I 19. , , . , , . . a a , . , , , . . , , , . . , . , . , , , . Umjesto tradicionalnog opisivanja ovjeka kao samo drutveno determiniranog bia koje moe potpuno ovladati vlastitim ivotnim putovima i biti jedinim pokretaem zbivanja, u prvi se plan nameu motivi tajnovitih, ljudskom umu nedostupnih i posve individualnih unutranjih ovjekovih psihikih senzibiliteta koji racionalno neprepoznatljivi ravnaju njime i usmjeruju putove njegove sudbine.[footnoteRef:1] , , . [1: M. icel, Hrvatska knjievnost, kolska knjiga, Zagreb, 1982, 118. ]

II , , najbolji i najcelovitiji novelist[footnoteRef:2] , 1. 1873. . , , , , . , 1892. , (, ); ; . 1903. .[footnoteRef:3] , , 1905, (1906). . 1909. , 1929, 3. 1933. : (1905), (1914), (1922), (1930), (1936); : (1911) (1923). (1919), (1921). (-, ). (1930), . [2: , 145.] [3: . , : Dinko imunovi, Pripovetke, Nolit, Beograd, 1964, 8.]

, . , , , . , , , . , , , , . , . , , . , , , , . , (), () (). , , . . . , , , . , , , . , , , , . , . , , nunost doivljavanja, emocionalnih preokupacija, zabacivi opis dogaaja da bi dao prednost analizi stanja.[footnoteRef:4] , , . , , , . [4: M. icel, . , 146.]

Svi njegovi likovi nose u sebi neku traginu, dramatsku crtu, i svi, unato svojim individualnim naravnim osobinama, imaju neto zajedniko, imunovievsko: fatalno osjeanje slabosti i nemoi u borbi sa ivotom i prirodom, nemoi kojoj oni nisu izravni krivci, i iz tog sukoba s nemilosrdnom i beutnom prirodom ili drutvom proistjeu i njihovi unutranji sukobi, tuge i tjeskobe, te podvojenosti vlastite linosti na psihiku i fiziku.[footnoteRef:5] , , . , , . , , , . , , . , , , . .[footnoteRef:6] [5: , 146.] [6: . , . , 13. ]

III , , : nedostinost tenje da bude slian robusnom i tvrdom Raici i osjeanje slabosti i prevelike njenosti koju nosi u sebi Salko. Moda je upravo karakteristino da imunovi se svoje dileme, unutranje sukobe i u samom sebi nerijeene probleme gleda u svojoj novelistici kroz prizmu enskih likova, dajui tako svojoj prozi autobiografski karakter. , , , . , , , , . , , . 1922. . , , , . . , , , . , , , , , . . , . , e , , , . u silni turski tabor poslala srdobolju i zaprijetila Turcima maem s varokog katela, pa je bila unitena velika turska vojska.[footnoteRef:7] , , . , , , . , , , . , , , , . , , . [7: Dinko imunovi, Izabrane pripovijetke, Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1947, 91.]

, , . , , , . , . , , . , , , . , . : na vjenu uspomenu onoga junatva i da se ono staro vitetvo ne izgubi: u cetinskoj krajini sluila je alka uistinu da elja za slavom i pobjedama bude jo vea.[footnoteRef:8] . : A kakvi su sve to momci: neki visoki i iroki kao planine, da se zemlja pod njima trese, a drugi vitki i okretni, da bi i tri konja preskoili ujedanput. No svi miiavi, vatrena oka i junakoga dranja, da bi s njima udario i na itavu vojsku.[footnoteRef:9] , : Konji alkarski, i pod samarom lijepi, okieni su zlatnim i srebrnim nakitoom, to zveca pri hodu, a udno umi u trci. A preko sedla su prebaene isto tako zlatom i srebrom vezene abaje to pokrivaju konje do koljena.[footnoteRef:10] [8: , 71.] [9: , 91.] [10: , 92.]

: -. 15. . : Odijelo mu sjajno da ne moe sjajnije, a nainjeno je po junakoj nonji jo iz doba cetinskih knezova Nelepia, no gotovo isto kao i u ostalih alkara. Samo se injae bogatije, jer Raica nije alio novca.[footnoteRef:11] a , , . [11: , 103.]

: , , , ( , ). . : A najvie se uzbunili od vjenane noi Raiine. Tu je no po selu neto tralo i urlikalo tako strano, pa niko nije smio poviriti da vidi to je to. Kroza svu grmlajvinu, pljusak i huku oluje sa zapada moglo se uti urlikanje i trka konja malone cijele te svadbene noi Martine. Ali ona vika bijae tako slina ovjekovom glasu, da su Begluani stalno vjerovali, kako se Salko povukodlaio i sada tre na vrancu i plai mirne ljude.[footnoteRef:12] , , . , , , : Ja vjetica nijesam i ne elim nikome zla. A sad se vie ne bojim ni vrele vode, ni mazije, ni vas, ali u isto kazati ivu istinu i sve ono to znam. Tako me pomogao Bog![footnoteRef:13] . [12: , 121.] [13: , 128.]

, , . . .

IV , , , , . , , , . , , , , . , , .

, . , , . jo djetinjeg lica, ali uzrasta jaka, da bi se drugi momci imgod izgovarali, kad bi dolo do toga, da se s njim porvu. S obilnom plavuastom kosom, a bez brkova, sa sjajnim velikim oima i dugim trepavicama, pak obilnim rukama prekrienim na bijelim izboenim prsima onako leei nauznak bijae nalik na prkosnu djevojku, to drai svoga jarana.[footnoteRef:14] , . , , . [14: , 72.]

, , . , , , , . , , . , , , , : Grlili su se i toga ljeta u mnogim zaklonjenim hladovima kraj Cetine. Tu bi ga priekala Marta, iza kako se okupala, i Salko se udio, ime ona tako mirii. A ona je zdravljem i mladosti mirisala. I nita zla ne bijae u toj ljubavi, koju iskazivahu samo bezbrojnim celovima.[footnoteRef:15]. , ; . , mu se Marta ukljanja navla, a da nije znao zato.[footnoteRef:16] [15: , 73.] [16: , 73.]

, , je neka silna radost ispunila prsi[footnoteRef:17]. , , , : [17: , 75.]

Trava raste djetelina,Po njoj pasu tri pauna,I etiri paunia.uvala ih djevojica,Na njoj tanka kouljica.Nit tkana, nit predena,Ve od zlata salivena...[footnoteRef:18] [18: , 75. ]

: A sastanci i rastanci njihovi bili su prije tako esti da su se inili svaki put posve jednaki... A onda bi se poljubili nekoliko puta i tada bi Salko gledao u Martu sve dok ne zae u ulicu, meu zidove.[footnoteRef:19] [19: , 79.]

, , . , . : I sve se vie talasalo u njihovim duama, ba kao zrelo klasje kad veernji vetar jaa nad prostranim poljem. Raica, i Salko, i Marta, prislukivali su tome talasanju u svojim duama i kao da nehotice pogldali na veliko obzorje blii li se oluja.[footnoteRef:20] [20: , 90.]

, , . . , , , , . , , . Salko kae da e ga toliko moliti i moliti, dok mu ne pusti da tre i odoru mu dade (...). I ne e da pusti? Ne e![footnoteRef:21] , . , . , . . , , . [21: , 77.]

, . , , . , , . . , , se nasmijei zlorado.[footnoteRef:22] : , . , ; , : [22: , 107.]

Salku se tako inilo i grozno mu zaumilo u glavi kad je pomislio da bi to mogla biti ljubav. I stade prevrtati u mislima sve dogaaje u zadnje doba, koji mu potvrdie stranu sumnju.Zato u mene nikad ne gleda, ili tako tuno kao da sam onaj pas to mu se toliko smijahu? mislio je opet. A znade da u joj biti mu!Kadgod bi se stao i tjeiti mislei kako ono to nagaa nije mogue:Kad on svue onu odoru, opet e biti kakav i dosad, pa e ona ljubiti mene kao i prije, jer sam ja lljepi i mlai.A na tu misao ustrepta opet radost u njemu i zaplamsa ljubav u potpunom aru i svom silom mlade due to prvi put ljubi.[footnoteRef:23] [23: , 109.]

, , . , , . , . , . , , , , . , , , . , . , . , :I sam se zaudio, kad se naao na Tiijoj glavici, ali nije znao, je li to ba ona, jer na njoj ve bila Marta sa njegovim ocem, i zagrljeni ba kod panja sa zmijolikim nogama, i htjeli su se sakriti u gutaru, i sva su se stabla i grmlje stali naginjati, da ih zaklone, njemu u inat. A oblaci, i oni se spustili i pomijeali s grmljem, da mu zaprijee put i sakriju Martu. Ali su ipak kroz to grmlje i kroz te oblake prolijetali alkari, maui kopljima i smijui se njemu, to ne moe dalje.A ondje iza grmlja svakako mora da je svadba njegova oca, i svi su alkari doli na svadbu svome najboljem drugu. I Raica viri ondje izmeu grmlja, u alkarskoj odori i on, a gdje se god makne, stvori se i Marta pokraj njega, pa uiu po grmlju svjeice, koje se odmah i trnu. Ali on, alkari i Marta, uiu sve nove i nove... I svi se smiju, grohou, a vranac re, kopa i lupa nogama, kao da ga zove. No ne moe naprijed nikako od grmlja, stabala i oblaka, to su se poredali pred njim.[footnoteRef:24] [24: , 119.]

, , . , , . , . , . , : Bio je bos, gae mu otrcane, a na kamparanu i jeermi, takoe starima, poskakivale su toke i ploe, ali i mnoge druge stvari. Bili su to svakovrsni spui, i domai i morski, pa babuke, razliite limice, areni papir, stakalca i svega drugog to se moe nai na smetlitima.[footnoteRef:25] , . . : , , , . [25: , 135.]

, , . , . udan je i nemiran bio ivot toga Raice Crnoije[footnoteRef:26], . , , . , , . [26: , 81.]

, . , , , , . , , , . , . . , , postajae sve mrkiji i sve goropadniji[footnoteRef:27], , , . [27: , 82.]

, , : Ali u ovo zadnje doba kao da se neto promenilo. Nije bio vie onako mrk ve mnogo veseliji, te kao da se nasmjehne koji put i ba onda, kad se ne bilo emu smijati. Lice mu se preobrazilo i postalo mnogo mlae, a ubojite oi stale sjati blagom vatrom kao i u sina Salka. I nije vie pjevao iz glasa hajduke, ve potiho same djevojake pjesme (...).[footnoteRef:28] , , , tako pusta i tiha, da mu je dolazio pla sjediti u njoj[footnoteRef:29]. , . , . : Kad ju je ugledao Raica, stinula je u njemu krv i zamaglilo mu se pred oima, kao da ga je zagrlila smrt. No odmah iza toga stade krv bre tei po njegovim ilama: zarumenio se, i oi mu zasijae. (...) Pa i morao se uditi Marti, ali ne samo ljepoti njezinoj, ve i tome, to je na dlaku nalikovala na majku svoju njegovu nesuenu Stanu. (...) Ali sad, kad je vidio njezinu Martu, kao da sviju onih nesrea nije ni bilo, i kao da se povratio u svoju dvadesetu godinu. Sve pritajene radosti, elje i nade, uskovitlae se u njegovoj dui.[footnoteRef:30] [28: , 83.] [29: , 84.] [30: , 87.]

, . , , , . , cjelim putem, pa ispod sela, pjevao je tako gromovito nekaku hajduku pjesmu[footnoteRef:31], . , , , , . , ; , . , . [31: , 100.]

, . , e biti svega[footnoteRef:32]. , , kako teka sudba eka njegova sina, te promiljao, u koliko je kriv njegovoj nesrei. A najposle smisli, da nije kriv on, ve Marta; zato neka ona i odlui po svojoj volji, a on e se drati daleko i ne e biti kriv.[footnoteRef:33] , . . , , . , , , . , , , . . , -, . . , . , . [32: , 112.] [33: , 112. ]

, , . , . , , . Bila je zor-cura ta Marta. Lijepa joj glava ovita crnom kosom, a lice tamnorumenkasto s garavim obrvama i usnicama crvenim kao skrlet. Velike tamne oi iz dubine arile udno, da ti udovi klonuli od njezina pogleda. Stas joj je krepak, rekao bi saliven, a prsi se izboile i nadizale oporu koulju, kao da je najtanja koprena.[footnoteRef:34] , , ; , . [34: , 79.]

, , , . , : Gledajui je, utio si pritajenu snagu, to je u njoj, i elio bi zapoeti borbu s tom silom, koja je buktjela samo zato, da izazove borbu, pak da podlegne. Ali da podlegne onoj sili, koja je mnogo jaa od nje[footnoteRef:35]. , . , , , , , , . , , : da joj zapovjeda i oivljuje neku ljubav, to je postojala ve odavno.[footnoteRef:36] , : A ona je oekivala neku drugu ljubav, koja joj ne e dati da die.[footnoteRef:37] , : Ljubila je obojicu, ali s ljubavi posve razlinom. Salka je ljubila kao lijepa djeka i druga od djetinjstva, pa i zato, to je znala, da i on nju silno ljubi. Ali nikako nije mogla zamisliti, kako bi on mogao biti njezin mu. Ona je eljela, da mua asti i da ga se boji, no Salko se bojao nje i nikada je nije smio prvi ni da zagrli. Kad bi ga gledala onako bz brka i golobrada, s djetinjim licem i blagim oima, dolazila joj elja, da se s njim poigra i da ga izljubi. Ali je vjerovala, da se pravi mu ima poigrati sa enom, a ne ona s njime. Pa zato, kad bi gledala junaki stas Raiin, njegovo ozbiljno lice s krasnim mrkim brkom, velikim obrvama i otrim pogledom, snalazila je elja, da mu se preda duom i tijelom, bez volje i bez misli.[footnoteRef:38] [35: , 79.] [36: , 88.] [37: , 88.] [38: , 96.]

, , . . , , , , , . , . Iako sam znala da sam Salku draga, nijesam mogla znati da e mu se dogoditi to mu se dogodilo a meni ga je ao vie nego ikomu od vas... Sad nijesam kriva no da sam pola za nj prevarila bih ga grdno i morala bih varati i lagati svaki dan... A ja varati i lagati ne znam ree opet, a na licu joj zasine istina i ljubav.[footnoteRef:39] , , . , , . [39: , 131.]

, . , , . , . . , , , , . , . . , . , , , . , -, . , , . . , , . , .

1. , : Dinko imunovi, Pripovetke, Nolit, Beograd, 1964.2. imunovi Dinko, Izabrane pripovijetke, Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1947.3. icel iroslav, Hrvatska knjievnost, kolska knjiga, Zagreb, 1982.

1