Post on 28-Nov-2021
S E R I J A L I
Knjiga 1Davno prošlo vreme
Autor serijala:Robert Kirman
Scenario:Robert Kirman
Crtež:Toni Mur
Glavni i odgovorni urednik: Slobodan Jović
Prevod:Vladimir Tadić
Lektura:Agencija Mahačma
Dizajn:Ivica Stevanović
Upis:Dekara@Popokatepetl Studio
Urednik izdanja:Vladimir Tadić
Štampa:Simbol, Petrovaradin
IzdavačDarkwood d.o.o., Beograd
e-mail: info@darkwood.co.rswww.darkwood.co.rs
011/ 2622-867064/ 6465-755
The Walking Dead is ™ and © 2004 Robert Kirkman. For the Serbian edition: © 2012
Darkwood Comics. All Rights Reserved.
Naslov originala:The walking dead volume 1:
Days gone bye
Ovo uopšte
ne va-lja.
Mislim da lik nije
odavde.Bogme, i meni
tako de-luje.
Kad su otvorili zatvor u okrugu Grant, nisam mislio da ćemo mi morati
da lovimo njiho-ve begunce!
NE VRAĆAM
SE NAZAD! PRE BIH UMRO!
BESTRA-GA!
Pojačanje je garant na više od 10 kilometara odavde! Iza
ovih kola smo kô glineni golubovi...
Pokrivaj me... Pokušaću da stignem do onog jarka,
tako ćemo moći da ga opko-
limo.
RIK!
[GAH!]
SESTRO!
Ehej? EHEJ?!IMA LI
KOGA?!
Ama šta je ovo?
Nisu valjda svi otišli na
pauzu u isto vreme?!
AAAH!
GOSPODE BOŽE!
PO-MOZITE
MI!
...ima li koga?
Šta kog đavo- la...?
Ma šta se desilo
ovde?
Uuungh.
Uh.
Uh.
Uh.
[Uf!]
STANI!
Beži od mene!
Pusti me!
Molim te!
Uf!Kakva su
ono čuda bila?!
…E je-biga.
Gospo-de...
[GRC!]
Guk.
Glak.
Guk.
Guh. Gar.
Bože blagi...
…
Mami-cu im nji-
hovu...
Prazno.
TATAAA!
Bestra-ga!
Sine... šta si to ura-
dio?
’Teo je da nas pojede,
tata.
Ne, sine. Ovaj čovek
je živ.
Ajoj.
Uhvati ga za noge... unećemo ga unu-
tra.
Ha?
Oho, budan si. Super, baš smo se spremali za
večeru.Hoćeš
da nam se pridru-
žiš?
Čekaj malo. Šta
se dešava, kog đa-vola?!
A, to. Izvini zbog
mog klinca. Lupio te je lopatom po
glavi.
Ha? O čemu pričaš?
Mislio je da si jedan
od onih... stvoro-
va.
„Stvorova”? Misliš na čudovišta
u bolnici?! Ko su ti ljudi? I šta se to dešava ovde,
bestraga mu glava?
Ehej, smiri se, druškane.
Sve ovo je samo nesporazum.
Dečko nije imao zle namere.
Ma ne, šta se uopšte desilo? Šta je krenulo naopako?
Čekaj malo. Stani. Au, brate
mili... pa ti stvarno ne znaš ništa?
Bio sam ranjen... pro-budio sam se u bolnici, a onda su me napala ona čuda. Došao sam kući... a žena i sin su mi nestali... mislim, ceo
grad je napušten. Pojma nisam imao
šta se desilo.
Kažeš da niko ne zna koji je
uzrok?
Svi mediji su se pogasili posle nekoliko nedelja. Ništa
nisam čuo nakon toga. Ako su našli način da zaustave ovo ludilo, dovde nisu stigli.
Tih stvorova ima na sve strane.
Jedan dobar udarac u glavu može da ih sredi. Zato te je
moj sin odalamio lopatom. Izgleda da ih ništa drugo ne
dotiče. Kad neki od njih zalu-ta u dvorište, mi ga sredimo, ali tiho... kad bi znali da smo
ovde, nagrnuli bi na nas
Pre nego što su vesti pre- stale, rekli su nam da se prebacimo u veće grado-ve. Kazali su da bi tamo mo-gli sve da nas zaštite. Ja sam procenio da je bolje da ostanemo tu gde smo.
Tazbina mi živi u Atlanti. To je na samo pet sati vožnje
odavde. Moja žena je verovatno otišla
tamo.
O, falim te, bože... ako štite gradove, onda... baš sam se
bio zabrinuo.
Ma da... sigurno je sve okej.
Tja... trebaće mi
kola da stignem do
Atlante.Hoćeš li
sa mnom u šoping?
Znači, ti si pan-
dur?
Aha.
Kad si spomenuo ra-njavanje, pomislio sam da
si lovac. Ali pošto si murkan... nije problem što smo se sin i
ja smestili u kuću tvojih komšija?
Nemam nameru da te hapsim, ako si na to mislio. Većina kuća u mojoj ulici
je već bila opljačkana, a ti si svoju barem održa-
vao. Siguran sam će ti Tompsonovi biti
zahvalni kad se vrate.
Sve dok ne pokušate da je prisvo-
jite.
Nemamo nameru da išta ukrademo...
tvoj kraj je samo de-lovao bezbednije. Cenim da nikome ne smeta što smo odseli u toj kući... i,
ako se ja pitam, to je onda u redu.
Ma nema potrebe
da se meni pravdaš. Štitiš svog sina, a ja sam nasmrt preplašen za
svog. Sve mi je jasno.
Cenim to, hvala. Znaš...
mislim da mi nisi rekao kako se
zoveš.
Rik. Po-zornik Rik Grajms.
E pa, ja sam Morgan Džouns... a ovo je mali
Dvejn.
Dobar si ti čovek, Morgane. Mnogo mi znači što si me dovezao ovamo. Hvala
ti za pomoć.
Znači i meni, imam konačno
s kim da pričam. Ako nisu u pitanju crtani filmovi ili
prdeži – mog sina to ne zanima.
A TI?
Heh.
Jebote.
Posle svega što sam
danas video... kao da imam grižu savesti zbog
osmeha.
Slušaj, druže... u redu je to. Video si neke zajebane stvari... svi smo. Ne smeš da dozvoliš da te to ošamuti.
Samo guraš dalje, ne zastaješ... da ne bi
poludeo.
Aha...Šta
ćeš s tim?
Sa ovim?
Mislio sam da ih ponesem nekoliko... za
svaki slučaj. A kad smo kod toga... hajde
sa mnom.
Samo da nađem pra-
vi ključ...Evo ga.
Opa.
Uzmi nekoliko. Ako je dovoljno da ta čuda lupiš ašovom
po glavi – siguran sam da će i ovo da
funkcioniše.
Olakšaće ti posao.
Municija je u fioci ispod oružarni-
ce. Ostavi malo i za mene. Odmah se
vraćam.
Je l’ mogu...?
Ne. Ni u ludilu. Ništa
ne diraj.
Ali već sam
veliki!
Da, jesi... i od sutra ću početi da te
učim kako da ih ko-ristiš... ali dotad
ne pipaj.
Ima li dovoljno municije
za obo-jicu?
Vidi ti njega...
to odelo ti svakako pristaje.
Držim rezervnu uniformu u svom ormariću.
Mislim, ako već idem u veliki grad, i ako je
tamo gomila ljudi – lakše ću proći kao pandur, pa
bolje i da izgledam tako.
Pokupi sve što ti treba i hajde za mnom poza-
di. Imam još jedno iznenađenje
za tebe.
Uzmi onaj s leve strane.
Ne ide tako dobro kao auto koji ću ja uzeti,
ali je sigurno bolji od kara-vana kojim se
vozite.
Ako mislim da stignem do Atlante, meni će tre-bati novija
kola.
Čekaj... šta?
Bićete sigurniji u
ovim kolima ako nekud krenete.
Ali ja...
Ma ne brini, druže. Samo radim svoj posao. Pod ovim okolnostima ne
pada mi na pamet bolji način da „služim narodu”.
Kad se sve bude normalizovalo, moraćeš da ga
vratiš... pa probaj da ga ne ulubiš i da ne nabiješ
kilome- tražu.
Hvala ti, Rik. Nemaš pojma
koliko nam ovo znači...
Ma ne brini, ti si već
pomogao meni...
Šta se to
čuje?!
Uh!
Uh!
Uh!
PAZITE!
Ruh!
Rough!
Ne-moj.
Pusti ga. Ne može da
dođe do nas... a možda
ti taj metak kasnije za-
treba.
Aha... u pravu
si.
Bolje da isteramo kola pre nego što
uspe da stigne do kapije.
Videćemo se ponovo?
Naravno... sad smo komšije.
Pazi mi na kuću.
Hoću.
Uuuh.
Gak.
Jebem mu mater! Ne opet!
…
Bestra-ga!
Ma vidi...
KUC! UC! KUC! KUC!KKUC! UC!
KUC! KUC!
Ima li koga?!
Ulazim...
Nisam došao da vas povredim ili oplja-
čkam... Samo mi treba malo goriva... NJUŠ
NJUŠ
O, zdravo...
Zar su te ostavili potpuno samu, cu-
rice?
Meni je prilično potrebna pomoć...
pa ako si zaintereso-vana... Pokušavam da stignem do Atlante
i pronađem že-nu i sina.
Jesi li nekad bila u Atlanti?
Uopšte nije daleko...
Smem li da uzmem sekiricu? Mogla bi
da nam za-treba...
Spremna si, mala?
IDEMO!
Lakše malo, devojko! Znam da si dugo bila u onoj štali, ali
izmorićeš se.
MIRNA! Okej, tako je već bolje...
ne bih da mi se onesvestiš pre nego što
stignemo.
I? Kako ti je ime?
Znaš šta... nije ti loša ideja. Pričanje o najsrećnijem danu u životu će mi sasvim sigurno skrenuti misli sa
zajebanih stvari koje sam video...
Tog jutra samo što sam stigao na posao. Ispijao sam drugu šolju kafe u stanici. Gilroj mi je
pričao o nekom alkosu koga su prive-
li prethodne noći...
...a onda je zazvonio telefon.
Zvala me je Lori, moja žena. Vodenjak
joj je pukao nekih deset minuta nakon
što sam otišao. Zgrabio sam jaknu i odjurio do kuće da je pokupim. Gilroj
je javio doci Sti- vensu da nas sačeka u bolnici.
Do bolnice sam stigao bez pro-blema. Jedna od retkih prilika kad sam koristio rotaciju na
kolima. Živeli smo u malom gradu...
Sve vreme sam je držao za
ruku. Bilo je kompli-kacija, pa su morali da joj rade carski
rez. Baš sam se brinuo... ali sve je
ispalo dobro.
Kad sam prvi put
ugledao malog Karla...
Ja... …
Sad, kad malo bolje razmislim...
...dok se prisećam
starih dobrih vremena, sve ovo postaje još gore.
Stigli smo...
Ruh?
E jebi ga.