Post on 31-Dec-2015
Sadržaj
Uvod..................................................................................................................1
Zadaci transportne službe..................................................................................2
Organizacija transportne službe........................................................................3
Korišćenje sopstvenih transportnih sredstava...................................................4
Transport robe željeznicom...............................................................................6
Transport robe kamionima..............................................................................12
Transport robe rijekama..................................................................................14
Transport robe morem.....................................................................................17
Transport robe avionima.................................................................................18
Korišćenje usluga pošte...................................................................................19
Korišćenje usluga špeditera.............................................................................21
Osiguranje robe u transportu...........................................................................22
Zaključak.........................................................................................................24
Literatura.........................................................................................................25
Uvod
Transport obuhvata samo prenos ljudi i robe. Transportno poslovanje
privrednih organizacija odnosi se na transport robe. Transportno poslovanje
preduzeća podrazumijeva dopremu, unutrašnji transport i otpremu robe.
Doprema je transport nabavljene robe od mjesta preuzimanja od
dobavljača do skladišta preduzeća.
Unutrašnji transport obuhvata kretanje robe u okviru jednog privrednog
preduzeća.
U proizvodnim preduzećima se unutrašnji transport odnosi na: kretanje
materijala u samom skladištu od momenta njegovog unošenja i smještaja, pa
sve do iznošenja prilikom izdavanja iz skladišta, prenos materijala od
skladišta do prvog radnog mjesta, prenos između radnih mjesta i pogona,
prenos dovršene proizvodnje sa poslednjeg radnog mjesta u skladište gotovih
proizvoda, kretanje gotovih proizvoda — unošenje, smještaj i iznošenje iz
skladišta, prenos nedovršene proizvodnje i poluproizvoda na privremeno
lagerovanje u međufazna skladišta, kretanje ambalaže, mašina i drugih oruđa
za rad, otpadaka i dr. u granicama preduzeća.
U trgovinskim preduzećima unutrašnjim transportom nazivamo:
kretanje robe u okvirima skladišta, prodavnica i stovarišta, prenos robe iz
skladišta u prodajna stovarišta, priručna skladišta prodavnica i same
prodavnice.
Otprema predstavlja transport prodate robe od mjesta lagerovanja do
mjesta preuzimanja od strane kupca.
Doprema i otprema robe predstavljaju spoljni transport pošto se odvi-
jaju na relacijama preduzeće — spoljni svet, dok je unutrašnji transport po-
java internog karaktera u samom preduzeću.
1
Zadaci transportne službe
Preduzeće mora imati svoj zaseban organ koji se brine o transportu
robe. Kod malih preduzeća se ovaj posao povjerava jednom licu, a
transportom robe se bavi posebna organizaciona jedinica preduzeća koju
zovemo transportnom službom.
Zadaci transportne službe su1:
(1) Izrada godišnjeg plana transporta robe i operativnih planova za kraće
vremenske periode.
(2) Izbor puta i načina transportne robe.
(3)Saradnja sa skladišnom službom preduzeća,
(4) Izdavanje naloga za rad sopstvenom voznom parku.
(5)Angažovanje tuđih usluga u transportu. Ovdje spada sklapanje ugovora
o prevozu sa vozarima (železničkim transportnim preduzećima,
preduzećima drumskog transporta, preduzećima rečnog i pomorskog
saobraćaja, odnosno njihovim agencijama, vazduhoplovnim pre-
duzećima i kompanijama, i dr.), kao i predaja robe istima na transport.
(6)Osiguranje robe na putu, sklapanjem ugovora o osiguranju sa
odgovarajućim ustanovama.
(7)Zakupljivanje skladišnog prostora u javnim skladištima radi smještaja
robe na putu koja čeka dalji transport.
(8)Povjeravanje cjelokupne brige o transportu robe špediterskim
preduzećima putem sklapanja ugovora o angažovanju njihovih usluga,
(9)Sastavljanje transportnih dokumenata.
(10) Preuzimanje robe od drugih prevoznika.
(11) Izrada naknadnih kalkulacija troškova transporta.
(12) Vođenje evidencije o radu sopstvenog voznog parka.
(13) Evidentiranje podataka o korišcenju tuđih usluga.
(14) Kontrola transportnih dokumenata i obračuna vozarine od strane
transportnihpreduzeća.
(15) Nadzor nad radom sopstvene garaže i auto-radionice.
1 Aleksandar Jovanović: Komercijalno poslovanje, Savremena administracija
2
Organizacija transportne službe
Na spoljnu organizaciju transportne službe bitan uticaj imaju sledeći
faktori: privredna djelatnost preduzeća, značaj koji ima transportno
poslovanje u okviru ukupnog poslovanja preduzeća, i veličina preduzeća.
Najčešća organizaciona rešenja su:2
— transportna služba kao zasebna organizaciona jedinica u okviru
komercijalnog sektora preduzeća,
— transportna služba kao dio skladišne službe preduzeća, i
— transportna služba pripojena proizvodno-tehničkom sektoru
preduzeća.
U velikim privrednim preduzećima koristi se prvo rešenje, dok je u
manjim preduzećima transport robe u nadležnost skladišne službe preduzeća.
Za pripajanje transporta tehničkoj službi opravdanje se može naći
jedino kada se radi o proizvodnom preduzeću sa razvijenim unutrašnjim
transportom, pa se i doprema, odnosno otprema robe, ostavlja u nadležnosti
proizvodnog sektora. Ovo je naročito slučaj kada je organizacijom preduzeća
i nabavna služba pripojena proizvodno-tehničkom sektoru.
Unutrašnja organizacija transportne službe u prvom redu zavisi od toga
da li se preduzeće u transportu služi sopstvenim, ili tuđim transportnim sred-
stvima kao i obim transportnog poslovanja.
Ako preduzeće ima sopstveni vozni park, transportna služba se dijeli na
dva odsjeka — administrativni i tehnički.
Administrativni odsjek transportne službe ima zadatak da organizuje
transport, da njime rukovodi i da izvršava sve zadatke transportne službe, sem
tehničkog obezbjeđenja i izvršenja samog transporta,
Tehnički odsjek transportne službe sačinjava osoblje koje upravlja
transportnim sredstvima, njihovim održavanjem kao i osoblje koje obavlja
fizičke poslove oko utovara i istovara transportnih sredstava.
2 Aleksandar Jovanović: Komercijalno poslovanje, Savremena administracija
3
Korišćenje sopstvenih transportnih sredstava
Za obavljanje spoljnjeg transporta, privredna preduzeća mogu formirati
sopstveni vozni park a pri tome kao transportna koriste kamione. Pogodni su
stoga što se izrađuju u raznim varijantama, pa zadovoljavaju specifične
potrebe preduzeća (nosivost, specijalizovane funkcije), a pored toga
omogućavaju brži transport, udobnu vožnju za osjetljivu robu, kao i direktan
prevoz do odredišta bez usputnih pretovara robe.
Kod transporta robe sopstvenim vozilima vozač kamiona dobija za
svaku vožnju van mjesta poseban Putni nalog za teretno vozilo3. U ovaj
nalog se unose sledeći podaci (slika 1): naziv i bliže oznake vozila, ime
vozača, pomoćnika vozača, ili sprovodnika (pratioca) robe, naložena relacija
vožnje (od — do i dužina u kilometrima), podaci o teretu u odlasku i povratku
(vrsta robe, način pakovanja. broj koleta, težina i dr.), vrijeme polaska i
povratka, podaci o tome kome se roba predaje i od koga se prima teret za
vožnju u povratku, itd.
Vozač kamiona ili poseban sprovodnik robe nose prateća robna doku-
menta. To je obično skladišna Dostavnica ili Otpremnica u najmanje dva
primjerka. Jedan primjerak se predaje primaocu robe, da bi mogao kontrolisati
tačnost isporuke, a na drugom primalac ovjerava pijem isporuke, što vozaču
služi kao dokaz o izvršenom zadatku prevoza, odnosno pratiocu robe kao
dokaz o urednoj predaji robe.
3 Aleksandar Jovanović: Komercijalno poslovanje, Savremena administracija
4
Slika 1. Putni nalog za teretno vozilo4
4 Aleksandar Jovanović: Komercijalno poslovanje, Savremena administracija
5
Transport robe željeznicom
Željeznice je osnovni vid spoljnjeg transporta robe. Željeznički
transportje bitan kada se radi o prevozu kabaste robe manje vrijednosti,
odnosno kada je u pitanju duža distanca prevoza na koju preduzeća.
Nedostataka železnice u odnosu na kamionski prevoz robe je obavezno
kombinovanje željezničkog i drumskog transporta na relacijama skladište
otpreme robe — utovarna stanica i istovarna stanica — skladište prijema
robe.
Željezničke pošiljke
Željeznica prima na prevoz komadnu i vagonsku robu, pa se prema
tome i razlikuju komadne (denčane) i vagonske (kolske) željezničke pošiljke.
Kada je u pitanju roba čija težina prelazi 5.000 kilograma od željeznice
se mora zakupiti ceo vagon. Prema količini robe određuje se i vrsta vagona
kojim će ona biti otpremljena.
Komadna roba se prevozi u zajedničkom vagonu sa robom drugih
pošiljalaca. Njena težina se kreće od 25 do 5.000 kg. (slika 2.).
Za kolske pošiljke se privredna organizacija mora obratiti železnićkom
transportnom preduzeću sa zahtjevom za potrebnim transportnim prostorom,
najmanje dva dana ranije nego što će se vršiti utovar robe u vagon. Za ovu
svrhu postoji specijalni formular »Kolska narudžbina«, na čijem odresku
željeznica potvrđuje prihvatanje narudžbe (slika 3.).
Ovakvom praksom trebovanja vagona, željeznica blagovremeno
saznaje potrebe korisnika njenih usluga. U narudžbenici ona nalazi podatke o
postavnoj i uputnoj stanici, broju i vrstama potrebnih kola, vrsti i količini robe
koja treba prevesti i dr.
Da bi privredna organizacija obezbedila podmirenje svojih potreba že-
lezničkim vagonima, neophodno je da željeznicu upoznaje unaprijed za duže
periode o planiranom prevozu robe korišćenjem njenih usluga. Jedino u ovak-
vim slučajevima je železnica u mogućnosti da unaprijed osigura potrebne ko-
ličine i vrste vagona.
6
Kod ugovaranja prevoza željeznicom kao osnovica služi tzv.
željeznička tarifa. To je skup odredaba kojima su određene cijene i drugi
uslovi prevoza Željeznicom.
Slika 2. Naljepnice za denčane pošiljke5
5 Aleksandar Jovanović: Komercijalno poslovanje, Savremena administracija
7
Slika 3. Obrazac za trebovanje vagona6
Željeznički transport se odlikuje stalnošću svojih tarifa što je veoma
bitno za privredne organizacije koje teže da raspolažu sa što realnijim
elementima za planiranje troškova transporta. Zato se nastoji da se željezničke
tarife što rjeđe mijenjaju.
Cijena prevoza7 se sastoji iz: vozarine, sporednih pristojbi, i drugih
troškova nastalih u toku transporta robe.
Vozarina. — Elementi za izračunavanje vozarine su sledeći:
6 Aleksandar Jovanović: Komercijalno poslovanje, Savremena administracija7 A. Jovanović, Komercijalno poslovanje, Savremena administracija, Beograd, 1983., str. 252.
8
— težina robe ili površina zauzetog kolskog poda,
— dužina relacije prevoza, i
— tarifni, odnosno kolski razred u koji je razvrstana odnosna roba,
Vozarinski stavovi zavise od vrste pošiljke, brzine prevoza robe i
nosivosti korišćenog vagona.
Za komadne pošiljke su tarifni stavovi znatno povišeni u odnosu na
kompletne vagonske pošiljke kao i za sporovoznu, brzovoznu i ubrzanu
otpremu robe. Tarifni stavovi za vagonske pošiljke koje koriste vagone manje
nosivosti su nešto viši. Kao osnova za obračun služi tarifni stav za vagone od
15 tona nosivosti, koji se uvećava za desetotonske, odnosno petotonske
vagone. Postoji takođe više slučajeva kada se odstupa od osnovnih tarifnih
stavova, odnosno kada se vrši izvesna korekcija gore navedenih elemenata za
izračunavanje vozarine.
Tarifna politika željeznice teži da u prvi plan stavi prevoz robe na duže
relacije na taj način što primjenjuje sistem degresivnih tarifnih stavova u
odnosu na dužinu puta prevoza.
Primjenu nepovoljnih tarifa praktikuje željeznica u slučajevima kada
želi da iz bilo kojih razloga izbjegne prevoz određenih kategorija robe.
Sporedne pristojbe. — Željeznica može po svojoj tarifi da naplati i
naknadu za učinjene sporedne usluge u toku prevoza robe (mjerenje težine,
brojanje količine robe, utovar i istovar robe za koje nije ugovorom obavezna i
slično).
Ostali troškovi. — Željeznica zadržava i pravo naplate svojih
efektivnih troškova u vezi sa transportom robe na koje ona nije bila ugovorom
obavezna (troškovi oko sprečavanja gubitaka na robi, PTT troškovi, troškovi
u vezi sa carinjenjem robe i dr).
Ugovor o prevozu robe željeznicom se sklapa na propisanom obrascu
koji se naziva tovarni list. On ne reguliše sva prava i obaveze ugovornih
strana (željeznice i korisnika njenih usluga) već se isti podvrgavaju duhu
posebnih propisa. Prihvaćeni tovarni list od ugovornih strana automatski
znači i njihovu saglasnost za dejstvo propisa koji se odnose na njihova
međusobna prava i obaveze koja samim tekstom odredaba na tovarnom listu
nijesu regulisana (slika 4.).
9
Slika 4. Željeznički tovarni list8
Karakteristike tovarnog lista kao ugovora o prevozu sastoje se u sle-
dećem: tovarni list popunjavaju obje ugovorne strane, popunjavanje tovarnih
listova regulišu rigorozni propisi, postoje posebni obrasci za sporovozne i
brzovozne pošiljke robe, pored uloge pismenog dokumenta o sklopljenom 8 Aleksandar Jovanović: Komercijalno poslovanje, Savremena administracija
10
ugovoru o prevozu ima da je prateći robni dokument i da je tovarni list u isto
vrijeme i potvrda o uplaćenoj vozarini i drugim sporednim prevoznim troš-
kovima, pošto se plaćanje istih na njemu konstatuie i od strane primaoca
rvanično potvrđuje; za unutrašnji prevoz tovarni list se sastoji iz četiri dela.
To su u stvari, četiri istovjetna primjerka tovarnog lista koja se popunjavaju
kopirno, što onemogućava unošenja neistovetnih podataka. Prvi primjerak
nosi naziv »tovarni list« prati robu da bi bio predat primaocu. Drugi primjerak
nosi naziv »triplikat«, prati takođe robu, s tim što njega zadržava istovarna
stanica. Treći primjerak »kopija« ostaje utovarnoj stanici, dok se četvrti
primjerak po imenu »duplikat« predaje pošiljaocu robe, pošto na njemu
železnička stanica potvrdi prijem robe.
Tovarni list mora da sadrži: podatke o izdavanju, podatke o uputnoj
stanici, podatke o primaocu robe, podatke o robi i podatke o pošiljaocu.
Tovarni list sadrži i druge podatke koji se unose u odgovarajuće
rubrike: podaci o plaćanju troškova prevoza, prostor za saopštenje pošiljaoca
primaocu, mjesto za tzv. »propisane i dopuštene izjave« u koje Željeznica i
pošiljalac mogu da unesu svoje primjedbe, odnosno posebne zahteve.
Pravilo je da za svaki vagon treba popuniti poseban tovarni list.
Izuzetak čini isporuka robe koja se tovari na spojene vagone (TT stubovi,
konstrukcije i druga roba izuzetno velikih dimenzija).
Prijem robe za otpremu ovjerava skladištar železničke stanice, dok
podatke o uplati prevoza potvrđuje blagajnik stanice. Kada pošiljalac robe
plati prevozne troškove, blagajnik unosi klauzule plaćeno, ili franko, a kada
pošiljalac označava primaoca kao stranku na čiji teret padaju troškovi
prevoza, u istu rubriku se stavlja klauzula »plaća primalac«.
11
Transport robe kamionima
U prometu robe u unutrašnjem i međunarodnom robnom prometu
kamionski transport dobija sve veći značaj (slika 5.).
Slika 5. Interni nalog za prevoz kamionom9
Kamionski transport robe vrši se ili kao transport organizovan u
sopstvenoj režiji, ili u vidu korišćenja usluga transportnih preduzeća.
Ovdje imamo dvije vrste pošiljki — komadne i kolske.
Komadne pošiljke prima auto-transportno preduzeće za prevoz na
linijama koje održava kao stalne. Zavisno od učestalosti prevoza denčane robe
na pojedinim relacijama, autotransportna preduzeća ove linije mogu održavati
ili u vidu redovnog prevoza po fiksnom redu vožnje, ili u vidu uslovnog
9 Aleksandar Jovanović: Komercijalno poslovanje, Savremena administracija
12
prijema na prevoz s tim da se isti obavi kada bude prikupljeno toliko robe da
se kamionska vožnja isplati.
Što se tiče dovoza komadne robe do poslovnice vozara, praksa je da se
pošiljke manje težine dopremaju u režiji pošiljaoca, dok ostale preuzima vo-
zar sa skladišta komitenta.
U cilju sigurnog obezbjeđenja prevoza kolskih pošiljki korisnici se
obraćaju auto-transportnom preduzeću odmah pošto im potreba za njihovom
uslugom postane izvjesna. Najavom potreba ne mora da se izvrši i formalno
trebovanje kamiona već može korisnik da za sebe zadrži pravo da naknadno
izvrši fiksnu narudžbu. To se obično vrši tako što se u najavi obraća vozaru sa
upitom »do koga roka se najkasnije može obratiti sa narudžbom, a da mu se
garantuje izvršenje prevoza«.
Ugovor o prevozu treba da sadrži: podatke o korisniku usluga vozara,
podatke o robi, mjesto preuzimanja robe za otpremu, mjesto istovara robe,
podatke o adresatu pošiljke, klauzulu o cijeni prevoza i načinu plaćanja iste i
ostale podatke koji se unose u kupoprodajne ugovore.
Svako auto-transportno preduzeće ima svoju tarifu po kojoj ugovara i
naplaćuje usluge prevoza a obično se naplaćuju po tarifnim stavovima za
tona-kilometre gdje možemo naći i cijene zakupa vozila na sate i dane. Pored
vozarine, tarife predviđaju i cijene sporednih usluga u transportu.
Konačni obračun troškova prevoza vrši se po završenoj vožnji. Auto-
transportno preduzeće izdaje za svaku vožnju »Putni nalog« u koji se, pored
podataka o zadatku vozača kamiona (kada polazi na put, od koga i koju robu
prima, kome robu predaje, itd.) unose i podaci koji služe za ispostavljanje
fakture komitentu (težina tereta, pređena kilometraža, sporedne usluge u toku
prevoza i razni efektivni troškovi koje po ugovoru ne snosi vozar).
13
Transport robe rijekama
Robni saobraćaj na našim rekama obavljaju brodarska preduzeća. Nji-
hovo poslovanje se odvija preko brodarskih agencija, čija se sedišta nalaze u
većim rečnim pristaništima.
I ovdje razlikujemo komande pošiljke i pošiljke koje angažuju cijelo
transportno sredstvo — šlepovske pošiljke.
Za komadne pošiljke do 1.000 kilograma težine ne mora se vršiti pret-
hodna prijava. Dovoljno je samo da se na pristanište dopremi prije dolaska
broda. Međutim, čim je denčana pošiljka teža od 1.000 kilograma, obavezno
je da se najavi najmanje tri dana ranije. Šlepovske pošiljke se prijavljuju
najmanje 8 dana ranije. To su pošiljke jedne vrste robe u težini od 400 tona.
Pri prevozu kabaste robe težina može biti i manja ukoliko teret zauzima cio
skladišni prostor šlepa.
Kada se radi o prevozu velikih količina robe, korisnici svoje potrebe
prijavljuju brodarskim agencijama kvartalno ili godišnje kako bi se
blagovremeno za iste planirao brodski prostor.
Utovar komadnih pošiljki vrši brodarska agencija, a ukoliko ona ne
raspolaže pristanišnim skladištima, utovar, kao i kod šlepovskih pošiljki, vrši
sam pošiljalac.
Ugovor o prevozu se naziva »Zaključnica« i sklapa se pre nego što se
roba preda na prevoz. Zaključnica se piše u dva primjerka, po jedan za svaku
ugovornu stranu. Ona sadrži podatke o: robi, utovarnom i istovaraom
pristaništu, izvršiocu utovara, roku za utovar, vozarini, itd.
Kada se denčana roba preda za utovar odnosno šlepovska utovari, po-
punjava se tovarni list koji pored podataka iz zaključnice, sadrži i podatke o
primaocu robe, način pakovanja robe i iznos obračunate vozarine.
Tarife za dužinu puta određuju se za pojedine relacije (od mjesta do
mjesta).
Na slici 6. dat je obrazac tovarnog lista rečnog brodarstva.
14
Slika 6. Tovarni list rječnog brodarstva10
10 Aleksandar Jovanović: Komercijalno poslovanje, Savremena administracija
15
Uputstvo za popunjavanje tovarnog lista koje je štampano na njegovoj
poleđini glasi:
Prevoz robe se vrši na osnovu ugovora o prevozu za koji važe propisi
i tarife o prevozu robe brodovima na rekama i kanalima.
Po jednom tovarnom listu pošiljka se može slati na adresu samo jednog
pravnog ili fizičkog lica od strane samo jednog pravnog ili fizičkog lica kao
pošiljaoca.
U rubrici »znak i broj« moraju biti tačno ispisani oni znaci i brojevi
koii su obavezno označena na samim komadima robe.
U tovarnom listu u rubrici napomene moraju biti označene i uz tovarni
list priložene sve isprave koje su potrebne za izvršenje carinskih, sanitetskih i
drugih formalnosti kojima roba na dotičnoj liniji podleže. U tu rubriku se
upisuju i nalozi o daljem otpremanju drugim prevoznim sredstvima i slično.
16
Transport robe morem
Privredna organizacija koja želi da otpremi robu pomorskim brodom,
popunjava obrazac koji se naziva »Otpremni list«. U njega unosi podatke o
pošiljaocu i primaocu robe, podatke o robi (vrsta, količina, vrednost, broj
koleta i njihove oznake, odredbu o platiocu prevoznih troškova, kao i
klauzulu o prihvatanju svih uslova prevoza koji su navedeni u standardnom
formularu brodskog tovarnog lista.
Popunjeni otpremni list se predaje pomorskoj agenciji. Ona dalje pos-
tupa na sledeći način. Prvo u otpremni list unosi podatke o brodu kojim će
teret biti otpremljen i obračun troškova vozarine. Original otpremnog lista
zadržava pomorska agencija za sebe. Jednu kopiju, koja se naziva Nalog za
utovar, predaje kapetanu broda, a treći primjerak, po imenu Potvrda o
utovarenoj robi daje pošiljaocu. Na osnovu ovog primjerka pošiljalac
predaje robu na utovar i na njemu kapetan broda, pošto izvrši utovar robe,
potvrđuje njen prijem na prevoz.
Sa potvrdom o utovarenoj robi, ovjerenom od strane kapetana broda
pošiljalac se ponovo obraća pomorskoj agenciji koja mu izdaje tovarni list
koji se u pomorskom prevozu naziva teretnica ili konosman.
Teretnica sadrži pored podataka iz otpremnog lista standardne klauzule,
kojima se regulišu međusobna prava i obaveze pošiljaoca robe i brodarskog
preduzeća, kao i izvod iz tarife.
Pošiljalac prima dva primjerka teretnice. Original je namijenjen
primaocu robe. Bez njega se roba ne može preuzeti. Pošiljalac može original
poslati primaocu na način koji po svom nahođenju izabere, pošto teretnica, za
razliku od tovarnog lista na željeznici i rečnom brodarstvu ne prati obavezno
robu. Kopiju teretnice pošiljalac zadržava za sebe.
17
Transport robe avionima
Roba za prevoz avionom mora biti pakovana po posebnim propisima
koji regulišu dimenzije i težinu, a vozarina se plaća unapred.
Za prevoz robe se koriste putnički avioni na redovnim linijama koji do
određene količine primaju i teretne pošiljke a ako ima potrebe ustanovljavaju
se i stalne ili sezonske teretne linije koje isključivo prevoze robu. Kada je u
pitanju veća količina robe, mogu se uzeti u zakup i teretni avioni na isključivu
upotrebu jednog pošiljaoca robe. Tada se prevoz robe može vršiti i van
redovnih avionskih linija.
Ugovor o prevozu robe avionima se naziva vazduhoplovnim tovarnim
listom. Njega pošiljalac predaje popunjenog uz robu, u tri primjerka, od kojih
jedan zadržava pošiljalac kao potvrdu o predaji robe na prevoz, drugi ostaje
kod vozara, dok treći prati robu da bi bio predat njenom primaocu. I ovaj
tovarni list sadrži uobičajene podatke za robna prevozna dokumenta.
18
Korišćenje usluga poštePrivredne organizacije koriste usluge pošte kod otpreme pošiljki do 20
kilograma težine. To su obično pošiljke robe veće vrednosti koju u manjim količinama isporučuju proizvodna i trgovinska grosistička preduzeća svojim kupcima. Velike robne kuće koje prodaju robu potrošačima na osnovu kataloga, isporučuju je takođe preko pošte. Isto tako poštanke pošiljke se koriste za isporuku robnih uzoraka (slika 7.).
Tarifa usluga pošte — poštarina — kreće se zavisno od težine paketa, deklarisane vrijednosti i postojanja nekog posebnog zahtjeva pošiljaoca u vezi sa rukovanjem paketom.
Zahtjevi za naročitim rukovanjem povlače plaćanje posebne — dodatne — poštarine. Mogu se postaviti sledeći zahtjevi: izdvojeno rukovanje, rukovanje sa otkupninom, rukovanje sa povratnicom, hitno rukovanje i otprema avionom. Ako se paket preda sa naznakom hitno ili ekspres, onda je pošta dužna da isti otpremi prvom pošiljkom, a po prispjeću u označeno mjesto da ga odmah uruči adresatu.
Za otpremu robnih uzoraka putem pošte pošta primjenjuje vrlo niske tarifne stavove, ali postavlja i određene uslove. Da bi se koristila povoljna tarifa pošiljke robnih uzoraka treba da zadovolje sledeće uslove: da ne prelaze težinu od 500 grama, da je na njima jasno označeno »Robni uzorak«, da sem podataka o porijeklu i uslovima prodaje robe, čiji se uzorak šalje, i podataka o pošiljaocu uzorka, ne smije sadržati nikakvo drugo saopštenje, da dimenzije paketa ne prelaze dozvoljene dimenzije pisma (zbir visine, dužine i širine pisma ne smije da prelazi 90 santimetara, s tim da nijedna dimenzija sama ne prelazi 60 santimetara), i da je robni uzorak tako pakovan a da se pošta lako može uvjeriti u sadržaj omota.
Uz paket se obavezno predaje popunjen obrazac »Sprovodnica za paket«. Podaci u sprovodnici moraju se poklapati sa podacima na adresnoj strani paketa. Sprovodnica prati paket do njegovog uručenja primaocu, s tim što isti na njoj svojeručnim potpisom potvrđuje prijem.
U slučaju da se paket ne može uručiti na označenu adresu, pošiljalac je dužan da unaprijed odredi na koji način treba pošta da postupi. U tu svrhu na sprovodnici su odštampane ove odredbe: 1. da se paket odmah vrati; 2. da se paket uruči na drugu adresu; 3. da se paket proda na rizik pošiljaoca. Posebnom napomenom na sprovodnici pošiljalac se poziva da precrta odredbe
19
koje ne želi da koristi. Ako to ne učini, smatraće se da želi da koristi odredbu pod 1.
Slika 7. Otpremnica za robu upućenu poštom11
11 Aleksandar Jovanović: Komercijalno poslovanje, Savremena administracija
20
Korišćenje usluga špeditera
Pošiljalac robe se može koristiti drugim uslugama špediterskih preduzeća, kao što su, na primjer: utovar, istovar ili pretovar robe, pakovanje i prepakovanje robe, kvalitativan i kvantitativan prijem robe, skladištenje i carinjenje robe, osiguranje robe, isplata vozarine transportnim preduzećima, kao i svih drugih naknada za usluge u toku prevoza, realizacija oštetnih zahteva vlasnika robe, itd.
Karakteristike njihovih usluga su: sigurnost u dopremi robe i ekonomičnost dopreme.
Ugovorni odnos između špeditera i korisnika njegovih usluga uspostav-lja se najčešće na taj način što komitent izdaje Špediteru nalog (dispoziciju), a ovaj istu prihvata. U toku izvršenja povjerenog mu zadatka, špediter je dužan da se u svemu pridržava odredaba naloga komitenta. Jedino u hitnim slučajevima kada je odstupanje od naloga diktirano interesima samog komitenta špediter je slobodan da postupi po svom nahođenju.
Nalog špediteru treba da sadrži: podatke o robi (količina, vrsta, pako-vanje, vrijednost i dr.), podatke o mjestu isporuke i primaocu robe, rok isporuke, način isporuke, ukoliko je isti ugovorom fiksiran, ili pošiljalac želi da ga odredi, određivanje platioca za troškove prenosa robe, sporedne usluge koje se očekuju od špeditera, naročita uputstva i želje pošiljaoca, itd.
Uz nalog se praktikuje i dostavljanje kopije ugovora o kupoprodaji i drugih dokumenata koji mogu da Špediteru pomognu u perfektuiranju posla.
Primljeni nalog komitenta špediter pismeno potvrđuje. Tom prilikom on izvještava nalogodavca pod kojim će brojem ili znakom (pozicijom) voditi ovaj predmet do njegovog okončanja. Na taj način se, pozivom na odnosnu poziciju, pojednostavljuje dalje pismeno i usmeno opštenje špeditera i nje-govog komitenta.
Po završenom poslu Špeditersko preduzeće je dužno da podnese obračun svih troškova. Ovaj obračun obuhvata: iznose vozarine po računima vozara, troškove utovara, istovara, pretovara, troškove pakovanja, prepakivanja i signiranja koleta, troškove transportnog osiguranja po polisi DOZ-a, troškove drugih sporednih usluga u toku prevoza, naknadu efektivnih izdataka za: obrasce, PTT-usluge, iskup pprevoznih dokumenata, i dr., pripadajuću proviziju po ugovorenoj tarifi.
Uz obračun špediter dostavlja i sva dokumenta kojima pojedine stavke obračuna dokumentuje.
21
Osiguranje robe u transportu
Kod otpreme robe Željeznicom postoji obavezno osiguranje tereta, pri-
mjenom automatizma, tj. samom predajom robe na prevoz izvršeno je i
transportno osiguranje iste. Sklapanjem ugovora o prevozu automatski je
sklopljen i ugovor o osiguranju, jer je u iznosu ugovorene vozarine sadržana i
premija osiguranja. Kod drugih načina otpreme, međutim, potrebno je
sklapanje ugovora sa OZ-om. Isto tako se posebno osigurava i transport robe
u sopstvenoj režiji. Tada pored osiguranja robe (»kargo osiguranje«)
privredne organizacije vrše i osiguranje prevoznih sredstava (»kasko
osiguranje").
Sa osiguravajućim zavodom se mogu sklopiti dvije vrste ugovora o
transportnom osiguranju robe. To su specijalne i generalne polise osiguranja.
Specijalna polisa se upotrebljava za pojedinačna osiguranja transporta,
dok se generalnim polisama osiguravaju sve buduće pošiljke robe u
određenom vremenskom periodu. Obično se važnost generalnih polisa proteže
na jednu godinu.
Kod specijalnih polisa se osiguranje plaća unaprijed, dok se kod
generalnih plaćanja vrše prema mjesečnim obračunima.
Po pravilu, svi prevoznici od sebe otklanjaju naknadu štete nastale u
toku prevoza robe, koja nije bila uzrokovana njihovom krivicom. Međutim, ni
OZ ne prihvata osiguranje od svih vrsta mogućih rizika.
Pod transportnim rizikom podrazumijevamo mogućnost nastajanja
nekog ekonomski štetnog događaja u toku prevoza robe.
U polisi osiguranja kao dokumentu o sklopljenom ugovoru o osiguranju
robe u transportu, pored ostalih odredaba precizirana su tri osnovna elementa
osiguranja: rizik, premija i naknada. Osiguravajući zavod se izričito prihvata
odgovornosti za naknadu štete uzrokovane u polisi navedenim slučajevima
rizika.
Premijom u osiguranju nazivamo iznos koji osiguranik plaća kao cijenu
za korišćenje polisom predviđene naknade u slučaju nastajanja štete. Visina
premije zavisi od više faktora12:
12 Aleksandar Jovanović: Komercijalno poslovanje, Savremena administracija
22
(1) Što je mogućnost nastajanja nekog štetnog događaja veća, to je
veća i premija osiguranja od takvog rizika.
(2) Visina premije zavisi i od sume osiguranja, što je osigurana
suma
veća, veća je i premija.
(3) Trajanje osiguranja ima isti uticaj, što znači kada se
osiguravamo
od nastajanja nekog štetnog događaja u dužem vremenskom periodu, veća će
biti i premija.
(4) Visinu premije relativno smanjuje povećanje broja osiguranika od
istog rizika.
(5) Pošto ustanove koje se bave osiguranjem prikupljena sredstva
oročavaju kod banaka, ili investiraju u privredu, to i visina kamata na taj
način naplaćena djeluje na smanjenje visine kalkulisanih premija.
Iznos kojim osiguravajući zavod obeštećuje osiguranika koji je pretrpio
štetu na robi u toku transporta naziva se naknadom iz osiguranja.
Potpunu naknadu štete vrši OZ jedino u slučajevima kada je ona nastala
usled saobraćajnih nesreća, elementarnih nepogoda i nestanka pošiljke (krađa
ili drugi uzroci). U svim drugim slučajevima OZ daje naknadu vrijednosti
robe, srazmjerno procentu njenog oštećenja. Za oštećenja koja se kreću do 2%
od vrednosti robe, OZ ne daje nikakvu naknadu. Isto tako OZ izričito otklanja
sa sebe odgovornost za naknadu štete prouzrokovane: propustima vlasnika
pošiljke (loše pakovanje, nepravilno deklarisanje vrste robe), prirodnim
gubicima na robi (kvarenje, kaliranje i sl.). Ovu štetu OZ, međutim, priznaje
kada je ona nastala usled dužeg trajanja prevoza nego što je to propisima
predviđeno.
23
Zaključak
Transport obuhvata prenos ljudi i robe pri čemu se transportno
poslovanje privrednih organizacija odnosi na transport robe. Transportno
poslovanje preduzeća podrazumijeva dopremu, unutrašnji transport i otpremu
robe. Doprema je transport nabavljene robe od mjesta preuzimanja od
dobavljača do skladišta preduzeća. Unutrašnji transport obuhvata kretanje
robe u okviru jednog privrednog preduzeća.
Preduzeće mora imati svoj zaseban organ koji se brine o transportu
robe. Kod malih preduzeća se ovaj posao povjerava jednom licu, a
transportom robe se bavi posebna organizaciona jedinica preduzeća koju
zovemo transportnom službom.
Zadaci transportne službe su: izrada godišnjeg plana transporta robe i
operativnih planova za kraće vremenske periode, izbor puta i načina
transportne robe, saradnja sa skladišnom službom preduzeća, izdavanje
naloga za rad sopstvenom voznom parku, angažovanje tuđih usluga u
transportu, osiguranje robe na putu, zakupljivanje skladišnog prostora u
javnim skladištima radi smještaja robe na putu koja čeka dalji transport,
povjeravanje cjelokupne brige o transportu robe špediterskim preduzećima
putem sklapanja ugovora o angažovanju njihovih usluga, sastavljanje
transportnih dokumenata, preuzimanje robe od drugih prevoznika itd.
Najčešća organizaciona rešenja transportne službe su: transportna
služba kao zasebna organizaciona jedinica u okviru komercijalnog sektora
preduzeća, transportna služba kao dio skladišne službe preduzeća, i
transportna služba pripojena proizvodno-tehničkom sektoru preduzeća.
24
Literatura
1. Jovanović Aleksandar:
Komercijalno poslovanje,
Savremena administracija, Beograd, 1973. god.
2. Jovanović Aleksandar:
Komercijalno poslovanje,
Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1992
25