo. - Jesi li toliko dugo ovdje? - upita je pokazujuæi štapove.- Ne - reèe ona i donese druge svežnjeve, pa ih sverazveza i raširi pred njim.Džondalar bolje pogleda i problijedi. Želudac mu se prevrnu. Godine! Urezi su predstavljali godine! Poreda ih sve da ima pregled nad urezima, pa se zamisli. Zatim se nasmiješi. Umjesto da broji dane, može brojiti dodatne znakove. Za svaki takav znak povuèe crtu na zemlji. Kad ih je bilo trinaest u redu, zapoèe drugi red, ali preskoèi prvu crtu i naèini samo dvanaest crta. Vraè ga je uèio da se mjeseèeve mijene ne podudaraju s godišnjim dobima. Tako je stigao do kraja treæeg reda.- Tri godine! - kliknu i pogleda je s èuðenjem. - Ovdjesi veæ tri godine! Toliko je trajalo moje Putovanje. Jesi licijelo to vrijeme bila sama?- Imala sam Njisku, i do...- Ali nisi vidjela ljude?- Ne, otkad sam napustila pleme.

- Znaš li koliko si stara, Ejla? Koliko godina veæ živiš? -upita odjednom Džondalar.- Da razmislim - reèe ona, pa ispruži prste jedne ruke.- Iza je mislila da mi je bilo ovoliko... pet godina... kad sume našli. - Džondalar napravi pet crtica na zemlji. - Dark serodio kad smo išli na Sabor Plemena. Kreb mi je rekao daovoliko godina proteèe izmeðu dva Sabora. - Ona podižejoš dva prsta druge ruke.- To je sedam - reèe Džondalar.- Sabor je bio u ljeto prije nego što su mene našli.

- To je jedna manje - da razmislim - reèe on. - Jesi lisigurna? To znaèi da si rodila sina kad ti je bilo jedanaestgodina!- Sigurna sam, Džondalar.- Èuo sam da su neke žene tako rano rodile, ali to surijetki sluèajevi. Bila si i sama tada dijete.- Ne, nisam bila dijete. Bila sam najviša u Plemenu,ukljuèujuæi i muškarce. Postala sam žena prije svih drugih uPlemenu. Iza je bila tako sretna kad su se kod mene pojavile. .. mjeseèeve mijene. Tako je bilo dok... - Ona setužno uozbilji. - To je bila Braudova godina. Iduæa godinaje bila Darkova. "- Godinu prije roðenja tvoga sina imala si deset godina.Deset godina kad te je prisilio? Kako je to mogao uèiniti?

- Bila sam žena, viša nego druge žene. Bila sam višanego on.- Ali nisi bila krupnija! Vidio sam neke zbitoglavce!Možda nisu visoki, ali su snažni. Ne bih se želio ni s jednimuhvatiti ukoštac.- Oni su ljudi, Džondalar - ispravi ga ona blago. - Oninisu zbitoglavci, oni su ljudi iz Plemena.To ga zaustavi. - Nakon onoga što se dogodilo, ti i dalje tvrdiš da on nije životinja?- Možeš reæi da je Braud bio životinja zato što me jeprisilio; ali kako onda nazivaš ljude koji prisiljavaju žene izPlemena?On o tome nije mislio na takav naèin.- Nisu svi bili kao Braud, Džondalar. Kreb je bio nježani blag, iako je bio moæni mog-ur. Brun je bio dobar samnom, premda je bio voða. Primio me je u svoje pleme.Neke je stvari morao.uèiniti, na to ga je prisilio plemenski

naèin života, ali me je poèastio. Dopustio mi je da lovim; prihvatio je Darka. Kad sam otišla, obeæao je da æe ga štititi.- Kad si otišla?Ona zaslade da promisli. Godina roðenja, godina kad se uèi hodati, godina odbijanja od sise. - Darku su bile tri godine kad sam otišla - reèe ona.Džondalar dodade još tri crte. - Bilo ti je èetrnaest godina? Samo èetrnaest? l otada živiš ovdje sama? Veæ tri godine? - On prebroji sve crte. - Tebi je sedamnaest godina, Ejla. U tih sedamnaest godina proživjela si cijeli ljudski vijek.Ejla je sjedila neko vrijeme bez rijeèi. - Dark sada ima šest godina - napokon progovori. - Sad æe ga muškarci voditi sa sobom da se vježba. Crod æe mu napraviti koplje, Brun æe ga uèiti kako da se njime služi. A stari Zaug, ako je još živ, pokazat æe mu kako se baca kamen iz praæke. Dark æe loviti male životinje s prijateljem Grevom; Dark je mladi ali je viši od Greva. l brži je, nitko nije brži od njega, l dobar je s praækom, l Uba ga voli. Ona ga voli poput mene.Ejla nije primijetila da joj teku suze dok joj se nije oteo jecaj; nije znala kako se našla u Džondalarovu naruèju, s glavom na njegovu ramenu.- Sve je u redu, Ejla-reèe muškarac, tapšuæi je nježno.Ejla osjeti olakšanje. To je bilo prvi put nakon odlaska dasvoj gubitak dijeli s nekim ljudskim biæem. Nasmiješila mu sesa zahvalnošæu. Ostali su tako i gledali se, osjeæajuæi daoèima iskazuju jedno drugome ono što ustima nisu smjeli.Ejla nije mogla izdržati tu napetost, još je bila nenavfkla na izravan pogled. Okrenula je glavu i poèela skupljati štapove, l Džondalaru je trebalo nekoliko trenutaka da se sabere i pomogne joj vezati štapove u svežnjeve. Radeæi

kraj nje bio je svjestan njezine tople punoæe i ugodnog ženskog mirisa, više nego kad ju je držao u naruèju i tješio. Ejla je i dalje æutjela dodir njegova tijela i ruku, okus soli s njegove kože pomiješan s njezinim suzama.- Koliko godina imaš ti, Džondalar?- Bilo mi je osamnaest kad sam krenuo na Putovanje.Tonolan je imao petnaest... a umro je u osamnaestoj. Takomlad. - Na licu mu se ukaza bol. - Ja sada imam dvadesetjednu godinu ... i još se moram spariti. Veæ sam prestar zanesparena muškarca. Mnogi su našli družicu i osnovaliognjište s manje godina života, l Tonolan. Imao je šesnaestgodina na vjenèanju.

- Našla sam samo vas dvojicu; gdje je njegova družica?- Umrla je. Pri porodu, l njezin sin je umro. - Suæutnapuni Ejline oèi. - Zato smo opet krenuli na put. Nijemogao ostati. Ovo je bilo njegovo Putovanje, ja sam gasamo pratio. Tonolan mi je bio brat i najbolji prijatelj. Kad jeTamija umrla, nagovarao sam ga da se vratimo, ali uzalud.Toliko je bio žalostan da je htio poæi za njom na drugi svijet.Ejla se sjeti Džondalarove tuge kad je shvatio da je njegov brat poginuo; tragovi su se još vidjeli. - Možda je sretniji, ako je tako želio. Teško je živjeti dalje kad izgubiš nekoga koga si toliko volio - reèe ona nježno.Džondalar se sjeti neutješne bratove žalosti i sada mu je bila shvatljivija. Možda Ejla ima pravo. Ona to mora znati; pretrpjela je dovoljno muka i patnji. Ali ona je htjela i dalje živjeti. Tonolan je imao hrabrosti, naglosti i smjelosti; Ejlina se hrabrost oèituje u tome da treba izdržati.Ejla nije dobro spavala, a s druge strane ognjišta èula je šuškanje i pitala se da li je i Džondalar budan. U slabom svjetlu zapretane vatre vidjela je obrise njegova tijela pod krznom. Bolje ga je vidjela kad bi sklopila oèi: kosa mu je bila svezana na zatiljku, brada kovrèava i gusta; oèi su mu govorile više nego rijeèi, a njegove ruke dugih prstiju sezale su dalje od pogleda, ispunile su je neèim neopisivim. On je uvijek znao što æe s rukama, bilo da je držao komad kremena ili nalazio pravo mjesto da poèeše ždrijebe. Trkaèa. Da, to je dobro ime. Muškarac mu je nadjeo ime.Kako tako visok i jak muškarac može biti nježan? Nije mu bilo mrsko pokazati brigu, pažnju, tugu. Muškarci iz Plemena uvijek su se držali daleko, povuèeno. Èak i Kreb, iako je znala da je voli, nikada nije pokazivao osjeæaje.Što æe ona kad Džondalar ode? Nije željela o tome misliti. Ali se morala s tim suoèiti, jer on odlazi. Rekao je da joj želi nešto dati prije polaska, rekao je dakle da ide.Zašto je poslan k njoj? Da je nauèi govoriti? Još æe je pouèiti kako se bolje lovi. Možda i ja mogu uèiniti nešto za njega, pomisli, da me po tome pamti.Maštala je o tome kako bi joj bilo drago da je opet zagrli, da još jednom osjeti njegovu toplinu, dodir njegove kože. Kad je zaspala, sanjala ga je kako hoda po zimskoj stepi.

l! Ujutro je znala što æe mu dati: napravit æe nešto što æe mu uvijek biti uz kožu, što æe ga grijati.Ustala je tiho i donijela hrpu odjeæe koju je skinula s njega kad ga je donijela u spilju. Odjeæa je bila kruta od skorene krvi, ali ju je mogla namoèiti i vidjeti kako je naèinjena. Košulja se još mogla spasiti, trebalo je zamijeniti rukave. Hlaèe æe morati naèiniti od nove kože, ali je mogla donekle popraviti tuniku. Pokrivala za noge bila su neošteæena, samo im je trebalo dodati nove trake.Nagnula se i poèela prouèavati šavove. Duž rubova su bile naèinjene rupice, zatim kroz njih provuèene tetive i tanke kožne vrpce. Vidjela ih je i prije; nije bila sigurna da æe i sama moæi nešto slièno napraviti, ali može pokušati.Džondalar se okrenu u snu, a ona brzo spremi njegovu staru odjeæu. Nije željela da išta vidi dok sve ne bude gotovo. Dodala je drva na vatru i kamenje za grijanje vode, zatim pošla po svježu vodu za èaj.- Imam sjajnu ideju - reèe kobili u prolazu, služeæi senijemim jezikom. - Napravit æu Džondalaru odjeæu. Štomisliš, hoæe li mu se svidjeti?-Zatim se rastuži i nasloni èelo

na njezin vrat. Ali on æe me ostaviti, pomisli. Odjeæa ga neæezadržati, samo æe ubrzati njegov odlazak.Kad se vratila, napravila je èaj od kamilice i kraj èaše metnula štapiæza èišæenje zubi. Zatim je opet izašla, ponijevši košaricu da nabere malina. Za njom izaðoše Njiska i Trkaè. Nabrala je malina i iskopala divlje mrkve, dok su konji pasli. Na povratku ugleda Džondalara pred spiljom.- Mislio sam rano poèeti - reèe on. - Najprije moramnapraviti neko oruðe.- Vrijeme je da se poðe u lov - reèe ona. - Sušenomeso je tako posno. Životinje su sada debele. Zaželjela samse svježe peèenke s koje kaplje mast.On se nasmiješi. - To je ukusno èim spomeneš. Ti si zaista dobra kuharica, Ejla. To sam ozbiljno mislio.Ona se zacrveni i spusti pogled. Lijepo je èuti pohvalu, ali je èudnovato da netko primjeæuje ono što se od nje prirodno oèekuje.- Nisam te htio dovesti u nepriliku.- Iza je govorila da zbog pohvala duhovi postaju zavidni. Dovoljno bi moralo biti što se posao dobro obavi.- Mislim da bi se Martoni sviðala tvoja Iza. Ni njoj nisu

drage pohvale. Znala je reæi: "Najbolja pohvala je dobro obavljen posao." Sve majke moraju biti takve.- Martona je tvoja majka?- Da, zar ti to nisam rekao?- Mislila sam da ti je majka, ali nisam bila sigurna. Imašli braæe i sestara? Osim onoga što si ga izgubio?- Imam starijega brata, Džoharana. On je sada voðaDevete spilje. On se rodio kraj Džokonanova ognjišta. Kadje Džokonan umro, moja majka se sparila s Dalanarom. Jasam se rodio kraj njegova ognjišta. Onda su Martona iDalanar presjekli èvor, a ona se sparila s Vilomarom. Tono-lan se rodio kraj njegova ognjišta, a isto tako naša sestraFolara.- Ti si živio s Dalanarom?- Da, tri godine. On me je nauèio kalati kremen. Bilomi je dvanaest godina kad sam došao k njemu, a veæ samviše od godine dana bio muškarac. - Èudan izraz preletipreko njegova lica. - Tada sam se upoznao s roðakinjomDžoplajom. Ona je Džerikina kæi, roðena kraj Dalanarovaognjišta nakon njihova sparivanja. Ona je dvije godinemlaða. Dalanar nas je oboje uèio kalati kremen u istovrijeme. Uvijek smo se natjecali. Ima dobro oko i sigurnuruku, jednog dana æe dostiæi Dalanara u vještini.Ejla je šutjela neko vrijeme. - Nešto ne razumijem, Džondalar. Folara ima istu majku kao ti, ona ti je sestra, je li tako?- Tako je.- Ti si se rodio na Dalanarovu ognjištu, kao i Džoplaja,a ona ti je roðakinja. Koja je razlika izmeðu sestre i roðakinje?- Sestre i braæa potjeèu od iste majke. Roðaci nisu takobliski. Ja sam se rodio na Dalanarovu ognjištu, vjerojatno odnjegova duha. Ljudi kažu da sam mu slièan. Mislim da je iDžoplaja od njegova duha. Njezina majka je niska, a ona jevrlo visoka; malo niža od tebe.- Nitko ne zna koji æe duh Majka odabrati da gapomiješa sa ženinim - nastavi Džondalar. - Tako Džoplaja ija možemo biti od Dalanarova duha, ali tko zna? Zato smo

mi roðaci.- Možda bi Uba bila meni roðakinja - reèe Ejla. - Aliona je meni sestra.- Sestra?

- Nismo bile prave sestre. Uba je bila Izina kæi, roðenaposlije mog dolaska u Pleme. Iza je govorila da smo objenjezine kæeri. Uba se sparila, ali ne s muškarcem kojega jehtjela. Taj muškarac je imao samo sestre, pa se nije mogaospariti, jer je to u Plemenu zabranjeno.- Ni kod nas se ne sparuju braæa i sestre - reèe Džon-dalar. - Obièno se ne sparuju ni roðaci, iako to nije sasvimzabranjeno. Na to se ne gleda lijepim okom, iako se nekevrste roðaka sparuju.- Koje vrste roðaka postoje?. - Mnoge vrste, neke su bliže neke dalje. Djeca od sestre tvoje majke tebi su roðaci; djeca družice majèina brata ilidjeca...Ejla je tresla glavom. - To je previše zbrkano! Kako znaš tko ti je roðak a tko nije? Gotovo svatko bi mogao biti roðak... S kim bi se onda spario u svojoj Spilji?- Mnogi se ne sparuju unutar vlastite Spilje. Obièno seupoznaju na Ljetnim zborovima; a najbliži roðaci se poznaju, makar živjeli u razlièitim Spiljama.- Kao što ti znaš Džoplaju?Džondalar potvrdi glavom; usta su mu bila puna malina.- Džondalar, a što æe biti ako duhovi ne prave djecu?Što ako. ih pravi èovjek? Ne bi li to onda znaèilo da jednakopotjeèu od muškarca kao i od žene?- Dijete raste u ženi, Ejla. Ono od nje potjeèe.- Zašto se onda muškarac i žena vole spajati?- Zašto nam je Majka dala dar Užitka? To je isto pitanje.Ne znam, Ejla. Morala bi pitati nekog vraèa.

- Zašto uvijek kažeš "dar Užitka"? Mnoge stvari veseleljude, u mnogima uživaju. Zar je muškarcu toliki užitak kadmetne svoj organ u ženu?- Ne samo muškarcu, nego i ženi... Ali ti to ne znaš,zar ne? Ti nisi imala Prve obrede. Muškarac te je otvorio,napravio je od tebe ženu, ali to nije isto. To je sramotno!Kako su ti ljudi to mogli dopustiti?- Nisu razumjeli, samo su vidjeli što je uèinio, l nije bilosramotno ono što je uèinio, nego naèin na koji je to uèinio.To nije bilo uèinjeno radi Užitka, Braud je to èinio smržnjom. Osjeæala sam bol i ljutnju, ali se nisam sramila.Nisam osjetila nikakav užitak. Ne znam je li Braud zaèeomoje dijete, ili je od mene naèinio ženu sposobnu da zanese dijete, ali to dijete me je usreæilo. Dark je bio moj stalan užitak.- Majèin dar života je radost, ali ima nešto više u spajanju muškarca i žene. l to je dar, i morao bi se uživati tako da se njime èasti Majka.

Možda u tome ima više nego što znaš, pomisli ona. Ali izgledao joj je tako siguran. Može li biti u pravu? Ejla mu nije sasvim vjerovala, ali se pitala što je u svemu tome istina.Poslije jela Džondalar izaðe na širi dio izbojka gdje ga je èekalo razastrto oruðe. Ejla poðe za njim i sjede u blizini. On uze jedno sjeèivo, pogleda ga prema suncu, zatim ga pokaza ženi.Sjeèivo je bilo dugo èetiri palca, a palac široko. Rub mu je bio jednoliko tanak i oštar, a pri kraju se savijao. Kad bi se podigao prema suncu, vidjelo se da je napukao od udarca. Džondalar išèupa dlaku iz brade i iskuša britkost sjeèiva.- Ovo æu zadržati za brijanje - reèe.Ejla nije shvatila što želi reæi, ali ga nije htjela pitati jer je promatrajuæi Druga pri poslu znala da mu takva pitanja smetaju. On ostavi ono sjeèivo i uze drugo. Ovo je imalo šiljast kraj na kojem su se sastajale obje oštrice. Uze gladak kamen i na nj nasloni šiljak. Jelenjim rogom udari s druge strane: sa šiljka otpadoše sitni komadiæi i sjeèivo postade još šiljastije.Privuèe kraj kožnih hlaèa, nape ga i naèini rupicu na njemu. - Ovo je šilo - reèe, pokazujuæi ga Ejli. - Njime se prave rupice da se može, provlaèiti tetiva kad se šije nova odjeæa.Je li vidio kad mu je pregledavala odjeæu, upita se odjednom Ejla. Èinilo se kao da zna što je naumila uèiniti.- Napravit æu i svrdlo. Slièi na šilo, samo je veæe i jaèe;njime se prave rupe u drvetu ili kosti ili rogu.Ona odahnu; on samo govori o razlièitu oruðu.- l ja sam se služila... šilom, ali nije bilo tako fino.- Da li ga želiš? - nasmiješi se on. - Za sebe æu lakonapraviti drugo.Ona ga uze, zatim pognu glavu, izražavajuæi zahvalnost na plemenski naèin. Onda se sjeti. - Hvala - reèe.On se nasmiješi i uze drugo sjeèivo. Njega poèe obraðivati na slièan naèin: napravio je Èetvrtast kraj i ukosio ga, a onda ga okomitim udarcem prebio. Otpao je dugaèak komad, a ostala oštrica izduženog oblika.

Dolina konja

- Znaš li koje je ovo oruðe? - upita. Ona ga uze, pogleda èudan kremen, odmahnu glavom i vrati, mu ga.- to je dlijeto - reèe on. - Njim se služe rezbari; i kipariga upotrebljavaju, premda je njihovo dlijeto malo drukèije.Ovim æu naèiniti oružje o kojem sam govorio.- Dlijeto, dlijeto - reèe ona privikavajuæi se na novurijeè.Pošto naèini još nekoliko sliènih oruða, Džondalar istrese kožu preko ruba i privuèe korito s kostima. Uze dugaèku kost i obrisa je, zatim je poèe prevrtati u rukama da vidi odakle bi zapoèeo. Stisnu je nogama, uze dlijeto i zapara dugaèku crtu niz kost. Zatim ureza drugu crtu koja se na jednom kraju spajala s prvom. Treæa kratka crta spojila je razmaknute krajeve prvih dviju i tako s njima zatvorila trokut.Zareza ponovo po tragu prve crte, pa druge, uklanjajuæi dugaèke strugotine i prodiruæi sve dublje. Kad je prodro do središnje šupljine, proreza kost po treæoj kratkoj crti i izvuèe dugaèak i tanak komad kosti. Ostavi ga sa strane i zareza na kosti još jednu dugaèku crtu koja se sastajala s krajem tek izrezanih crta.Ejla je pozorno promatrala, nije željela ništa propustiti. Ali sad se ponavljalo izrezivanje, pa njezine misli odlutaše. Sjetila se razgovora za doruèkom. Džondalar se promijenio, pomisli. Nije to nièim izrièito potvrdio, ali je u njegovim rijeèima nastala promjena.Sjetila se kako je rekao: "Martoni bi se svidjela tvoja Iza", te još nešto o majkama. Njegovoj majci bi se svidjela jedna zbitoglavka? Jesu li one sliène? l poslije, èak kada je bio ljut, govorio je o Braudu kao o èovjeku, o èovjeku koji je otvorio put njezinu djetetu, l rekao je da ne shvaæa kako su "ti ljudi" mogli dopustiti da se ono dogodi. On to nije ni opazio, pa joj je bilo još draže. Razmišljao je o Plemenu kao o ljudima. Ne kao o životinjama, zbitoglavcima, nakazama - nego kao o ljudima!Pažnja joj se vratila kad je muškarac promijenio vrstu radnje. Uzeo je jednu izrezanu kost i jak kremeni strugaè te poèeo strugati i gladiti rubove trokutaste kosti. Uskoro je držao u ruci okruglu kost koja se stanjivala u šiljak.

- Džondalar, ti praviš... koplje?On se nasmiješi. - Kost se može zašiljiti kao drvo, ali je jaèa i ne rascjepljuje se; osim toga, kost je lakša. - Zar to nije prekratko? - upita ona.On se nasmija, od srca se nasmija. - Bilo bi, kad bi ostalo samo na tome. Sad pravim samo šiljke. Neki ljudi prave šiljke od kremena. Mamutovci takvim kopljima love mamute. Kremen se lomi, ali je zato oštar i može prosjeci mamutovu kožu. Ali za drugu divljaè bolji je šiljak od kosti. A držalo se napravi od drva.- Kako ih spojiš?- Gledaj - reèe on i okrenu kost da joj pokaže debljustranu. - Mogu rascijepiti ovaj kraj dlijetom i nožem, zatimurezati kraj drvenog držala da pristane u rascjep. - On topokaza držeæi kažiprst jedne ruke izmeðu palca i kažiprstadruge ruke. - Onda mogu dodati neko ljepilo ili smolu, pana kraju svezati svježom tetivom ili kožom. Kad se sve osuši,kost i drvo æe se Èvrsto držati zajedno.- Šiljak je tako malen. Držalo æe biti granèica!- Bit æe deblje od granèice, ali ipak lakše nego tvojekoplje. Ne smije biti teško, ako æeš ga bacati.- Bacati! Bacati koplje?- Bacaš kamenje iz praæke, zar ne? Možeš bacati ikoplje. Neæeš morati kopati jame za klopku; a kad se dobrouvježbaš, moæi æeš ubijati životinje u trku. Vidio sam kako sivješta s praækom, pa mislim da æeš i ovo brzo nauèiti.- Džondalar! Koliko sam puta poželjela loviti srnu ilibizona praækom! Nikada nisam pomislila na bacanje koplja.- Èelo joj se nabra. - Možeš li ga baciti s dovoljno snage?- Snage neæe biti previše, ali si u prednosti zbograzmaka. Šteta što se kopjje ne može izbacivati praækom,ali... - On zasta usred reèenice. - Pitam se... - Obuzelaga je misao koja je bila tako izvanredna da je tražila izravnupažnju. - Ne, ne bih rekao... Gdje možemo naæi kolce zadržala?- Kraj vode. Džondalar, mogu li ti pomoæi praviti takoplja? Brže æu nauèiti ako mi budeš govorio što ne valja...dok si još ovdje.- Možeš, naravno - reèe on, ali osjeti neku tegobusilazeæi niz strminu. Bio je zaboravio na odlazak i bilo mu ježao što ga je ona na to podsjetila.

Dvadeset sedmo poglavljeEjla je èuèala i kroz zaklon od zlaæane trave, povijene pod težinom zrela klasja, promatrala obrise životinje. Držala je koplje, spremno za izbaèaj, u desnoj ruci; drugo koplje je bilo spremno u lijevoj. Uvojak duge plave kose ispao joj je jz pletenice i rasuo se po licu. Podigla je koplje, iskušala ravnotežu i naciljala. Poskoèivši naprijed, zavitlala je dugaèko oružje.- Oh, Džondalar! Nikada neæu toèno pogoditi ovimkopljem - reèe Ejla razoèarano. Pošla je prema drvu iišèupala koplje koje se još treslo u trtici bizona što ga jeDžondalar nacrtao ugljenom na koži napunjenoj suhom

travom.- Previše si stroga prema sebi, Ejla - reèe Džondalarponosno. - Mnogo si bolja nego što misliš. Uèiš vrlo brzo, arijetko kada se vidi takva upornost. Vježbaš kad god imašslobodan trenutak. Mislim da je to tvoj problem. Previšepokušavaš odjednom. Moraš predahnuti.- Praækom sam se nauèila služiti samo kroz vježbu.- Ali nisi postala vješta preko noæi.- Ne. Trajalo je nekoliko godina. Ali ne želim da proðetoliko vrijeme dok nauèim bacati koplje.

- l neæe proæi. Vjerojatno bi veæ mogla loviti i neštodonijeti iz lova. Ne moraš bacati i juriti kao što si navikla,Ejla. Treba da se navikneš na novu udaljenost. A ako želišvježbati, prihvati se opet praæke.- S praækom ne trebam više vježbati.- Ali se moraš opustiti. Pokušaj.Osjetila je kako joj napetost popušta èim je uzela poznati komad kože i zanjihala ga. Mogla je pogoditi sve što bi naciljala, a osobito joj je bilo drago tuæi u nepokretne mete.

Muškarèevo oèevidno divljenje navelo ju je da pokaže stupanj svoje vještine.Skupila je nekoliko oblutaka i otišla na dalji kraj polja. Pokazala je kako brzo izbacuje dva kamena, poslije je vježbala dva po dva zaredom.Džondalar je postavljao mete. Metnuo je èetiri kamena na deblo; ona ih je poskidala s èetiri brza hica. Bacio je dva kamena u zrak, jedan za drugim; oba je pogodila u letu. Zatim je uèinio nešto što je nju iznenadilo. Stao je nasred polja, na svako rame stavio po jedan kamen i pogledao je sa smiješkom na licu. Znao je da kamen iz njezine praæke leti tako žestoko da bi ga mogao ozlijediti ako ne i ubiti. Taj pokus je pokazao koliko ima u nju povjerenja, ali je trebao pokazati koliko se ona pouzdaje u svoju spretnost s praækom.Èuo je zvižduk kroz zrak i mukao udarac kamena o kamen, a trenutak kasnije i drugi kamen je skinut. On ipak nije prošao nekažnjeno za taj opasni trik. Komadiæ kamena se odbio i zario mu se u vrat. On se nije ni pomaknuo, ali ga je odao tanak curak krvi.- Džondalar! Ti si ranjen! - kriknu Ejla.- Nije to ništa. Ali ti si izvrsna s tom praækom, ženo.Nikada nisam nikoga vidio da tako vješto rukuje nekimoružjem.Nikada je nitko nije gledao kao on. Oèi su mu bile pune divljenja i poštovanja; glas mu je bio hrapav od topla hvaljenja. Pocrvenjela je i tako se ispunila osjeæajima da su joj potekle suze.- Kad bi mogla tako bacati koplje... - On umuknu isklopi oèi, napinjuæi se da vidi nešto u mislima. - Ejla, moguli se poslužiti tvojom praækom?- Želiš nauèiti kako se gaða praækom? - upita ona,dajuæi mu je.- Ne baš to.Uzeo je koplje sa zemlje i pokušao metnuti deblji kraj u praæku. Ali nije mu bila dovoljno poznata tehnika bacanja, pa je nakon nekoliko neuspjelih pokušaja predao njoj praæku i koplje.- Da li bi mogla praækom izbaciti koplje?Vidjela je što je on pokušavao; ona izvuèe koplje iz praæke i metnu ga tako da je sredina ležala na mjestu gdje

inaèe stoji kamen. Uspjela ga je nekako izbaciti, ali nije nimalo utjecala na njegov kratak let.- Praæka bi morala biti dulja, ili koplje kraæe - reèe onpokušavajuæi vidjeti nešto u mislima što nikada prije nijevidio. - l praæka je previše savitljiva. Koplju treba boljioslon. Nešto što bi ga poduprlo... možda drvo ili kost...sa zubom da ne sklizne. Ejla! Nisam siguran, ali mislim da bi

se to dalo napraviti. Mislim da bih mogao naèiniti... bacaèkoplja!Ejla je promatrala Džondalara koji je nešto pravio i pokušavao; nije znala što je više oèarava - stvaranje neèega prema zamisli ili sam postupak. Ona je rasla u kulturi koja nije poznavala novine, pa nije bila svjesna da je i sama otkrila naèin lova i nosiljku iz slièna izvora stvaralaštva.Služio se materijalom koji je odgovarao njegovim potrebama i prilagoðavao oruðe novim zahtjevima. Tražio je njezine savjete, jer je godinama skupljala iskustvo s praækom, ali uskoro je postalo oèito da sprava koju on pravi predstavlja nešto novo i jedinstveno, iako je poticaj dobio od njezine praæke.Kad je jednom razradio osnovna naèela, posvetio je dosta vremena izmjenama na koplju. Ona je s kopljem bila nevjesta kao on s praækom, pa je to vrijeme odluèila iskoristiti za nešto drugo.

Dok je on dotjerivao i popravljao svoju spravu, ona jeiznijela njegovu staru odjeæu i novu kožu na izbojak. Nadanjem svjetlu dobro je vidjela kako su naèinjeni šavovi.Toliko joj se svidio taj naèin da je odluèila i za sebenapraviti sliènu odjeæu. Uzorak od školjaka i perja na košuljinije dirala, ali ga je pomnjivo gledala, misleæi kako bi se togamogla prihvatiti tijekom duge iduæe zime.Gledala ga je odozgo kako radi na žalu i vježba u polju; mogla je na vrijeme spremiti odjeæu prije nego što bi se on vratio u spilju. Ali jednog dana je nenadano dotrèao da joj pokaže dva dovršena bacaèa koplja. Uspjela je samo zgrnuti odjeæu na neurednu hrpu. On je bio previše obuzet svojim uspjehom da bi vidio išta drugo.- Što misliš, Ejla? Hoæe li biti dobro?Ona uze jedan bacaè. Bila je to jednostavna ali domišljata naprava: ravna drvena osnova, dugaèka kao pola

koplja, sa žlijebom u sredini za oslon koplja i zaponcem u obliku udice. Dvije kožnate petlje nalazile su se na krajevima bacaèa.Bacaè se držao najprije u vodoravnom položaju, s dva prsta provuèena kroz petlje; koplje je ležalo u žlijebu, zadebljanje naslonjeno na zaponac. Kad bi se zavrtjela nova naprava, pridržavana samo za prednje petlje, stražnji dio bi odskoèio i zapravo produžio ruku koja baca. Tako se poveæala brzina i snaga kojom koplje napušta ruku.- Mislim da je vrijeme da poènemo vježbati, Džondalar.U vježbanju su im prolazili dani. Napunjena koža na stablu raspala se od stalnog probadanja. Džondalar je postavio drugu i na njoj nacrtao jelena. Manji popravci i poboljšanja sami su se nametnuli u toku vježbanja. Oboje se koristilo iskustvima s oružjem koje im je prije bilo najpoznatije. Njegov jaki izbaèaj èesto je pogaðao previsoko; njezini su hici èešæe padali sa strane.Meðu njima se razvilo prijateljsko natjecanje. Ejla je pokušavala ali nije uspijevala dostiæi Džondalarovu snagu udarca koji mu je omoguæavao veæe domete; on nije mogao biti toèan kao ona. Oboje su bili zapanjeni velikim prednostima novog oružja. Džondalar je mogao baciti koplje dvaput dalje nego prije, s veæom snagom i savršenom kontrolom. Ali Ejli je bila važnija druga strana vježbanja.Uvijek je vježbala i lovila sama. Najprije se igrala u potaji, bojeæi se da æe je otkriti. Poslije se manje skrivala, a kad su joj dopustili da lovi, nitko nije išao s njom. Nikad joj nitko nije pohvalio dobar pogodak, nitko je ohrabrio kad bi promašila. Nitko joj nije pokazao kako se oružje najbolje upotrebljava, nitko nije slušao njezine opaske, l nikad se nitko nije s njom šalio ili smijao. Ejla nikada nije doživjela drugarstvo, prijateljstvo, šalu s nekim ljudskim biæem.Meðutim, unatoè popuštanju napetosti kroz zajednièko vježbanje, meðu njima je ostao razmak. Kad su razgovarali o lovu i oružju, znali su se zanijeti; ali svako uvoðenje osobnih elemenata uzrokovalo je neugodne šutnje i pristojna izbjegavanja. Sluèajan dodir djelovao je kao udar groma od kojega su oboje odskakali u stranu; poslije toga slijedila je uvijek ukoèenost i nešto nedoreèeno.

- Sutra! - reèe Džondalar, izvlaèeæi koplje iz metezajedno s nekoliko vlati sijena.- Što sutra? - upita Ejla.- Sutra idemo u lov. Dosta smo se igrali. Više ništaneæemo nauèiti istupljujuæi koplja na tom drvetu. Vrijeme jeda se uozbiljimo.- Sutra - složi se Ejla.

Pokupiše koplja i. krenuše prema spilji. - Ti poznaješ ovaj kraj, Ejla. Kamo treba poæi?- Najbolje poznajem istoènu stepu, ali možda bi trebalo da poðem u izviðanje. Mogla bih izjahati na Njiski. -Podiže pogled prema suncu. -Još je rano.- To ti je dobra ideja.- Hoæeš li ti zadržati Trkaèa? Bolje se osjeæam kadznam da nas ne prati.- A sutra, kad poðemo u lov?- Morat æemo ga povesti sa sobom. Njiska nam treba zaprijevoz mesa. Uvijek je malo uznemirena, ali veæ se navikla. Ona stane i èeka gdje joj reknem, ali ako se ždrijebeuzbudi i poène trèati... ne znam.- Ne brini o tome sada. Nešto æu izmisliti.Ejlin zvižduk dovede kobilu i ždrijebe. Dok je Džondalar èešao ždrijebe i s njim razgovarao, Ejla je pojahala Njisku i odjurila. Trkaèu je bilo lijepo s èovjekom. Kad su kobila i žena zamakle, Džondalar pokupi koplja i oba bacaèa.- No, Trkaèu, hoæemo li u spilju da ih tamo èekamo?Ostavio je koplja pred ulazom i ušao. Nije znao što bipoèeo. Potakao je vatru, naložio, zatim izašao na izbojak i pogledao niz dolinu. Ždrijebe mu je gurnulo gubicu u ruku, on ju je nesvjesno milovao. Kad je prstima prešao na dlaku, sjetio se zime.Pokušao je misliti na nešto drugo. Topli dani su beskonaèno trajali, odluku je bilo lako odgoditi, l sutra se još može razmišljati o skorim hladnoæama... o odlasku. Tada postade svjestan svoga ljetnog ogrtaèa.- Ali meni ne raste zimska dlaka kao tebi, mali mojdruže. Moram sam naèiniti nešto toplije. Šilo sam dao Ejli, adrugo još nisam napravio. Eto što æu, napravit æu još kojikomad oruða. Osim toga, moram razmišljati što æemo stobom.Vratio se u spilju i u spremišnom dijelu našao neke kože koje su bile smotane i ostavljene na stranu. Ta žena zna obraditi kožu; pomisli opipavši baršunasto mek materijal. Možda æe mi dopustiti da uzmem malo ove kože.Ako bacaèi koplja budu dobri, morao bih namaknuti dovoljno koža za odjeæu. Možda bih na njima morao urezati neki znak za dobru sreæu. To neæe škoditi. Evo klupka remena. Možda od njega mogu napraviti nešto za Trkaèa. Tako je dobar trkaè, èekaj samo da postane ždrije-bac. Bi li ždrijebac dopustio da se na njemu jaše? Bi li išao kamo ja želim?Nikada to neæeš doznati. Neæeš biti ovdje kad on bude zreo ždrijebac. Ti odlaziš.Džondalar uze klupko remena, ponese kesu s priborom i siðe na žal. Potok je odisao svježinom, a on je bio znojan i vruæ. Svuèe se i zapliva, zatim krenu uzvodno. Obièno se vraæao kad bi stigao do ždrijela. Ovog puta odluèi poæi dalje. Prošao je prve brzice, obišao zadnju okuku i vidio buèan zid bijele vode. Zatim se vratio.Plivanje ga je osvježilo, a otkriæe vodopada ohrabrilo ga je da poželi neku promjenu. Ocijedio je kosu, onda stisnuo bradu. Nosio si je cijelo ljeto, Džondalar. Što misliš, je li vrijeme?Prvo æu se obrijati, zatim æu nešto smisliti za Trkaèa. Ne želim mu samo svezati uže oko vrata. Poslije toga napravit æu šilo, pa dlijeto da mogu urezati znak na bacaèe. A mislim da æu i veèeru pripremiti. Možda nisam dorastao Ejli u kuhanju, ali nadam se da nešto još znam.Što bih izrezbario na bacaèima koplja? Boštvo bi bilo najbolje, ali sam ga dao Noriji. Tko zna je li rodila dijete plavih oèiju? Ejla doista ima èudne ideje o muškarcu koji zaèinje dijete. Tko bi bio pomislio što je stara Haduma htjela. Prvi obredi. Ejla nije imala Prvi obred. Toliko je toga preživjela; a pravo je èudo što sve radi s praækom. Nije slaba ni s tim bacaèem koplja. Mislim da æu na njezin bacaè metnuti bizona. Hoæemo li uspjeti? Da mi je boštvo. Možda bih mogao napraviti kipiæ...Kad se veèernje nebo poèelo mraèiti, Džondalar izaðe na izbojak da vidi vraæa li se Ejla. Kad je dolina postala crni bezdan, naložio je veliku vatru pred spiljom da joj pokaže put. Naposljetku je uzeo glavnju i krenuo niz strminu. Èuo je bat kopita tek kada je obišao litice na okuci rijeke.

- Ejla! Što te je toliko zadržalo?Iznenadio ju je njegov nagao glas. - Izviðala sam krda. To znaš.- Ali veæ je tako kasno!- Znam. Mrak se spustio prije nego što sam krenulanatrag. Mislim da sam našla mjesto koje smo tražili. Krdobizona jugoistoèno...- Mrak se veæ spustio, a ti si i dalje pratila bizone! Nemožeš vidjeti bizona u mraku!Ejla nije mogla razumjeti zašto se toliko uzbudio. -Nisam promatrala bizone u mraku. A zašto želiš stajati ovdje i razgovarati?U svjetlu glavnje pojavi se ždrijebe i priljubi se uz majku. Njiska mu se poveseli, i prije nego što je Ejla sjahala, ono je sisalo izmeðu stražnjih nogu kobile. Tada se Džondalar osvijesti; shvatio je da ispituje Ejlu kao da ima na to pravo, pa je brzo podigao glavnju da mu lice bude što manje u svjetlu. Krenuo je za njom, toliko zbunjen da nije vidio koliko je Ejla iscrpljena.Zgrabila je krzno i šæuæurila se kraj vatre. - Zaboravila sam kako je noæu hladno - reèe. - Nisam znala da æu se toliko zadržati, inaèe bih ponijela nešto toplije.Džondalar opazi kako Ejla dršæe, pa se još više ojadio. -Hladno ti je. Popij nešto toplo. - On joj nali vruæe juhe u èašu.Ejla nije previše pažnje obraæala na njegove kretnje -htjela se što prije ogrijati - ali kad je pružila ruku da prihvati èašu, gotovo ju je ispustila.- Sto se dogodilo tvome licu? - upita jednakozaèuðena i zabrinuta.- Što želiš reæi? - upita on.- Tvoja brada... nestala je!- Obrijao sam je - reèe on sa smiješkom.- Obrijao?- Odrezao sam je. Do kože. To obièno radim ljeti.Svrbi me kad se znojim i kad mi je vruæe.Ejla se nije mogla suzdržati, dotaknula mu je lice. Sjetila se da nije imao bradu kad ga je našla, ali je zaboravila kad je brada poslije izrasla. Izgledao joj je kao djeèak; nije bila naviknuta na odrasle muškarce bez brade. Pogladila mu je prstima donju èeljust i rupicu na bradi.On se pod njezinim dodirom skamenio. Nije se mogao

odmaknuti. Osjeæao je trag njezinih prstiju svakom žilicom, lako njoj nije bilo na umu nikakvo spolno pobuðivanje, nego nježna znatiželja, njegov je odgovor došao iz dubljeg izvora. Snažna navala krvi u prepone bila je tako trenutaèna da ga je iznenadila.Naèin na koji ju je gledao potakao je u njoj želju da ga upozna kao muškarca, usprkos njegovoj mladenaèkoj pojavi. Posegnuo je za njezinom rukom, htio ju je pritisnuti uz svoje lice, ali ona se nekako otela, uzela èašu i poèela piti bez ikakva osjeæaja okusa. Bilo je u tome nešto više od svijesti da ga je dirala. Sjetila se kako su posljednji put sjedili kraj vatre i kako ju je pogledao. Bojala se podignuti pogled, strepila je od onog strašnog, ponižavajuæeg izraza u njegovim oèima. Ali njezini prsti su zapamtili njegovo glatko--grubo lice i podrhtavali.Džondalara je smela njegova èasovita snažna reakcija na njezin nježni dodir. Nije mogao skinuti oka s nje, premda je ona izbjegavala njegov pogled. Èinila mu se tako plahom, tako krhkom, a znao je koliko je jaka. Razmišljao je o njoj kao o lijepu komadu kremena, koji se savršeno odbije od jezgre i bude tanak i proziran, a opet tako èvrst i oštar da može u jednom potezu prorezati najtvrðu kožu.O Majko, tako je lijepa, pomisli. O Božice, Velika majko zemljo, želim tu ženu. Tako je silno želim ...Odjednom skoèi na noge. Nije ju mogao dulje gledati. Sjeti se veèere koju je napravio. Ona je umorna, promrzla, a ja samo sjedim. Pošao je po tanjur od mamutove lopatice kojim se ona služila.Ejla ga je èula kad je ustao. Skoèio je tako naglo, pomislila je da ga je opet nadjaèala odbojnost. Poèela se tresti, stegla je èeljusti da joj ne cvokoæu zubi. Nije bila sposobna da još jedanput podnese ono poniženje. Htjela mu je reæi da ode, pa ga neæe više vidjeti, neæe u njegovim oèima gledati kako je nijemo naziva... nakazom. Osjetila ga je kad se opet našao pred njom, zadržala je dah.- Ejla? - Vidio je da se trese, iako je bila kraj vatre i ogrnuta krznom. - Mislio sam da æeš se možda kasno vratiti,

pa sam" nešto pripremio za jelo. Hoæeš li nešto pojesti? Ili si možda previše umorna?Je li ga dobro èula? Otvorila je oèi, polako. Držao je tanjur. Metnuo ga je preda nju, zatim privukao prostirku i sjeo kraj nje. Bio je to zec, ispeèen na ražnju; juhu od nekog

korijenja i suhog mesa dao joj je prije toga; na kraju su došle borovnice.- Ti si... ovo pripremio... za mene? - upita Ejla, nevjerujuæi oèima.- Znam da nije dobro kao kad ti kuhaš, ali nadam se daæe ti prijati. Mislio sam da ne bi bilo sretno poslužiti sebacaèem koplja, pa sam upotrijebio samo koplje. Tolikosmo se vježbali s bacaèem, da sam se bojao kako æu gaðatisamim kopljem. Izvoli, jedi.Muškarci u Plemenu nisu kuhali. Nisu mogli, nisu imali uspomene za taj posao. Znala je da Džondalar svašta zna, ali nije mogla ni pomisliti da bi umio kuhati. A još vrednije joj je bilo što se toga uopæe sjetio. Bilo je to tako neoèekivano, tako.... susretljivo. Njezini strahovi nisu imali nikakva temelja, sad nije znala što bi rekla. Uzela je zeèju nogu i zagrizla.- Je li dobro? - upita on, potnalo zabrinut.- Divno je - reèe ona punih usta.Bilo je dobro, ali njoj ne bi bilo važno èak da je i zagorjelo. Osjeæala je da æe zaplakati. Pružio joj je neko dugaèko korijenje na kuhaèi. Uzela je jedan korijen i okusila. - Je li to ... korijen djeteline? Dobar je.- Da - reèe on, zadovoljan sam sa sobom. - Bolje jekad se namoèe u nekom ulju. To žene prave za muškarce oprigodnim sveèanostima. Vidio sam djetelinu uzvodno, pasam pomislio da bi ti se mogla svidjeti. - Bila je dobra idejanapraviti veèeru, pomisli on, uživajuæi u njezinu iznenaðenju.- Treba se namuèiti.dok ih iskopaš. Nisam znala da suti korijeni ovako dobri. Ja ih upotrebljavam samo kao lijek,kao sastojak okrepljujuæeg napitka u proljeæe.- Mi ih obièno jedemo u proljeæe. To je jedno od prvihsvježih jela.Èuli su topot kopita i vidjeli Njisku i Trkaèa kako ulaze. Malo poslije toga Ejla ustade i pobrinu se za njih. Bio je to noæni obred koji se sastojao od pozdrava, milovanja, svje-žeg sijena, zrnja, vode i èešanja. Ejla opazi da su sijeno, zrnje i voda veæ spremni.- l konja si se sjetio - reèe ona kad se vrati da pojedeborovnice. Pojela bi ih i da nije bila gladna.On se nasmiješi. - Nisam imao što raditi. Oh, imam ti nešto, pokazati. - Ustade i vrati se s bacaèima koplja. -Nadam se da mi neæeš zamjeriti, to je za sreæu.

- Džondalar! - Gotovo se bojala dotaknuti oružje. -Jesi li ti ovo napravio? - Glas joj je bio pun strahopoštovanja. Iznenadila se kad je crtao životinju na meti, ali ovo je bilo mnogo više. - To je... kao da si uzeo totem, duh bizona, i metnuo ga ovdje.Muškarac se smiješio. Na njegovu bacaèu je bio jelen s golemim rogovima-; i njemu se divila. - To bi moralo svladati duh životinje, tako da doðe blizu oružja. Nisam baš dobar rezbar, trebalo bi da vidiš radove nekih rezbara, ili kipara, ili umjetnika koji boje posveæene zidove.- Sigurna sam da si u ovo metnuo moænu èaroliju. Nisam vidjela jelene, ali krdo bizona je na jugoistoku. Mislim da se poèinju seliti. Hoæe li oružje s likom jelena privuæi bizona? Mogu sutra opet izjahati i potražiti jelene.- Ovo æe biti dobro i za bizone. Ipak, tvoj æe bacaè bitisretniji. Drago mi je što sam na njega stavio bizona.Ejla nije znala što bi rekla. On je muškarac, a daje joj više lovaèke sreæe nego sebi, i drago mu je što je tako.- Htio sam napraviti i boštvo za sreæu, ali nisam imaovremena da ga dovršim.- Džondalar, ja sam zbunjena. Što je "boštvo"? Je li totvoja Majka zemlja?

- Velika majka zemlja je Božica, ali ona poprima idruge oblike, a svi ti oblici su boštva. Boštvo je obiènoNjezin duhovni oblik, kad jaše na vjetru, ili kada dolazi usnove; muškarci je èesto sanjaju kao lijepu ženu. Boštvo jetakoðer rezani lik žene, obièno plodne majke, jer žene suNjezine blagosJovljenice, Ona ih je napravila na svoju priliku, da bi stvarale život kao što je Ona stvorila sve"što ježivo. Najlakše se odmara u oblièju majke. Boštvo se obiènošalje da èovjeka prevede u Njezin svijet duhova; neki kažuda ženama nisu potrebni vodièi, da one znaju put. A nekežene kažu da same mogu postati boštva kad požele, rijetkona dobro muškarcu. Šaramudonci koji žive na zapadu kažuda Majka može poprimiti oblik ptice.- U Plemenu su samo Drevni duhovi ženski - reèe Ejla.- A vaši totemi? - upita on.- Zaštitni totemi su muški duhovi, za muškarce i žene,ali ženski totemi su obièno manje životinje. Ursus, Velikispiljski medvjed, zaštitnik je cijelog Plemena; on je svaèijitotem. Ursus je bio Krebov osobni totem. On ga je izabrao,kao što je Spiljski lav izabrao mene. Možeš vidjeti moj znak.

- Ona mu pokaza èetiri usporedna ožiljka na lijevom bedru koja nosi od svoje pete godine.- Nisam imao pojma da zbito... da tvoje Pleme razumije svijet duhova, Ejfa. l sad mi je teško povjerovati, ali tebivjerujem; ipak, teško shvaæam da su ljudi o kojima ti govorišisti oni o kojima sam oduvijek razmišljao kao o zbitoglav-cima.Ejla ga pogleda. Oèi su joj bile ozbiljne i zabrinute. -Mislim da je Spiljski lav izabrao tebe, Džondalar. Mislim da je on sada tvoj totem. Kreb mi je rekao da nije lako živjeti s moænim totemom. Pored Ursusa, Spiljski lav je najmoæniji totem, i nije mi bilo lako s njim. Njegove su kušnje bile teške, ali kad sam shvatila razlog, nikada mi nije bilo žao. To treba da znaš, u sluèaju da je on sada tvoj totem. - Ona spusti pogled, nadajuæi se da nije previše govorila.- Oni su ti mnogo znaèili... Èlanovi Plemena, Ejla?- Željela sam biti kao druge žene Plemena, ali nisammogla. Nisam kao one. Ja spadam meðu Druge. Kreb je toznao, a Iza mi je govorila da odem i potražim svoju vrstu.Nisam željela iæi, ali sam morala otiæi i više se ne smijemvratiti. Na meni je smrtna kletva. Ja sam mrtva.Džondalar nije pouzdano znao što to znaèi, ali mu se od njenih rijeèi nakostriješila dlaka. Ona duboko udahnu prije nego što æe nastaviti.- Ne sjeæam se žene koja me je rodila, niti se sjeæamsvog života prije Plemena. Pokušavala sam, ali nisam moglazamisliti Druge, nisam mogla zamisliti nikoga tko bi slièio namene. Kad ih sada zamišljam, vidim samo tvoj lik. Ti si prvièovjek moje vrste kojega sam vidjela, Džondalar. Što god sedesilo, nikada te neæu zaboraviti. - Ejla zaslade, osjeæajuæida je previše rekla. Ustade. - Ako æemo ujutro u lov, moralibismo malo spavati.Džondalar je znao da su je odgojili zbitoglavci i da je poslije toga živjela sama u dolini, ali nije bio svjestan da je on prvi èovjek kojega je vidjela; nije bio toga svjestan dok mu nije rekla. Muèno mu je bilo pomislili da joj on predstavlja sve ljude, još muènije kad se sjetio na koji je lo naèin uèinio. Ipak, znao je šio ljudi misle o zbiloglavcima. Da joj je samo rekao, bi li lo ostavilo išli dojam? Bi li ona doisla znala što može oèekivali?Legao je nemiran i prožel rastrganim osjeæajima. Zurio je u vatru i razmišljao. Odjednom je osjetio nekakvu vrtogla-

vicu. Vidio je neku ženu kao odraz u mirnom izvoru u koji je pao kamen; dijelovi slike širili su se u sve veæim krugovima. Nije želio da ga žena zaboravi, bilo mu je važno da ga onapamti.Osjeæao je da se nalazi na raskršæu, staza se raèvala, morao se odluèiti, a nigdje nikoga da ga povede. Odjednom ga probodoše srsi. Znao je da ga Ona napušta. Nikada nije svjesno osjetio Njezinu prisutnosl, ali je znao kad je Ona olišla, i boljela ga je praznina koja je oslala nakon Nje. Bio je lo poèetak jednoga svršetka: svršetka leda, svršetak jednog doba, svršelak vremena u kojem je Ona pribavljala hranu. Majka zemlja je oslavljala djecu da sama naðu pul, da sama Ivore svoje živole, da snose posljedice vlaslilih èinova, da odraslu. Neæe to biti u toku njegova živola, nili u loku mnogih buduæih živola, ali prvi neumoljivi korak je naèinjen. Ona je udijelila djeci dar Znanja.Džondalar je èuo bolnu lužaljku i znao je da sluša kakoMajka plaèe.Kao zalegnul remen koji se opusli, slvarnosl se vralila na svoje mjesto. Ali se previše bila zalegla i nije više mogla prislati u izvorne mjere. Osjeæao je da se nešlo pomaklo. Pogledao je preko valre i vidio suze na Ejlinu licu.- Što ti je, Ejla?- Ne znam.

- Jesi li sigurna da nas može oboje nositi?- Ne, nisam sigurna - reèe Ejla vodeæi Njisku na kojojsu veæ bile košare. Za njom je išao Trkaè, na povodcu koji jebio svezan za nekakav oglav od remenja. Mogao je slobodno micati glavom i pasti, nije ga stezao oko vrala. Oglav jeisprva smelao ždrebelu, ali se pomalo na nj priviklo.- Ako možemo oboje jahali, putovanje æe biti brže.Ako joj to ne bude po æudi, ona æe me upozoriti. Ondamožemo jahali naizmjence, ili æemo oboje pješaèili.Kad su stigli do kamena na livadi, Ejla uzjaha, pomaèe se malo i pridrža kobilu dok je Džondalar uzjahao. Njiska položi uši. Osjelila je dodalnu težinu na koju nije navikla, ali je bila snažna i krenula je nakon Ejlina nagovora. Žena je pazila da kobila ide ravnomjernim korakom i osjetila je kad joj je zalrebao odmor.

Kad su drugi put krenuli, Džondalar je bio opušteniji a zapravo je želio da bude nemiran. Bez napetosti postao je potpuno svjestan žene koja je jahala pred njim. Mogao je osjetiti pritisak njezina tijela, bedra uz bedra; i Ejla je postala osjetljivija nego konj. Iza nje se pojavio vruæ i tvrd pritisak nad kojim Džondalar nije imao vlasti, a pri svakom trzaju konja oni su se trli jedno o drugo. Nadala se da æe pritisak popustiti, a opet ga je željela osjeæati.Džondalar je poèinjao osjeæati nepoznatu bol. Nikada se nije prisiljavao da bude toliko dugo s razbuðenom željom. Od prvih dana njegove muškosti uvijek je bilo naèina da se olakša, ali ovdje nije bilo druge žene osim Ejle. Nije se htio sam olakšati kao onaj put, pa je naprosto trpio.- Ejla - reèe èudnim glasom - mislim... mislim da jevrijeme da se odmorimo.Ona zaustavi konja i hitro sjaha. - Nije daleko - reèe. -Ostatak možemo prijeæi pješice.- Da, neka se Njiska odmori.Ejla nije protuslovila, premda je znala da to nije uzrok pješaèenju. Hodali su naporedo, s konjem u sredini, razgovarajuæi preko košara. Ni tada Ejla nije mogla pratiti pravac i znakove na putu, a Džondalar je hodao s bolovima u preponama, zahvalan što mu konj pruža zaklon.Kad su došli napogled stada bizona, oèekivanje prvog lova pomoæu bacaèa koplja poèelo je smanjivati žestinu njihove žudnje, iako su dobro pazili da se ne primièu jedno drugome, nastojeæi da izmeðu njih bude jedan ili drugi konj.Bizoni su išli duž potoèiæa. Krdo je bilo veæe nego ono" koje je Ejla vidjela. Pridružile su se nove skupine, a druge æe još doæi. Na koncu æe desetine tisuæa dlakavih, smeækasto crnih životinja tutnjiti preko brežuljaka i doline, kao valovit živi sag. Unutar toga mnoštva malo je znaèio svaki pojedinac; njihova strategija opstanka ovisila je o brojnom stanju.Ejla privede Njisku potoku i stade kraj povijena bora. Plemenskim jezikom joj reèe da stoji kraj drveta, a videæi

da se ždrijebe vere oko nje, Ejla je znala da se ne mora brinuti. Njiska æe znati zaštititi svoje mladunèe, a Džondalar je još nešto smislio da se izbjegne poteškoæa koju je ona predviðala.Žena i muškarac uzeše koplja i bacaèe pa krenuše prema krdu. Teški papci probili su tvrdu stepsku koru i

podigli oblake prašine koja se spuštala na èupavu dlaku i stalno pratila kretanje bizona.Džondalar i Ejla zaobiðoše krdo da mu doðu niz vjetar; žmirili su da odaberu životinje, dok im je vjetar bacao u lice sitnu prašinu i vruæ zapah bizona. Telad je poskakivala za kravama, a junad je iskušavala strpljivost bikova udarajuæi ih otraga.Kad su im se primakli bliže, poveæala se buka krda koja se sada razaznavala kao mukanje i rikanje. Džondalar pokaza jednu mladu junicu. Bila je gotovo zrela, spremna za oplodnju, debela od ljetne paše. Ejla potvrdno klimnu. Zataknuše koplja u bacaèe i Džondalar joj pokaza da želi zaobiæi mladu kravu s druge strane.Po nekom nepoznatom nagonu, ili možda zato što je opazila da se mièe èovjek, životinja je osjetila da je odabrana kao plijen. Uznemireno se primakla glavnini krda. Nekoliko grla vrzmalo se oko nje, odvraæajuæi Džondala-rovu pažnju. Ejla je bila sigurna da æe im izmaknuti lovina. Džondalar joj je bio okrenut leðima, nije mu mogla dati znak, a junica je izmicala izvan dometa. Nije mogla viknuti; èak kada bi je i èuo, to bi uznemirilo bizone.Ona se odluèi i nacilja. On se osvrnu i vidje njezino uzmahivanje, shvati o èemu je rijeè, pa spremi svoj bacaè. Junica je svojim bržim kretanjem uznemirivala druge životinje i veæ gotovo stigla do sigurnosti mnoštva.Džondalar pojuri i izbaci koplje. Ejla uèini to isto trenutak poslije njega. Njezino se koplje zari u vrat, njegovo je veæ probilo meki trbuh. Junica nastavi trkom, zatim joj se korak uspori. Zateturala je, posrnula i pala na koljena, zatim se svalila i slomila Džondalarovo koplje. Krdo je nanjušilo krv. Neki se bizoni zaustaviše kraj junice uz nelagodno mukanje. Drugi prihvatiše njihovu tužaljku, zrak se zagluši od mnoštva grla.Ejla i Džondalar potrèaše prema lovini s razlièitih strana. Odjednom joj on poèe nešto vikati i mahati rukama. Ona ga nije razumjela.

Jedan mladi junac, koji se poigravao sa starim bikom, napokon je dobio odgovor i pobjegao prema krdu. Bik mu je presjekao put, pa neodluèni i uznemireni junac nije znao na koju bi stranu. Tada je opazio dvonožni lik koji se kreæe. Pognuo je glavu i jurnuo prema njemu. Dolina konja - Ejla! Pazi! - vikao je Džondalar trèeæi prema njoj.Držao je koplje spremno za izbaèaj.Ejla se okrenu i opazi junca kako se ustremio na nju. Prvo je pomislila na praæku, jer je bila navikla da joj ona bude prva obrana. Ali se brzo predomislila i gurnula koplje u bacaè.Džondalar je hitnuo koplje èasak prije nje, ali je njezino dobilo veæu brzinu. Džondalarovo oružje se zabolo u bok i odmah skrenulo bizona. Kad je bolje pogledao, Ejlino se koplje još treslo u oku mladog junca; životinja je bila mrtva prije nego što je pala na zemlju.Trèanje, vikanje i nov izvor mirisa krvi nagna ostale životinje u odreðenom pravcu - što dalje od mjesta nemira. Posljednji èlanovi velikoga krda proðoše kraj palih èlanova i pridružiše se opæoj utrci. Tutanj se mogao èuti još dugo nakon slijeganja prašine.Muškarac i žena nijemo su promatrali dva mrtva bizona na pustoj ravnici.- Gotovo je -. reèe Ejla, još izvan sebe. - Tako je bilojednostavno.- Zašto nisi bježala? - viknu Džondalar, dajuæi oduškastrahu sada kad je sve prošlo. Primaèe joj se oštrim korakom. - Mogla si poginuti!"- Nisam mogla okrenuti leða juncu koji juri na mene -suprotstavi se Ejla. - Sigurno bi me zbo. - Opet pogledabizona. - Ne, mislim da bi ga tvoje koplje zaustavilo... alito nisam znala. Nikada nisam lovila u društvu. Uvijek sam sermorala sama brinuti za sebe. Drugoga nije bilo.Njezine rijeèi dodadoše posljednji komadiæ nepoznate slike, i njemu odjednom puèe pred oèima njezin život. Vidio ju je u drugom svjetlu. Ova žena, pomisli on, ova nježna i privržena i brižna žena preživjela je više nego što bi èovjek mogao povjerovati. Ne, ona ne bi mogla bježati, ni pred kime, èak ni pred tobom. Kad god si gubio vlast nad sobom, Džondalar, ljudi su uzmicali. Ali ona je ostala kraj tebe u najtežim trenucima.- Ejla, ti lijepa, divlja, èudesna ženo, pogledaj kakav si

lovac! Pogledaj što si uèinila! Sad imamo dva goveda. Kakoæemo ih prenijeti u spilju?Dok ju je ispunjavalo puno znaèenje njihova pothvata, ona se smiješila od zadovoljstva i radosti. To Džondalara podsjeti da se u posljednje vrijeme nije èesto smiješila. Bila

je lijepa, ali smiješak ju je ozarivao kao da se u njoj palila neka vatra. Iz njega provali smijeh - neoèekivan, nesputan i zarazan. Ona mu se pridruži, nije se mogla svladati. Bio je to njihov pobjednièki krik, objava uspjeha.- Pogledaj kakav si ti lovac, Džondalar! - reèe ona.- Pogledaj bacaèe koplja: u njima leži razlika! Prišuljalismo se krdu, i prije nego što su goveda znala što se zbiva...dvoje je palo! Pomisli što to može znaèiti!Ona je znala što æe to njoj znaèiti. Novo oružje æe joj omoguæiti da uvijek lovi sama. Ljeti. Zimi. Nema kopanja jama. Može putovati i loviti. Bacaè koplja ima sve prednosti njezine praæke, i još mnogo drugih.- Znam što to može znaèiti. Rekao si da æeš mi pokazati bolji naèin lova, lakši naèin. Pokazao si, više nego štosahn mogla zamisliti. Ne znam kako bih ti rekla... ja sam ...Mogla mu je izraziti zahvalnost samo na jedan naèin, kako je nauèila u Plemenu. Sjela mu je do nogu i pognula glavu. Možda je neæe potapšati po ramenu da joj dopusti govoriti, ali ona je morala pokušati.- Što to radiš? - reèe on pružajuæi ruke da je podigne. -Nemoj tako sjediti, Ejla.- Kad žena u Plemenu želi muškarcu reæi nešto važno,ovako moli za njegovu pažnju - reèe ona i podiže pogled. -Meni je važno da ti kažem koliko mi to znaèi, koliko sam tizahvalna za oružje, l za jezik koji si me nauèio... za sve.- Molim te, Ejla, ustani - reèe on dižuæi je na noge. -Nisam ja tebi dao to oružje, dala si ga ti meni. Da nisamvidio kako se služiš svojom praækom, ne bi mi palo napamet da ga napravim. Ja sam zahvalan tebi... za mnogoviše nego što je to oružje.Držao ju je za ramena, osjeæajuæi blizinu njezina tijela. Gledala ga je u oèi, nemoæna i nesklona da spusti pogled. On se prignu i svojim ustima dotaknu njezina.Njezine se oèi raširiše od iznenaðenja. To je bilo tako neoèekivano. Ne samo njegova kretnja, nego i njezin odgovor, drhtaj koji joj je prostrujio kroz cijelo tijelo kad je osjetila njegove usne. Nije znala što treba uèiniti.A on je napokon razumio. Nije htio iæi dalje od toga nježnog poljupca, još ne.- Što znaèi to dodirivanje usta?- To je poljubac, Ejla. To je tvoj prvi poljubac, je li tako?

Stalno zaboravljam, ali teško je gledati tebe i... Ejla, ja sam ponekad vrlo glup èovjek.- Zašto to kažeš? Ti nisi glup.- Glup sam. Ne mogu shvatiti koliko sam bio glup. -On je ispusti. - Ali sad bi bilo bolje da razmislimo kakoæemo te bizone odnijeti u spilju, jer ostanem li ovako krajtebe, neæu moæi postupiti s tobom kako treba. Onako kako stobom to treba uèiniti prvi put.- Sto to treba sa mnom uèiniti prvi put? - upita ona neželeæi da se odmakne od nje.- Prvi obred, Ejla. Ako mi dopustiš.

Dvadeset osmo poglavlje- Mislim da ih Njiska ne bi dovukla da nismo ostavili glave -reèe Ejla. - To je bila dobra ideja. - Ona i Džondalar skinuše junca s nosiljke i spustiše ga na izbojak. - Koliko mesa! Trebat æe mnogo vremena da ga izrežemo. Moramo odmah poèeti.

- Meso æe izdržati neko vrijeme, Ejla. - Njegov smiješak i pogled ispuniše je toplinom. - Mislim da je tvoj Prviobred mnogo važniji. Pomoæi æu ti skinuti ormu s Njiske,zatim se idem okupati. Znojan sam i okrvavljen.- Džondalar... - Ejla je oklijevala. Osjeæala je uzbuðenje, a pomalo se stidjela. - Taj Prvi obred, je li to sveèanost?- Da, to je sveèanost.- Iza me je uèila kako se treba pripremati za sveèanosti. Ima li neka posebna priprema za tu sveèanost?- Obièno starije žene pomažu mlaðima da se pripreme. Ne znam što im govore ni što s njima rade. Mislim dase ti trebaš ponašati kako ti bude odgovaralo.- Onda æu naæi sapuniku i oèistiti se, kako me je Izauèila. Prièekat æu dok se ti ne okupaš. Moram biti sama kadse pripremam. - Zacrvenjela se i pogledala u zemlju.Izgleda tako mlada, pomisli on, i stidljiva. Baš kao veæina djevojaka u Prvim obredima. Osjeti poznatu navalu nježnosti i uzbuðenja, l njezine pripreme su u redu. Podiže joj bradu i opet je poljubi, zatim je èvrsto pritegnu k sebi. - ja bih želio malo sapunike.- Donijet æu ti je - reèe ona.Smiješio se dok je išao iza Ejle duž potoka; smiješio se i kad mu je dala korijenje sapunike i vratila se u spilju; sa smiješkom je pljusnuo u vodu, osjeæajuæi se bolje nego ikada. Izašao je iz vode, stukao korijenje, natrljao tijelo

T pjenom, zatim razvezao kosu i poèeo je prati. Pijesak je obièno bio dobar, ali sapunika je bolja.Zaronio je i otplivao uzvodno, gotovo do vodopada. Kad se vratto na žal, ogrnuo se i požurio u spilju. Doèekao ga je miris peèenja. Bio je tako opušten i sretan, nije mogao povjerovati u to što se zbiva.- Drago mi je što si se vratio. Za moje oèišæenje trebavremena, a nisam željela da bude prekasno. - Ona uzezdjelu vrele tekuæine i paprat u njoj, zatim podiže novu kožukojom æe se ogrnuti.- Ostani koliko god hoæeš - reèe on i poljubi je blago.Ona krenu nizbrdo, zatim zastade i okrenu se. - Dragomi je to stavljanje usta na usta, Džondalar. Taj poljubac -reèe na odlasku.- Nadam se da æe ti i ostalo biti drago - reèe on kad jeveæ otišla.Obišao je spilju i sve gledao novim oèima. Provjerio je peèenje i okrenuo ražanj, primijetio da je ona zamotala neko korijenje u lišæe pa ga je primaknuo vatri, a zatim našao èaj koji mu je pripravila. Ovo korijenje je iskopala dok sam ja plivao, pomisli.Pogleda svoja krzna za spavanje s druge strane vatre, namršti se i s velikom ih radošæu vrati"na prazno mjesto kraj Ejlina ležaja. Zatim poðe po kesu s priborom i sjeti se boštva koje je poèeo rezbariti. Sjede na prostirku i razveza kesu od jelenje kože.Pregleda komad mamutove bjelokosti od koje je poèeo oblikovati ženski lik i odluèi da ga dovrši. Možda nije bid najbolji rezbar, ali ne bi bilo dobro da se jedan od najvažnijih Majèinih obreda obavlja bez boštva. Izvadi nekoliko dlijeta i prihvati se posla.Sjedio je režuæi, oblikujuæi, zaobljujuæi, ali odjednom primijeti da bjelokost neæe biti pretila i plodna. Dobivala je oblièje mlade žene. Htio je da kosa slièi na drevno boštvo koje je darovao, da prekriva potiljak i lice, ali napravio je pletenice na cijeloj glavi, osim lica. Liceje bilo èisto. Nikad se nije urezivalo lice na boštvu. Tko bi mogao podnijeti pogled u lice Majke? Tko bi to znao? Ona je bila sve žene zajedno, i nijedna.Prestao je rezati i pogledao na potok, nadajuæi se da æe je ugledati, premda je rekla da želi biti sama. Hoæe li joj pružiti Užitak, pitao se. Nikada nije posumnjao u sebe kad

su ga zvali na Prve obrede prigodom Ljetnih zborova, ali one djevojke su razumjele obièaje i znale su što ih èeka. Imale su oko sebe starije žene da im objasne.Bi li trebalo da joj objasnim? Ne, ti ne znaš što bi rekao, Džondalar. Samo joj pokaži. Ona æe ti nekako obznaniti

ono što joj ne bude drago. To je jedno od njenih najprivla-ènijih svojstava, njezina iskrenost. Nema plašljivih uzmicanja, nema stidljivog oklijevanja.Zašto bi ona bila drukèija? Zašto se ne bi ponašala kao sve žene u Prvim obredima? Zato što nije kao druge žene u toj prigodi. Ona je otvorena, i to uz velike bolove. Sto æe biti ako ne mogneš svladati taj užasni poèetak? Što æe biti ako ona ne može oæutjeti Užitak? Što æe biti ako joj ga ne mogneš pružiti? Htio bih je navesti da nekako zaboravi. Kad bih je mogao privuæi k sebi, svladati njezin otpor i osvojiti joj duh.Osvojiti njezin duh?On pogleda kipiæ u ruci i u glavi mu se poèeše rojiti misli. Zašto se urezuju slike životinja na oružju, ili na Posveæenim zidovima? Da približe Majèin duh i njime svladavaju otpore.Ne budi smiješan, Džondalar. Ne možeš osvojiti Ejlin duh na taj naèin. To ne bi bilo dobro, nitko ne meæe lice na boštvo. Ljudsko lice se nikada nije oslikavalo, jer sliènost može osvojiti bit duha. Ali za koga se taj duh osvaja?Nitko ne bi smio držati tuði duh kad ga osvoji. Daj boštvo njoj! Tako æe joj se vratiti duh. Mogao bi ga držati neko vrijeme, onda æeš ga dati njoj... poslije.Ako staviš njezin lik na boštvo, hoæe li ona sama postati boštvo? Ti veæ misliš da je ona poput boštva, zbog izljeèitelj-ske vještine, zbog bliskosti sa životinjama. Ako je boštvo, možda æe osvojiti tvoj duh. Bi li to bilo neko veliko zlo?Ti želiš da dio boštva ostane s tobom, Džondalar. Onaj dio koji uvijek ostaje u rukama tvorca. Ti želiš taj dio nje, zar ne?O Velika majko, reci mi, hoæe li to biti tako strašno? Hoæu li teško zgriješiti ako njezino lice stavim na boštvo?Zurio je u kipiæ od bjelokosti koji je rezao. Zatim uze dlijeto i poèe praviti lice, poznato lice.Kad je dovršio rezanje, podigao je kipiæ i polako ga okrenuo. Pravi rezbar bi ga možda bolje napravio, ali nije bio loš. Slièio je na Ejlu, ali više u osjeæajima nego u stvarnoj

sliènosti; u njegovim osjeæajima prema njoj. Poðe u stražnji dio spilje i razmisli gdje bi ga stavio. Boštvo mora biti u blizini, ali nije želio da ga ona vidi. Ugleda smotak kože kraj njezina ležaja i zataknu bjelokosni kipiæ u jedan nabor.Izaðe iz spilje i pogleda prema rijeci. Što ju je zadržalo tako dugo? Pogleda mrtve bizone položene kraj ulaza. Oni æe izdržati. Koplja i bacaèi stajali su naslonjeni na liticu. On ih uze i unese ih u spilju, zatim zaèu lupkanje šljunka po kamenu, pa se okrenu prema ulazu.Ejla namjesti remen na svojem novom ogrtaèu, objesi amulet o vrat, zabaci netom išèešljanu kosu. Uze prljavi ogrtaè i krenu uz stazu. Bila je nemirna i uzbuðena.Shvatila je što Džondalar naziva Prvim obredom, ali je bila ganuta zbog njegove želje da to uèini radi nje i podijeli uživanje s njom. Ona nije mislila da æe obred biti loš; èak je ni s Braudom nije boljelo nakon prvih nekoliko puta. Ako muškarci daju znak ženama koje im se sviðaju, znaèi li to da sam Džondalaru postala draga?Kad se približila vrhu staze, u mislima je prekide neko žutosmeðe gibanje.- Stani! - viknu Džondalar. - Stani, Ejla! To je spiljskilav!Stajao je na ulazu, držao koplje i bio spreman da ga baci na veliku maèku koja se spremala na skok uz strašno rezanje iz dubine grla.- Ne, Džondalar! - kriknu Ejla, potrèavši da staneizmeðu, njih. - Ne!- Ejla, nemoj! O Majko, zaustavi je! - viknu Džondalar kad ona skoèi ispred njega, stavši na put razdraženu lavu.Žena naèini oštru zapovjednu kretnju, a grlenim jezikom Plemena viknu "Stoj".Golemi spiljski lav crvenkaste grive zaslade u skoku i spusti se pred ženine noge. Zatim protrlja snažnom glavom njezino bedro. Džondalar je bio zgromljen.- Mladunèe! Oh, Mladunèe. Vratio si se - reèe mu Ejlakretnjama i bez oklijevanja ga zagrli oko silnoga vrata.Mladunèe je prevrnu, najnježnije što je moglo, i Džondalar vidje razrogaèenih oèiju i razjapljenih usta najveæeg spiljskog lava kako prednjim šapama pokušava uzvratiti

nježni zagrljaj. Strašna maèka je lizala slane suze sa ženina lica hrapavim jezikom.- Sad je dosta, Mladunèe - reèe ona i sjede. - Inaèemi neæe ostati ništa od lica.Našla mu je mjesta iza ušiju i u grivi gdje mu je godilo èešanje, a Mladunèe se prevrnulo na leða izlažuæi vrat

njezinu draganju.- Mislila sam da te nikada više neæu vidjeti, Mladunèe -reèe kad ga je prestala èešati a lav se uspravio. Bio je veæinego prije, premda malo mršaviji. Imao je nove ožiljke, iona pomisli da se vjerojatno borio za svoje podruèje ipobijedio. To ju je ispunilo ponosom. Tada Mladunèe opetopazi Džondalara i zareza.- Ne reži na njega! To je èovjek kojega si mi ti donio. Tiimaš družicu ... mislim da ih veæ imaš mnogo. - Lav ustade,okrenu leða muškarcu i poðe prema bizonu.- Je li u redu ako mu damo jedno govedo? - zovnu onaDžondalara. - Zaista imamo previše mesa.On je još držao koplje i stajao na ulazu, zabezeknut. Pokušao je odgovoriti, ali je samo propištao. Poslije mu se vratio glas. - Je li u redu? Mene pitaš je li u redu? Daj mu oba. Daj mu sve što želi.- Mladunèetu ne trebaju oba. - Ejla se poslužila rijeèjuiz jezika koji je bio nepoznat Džondalaru, ali on je pretpostavio da mu je to ime. - Ne, Mladunèe! Nemoj uzeti junicu- reèe ona zvucima i kretnjama koje Džondalar opet nijeshvatio kao jezik, ali je ostao bez daha kad je vidio kako onaotima junicu od lava i gura ga prema juncu. On zagrizerazrezani vrat mladog bika i odvuèe ga s izbojka. Zatimbolje uèvrsti zagriz i krenu niz poznatu stazu.- Odmah se vraæam, Džondalar - reèe ona. - Moždasu Njiska i Trkaè dolje, pa ne bih željela da Mladunèe uplašiždrijebe.Džondalar je gledao kako žena prati lava dok mu se nije izgubila iz vida. Pojavila se ponovo u dolini, hodajuæi bezbrižno kraj lava koji je meðu prednjim nogama vukao bizona.Kad su stigli do velikog kamena, Ejla se zaustavi i opet zagrli lava. Lav ispusti bizona, a Džondalar zaklima glavom u nevjerici kad vidje kako se žena penje na leða strašnoga grabežljivca. Ona podiže ruku i izbaci je naprijed, zatim se èvrsto uhvati za èupavu grivu a golema se maèka ispruži i

jurnu ravnicom. Lav je jurio svom brzinom, Ejlina se kosa vijorila u slapovima iza nje. Zatim se lav okrenu i vrati do kamena.Grabežljivac je ponovo zgrabio bizona i odvukao ga niz dolinu. Ejla je stajala kraj kamena i gledala za njim. Na kraju polja lav još jedanput ispusti bizona. Poèe mumljati svoje poznato hnga, hnga, hnga da bi ti zvukovi polako prešli u tako glasnu riku da se Džondalar stresao do srži kostiju.Kad je spiljski lav nestao s vidika, Džondalar duboko udahnu i nasloni se na stijenu od slaboæe. Bio je zaprepašten i pomalo zastrašen. Što je ta žena, pomisli. Koju vrstu èarolije ima? Ptice, možda. Èak i konji. Ali spiljski lav? Najveæi lav što ga je ikada vidio?Je li ona... boštvo? Tko bi drugi osim Majke mogao nagnati životinje da slušaju njezine zapovijedi? A njezine izljeèiteljske moæi? Ili njezina nevjerojatna sposobnost da veæ tako dobro govori? lako joj je naglasak neobièan, nauèila je gotovo sav njegov mamutovski jezik, te mnoge rijeèi šaramudonskoga. Je li ona jedno olièenje Majke?Èuo ju je kako se penje uz stazu i stresao se od straha. Napola je oèekivao da æe mu izjaviti kako je ona utjelovljena Velika majka zemlja, a on bi to i povjerovao. Vidio je ženu raspuštenih kosa i suze koje su joj se kotrljale niz lice.- Što je? - upita je, a nježnost svlada njegov strah.- Zašto uvijek moram gubiti svoja mala stvorenja? -zajeca ona.On problijedi. Njezina mala stvorenja? Taj lav je njezino malo stvorenje? Stresao se kad se sjetio kako je èuo plaè Majke, Majke svih stvorenja.- Tvoja mala stvorenja?- Najprije Dark, pa onda Mladunèe.- Je li to ime za lava?- Mladunèe? To znaèi mali stvor, dojenèe - odgovoriona pokušavši prevesti plemenski izraz.

- Mali stvor! - otpuhnu on. - To je najveæi spiljski lavšto sam ga ikada vidio!- Znam. - Smiješak materinskog ponosa zasjao je kroznjezine suze. - Uvijek sam se brinula da dovoljno jede, nekao laviæi u krdu. Ali kad sam ga našla, bio je malen. Zvalasam ga Mladunèetom i nikada mu nisam više promijenilaime.- Ti si ga našla? - upita Džondalar, oklijevajuæi.

- Bio je napušten da ugine. Mislim da su ga jeleni pregazili kad sam ih nagonila na svoju jamu. Brun mi je dopuštao da ponekad donesem male ranjene životinje u spilju, ali je zabranjivao da to budu mesožderi. Nisam htjela uzeti toga laviæa, ali onda su ga napale hijene. Otjerala sam ih praækom i donijela ga u spilju.Ejline se oèi zagledaše u nekakve daljine a usta joj se nakriviše u smiješak. - Mladunèe je bilo tako smiješno u poèetku, stalno me je nasmijavalo. Ali trebalo je za njega mnogo loviti do druge zime, dok nismo nauèili zajedno hvatati životinje. Svi zajedno, i Njiska. Nisam vidjela Mladunèe od... - Odjednom shvati otkad ga nije vidjela.- Oh, Džondalar, žao mi je. Mladunèe je lav koji jeubio tvoga brata. Ali da je to bio ijedan drugi lav, ja te ne bihbila mogla spasiti.- Ti si boštvo! - kliknu Džondalar. - Vidio sam te u snu!Mislio sam da je po mene došlo boštvo da me prevede udrugi svijet, ali ono je otjeralo lava.- Valjda si naèas bio oživio, Džondalar. Kad sam tepodigla, vjerojatno si se opet onesvijestio od boli. Moralasam te brzo odnijeti. Znala sam da me Mladunèe neæenapasti, ali nisam znala kad æe se vratiti laviæa.Muškarac je klimao glavom od èuðenja i nevjerice. -Jesi li doista išla u lov s tim lavom?- Samo sam ga tako mogla nahraniti. Isprva, dok nijemogao sam zaklati žrtvu, on bi oborio životinju, a ja bihdojahala na Njiski i ubila je kopljem. Tada nisam znalabacati koplje. Kad je Mladunèe dovoljno odraslo da samolovi, ponekad sam uzimala za sebe komad mesa prije negošto ga on nagrize, ili sam željela saèuvati kožu...- Tada si ga gurala u stranu, kao kod ovog bizona? Zarne znaš da je opasno oduzimati lavu meso? Vidio samjednoga kako je ubio vlastito mladunèe zbog toga.- l ja sam. Ali Mladunèe je drukèije, Džondalar. Ononije odraslo u krdu. Odraslo je ovdje, s Njiskom i sa mnom.Zajedno smo lovili, navikao je dijeliti plijen sa mnom. Ipakmi je drago što je našao lavicu, jer može živjeti kao spiljskilav. l Njiska se bila neko vrijeme vratila u krdo, ali nije bilasretna, pa se vratila...Ejla potrese glavom i spusti pogled. - To nije istina, ali bih željela da je tako. Mislim da je bila sretna sa svojim

ždrijepcem i krdom. Ja nisam bila sretna bez nje. Tako mi je drago što se htjela vratiti nakon smrti ždrijepca.Ejla uze prljav ogrtaè i pode u spilju. Džondalar napokon ostavi koplje i poðe za njom. Ejla je bila zamišljena. Povratak Mladunèeta probudio je toliko uspomena. Pogledala je bizonove peèenje, okrenula ražanj, potakla vatru. Zatim je nalila vodu u košaru za kuhanje i ubacila oblutke u oganj.Džondalar ju je samo gledao, još preneražen lavljim posjetom. Dovoljno ga je zaprepastio njegov skok na izbo-jak, ali kad je Ejla stala ispred njega i zaustavila strašnoga grabežljivca... ne, to nitko ne bi vjerovao.Dok ju je promatrao, èinilo mu se da je nekako drukèija. Onda shvati da je spustila kosu. Sjetio se kad je prvi put vidio njezinu razvezanu kosu. Bila je došla sa žala; tada ju je prvi put vidio cijelu - zlaæanu kosu što blista na suncu i velièanstveno tijelo.- ... dobro da se vratio. Ti bizoni su sigurno bili unjegovu podruèju. Vjerojatno je nanjušio krv, a onda došao

po našem tragu. Iznenadio se kad je vidio tebe. Ne znam dali te se sjeæa. Kako ste upali u onaj slijepi klanac?- Što...? Oprosti, što si rekla?- Pitala sam se kako ste se ti i brat našli u onom klancu -reèe ona dižuæi pogled. Gledale su je sjajne ljubièaste oèi,šaljuæi pljusak svjetla u njezino lice.On se napregnu da shvati pitanje. - Lovili smo srni, i Tonolan ju je ubio. Ali lavica je vrebala isti plijen, pa ju je odvukla. Tonolan je pošao za lavicom, premda sam ga odgovarao od toga. Vidjeli smo kako je lavica ušla u spilju, a zatim otišla. Tonolan je htio uzeti svoje koplje i malo mesa prije njezina povratka. Lav je mislio sasvim drukèije.Džondalar sklopi naèas oèi. - Ne mogu ga okriviti. Bilo je glupo pratiti onu lavicu, ali nisam ga mogao zaustaviti. Bio je uvijek neustrašiv, ali nakon Tamijine smrti namjerno se izlagao pogibli. Mislim da nisam smio poæi s njim...Ejla je znala da on još tuguje za bratom, pa promijeni temu razgovora. - Nisam vidjela Njisku u polju. Vjerojatno je u stepi s Trkaèem. U posljednje vrijeme odlazi onamo. Dobro si mu napravio onaj oglav, ali mislim da bi on i bez toga stalno bio uz majku.- Uže je bilo predugaèko - reèe on. - Nisam mislio da æe se zapetljati oko nekog grma. Ipak ih je držalo zajedno. Radi li Njiska uvijek ono što ti želiš?- Mislim da radi, ali ispada kao da ona to želi. Onaosjeti moje želje i to èini. A Mladunèe me ponese kamohoæe, ali je tako brzo. - Njezine se oèi zakrijesiše pri pomislina minulo jahanje. Uvijek joj je bilo uzbudljivo pojahatilava.Džondalar se sjeti kako se penjala na leða spiljskog lava, sjeti se kose na vjetru, sjajnije od lavlje crvenkaste grive. Dok ju je promatrao, prožimao ga je strah, ali je bilo uzbudljivo. Tako divlja i slobodna, tako lijepa...- Ti si tako uzbudljiva žena, Ejla"- reèe. Oèi su mupotvrðivale izjavu.- Uzbudljiva? Uzbudljivo je... bacati koplje, ili brzojahati na Njiski... ili na Mladunèetu, je li tako? - Bila jezbunjena.- Tako je. A meni je tako uzbudljiva Ejla... i lijepa.- Džondalar, ti se šališ. Lijep je cvijet, ili nebo kadsunce zaðe. Ja nisam lijepa.- Zar žena ne može biti lijepa?Ona se okrenu na drugu stranu zbog jaèine njegova pogleda. - Ne znam... Ali ja nisam lijepa. Ja sam ... velika i ružna.Džondalar ustade, uze je za ruke i podiže. - Da vidimo tko je viši i veæi.Bio je mnogo krupniji stojeæi tako pokraj nje. Opet je obrijao lice, opazi ona. Kratke dlaèice mogle su se vidjeti tek izbliza. Htjela je dotaknuti njegovo glatko-grubo lice, a èinilo joj se da njegove oèi mogu prodrijeti u njenu unutrašnjost.- Ti si veæi - reèe ona blago.- Onda nisi prevelika, l nisi ružna, Ejla. - Nasmiješio se,ali ona je to znala samo po izrazu njegovih oèiju. - To jesmiješno: najljepša žena koju sam ikada vidio misli da jeružna.Uši su joj èule, ali je bila previše izgubljena u oèima koje su je držale, previše ju je potresao odgovor njezina tijela, da bi razabrala rijeèi. Vidjela ga je kako joj se primièe i naginje, zatim pritišæe svojim usnama njezine; osjetila je kako je obujmljuje rukama i privlaèi k sebi.- Džondalar - šapnu ona. - Volim to... usta na usta.

- Poljubac - reèe on. - Mislim da je vrijeme, Ejla. -

Uze je za ruku i povede prema krznima na kojima spavaju.- Vrijeme?- Prvi obred - reèe on.Sjedoše na krzna. - Kakva je to vrsta obreda?- To je obred kojim se stvara žena. Ne mogu ti reæi sveo tome. Starije žene kažu djevojci što može oèekivati i da jemože boljeti, ali joj objasne da je to potrebno jer otvaranjemprolaza od nje postaje žena. One biraju muškarca koji èeotvoriti prolaz. Muškarci vole biti birani, ali neki se plaše.- Èega se plaše?- Plaše se da æe povrijediti ženu, plaše se da æe bitinespretni, plaše se da æe biti nesposobni, da im se neæedignuti ženotvprac.- To znaèi muški organ? On ima toliko imena.On se sjeti svih imena, mnoga su bila smiješna i prostaèka. - Da, ima mnogo imena.- Koje mu je pravo ime?- Muškost, valjda - reèe on nakon kraæeg razmišljanja.- Isto se upotrebljava za muškarca; drugo mu je ime "ženo-tvorac".- Što se dogodi ako se muškost ne digne?- Mora se dovesti drugi muškarac; to je vrlo neugodno.Ali mnogi muškarci vole biti izabrani za Prvi obred.- Voliš li ti da te izaberu?- Volim.

- Da li te èesto biraju? ,- Da.- Zašto?Džondalar se nasmiješi i upita se jesu li sva ta njezina pitanja posljedica znatiželje ili nervoze. - Možda zato što mi je to drago. Prvo ženino iskustvo je nešto iznimno za mene.- Džondalar, kako možemo imati sveèanost Prvogobreda? Ja sam prošla svoje prvo iskustvo, veæ sam otvorena.- Znam, ali Prvi obred nije samo otvaranje.- Ne razumijem. Što još može biti?On se opet nasmiješi, zatim je privuèe i poljubi. Ona se nagnu k njemu, ali se zaèudi kad osjeti da su njegova usta otvorena i da jezikom pokušava prodrijeti unutar njenih usta. Ona ustuknu.- Što to radiš? - upita ga.

- Zar ti se to ne sviða? - Èelo mu se nabralo.- Ne znam.- Hoæeš li opet pokušati i vidjeti? - Polako, reèe samsebi. Nemoj nagliti. - Lezi i opusti se.On je nježno pritisnu rukom, zatim se ispruži kraj nje, oslanjajuæi se na lakat. Pogleda je, pa opet spusti usta na njezina. Prièeka dok nije popustila njena napetost, pa joj lagano liznu usne. Podiže se i vidje da joj se usta smiješe a oèi ostaju sklopljene. Kad ih je otvorila, on se opet nagnu i poljubi je. Ona se podiže prema njemu. On je poljubi snažnije, i otvorenih usta. Kad njegov jezik pokuša naæi ulaz, ona otvori usta da ga primi.- Da - reèe ona. - Mislim da mi se sviða.On je opet poljubi, nježno istražujuæi usne, desni, nepca, donju stranu jezika. Zatim se njegove usne spustiše duž èeljusti. Našao joj je uho, toplo dahnuo u nj, liznuo školjku, pa onda prekrio vrat poljupcima i radoznalim jezikom. Onda se opet vratio ustima.- Zašto me od toga hvata groznica i drhtavica? - upitaona. - Ne kao bolest, nego ugodna drhtavica.- Sada ne moraš biti žena koja lijeèi, ovo nije bolest -reèe on. - Ako ti je vruæe, raskopèaj ogrtaè, Ejla.

- Sve je u redu. Nije mi toliko toplo.- Bi li ti smetalo da ga ja raskopèam?- Zašto?- Zato što to želim. - On je opet poljubi nastojeæirazvezati èvor na vrpci kojom se opasala.- Ja æu ga razvezati - prošapta ona kad se njegove usneodlijepiše od njenih. Spretno ga je razvezala, zatim diglaruke da odvije vrpcu oko pasa. Kožni ogrtaè spade s nje, aDžondalaru zastade dah.- Oh, ženo! - Glas mu je bio promukao od želje, apropone mu se stegnuše. - Božice, kakva je to žena! -Poljubi je žestoko u otvorena usta, zatim zari lice u njezinvrat da upija toplinu obnažena tijela. Teško dišuæi, odmaèese i vidje crveni znak koji je ostavio. Duboko udahnu da sesvlada.- Što nije u redu? - upita Ejla zabrinuto.- Samo to što te previše želim. Želim to odmah uèinitiza tebe, ali nisam siguran da li mogu. Ti si.... tako lijepa,toliko si mnogo žena.

Njezina zabrinutost se izgladi u smiješak. - Što god uèiniš, Džondalar, bit æe dobro.On je opet poljubi, nježnije nego prije, želeæi joj pružiti Užitak. Pomilova joj bok, osjeti punoæu dojke, tanak struk, napete mišiæe na bedru. Ona je podrhtavala pod njegovim dodirom. Njegova ruka dotaèe zlatne kovrèice njezina brežuljka, zatim prijeðe preko trbuha do bujno nabrekle dojke, a pod dlanom osjeti kako joj se stvrdla bradavica. Poljubi sitan ožiljak na njezinu grlu; zatim potraži drugu dojku i posisa joj bradavicu.- Nije isti osjeæaj kao kad dijete sisa - reèe ona.To prekide napetost. Džondalar sjede i nasmija se. - Ne smiješ o svemu ovome potanko razmišljati, Ejla.- Pa, nije isti osjeæaj kao kad dijete sisa, a ne znamzašto. Ne znam zašto muškarac uopæe želi sisati kao dijete -reèe ona, zauzimajuæi pomalo obrambeni stav.- Ne želiš da to èinim? Ako ne želiš, prestat æu.- Nisam rekla da ne želim. Lijep je osjeæaj kada dijetesisa. Ali nije isto kada ti to èiniš, iako je ugodno. Osjeæam tou svojoj unutrašnjosti. Kada dijete sisa nema toga unutrašnjeg osjeæaja.- Zato to muškarac èini; da ga žena osjeti iznutra, i daon osjeti ženu. Zato te želim dirati, pružiti ti Užitak, i tebi isebi. To je Majèin dar Užitka. Ona nas je stvorila daupoznamo taj Užitak, i mi Nju èastimo kad prihvaæamo tajdar. Hoæeš li mi dopustiti da ti pružim Užitak, Ejla?Gledao ju je. Lice joj je obrubljivala zlatna kosa, rasuta po krznu. Njezine raširene oèi sjale su skrivenom vatrom i bile pune kao da æe se preliti. Usne su joj podrhtavale kad ih je otvorila da odgovori; umjesto toga je klimnula.Poljubio joj je jedno oko, pa drugo, i vidio suzu. Osjetio je slanu kap pod jezikom. Ona otvori oèi nakon njegovih poljubaca i nasmiješi se. On joj je veæ ljubio nos, pa usta, pa obje bradavice. Zatim je ustao.Gledala ga je kako prilazi ognjištu i odmièe od vatre peèenje i korijenje omotano lišæem. Ona ga je èekala; nije razmišljala, samo je nešto oèekivala. S njim je osjetila više nego što je ikad pomislila da njezino tijelo može oæutjeti, ali se u njoj sada probudila neizreciva žudnja.Napunio je èašu vodom i donio je. - Ne želim da nas išta prekine - reèe - a pomislio sam da možda želiš popiti malo vode.

r

Ona odmahnu glavom. On popi gutljaj i spusti èašu, zatim razveza hlaèe i stade pred njom gledajuæi je s èudesno ispruženom muškošæu. U njezinim oèima se vidjelo samo povjerenje i želja, ni traga strahu što ga je njegova velièina obièno budila u djevojaka, pa i u starijih žena, kad bi ga prvi put vidjele.Leže kraj nje upijajuæi je oèima. Njezina meka, raskošna, gusta kosa; njene zamagljene i èeznutljive oèi; njezino velièanstveno tijelo; cijela ta lijepa žena èekala je njegov dovdir, èekala je njega da u njoj probudi skrivene osjeæaje. Želio je da to traje, osjeæao se uzbuðenijim nego ikada, privlaèila ga je više nego ijedna djevojka u Prvim obredima. Ejla nije znala što da oèekuje; nitko joj to nije opisao, nitko je nije uputio.O Božice, pomozi mi da to uèinim kako valja, pomisli on, osjeæajuæi da na se preuzima neku strahovitu dužnost, a ne ugodan Užitak.Ejla je mirno ležala; nije joj se micao nijedan mišiæ, ali je podrhtavala. Osjeæala se kao da je oduvijek èekala nešto èemu nije znala imena, ali joj je on to mogao dati. Veæ njegove oèi mogle su segnuti u njezine dubine; nije znala objasniti zanosno drhtanje pod njegovim rukama, usnama, jezikom, ali je bolno željela još takvih dodira. Osjeæala je da nije gotovo, dovršeno. Dok joj nije dao da kuša, ona nije znala da je gladna, ali kad joj je probudio glad, mora je i zasititi.Kad je se nagledao, sklopio je oèi i poljubio je. Njezina su usta bila otvorena, èekala su. Ona uvuèe njegov jezik i poèe sama svojim istraživati. On prinese usnama jedan zlatni uvojak, zatim zaroni lice u slap kose. Poljubi joj èelo, oèi, obraze, želeæi je svu upoznati.Naðe joj uho, i njegov vreli dah još jedanput posla zanosne trnce kroz njezino tijelo. Liznu joj usnu školjku, pa je poèe sisati. Zatim pronaðe nježne žilice na vratu i grlu, a njoj se potresoše unutrašnja mjesta do kojih ne dopire dodir. Njegove velike, izražajne, osjetljive ruke istraživale su joj tijelo, osjeæale svilenastu kosu, obuhvaæale obraze i èeljusti, pratile obrise ramena i ruku. Dohvati joj ruku i prinese je ustima, poljubi dlan, pomilova svaki prst, zatim kliznu svojim prstima uz ruku do pazuha.Njezine su oèi bile sklopljene; predavala se osjeæajima koji su navirali u valovima. Njegova topla usta naðoše opet

Dolina konja

l ožiljak na grlu, zatim se spustiše stazom izmeðu dojki i spuznuše niz lijevu oblinu. Opisivao je jezikom sve manje krugove i osjetio kako se mijenja narav tkiva kad je dopro do kolobara. Ona uzdahnu kad joj se bradavica naðe u vlazi njegovih usta, a on osjeti kako mu žestoko tuèe bilo u preponama.Njegova ruka uskladi milovanje druge dojke s micanjem jezika i prsti osjetiše kako se njezina bradavica stvrdnjuje i nabreknjuje. Sisao ju je isprva nježno, ali kad se ona podigla k njemu, pojaèao je stisak usana. Ona je teško disala i tiho stenjala. Njegov dah se ravnao prema njezinoj želji; nije bio siguran da èe još moæi èekati. Stao je i opet je pogledao. Oèi su joj bile sklopljene, usta otvorena.Htio ju je svu, htio ju je odjednom. Obuhvati joj usta, uvuèe njezin jezik k svome. Kad ga ispusti, ona povuèe njegov jezik u svoja usta. On joj opet poèe ljubiti vrat, zatim poèe praviti vlažne krugove po dojci dok ne stiže do bradavice. Ona se prope k njemu, puna želje, i strese se kad joj on odgovori dubokim uvlaèenjem dojke u usta.Njegova je ruka milovala njezin trbuh, bedro, nogu, zatim se spustila na unutrašnju stranu bedra. Mišiæi joj se napeše i stisnuše, ali malo poslije ona razdvoji noge. On šakom obuhvati brežuljak sa zlatnim kovrèicama i osjeti vlažnu toplinu. Trzaj u preponama iznenadno qdgovori na njezinu spremnost. Stajao je u istom položaju, boreæi se protiv navale vlastite žudnje, kad ga umalo ne svlada drugi izljev vlažnosti u ruci.Njegova usta liznuše joj trbuh i naðoše pupak. Kad se spustio do brežuljka, podiže oèi i pogleda je. Disala je uz blagi cvilež, a leða su joj bila izdignuta u luku i napeta od išèekivanja. Bila je spremna. On poljubi vrh brežuljka, osjeti meke dlaèice i poèe se spuštati još niže. Ona je podrhtavala, a kad je njegov jezik našao poèetak uske brazde, poskoèila je uz krik i pala stenjuæi.Njegova muškost je žudno i nestrpljivo kucala dok je mijenjao položaj da joj klizne izmeðu nogu. Zatim joj raširi

stidne usne i okusi dragi sok. Ona nije mogla èuti svoje krikove jer se izgubila u poplavi izvanrednih osjeta koji su kroz nju strujali dok je on jezikom istraživao svaki nabor, svaku brazdu.Usredotoèio se na nju da obuzda vlastitu potrebu, našao dražicu koja je bila njezino maleno ali nabreklo

središte ushiæenja, i protrljao ga brzo i snažno. Pobojao se da je dosegao granicu samosvladavanja kad se ona izvila i zajecala u dotada nepoznatom zanosu. On gurnu dva prsta u njezin vlažni ulaz i iznutra je stisnu.Odjednom ona izvi leða i kriknu, a on osjeti novu mokrinu na ruci. Ruke su joj se stiskale i širile u nesvjesnim kretnjama koje su odgovarale njezinu grèevitu disanju.- Džondalar - viknu mu. - Oh, Džondalar, ja trebam ... trebam tebe... trebam nešto...On je kleèao i škripao zubima od napora da se suzdrži, nastojeæi da u nju uðe pažljivo. - Nastojim... da ti bude lakše - reèe on gotovo bolno.- Neæe me... boljeti... Džondalar...To je bila istina! To joj nije bilo prvi put. Dok se ona izvijala da ga primi, on uðe u nju. Zapreke nije bilo. On gurnu dalje, oèekujuæi smetnju, ali osjeti kako ga uvlaèi, osjeti njezinu toplinu, osjeti kako se vlažne dubine otvaraju i obuhvaæaju ga, osjeti na svoje èuðenje da ga je svega primila. On se povuèe natrag, pa opet zaroni u nju. Ona omota noge oko njega da ga uvuèe u sebe. On se opet povuèe natrag, i dok je ponovo prodirao, osjeti èudesno stiskanje prolaza koje je milovalo cijelu njegovu dužinu. Bilo je to više nego što je mogao izdržati. Gurao je ponovo, i gurao, prepustivši se jedanput cijeloj vlastitoj potrebi.- Ejla!... Ejla!... Ejla! - vikao je.Napetost je dostizala vrhunac. Osjeæao je kako mu se sva snaga skuplja u preponama. Povuèe se natrag još jednom. Ejla se izvijala za njim svakom svojom žilicom i napetim mišiæem. On se zari u nju, uživajuæi u velikoj radosti zavlaèenja pune svoje muškosti u njezinu razdraganu toplinu. Stisnuše se zajedno, Ejla kriknu njegovo ime, a Džondalar je napuni dajuæi joj sve iz sebe.U jednom vjeènom trenutku, njegovi dublji grleni povici uskladiše se s njenim jecajima bez daha koji su ponavljali njegovo ime dok je vrhunac neizreciva užitka strujio kroz njihova pripijena tijela. Zatim on klonu na nju, prepuštajuæi se divnoj malaksalosti.Dugo se moglo èuti samo njihovo disanje. Nisu se mogli maknuti. Dali su jedno drugome sve, svaku svoju žilicu uložili su u zajednièki doživljaj. Nisu se htjeli micati, nisu htjeli da tome doðe kraj, premda su znali da je sve svršeno. To je bilo Ejlino buðenje; nikada nije spoznala užitak koji joj

"

može pružiti muškarac. Džondalar je znao da æe uživati dok je bude razbuðivao, ali ona mu je pružila neoèekivano iznenaðenje, poveæavajuæi prekomjerno njegovo uzbuðenje.Malo je žena imalo dovoljno dubine da ga svega primi; nauèio je paziti na prodiranje prema mjeri i èinio je to s osjeæajnošæu i vještinom. Nikada nije bilo potpuno isto-ali uživati uzbuðenje Prvog obreda i rijetko prepuštanje punom prodiranju u isto vrijeme, to je bilo nevjerojatno.Uvijek se mnogo trudio u Prvim obredima; ta sveèanost ga je poticala da pokaže najbolju svoju stranu. Njegova briga i pažnja bile su iskrene, njegovo nastojanje se usmjeravalo prema ugaðanju ženi, a vlastito zadovoljstvo nalazio je i u njezinu i u svom užitku. Ali Ejla mu je ugodila, zadovoljila ga je kako nije mogao ni sanjati. Nikada nije osjetio tako duboko ispunjenje želje. U jednom èasu se èinilo da su postali jedno biæe.- Vjerojatno ti postajem težak - reèe on oslanjajuæi sedjelomièno na lakat.- Ne - reèe tihim glasom. - Nisi mi uopæe težak. Neželim da se ikada digneš s mene.On se prignu i poljubi je u vrat. - Ni ja ne želim ustati, ali mislim da moram. - On se polako izvuèe, zatim leže kraj nje i podvuèe ruku poda nju tako da se njezina glava naslonila pod njegovo pazuho.

Ejla je bila neiskazivo zadovoljna, potpuno opuštena i oštro svjesna Džondalara. Osjeæala je njegovu ruku oko sebe, prste koji su je lagano milovali, igru prsnih mišiæa pod svojim obrazom; mogla je èuti kako mu udara srce, ili je to možda odzvanjalo njezino u ušima; mirisala je topao miris kože, æutjela Užitak.- Džondalar - reèe nakon nekog vremena - kako znaššto treba èiniti? Ja nisam znala da se u meni nalaze tiosjeæaji. Kako si ti doznao?- Netko mi je pokazao, pouèio me, pomogao mi daspoznam što treba ženi.- Tko?Ona osjeti kako mu se mišiæi stežu, otkri promjenu prizvuka u njegovu glasu.- Obièaj je da starije, iskusnije žene pouèavaju mlademomke.- To je nešto kao Prvi obred?

- Ne baš tako. Manje je službeno. Kad se mladiæ poèneuspaljivati, žene to uvijek znaju. One koje shvate njegovnemir i nesigurnost u sebe, naæi æe se uza nj i pomoæi mu dato svlada. Ali to nije nikakva sveèanost.- U Plemenu, kada djeèak ubije prvu životinju, prvupravu životinju u lovu, postaje muškarac i ima svoju sveèanost muškosti. Nije važno njegovo uspaljivanje. On u lovupostaje muškarac. Tada mora preuzeti odgovornosti zrelaèovjeka.- Lov je važan, ali neki muškarci nikada ne idu u lov.Imaju druge vještine. Mislim da ja ne bih morao loviti,mogao bih praviti oruðe i zamjenjivati ga za meso ili kože, ilišto mi treba. Ipak, veæina muškaraca lovi, a djeèakova prvalovina je uvijek nešto osobito.Džondalarov glas poprimi tople prizvuke uspomena. -Ne postoji prava sveèanost, ali njegova se lovina dijeli svima u Spilji; on je uopæe ne jede. Kad prolazi pokraj ljudi, oni glasno govore o njegovoj lovini, kako je velika i lijepa, kako je mesojneko i ukusno. Muškarci ga pozivaju na razgovor ili u igru. Žene s njim postupaju kao s muškarcem i s njim se prijateljski šale. Gotovo svaka žena æe mu se ponuditi ako je dovoljno star, a to je ono što on želi. Prva lovina mu omoguæuje da se osjeæa kao muškarac.- Ali nema sveèanosti muškosti?- Svaki put kad muškarac stvori ženu, kad je otvori, kadu nju ulije životnu snagu, tada potvrðuje svoju muškost.Zato se njegovo oruðe, njegova muškost, naziva ženo-tvorcem.- To oruðe može stvoriti više od žene. Ono može zaèeti dijete.- Ejla, Velika majka zemlja blagoslivlje ženu djecom.Ona ih donosi na svijet i daruje muškarèevu ognjištu. Božicaje stvorila muškarce da pomažu ženi, da se brinu o njoj kadje trudna i kad doji dijete, l da je tvore ženom. Bolje neznam objasniti. Možda naša Zelandona zna.Možda je u pravu, pomisli Ejla. Ali ako nije, onda bi u meni sada poèelo rasti dijete. Nasmiješila se. Dijete kao Dark, da ga tetošim i njegujem, da se brinem o djetetu koje bi dijelom bilo Džondalar.Ali tko æe mi pomoæi kad on ode, pomisli ona i osjeti bolan ubod. Sjetila se svoje muène trudnoæe, svoje borbe sa smræu pri porodu. Da nije bilo Ize, ona ne bi ostala živa.

Èak kada bih uspjela sama roditi, kako bih lovila i brinula se o djetetu? Što æe biti ako se ranim, ako nastradam?

Tko æe se onda brinuti za moje dijete? Ono bi umrlo, samo samcato. Ne smijem sada imati drugo dijete! Sto ako je sada zaèeto? Što bih uèinila? Izini lijekovi. Dragušac ili imela... ne imela. Ona raste na hrastovima, a ovdje nema hrastova. Ali ima nekoliko trava koje æe pomoæi - moram o tome razmisliti. Moglo bi biti opasno, ali bolje je sada izgubiti dijete nego da ga poslije razderu hijene.- Nešto nije u redu, Ejla? - upita Džondalar i segnu zapunom dojkom; znao je da to smije uèiniti i poželio je.Ona se nagnu prema njegovoj ruci, sjeæajuæi se kakav je to dodir. - Ne, sve je u redu.On se nasmiješi, sjeti se svoga dubokog zadovoljenja i osjeti nove trnce. Uskoro, pomisli. Mislim da ona ima nešto od Hadumina dodira!Ona vidje toplinu i želju u njegovim plavim oèima. Možda opet želi sa mnom dijeliti Užitak, pomisli Ejla i uzvrati mu smiješak. Zatim njezin smiješak išèeznu. Ako dijete još nije zaèeto, a mi se opet prepustimo Užitku, možda æe se tada zaèeti. Možda bih morala uzeti Izin tajni lijek, onaj što mi je rekla da ga nikome,ne spominjem.Sjetila se kako joj je Iza govorila o biljkama - o konèari i kadulji - koje imaju takvu èarobnu moæ da mogu toliko ojaèati ženski totem da pobijedi mušku srž i sprijeèi zaèetak života. Ejla je upravo bila spoznala da je trudna. Iza joj prije toga nije spominjala te lijekove: nitko nije vjerovao da æe Ejla ikada zatrudnjeti pa to nije ušlo u njezino uèenje lijeèenja. No, bio moj totem jak ili ne, tada sam imala dijete, a mogla bih ga opet imati. Ne znam jesu li posrijedi duhovi ili muškarci, ali Iza je uspješno primjenjivala lijek, pa mislim da bih ga i ja morala uzeti.Voljela bih da ne moram, voljela bih zadržati dijete. Voljela bih imati dijete od Džondalara. Njezin smiješak je bio toliko privlaèan i pun poziva da ju je Džondalar privukao dolje na sebe. Amulet s njezina vrata udari ga po nosu.- Oh, Džondalar! Je li te zaboljelo?- Što imaš unutra? Mora biti puno kamenja! - reèe onsjedajuæi i trljajuæi nos. - Što je to?- To je... za duh moga totema, da me može pronaæi.Unutra je dio moga duha koji on prepoznaje. Kad mi jedavao znakove, ja sam ih sve saèuvala. Svatko u plemenu ima amulet. Kreb mi je rekao da æu umrijeti ako ga izgubim.- To su dakle èari - reèe on. - Tvoje Pleme razumijetajanstva svijeta duhova. Što više doznajem o njima, to miviše izgledaju kao ljudi, premda ne slièe na one koje japoznajem. - Oèi mu se ispuniše nelagodom. - Ejla, ja samse zbog neznanja onako ponašao, kad si mi rekla da siodrasla u Plemenu. Žao mi je.- Da, sramotno si se ponašao, ali više nisam ljuta niuvrijeðena. Nagnao si me da osjetim... l ja želim bitiuljudna. Za danas, za Prvi obred, želim ti reæi... hvala.- Mislim da mi nitko prije nije zahvalio za ovakvu stvar- nasmiješi se, ali oèi mu se uskoro uozbiljiše. - Ako netkotreba to reæi, onda sam to ja. Hvala ti, Ejla. Ti ne znaš kakavsi mi doživljaj pružila. Nisam se toliko zadovoljno osjeæaood... - Zastade i na licu mu se pokaza bol. - ... odZolene.- Tko je Zolena?- Zolene više nema. Tu sam ženu poznavao kad sambio mlad. - Leže i pogleda u strop spilje; šutio je toliko dugoda je Ejla pomislila kako više neæe progovoriti. Zatim poèepripovijedati, više sebi nego njoj.- Tada je bila lijepa. Svi su muškarci o njoj govorili, i svisu djeèaci o njoj razmišljali, ali nitko više nego ja, još prijenego što mi se boštvo ukazalo u snu. One noæi kad me jepohodilo boštvo, ukazalo se u liku Zolene; kad sam seprobudio, moje krzno je bilo puno moje srži a glava punaZolene.- Sjeæam se kako sam je pratio, ili nalazio mjesto odaklesam je mogao gledati. Molio sam se Majci za nju. Ali nisammogao povjerovati kad mi je pristupila. Mogla je to biti bilo

koja žena, ali ja sam želio samo Zolenu, oh, kako sam ježelio, i ona mi je prišla.- Prvo sam samo uživao u njoj. l tada sam bio velik zasvoju dob, u mnogom pogledu. Uèila me je kako æu sesvladavati, kako æu postupati, i rekla mi je što ženi treba.Nauèio sam da se mogu nasladiti ženom èak i kada nijedovoljno duboka, samo ako se susprežem dovoljno dugo inju dotle pripremim. Tada mi nije trebalo dubine, a ona jemogla više primiti.- Sa Zolenom se nisam morao brinuti. A ona je moglausreæiti i muškarce koji su bili manji, i ona je znala sebesusprezati. Nije bilo muškarca koji je nije želio, a ona je

izabrala mene. Nakon nekog vremena stalno me je birala, premda sam bio gotovo djeèak.- Ali jedan muškarac ju je stalno pratio, iako je znao daga ona ne želi. To me je ljutilo. Kad bi nas vidio zajedno,rekao bi joj da uzme muškarca za promjenu, l on je biomlaði od Zolene, ali je bio stariji od mene. Ja sam ipak bioviši.Džondalar sklopi oèi, ali nastavi. - Bilo je tako glupo! Nisam to smio uèiniti, to je samo privuklo pažnju na nas, ali on je nije ostavljao na miru. Tako me je razbjesnio. Jednoga dana sam ga udario, a onda nisam znao prestati.- Kažu da za mlada èovjeka nije dobro ako je previše sjednom ženom. Ako je s više žena, manja je vjerojatnost daèe se vezati. Mladi momci treba da se sparuju s mladimdjevojkama; starije ih žene trebaju samo pouèiti. Uvijek njihokrivljuju ako mlad èovjek poène previše za njih osjeæati.Ali nisu smjeli nju okriviti. Ja nisam želio nijednu druguženu, želio sam samo Zolenu.- Druge žene su mi se èinile tako sirove, bezosjeæajne,podrugljive; rugale su se muškarcima cijelo vrijeme, osobitomladim momcima. Možda sam i ja bio bezosjeæajan kadsam ih tjerao od sebe, kad sam ih grdio.- One biraju muškarce za Prve obrede. Svi muškarcižele biti izabrani, stalno o tome govore. To je èast i uzbuðenje, ali se plaše da æe biti pregrubi, ili prebrzi, ili nešto jošgore. Kakav je to muškarac ako ne može otvoriti ženu? Kadgod muškarac proðe kraj skupine žena, one ga zadirkuju.On istanji glas i poèe oponašati žene. - "Evo jednoga ljepotana. Bi li dopustio da te nauèim dvije-tri stvari?" Ili drugi put: "Ovoga momka nisam uspjela nièemu nauèiti; bi li neka druga htjela pokušati?"Zatim nastavi svojim glasom: - Veæina muškaraca nauèi uzvraæati, pa uživaju u peckanju kao i žene, a!i to je teško mladu èovjeku. Tko god proðe kraj skupine nasmijanih žena pita se da li se te žene njemu smiju. Zolena nije bila takva. Druge žene je nisu voljele, možda zato što su je muškarci previše voljeli. Na svakoj Majèinoj sveèanosti ona je prva birana...- Èovjek kojega sam udario izgubio je nekoliko zubi.Teško je kad mladiæ izgubi zube. Ne može gristi, a žene ganeæe. Zauvijek mi je bilo žao što sam to uèinio. To je bilotako glupo! Moja majka se odužila za mene, a on se preselio

u drugu Spilju. Ali dolazi na Ljetne zborove, i uvijek mi je teško kad ga vidim.

- Zolena je govorila o Majèinoj službi. Ja sam mislio daæu postati rezbar i služiti joj na taj naèin. To je bilo u vrijemekad je Martona mislila da æu biti dobar kalatelj i poslala meDalanaru. Uskoro zatim Zolena je otišla na poseban nauk, amene je Vilomar odveo da živim s Lanzadoncima. Martonaje imala pravo, to je bilo najbolje. Kad sam se nakon trigodine vratio, Zolene više nije bilo.- Što se s njom dogodilo? - upita Ejla u strahu.- Oni koji služe Majci odrièu se svoje liènosti i preuzimaju liènost ljudi za koje se utjeèu Majci. Majka im zauzvrat daje darove koji su nepoznati drugoj Njezinoj djeci:èarolije, vještine, znanje i moæ. Mnogi od njih nikada nenapreduju dalje od pomoænika. Rijetki su nadareni toliko dase brzo uzdignu na stupanj Onih koji služe.- Upravo prije moga polaska Zolena je postala Visokazelandonska sveæenica, Prva meðu Onima koji služe Majci.Odjednom Džondalar skoèi na noge i vidje grimizno i zlatno zapadno nebo kroz otvor. - Još je dan. Ja bih na kupanje - reèe i brzo pohita iz spilje. Ejla uze ogrtaè i dugu vrpcu pa poðe za njim. Kad je stigla do žala, on je veæ plivao. Ona skide amulet, uðe i zapliva za njim. Srela ga je na povratku.- Dokle si plivao? - upita ga.- Do vodopada - reèe on. - Ejla, to nikada nikomenisam isprièao. To o Zoleni.- Da li si poslije viðao Zolenu?- Ne Zolenu, Zelandonu - nasmija se on gorko. - Da,viðao sam je. Dobri smo prijatelji. Èak sam dijelio užitak saZelandonom - reèe. - Ali ona više ne bira samo mene. -On poèe plivati nizvodno, brzo i snažno.Ejla poðe za njim. Dok su išli stazom, ona je vješala amulet i ogrtala se. On je odmaknuo naprijed i èekao je kraj vatre. Bio je još mokar i drhtao je. Ona poðe po njegovo krzno.- Vrijeme se mijenja - reèe ona. - Veèeri su hladne.Uzmi, možeš se prehladiti.On nespretno prebaci krzno preko ramena. Ona se sjeti njegove odjeæe, pa pomisli na skori rastanak. Otiðe do svoga ležaja i vrati se sa smotkom kože.- Džondalar...

On se strese da se vrati u sadašnjost i nasmiješi joj se, ali to nije stiglo do njenih oèiju. Kad je poèela razvezivati smotak, nešto je ispalo.- Što je ovo? - upita ona èudeèi se u strahu. - Kako jeovamo dospjelo?- To je boštvo - reèe Džondalar kad vidje komadiærezbarene bjelokosti.- Boštvo?- Napravio sam ga za tebe, za tvoj Prvi obred. NaPrvim obredima uvijek mora biti prisutno boštvo.Ejla pognu glavu da skrije navalu suza. - Ne znam što bih rekla, ali nikada nisam vidjela ništa slièno ovome. Vrlo je lijepa. Izgleda stvarno, kao prava osoba. Gotovo kao ja.On joj podiže bradu. - Htio sam da izgleda kao ti, Ejla. Pravi rezbar bi je bolje napravio... ne. Pravi rezbar ne bi napravio boštvo na taj naèin. Nisam siguran jesam li i ja to smio uèiniti. Boštvo obièno nema lice, Majèino lice je nespoznatljivo. Kad sam metnuo tvoje lice, možda sam time zarobio tvoj duh unutra. Zato ti darujem to boštvo, da ga èuvaš uza se, da ti bude dar od mene.- Pitam se zašto si taj dar ovdje sakrio - reèe ona. -Ovo sam napravila za tebe.On raširi kožu i spazi odjevne predmete. Oèi mu zabli-staše. - Ejla! Nisam znao da znaš šivati i ukrašavati - reèe pregledavajuæi odjeæu.- Nisam ukrašavala. To je stara košulja, ali sam joj

promijenila dotrajale dijelove. Druge stare komade samrastavila i gledala kako su izrezani i spojeni. Poslužila sarn sešilom koje si mi dao. Ne znam je li dobro...- Savršeno je! - reèe on prislanjajuæi košulju na sebe.Iskuša hlaèe, zatim košulju. - Razmišljao sam o tome danaèinim sebi odjeæu za putovanje. Ogrtaè je dobar ovdje,ali... kad poðem...Pojavilo se. Glasno se izgovorilo. Kao zlodusi o kojima je Kreb govorio, koji stjeèu moæ samo kad im se izgovori ime, Džondalarov odlazak je postao èinjenica. To više nije bila neodreðena misao da æe jednom svanuti i taj dan, to je sada imalo stvarnu težinu, l što su više o tome razmišljali, težina je rasla, dok se nije èinilo kao da je nasilna fizièka prisutnost ušla u spilju i ne želi otiæi.Džondalar brzo skide odjeæu i opet je smota. - Hvala, Ejla. Ne mogu ti reæi koliko mi to znaèi. Kad zahladi, bit æe

savršena stvar, ali još mi ne treba - reèe i navuèe opet ogrtaè oko pasa.Ejla samo klimnu glavom. Osjeæala je pritisak u oèima, bjelokosni kipiæ je titrao. Ona ga prinese na grudi, voljela ga je. Naèinile su ga njegove ruke. On sebe naziva izraðivaèem oruða, a može napraviti mnogo više. Ruke su mu dovoljno vješte da naprave lik koji je ispunjava istom onom nježnošæu koju je osjetila kad joj je pokazao što znaèi biti žena.- Hvala ti - reèe ona, sjetivši se uljudnosti.- Nemoj ga izgubiti - reèe on. - Ima tvoje lice na sebi, imožda tvoj duh u sebi; ne bi bilo dobro da ga netko druginaðe.- Moj amulet sadrži dio moga duha i duh moga totema.Sad ovo boštvo sadrži dio moga duha i duh tvoje Majkezemlje. Je li onda i ono moj amulet?On o tome nije razmišljao. Je li ona sada dio Majke? Je li postala Dijete zemlje? Možda se nije smio miješati sa silama izvan svoga roda.- Ne znam, Ejla - odgovori on. - Ali nemoj ga izgubiti.- Džondalar, ako misliš da bi moglo biti opasno, zaštosi stavio moje lice na ovo boštvo?On je uhvati za ruke koje su držale kipiæ. - Zato što sam htio osvojiti tvoj duh, Ejla. Ne da ga zadržim; htio sam ti ga vratiti. Htio sam ti pružiti Užitak, a nisam znao hoæu li moæi. Nisam znao hoæeš li razumjeti; nisi se odgojila da poznaješ Nju. Mislio sam da æu te na taj naèin privuæi sebi.- Za to nisi trebao stavljati moje lice na boštvo. Bila bihsretna da si samo htio olakšati svoju potrebu na meni, prijenego što sam znala što su Užici.On je zagrli, zajedno s boštvom. - Ne, Ejla. Mogla si biti spremna; ali ja sam morao shvatiti da je to tvoj prvi put, inaèe ne bi bilo dobro.Ona se opet gubila u njegovim oèima. Njegove su je ruke stezale i sva mu se predala; znala je samo da je grli, samo je osjeæala njegova gladna usta na svojima, njegovo tijelo uz svoje i vrtoglavu želju. Nije znala kad ju je podi-gnuo i odnio od vatre.Našla se na svojim krznima. Osjeæala je kako nespretno pokušava razvezati njezin èvor, a zatim jednostavno zadiže ogrtaè. Ona mu se žudno otvorila, osjetila kako njegova tvrda muškost traži put i zatim prodire.

Žestoko, gotovo oèajnièki, on je zario svoje koplje duboko, kao da se opet želi uvjeriti da je ona tu za njega, da se ne mora suzdržavati. Ona se podiže da ga primi, uvuèe ga, želeæi ga kao i on nju.On ga izvuèe i zari ponovo, osjeæajuæi kako napetost raste. Potican uzbuðenjem njezina potpunog prihvaæanja i ushiæenjem potpunog predavanja sili svoje strasti, jahao je na sve veæoj plimi silovite radosti. Ona ga je sustizala na svakom valu, usklaðujuæi trzaj s trzajem, izvijajuæi se da održi pritisak njegova gibanja.Ali èuvstva koja je osjetila nadmašila su izvlaèenje i uvlaèenje u njezinoj brazdi. Svaki put kad bi je ispunio, ona je bila svjesna samo njega; cijelo njezino tijelo, svaka žilica, svaki mišiæ, svaka tetiva, sve je bilo puno njega. On

je osjeæao kako mu se u preponama skuplja snaga, kako raste, navire - a zatim neizdrživ uspon uz pucanje pritiska i treperavu provalu dok ju je ispunjavao posljednji put. Ona se izvi da prihvati njegov konaèni mahniti nalet, a prasak se razli kroz njezino tijelo s pohotnim opuštanjem. Dvadeset deveto poglavljeEjla se prevrnu, još nerazbuðena, ali svjesna neke neudobnosti. Neka gruda ispod nje nije htjela nestati dok-se nije posve razbudila i dohvatila je. Okrenula je predmet prema gotovo zgasloj vatri i opazila obrise boštva. Odjednom joj kroz mozak prostruja juèerašnji dan, i ona shvati da joj je na ležaju toplo od Džondalarova tijela.Vjerojatno smo zaspali nakon dijeljenja Užitka, pomisli. U zapljusu sreæe ona se stisnu uza nj i sklopi oèi. Ali san joj se nije vraæao. Nekim unutrašnjim osjetilom sreðivala je ulomke doživljaja. Lov, Mladunèetov povratak, Prvi obred, a iznad svega toga Džondalar. Svoje osjeæaje prema njemu nije mogla izraziti rijeèima, ali su je ispunjavali radošæu. Razmišljala je o njemu dok joj to nije postalo neizdrživo; tiho je iskliznula iz krzna i ponijela bjelokosni kipiæ sa sobom.Poðe prema izlazu i opazi Njisku i Trkaèa. Kobila je pozdravi frktanjem i žena joj se primaèe.- Je li tebi bilo tako, Njisko? - reèe blagim glasom. -Jeli ti ždrijebac pružio Užitak? Oh, Njisko, nisam znala da tomože biti tako. Kako je to moglo biti onako strašno sBraudom a ovako divno s Džondalarom?Ždrijebe se ugura izmeðu njih tražeæi svoj dio pažnje. Ona ga poèeša i zagrli. - Bez obzira što Džondalar kaže, Njisko, ja mislim da ti je Trkaèa dao tvoj ždrijebac. Èak je iste dlake, a nema mnogo smeðih konja. Možda je bio i njegovduh posrijedi, ali ne vjerujem u to.- Željela bih dobiti dijete. Džondalarovo dijete. Nemogu; što bih èinila kad on ode? - Problijedi od užasa. -Kad ode! Oh, Njisko, Džondalar æe otiæi!Istrèa iz spilje i sleti niz stazu ne gledajuæi gdje staje. Oèi su joj bile pune suza. Projurila je šljunkovitim žalom dok se

nije zaustavila kraj litica i zajecala. Džondalar odlazi. Što æu uèiniti? Kako æu to podnijeti? Èime ga mogu zadržati? Nièim!Možda bih mogla i ja otiæi, naæi Druge i ostati s njima. Ne, to ne mogu. Pitat æe me odakle dolazim, a Drugi mrze Pleme. Bit æu im nakaza, osim ako im ne reknem neistinite jijeèi.Ne mogu. Ne mogu osramotiti Kreba i Izu. Oni su me voljeli, brinuli se za mene. Uba mi je sestra, ona se brine za moga sina. Pleme je moja obitelj. Kad nisam imala nikoga, Pleme me je prihvatilo, a sada me Drugi ne žele.A Džondalar odlazi. Morat æu živjeti sama, cijeli život. Mogla bih isto tako biti mrtva. Braud me je prokleo; na koncu je pobijedio. Kako mogu živjeti bez Džondalara?Plakala je dok joj nisu presušile suze. U njoj je ostala oèajna praznina. Sjetila se boštva. Na mjeseèini je kipiæ još više bio slièan njoj. Kosa u pletenicama, oèi, nos i obrazi podsjetili su je na vlastiti odraz u lokvici vode.Zastoje Džondalar metnuo njezin lik na simbol koji štuju Drugi? Je li njezin duh zarobljen, vezan uz onu koju on naziva Božicom? Kreb je rekao da joj je duh spojen s duhom Spiljskog lava preko amuleta; i s Ursusom, Velikim spiljskim medvjedom, Plemenskim totemom. Dobila je komadiæ duha svakog èlana Plemena kad je postala izljeèiteljica, i to joj nije oduzeto nakon smrtne kletve.Hladan vjetar potjera je natrag u spilju. Odmaknuvši hladno peèenje, upali malu vatru, nastojeæi da ne smeta Džondalaru, i pristavi vodu za èaj. Zurila je u vatru i gledala igru plamenih jezika.- Boštvo! To si ti! To si ti! - viknu Džondalar u snu. Ejlamu priðe. Tresao se i okretao. Odjednom mu se otvoriše oèii ukoèeno je pogledaše.- Je li ti dobro, Džondalar? - upita ona.- Ejla? Ejla! To si ti!?- Da, to sam ja.Oèi mu se opet sklopiše, i on promrmlja nešto nesuvislo. Nije se probudio, zakljuèi ona. Bio je to dio njegova sna,

ali se smirio. Kad se opustio, ona se vrati vatri. Dok je pila èaj, plamenovi su zamirali. Osjeti opet snenost i zavuèe se u krzna kraj Džondalara. Njegova toplina podsjeti je kako æe biti hladno kad ode, pa iz njezine goleme praznine grunuše opet suze. Zaspala je u plaèu.

Džondalar je trèao, boreæi se s dahom, pokušavajuæi da se domogne spilje. Pred njim se nalazio spiljski lav. Ne, ne! Tonolan! Tonolan! Spiljski lav se zgrèi, zatim skoèi. Odjednom se pojavi Majka i zapovjedi lavu da stane.- Boštvo! To si ti! To si ti!Majka se okrenu, on joj vidje lice. Lice je bilo boštvo izrezbareno tako da slièi na Ejlu. On zovnu Nju.- Ejla? Ejla! To si ti!?Izrezbareno lice oživje; kosa joj je bila kao zlatan sveto-krug obrubljen crvenim sjajem.- Da, to sam ja.Ejla-boštvo poraste i promijeni lik, postade ono drevno boštvo koje je darovao, a toliko je naraštaja bilo u njegovoj obitelji. Bila je debela i plodna i stalno se širila dok nije dosegla velièinu planine. Onda je poèela raðati. Sva morska stvorenja istjecala su iz Njezine duboke peæine u mlazu vode roðenja; zatim svi kukci i ptice izletješe u rojevima i jatima; onda kopnene životinje - zeèevi, srne, bizoni, mamuti, spiljski lavovi - a u daljini, kroz maglovita isparenja, naziralo se neodreðeno oblièje ljudi.Kad se magla digla, oni se približiše i on ih vidje. Bili su to Zbitoglavci! Oni ugledaše njega i pobjegoše. On ih zovnu; jedna žena se okrenu. Imala je Ejlino lice. On potrèa prema njoj, ali se oko nje ovi magla i zarobi ga.Lutao je po crvenoj magli i èuo daleku riku, nalik na huèanje vodopada. Buka je rasla i svaljivala se na njega. Pregazila gaje bujica ljudi koji su navirali iz prostrane utrobe Majke zemlje, iz goleme Majke zemlje poput planine s Ejlinim licem.On se probi kroz ljude, boreæi se da doðe do Nje i napokon stiže do velike peæine, do Njezina dubokog otvora. Uðe u Nju, a njegova muškost je kušala Njezine tople nabore dok ga nisu zatvorili u svoje dubine zadovoljstva. On se žestoko trzao, osjeæao je nesputanu radost; onda vidje Njezino lice, obliveno suzama. Tijelo joj se treslo od jecaja. Htio ju je utješiti, reæi joj da ne plaèe, ali nije mogao govoriti. Nešto ga je odgurnulo.Nalazio se u gomili koja je istjecala iz Njezine utrobe, a svi su nosili ukrašene košulje. Pokušao se progurati natrag, ali ga je navala ljudi nosila kao voda roðenja neko drvo; kao drvo što ga nosi Velika majka rijeka, a na drvu visi krvava košulja.

Izvijao je vrat da se osvrne, i vidio je Ejlu kako stoji na ulazu u peæinu. Njezini jecaji su odzvanjali u njegovim ušima. Zatim se uz grmljavinu peæina uruši u obliku velike kiše kamenja. On ostade sam, plaèuæi.Džondalar otvori oèi. Vatra je dogorjela. U posvemaš-njem mraku nije bio siguran da li je budan. Zidovi spilje nisu imali odreðen oblik, još su bili živi oblici iz sna.Kako se mrak polako razbijao, tako je Džondalar davao znaèenja svojim slikama iz sna. Sto mu je Majka pokušala poruèiti? Poželio je da mu koji vraè rastumaèi znaèenje sna.Kad je prvo jutarnje svjetlo prodrlo u spilju, on vidje kraj sebe zlatnu Ejlinu kosu i osjeti toplinu njezina tijela. Poželio ju je poljubiti, ali nije htio da se probudi, pa je samo prinio usnama jedan uvojak. Zatim je oprezno ustao, našao mlak èaj, nalio èašu i izašao na izbojak.Bilo mu je hladno u kratkom ogrtaèu, ali on se nije obazirao na studen, premda mu je kroz misli prostrujala topla odjeæa koju mu je napravila Ejla.Zašto mu je Božica pokazala da sav život potjeèe od Nje? On je to znao; to je bila prihvaæena èinjenica njegova postojanja. Zašto mu se pojavila u snu raðajuæi sve ribe i ptice i životinje i...Zbitoglavci! Naravno! Rekla mu je da su i èlanovi Plemena Njezina djeca. Zašto to nikome nije bilo jasno prije toga? Nitko nije sumnjao da sav život potjeèe od Nje, pa zašto su onda te ljude toliko prezirali? Zvali su ih životinjama, kao da su životinje zle. Po èemu su zbitoglavci bili zli?Po tome što nisu životinje. Oni su ljudi, drukèija vrsta ljudi! To je Ejla cijelo vrijeme govorila. Je li zato jedan od njih imao Ejlino lice?Ali zašto je Ejlino lice bilo na njegovu starom boštvu? Zašto bi Velika majka zemlja htjela biti u oblièju Ejle? Znao je da nikada neæe razumjeti sve iz svoga sna, ali je osjeæao da mu nedostaje važan dio. Opet ga se sjetio i vidio Ejlu kako stoji pred peæinom. Kad se peæina urušavala, on joj je gotovo viknuo da bježi.

Gledao je jutarnje obzorje a lice mu je bilo mokro od suza. Zašto osjeæa takav oèaj? Sto to nije vidio u snu? Sjeti se ljudi s ukrašenim košuljama, zatim mu pade na pamet da mu je Ejla napravila odjeæu u kojoj æe putovati.

Putovati? Ostaviti Ejlu? Zlatni oganj proviri iza planina. Or. sklopi oèi i vidje topli zlaæani sjaj.Velika majko! Kako si glup, Džondalar. Napustiti Ejlu? Kako je uopæe možeš napustiti? Ti je voliš! Zašto si bio toliko slijep? Zašto ti je Majèin san morao reæi ono što je tako jasno da bi i dijete moglo vidjeti?Osjetio je da mu velik teret pada s leða, oæutio je radosnu slobodu, iznenadnu lakoæu. Ja je volim! To mi se napokon dogodilo! Ja je volim! Mislio sam da je to nemoguæe, ali ja volim Ejlu!Pojuri da joj to kaže, ali Ejla je još spavala. Izaðe pred spilju, unese drva, naloži vatru. Kad se probudio prije nje, želio ju je iznenaditi vruæim èajem. Našao je metvicu, ugrijao vodu i èaj je bio spreman, ali Ejla je još spavala.Siðe na žal i naðe granèicu za èišæenje zubi, zatim se okupa u potoku. Bio je svjež i gladan. Nisu imali vremena jesti! On se nasmiješi kad se sjeti razloga; ta pomisao u njemu razbudi želju.Nasmijao se. Cijelo si mu ljeto zabranjivao, Džondalar. Ne možeš okrivljavati svoga ženotvorca što je tako revan. Ali nemoj previše navaljivati na nju. Možda joj treba odmora, ona nije na to navikla. Otrèa uz strminu. Konji su veæ izašli na pašu. Možda bih je morao probuditi. Ona se okrenu i pokaza dojke, pojaèavši njegove prijašnje želje.On priðe ognjištu, nali èaja i prièeka. Opazi kako ona pokušava nešto dohvatiti.- Džondalar! Džondalar! Gdje si? - viknu ona i skoèi.- Ovdje sam - reèe on i pritrèa joj.Ona se pripi uz njega. - Oh, Džondalar, mislila sam da si otišao.- Ovdje sam, Ejla. Evo me kraj tebe. - Držao ju je dokse nije smirila. - Je li ti sada dobro? Dat æu ti malo èaja. - Ti si ga skuhao? Za mene?- Da, za tebe. Ejla, ovo nikada nisam rekao nijednojženi. Volim te.- Vojiš? - upita ona. Htjela je biti sigurna u znaèenje terijeèi. - Što znaèi "voljeti"?On ustade i glava mu se ispuni mislima. "Što znaèi...?

Dolina konja r Ti, veliki Džondalar, onaj kojega svaka žena želi. Ponosio si se što to nikome nisi rekao. Napokon si se zaljubio, a to sam sebi nisi smio priznati. Božica ti je to rekla u snu. Oèekivao si da æe se onesvijestiti, a ona ne zna znaèenje te rijeèi."- Džondalar, što znaèi "voljeti"? - Bila je ozbiljna;gledala ga je sa strahom kako seta po spilji.On kleknu preda nju. - Tu sam ti rijeè davno morao objasniti. Voljeti znaèi osjeæati brigu prema nekome. To je ono što majka osjeæa prema djetetu, ili èovjek prema bratu. Izmeðu žene i muškarca to znaèi da je jednome toliko stalo do drugoga da žele dijeliti zajednièki život, da se ne žele nikad rastati.Ona sklopi oèi, usne joj zadrhtaše. Je li ga dobro èula? Je li ga zaista razumjela?- Džondalar - reèe ona - nisam znala tu rijeè, ali samjoj znala znaèenje. Znam ga otkad si ti ovdje, i što si duljebio ovdje, to sam ga bolje upoznavala. Toliko sam ti putahtjela reæi nešto tako ... Džondalar, i ja ... volim tebe.On ustade i nježno je poljubi, držeæi je kao naðeno blago koje ne želi izgubiti. Ona ga obuhvati rukama kao da je san koji ne želi da se raspline. Nije mogao progovoriti. Mogao se samo èuditi svojoj nevjerojatnoj sreæi što ju je sreo. Morao je doputovati na kraj zemlje da naðe ženu koju voli. Grlio ju je i ljubio, stezao i milovao. Ništa ga više neæe rastaviti od nje.- Zašto ne bismo ostali ovdje? Dolina je divna. Udvojeæe nam biti mnogo lakše. Imamo bacaèe koplja, a Njiskanam pomaže, l Trkaè æe narasti - reèe Ejla.Hodali su poljem i razgovarali. Nisu imali što raditi. Nabrali su sve ljekovite trave koje je htjela; nakupili su dovoljno zrnja; nalovili su i osušili gomile mesa za zimu; skupili su voæa, korijenja i bilja za èaj. Razmišljali su što æe raditi zimi. Ejla je zbog svega toga bila sretna. Ali najveæa sreæa joj je bila Džondalarova ljubav.- Divna je ovo dolina - reèe Džondalar. Zašto ne bihostao s njom? Tonolan je htio ostati s Tamijom. Ali nisu bilisami. Koliko æe izdržati bez drugih ljudi? Ejla je sama živjelatri godine. Ne moraju biti sami. Pogledaj Dalanara. On je

osnovao novu Spilju, ali u poèetku je imao samo Džeriku injezinu majku Hoèamanu. Poslije su mu se prikljuèili drugi, rodila su se djeca. Veæ su razmišljali o Drugoj Spilji Lanzado-naca. Zašto i ti ne bi osnovao novu Spilju? Možda bi mogao, Džondalar, ali što god uèinio to neæe biti bez Ejle.- Moraš upoznati druge ljude, Ejla. Želim te povesti usvoj zavièaj. Bit æe to dugo putovanje, ali prijeæi æemo ga zagodinu dana. Dopast æe ti se moja majka, a znam da bi iMartona tebe zavoljela. Isto tako moj brat Džoharan, i sestraFolara. l Dalanar.Ejla pognu glavu. - Koliko æe me voljeti kad doznaju da sam odrasla meðu èlanovima Plemena? Hoæe li me rado primiti kad èuju da imam sina koji se rodio dok sam s njima živjela, koji je njima nakaza?- Ne možeš se cijeli život kriti od svojih ljudi. Nije li tiona žena... Iza... nije li ti rekla da potražiš svoje? Neæebiti lako. Nitko ne zna da su èlanovi Plemena ljudi. Ti simeni to pokazala, a neki pomalo sumnjaju. Kad te upoznaju, zavoljet æe te. l ja æu biti s tobom.- Ne znam. Možemo li o tome razmisliti?- Naravno, možemo - reèe on. Ne možemo na putprije proljeæa, pomisli on. Mogli bismo stiæi do Šaramudo-naca do zime, ali možemo i ovdje prezimiti. Imat æe vremena da se privikne na tu misao.Bili su veæ na prijelazu u stepu, kad Ejla stade da uzme nešto gotovo zaboravljeno.- To je moj turov rog! - reèe Džondalaru. - U njemusam nosila vatru kad sam napustila Pleme. - Zapljusnuše jeuspomene. - Nosila sam žeravu da upalim baklje i natjeramkonje prema jami. Upala je Njiskina majka, a kad su hijenenapale ždrijebe, otjerala sam ih i donijela ga u spilju. Tolikose toga otada dogodilo.On se zamisli. - Imamo sve što nam treba. Zašto ne bismo krenuli na Putovanje? Na kratko Putovanje. - Ona se zabrinu. - Nisi istražila zapad. Uzmimo hranu i šator i krzna, pa da vidimo kako je tamo. Ne moramo iæi daleko.- Sto æemo s Njiskom i Trkaèem?- Povedimo ih. Njiska nas može katkada nositi; nosit æehranu i opremu. Bit æe nam lijepo, Ejla. Samo nas dvoje, bitæe nam zabavno.Putovati za zabavu, pomisli ona. To joj je bilo novo, ali nije našla prigovora. - Pa mogli bismo poæi - reèe ona. - Samo nas dvoje... zašto ne? - Možda ne bi bilo loše istražiti okolinu prema zapadu, pomisli.

- Sloj zemlje nije najdublji - reèe Ejla - ali ovo jenajbolje mjesto za spremanje mesa. A možemo upotrijebiti ikamenje.Džondalar podiže svjetiljku da bolje vidi najdalji kut spilje. - Pogledao sam jedanput ovo mjesto. Mislio sam da sam vidio znakove lavljeg boravišta.- Ovo je bilo Mladunèetovo mjesto. Ali sam vidjelalavlje tragove prije nego što sam se uselila. Mislila sam da mitotem daje znak da ovdje prezimim, ali nisam htjela dugoostati. Sad mislim da mi je totem dao znak da èekam tebe.Duh Spiljskog lava te je ovamo doveo.- Uvijek sam mislio da je Božica moja vodilja.- Možda te je ona dovela, ali Spiljski lav te je izabrao.

- Možda imaš pravo. Svi su duhovi Njezini, kao i svastvorenja. Majèini putovi su tajanstveni.- S totemom Spiljskog lava je teško živjeti, Džondalar.Njegove kušnje su teške, ali su i njegovi darovi veliki. Anajveæi njegov dar si ti - završi ona nježno.On odloži svjetiljku i zagrli je. Bila je tako otvorena i iskrena, a kad ju je poljubio, tako mu je odgovorila da ju je odmah poželio.- Moramo prestati s tim, inaèe se nikada neæemo spremiti - reèe on. - Ti imaš Hadumin dodir.- Što je Hadumin dodir?- Haduma je bila starica koju smo sreli na Putovanju.Bila je majka šest naraštaja i imala je mnogo Majèine moæi.Muškarci su vjerovali da se nakon njezina dodira njihovamuškost može dizati koliko god puta žele; da mogu zadovoljiti svaku ženu, ili mnogo žena. To veæina muškaraca želi.Neke žene znaju potaknuti muškarca. A tebi je dovoljno dami se primakneš. jutros, sinoæ. Koliko puta juèer? A prekjuèer? Nikada nisam mogao toliko, niti sam želio. Ali sadamoramo ovo završiti.Otkopali su zemlju, donijeli kamenje i odluèili na kojim æe mjestima sakriti meso. Kako je dan protjecao, tako je Ejla bivala neobièno tiha i povuèena. Što joj je? Možda ne smije biti toliko gorljiv.Kad su poèeli prenositi hranu, Ejla je bila još poniznija. Šutke je hvatala košare i kože, šutke se odmarala. Kad su poèeli silaziti k potoku po kamenje, ona je bila oèito nemirna. Džondalar nije znao što bi uèinio. Tek poslije podne je primijetio kako pokušava podiæi pretežak kamen.

- Ne treba nam taj kamen, Ejla. Mislim da se moramoodmoriti. Vruæe je, a radili smo cijeli dan. Okupajmo se.Ona zabaci kosu s lica, skide amulet i spusti ogrtaè na zemlju. Džondalar osjeti poznato napinjanje u preponama. To mu se dogaðalo kad god bi vidio njezino tijelo. Giba se kao lav, pomisli on, dok je trèala u vodu. On spusti kožu i potrèa za njom.Veæ je plivala uzvodno. On prièeka da se dio njezina nemira izgubi u plivanju. Kad se vratila, on je pomilova po leðima, niz bokove, do glatke okrugle stražnjice. Ona iskoèi iz vode, uze amulet i poèe se pokrivati ogrtaèem.- Ejla, što sam ti uèinio? - upita on, prišavši k njoj.- Nisi ti kriv. Ja griješim.- Ti ništa nisi pogriješila.- Jesam. Cijeli dan te pokušavam potaknuti, ali ti nerazumiješ plemenske kretnje.Kad je Ejla postala žena, Iza ju je nauèila sve što treba: kako æe se brinuti za sebe kad krvari, kako æe se poslije toga èistiti, kako æe poticati muškarce.- Ja znam tvoje znakove; kad me dodirneš, kad mipritisneš usne svojima, tada me želiš. Ali ne znam kako bihtebe zovnula.- Ejla, dovoljno je da budeš kraj mene.- Nisam to mislila - reèe ona. - Ne znam kako bih tirekla kada želim da sa mnom dijeliš Užitke. Ne znamnaèin ... Rekao si da neke žene znaju potaknuti muškarca.- Oh, Ejla, zar te to muèi? Želiš nauèiti kako æeš mepotaknuti?Ona spusti pogled. Otišla je predaleko; žene u Plemenu su pokazivale želju s mnogo skromnosti - kriomiènim pogledima i posebnim držanjem tijela.- Pogledaj kako si me potaknula, ženo - reèe on,pokazujuæi joj napet ud koji se nije mogao sakriti. Ona senasmiješi. - Ejla, zar ne znaš da me potièeš samim svojimpostojanjem?On je ponese preko žala. - Znaš li koliko me potièe samo pogled na te? Èim sam te vidio, poželio sam te. Ti si

toliko žena, ne treba ti nikakvo poticanje. Što god radiš, ja te sve više želim. Dovoljno je da mi rekneš, ili još bolje...... ovako! - on je poljubi.Bili su pred ulazom. Unese je i položi na krzna, zatim je opet nježno poljubi otvorenih usta. Ona osjeti njegovu

muškost, bila je tvrda i vruæa. On sjede i nasmiješi se uz izazovan izraz.-r- Kažeš da si cijeli dan pokušavala. Po èemu zakljuèuješ da me nisi poticala? - reèe. Zatim uèini nešto posvema neoèekivano: napravi kretnju.Njezine se oèi raširiše od iznenaðenja. - Džondalar! To .je... to je znak!- Ako æeš ti meni davati plemenske znakove, mislim daje pošteno da ih i ja tebi uzvraæam.- Ali... ja... - Nedostajale su joj rijeèi, ali joj nijemanjkalo kretnji. Ustade, okrenu se i klekne, raširi koljena iponudi se.On je naèinio znak za šalu; nije oèekivao da æe se tako brzo uzbuditi. Ali pogled na njezinu oblu i èvrstu stražnjicu, na izloženi ženski otvor koji ga je pozivao svojom ružièastom dubinom, nagnao ga je da se istoga trena naðe na koljenima iza nje i prodre u tople, treperave dubine.Èim je zauzela položaj, obuzela su je sjeæanja na Brauda. Po prvi put bi odbila Džondalara - da je mogla. Ali usprkos jaèini odbojnih primisli, nadvladao je njezin rani odgoj da posluša znak.On je jahao i ronio. Ona je osjeæala kako je Džondalar puni i krièala je od neoèekivana užitka. U tom položaju osjeæala je pritiske na novim mjestima, a kad se povlaèio, trenje i tlaèenje uzbuðivalo ju je na novi naèin. Ona se izvi da ga sretne pri novom uranjanju. Dok je lebdio nad njom, pritišæuæi i napinjuæi se, ona se odjednom sjetila Njiske i njezina smeðeg ždrijepca. Ta misao joj donese drhtaj mile topline i jednolièno trzanje. Uzdizala se i povijala, usklaðivala s njegovim gibanjem, stenjuæi i krièeæi.Pritisak se brzo poveæavao; njezino micanje i njegova želja pospješivali su kraj. - Ejla! Oh, ženo - kriknu on. -Lijepa, divlja ženo - dahtao je dok se zabijao i zabijao i zabijao. Zgrabio ju je za bokove, privukao k sebi, a ona, dok ju je punio, izvila se k njemu da prihvati njegovo izlijevanje u zanosnom treptanju..Stajali su neko vrijeme, tresuæi se. Ejlina je glava visila. Zatim se on svali i povuèe nju za sobom; ležali su nepomièno. Ona se gnijezdila prema njemu, njegova muškost još je bila u njoj, ruka mu je stezala jednu dojku.

- Moram priznati - reèe on malo poslije - da taj znaknije tako loš. - Poljubi je u vrat i poðe prema uhu.- Nisam bila sigurna, ali s tobom je sve dobro, Džondalar. Sve je Užitak - reèe ona, pripijajuæi se uz njega.

- Džondalar, što tražiš? - zovnu Ejla s izbojka.- Gledam ima li još ognjenog kamenja.- Jedva sam ogrebala onaj prvi. Dugo æe trajati; netreba nam novo kamenje.- Znam, ali vidio sam jedan kamen, pa sam htio znatikoliko ih još mogu naæi. Jesmo li spremni?- Mislim da imamo sve Što nam treba. Ne možemo se dugo zadržati; u ovo doba godine vrijeme se tako brzo mijenja. Može biti ujutro vruæe, a uveèer te uhvati meæava u stepi - reèe ona silazeæi niz strminu.Džondalar metnu novo kamenje u kesu, pogleda još jedanput oko sebe, zatim podiže oèi prema ženi.- Ejla! Što je to na tebi?- Zar ti se ne sviða?- Sviða mi se! Odakle ti?- Sama sam napravila, dok sam pravila tvoju odjeæu.Nisam znala smijem li to nositi. Mislila sam da je to moždasamo muška odjeæa, l nisam znala kako æu ukrasiti košulju.Je li dobro?- Mislim da jest. Ne sjeæam se je li ženska oprema jako

razlièita. Košulja je bila malo duža, možda, a ukrasi donekledrukèiji. Ovo je mamutovska nošnja. Svoju sam izgubio kadsmo stigli do ušæa Velike rijeke. To ti divno stoji, Ejla. Kadzahladi, vidjet æeš kako je toplo i udobno.- Drago mi je što ti se sviða. Htjela sam se obuæi... natvoj naèin.- Na moj naèin. Nisam više siguran da znam koji je mojnaèin. Pogledaj nas. Muškarac i žena i dva konja! Najednom konju naš šator i hrana i višak odjeæe. Èudno mi ješto kreæem na Putovanje nenatovaren, što ne nosim ništaosim kopalja. l bacaèa kopalja! l kese pune ognjenogkamenja. Mislim da bi se iznenadio tko god bi nas vidio. Alinajviše iznenaðujem sam sebe. Nisam više onaj èovjekkojega si našla. Ti si me promijenila, ženo, i ja te zbog togavolim.- l ja sam se promijenila, Džondalar. Volim te.

- Onda, na koju stranu kreæemo?Ejla osjeti uznemirujuæi osjeæaj gubitka dok su prolazili dolinom; pratili su ih kobila i ždrijebe. Kad su stigli do posljednje rijeène okuke, ona se osvrnu.- Džondalar! Pogledaj! Konji su se vratili u dolinu.Nisam ih ovdje vidjela od svoga dolaska. Napustili su ovomjesto kad sam ih rastjerala i ulovila Njiskinu majku. Dragomi je što ih opet vidim. Uvijek sam mislila da je ovo njihovadolina.- Je li to isto ono krdo?- Ne znam. Ždrijebac je bio žut, kao Njiska. Ne vidimždrijepca, samo kobilu predvodnicu. Davno je to bilo.Njiska je takoðer ugledala konje pa glasno njisnu. Pozdrav joj se vrati, a Trkaèeve se uši okrenuše prema tim novim zvucima. Zatim kobila nastavi put za ženom, a ždrijebe dokasa njenim tragom.Ejla je pratila rijeku na jug i pregazila plitko korito kad je ugledala strmu kosu na drugoj strani. Zaustavi se na vrhu, pa zajedno s Džondalarom pojaha Njisku. Žena pronaðe znakove za snalaženje i krenu na jugozapad. Zemljište postade grublje, s više pukotina i nabora, s kamenitim klancima i strminama koje su vodile na visoravni. Kad se približiše jednom otvoru izmeðu visokih litica, Ejla sjaha i pregleda zemljište. Nije bilo svježih tragova. Uðe prva u slijepi klanac i pope se na stijenu koja se odlomila od litice. Dok se penjala urvinom, Džondalar ju je slijedio.- To je ono mjesto, Džondalar - reèe ona, izvuèevreæicu iz tunike i pruži mu je.Njemu je mjesto bilo poznato. - Što je ovo? - reèe prihvaæajuæi kožnu vreæicu.- Crvenica, Džondalar. Za njegov grob.On klimnu, ne mogavši progovoriti. Osjetio je navalu suza i nije ih nastojao suzbiti. Isu crveni oker na dlan i rasu prah po kamenju i šljunku, zatim rasu drugu šaku. Ejla je èekala dok je on suznih oèiju promatrao kamenu gomilu, a kad se okrenuo da poðu, ona mahnu iznad Tonolanova groba.Jahali su neko vrijeme prije nego što je Džondalar progovorio. - Bio je majèin mezimac. Željela je da se vrati.Produžili su dalje, a onda je upita: - Što je znaèila ona kretnja iznad gomile?- Molila sam Velikog spiljskog medvjeda da ga štiti na

putovanju, poželjela sam mu sreæu. To je znaèilo "idi s Ursusom".- Ejla, nisam to cijenio kad si mi prvi put rekla. Sadacijenim. Zahvalan sam ti što si ga ukopala, i što moliš pomoæplemenskih totema za njega. Mislim da æeš mu omoguæiti dastigne do svijeta duhova.- Rekao si da je bio hrabar. Mislim da hrabrima nijepotrebno pomagati da naðu svoj put. Za neustrašive æe to

biti uzbudljiva pustolovina.- Bio je hrabar i volio je pustolovine. Bio je tako punživota; kao da je pokušavao da ga proživi odjednom. Ja nebih bio pošao na ovo Putovanje da nije bilo njega. -Njegove su ruke grlile Ejlu dok su jahali. On ih stisnu ipritegnu ženu uza se. - l ne bih našao tebe.- To je Šamud mislio kad je govorio o mojoj sudbini!"On te vodi kamo ti inaèe ne bi pošao", rekao mi je.Tonolan me je doveo k tebi... a onda otišao za svojomljubavlju na drugi svijet. Nisam želio da ode, ali sada gamogu razumjeti.Dok su nastavljali put na zapad, grubo zemljište je prepuštalo mjesto ravnoj otvorenoj stepi, ispresijecanoj rijekama i potocima koji su tekli iz sjevernog ledenjaka. Vodeni su tokovi presijecali mjestimiène kamenite klance i vijugali niz blago nagnute doline. Rijetko drveæe koje je ukrašavalo stepu bilo je patuljasto zbog teške borbe za opstanak, èak i uz vode koje su im napajale korijenje.Držali su se dolina gdje su mogli, radi zaklona od vjetra i radi drva. Samo su u dolinama rasle breze, vrbe, borovi i ariši. To nije vrijedilo za životinje. Stepe su bile pune divljaèi. Muškarac i žena su lovili po volji, kad god su se zaželjeli svježeg mesa, i èesto su višak lovine ostavljali drugim grabežljivcima i strvinarima - sve to zahvaljujuæi novom oružju.Putovali su veæ pola kruga mjeseèevih mijena, kad osvanu vruæ i neobièno tih dan. Pješaèili su velik dio puta, a uzjahali su kad ugledaše u daljini zelenu uzvisinu. Džondalar je zavukao ruku pod Ejlinu tuniku da je miluje. Popeše se na brežuljak i pogledaše niz lijepu dolinu natopljenu širokom rijekom. Kad je sunce bilo u zenitu, oni stigoše do vode.

- Hoæemo li na sjever ili na jug, Džondalar?- Nemojmo nikamo. Ulogorimo se ovdje - reèe on.Ona poèe prigovarati samo zato što nije imala obièajzaustavljati se tako rano bez ikakva razloga. Ali kad ju je Džondalar poljubio u vrat i nježno joj stisnuo bradavicu, shvatila je da nema razloga za produženje puta.- U redu, ulogorimo se - reèe ona. Prebaci nogu nastranu i skliznu s kobile. On sjaha i pomože joj raspremitikošare, da se Njiska može odmoriti i napasti. Zatim je opetzagrli i zavuèe ruku pod njezinu tuniku.- Zašto mi ne dopustiš da je svuèem - reèe ona.On se smiješio dok je svlaèila tuniku preko glave i ražvezivala èvor na donjoj košulji. On svuèe košulju preko glave i zaèu kako se Ejla smijucka. Kad je pogledao, nje nije bilo. Smijala se i trèala u vodu.- Odluèila sam da se okupam - reèe i zaroni.On se nasmiješi, skide hlaèe i pljusnu za njom. Rijeka je bila duboka i hladna i brza, ali ona je tako snažno plivala uz struju da ju je jedva sustigao. Zgrabio ju je i poljubio u vodi. Ona mu se istrgnu F krenu prema obali.Kad je za njom stigao na žal, ona je veæ trèala uz dolinu. On se ustremi za njom i stiže je, ali mu ona opet iskliznu. Opet ju je pognao i morao uložiti svu snagu i brzinu da je napokon obujmi oko pasa.- Ovoga mi puta neæeš pobjeæi, ženo - reèe on privlaèeæi je. - Umorit æeš me ovim lovljenjem, pa ti neæumoæi pružiti Užitak.- Ne želim da mi pružiš Užitak - reèe ona.On zinu od èuda, èelo mu se nabra. - Ne želiš me... -Njegov stisak popusti.- Ja želim tebi pružiti Užitak.Srce mu opet poèe kucati. - Ti mi pružaš Užitak, Ejla -reèe on i opet je zagrli.- Znam da ti je drago kad mi pružaš Užitak, ali nemislim na to. - Oèi su joj bile ozbiljne. - Želim nauèiti kakoda sama tebi pružim Užitak.Nije joj mogao odoljeti. Njegova je muškost tvrdo stajala izmeðu njih. Ljubio ju je kao da se ne može nasititi, a ona mu je ravnomjerno uzvraæala. Poljubac su nadopunjavali lizanjem, dodirivanjem, stiskanjem.

- Pokazat æu ti kako æeš mi ugoditi, Ejla - reèe on, uzeje za ruku i naðe travnato mjesto kraj vode. Kad su sjeli, opetju je ljubio, grlio i spuštao glavu meðu dojke.- Ja želim tebi ugoditi - reèe ona.- Ejla, meni je toliko ugodno kad tebi pružam Užitak;ne znam kako bi mi ti mogla više dati.- Hoæe li ti to biti manje ugodno? - upita ona.Džondalar zabaci glavu, nasmija se i steže je u naruèje.Ona se smiješila, ali nije znala što ga je toliko obradovalo.- Što god mi uèiniš neæe mi biti manje ugodno. Ja tevolim, ženo.- l ja tebe volim, Džondalar. Osjeæam ljubav kad setako smiješiš, kad me tako gledaš, a najviše kad se smiješ. UPlemenu se nitko nije smijao, i nije im bilo drago kad sam jato èinila. Ne želim nikada živjeti s ljudima koji mi neæedopustiti da se smijem.- Treba da se smiješ, Ejla, i da se smiješiš. Imaš lijepsmiješak. - Ona se morala smiješiti njegovim rijeèima. -Ejla, oh, Ejla - reèe on i zagnjuri lice u njezinu kosu.- Džondalar, volim kad me dodiruješ, kad mi ljubišvrat; ali želim znati što ti voliš.On se kiselo nasmiješi. - Meni nema pomoæi; ti me previše "ohrabruješ". Što ti voliš, Ejla? Uèini mi orio što je tebi drago.- Hoæe li ti se svidjeti?- Pokušaj.Ona ga svali na leða, zatim se nadvi nada nj da ga poljubi otvorenim ustima i jezikom. On joj odgovori, ali se donekle suzdrža da se ne nadražuje. Zatim ga poljubi i liznu po vratu. Osjetila je kako podrhtava, pa ga je pogledala oèekujuæi potvrdu.- Sviða li ti se?- Da, Ejla, sviða mi se.Dok se obuzdavao, njezini nevjesti poljupci raspaljivali su ga više nego što je sanjao. Njezine usne su ga žegle. Bila je nesigurna u sebe, kao naglo izrasla djevojèica koja još nije imala Prvi obred - a nitko nije bio poželjniji. Takvi nježni poljupci imali su više moæi da ga podžegu nego najgorljivije i najrazbludnije milovanje iskusne žene-jer su bili zabranjeni.Veæina žena bila mu je dostupna do neke mjere; takve djevojèice nisu se smjele dirati. Neobljubljena djevojka

mogla je dovesti do ludila muškarce, mlade i stare, tajnim milovanjem u mraènim kutovima spilje. Svaka majka najviše je strahovala da æe joj kæi postati ženom odmah nakon Ljetnog sabora, s dugaèkom zimom do iduæe sveèanosti. Mnoge su djevojke imale nekog iskustva prije Prvog obreda; Džondalar je to ponekad osjetio po ljubljenju i milovanju, ali to nikada nije javno rekao.Poznavao je privlaènost mladih žena - to je bio dio njegova užitka u Prvim obredima - i Ejla ga je baš tako privlaèila. Sad mu je ljubila vrat. On je podrhtavao i sav se predao uživanju.Ona se spusti niže i poèe mu praviti krugove po tijelu, osjeæajuæi kako se i sama uzbuðuje. Za njega je to bilo pravo muèenje, istanèano muèenje, škakljanje pomiješano s nad-raživanjem. Kad mu je stigla do pupka, nije se mogao suzdržati. Stavio joj je ruku na glavu i nježno je gurnuo niže dok nije osjetila njegovo vruæe koplje na obrazu. Teško je disala, kroz nju su duboko strujali trzaji i grèevi. Njezin jezik klizio je niz njegov trbuh. On joj pogura glavu do svog nabrekla uda. Ona podiže pogled.- Džondalar, želiš li da ti...- Samo ako ti želiš, Ejla.- Bi li ti bilo drago?- Bilo bi mi drago.- Želim.On osjeti kako vlažna toplina obuhvaæa vršak njegove muškosti, a zatim više nego vršak, pa zastenja. Njezin jezik

je istraživao glatku okruglu glavu, gurao se u malu pukotinu, pipao meku kožu. Kad je vidjela da njezine prve kretnje donose izraz užitka, postala je sigurnija. Uživala je u svom istraživanju i osjeæala kucanje u sebi. Obliza ga jezikom sa svih strana. On kriknu njezino ime, a ona ubrza micanje jezika i osjeti vlažnost meðu svojim nogama.On osjeti usisavanje i vlažnu toplinu koja se pomicala gore-dolje, - Oh, Božice! Oh, Ejla! Ejla! Kako si to nauèila?Ona pokuša otkriti koliko ga može primiti, pa ga uvuèe dok se nije gotovo ugušila. Njegovo krièanje i stenjanje hrabrilo ju je da to ponavlja i ponavlja dok se nije izvio k njoj.Zatim, æuteæi njegovu potrebu za njenim dubinama - i svoju potrebu isto tako - ona ustade, razmaknu noge da ga opkoraèi, nabi se na njegov nabrekli i pruženi ud, i primi ga svega u sebe. Nape se u leðima i osjeti Užitak, dok je on prodirao u nju.On podiže pogled k njoj i prizor ga oèara. Sunce je bilo iza nje i kosu joj je pretvorilo u zlatan krug. Oèi su joj bile sklopljene, usta otvorena, lice zategnuto u zanosu. Dok se naginjala natrag, njezine dojke su stršile, tamne bradavice se isticale. Vitko joj je tijelo blistalo na suncu; njegova muškost u njoj bila je spremna rasprsnuti se od siline osjeæaja.Ona se uzdiže duž njegova koplja i spusti se. On joj poðe u susret i osjeti naviranje koje nije mogao sprijeèiti. On kriknu kad se ona ponovo uzdiže. Ona ga pritisnu, osjeæajuæi mlazove u sebi, dok se on tresao s olakšanjem.On podiže ruke i privuèe je na se, usta mu naðoše dojku i bradavicu. Nakon zadovoljenja Ejla se prevrnu. Džondalar se pridiže, nagnu se da je poljubi, zatim pograbi obje dojke i zaroni glavom izmeðu njih. Sisao je jednu, pa drugu, i opet ju je ljubio. Zatim se opusti kraj nje, držeæi joj glavu na ruci.- Volim kad ti pružam Užitak, Džondalar.- Nitko mi nije tako ugodio, Ejla.- Ali tebi je draže kad ugaðaš meni.- Nije mi draže, nego... kako me tako dobro poznaješ?- To je ono što si nauèio èiniti. To je tvoja vještina, kaopravljenje oruða. - Ona se nasmiješi, zatim se poèe smijuckati. - Džondalar ima dvije vještine. On je tvorac oruða itvorac žena - reèe s izrazom samozadovoljstva.On se nasmija. - Upravo si izrekla šalu, Ejla - reèe. Bila je blizu istine, a veæ su to i prije drugi govorili. - Ali imaš pravo. Volim kad ti pružam Užitak, volim tvoje tijelo, volim sve tvoje.- l ja volim kad mi ugaðaš. Tada me ljubav ispunjavaiznutra. Možeš mi pružati Užitak koliko god hoæeš, samoponekad ga i ja tebi želim pružiti.On se opet nasmija. - Slažem se. l buduæi da želiš toliko nauèiti, mogu ti pokazati još neke stvari. Htio sam da na meni bude red pa da te "ljubav ispuni iznutra". Ali ti si to tako dobro obavila, da me ni Hadumin dodir više ne bi oživio.Ejla umuknu neko vrijeme. - To ne bi bilo važno, Džondalar.- Što ne bi bilo važno?

- Kad se tvoja muškost nikada više ne bi digla, ti bi meipak ispunjavao ljubavlju iznutra.- Nemoj to nikada više reæi! - On se nasmiješi, ali gaproðoše srsi.- Tvoja æe se muškost opet dignuti - reèe ona vrlodostojanstveno, zatim se nasmiješi.- Ženo, ima nekih stvari s kojima ne smiješ zbijati šale-reèe on s hinjenom uvrijeðenošæu, zatim se nasmija. Bio jeiznenaðen i razdragan njezinom razigranošæu i novim razumijevanjem humora.- Volim te nasmijavati. Smijanje s tobom uzbuðuje me

gotovo kao voðenje ljubavi. Želim da se uvijek smiješ samnom. Tada mislim da me nikada neæeš prestati voljeti.- Prestati tebe voljeti? - reèe on, sjede i pogleda je. -- Ejla, tražio sam cijeli život i nisam znao što tražim. Ti si misve što sam ikada želio, sve o èemu sam sanjao u svakojženi, i više od toga. Ti si oèaravajuæa zagonetka, iznenaðenje. Potpuno si iskrena, otvorena; ništa ne sakrivaš; a opet sinajtajanstvenija žena koju sam upoznao.- Jaka si, samostalna, posvema sposobna da se brineš osebi i o meni; a opet bi mi klekla pred noge bez srama, bezkivnosti, lako kao što bih ja èastio Božicu. Hrabra si,neustrašiva; spasila si mi život, njegovala si me dok nisamozdravio, lovila za mene, brinula se da mi bude udobno.Nisam ti potreban. A opet želiš da te ja štitim, da pazim natebe, da ne dopustim zlu da dopre do tebe.- Mogao bih živjeti s tobom èitav svoj život i nikada tene bih upoznao; trebalo bi mnogo života da se ispitaju tvojedubine. Mudra si i drevna kao Majka, a opet svježa i mladakao djevojka u Prvom obredu, l najljepša si žena što sam jeikada vidio. Ne mogu vjerovati odakle mi takva sreæa da samdobio toliko mnogo. Mislio sam da ne mogu nikoga voljeti;sada znam da sam samo èekao tebe. Mislio sam da mi jenemoguæe voljeti, Ejla, a tebe volim više nego sam život.Ejla je imala pune oèi suza. On joj poljubi vjeðe i èvrsto je zagrli, kao da se boji da bi je mogao izgubiti. - Imaš pravo - reèe on gledajuæi kako mu se od daha stvaraju oblaèiæi pare. - Vrijeme je još lijepo. Ne bismo smjeli upasti u prave oluje.- To se nikada ne zna; vrijeme te može iznenaditi.Napokon ustadoše i pbèeše raspremati šator. Ejlinapraæka obori velikog skoèimiša koji se pojavio iz podzemnog boravišta skaèuæi na dvije noge. Ona ga uze za rep koji mu je bio dvaput duži od tijela i prebaci ga preko leða. U logoru ga je brzo oderala i natakla na ražanj.- Tužna sam što se vraæamo - reèe Ejla, dok je Džondalar ložio vatru. - Bilo je... zabavno. Samo smo putovali,zaustavljali se gdje smo htjeli. Nikakve brige da neštomoramo ponijeti u spilju. Ulogorili smo se u podne samozato što smo se htjeli okupati, ili dijeliti Užitak. Drago mi ješto si na to mislio.- l meni je tužan povratak, Ejla. Bio je to lijep izlet.On ustade i poðe prema rijeci da donese drva. Ejla poðes njim. Zaobiðoše okuku i naðoše hrpu trulih nanesenih grana. Odjednom Ejla zaèu neki zvuk. Podiže pogled i uhvati se za Džondalara.- Hej! Heeej! - zovnu neki glas.Mala skupina ljudi išla je prema njima i mahala. Ejla se pripi uz Džondalara; njegova ruka je bila oko nje, pružala joj je zaštitu i ohrabrenje.- Sve je u redu, Ejla. To su Mamutovci. Jesam li ti rekaoda oni sebe nazivaju lovcima na mamute? Misle da smo i miMamutovci - reèe Džondalar.i Kad se skupina približila, Ejla se okrenu Džondalaru, a na licu joj se èitalo iznenaðenje i èuðenje. - Džondalar, ovi se ljudi smiješe - reèe ona. - Oni se meni smiješe.SVRŠETAK Kad su se probudili iduæeg jutra, zemlju je pokrivao tanak sloj snijega. Spustili su kožu na otvoru šatora i zavukli se u krzna, ali su oboje æutjeli nekakvu tugu.- Vrijeme je da se vratimo, Džondalar.