Post on 08-Dec-2016
SadržajOptika
311
Optika 312Elektromagnetno polje i elektromagnetni talasi 314Elektromagnetni talasi i elektromagnetni spektar 318Geometrijska optikaZakoni odbijanja i prelamanja svetlosti 320Ogledala 321Sferna ogledala 323Zakoni prelamanja svetlosti 326Totalna refleksija 330Primena zakona prelamanja 331Sočiva 333Nedostaci sočiva 339Optički instrumenti 340
FotometrijaIzvori svetlosti 342Fotometrijske veličine i jedinice 343Talasna optikaTalasna svojstva svetlosti. Interferencija svetlosti. 346Difrakcija svetlosti 352Difrakcija svetlosti na jednoj pukotini 354Difrakcija svetlosti na optičkoj rešetki 355Difrakcija X-zraka 357Bragov zakon 358Polarizacija svetlosti 360
312
OPTIKAKorpuskularna (Njutnova - XVII vek) teorija svetlosti - uspela da objasnipravolinijsko prostiranje svetlosti, refleksiju i prelamanje.
Talasna (Hajgensova - XVII vek ) teorija svetlosti - longitudinalni talaskoji se prostire kroz etar (hipotetička supstanca koja prožima ceo prazanprostor).
Hajgensov princip - svaka tačka prostora pogođena talasom postaje i samaizvor sekundarnih talasa koji se prostiru u svim pravcima.
Jang i Frenel (XIX vek) – dokaz talasne prirode svetlosti i razrada principainterferencije i difrakcije svetlosti na bazi teorije o talasnoj prirodisvetlosti.
Pojava polarizacije potvrđuje talasnu prirodu.
Elektromagnetni karakter svetlosti - Maksvel i Herc (druga polovina XIXveka).
313
OPTIKA
Problem fotoelektričnog efekta i raspodele energije zračenja crnog telarešen uvođenjem hipoteze o kvantnoj prirodi energije svetlosnog zračenja(Plank - 1900.).
Svaki izvor svetlosti emituje energiju u određenim energetskim iznosima- kvantima (fotonima).
Otkriće Komptonovog rasejanja fotona na elektronima (pri kome fotonimenjaju talasnu dužinu), kao i fotoefekat potvrđuju čestičnu prirodusvetlosti.
De Brolj (1924.) - dualističko shvatanje prirode svetlosti proširuje naelementarne čestice (protone i elektrone) - kako talasi imaju i čestičnasvojstva, tako i čestice imaju i talasna svojstva (difrakcija elektrona).
314
Vremenska promena električnog polja u tački P u okolinielektričnog provodnika u kome se periodično menjasmer struje.Električno polje se u okolini provodnika ne uspostavljau svim tačkama trenutno, niti istovremeno, već se saizvesnom brzinom udaljava od njega.
Vremenska promena magnetnogpolja u tački P u okolini električ-nog provodnika se poklapa sa pe-riodičnim promenama struje.
I magnetno polje se prostire uokolni prostor slično električnom.
Elektromagnetno polje i elektromagnetni talasi
Jedan od mogućih načina stvaranja elektromagnetnihtalasa: dva pravolinijska provodnika spojena na izvornaizmeničnog napona.
315
Elektromagnetno polje i elektromagnetni talasiVektori jačine električnog i magnetnog polja osciluju u međusobnonormalnim ravnima i normalno na pravac njihovog širenja (prostiranja).
I električno i magnetno polje koje stvara električni provodnik (tzv. električnidipol) veoma brzo slabi (opada intenzitet) sa udaljavanjem od njega i zatopostoji samo u njegovoj blizini. To je tzv. blisko polje.
Međutim, drugi efekat je odgovoran za formiranje talasa električnog imagnetnog polja na velikim rastojanjima od provodnika i u dielektričnoj(neprovodnoj) sredini, pa čak i u vakuumu - radijaciono polje.
316
Elektromagnetno polje i elektromagnetni talasiPromena magnetnog polja u okolini provodnika sa promenljivom strujomproizvodi (indukuje) promenljivo električno polje (Majkl Faradej - zakonindukcije). Promenljivo električno polje proizvodi promenljivo magnetnopolje (Džejms Maksvel).
Radijaciono polje nastaje usled toga što promene magnetnog polja uokolini provodnika stvaraju električno polje koje se periodično menja, aove promene stvaraju magnetno polje.
Uzajamne oscilacije električnog i magnetnog polja se prostiru na velikarastojanja u obliku transverzalnog talasa.
317
Elektromagnetno polje i elektromagnetni talasiLinije sila električnog polja u okolini antene. Radijaciono polje se prostirebrzinom c u svim pravcima od antene.
Prikaz intenziteta elektromagnetnihtalasa u okolini električnog provod-nika (tzv. električnog dipola).
318
Elektromagnetni talasi i elektromagnetni spektarOsim u okolini provodnika kroz koji protiče promenljiva struja,elektromagnetni talasi se formiraju u svim slučajevima kadapostoji ubrzano (ili usporeno) kretanje nosilaca naelektrisanja.Osnovne fizičke veličine koje opisuju elektromagnetne talase su brzinaprostiranja c (ili v), frekvencija ν i talasna dužina λ:
Elektromagnetni talasi se mogu prostirati i kroz vakuum i kroz materijalnesredine. Brzina prostiranja elektromagnetnih talasa u vakuumu iznosi:
λν=c
m/s103m/s458792299 8⋅≈=c
Ovom brzinom se prostiru, osim talasa, i sva ostala električna i magnetnadejstva u prostoru.
Brzina prostiranja elektromagnetnih talasa u materijalnim sredinama sesmanjuje u odnosu na brzinu u vakuumu, a istovremeno se smanjuje italasna dužina.
319
Elektromagnetni talasi i elektromagnetni spektarSpektar frekvencija i talasnih dužina elektromagnetnih talasa je izuzetnoširok i obuhvata frekvencije od 104−1024 Hz (radio talasi, mikrotalasi, infra-crveni, vidljiva svetlost 380−780 nm, ultraljubičasti talasi, X-zraci, γ-zraci).
320
Geometrijska optika.Zakoni odbijanja i prelamanja svetlosti
Zakoni odbijanja svetlosti (ogledalska refleksija):
1. Upadni zrak, normala i odbijeni zrak leže u istojravni.
2. Ugao upadnog zraka θi i ugao odbijenog zraka θr(u odnosu na normalu) međusobno su jednaki:
ri θ=θ
U osnovne oblike odbijanja svetlosti spadaju ogledalska i difuzna refleksija.
321
OgledalaOgledala su optička tela uglačanih površina saciljem da se na njima vrši refleksija svetlosti.
Ravna ogledalaLikovi koji nastaju u preseku imaginarnih zraka(tj. produžetaka reflektovanih) su imaginarni.
Predmet i njegov lik stoje simetrično u odnosu naravan ogledala (na istom su rastojanju od ogledala)i iste su visine.
322
Ogledala
2Rf =
Sferna ogledala
Sferna ogledala su uglačani delovi sfernih površina.
Konkavno (izdubljeno) ogledalo↓
Konveksno (ispupčeno) ogledalo ↓
323
Sferna ogledalaKonstrukcija likova kod izdubljenih sfernih ogledala - likovi su realni:
ili imaginarni:
324
Sferna ogledalaKonstrukcija likova kod ispupčenih sfernih ogledala - likovi su imaginarni
325
Sferna ogledala
Jednačina ogledala - povezuje žižnu daljinu f i rastojanja predmeta p i likal od temena ogledala.
l
111+=
pf
Jednačina konkavnog (izdubljenog) ogledala:
Jednačina konveksnog (ispupčenog) ogledala:(znaci “−” ukazuju na imaginarnost žiže i lika). l
111−=−
pf
Uvećanje je odnos veličina lika i predmeta:pP
Lu l==
326
Zakoni prelamanja svetlostiPri prelasku svetlosti iz jedne u drugu materijalnusredinu dolazi do promene pravca prostiranja, tj.do prelamanja (refrakcije).
Zakoni prelamanja (refrakcije) svetlosti:1. Upadni zrak, normala i prelomljeni zrak leže u
istoj ravni.
2. Odnos sinusa ugla upadnog zraka θ1 i sinusa uglaprelomljenog θ2 zraka je konstantna veličina -relativni indeks prelamanja druge sredine uodnosu na prvu (karakteriše sredine na čijojgranici se svetlost prelama).
2
11,2 sin
sinθθ
=n θ1, θ2 su upadni i prelomni ugao u odnosu na normalu na graničnu površinu.
327
Zakoni prelamanja svetlosti
Relativni indeks prelamanja je odnos brzina svetlosti u I u odnosu na II sredinu:
2
1
2
11,2 sin
sinvv
θθ
==n
Apsolutni indeks prelamanja je odnos brzina svetlosti u vakuumu c i udatoj sredini v:
vcn =
328
Zakoni prelamanja svetlosti
Talasna dužina svetlosti pri prostiranju kroz providnu sredinu indeksaprelamanja n se smanjuje u poređenju sa λ u vakuumu, a frekvencijatalasa (broj oscilacija električnog i magnetnog polja u sekundi) ostaje isti.
212122
11 vvvv
λ>λ⇒>⎭⎬⎫
νλ=νλ=
22112
1
1
2
2
1
2
1
//
vv nn
nn
ncnc
λ=λ⇒λλ
===
n1
2λ
=λPrimer: Ako je prva sredina vakuum (vazduh) sa n1=1 (i v1=c) i u kojoj je talasnadužina svetlosti λ1, a druga sredina ima apsolutni indeks n2=n, tada je talasna dužinasvetlosti λ2 u drugoj sredini n-puta manja:
2
112 n
n λ=λ
329
Zakoni prelamanja svetlosti
2211 sinsin θ=θ nn
Snelov zakon prelamanja
Optički gušća sredina ima veći indeks prelamanja (svetlost se sporijeprostire kroz nju).
1,21
2
2
1
2
1
2
222
1
111
vv
sinsin
vsin
vsin
nnn
nhtc
ht
h
nhtc
ht
h≡==
θθ
⎪⎪
⎭
⎪⎪
⎬
⎫
Δ=
Δ=
λ=θ
Δ=
Δ=
λ=θ
330
Totalna refleksijaPri prelasku iz optički gušće u optički ređu sredinu, za upadne uglovesvetlosti veće od nekog graničnog θc, dolazi do potpunog odbijanjasvetlosti na granici dve sredine - totalna refleksija.
)(sin 211
2 nnnn
c >=θ
)(90sinsin 2121 nnnn c >°=θ
Granični ugao totalne refleksije θc zavisi od prirode dve sredine na čijoj granici se ona dešava.
331
Primena zakona prelamanja
Totalna refleksija se koristi u opticiza promenu pravca svetlosnih zraka
Prelamanje na prizmi - providnooptičko telo ograničeno sa dveravne nagnute površine ↓
Karakteristike: n (indeks prelamanja materijala prizme), γ (ugao prizme) i δ (ugao ukupnog skretanja, devijacije)
332
Primena zakona prelamanja - disperzija svetlostiDisperzija - pojava zavisnosti optičkih karakteristika(indeksa prelamanja, skretanja zraka, …) od talasnedužine svetlosti. Posledica je razlaganje svetlosti nakomponente.
)(λ= fn
333
SočivaSočiva su providna optička tela ograničena dvema sfernim površinama ilijednom sfernom i jednom ravnom površinom.Prema načinu prelamanja podeljena su na sabirna (konvergentna) i rasipna(divergentna) sočiva.
334
SočivaKonstrukcija likova kod sočiva - karakteristični zraci (3)
335
SočivaKonstrukcija likova kod sabirnih sočiva - likovi su realni ili imaginarni
336
SočivaKonstrukcija likova kod rasipnih sočiva - likovi su imaginarni (dobijaju seu preseku produžetaka prelomljenih zraka).
337
SočivaJačina sočiva:
Za složena sočiva, jačinesočiva se sabiraju.
[D]1f
=ω
Jednačina sočiva - povezuje žižnu daljinu f i rastojanja predmeta p i lika lod centra sočiva.
l
111+=
pfJednačina sabirnog sočiva:
Jednačina rasipnog sočiva:(znak “−” je oznaka za imaginarne lik i žižu)
l
111−=−
pf
Uvećanje je odnos veličina lika i predmeta:pP
Lu l==
338
SočivaOptička jednačina sočiva - pokazuje od čega zavisi žižna daljina (n - indeksprelamanja materijala sočiva, r1 i r2 - poluprečnici krivina zakrivljenihpovršina sočiva).
⎟⎟⎠
⎞⎜⎜⎝
⎛+−=
21
11)1(1rr
nf
⎟⎟⎠
⎞⎜⎜⎝
⎛+⎟⎟
⎠
⎞⎜⎜⎝
⎛−=
211
2 1111rrn
nf
Za slučaj da je sočivo indeksa prelamanja n2 u nekoj providnoj srediniindeksa prelamanja n1, optička jednačina sočiva ima oblik:
Složena sočiva su kombinacije sočiva različitih oblika i indeksa prelamanjakoje su namenjene otklanjanju nedostataka sočiva.
∑=
=n
i iff 1
11
339
Nedostaci sočiva1. Sferna aberacija - svetlosni zraci se na ivicama
sočiva male žižne daljine različito prelamaju -otklanja se ili postavljanjem blende (zaklona)na put zraka ili kombinacijom sočiva.
2. Hromatska aberacija - posledica disperzije -svetlosni zraci različitih talasnih dužina serazličito prelamaju - otklanja se kombinacijomsočiva različitih indeksa prelamanja.
Postoje i drugi nedostaci sočiva koji se eliminišu kombinovanjem više sočiva ili njihovim oblikovanjem:KomaAstigmatizamDistorzija
340
Optički instrumenti
Lupa - sabirno sočivo manje žižne daljine- služi za gledanje bliskih predmeta podvećim vidnim uglom.
Daje uspravan, imaginaran i uvećan lik -uvećanje 2-10 puta.
1+≈fdu
d - daljina jasnog vida
f - žižna daljina sočiva lupe
341
Optički instrumentiMikroskop - sačinjavaju gadve grupe sočiva koje imajuulogu sabirnih sočiva (objek-tiv i okular). Služi za posma-tranje sitnih objekata, koji sunevidljivi golim okom.
Uvećanje zavisi od žižnihdaljina objektiva i okulara idužine tubusa t. Imaginaranlik se formira na daljinijasnog vida d.
21 ffdtu =
d - daljina jasnog vida (≈25 cm)t - dužina tubusa (na slici L) -
- rastojanje između objektiva i okularaf1 i f2 - žižne daljina sočiva objektiva i okulara
342
Fotometrija. Izvori svetlostiTela koja emituju svetlost su svetlosni izvori.Primarni emituju svetlost na račun sopstvene energije− toplotni - zagrejana tela (Sunce, sijalica sa vlaknom, plamen, …),− luminescentni - ekscitovani atomi i molekuli (ZnO, ZnS , CdS, GaP, …),− stimulisani - spoljašnja stimulacija izvora zračenja (laser).
Sekundarni izvori, u stvari, ne emituju sopstvenu već svetlost drugih izvorana račun odbijanja.
343
Fotometrijske veličine i jedinice.Fotometrija je deo optike koji se odnosi na merenje energije elektromag-netnih talasa koju emituju svetlosni izvori.
U zavisnosti od detektora svetlosti, jedinice fotometrijskih veličina se delena objektivne (energetske) - detektori su fotoosetljivi uređaji ili supstance, isubjektivne (vizuelne) - detektor je ljudsko oko, različito osetljivo premarazličitim talasnim dužinama i u različitim spoljašnjim uslovima.
Izotropni tačkasti svetlosni izvori - zanemarljivih su dimenzija iravnomerno emituju svetlosnu energiju u svim pravcima.
1. Svetlosni fluks Φ je energija dW koju svetlosniizvor izrači u jedinici vremena kroz nekupovršinu dS ili neki prostorni ugao dΩ (snagaizračene energije):
tWd
d=Φ
nm) 555 (za lm683W1 =λ=
W] [lm;
344
Fotometrijske veličine i jedinice.
2. Izračena količina energije dQ u intervalu vremena dt je: dQ=Φdt
3. Jačina svetlosti I je osobina svetlosnog izvora - izračeni svetlosni fluks dΦ po jedinici prostornog ugla dΩ:
Ukupan svetlosni fluks: Φuk=4πI
4. Osvetljenost E je veličina koja izražava stepen osvetljenosti površine dSna koju pada svetlosni fluks dΦpad, odnosno to je upadni fluks pojediničnoj površini:
ΩΦ
=ddI
SE
dd padΦ
=
2244
rI
rIE =
ππ
=
Osvetljenost svake tačke sfere poluprečnika r u čijem centru je izotropnitačkasti svetlosni izvor:
⎥⎦⎤
⎢⎣⎡ =
srW ;
srlmcd
⎥⎦⎤
⎢⎣⎡ = 22 m
W;mlmlx
345
5. Emisiona sposobnost (emitancija) R je veličinafluksa svetlosti koju emituje jedinična površinasvetlosnog izvora:
Lambertov zakon definiše osvetljenost površineudaljene za r od tačkastog (ili veoma udaljenog)izvora svetlosti, pri čemu normala na površinuzaklapa ugao α sa pravcem svetlosti:
α= cos2rIE
SR
dd emΦ
=
Emitovanje vrše primarni (sopstvena energija) isekundarni izvori (refleksija ili transparencija).
ERER τ== r
Fotometrijske veličine i jedinice.
teloprovidno idealno -1,0r telocrno idealno -0,0rtelobeloidealno-0,1r
=τ==τ==τ=
⎥⎦⎤
⎢⎣⎡
22 mW;
mlm
346
Talasna optika. Talasna svojstva svetlosti.Interferencija svetlosti.
Analogno mehaničkim talasima, ikod elektromagnetnih talasa dolazido slaganja, interferencije što imaza posledicu pojačanje ili slablje-nje njihovog intenziteta.
Za ostvarivanje interferencije, ne-ophodno je da postoje koherentnitalasi - kod njih je razlika u fazioscilovanja konstantna, tj. ne me-nja se tokom vremena (monohro-matska svetlost koja potiče odistog izvora).
Laseri su izvori koherentne svetlosti, afluorescentne ili sijalice sa usijanimvlaknom nekoherentne svetlosti.
347
Interferencija svetlosti.Tomas Jang (1801.) je izveo eksperiment sainterferencijom monohromatske svetlosti kojaprolazi kroz dva bliska proreza - dokaz talasneprirode svetlosti.Prorezi, sa jedne strane obasjani svetlošću iz jednogizvora, predstavljaju dva izvora koherentne svetlosti. Nazaklonu se formira slika od naizmeničnih svetlih i tamnihpruga.
Frenelova (1821.) interferencija
Tačkasti svetlosni izvor postavljen ispred dvaogledala koja stoje pod malim uglom - dva lika ovogizvora u ogledalima deluju kao dva koherentnaizvora.Na zaklonu se dobija interferentna slika - niz interferent-nih maksimuma i minimuma.
348
Interferencija svetlosti.
Jangov eksperiment interferencijesvetlosti na dva uska proreza.
349
Interferencija svetlosti.Rezultati interferencije
350
Interferencija svetlosti
a) pređeni putevi monohromatskih zraka odproreza do zaklona su jednaki - svetla pruga;
b) razlika u pređenim putevima zraka je jednakatalasnoj dužini (λ) - svetla pruga;
c) razlika u pređenim putevima zraka je jednakapolovini talasne dužine (λ/2) - tamna pruga.
interferenciona slika
351
Interferencija svetlostiPod pretpostavkom da je zaklon dovoljno daleko u poređenju sameđusobnim rastojanjem proreza, mogu se definisati uslovi za pojavusvetlih i tamnih pruga na određenom mestu na zaklonu.
⎪⎩
⎪⎨
⎧
=λ
+
=λ
=θ=Δ≡δK
K
l,2,1,0
2)12(
,2,1,0sin
kk
kkd
svetla pruga(konstruktivna interferencija)
tamna pruga(destruktivna interferencija)
352
Difrakcija svetlostiDifrakcija svetlosti je pojava “savijanja”, skretanjasvetlosti sa pravolinijskog puta na malim otvorima(pukotinama) - reda talasne dužine - ili oštrim ivicama,bez promene materijalne sredine kroz koju prolazi.
Svetle i tamne pruge na zaklonu (mogu biti iobojene, ako je svetlost polihromatska) posledicasu interferencije koja se dešava nakon prolaskasvetlosti kroz pukotinu.Ako su na putu od izvora do zaklona svetlosni zraciparalelni, reč je o difrakciji Fraunhoferovog tipa.
Ako su zraci konvergentni ili divergentni (dolaze podnekim uglom), reč je o difrakciji Frenelovog tipa.
difrakcija zvučnih (mehaničkih) talasa
353
Difrakcija svetlostiDifrakcija na oštroj ivici
Difrakcija na maloj pukotini
354
Difrakcija svetlosti na jednoj pukotiniHajgensov princip: Svaka tačka pukotine pogođe-na talasom postaje i sama izvor sekundarnih talasa.Ovi talasi su koherentni i kao rezultat interferencije, nazaklonu se javlja niz svetlih i tamnih pruga.
K
K
,2,12
)12(sin
,2,1sin
=λ
+=θ
=λ=θ
kkw
kkw difrakcioni minimum(tamna pruga)
difrakcioni maksimum(svetla pruga)
Primer za difrakcioni minimum:
355
Difrakcija svetlosti na optičkoj rešetkiNiz paralelnih pukotina na malom i jednakom međusobnom rastojanjupredstavlja difrakcionu (optičku) rešetku.
Svaka pukotina (prorez, mesto propuštanja svetlosti) difrakcionerešetke ponaša se kao novi izvor koherentne svetlosti, koja se uprostoru iza rešetke prostire u svim pravcima i interferira – stvarakarakterističnu sliku na zaklonu, sastavljenu od niza osvetljenih izatamnjenih mesta (difrakcioni maksimumi i minimumi).
356
Difrakcija svetlosti na optičkoj rešetkiUslovi za dobijanje difrakcionih maksimuma i minimuma na zaklonu:
K
K
,2,1,02
)12(sin
,2,1,0sin
=λ
+=θ
=λ=θ
kkd
kkd difrakcioni maksimum(svetla pruga)
difrakcioni minimum(tamna pruga)
d – konstanta difrakcione rešetke
Primer za difrakcioni maksimum:
357
Difrakcija X-zrakaAko se X-zraci (elektromagnetni talasi male talasne dužine, reda 0.1 nm)propuste kroz kristalnu materiju (ima uređenu unutrašnju strukturu), dolazido njihove difrakcije, odnosno interferencije propuštenih zraka koji padajuna zaklon.Pravilan raspored difrakcionih maksimuma je posledica uređenostistrukture kristala i karakterističan je za svaki kristalni materijal, štoomogućava njeno izučavanje i identifikaciju (kvalitativna analizamaterijala).
Kristalna struktura NaCl
358
Difrakcija X-zraka – Bragov zakon.Bragov zakon (sin i otac W.L. Bragg i W.H. Bragg *) - definiše uslove zanastanak difrakcionih maksimuma X-zraka (monohromatski, talasne dužine λ)na kristalnoj strukturi (čvrsta tela sa pravilnim unutrašnjim rasporedomatoma).X-zraci koji padaju na kristalnu (uređenu) strukturu reflektuju se (difraktuju)sa različitih nizova paralelnih atomskih ravni, pri čemu je rastojanje izmeđuravni jednog niza di različito od rastojanja za drugi niz ravni dj.
Skup takvih rastojanja (d1, d2, …) jekarakterističan za dati materijal na kojise X-zraci usmeravaju – može se iskori-stiti za identifikaciju, tj. kvalitativnuanalizu složenog ili smeše materijala.
* Viljem Lorens Brag i njegov otac Viljem Henri Brag supodelili Nobelovi nagradu za fiziku 1915. godine zaotkriće difrakcije X-zraka na kristalima.
359
Difrakcija X-zraka – Bragov zakonV.L. i V.H Brag su sveli pojavu difrakcije monohromatskih X-zraka nakristalima na refleksiju od paralelnih atomskih ravni.
d – je međuravansko rastojanje između atomskih ravni u kristalima
θ − upadni ugao X-zraka u odnosu na atomsku ravan
K,2,1sin2 =λ=θ kkd
Kada se utvrdi pod kojim upadnim uglovima (θ1, θ2,…) se dobijaju difrakcionimaksimumi monohromatskih X-zraka, može se odrediti skup rastojanja (d1, d2,…) između atomskih ravni u kristalima, koji su specifični za svaki kristalnimaterijal → kvalitativna analiza.
360
Polarizacija svetlostiPolarizacija je dokaz transverzalne prirodeelektromagnetnih talasa.Polarizovana svetlost je okarakterisana oscilaci-jama vektora električnog polja (svetlosni vektor)u samo jednoj ravni.Ravan normalna na ravan oscilovanja svetlosnogvektora je ravan polarizacije.Polarizacija svetlosti se dobija u procesima:odbijanja (prelamanja), dvojnog prelamanja,selektivne apsorpcije rasejanjem, …
361
Polarizacija svetlostiPolarizacija pri odbijanju (prelama-nju) svetlosti na granici dve sredinerazličitih indeksa prelamanja.
Polarizacija pri dvojnom prelama-nju svetlosti na nekim kristalnimsupstancama (kalcit, kvarc, …)
Svetlost se razdvaja naredovan i neredovan zrakrazličitih brzina prostiranja(indeksa prelamanja) i obasu potpuno polarizovana.
362
Polarizacija svetlostiOptički sistem koji polarizuje svetlost je polarizator, a koji analizirasvetlost analizator.
Malusov zakon: Intenzitet propuštene polarizovane svetlosti krozanalizator zavisi od ugla između osa polarizatora i analizatora:
θ= 20 cosII