Post on 19-Jan-2016
Primjena digitalne fotografije u reprodukcijskim medijima Katedra za reprodukcijsku fotografiju Grafički fakultet Sveučilišta u Zagrebu
"TEHNIKE ODREðIVANJA EKSPOZICIJE"
SEMINARSKI RAD
Nositelj kolegija: Izv. prof. dr. sc. Darko Agić Voditelj rada: Studenti:
Dr. sc. Maja Strgar Kurečić Ivan Gabriš i Darko Škulj
Siječanj 2010.
2
Sadržaj Sadržaj.......................................................................................................................................................2
1. Uvod .....................................................................................................................................................3
2. Što je ekspozicija? ...............................................................................................................................4
3. Metode mjerenja svjetla .....................................................................................................................6
3.1. Vrste svjetla..................................................................................................................................6
3.2. TTL mjerenja svjetla ...................................................................................................................8
3.3. Mjerenje svjetla pomoću vanjskog svjetlomjera ...................................................................11
3.4. Anatomija svjetlomjera.............................................................................................................12
3.5. Siva karta ....................................................................................................................................14
4. Zaključak............................................................................................................................................16
5. Literatura............................................................................................................................................17
Popis slika
Slika 1 Grafički primjer ekspozicije ......................................................................................................5
Slika 2 Različite vrste svjetla ..................................................................................................................7
Slika 3 Mjerenje po cijelom kadru ........................................................................................................8
Slika 4 Center-weighted metering.........................................................................................................9
Slika 5 Spot mjerenje ............................................................................................................................10
Slika 6 Prikaz mjerenja upadnog svjetla .............................................................................................11
Slika 7 Mjerenje reflektiranog svjetla..................................................................................................12
Slika 8 Siva karta....................................................................................................................................15
3
1. Uvod
Fotografija kao riječ dolazi od grčkog φως phos ("svjetlo"), te γραφις graphis ("crtanje") ili
γραφη graphê, koje zajedno znače otprilike "crtanje pomoću svjetla". Fotografu je svjetlo sve.
Često se u fotografskim krugovima može čuti: "Bilo ti dobro svjetlo!"
Kako bi se snimila što bolja fotografija važno je što bolje izmjeriti svjetlo odnosno pravilno
postaviti parametre ekspozicije – otvor zaslona i brzinu okidanja. Da bi se to moglo postaviti
potrebno je pomoću jedne od mnogih tehnika odreñivanja ekspozicije izmjeriti svjetlo.
Kroz ovaj seminarski rad objašnjene su tehnike odreñivanja ekspozicije kako bi svi budući
fotografi bili upućeni u tu vrlo bitnu stavku prilikom fotografiranja.
4
2. Što je ekspozicija? U stvarnom životu fotografi se često izražavaju neprecizno, kolokvijalno ili se ne drže
definicija. Tako pojam ekspozicija poprima mnoga različita značenja:
o proces izlaganja neke foto osjetljive površine djelovanju elektromagnetnog
zračenja s ciljem dobivanja vidljive ili latentne slike.
o Rezultat tog procesa.
o U senzitometriji: umnožak intenziteta svjetla koje pada na neku površinu i
vremena osvjetljavanja. Jedinica je lumen sekunda.
o U fotografiji: izlaganje foto osjetljive površine djelovanju svjetla uz pomoć
fotoaparata ili aparata za povećavanje.
o Prilikom upotrebe fotoaparata: odreñena kombinacija otvora zaslona i brzine
zatvarača upotrijebljena za dobivanje slike.
o Kod povećavanja: pojam "ekspozicija" najčešće označava vrijeme osvjetljavanja.
U svakodnevnoj upotrebi najčešće koristimo definiciju da je ekspozicija odreñena kombinacija
otvora zaslona i brzine zatvarača fotoaparata.. Ako je uz vrijednost otvora zaslona i brzine
zatvarača navedena osjetljivost medija na svjetlost (ISO vrijednost) moguće je odrediti ukupnu
količinu svjetla kojom je on osvijetljen. Upravo ta ukupna količina svjetlosti koja dolazi na čip
ili film zapravo je ispravna definicija ekspozicije. Ekspoziciju, dakle, definiraju dva osnovna
(zaslon i zatvarač) i jedan dodatni parametar (ISO).
Veličina otvora zaslona odreñuje koliko svjetla će biti propušteno, a brzina zatvarača koliko
vremenski traje osvjetljavanje. Na svim foto aparatima zaslon i zatvarač kalibrirani su u istoj
skali i to tako da promjena za jednu jedinicu skale odgovara promjeni količine svjetla za faktor
dva. To znači ako zaslon zatvorimo za jednu jedinicu smanjili smo količinu svjetla na pola.
Ako brzinu zatvarača smanjimo za jednu jedinicu takoñer smo smanjili količinu svjetla na pola
početne vrijednosti. No ako smanjimo zaslon za jednu jedinicu, npr. s f/8 na f/11, a
produžimo vrijeme osvjetljavanja za jednu jedinicu, npr. s 1/250 na 1/125, količina svjetla
koja je došla na medij ostala je ista. To je prikazano na slici 1. Volumen cilindra je ukupna
količina svjetla koja dolazi na medij. On je definiran promjerom, koji predstavlja otvor zaslona
i visinom, koja predstavlja vrijeme osvjetljavanja. Moguće je više kombinacija koje propuštaju
istu količinu svjetla, tada kažemo da te kombinacije imaju istu EV (ekspozicijska vrijednost).
5
Slika 1 Grafički primjer ekspozicije
Drugo slikovito objašnjenje pojma ekspozicije može se prikazati pomoću slavine. Da bi se
napunila neka posuda do vrha sasvim je svejedno da li će se odvrnuti slavina samo malo (mali
otvor zaslona) i puštati vodu kroz duži vremenski period ( vrijeme ekspozicije) ili će se
odvrnuti slavina do kraja ( veliki otvor zaslona) te pustiti vodu kraći vremenski period. U oba
slučaja količina vode u posudi je jednaka, potpuno isto kao što je jednaka količina svjetla koja
padne na film ili senzor uz veliki otvor zaslona i kratko vrijeme osvjetljavanja ili mali otvor
zaslona i duže vrijeme osvjetljavanja.
Kada govorimo o pravilnim ekspozicijama, podeksponiranim i preeskponiranim fotografijama,
možemo reći da je pravilno eksponirana fotografija ekvivalent pravilno napunjenoj posudi.
Preeksponirana fotografija je ekvivalent prelivenoj posudi jer je količina svjetla odnosno vode
prevelika bilo da je razlog tome prevelik otvor zaslona ili predugo vrijeme eksponiranja.
Shodno tome podeksponirana fotografija je ekvivalent nenapunjenoj posudi jer u njoj nema
dovoljno vode kao što na fotografiji nema dovoljno svjetla. Razlog tome podjednako leži u
otvoru zaslona/slavine kao i u vremenu eksponiranja. Ili je trebalo još otvoriti slavinu/zaslon
ili je trebalo produžiti vrijeme ulijevanja/eksponiranja ili oboje.
Summa summarum je da su otvor zaslona i vrijeme eksponiranja meñusobno vrlo povezani.
Pravilno eksponirana fotografija dobiva se kad pravilno odrede oba parametra koja odreñuju
ekspoziciju. Preeksponirana fotografija nam govori da smo pretjerali ili prevelikim otvaranjem
zaslona, ili predugim vremenom eksponiranja, ili oboje. Podeksponirana fotografija nam
govori upravo suprotno; da smo štedjeli pri propuštanju svjetla do filma ili senzora bilo
premalim otvorom zaslona, bilo prekratkim vremenom eksponiranja, bilo oboje.
6
3. Metode mjerenja svjetla
Kako bi odabrali odgovarajući otvor zaslona i vrijeme eksponiranja potreban nam je
fotoaparat koji ima sustav za mjerenje svjetla. Takvi se sustavi u osnovi dijele na dva načina
mjerenja svjetla ovisno o tome mjere li svjetlost koja dolazi do fotoaparata, ili izravno mjere
svjetlost koja osvjetljava senzor. Prije ere digitalnih fotoaparata u jeftinim fotoaparatima se
koristio princip mjerenja svjetla koje je dolazilo do fotoaparata. Kraj same leće takvih
fotoaparata nalazio se senzor koji je procjenjivao svjetlost koja do njega dolazi i tako
odreñivao postavke zaslona i zatvarača. Taj princip je kao glavnu prednost imao jednostavnost
i nisku cijenu, ali je bio relativno nepouzdan.
U novije vrijeme takav način potpuno nestaje, jer je jednostavnije dio informacija sa digitalnog
senzora obraditi i tako procijeniti osvjetljenje scene. Takav način mjerenja je i točniji, jer
mjerimo upravo ono svjetlo koje dolazi da senzora (i koje će sačinjavati fotografiju). To svjetlo
dolazi kroz leću fotoaparata, pa se takav način mjerenja naziva TTL mjerenjem (eng. Through
The Lens - kroz leću). Na taj način eliminira se pogrešna mjerenja u slučaju raznih filtera i
dodataka na lećama, a smanjuje se i broj potrebnih dijelova fotoaparata (što utječe na cijenu).
Na većini današnjih fotoaparata može se birati izmeñu nekoliko različitih načina procjene
svjetla, a svi se oni baziraju na TTL mjerenju svjetla. Razlikuju se samo po tome što u obzir
uzimaju različite podatke o raspodjeli svjetlosti po kadru.
3.1. Vrste svjetla
Svjetlo je suština fotografa. Fotografi ne uzimaju sliku objekta. Oni zapravo snimaju svjetlo
koje se reflektira od objekta. Poznato je da neki znanstvenici smatraju da se svjetlost ponaša
poput valova (širi se iz jednog izvora). Einstein je dokazao da je svjetlo sastavljeno od sićušnih
diskretnih čestica koje je nazvao fotoni.
Svjetlo u fotografiji, prema izvoru nastanka, možemo podijeliti na:
o prirodno - dolazi od Sunca ili Mjeseca.
o umjetno - različite vrste fotografskih žarulja: halogene, opalne, blic, stroboskop...
Prema kvaliteti, razlikujemo ove vrste svjetla:
1. Direktno (izravno ili primarno) je svjetlo koje dolazi do predmeta neposredno od izvora, ne
prolazeći kroz prepreke. Takvo svjetlo ima oštre i duboke sjene.
2. Indirektno (neizravno ili sekundarno) daju tijela koja sama ne svijetle, već svjetlo prenose iz
izvora svjetla. Takva tijela svjetlo mogu odbijati ili reflektirati (npr: zid, strop ...), pa govorimo
7
reflektiranom svjetlu, ili svjetlo mogu raspršivati (npr: oblak, paus papir ...), pa govorimo o
raspršenom ili difuznom svjetlu. Ovakva svjetla imaju neoštre i plitke sjene.
Slika 2 Različite vrste svjetla
8
3.2. TTL mjerenja svjetla
Moderni fotografski aparati uglavnom nude ova tri načina mjerenja:
o Mjerenje po cijelom kadru – matrix, ESP, multi pattern
o Mjerenje s naglaskom na sredinu kadra – center weighted
o Mjerenje u točki – spot
Mjerenje po cijelom kadru
Praktično svi aparati nove generacije imaju ćelije za mjerenje svjetla rasporeñene preko cijelog
kadra. Broj i raspored ćelija, te pokrivenost kadra ovisi o modelu aparata. Kod ovog načina
mjerenja aktivne su sve ćelije, a u konačnici aparat izračunava prosjek ekspozicije prema nekim
matematičkim algoritmima koje su odredili proizvoñači.
Ovaj se način mjerenja koristi u slučajevima kad nam je sadržaj cijelog kadra podjednako bitan.
Automatika će najpreciznije odrediti odgovarajuću ekspoziciju cijelog kadra. Kod ovakvog
načina mjerenja u obzir se uzimaju odreñeni dijelovi (segmenti) kadra i osvijetljenost tih
dijelova utječe na konačnu procjenu.
Ovakav način mjerenja svjetla je posebno pogodan za fotoaparate koji nisu fiksirani na
klasične otvore zaslona i brzine zatvarača. Takvih aparata meñu digitalcima ima sve više,
jer više nema potrebe za ograničavanjem na klasične vrijednosti, a ovako se dobije mnogo
na fleksibilnosti. Razlog zašto segmentirani način mjerenja svjetla pogoduje ovako
konstruiranim aparatima je zapravo jednostavan: npr. ako uprosječena izmjerena svjetlost
kadra traži brzinu zatvarača od 1/187 pri otvoru zaslona f5.6, a aparat je ograničen na
klasične vrijednosti 1/125 ili 1/250 onda ćemo dobiti pomak ekspozicije u odnosu na
idealnu.
Slika 3 Mjerenje po cijelom kadru
9
Mjerenje s naglaskom na sredinu kadra
Ovo je klasičan način mjerenja iz doba dok je elektronika u fotografskim aparatima bila
oskudna. Osjetljivost sustava za mjerenje najveća je u sredini kadra i opada prema
rubovima. Naziv centre-weighted (centralno balansirano) proizlazi iz algoritma koji
procjenjuje svjetlo: naglasak se stavlja na središte kadra, tako da se centralnom dijelu slike
osigura korektna ekspozicija. Naravno u obzir se uzima i svijetlo sa rubova kadra, samo što
se njemu daje manja "težina" pa ono manje utječe na krajnju procjenu. Obično su algoritmi
procjene postavljeni tako da svjetlu u središnjem dijelu kadra daju prednost, tako da
centralni dio ima 80% utjecaja na konačnu procjenu, a rubni dijelovi preostalih 20%. Ovo
ukratko znači da će osvijetljenost objekta koji se nalazi u središnjem dijelu kadra imati
znatno veći utjecaj na krajnju procjenu od osvijetljenosti bilo kojeg objekta koji se nalazi
na rubu kadra.
Ovakva raspodjela utjecaja je optimalna u većini slučajeva. Čak i ako se sam objekt ne nalazi
točno u sredini kadra, ukupna ekspozicija slike će izgledati prirodno. Postoje naravno i
slučajevi kod kojih će ovakav način mjerenja uzrokovati pogrešnu procjenu i loše eksponiranu
sliku, ali za većinu scena baš će ovaj način procjene dati odgovarajuću ekspoziciju.
Slika 4 Center-weighted metering
10
Mjerenje u točki
Ovaj način mjerenja koristi samo centralni senzor svjetlomjera. Kod nekih DSLR-ova on
pokriva otprilike 2,5% kadra pa se mjeri jako malo područje. Ovakvo mjerenje omogućava
da se izmjeri svjetlost s neke male površine koja nam je izuzetno bitna za konačnu
fotografiju. Spot mjerenje ima relativno ograničenu primjenu u fotografiji, ali ipak postoje
situacije u kojima ni jedan drugi način mjerenja ne bi dao dobre rezultate. Radi se o
situacijama kada je potrebno točno eksponirati odreñeni objekt u kadru, a raspored svjetla
u kadru "zbunjuje" aparat u bilo kojem drugom načinu mjerenja. Tada se pribjegava spot
mjerenju koje u obzir uzima samo osvjetljenje malog područja u središtu kadra i
ekspoziciju prilagoñava isključivo u ovisnosti osvjetljenja središta slike. Zbog toga može
doći do pojave podeksponiranosti ili preeksponiranosti u ostalim dijelovima slike.
Ovakav način se najčešće koristi u svrhe tehničke fotografije (dokumentacija, kontrola
kvalitete, rezultati eksperimenata i sl.), zatim u uvjetima iznimno kontrastnog i zahtjevnog
osvjetljenja kadra, a i u umjetničkoj fotografiji se nekad pribjegava spot mjerenju u svrhu
vizualne izolacije subjekta.
Slika 5 Spot mjerenje
11
3.3. Mjerenje svjetla pomoću vanjskog svjetlomjera
Svjetlomjer je instrument koji prilikom fotografiranja mjeri apsolutni iznos svjetla. Svjetlomjer
očitava svjetlost i iskazuje očitano u nekim jedinicama, gotovo uvijek u relativnoj vrijednosti
ekspozicije. Svjetlomjer nam prikazuje koliko dugo treba osvjetljavati film ili čip pri nekoj
vrijednosti zaslona i osjetljivosti medija. Pri tome postoje dva sustava mjerenja. Jedan očitava
rasvijetljenost a drugi sjajnost. Fotografi kažu da jedan sustav mjerenja očitava upadno, a drugi
odbijeno svjetlo.
Naravno da se logičnija čini ideja mjerenja odbijenog svjetla, jer nas zanima intenzitet svjetlosti
koja dolazi do fotoaparata i osvjetljava film, no mjerenje svjetlosti koja dolazi od izvora u
nekim je situacijama jednostavnije i pouzdanije. Taj se princip najčešće koristi kod studijskog
snimanja, pogotovo kad se kao rasvjeta koriste studijske bljeskalice. Kod takvih snimanja
intenzitet svjetla je konstantan i mjerenje prije snimanja svake slike nije potrebno.
Postoje dva osnovna načina mjerenje svjetla svjetlomjerom:
1. Mjerenje upadnog svjetla
Svjetlomjer s difuzorom preko mjerne ćelije od objekta usmjeri se prema izvoru
svjetla. Na ovaj način mjeri se svjetlo koje pada na objekt. Boje na objektu reflektirati
će svjetlo prema svojoj mogućnosti refleksije. Ovo mjerenje je vrlo precizno, jer se na
taj način dobiju detalji iz sjene i iz osvijetljenih područja.
Slika 6 Prikaz mjerenja upadnog svjetla
12
2. Mjerenje reflektiranog svjetla
Svjetlomjer bez difuzora preko mjerne ćelije od fotoaparata usmjeri se prema objektu.
Ovim načinom mjeri se svjetlo koje se reflektira od objekta prema fotoaparatu. Na
objektu postoje osvijetljena područja i sjene. Radi toga treba biti pažljiv kod ovog
načina mjerenja, te se treba točno znati kakvu fotografiju se želi dobiti. Naime, kolika
važnost se pridaje sjeni, tj. kakva informacija se želi dobiti s osvijetljenih područja.
Konačnim izborom bitno se utječe na kontrast slike.
Izmjereno svjetlo s najtamnijih područja slike dalo je preeksponiran negativ i
“bljedunjavi” izgled fotografije. Izmjereno svjetlo s najsvjetlijih područja slike dalo je
podeksponiran negativ i “zagasiti” izgled fotografije.
Slika 7 Mjerenje reflektiranog svjetla
3.4. Anatomija svjetlomjera
Kao primjer za lakše razumijevanje rada svjetlomjera prezentirat ćemo sljedeću situaciju.
Možemo pretpostaviti da fotografiramo u crno-bijeloj tehnici, a svjetlo mjerimo kroz objektiv,
TTL. Želimo napraviti fotografiju nekog tamnog objekta na jakom sunčevom svjetlu, a taj
nam objekt ispunjava cijelo vidno polje. Obavimo očitanje, prilagodimo ekspoziciju i
fotografiramo.
Naš sljedeći motiv je svijetli objekt, u sjeni, on takoñer popunjava kadar. Ponovimo očitanje,
ono ispadne gotovo identično, fotografiramo s istim postavkama ekspozicije kao i prije. Kako
je svjetlomjer je očitao jednake vrijednosti dobili smo dvije fotografije za koje je negativ
primio istu količinu svjetla. Dakle, na fotografijama koje ćemo razviti oba će objekta imati isti
intenzitet zacrnjenja, na sivoj skali će izgledati vrlo slično. Kako to kad je jedan bio svijetli, a
drugi taman?
13
Problem je u tome da svjetlomjer ne zna kakva je scena s koje mjeri reflektirano svjetlo. U
principu, on jednostavno izmjeri intenzitet svjetla koje će osvijetliti film te tu vrijednost
pretvori nekim sustavom obrade podataka u nešto što fotografi razumiju, npr. kombinaciju
zaslona i brzine zatvarača. Ono što se nikad ne smije zaboraviti jest da sustav obrade podataka
u svjetlomjeru pretpostavlja kako je površina s koje je izmjerio svjetlo srednje reflektivna, tj. da
reflektira 12% svjetla koje je palo na nju.
Zašto baš ta vrijednost? Navodno su prvi proizvoñači svjetlomjera mjerili reflektivnost
različitih scena i ustanovili da najčešće fotografirana scena ima prosječnu vrijednost refleksije
12%. Za takvu scenu svjetlomjer, ako je dobro prilagoñen i kalibriran, daje ispravnu vrijednost
ekspozicije izraženu u kombinaciji zaslona i brzine zatvarača, te nas nikad ne optereće pravim
vrijednostima sjajnosti scene koju se snima. Ako je to istina onda fotografi zaista imaju sreće,
jer ta se vrijednost poklapa s refleksijom fotografske srednje sive površine. Istina je ipak
drugačija, 12% je odabrano jer se nalazi točno u sredini skale (preciznije ta vrijednost iznosi
12,5%). Kako sad to, zar srednje siva ne bi trebala imati 50% intenziteta? Objašnjenje je
jednostavno, ekspozicija u fotografiji raste ili opada geometrijskom progresijom, što
jednostavno rečeno znači da prethodnu vrijednost uvijek dijelimo ili množimo s dva. Evo
kako to izgleda:
100% - čista bijela površina
50% - vrlo svijetlo siva površina
25% - svjetlo siva površina
12,5% - srednje siva površina
6% - tamno siva površina
3% - vrlo tamno siva površina
1,5% - crna površina
Ovdje se govori o reflektivnosti površine, a ne o njezinoj boji, te se stoga ne smije 12%
reflektivnosti miješati s 12%-tnom sivom površinom. Uglačane crne površine mogu reflektirati
više od 50% svjetla koje padne na njih. Crna površina kako je navedeno u tablici znači da
svjetlomjer percipira kao crnu zato jer ne reflektira dovoljno svjetla.
Vratimo se na primjer s početka. Prilikom fotografiranja tamnog objekta treba se znati da on
reflektira manje od 12% i za odgovarajuću vrijednost smanjiti ekspoziciju. Tako će film dobiti
manje svjetla i objekt će na fotografiji biti taman, kao što u stvarnosti jest. Isto tako prigodom
mjerenja svijetlog objekta treba se povećati ekspoziciju jer on reflektira više od 12% svijetla.
14
Tako će film dobiti više svjetla nego što ga je izmjerio svjetlomjer i scena koju snimamo bit će
na fotografiji odgovarajuće svijetla.
Osnovna jedinica SI sustava za intenzitet svjetla (simbol "I") ili kako to još nazivamo
svjetlosnu jakost je kandela [cd]. Svjetlosni tok je mjera količine svjetla koju izvor svjetla
emitira u prostor, definirana kao intenzitet svjetla rasporeñen po prostornom kutu
(steradijanu). Jedinica je lumen [lm]
Rasvijetljenost ili osvijetljenost (simbol "E") je prosječan svjetlosni tok izračen na odreñenu
površinu postavljenu na neku udaljenost od izvora. Jedinica rasvijetljenosti je luks [lx] odnosno
[lm/m2].
Ono što zanima fotografa jest svjetlost koja dolazi do filma, a ona ovisi o sjajnosti. Sjajnost je
pak definirana rasvijetljenošću i refleksivnošću površine. Različite će površine imati različitu
sjajnost pri istoj rasvijetljenosti, npr. crna tkanina će imati puno manju sjajnost od stiropora ili
aluminijske folije, iako su identično osvijetljene. Sjajnost se mjeri u [cd/m2] tj. mjeri je
svjetlomjer. Takvo očitanje ne bi imalo previše smisla jer bi ga nekako morali preračunavati u
vrijednosti ekspozicije. Postoje tablice u kojima su vrijednosti već preračunate. Tako iz njih
možemo očitati da za vrijednost sjajnosti od 128 cd/m2, ako je u aparatu film od ISO 100/21°,
EV iznosi 10 (EV = exposure value – ekspozicijska vrijednost). Sada još treba preračunati EV
u kombinaciju brzine zatvarača i otvora zaslona i tek tada možemo namjestiti fotoaparat za
snimanje.
Upravo zbog ovog kompliciranog načina računanja i preračunavanja svjetlomjer fotografima
uvelike olakšava posao.
3.5. Siva karta
Svjetlomjer je u fotoaparatu namješten tako da pretpostavlja kako izmjereno svjetlo dolazi od
scene koja ima faktor refleksije 12%. Za one fotografe koji žele biti precizni prilikom
odreñivanja faktora refleksije postoji jednostavan način mjerenja – mjerenje sivom kartom.
Siva karta je komad kartona koji je s jedne strane obojan u neutralnu sivu, a s druge u bijelu
boju. Siva strana reflektira točno 18% svjetla koje padne na nju, a bijela 90%. Siva
neutralna znači da ima isti koeficijent (faktor) refleksije u cijelom spektru, tj. da je njezina
refleksija neovisna o temperaturi svjetla pri kojem snimamo. Svaki bi fotograf trebao imati
sivu kartu. Kad procijeni da je scena koju želi fotografirati prosječne reflektivnosti, sivu
kartu ostavlja u torbi, no ako subjekt snimanja nije prosječan, jedini način ispravnog
odreñivanja ekspozicije je upotreba tog nadasve korisnog komada kartona. Sve što tada
15
treba učiniti jest uperiti svjetlomjer na sivu kartu i eksponirati prema vrijednosti koju
pokaže svjetlomjer. Kako je siva karta točno prilagoñena svjetlomjeru, nikakve dodatne
korekcije nisu potrebne. Zašto se govori o 12% refleksije ako siva karta ima 18%
refleksije? Zato što uz nju dolaze upute koje objašnjavaju da je treba postaviti tako da je za
trećinu kuta koje zatvara izvor svjetla s fotografskim aparatom okrenemo prema izvoru
svjetla, kako horizontalno tako i vertikalno. Na taj se način njezin koeficijent refleksije
promjeni tako da do svjetlomjera dopire samo 12% reflektiranje svjetlosti.
Za lakše razumijevanje, evo i primjera. U zimsko doba ima poprilično snijega što znači i
puno mogućnosti da fotografiranjem zimskih scena bijeli pokrivač dobije prljavu sivu boju
jer naš svjetlomjer pretpostavlja da je on prosječno siv te ga takvim nastoji i "prikazati".
Prije fotografiranja postavimo sivu kartu tako da je osvijetljena isto kao naša scena i lagano
je okrenemo od fotoaparata prema izvoru svjetla, otprilike za trećinu kuta koju aparat
zatvara s izvorom svjetla. Izmjerimo ekspoziciju na sivoj karti, pazeći da ne nju ne padne
naša sjena. I to je sve. Vrijednost ekspozicije koju smo tako očitali možemo upotrijebiti za
fotografiranje bez dodatnih korekcija. Snijeg će na našoj fotografiji ispasti bijel, baš kako i
treba, jer reflektira više svjetla od sive karte.
Koja je korist od bijele strane. Ona reflektira točno 5 puta više svjetla od sive. Ako
fotografiramo pri slabom svjetlu refleksija od sive strane možda neće biti dovoljno jaka da
je naš svjetlomjer registrira. Tada koristimo bijelu stranu, a nakon očitanja smanjimo
dobivenu vrijednost za 2 1/3 ekspozicijske vrijednosti, ili prije mjerenja podijelimo
osjetljivosti našeg filma s 5 i postavimo tako dobivenu vrijednost kao novu osjetljivost.
Peterostruko veće očitanje kompenzirali smo tako što smo svjetlomjeru lagali da je film za
kojeg mjeri pet puta manje osjetljiv, pa će mu on za mjerenu scenu odrediti pet puta više
svjetla, upravo onoliko koliko smo izmjerili koristeći bijelu stranu. Osim toga, ta se strana
može iskoristiti za prilagoñavanje balansa bijelog na digitalnim foto aparatima i video
kamerama.
Slika 8 Siva karta
16
4. Zaključak
Nemoguće je snimiti tehnički ispravnu fotografiju, a da se pritom nije izmjerilo svjetlo. Točno
mjerenje svjetla umanjuje mogućnost da snimljene fotografije budu ili preeksponirane i
podeskponirane. U nekim slučajevima moguće su korekcije npr. kod studijskog snimanja, dok
je kod nekih potpuno nemoguće vratiti vrijeme ili zaustaviti vrijeme, a snimak dogañaja je ili
"spaljen" ili pretaman.
Postoji nekoliko tehnika odreñivanja ekspozicije i svaka na svoj način omogućava pravilno
podešavanje fotoaparata i daju fotografu priliku da snimi pravilno eksponiranu fotografiju.
Kao što je ranije objašnjeno najjednostavnija je tehnika mjerenja svjetla pomoću svjetlomjera
koji je ugrañen u fotoaparat (tzv. TTL), zatim malo složenija tehnika je mjerenje svjetla
pomoću vanjskog svjetlomjera, dok neki fotografi koji žele biti potpuno sigurni da je
izmjereno svjetlo realno koriste i sivu kartu.
Ponovno treba naglasiti da je svjetlo za fotografa sve i njegovo ispravno mjerenje često može
napraviti veliku razliku izmeñu odlične, dobre i loše fotografije.
17
5. Literatura
o http://hr.wikipedia.org/wiki/Fotografija
o http://www.fot-o-grafiti.hr/nauci/opce-osnove/anatomija-svjetlomjera
o http://www.fot-o-grafiti.hr/nauci/opce-osnove/svjetlomjer
o http://www.fot-o-grafiti.hr/novosti/savjeti/mjerenje-svjetla-kako-mjeriti
o http://www.fot-o-grafiti.hr/nauci/opce-osnove/nacini-mjerenja-svjetla
o http://www.tomislavdekovic.iz.hr/clanci/fotografija/mjerenjesvjetla.html
o http://www.hrphotocontest.com/index.php?menu=18&id=63
o Scott Kelby – Knjiga o digitalnoj fotografiji, Miš Zagreb, 2007.