Post on 26-Aug-2018
2
Titel der deutschen Ausgabe:
JohnWesley - Allein dieser Weg
© 1988 Chrisliches Verlagshaus, Stuttgart
© za Hrvatsku: Evangelička metodistička crkva
Preveo i modificirao: Petar Ţunić
Lektura: Slavica Justinberg;
Jakica Ţaper
Split, 1999.
3
Kratice Biblijskih knjiga
Stari zavjet SZ Novi zavjet NZ
Knjiga Postanka Post EvanĎelje po Mateju Mt Knjiga Izlaska Izl EvanĎelje po Marku Mk Levitski zakonik Lev EvanĎelje po Luki Lk Knjiga Brojeva Br EvanĎelje po Ivanu Iv Ponovljeni zakon Pnz Djela apostolska Dj Jošua Jš Poslanica Rimljanima Rim Knjiga o Sucima Suci Prva posl. Korinćanima 1 Kor Ruta Rut Dru. posl. Korinćanima 2 Kor Prva o Samuelu 1 Sam Poslanica Galaćanima Gal Druga o Samuelu 2 Sam Poslanica Efeţanima Ef Prva Kraljevima 1 Kr Poslanica Filipljanima Fil Druga Kraljevima 2 Kr Poslanica Kološanima Kol Prva Ljetopisa 1 Ljet Prva posl. Solunjanima 1 Sol Druga Ljetopisa 2 Ljet Dru. pos. Solunjanima 2 Sol Ezra Ezr Prva posl. Timoteju 1 Tim Nehemija Neh Druga posl. Timoteju 2 Tim Estera Est Poslanica Titu Tit Psalmi Ps Poslanica Filemonu Flm Job Job Poslanica Hebrejima Heb Mudre izreke Izr Jakovljeva poslanica Jak Propovjednik Prop Prva Petrova poslanica 1 Pt Pjesma nad pjesmama Pj Druga Petrova poslanica 2 Pt Izaija Iz Judina poslanica Jd Jeremija Jr Prva Ivanova poslanica 1 Iv Tuţaljke Tuž Dru. Ivanova poslanica 2 Iv Ezekiel Ez Treća Ivanova poslanica 3 Iv Daniel Dn Otkrivenje Otk Hošea Hoš Joel Jl Amos Am Obadija Ob Jona Jon Mihej Mih Nahum Nah
5
Sadrţaj Strana
Uvod.................................................................................... 6
Propovijed koja mijenja svijet ....... Matej 5, 1-2.................. 8
Blaţenstva:
Blago
...siromasima u duhu……... Matej 5,3……………... 12
...onima koji tuguju............ Matej 5, 4..................... 19
...krotkima........................... Matej 5, 5.21-26…….. 23
...ţednima i gladnima.......... Matej 5, 6..................... 28
...milosrdnima..................... Matej 5, 7..................... 32
...onima čista srca............... Matej 5, 8. 27-37……. 39
...mirotvorcima................... Matej 5, 9..................... 46
...progonjenima zbog pravednosti.....
Mt 5, 10-12. 38-42........ 49
Sol zemlji i svjetlo svijetu.............. Matej 5, 13-16…........... 60
Veća pravednost............................. Matej 5, 17-20…........... 73
Milostinja i molitva........................ Matej 6, 1-15................. 89
Post................................................. Matej 6, 16-18............... 102
Pravo blago..................................... Matej 6, 19-23……....... 112
Brige............................................... Matej 6, 24-34.............. 121
Od o sude do pomoći……………. Matej 7,1-12.................. 133
Široki i uski put............................. Matej 7, 13-14............... 144
Laţni proroci.................................. Matej 7, 15-20.............. . 149
Poslušnost...................................... Matej 7, 21-27.............. . 158
6
Uvod
Sastanci u običnoj kući ne odgovaraju svakom. Što je
potaklo zareĎenog svećenika Engleske drţavne crkve Johna
Wesleya da uveče 24. svibnja 1738. godine, znači pred 260
godina, doĎe na jedno takvo okupljanje, gdje su se jačali i u Duhu
izgraĎivali obični ljudi, to nije ni sam znao. Učinio sam to "sa
jednim nutarnjim otporom", zapisao je poslije. Ondje nije sreo
nekog sjajnog predavača. Štoviše jedan je čovjek jednostavno
čitao Uvod u poslanicu Rimljanima Martina Luthera. Po ljudskoj
ocjeni, ne baš skup pri kojem bi ova pametna glava, upravo po
povratku iz Amerike, očekujući nešto značajno, to i doţivjela. Ali,
to je za njega bio ipak značajan skup, kao što je u svojem
dnevniku zabiljeţio; "čudesno zagrijan", i nadodaje "osjećao
sam da je Spas moje duše u vjeri u Krista, jedino u njemu..." Ta vjera je postala i ostala jezgra njegova propovijedanja,
koju je on od onda neumorno propovijedao i iz čega je nastao
metodistički pokret. John Wesley je postao i ostao ono što
najmanji broj današnjih teologa ţeli biti - propovjednik! Njegova
propovjedaonica se nalazila više na ulicama i raznim mjestima
okupljanja, nego u crkvama.
Da tiskana riječ izgovorenu nadopunjava, spoznao je jako
rano, zato mu je za cijelog ţivota bio moto: "preach and print"
(propovijedaj i tiskaj). Sam je još uspio izdati osam knjiga svojih
propovijedi. Posebno su mu leţale na srcu 53 izabrane "Standard
Sermons" - standard propovijedi, koje je sam odabrao, te čine i
uokviruju metodističku nauku i vjerovanje. Mnoge od ovih
propovijedi su prevedene na njemački jezik, ali isto tako i
skraćene.
Srţ standard propovijedi je izlaganje "Propovijedi na gori".
Pri skraćivanju se vodila briga o tome da se odstrane samo stavci
koji su govorili o situaciji u 18. stoljeću, ali nikako ne i duhovna
7
izlaganja. Svakako treba imati u vidu i to da je situacija 21.
stoljeća nešto drugačija.
Sama riječ "religija" je imala u ono doba, kako u Engleskoj
tako i u Njemačkoj, sasvim drugi značaj. Što danas tu riječ samo
puni, u ono vrijeme se smatralo u punom smislu riječi: vjera,
vjerovanje, bit kršćanstva, što znači kršćanin biti, a ne se
samo tako zvati. Kao pravi poklon se smatraju te propovijedi, jer su odrţane
skoro u potpunosti bez stranih riječi, što danas skoro nigdje nećete
doţivjeti, no da je ipak moguće, to je on dokazao. Naravno je da
se stil njegova propovijedanja ne da prevesti, ali biblijski citati,
koji su za njega specifični, odaju njegov stil.
Wesleyeve kristalno jasne misli, njegov stav i sposobnost
slušanja biblijske poruke tj. istine, u koju se on moţe uţivjeti i
sebi predočiti, uvijek su uočljive činjenice. Tako će npr. riječ
"uveliko me se dojmilo" biti nedovoljna.
Istinski me se dojmilo njegovo beskompromisno izlaganje.
Svi putovi su zapravo presječeni i što ostaje?; "Ovo je jedini put",
koji Isus uči i koji jedino u nebo vodi. I uvijek ćemo naginjati
protestu; "tvrdi govor", ali kada bi on popustio, došlo bi do
razvodnjavanja Boţje Riječi. Sigurno će se naći i riječi iza kojih
bi se mogao staviti upitnik, ali to nam ne smije stvoriti alibi; tvrdi
govor.
Petar Ţunić
8
Propovijed koja mijenja svijet
Matej 5,1-2
Dopustite da najprije uočimo tko ovdje govori ?
Ovdje govori Gospodin neba i zemlje, Stvoritelj svemira.
On, koji raspolaţe sa svojim stvorenjima. Govori Vladar, čije je
Kraljevstvo od prije svih vjekova i koji svemirom upravlja.
Govori veliki zakonodavatelj koji će se pobrinuti da njegove
zapovijedi budu izvršene, jer, On je taj koji moţe spasiti i
upropastiti, uništiti vječnim prokletstvom, koji kaţnjava
odvajanjem od svoga lica. Ovdje govori vječna mudrost Oca, koji
nas zna, i od kojeg smo stvoreni, i koji poznaje našu nutrinu. Koji
takoĎer zna kakav je naš odnos prema Njemu i svakom biću koje
je stvorio. Prema tome, On isto zna kako će svoje zapovijedi
podesiti situaciji u kakvoj se nalazimo i u koje nas je uveo. Govori
Bog ljubavi koji je napustio svoju slavu i jednakost sa Bogom i
došao na ovu zemlju1. On je poslan od Oca da obasja one koji
prebivaju u tami.2 On je takoĎer i veliki prorok, o kojem je Bog
već prije mnogo vremena govorio; "A ne bude li tko poslušao
mojih riječi što ih prorok bude govorio u moje ime, taj će
odgovarati preda mnom."3 Ili, kao što kaţe apostol Petar: "Tko
god ne bude slušao toga proroka, istrijebit će se iz naroda."4
Što On uči?
Sin Boţji, koji je došao iz neba, uči i ukazuje na put u nebo.
To je mjesto na kojem je On za svoje pripremio stanove, mjesto
na kojem vlada njegova slava.5 Slava koju je imao prije nego je
1 Fil 2,6
2 Lk 1,79
3 Pnz 18,19
4 Dj 3,23
5 Iv 3,13
9
postojao svijet. On nam ukazuje na jedini put u vječni ţivot.6 Svi
drugi putovi vode, prije ili kasnije, u propast.7 Način na koji je
Isus na ovoj zemlji ţivio uvjerava nas, da nam je On jasno i
potpuno propovijedao Boţju volju: niti točkicu više, nego što je
sam od Oca dobio. Ali od dobivenog nije ništa ni izostavio.8 Boţji
naum nam je u potpunosti objavio. Niti jedan redak nije izgovoren
koji bi se protivio volji nebeskog Oca. I zato svaka njegova rečena
riječ ima svoju vječnu vrijednost.9
Isus nije svojim propovijedanjem samo govorio Boţju
istinu, nego se i protivio krivoučiteljima, svemu što su farizeji i
pismoznanci onog vremena iskrivili. No, istovremeno je Gospodin
zauzeo isti stav i protiv svih krivih učitelja i krivih putokaza u
kršćanstvu, koji su do tada nastupili i koji će još kasnije nastupiti.
To uzrokuje pitanje; koga Isus podučava?
Sigurno ne samo svoje učenike. Zbog toga se sigurno nije
morao popeti na jedno brdo - goru. Soba u kući jednog od učenika
bila bi dovoljna. Veliko mnoštvo dolazi k njemu.10
To se ovdje
odnosi na sve koji su od njega htjeli učiti. I pošto piše; "i poče ih
učiti"11
, uključuje to mnoštvo okupljenih koji su se uspeli na goru.
To isto nam potvrĎuje i kraj Propovijedi na gori gdje stoji: kad
Isus dovrši svoj govor, veliko je mnoštvo naroda bilo zaneseno
njegovom naukom. Zbog čega? Zbog toga što ih se dojmilo, što ih
je proţelo, a s njima i sva buduća ljudska pokoljenja na zemlji,
koja će čuti ovu Vijest vječnog ţivota.
Svaki čovjek će djelomično prihvatiti ovaj govor, ali za
mnoge dijelove se smatra da oni smjeraju i da su upućeni samo
6 Iv 14,2
7 Iv 17,5
8 Iv 6,40
9 Mt 24,35
10 Mt 5,1
11 Mt 11,29
10
apostolima ili prvim kršćanima. Ili, moţda, samo onima koji
imaju duhovnu sluţbu, a za obične kršćane to nema značenja. No,
tko će to dokazati. Sam Gospodin nije u tom svojstvu ništa rekao,
niti bilo koji apostol. Tako se odnosi Propovijed na gori prema
sveukupnom čovječanstvu. Njeni dijelovi su sastavljeni kao
kamenje arkade (zida u luk). Iz njega se ne smije izvaditi ni jedan
kamen da se ne sruši cjelokupna konstrukcija.
Zatim trebamo vidjeti kako naš Gospodin uči.
"Nikada čovjek nije govorio kao ovaj čovjek."12
Ova
konstatacija ili tvrdnja vrijedi uglavnom za Propovijed na gori.
Sveti ljudi13
su u sva vremena govorili uvijek potaknuti od Svetog
Duha. Petar, Jakov ili Pavao su bili u svojem propovijedanju
mudri graditelji Kristove crkve.14
Ali, ako se radi o mjeri mudrosti
Boţje, onda nikada nije sluga dorastao gospodaru. Ni sam Isus
nije nigdje i ni u jedno vrijeme za svog zemaljskog puta tako kao
u Propovijedi na gori na ovako obilan način opisao kako izgleda
put sljedbe i ţivljenja u posvećenju; "bez kojeg neće nitko vidjeti
Gospodina".15
Sigurno je da je On kod kojekakvih prigoda
ukazivao na pojedine stvari, ali ovdje je dao opširan pregled koji
se ovako ne nalazi nigdje u Bibliji. Deset zapovijedi, koje je Bog
objavio na Sinaju, ukratko su te koje Bog u smislu posvećenja
daje i koje se tako trebaju shvatiti. Ali je velika razlika izmeĎu ta
dva teksta. Pavao kaţe s pravom: "Da, ovako gledano ono što je
bilo sjajno, nije sjajno, zbog prevelikog ovog sjaja."16
U jednoj, čuĎenja vrijednoj ljubavi, otkriva Sin Boţji
ljudima volju svoga Oca. On nas ne vodi kao u Starom Zavjetu k
12
Iv 7,46 13
2 Pt 1,21 14
1 Kor 3,10 15
Heb 12,14 16
2 Kor 3,10
11
opipljivu brdu, ni gorućem grmu, ni tmurnim oblacima, ni oluji.17
On ne grmi s neba,18
kao što to David reče. Ne, On govori nama
osobno, On, čiji je jaram sladak i breme lako.19
On je taj koji
govori: Blago onima... i misli u suštini; sretni siromasi u duhu,
tugujući, krotki, oni koji su željni pravde, milosrdni i čista
srca; potpuna radost ih prati na putu i dostići će cilj pun
radosti u ovom životu kao i u vječnosti.20
Izgleda kao da Isus ovdje odgovara na Davidovo pitanje:
Ţeliš li dane mnoge uţivati dobra?21
Gledaj, ja ti ukazujem za
čime ti u suštini čezneš i što ti odavno bezuspješno traţiš: Put u
miran, ali radostan i zadovoljan ţivot, u nebo na zemlji - i na
kraju, u nebo na visini!
Isusov Govor na gori je konstruiran na način da svi dijelovi
koji slijede uvijek predočavaju i preduvjetuju prethodne. Svako od
tri poglavlja odgovara jednom odlomku. U prvom je saţeta suma
od osam točaka kršćanskog ţivota. One su objašnjene i ujedno
zaštićene od krivoučenja. U drugom dijelu - poglavlju se nalaze
osnovice koje bi trebale biti osnova našeg usmjerenja. Treći dio
ukazuje i upozorava na glavnu prepreku vjere, a tako i završava sa
širim uputama primjene Govora na gori.
17
Heb 12,18 18
Ps 18,14 19
Mt 11,30 20
Mt 5,3-10 21
Ps 34,13
12
Siromasi u duhu
Mt 5,3
Već je pretpostavljano kako je naš Gospodin kroz osam
Blagoslova za kršćanski ţivot htio ukazati osam koraka koje
kršćanin treba učiniti na putu u vječnu domovinu. Drugi su pak
mislili kako svi ovdje navedeni stavovi vrijede za kršćanina svuda
i u svako doba. Zašto ne bismo i mi uvaţili oba mišljenja? Zaobići
ih se ne mora! Bez sumnje je siromaštvo u duhu, kao i svako
drugo ovdje navedeno svojstvo (osobina), kod svakog pravog
kršćanina manje ili više prisutno. Ali isto tako je istinito da prava
vjera uvijek počinje sa duhovnim siromaštvom, a onda ovim od
Isusa navedenim redoslijedom raste; "da čovjek Boţji bude
savršen - opremljen za svako djelo ljubavi."22
Ovo duhovno siromaštvo, koje je temeljni dar Boţji, ne
smijemo niti onda odstraniti, ako nas Bog i sa više obdari:
"Prijatelju, pomakni se naviše!".23
To moramo "proslijediti", iako
istovremeno "trčim prema cilju da postignem nagradu.",24
ka
punom Blagoslovu Boga, kroz Isusa Krista. Temeljno je znači biti
duhovno siromašan. Moţe se pretpostaviti da je Isus biranjem
ovih riječi mislio na svoje učenike koji su se oko njega okupljali.
Oni nisu mogli ukazati na svoje bogatstvo, naprotiv, to su bili
ljudi koji su znali što znači neimaština. Zbog toga su mogli bez
poteškoće shvatiti što znači biti siromašan u duhu. Spoznaja ove
neimaštine je prvi korak, tako kaţe Isus, u pravcu prave sreće,
kako u ovom tako i u budućem svijetu.
Mora li se zemaljsko siromaštvo stoga voljeti i istovremeno
strahovati pred ţeljom za bogatstvom, ako se ţeli biti duhovni
siromah? To mišljenje se zastupa, često se oslanjajući na riječ
22
2 Tim 3,17 23
Lk 14,10 24
Fil 3,16
13
apostola Pavla: "Jer je pohlepa za novcem izvor svih zala."25
Zbog
toga su se mnogi, u svim vremenima, odricali ne samo bogatstva,
nego svakog imetka - posjeda. Ovdje je zasigurno osnova za
svako dobrovoljno siromaštvo - odricanje ponekih katoličkih
redova. Za te ljude je to jedan veliki korak na putu u nebo. Oni
očito nisu uvidjeli ili shvatili da se ova izreka apostola Pavla:
pohlepa za novcem kao izvor ili korijen svih zala ne ograničava
doslovce samo na novac, nego vaţi za svaku pohlepu, jer ih
postoji raznih vrsta, što se već i iz iskustva zna. Zasigurno je ipak
pohlepa za novcem najveća opasnost. Ovaj bi se prvi Isusov
Blagoslov očito suprostavio Gospodinovoj volji ako ga uvaţimo
samo za zemaljsko imanje, jer se siromaštvo odnosi na mnogo
više. Radi se o temelju naše kršćanske biti uopće. Kada bi se
odnosilo samo na oslobaĎanje od pohlepe za imanjem, onda bi
zasigurno bilo u suprotnosti sa "čistim srcem".26
Tko su po Isusovu mišljenju siromasi u duhu? To su
sigurno, bez dvoumljenja, ponizni, oni koji su upoznali sami sebe
i znaju da su grešnici, ljudi koje je Bog potaknuo na pokajanje,
koje pak prednjači ili je preduvijet vjeri u Isusa Krista.
Čovjek, kod kojeg se to dogodi, ne govori; "Bogat sam,
nagomilao sam bogatstvo, ništa mi ne treba."27
Koji spoznaje da je
upravo "nesretan i bijedan, siromašan i go", koji takoĎer zna da u
njemu "nema ničeg dobra",28
nego samo zlo i strava. On uviĎa
svoj grijeh kao gubu, bolest, koja mu je od roĎenja prilijepljena, i
sve jasnije uviĎa zle osobnosti koje rastu iz zlog izvora: ponos,
oholost duha, a s time naginjanje: do sebe više drţati, nego što bih
trebao, sklonost ţudnje ka slavi kod ljudi; k tome mrţnju i zavist,
ljubomoru i ţudnju za osvetom, ljutnju i teţnju za prijevarom kao
25
1 Tim 6,10 26
Mt 5,8 27
Otk 3,17 28
Rim 7,18
14
i gorčinu.29
On uviĎa priroĎeno mu neprijateljstvo protiv Boga i
ljudi,30
koje nastupa u nebrojenim oblicima, k tome ljubav prema
svijetu, samovolju, sve sramotne ţudnje njegova nutarnjeg poriva
duše. Njemu postaje jasno kako je često svojim jezikom griješio.31
Čak, iako se nije dogaĎalo kroz bezobrazne i neljubazne riječi i
djela, čovjek s ovom spoznajom ne moţe sumnjati da već i
najmanji od tih prijestupa zasluţuje paklenu vatru.32
Ali, što moţe čovjek dati za otkup svoje duše, koja se nalazi
pred pravednom Boţjom osudom?33
Kako mu platiti, što je
duţan? Čak i onda kada bi od ovog momenta spoznaje u svim
Boţjim zapovijedima bio potpuno poslušan, to ne bi pravdalo niti
jedan njegov grijeh, niti bi ijedno nedjelo njegove prošlosti učinilo
dobrim, jer on od ovog momenta pa u vječnosti duguje Bogu
svaku sluţbu koju moţe izvršiti: Izvršava je kao svoju obvezu, bez
da time moţe nešto što je u prošlosti učinio podmiriti.34
On sada
uviĎa da je potpuno nesposoban pravdati svoje prijašnje grijehe,
on prepoznaje: "Ja nisam u stanju pred Bogom ništa pravdati."
Ali, i onda kada bi mu Bog svu njegovu prošlost oprostio
pod uvjetom da više ne griješi, da u buduće svim zapovijedima
bude poslušan, on postaje svijestan da mu ništa ne vrijedi, jer on
taj uvjet nikada neće moći ispuniti. On je svijestan da nije u stanju
ispuniti Boţje zapovijedi, i one koje samo izvanjski dodiruju naš
ţivot, on tim zapovijedima ne moţe tako dugo biti poslušan, dok
je njegovo srce ukaljano naravnim grijehom. Jedno zlo stablo ne
moţe roditi dobrog roda, nitko ne moţe svoje grešno srce sam
očistiti, jer je to ljudima nemoguće. On, znači, ne moţe čak niti
29
Rim 12,3; 8,7 30
1 Iv 2,15 31
Jak 3,6 32
Mk 9,43 33
Mt 16,26; 18,28 34
Lk 17,10
15
početi slijediti Boţje zapovijedi.35
Ne zna kako učiniti samo jedan
korak naprijed. Okruţen grijehom, brigom i strahom, ne vidi
mogućnosti umaći svemu, i moţe jedino sa svima drugima
zavapiti; "Gospodine, spasi nas, izgibosmo!"36
Spoznaja našeg siromaštva u duhu je prvi korak u "trci na
utakmici - borbi koja nam je odreĎena."37
Ona je uistinu ta koja
nam predočava vidljive i nevidljive grijehe naših propusta i
nemoći. Neki ljudi označavaju tu spoznaju kao neshvatljivu vrlinu
poniznosti. Oni nam time na neki način ukazuju kako bi trebali
biti na nju ponosni, jer nam jasno ukazuje da smo zasluţili pakao.
Ali, riječ našeg Gospodina nam ovdje ukazuje na nešto sasvim
drugo: ona nam predočava naš grijeh, dug i dubinu bijede našeg
izgubljenog stanja.
Gdje se npr. apostol Pavao trudi da grešnika privede Bogu,
on govori istim riječima kada kaţe: "S neba se zaista očituje gnjev
Boţji na svaku bezboţnost i svaku nepravednost ljudi".38
Ova
osuda je usmjerena svim narodima i dokazuje da su svi pod
Boţjim gnjevom. S time pokazuje kako ni Ţidovi nemaju
prednosti pred ostalima, da su svi pod prokletstvom. Ovdje se
zaista ne radi o tome kako bi postigli vrlinu poniznosti, - nego "da
zanijeme svaka usta i da cijeli svijet bude podvrgnut kazni
Boţjoj."39
Zatim, Pavao ukazuje vrlo intenzivno na grijeh i nemoć ljudi
na mnogim mjestima: "jer nikoga neće opravdati pred njim
vršenje Zakona. Sada se nezavisno od Zakona očitovala Boţja
pravednost, koja dolazi kroz vjeru u Isusa Krista. Tako tvrdimo da
35
Mt 7,18; 19,26; Ps 119,35 36
Mt 8,25 37
Heb 12,1 38
Rim 1,18 39
Rim 3,19
16
se čovjek opravdava vjerom bez vršenja Zakona."40
Sve ove izjave
imaju jedno usmjerenje; naime, "da u čovjeku obore oholost,"41
da
ga u pepeo prinude i ponize - ali ne da ga pouče, jer on treba svoju
poniznost shvatiti baš kao vrlinu. Riječi Gospodina Isusa i
njegova apostola hoće u nama prouzročiti nezaboravno uvjerenje
našeg neizmjernog grijeha i nemoći kao grešnika, odvojenog od
izvora pomoći i propasti prepuštena i ovisna o snaţnom
Pomoćniku: Isusu Kristu, "pravedniku."42
Ovdje treba zapamtiti; da kršćanska vjera upravo tamo
počinje, gdje etika drugih religija prestaje; kod siromaštva u duhu,
kod otkrivanja njegova grijeha43
. To je bilo uvijek pred mudrima
ovoga svijeta sakriveno, i to potpuno, tako da klasični latinski čak
ne nalazi prikladne riječi za poniznost, ali isto tako niti grčki -
apostol Pavao je morao najprije prikladnu riječ za poniznost
oblikovati ().
Tako se slomi pod silnom rukom Boţjom,44
jer si zasluţio
vječno prokletstvo. Tvoja potpuna nada neka bude: Kristovom
krvlju oprana i njegovim Duhom obnovljena, kroz njega, koji naše
grijehe uznese na kriţ. Onda ćeš i sam svjedočiti: blago
siromasima u duhu, jer je njihovo kraljevstvo nebesko.
To Kraljevstvo je kraljevstvo Boţje u nama, naime:
"pravednost, mir i radost po Duhu Svetom“,45
a što je pravednost
drugo, nego ţivot Boga u našoj duši, istomišljenost koja je bila i u
našem Gospodinu Isusu Kristu,46
Boţja slika koja je čovjeku od
početka utisnuta, ali sada obnovljena "za stanje prave spoznaje -
40
Rim 3,20-28 41
Job 33,17 42
Iv 1,21 43
Mt 11,25; 1 Pt 5,6 44
2 Pt 2,24 45
Rim 14,17 46
Lk 17,21; Fil 2,5
17
prema slici - svoga - Stvoritelja"?47
Iz toga se raĎa naša ljubav
prema Bogu, jer je on najprije ljubio nas, i naša ljubav prema svim
ljudima.
Dio ovoga unutarnjeg bogatstva je mir Boţji koji stvara tihu
i opuštenu dušu, mir u Isusovoj krvi, koja zna da smo od njega
prihvaćeni. To izlučuje sav strah - osim strahopoštovanja djeteta
koje ljubi - i pazi da ne povrijedi ljubljenog Oca u nebu.48
Nutarnje bogatstvo uključuje radost u Svetom Duhu u kojem
smo zapečaćeni za dan spasenja. On je zalog naše baštine,
pripravljeni vijenac pravednosti koji će Gospodin, pravedni sudac,
dati u onaj Dan.49
Znači, iz opravdanog razloga se moţe sadašnje
stanje nazvati Kraljevstvom nebeskim, jer se nebo već u duši
otvorilo.
Tko god ti bio, komu je Bog poklonio siromaštvo duha: ti
imaš pravo na Kraljevstvo nebesko kroz milostivo obećanje onoga
"koji ne laţe."50
Nebesko Kraljevstvo je za tebe otkupljeno kroz
krv Janjeta. Sasvim ti je blizu. Ti stojiš direktno pred njim. Još
jedan korak i ti si u Kraljevstvu Boţjem koje je Pravednost, radost
i mir. Jesi li pun grijeha? "Evo Jaganjca Boţjeg koji oduzima
grijehe svijeta."51
Jesi li potpuno nečist? Pogledaj k tvome
"Zagovorniku kod Oca, Isusu Kristu, koji je pravedan".52
Nije ti
moguće opravdati niti najmanji grijeh? "On je ţrtva pomirnica za
naše grijehe".53
Tijelo i duša potpuno nečisti? Ovdje je "otvoreni
izvor da se operu grijeh i nečistoća."54
Ne sumnjaj više u
47
Post 1,26; Kol 3,10 48
1 Iv 4,18 49
Rim 4,17; Ef 1,13.14; 2 Tim 4,8 50
Tit 1,2; Otk 7,14 51
Iv 1,29 52
1 Iv 1,21 53
1 Iv 2,2 54
Zah 13,1
18
obećanje! Daj Bogu slavu! Počni vjerovati i reci:
Da, Tebi predajem sebe,
i slušam što govori Tvoja krv meni.
Bacam sve grijehe na Tebe,
Pomiritelju ljubljeni. (Charles Wesley)
Od njega ćeš naučiti što znači biti krotka i ponizna srca.55
Samo to je istinska kršćanska poniznost koja izvire iz iskustva
ljubavi Boţje, sa kojom smo izmireni kroz Isusa.56
Siromaštvo u
duhu počinje pri spoznaji da je naš grijeh i Boţji gnjev dostigao
svoj cilj: ona je stalni i potpuni pokazatelj naše ovisnosti o njemu,
dobrih misli, riječi i djela; shvaćanje, kako smo za sve dobro
sasvim nesposobni, ako nam on to ne daruje.
Iz ovog shvaćanja proizlazi prezir prema ljudskoj slavi, jer
mi znamo da slava pripada jedino Bogu. Ostaje nam još jedan
oblik stidljivosti prema grijesima koje je on na milostiv način
oprostio, i još više, stid, zbog grijeha, koji moţe biti u našem srcu
iako znamo da nam neće biti uračunat na propast. Zbog toga se
produbljuje uvjerenje da nam je grijeh iz dana u dan priroĎen. Što
više u milosti rastemo, tim jasnije vidimo oholost našeg srca. Što
više rastemo u spoznaji i ljubavi Boţjoj kroz našeg Gospodina
Isusa Krista, postaje nam jasnije kako smo po prirodi otuĎeni od
Boga, kako se naš "stari čovjek" protivi Bogu, i kako je
neophodno biti obnovljen u potpunoj istini, pravednosti i
svetosti.57
55
Mt 11,29 56
2 Kor 5,18 57
Gal 5,17; Ef 4,24
19
Tugujući
Mt 5,4
Nama mora biti jasno da ovo obećanje nije dano tugujućima
pod svjetovnim utjecajem, zato jer su ih snašle brige i razočaranja,
npr. ako im je okrnjeno njihovo dobro ime, ako su izgubili
prijatelje ili im ugroţeno imanje. Njima vrijedi ovo obećanje isto
toliko kao i onima koji strahuju pred nekom nesrećom ili su
pohlepni za zemaljskim obiljem, svime "što ubija srce."58
Nama
mora biti jasno da ovakvi tugujući neće nikada nešto primiti od
Gospodina. Kod sveg njihova razmišljanja, Bog za njih ne igra
nikakvu ulogu. O njima se kaţe da hodaju kao sjene59
i brinu se za
bogatstvo i u nemiru su. No, Bog na to kaţe: Tako ste htjeli. Tako
nek' vam i bude. Tugujući, o kojima Gospodin govori, imenovani
su tako iz sasvim drugog razloga. U svom traţenju Boga rastuţeni
su - oni ţude za njim, u kojem su već imali neizrecivu radost, kada
im je tu dobru riječ Boţju, naime riječ oprosta i silu budućeg
svijeta, dao kušati bez naplate. On sada sakriva svoje lice i oni se
rastuţiše.60
Jedan tamni oblak se uvukao izmeĎu njih i njihova
Gospoda. Istovremeno zapaţaju kako se u njihovu ţivotu kušnja i
grijeh ponovo pojavljuju, za koje su kroz iskustvo i kušanje
nebeske radosti, naţalost, mislili da se više nikada neće pojaviti.
Ali, sada osjećaju da ih te sile slijede i okruţuju sa svih strana.
Onda ne začuĎuje ako je njihovo srce klonulo, i snašla ga tjeskoba
i strah.61
Njihov najveći neprijatelj će zasigurno iskoristiti priliku i
pitati ih: Gdje je Bog tvoj? Gdje je ono vaše blaţenstvo? Gdje je
nebo što tebi pripada? Zar vam je Bog zaista rekao: Čovječe,
oprošteni su ti grijesi? Ili je to bio samo jedan san, samoprijevara,
58
Izr 13,12 59
Ps 10,4 60
1 Pt 1,8; Heb 6,15; Ps 104,29 61
Ps 42,12; Ps 119,143
20
jedna slika ili jedna fantazija? Ako su ti tvoji grijesi oprošteni,
zašto si onda još ovakav kakav jesi? Moţe li netko, komu su
grijesi oprošteni, biti još ovako nesvet i ovako ţivjeti?
Ako se ti, u vjeri još mladi kršćani, umjesto da odmah i
uvijek zazovu svoga Gospoda, upuste u prepirku sa nevjernicima
koji su, moţda, intelektualno i jači, u njima se nastanjuje ţalost,
klonulo srce i neizreciva tuga. To će se dogoditi uglavnom onda,
ako jednog mladog kršćanina pritisnu griješne misli tako da ga
obuzme toliki strah da misli kako će u vjeri podleći.
Ovo trpljenje je Boţje odgajanje. "Doduše, svako se karanje
za sada ne pričinja nečim što donosi radost, nego ţalost. Ali,
kasnije, onima koji su njime uzgajani, donosi plod mira -
pravednost."62
Blago onima koji na ovakav način tuguju, ako se u
Jahvu uzdaju i ako se saţaljevanjem svijeta sa svog puta ne
udaljavaju, nego su odlučni suprostaviti se svim saţaljenjima, čiji
je izvor ispraznost i ludost i koji donose samo grijeh, te koji se ne
upuštaju u tračenje vremena, kao što je to u ovom svijetu običaj, i
ne učestvuju u nasladama koje su samo umirujuće sredstvo i
zatupljuje duše tako da ne moţe prepoznati ni sebe, a ni Boga.63
Blago onima koji teţe da upoznaju Jahvu, a odbace sve drugo što
se predstavlja kao utjeha. Oni će ojačati kroz utjehu Svetoga Duha
i dobiti novu spoznaju njegove ljubavi. On ih nepokolebljivo
uvjerava kako ih Bog prihvaća u slavi svoga Sina.64
Ova potpuna
sigurnost vjere odbacuje svaku sumnju i bojazan, jer oni sada
imaju nadu trajnog vlasništva i vječne utjehe. Onda se više ne
treba prepirati oko toga da netko od onih koji su jedanput okusili
nebeski dar i dobili na dar Duha Svetoga, moţe otpasti.65
U snazi
koja je sada u vjernicima djelotvorna, mogu reći; "Tko će nas
62
Heb 12,11 63
Ps 27,13; Job 16,2; 31,7 64
Ef 1,6 65
Heb 10,22; 2 Sol 3,16; Heb 6,4-6
21
rastaviti od ljubavi Kristove? Siguran sam da nas ni smrt, ni ţivot,
ni anĎeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sile, ni
visina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje moći rastaviti od
ljubavi Boţje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu."66
Ovaj cijeli dogaĎaj, ţalost zbog naizgled odsutnosti Boţje
kao i ponovna radost u prisustvu njegova lica, ima izvornu sliku iz
dogaĎanja u onoj noći kada je Gospodin izvijestio učenike o
svojoj patnji i smrti, i rekao: "Vi se meĎu sobom pitate što sam
htio reći: Još malo pa me nećete vidjeti; i opet malo pa ćete me
vidjeti? Zaista, zaista, kaţem vam; vi ćete plakati i jadikovati, a
svijet će se radovati. Vi ćete se ţalostiti, ali će vaša ţalost postati
radošću."67
Po dolasku onoga koga ljubite, pretvorit će se ţalost u
radost. Ja ću vas ponovo vidjeti i zato neka se ne ţalosti vaše srce,
vi ćete se radovati i vašu radost vam neće moći nitko uzeti.
Ova tuga je ograničena, ona ima kraj, ona se stapa u svetu
radost kroz dolazak utješitelja - Svetog Duha. Ali, postoji još
jedna sveta tuga koja djeci Boţjoj ostaje do kraja ţivota. Oni su
trajno oţalošćeni nad grijehom i bijedom čovječanstva, tako da
oni sa plačućima plaču.68
Oni obično plaču i nad onima koji sami
nad sobom ne plaču - koji trajno griješe i upropaštavaju svoju
dušu. Oni su ţalosni zbog sramote koju ljudi neprestano nanose
Stvoritelju neba i zemlje. To duboko ţalosti njihovu dušu i ţalost
se uvećava prosvijetljenjem očiju srca, koja su im dana.69
I još
više, oni prepoznaju ogromni ocean vječnosti - more bez obale i
dna. Milijune i milijune ljudi je već progutalo, a progutat će i sve
ostale koji se u budućnosti ne budu odazvali Boţjem zovu. Na
jednoj strani gledaju vjerujući Boţji dom, vječnu kuću u nebu,70
a
66
Rim 8,35-39 67
Iv 16,19-22 68
Rim 12,15 69
Ef 1,18 70
2 Kor 5,1
22
na drugoj mjesto prokletstva, pakao. Tako oni osjećaju kako je
vaţan svaki tren koji upravo jest, i koji zauvijek nestaje.
Ovo je, kao i sva Boţja mudrost, ludost pred svijetom.71
Tugujući, kao i siromasi u duhu su svijetu ludi i dosadni. Onda i
ne začuĎuje kada ljudi, koji ne poznaju Boga ovako prosuĎuju.
Uzmimo kao primjer da su dva čovjeka u šetnji. Jedan odjednom
stane i počne vikati pun straha: Mi stojimo nad provalijom! Još
jedan korak i mi padamo u dubinu! Ni za što na svijetu ne idem
dalje! Ali onaj drugi, po osobnom mišljenju takoĎer oprezan,
gleda začuĎeno naprijed i ne vidi ništa od prijeteće opasnosti. Što
će on drugo misliti o svom suputniku, nego da je "izvan sebe",72
da mu u glavi nešto nije u redu. Da se vratimo duhovnom
nastrojenju, reći će netko: religiozno znanje ga čini luĎakom.73
Ali, vi, djeco Boţja, koji ste oţalošćeni sa Sionom, ne dajte
se ovakvim ucjenama poljuljati. Vi, čije su oči prosvijetljene, ne
dajte se ustrašiti od onih koji su još u tami. Vi ne slijedite
izmišljotine, jer Bog i vječnost su stvarnost. Postoji takoĎer i
veliki bezdan koji je već više progutao, nego se riječima moţe
reći. Narode i plemena, i još uvijek zijeva nezasićen, da li ga se
vidi ili ne, kako bi progutao lakomislene ljude.74
Zbog toga: "Viči
iz sveg glasa, ne suspreţi se!"75
Usmjerite svoj glas onomu, koji
vlada sadašnjošću i vječnošću; molite za se i za svoju braću, kako
bi se ojačali i "mogli umaći svemu onomu što se ima dogoditi", da
vas on dovede u "ţeljenu luku". "Plačite nad sobom" dok vam
Bog ne "otare suze s vaših očiju", plačite nad uţasom koji će snaći
ovu zemlju, dok Bog svemira ne učini kraj strahotama i grijehu, i
dok ne otare suze s lica i "zemlja se ispuni spoznajom Jahvinom
71
1 Kor 3,19 72
Mk 3,21 73
Dj 26,24 74
Lk 16,26 75
Lk 21,36
23
kao što se vodom pune mora."76
Krotki, blagi, nježni
Mt 5,5.21-26
Tko su ti krotki? Sigurno nisu oni koje ništa ne zabrinjava,
zbog toga, jer ih ništa i ne zanima, ili oni koji se ne uznemiruju
zbog zlih dogaĎanja, jer zapravo i ne razlikuju ili neće da
razlikuju zlo od dobra. Nisu ni oni bezosjećajni, ni otupljeni - da li
prirodno ili stjecajem okolnosti - postali zatvoreni i kameni.
Bezosjećajnost, koju su razvili pogani stoičari, nema sa
kršćanskom krotkošću ništa zajedničko. Krotkost ne uništava
osjećaje, nego ih uravnoteţava; jer Bog, koji je stvorio ljudsku
prirodnost - narav, nije htio da njeno ispoljavanje kroz milost
odstrani, nego da osjećaji budu od duha izmjerno upravljani i
uravnoteţeni.
Ovako gledajui krotkost se odnosi samo na našu vlastitu
dušu, ali se isto tako moţe vidjeti u odnosu prema Bogu i
bliţnjemu. Gdje se misli na ravnoteţu duše i duha u odnosu prema
Bogu, to se moţe takoĎer nazvati i predanjem. To je ispoljavanje
suglasnosti iz unutarnjeg mira prema svemu što Bog od mene
hoće i sa mnom ţeli činiti, pa i onda ako se tome moj stari čovjek
protivi. Ova krotkost kaţe; "On je Jahve, neka čini što je dobro u
očima njegovim."77
Krotkost će se u odnosu prema dobrim
ljudima pokazati blaga, a prema zlima prijateljska. Tamo gdje se
odnosi na naše osobno ţivljenje ispoljava se kao strpljivost i
zadovoljstvo.
Istinski krotki ne samo da zlo jasno prepoznaju, štoviše oni
76
Lk 21,36; Ps 107,30; Lk 23,28; Iz 25,8; 11,9 77
1 Sam 3,18
24
ga mogu i podnijeti. Oni su prema zlu zasigurno osjetljivi, ali
krotkost odrţava kontrolu. Krotki su u sluţbi za Gospodina
marljivi, ali njihovi poticaji se usmjeruju kroz spoznaju Boţje
volje na ono što moraju činiti. Ljubav prema Bogu i ljudima
utječe na njihove misli, riječi i djela.78
Oni neće ugušiti osjećaje
koje im je Bog usadio i za njegove ciljeve upotrebljavaju, ali ti
osjećaji njima ne vladaju, nego im sluţe. Tako mogu i, naizgled
negativni osjećaji, ako su ispravno upotrebljeni, sluţiti
plemenitom ostvarenju: mrţnja, ljutnja i strah, ako su usmjerene
protiv grijeha, a kroz vjeru i ljubav voĎene, one su kao zidine za
dušu, tako da joj zli ne moţe naštetiti.
Ovakvo duhovno nastrojenje ne samo da mora biti naše
svojstvo, nego se mora iz dana u dan razvijati. Tako dugo dokle
smo na zemlji, neće nnam nedostajati prilika za prakticiranje.
"Ustrajnost vam je zbilja potrebna da vršenjem volje Boţje
postignete obećanje."79
Predanje je neophodno, kako bi u svim
ţivotnim situacijama mogli reći: "Ali neka ne bude moja, nego
tvoja volja."80
Mi potrebujemo dobrotu, posebno prema zlima i
nezahvalnima; inače ćemo biti prevladani zlom, umjesto da
prevladamo zlo dobrim.81
Blagost, njeţnost, krotkost, neće se ograničiti samo na naša
djela. Upravo to su učinili pismoznanci i farizeji, a imali su
mnogo sljedbenika u sva vremena. Naš Gospodin nas zaštićuje od
ovakvog ograničenog izlaganja i ukazuje na istinsku krotkost u
slijedećim stihovima: "čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko
ubije, bit će odgovoran sudu. A ja vam kaţem: Svatko tko se ljuti
na svog brata, bit će odgovoran sudu. A tko rekne svome bratu:
Raka (nevaljalac, ništarija)!, bit će odgovoran Velikom vijeću. A
78
Mt 22,37-39 79
Heb 10,36 80
Mt 26,39 81
Rim 12,21
25
tko ga nazove luĎakom, odgovarat će zato u ognju paklenom."82
Naš Gospodin ovdje obiljeţava smrću već sam gnjev, koji još niti
iz srca ne izlazi, koji se tek kroz neprijatnost ispoljava, da, čak niti
jednom mrzovoljnom riječju. Tko se ljuti na svog brata - mi ovu
riječ moramo shvatiti u širem obliku; kao brata, svakog čovjeka na
kugli zemaljskoj. Znači, tko prema bilo kojem čovjeku nosi u
svom srcu ljutnju, ili na njega misli na način koji je u suprotnosti s
ljubavlju, koji je bez posebnog razloga gnjevan, što bi tom razlogu
moţda i bilo razmjerno, taj će biti predan pravednom sudu
Boţjem. Što se općenito tiče gnjeva; ako je usmjeren prema
čovjeku, onda je taj postupak suprotan ljubavi. Kako moţe uopće
postojati opravdani razlog kojeg se moţe pred Boţjim licem
pravdati?
Gnjev prema grijehu je opravdan. Nad grijehom se moţemo
ljutiti bez da griješimo. O samom našem Gospodinu se kaţe na
jednom mjestu da je bio ljut; "Tada ih srdito sve naokolo pogleda,
oţalošćen zbog tvrdoće njihova srca."83
Isus je bio oţalošćen nad
griješnicima, a srdit nad grijehom. To je zasigurno ispravno pred
Bogom.
A tko svom bratu kaţe: Ništarijo!, taj popušta gnjevu i
upotrebljava ruţnu riječ. Izlagači (komentatori) Biblije zamjećuju
da je Raka sirijska riječ koja znači isprazan, glup, lud ili
nerazuman. Izgleda kao neznatno obiljeţavanje nekoga tko nam je
učinio nešto naţao. I svejedno kaţe Gospodin: Tko upotrijebi ovu
riječ odgovarat će Velikom vijeću - još više, odgovarat će pred
sucem koji će suditi cijeli svemir.
Tko kaţe: LuĎak! - time ustupa mjesta sotoni, tko upotrijebi
poniţavajuće i uvrijeĎujuće riječi, taj će odgovarati ognju
paklenom: On je u istom trenu predan prokletstvu. Treba uočiti da
82
Mt 5,21-22 83
Mk 3,5
26
naš Gospodin Isus ovdje smrtnu kaznu upotrebljava kao mjerilo za
sva tri slučaja; niţe pravosuĎe je osuĎenike smrtne kazne dalo
udaviti, Visoko vijeće kamenovati, a najteţi slučajevi su se dali na
ţivo spaliti, i to u "Hinomovoj dolini".84
Od čega dolazi hebrejska
riječ Geheena, što mi prevodimo pakao.
Ljudi su u sva vremena zamišljali da će im Bog u vezi s
njihovim propustima pri ispunjavanju pojedinih obveza biti sklon,
jer su neke druge u potpunosti izvršavali. Ali, naš Gospodin
odlučno odbacuje ovakva raširena i varajuća shvaćanja. On kaţe
da je za grješnika nemoguće sa Bogom trgovati. Bog ne prelazi
preko ni jedne od obveza zbog toga što je preuzeta druga; on se
takoĎer ne zadovoljava sa djelomičnom poslušnošću umjesto
potpune. On nas upozorava da nas ispunjavanje obveza
neposredno prema Bogu ne oslobaĎa obveza prema bliţnjemu.
Vjerovanje samog srca nije dovoljno da zadobijemo Boţju
naklonost, ako je uočljiv nedostatak ljubavi85
prema bliţnjemu, jer
će nedostatak te ljubavi u svom izraţavanju prouzročiti kod Boga
uţas.86
"Dakle: ako doneseš dar svoj na ţrtvenik i tu se sjetiš da ti
brat ima nešto protiv tebe,"87
- moţda zbog tvog neprijateljskog
ponašanja prema njemu, jer si ga nazvao Raka ili luĎak: nemoj
misliti da će tvoja ţrtva izbrisati tvoj gnjev i da će biti primljena
od Boga, sve dotle dok je tvoja savjest okaljana nepokajanim
grijehom. "Ostavi dar tu pred ţrtvenikom, hajde i najprije se
izmiri s bratom," učini, najmanje, to što je do tebe, kako bi došlo
do izmirenja; "pa onda doĎi i prinesi dar svoj."88
Ne odgaĎaj tu stvar o kojoj neposredno ovisi spasenje tvoje
84
2 Ljet 33,6 85
1 Kor 13,1 86
Lk 16,15 87
Mt 5,23 88
Mt 5,24
27
duše. "Brzo se prijateljski nagodi s protivnikom", što znači s
mjesta, "još dok si s njim na putu, da te ne bi predao sucu, a ovaj
sudskome straţaru, i da te ne bace u tamnicu."89
Sudski straţar je
sotona, kao izvršilac Boţjeg gnjeva, a zatvor je pakao, u kojem
ćeš biti zatvoren do sudnjeg dana. "Zaista, kaţem ti, nikako nećeš
izići odande dok ne platiš i posljednji novčić."90
Ali platiti nećeš
moći, jer nemaš ništa sa čime bi mogao platiti.
Ali krotki će baštiniti zemlju. Ovdje se otkriva ludost
svijeta. Mudri ovoga svijeta91
opetovano upozoravaju krotke: u
ovom svijetu ne moţete opstati, ako se ne suprostavite lošim
postupanjima prema vama, ako sa potčinjavanjem trpite, i ako ste
zloupotrebljavani. Nikada nećete biti u stanju zadovoljiti ni
najnuţnije potrebe, da ne govorimo nešto ostvariti i posjedovati.
Nikada nećete posjedovati, a da bi mogli smireno uţivati, nećete
imati zadovoljstva u ţivotu, nikakve radosti. To je sve ispravno
utvrĎeno, ako ne bi bilo Boga koji za ljudsku djecu brine. "Kad se
diţe Bog da sudi, da spasi uboge na zemlji"92
- kako će on onda
učiniti ispraznom ljudsku mudrost. On posebno gleda da opskrbi
upravo krotke, sa svime što potrebuju za unutarnji i izvanjski
ţivot. On im garantira sveopće zbrinjavanje, bez obaziranja na
nasilnost i zloću ljudi. I što obeća to "nam sve obilno daje na
uţivanje."93
Onda im je na uţitak i radost, bilo to malo ili puno.
Oni su zadovoljni s onim što imaju. Dopada im se, jer se Bogu
dopada. I dok je ţelja njihova srca usmjerena za onim što je u
nebu, moţe se za njih reći da "baštine zemlju."94
No, ova rečenica ima još i daljnje značenje. Krotki će imati
89
Mt 5,25 90
Mt 5,26 91
1 Kor 1,20 92
Ps 76,10 93
1 Tim 6,17 94
Mt 5,5
28
poseban udio u "novoj zemlji, gdje prebiva pravednost";95
baštiniti
ono što Ivan naveliko vidi - što je u pojedinosti opisano u 20.
poglavlju Otkrivenja. "Potom opazih anĎela gdje silazi s neba, on
uhvati Zmaja, staru zmiju - i sveza ga za tisuću godina. Opazih i
duše pogubljenih zbog Isusova svjedočanstva i Riječi Boţje, i sve
one koji se nisu poklonili Zvijeri ni njezinu kipu i koji nisu primili
ţiga na svome čelu i na svojoj ruci. Oni oţivješe i kraljevaše s
Kristom tisuću godina. Ostali mrtvaci ne oţivješe dok se nije
navršilo tisuću godina. Ovo je prvo uskrsnuće. Blaţen i svet tko je
dionik ovoga prvog uskrsnuća! Nad ovima druga smrt nema
vlasti, nego će biti svećenici Boţji i Kristovi i s njime će kraljevati
tisuću godina."96
Gladni i žedni pravednosti
Mt 5,6
U prvim blaţenstvima propovijedi na gori Gospodin se
najprije pozabavio otklanjanjem prepreka za život u vjeri: npr.
ponos, kao najjaču prepreku u vjeri, a koji je oduzet siromaštvom
u duhu. Gdje se radi o lakomislenosti i nepromišljenosti, koja
moţe spriječiti da se vjera ukorijeni u duši, ta ista mora biti
uklonjena kroz sveto tugovanje. Isto tako je i sa gnjevom,
nestrpljivosti i nezadovoljstvom, za koje je kršćanska nježnost-
krotkost lijek. Tek kada su uklonjene ove prepreke za vjeru, ove
zle zaraze za dušu, koje uzrokuju laţne poţude, tek onda dolazi do
naravne poţude našeg, iz neba poteklog, duha: "Blago ţednima i
gladnima pravednosti, jer će se nasititi."97
Pravednost - nije ništa manje nego slika Boţja, koju nam
95
2 Pt 3,13 96
Otk 20,1-6 97
Mt 5,6
29
otkriva Biblija, a time isto i sliku Isusa Krista na čije usmjerenje
nam ukazuju i svjedoče EvanĎelja. Gdje su ljudi ovom
pravednošću zahvaćeni, tu dolazi do usmjerenja - nazora koje je
natopljeno nebeskom snagom i svetosti. Izvor ovog nazora je
istovremeno i njegov cilj; ljubav prema Bogu, našem Ocu, i po
njegovoj volji onda i ljubav prema svim ljudima.
"Blago ţednima i gladnima".98
Da bismo ovu riječ potpuno
razumjeli, moramo sebi najprije predočiti da su glad i ţeĎ najveće
tjelesne potrebe. Isto tako je i sa glaĎu i ţeĎu duše, ona ţeli postati
slika Boţja. To je najvaţnije u našoj duhovnoj potrebi. Kada se
probudi u našem srcu, ona stapa, takorekuć, sve ostale potrebe u
jednu jedinu čeţnju; da se obnovi "prema slici svoga
Stvoritelja."99
Kao drugo, moramo si predočiti; da ako naše tijelo jednom
počne gladovati i ţednjeti, onda ta glad i ţeĎ neće same od sebe
prestati, nego će postajati sve ţešće - sve dok ne počnemo jesti i
piti ili umrijeti. Tako će biti i sa duhovnom potrebom: jesmo li
ikada doţivjeli nazor - usmjerenje, koje je bilo uočljivo kod Isusa,
što znači biti gladan i ţedan, onda se ta glad i ţeĎ takoĎer neće
zadovoljiti same od sebe, jer one u nama pobuĎuju sve veću
potrebu za jelom i pićem, naravno duhovnim. I sve dok se ta
potreba ne podmiri, ne moţe prestati ni čeţnja, bar do onda, do
kada je prisutna još iskra duhovnog ţovota.
Treće: jasno nam je da se glad i ţeĎ zadovoljavaju jedino
jelom i pićem. Ako se gladnom ne dade jelo, nego mu se ponude
sve vrjednote ovoga svijeta; odjeća najbolje elegantnosti, sva
odličja koja se mogu dati, k tome novac i posjed; on to ne bi
mogao ispravno vidjeti, jer su mu u ovoj situaciji bezvrijedni. On
bi samo rekao: sve to mi nije potrebno. Dajte mi jelo, jer ću
98
Mt 5,6 99
Kol 3,10
30
umrijeti. Isto se odnosi i na svaku dušu koja je istinski gladna i
ţedna pravde. Ona se ne moţe ni sa čim drugim zadovoljiti. Bilo
što da joj se nudi, sve će vidjeti bezvrijednim: bilo to bogatstvo,
slava i zadovoljstva. Ona će reći; to ne trebam. Daj mi ljubav,
inače umirem.
Zaista je nemoguće jednu dušu, koja ţedni za Bogom, za
ţivim Bogom,100
zadovoljiti onim što svijet naziva religioznost.
Religija svijeta sadrţi troje: prvo, ne čini nepravdu. To za nju
znači; suzdrţi se od grijeha, koji bi se mogao izvanjski uočiti, u
najmanju ruku grijeha, koji su općenito odvratni; nasilje, kraĎa,
psovka, pijanstvo. Kao drugo: čini dobro. To znači za svijet;
pomagati siromašnima, i općenito činiti dobročinstva. Treće:
sudjelovati u obredima. Tu se podrazumijeva; ako se ide u crkvu i
pristupa Euharistiji.
Tko se drţi ovih triju načela i pokazuje ih izvanjski, njega se
smatra religioznim čovjekom. Ali, moţe li to zasititi onoga, koji
gladuje za Bogom? Ne, to nije hrana za dušu. Ovako gladni čeznu
za religijom jedne više biti, za vjerom, koja traţi drugačija
prostranstva nego što su u ovim principima. Zasigurno će gladni
pravde izbijegavati laţni sjaj, činiti dobra djela i sudjelovati u
Bogosluţjima. Ali, to sve nije ono za čime on u dubini srca
gladuje. To bi se moglo nazvati vanjskom stranom vjere. Boga
spoznati u Isusu Kristu, gdje je "ţivot sakriven s Kristom u
Bogu!",101
s njim biti sjedinjen, jer "tko se zdruţi s Gospodinom, s
njim je jedan duh",102
k tome biti u "zajednici jedan s drugim",103
u svjetlu hoditi "kao što je on u svjetlu", čistiti se "kao što je on
čist".104
To je vjera, to je pravda za kojom je ţedan i on ne moţe
100
Ps 42,3 101
Kol 3,3 102
1 Kor 6,17 103
1 Iv 1,7 104
1 Iv 3,3
31
mirovati dok ne naĎe mir u Bogu.
Njima je obećano: da "će se nasititi."105
Oni se trebaju
nasititi onoga za čim zaista gladuju, a to je pravednost i istinska
svetost. Bog će ih hraniti blagoslovima iz svoje milosti i
blaţenstvima koja je pripremio svojim odabranima. On će ih
hraniti kruhom iz neba, što znači Manom svoje ljubavi. Oni "se
site pretilinom Doma tvojega, potocima svojih slasti ti ih
napajaš."106
Tko odavde pije, taj neće više nikada ţednjeti, osim
za vodom vječnog ţivota. Ta ţeĎ neće zaista nikada prestati.
Tko god ti jesi: ako ti je Bog u srcu potaknuo glad i ţeĎ za
pravednošću, onda ga neprestano zazivaj da nikada ne izgubiš
ovaj neprocijenjivi dar, da u tebi nikad ne prestane ova, od Boga
darovana, čeţnja. Ako će te moţda mnogi radi ove čeţnje i
kritizirati ili te izbjegavati, ne obaziri se i zazivaj još snaţnije:
"Isuse, Učitelju, smiluj mi se!"107
Reci svom Gospodu: daj da
ţivim svetost, kao što si ti svet! I još nešto: ne troši svoj novac za
ono što nije kruh, i svoju nadnicu za ono što ne siti.108
Moţeš li se
još nadati da u bilo kojem području ovoga svijeta naĎeš sreću?
Zaboravi sva njegova uţivanja, preziri slavu koju ti nudi i pridaje,
smatraj njegovo bogatstvo kao smeće i blato, nasuprot spoznaji
najveće prednosti u Kristu Isusu,109
nasuprot programu potpunog
obnovljenja tvoje duše u Boţju sliku, na koju je u početku bila
učinjena. Nemoj ni za što pokušati tu blagoslovljenu glad i ţeĎ
zadovoljiti onim što svijet naziva religijom; takozvanom vjerom,
koja je samo vanjski oblik poboţnosti. Tu je od samog početka
povezanost srca sa svim zemaljskim uţivanjima. Ne daj se ni sa
čim zadovoljiti, osim kroz Boţju silu koja je duh i ţivot, kako bi ti
105
Mt 5,6 106
Iv 4,14 107
Lk 17,3 108
Iz 55,2 109
Fil 3,8
32
bio u Bogu i Boţji duh u tebi i da ti je dom u vječnosti, gdje je
Krist. Tako ćeš imati pouzdano i čvrsto sidro da prodreš iza
zastora k posredniku Novog saveza i zauzmeš mjesto s Kristom
Isusom u nebesima.
Milosrdni
Mt 5,7
Što se vjernici više site i piju, time su sve više ispunjeni
Boţjim ţivotom, sve više će se i s ljubavlju brinuti za sve one koji
još ţive bez Boga u svijetu i koji su zbog svojih prekršaja još
mrtvi. "S Kristom oţivi i vas koji ste bili mrtvi zbog svojih
prekršaja, grijeha".110
"Balgo milosrdnima, jer će postići
milosrĎe."111
Riječ koju naš Gospodin ovdje upotrebljava, upućena je
uglavnom vjernicima. Onima koji posjeduju izuzetno čulo i
osjećaj. MilosrĎe ih spriječava suditi i odbacivati one koji još ne
gladuju za Bogom, nego su zbog takvih, istinski ţalosni. Pošto je
ljudska ljubav od velikog značaja, Boţja nam mudrost preko
apostola Pavla u pojedinostima daje opširnu predodţbu. Ništa mi
ne bi vrijedilo bez ove ljubavi, i "kad bih ljudske i anĎeoske jezike
govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi, ili cimbal što
zveči. Kad bih imao dar proricanja i znao sve tajne i sve znanje;
kad bih imao puninu vjere, tako da bih brda premještao, a ljubavi
ne bih imao, bio bih ništa. Kad bih na hranu siromasima razdao
sve svoje imanje, kad bih tijelo svoje predao da se saţeţe, a
ljubavi ne bih imao, ništa mi koristilo ne bi."112
Ako detaljno
promotrimo opis ove ljubavi, onda ćemo jasno prepoznati tko su ti
110
Ef 2,1 111
Mt 5,7 112
1 Kor 13,1-3
33
milosrdni, koji će postići milosrĎe.
Ljubav prema bliţnjemu na način kao što je Krist ljubio nas,
"strpljiva"113
je. Ona ukazuje prema svakomu strpljivost. Ona
podnosi sve slabosti, neznanje, lutanje, lomljenje, svu samoţivost
i malovjernost djece Boţje; kao i svu pokvarenost djece ovoga
svijeta. Ona podnosi sve ovo i to ne samo neko vrijeme, nego do
kraja. Ona daje neprijatelju hranu ako je gladan; daje mu piti ako
je ţedan; i tako trajno skuplja "razbuktjelu ţeravicu na njegovu
glavu".114
Svakim korakom prema ostvarenju ţeljenog cilja; savladati
zlo dobrim,115
na tom putu je ljubav "dobrostiva" - prijateljska. To
je nešto sasvim suprotno bockanju, tvrdoći i ogorčenju. Ta
dobrota ne dodiruje tugujućeg samo simpatijom, nego prodire i
pokreće njegovu nutrinu.
Posljedica je da ljubav ne "zavidi".116
Ona je u potpunoj
suprotnosti samovoljnom raspoloţenju pri kojem se npr. ne osvrće
ako netko zbog osobnog temperamenta pati. Ona ne dozvoljava da
zavidnost doĎe do izraţaja. Tko svakom od Boga stvorenom
čovjeku od srca ţeli zemaljski i duhovni blagoslov, sva dobra
ovoga i budućega svijeta, toga ne moţe ţalostiti ako je Bog svim
ljudima dobrostiv. Ako su drugi primili iste darove kao i on sam,
zbog toga će se vjerujući radovati da je Bog mislio i na druge.
Ako vjernik kod drugoga primijeti dar kojega on osobno nije
primio, on slavi Boga i uviĎa kako je i taj dar udijeljen, a brat
zbog toga sretan. Što je veća ljubav boţjeg djeteta prema
bliţnjemu, tim se više raduje nad blagoslovima koji dostiţu sve
ljude, a time je i sve udaljeniji od svake vrste zavidnosti prema
drugom stvorenju.
113
1 Kor 13,4 114
Rim 12,20 115
Rim 12,21 116
1 Kor 13,4
34
"Ljubav se ne hvasta". Što u izvornom tekstu znači; da ne
preduhitruje: nije prebrza i preduhitriva u svojem prosuĎivanju.
Ona neće nikoga prebrzo osuditi. Ona će najprije izvagati -
ocijeniti sve dokaze, ponajprije razmotriti one koji su u korist
optuţenome. Tko svog bliţnjega istinski ljubi on se ponaša
drugačije od većine ljudi, koji upravo kod upitnih situacija malo
vide i znaju i baš iz tog razloga svojevoljno prosuĎuju i donose
svoje zaključke. Tko ljubi, ići će razumno i razmjerno korak po
korak, kako bi došao do temeljne istine.
"Ljubav se ne oholi."117
Ona ne podnosi da netko do sebe
drţi više; nego što treba do sebe drţati, ona se trezveno
preispituje, i još više od toga; ljubav kroti osobnu dušu do praha.
Ona uništava svu svojevoljnost iz koje se raĎa oholost i stvara u
nama radost pri spoznaji da smo mali i svima robovi. Svi srdačno
usmjereni prema braći, ne mogu drugačije do "ljubit srdačno jedan
drugoga bratskom ljubavi! U davanju časti prednjačiti jedan
drugome!"118
Oni koji su u toj ljubavi, istinski su sloţni i imaju
jednu misao, te u svojoj poniznosti, smatraju drugoga većim od
sebe.
Ljubav nije nepristojna, ne traţi svoje, ne razdraţuje se, što
znači da joj je pristojnost, smirenost i prijaznost bit. Ona
izbjegava sukob i netrpeljivost. "Daje svakomu ono što mu
pripada: onomu koji s pravdom traţi porez - porez; koji carinu -
carinu; koji poštovanje - poštovanje; koji čast - čast."119
Nitko nije
tako uzorno odgojen kao kršćanin, jer njegova ţelja i jest da
svakome čini na "korist i dobro".120
Ovakve nakane ne mogu
ostati "skrivene",121
jer će se primarno očitovati u ophoĎenju s
117
1 Kor 13,4 118
Rim 12,3 119
Rim 13,7 120
Rim 15,2 121
Mt 5,14
35
ljudima. Ista takva će biti i ljubav kršćanina; neće gledati na
osobnu prednost, nego će i u stvarnom ţivotu gledati da "ugodi"
na "korist"122
drugome. Ona ga upravo sili da to čini, bez
proračuna: svima sve biti, da spasi koliko je moguće.
Baš zbog toga što ljubav hoće svima sve biti, ona "ne traţi
svoje".123
Pošto vjernik traţi ugoditi svima, njega ne opsjeda
čeţnja osobne prednosti. Njega ne privlači "srebro, zlato ni
odijelo".124
Ne ţeli ništa toliko kao spasenje duša; moglo bi se čak
tvrditi kako zapostavlja svoju duhovnu prednost kada upotrijebi
svu svoju snagu da spasi ljude iz duhovne smrti - on zaboravlja
samoga sebe. On onda ne misli na sebe, kada ga "revnost"125
za
Boţju slavu izjeda. Zbog prekomjerne ljubavi prema
izgubljenima, naizgled gubi samoga sebe - kao Mojsije kad vapi
Bogu: "Jao! Narod onaj teţak je grijeh počinio. Ipak im taj grijeh
oprosti: Ako nećeš, onda i mene izbriši iz svoje knjige koju si
napisao."126
I kod apostola Pavla nailazimo na isto: "Ţelio bih da
ja osobno budem odreĎen za uništenje, odijeljen od Krista, za
svoju braću, za svoju rodbinu po tijelu."127
Zato ne začuĎuje što se ovakva ljubav ne "razdraţuje"128
i
ne dopušta da je neprijatnost zavede. Prigode za to će zasigurno
biti dovoljno. Ali ljubav će odoljeti svim kušnjama. U svim
kušnjama je usmjerena na Isusa i u njemu prevladava sve.
Ljubav prevladava tisuće neprijatnosti, zato jer "prašta
zlo".129
To ne znači da ljudi ljubavi ne prepoznaju zlo, oni ga
122
Rim 15,2 123
1 Kor 13,5 124
Dj 20,33 125
Ps 69,10 126
Izl 32,31.32 127
Rim 9,3 128
1 Kor 13,5 129
1 Kor 13,5
36
potpuno zapaţaju; uhom i okom. Ljubav ne čini te organe
suvišnima, kao što ne isključuje um ni osjećaj. Ako vide da netko
bliţnjega udara ili čuju nekoga gdje spominje Boţje ime uzalud,
sigurno će na taj čin upozoriti i bez dvojbe ga nazvati zlim. Ali,
gdje se očito radi o procjeni stvari s kojima nismo upoznati; gdje
se radi samo o našim pretpostavkama dogaĎanja čiji nam tok nije
poznat, da utvrdimo zlo gdje nije očito, ljubav će to radikalno -
korjenito uništiti. Ona iskorjenjuje stabla oholosti, gdje nam je
nepoznata stvarnost, s deblom i panjem. Ona odstranjuje sve loše
navike i svu spremnost vjerovati Zlu. Neustrašiva je; pošto
nikakvo zlo ne smišlja, ona takoĎer pred njim ne strahuje.
"Ne raduje se nepravdi"130
- premda je takvo ponašanje
rašireno, često i meĎu nositeljima Kristova imena. I oni se katkad
nepromišljeno raduju ako im neprijatelja snaĎe nevolja, ako je u
zabludi ili grijehu. Kako se brzo čovjek raduje uočenoj greški
člana jedne druge skupine, u odnosu na potpuno istu grešku
jednog člana u njegovoj skupini. Tko je kao vrijedni zastupnik
jedne stvari toga potpuno lišen? Tko se ne raduje kada mu
protivnik učini prijestup i on iz toga istog vidi prednost za osobnu
stvar? Samo čovjek ljubavi! On će plakati nad grijehom i
zabludom svoga neprijatelja; ne raduje se zato što je to čuo, i
nipošto ne ţeli tu vijest širiti.
Štoviše raduje se istini, gdje god je pronaĎe. On se raduje
kada dozna da su ljudi, koji su protiv njega, ipak ti koji ljube Boga
i ako dozna da su u mnogočemu časni - iako su drugog mišljenja
nego on. Raduje se dobru koje o njima čuje i iskazat će sve
priznanje sukladno istini i pravdi. Kao stanovnik ove zemlje
zainteresiran je za dobro svih ljudi na njoj. On se raduje svemu što
pospješuje mir i dobru volju meĎu ljudima, a time odaje slavu
130
1 Kor 13,6
37
Bogu, "izvoru mira."131
"Ljubav podnosi sve. Sve ispričava, sve vjeruje, svemu se
nada, sve podnosi".132
Milosrdni čovjek ne nosi nepravdu, za koju
zna, na ulicu. Sve zlo koje vidi, čuje i zna, prešutjet će, ako ga to
ne čini "dionikom"133
tuĎeg grijeha. Ako zapaţa nešto što nije u
redu, on ne izušćuje ni riječi nikome, osim dotičnome, kako bi
"dobio brata".134
On ne govori o odsutnima, osim ako govori
pozitivno o njima.
Ljubav "sve vjeruje".135
Ona hoće uvijek o drugom misliti
najbolje; u svemu što taj čini da zadobije njegovu dobru stranu.
Ona se brzo uvjerava u bezgrješnost i pokajanje jednog čovjeka,
ako se nenamjerno okliznuo s puta. Ona je prema ljudskoj slabosti
popustljiva toliko koliko joj je to moguće, a da ne povrijedi Boţje
zapovijedi.
Kada ljubav više ne moţe sve vjerovati, onda se ona "svemu
nada".136
Ako se priča o nekom načinjenom nedjelu, ljubav se
nada da to nije istina. Nada se da se to nije desilo što se sad priča,
pa i ako se desilo, ona se onda nada da se to moţda desilo pod
sasvim drugim okolnostima nego što se sad govori. A ako je čin
bio nedvojbeno zao, onda se ljubav nada da nije bilo namjerno.
Čak i pri zloj namjeri ostaje još nada da se taj čin nije dogodio iz
okorjelog srca, nego iz strasti ili strašne kušnje koja je dotičnoga
prevladala. Ako se na kraju ustanovi da su i čin i namjera proizašli
iz zla, ljubav se nada da će Bog ipak pobijediti i da će na nebu biti
veliko veselje. "Kaţem vam, tako će biti veće veselje na nebu
zbog jednog grešnika koji se obrati nego zbog devedeset i devet
131
1 Sol 5,23 132
1 Kor 13,7 133
1 Tim 5,22 134
Mt 18,15 135
1 Kor 13,7 136
1 Kor 13,7
38
pravednika kojima ne treba obraćenja."137
I konačno; ljubav "sve podnosi".138
Savršenstvo istinski
milosrdnog ovdje se očituje. On ne samo da nešto ili mnogo
podnosi ili najviše, nego sve. Sve što mu ljudi u svojoj nepravdi,
zlonamjeri i okrutnosti nanose, on je u stanju podnijeti. Nikada ne
kaţe; to se ne moţe izdrţati. Štoviše on kaţe: "Sve mogu u onome
koji mi daje snagu."139
Kroz Krista je ne samo ojačan za sve
podnositi, nego mu on daje i snagu za sve trpjeti. I sve što on
mora pretrpjeti, ne moţe u njemu uništiti niti ograničiti ljubav.
Ona je kao plamen koji gori i u moru. "Mnoge vode ne mogu
ugasiti ljubav, niti je rijeke potopiti."140
Ona pobjeĎuje sve:
"Ljubav nigda ne prestaje",141
niti u vremenu, niti u vječnosti.
Gdje je ova ljubav u svojim svojstvima u ţivotu vjernika vidljiva,
taj sigurno pripada milostivima, kojima Gospodin kaţe: "Blago
milosrdnima, jer će postići milosrĎe."142
I to ne samo da ih prati
Boţji blagoslov na njihovu putu, gdje on kroz njih očituje ljubav
prema drugima tisućostruko, nego u tome što im je obećao
"izvanredno veliku i vječnu slavu",143
koja ih čeka u kraljevstvu
"koje vam je pripravljeno od postanka svijeta",144
kaţe Isus.
137
Lk 15,7 138
1 Kor 13,7 139
Fil 4,13 140
Pj 8,7 141
1 Kor 13,8 142
Mt 5,7 143
2 Kor 4,17 144
Mt 25,34
39
Čista srca
Mt 5,8.27-37
I toga ima, da se ljudi kroz Boţju snagu čiste "kao što je i on
čist".145
Ljudi koji su vjerom kroz Krv Isusovu osloboĎeni
proklete naravi ili nagona. Njegovi sljedbenici tj. učenici, koji se
daju očistiti "od svake tjelesne i duševne ljage i privode k
savršenstvu svoju svetost u strahu Boţjemu".146
U dubokom
duhovnom siromaštvu čisti ih njegovom snagom od oholosti.
OsloboĎeni su od gnjeva, od svakog neprijateljskog raspoloţenja
ili nevaljale poţude. Oni ţele samo jedno, da se Bogu svide, da se
u njemu raduju, da ga sve bolje upoznaju i sve više ljube.
Koji u toj mjeri gladuju i ţeĎaju za pravednosti, da im je
sada zahvatila cijelo biće, tako da ga ljube svim srcem svojim,
svom dušom svojom i svom pameti svojom.
Kako malo se cijenila ovakva čistoća srca u svim
vremenima. U svim vremenima se ljude učilo da se suzdrţavaju
od izvanjskih nečistoća koje je Bog posebno naglasio, no ljudsko
srce nije bilo tim istim obuhvaćeno. A pošto se o unutarnjoj
pokvarenosti nije govorilo, time je bila tolerirana. Naš Gospodin
je u slijedećim rečenicama dao značajan primjer: "Ne čini
preljuba!"147
Ako su to farizeji upotrijebili, onda su to "slijepe
voĎe", koji su jedino nastojali da se muškarci suzdrţe tjelesnog
preljuba. Jer, "ja vam kaţem da je svaki koji s poţudom pogleda
ţenu - već u svom srcu - s njom učinio preljub."148
Bog zahtijeva istinu u jezgri ljudskog srca. On ljubi "srce
iskreno" i "istraţuje srca" i bubrege. Da sam u srcu "na zlo
mislio", ne bi Gospod uslišio. Bog ne oprašta, ako tvoje srce
145
1 Iv 3,3 146
2 Kor 7,1 147
Mt 5,27 148
Mt 5,8; 5,27; 15,14; 5,28
40
prijanja nečem što te navodi na prljavštinu i grijeh. "Ako te tvoje
desno oko navodi na grijeh, iščupaj ga i baci od sebe, jer je bolje
da ti propadne jedan od udova nego da ti cijelo tijelo bude bačeno
u pakao."149
Ako te ljudi, koji su ti tako dragi kao i tvoje desno
oko navedu da ti zasluţuješ Boţji gnjev, ako ti postanu razlogom
da se u tebi rodi poţuda, onda ne oklijevaj, odvoji se od njih
trenutno. "Ako te tvoja desna ruka navodi na grijeh, odsijeci je i
baci od sebe, jer je bolje da ti propadne jedan od udova nego da ti
cijelo tijelo ode u pakao."150
Ako te netko tko ti je potreban kao
tvoja desna ruka navede na grijeh ili grešnu poţudu - pa iako to
nikada ne izaĎe iz tvoga srca i nikada se ne ispolji na tvom jeziku
ni u činu - prinudi sebe na radikalni i konačni rastanak: presijeci
svu uţad te veze. Sva gubljenja su, ljudi ili stvari, neusporediva s
gubljenjem vlastite duše. "Što koristi čovjeku ako dobije sav
svijet, a izgubi svoj ţivot (gr. )? Što li moţe dati čovjek kao
otkupninu za svoj ţivot?"151
Pred ovakvim potpunim i definitivnim odvajanjem svakako
su primjerena dva koraka. Pokušaj prvo istjerati taj nečisti duh
"postom i molitvom",152
uz svjesno odbacivanje svakog čina,
svake riječi i pogleda koje si kao put prema Zlom kod sebe otkrio.
Ako ovim prvim korakom nisi osloboĎen, onda poduzmi drugi:
zamoli svog dušobriţnika ili nekog od drugih ljudi koji imaju
iskustva s Boţjim putovima, za savjet glede načina i vremena. No,
ne savjetuj se najprije s "tijelom i krvlju"153
(piše u grčkom
originalu). Jer, u tom slučaju moţeš lako povjerovati "laţi". Niti
sam brak, koliko god on bio svet, ne smije nas navoditi na
neobuzdane nagone. Rečeno je: "Tko otpusti svoju ţenu, neka joj
149
Mt 5,29 150
Mt 5,30 151
Mt 16,26 152
Mt 17,21 153
Gal 1,6
41
da otpusni list."154
- a onda je sve u redu, čak ako muškarac nije
imao drugog razloga osim da je više ne voli, ili drugu više voli.
"A ja vam kaţem: Svaki onaj koji otpusti svoju ţenu - osim zbog
bludništva" ovdje ima gr. riječ značenje opće nečistoće, što znači
oţenjen ili u braku sličnu zajedništvu, taj "navodi na preljub, i koji
se oţeni takvom otpuštenicom, čini preljub."
Ove riječi jasno zabranjuju svaki oblik mnogoţenstva, a
Gospodin time izričito ustanovljava, kako je za jednu ţenu, čiji
razvedeni muţ još ţivi, ponovni brak sa nekim drugim preljub.
Isto tako čini i muškarac preljub ako se ponovno oţeni, dok mu
razvedena ţena još ţivi - jedino je slobodan ako je zbog
bludništva te ţene razveden. Samo u ovom slučaju pismo ne
zabranjuje ponovni brak.
Bog traţi čistoću srdaca i on je pospješuje u onima koji
vjeruju Sinu njegove ljubavi. Oni će Boga gledati, On će im se
otkriti na način na koji se "svijetu ne"155
otkriva, niti svoj svojoj
djeci. On će ljude čista srca jasno blagosloviti i posvetiti ih svojim
Duhom, tako da će biti u potpunom "zajedništvu s Ocem i Sinom
njegovim".156
Osobno će ići svojim licem uvijek ispred njih i
njegovo svjetlo će im uvijek svijetliti. Njihovo srce moli: "Pokaţi
mi svoju slavu",157
i ta im se molitva uslišuje. Oni ga gledaju u
vjeri - zastor u svetinju nad svetinjama je takorekuć postao
proziran - a tako će biti i u njihovim najsitnijim djelima, u svemu
što ih okruţuje, u svemu što je učinio Bog. Oni ga gledaju dolje u
"dubini podzemlja kao i gore u visini, gledaju njega koji potpuno
sve proniče".158
Da, oni čista srca vide sve od Boga ispunjeno. "I sve mu je
154
Mt 5,32 155
Iv 14,21.22 156
1 Iv 1,3 157
Izl 33,18 158
Iz 7,11
42
podloţio pod noge, a njega dade za glavu nad svim u Crkvi."159
Oni ga gledaju kao blistajuće sunce ili sjajni mjesec na nebu.
Sunce koje sjajem čisti sebi put i nastavlja svoju putanju. Oni
gledaju svojega Gospodina kao onog koji je na vodama sagradio
dvorove svoje, koji od oblaka pravi kola svoja, na krilima vjetrova
putuje. Gledaju ga kako "oblacima prekriva nebesa i zemlji kišu
sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na sluţbu
čovjeku."160
Oni gledaju Stvoritelja sve kreature, koji svime
mudro upravlja silom svoje riječi. "Sin, koji je odsjev njegova
sjaja i otisak njegove biti, koji svemir uzdrţava svojom silnom
riječi, sjede, pošto je ostvario očišćenje grijeha, s desne strane
Veličanstva u nebu“.161
Zbog toga oni neprestano zazivaju:
"Jahve, Gospode naš, divno je ime tvoje po svoj zemlji,
veličanstvom nebo natkriljuješ."162
Oni čista srca, sasvim jasno vide svog Gospodina u svakom
činu Boţje brige za dušu i tijelo. Oni uvijek gledaju njegovu
zaštitnu ruku nad sobom i znaju da je to za njihovo dobro. Oni
prepoznaju da je to ta ruka koja im sve daje, da je ista ruka
njihove vlasi na glavi izbrojila. Da je to ruka koja oko njih i sveg
njihovog stvara zaštitnu ogradu. Ruka koja djeluje u mudrosti i
milosti. Bez obzira što sotona optuţuje: "Zar nisi ogradio njega,
kuću mu i sav posjed njegov? Blagoslovio si djelo njegovih ruku,
stoka mu se namnoţila na zemlji."163
Još u većoj mjeri gledaju Boga u njegovim duhovnim
odredbama. A On; da li njegovi ljudi prakticiraju zajedništvo
čistih srdaca, kako bi Jahvi slavu dali, jer i psalmista kaţe: "Dajte
Jahvi slavu imena njegova! Prinosite ţrtvu i priĎite u dvorove
159
Ef 1,23 160
Ps 147,8 161
Heb 1,3 162
Ps 8,2 163
Job 1,10
43
njegove, poklonite se Jahvi u sjaju svjetlosti njegove. Strepi pred
njim, zemljo sva!"164
Oni isto tako idu i u svoju sobu i tako
iskazuju svoje tajne: "A ti, kad moliš, uĎi u svoju sobu, zatvori
vrata te se pomoli Ocu svom u tajnosti, pa će ti platiti Otac tvoj,
koji vidi u tajnosti."165
Istraţivali oni u pismu Boţja obećanja ili
su u "poslaničkoj sluţbi Isusa Krista."166
Jeli oni sami od kruha i
pili od vina iz njegova kaleţa ili navješćivali to svima, kao što
kaţe ap. Pavao: "Uistinu, svaki put kad jedete ovaj kruh i pijete
ovaj kaleţ, navješćujete smrt Gospodnju dok on ne doĎe."167
Sva
od Gospoda uspostavljena sredstva milosti (sakramenti =
Gospodnja večera i krštenje) imaju direktni put Gospodinu, koji se
ne moţe opisati riječima. Oni naprosto razgovaraju s njime "licem
u lice".168
To je ujedno i primjerena priprema za susret s njim u
visini - vječno.
Kako su ljudi u vremenu Isusova tjelesna boravka na Zemlji
bili udaljeni od tog stanovišta da gledaju Boga. Oni su čuli da je
starima rečeno: "Ne krši prisege, nego ispuni što si Gospodinu
prisegao."169
Pismoznanci su to tumačili: Ne priseţi pogrešno,
kada pred Gospodinom priseţeš. Ti moraš što si Gospodinu
prisegao ispuniti. Što se odnosi na druge prisege - te Bog ne
zapaţa. Tako su učili farizeji. Oni ne samo da su dozvoljavali
svakovrsne prisege u svakidašnjem ţivotu, štoviše, oni su
zastupali mišljenje da je to uobičajeno ako se priseţe u Boţjem
imenu.
Naš Gospodin zabranjuje svaku prisegu, ispravno ili
neispravno. On prikazuje oboje kao sramotni čin pred Bogom
164
Ps 96,8.9 165
Mt 6,6 166
2 Kor 5,20 167
1 Kor 11,26 168
Izl 33,11 169
Mt 5,33
44
kada kaţe: "A ja vam kaţem: Ne kunite se nikako: ni nebom, jer
je prijestolje Boţje;"170
- jednako vaţeće kao "ni zemljom, jer je
podnoţje njegovim nogama"171
- jer Bog je prisutan na zemlji kao
i u nebu. Ne kuni se ni Jeruzalemom, jer razmisli: "Bog u kulama
njegovim jakom se pokaza utvrdom."172
Nadalje kaţe Isus: "Ne kuni se ni svojom glavom, jer nisi
kadar ni jednu vlas učiniti bijelom ili crnom" - bez dvojbe to nije
tvoja stvar, nego Boţja, jer on upravlja sa svime u nebu i na
zemlji. "Vaš govor", čime je mislio na svaki razgovor, "neka
bude: da, da - ne, ne!" - jasno potvrĎivanje ili odbijanje. I to je
dosta. Sve "što je više od toga od Zloga dolazi"173
- to dolazi od
Ďavola i u tom se prepoznaju njegova djeca. No ovdje nam
Gospodin ne zabranjuje općenito prisezati npr. pred sudom. To se
kao prvo uočava iz samog poticaja na ovaj razgovor: radi se o
zloupotrebi i lakomislenosti koje postaju navika takvog
izraţavanja. Ovdje se ne govori o prisezi pred sudom. To se moţe
kao drugo, takoĎer uočiti u slijedećim riječima koje Gospodin
upotrebljava kada kaţe: "Vaš govor", što znači razgovor. Treće;
prisjetimo se riječi koje su upotrijebljene kada se Gospodin Isus
ispituje. Kada se pod prisegom mora pravdati. Veliki svećenik ga
oslovljava: "Zaklinjem te ţivim Bogom da nam rekneš jesi li ti
Mesija, Sin Boţji?"174
- Isus odgovara potvrdno - "Ti kaza". Kao
četvrto sama nas Biblija upoznaje sa činjenicom da se Bog sam
sebi zaklinje; "Zato i Bog, hoteći sigurnije dokazati i baštinicima
obećanja nepromjenljivost svoje odluke, postade zakletvom
jamac."175
Kao peto se moţe vidjeti kod apostola Pavla, za kojeg
170
Mt 5,34 171
Ps 48,4 172
Mt 5,36 173
Mt 5,37 174
Mt 26,63.64 175
Heb 6,17
45
smo sigurni da ima "Duha Boţjega"176
i koji je poznavao nakane
svojeg Gospodina, te kaţe: "Bog, kojemu svom dušom sluţim
navješćujući EvanĎelje njegova Sina, svjedok mi je da vas se
neprestano, svaki put, sjećam u svojim molitvama."177
Isto tako
piše i Korinćanima: "Zovem Boga za svjedoka protiv svoga
ţivota: da vas poštedim, nisam ponovo došao u Korint."178
Kao i
Filipljanima: "Bog mi je svjedok da izgaram za vama svima
ljubavlju Isusa Krista."179
Tako je, izgleda, za apostola Pavla bez
dvojbe jasno, da se, što se tiče jako vaţnih, meĎuljudskih stvari,
smije zakleti, koliko onda više pred sucem. Poslanica Hebrejima
još jednom navodi temu prisege; "Ljudi se, naime, kunu većim, i
svaka im se prepirka svršava zakletvom za potvrdu (istine)."180
Najvaţnije što nam Gospodin na kraju svojeg poučavanja u
smislu zakletve ţeli duboko usaditi u misao jest: Bog je u svima i
stoga mi trebamo svako stvorenje gledati kao njegov odsjaj. Ne
smijemo ništa i nikoga gledati kao da Bog s njime nema nikakve
veze. To bi bio čak jedan način ateizma (bezboštva). Mi moramo,
štoviše, zamišljati da je cijeli svijet u ruci Boţjoj. Kroz njegovu
neposrednu prisutnost postoji i odrţan je. On proniče i pokreće
cijelu tvorevinu i u tom smislu je On duša svemira.
176
1 Kor 7,4 177
Rim 1,9 178
2 Kor 1,23 179
Fil 1,8 180
Heb 6,16
46
Blago mirotvorcima, jer će se zvati sinovi Božji
Mt 5,9
U svojoj propovjedi je Gospodin do sada ukazao na to što je
vjera srca i kakvi kršćani trebaju biti - bit kršćana. Nadalje on
govori o tome, kako se oni trebaju ponašati, što činiti - kako se
posvećenje nutarnjeg čovjeka odraţava u izvanjskom obliku
ţivljenja. "Blago", kaţe on, "mirotvorcima, jer će se zvati sinovi
Boţji."181
Riječ "mir" -SHALOM- se u Svetom pismu upotrebljava za
sve što je dobro, bilo za dušu, bilo za tijelo. Bilo da se ostvaruje u
vremenu, bilo u vječnosti. Ako npr. apostol Pavao u uvodu svojih
poslanica Rimljanima ili Korinćanima piše; "milost vam i mir od
Boga", onda on njima ţeli reći: Radujte se plodu slobodne i
nezasluţene ljubavi Boţje u svim duhovnim i zemaljskim
blagoslovima, koje je Bog pripravio svima koji ga ljube.182
To nam razjašnjava obilnost značaja riječi "mirotvorci", i
kako se ona treba razumjeti. Doslovce su mišljeni ljudi koji ljube
Boga, ali ljudi koji istovremeno preziru svaki oblik svaĎe i
prepirke, svaku neslogu i svaki sukob. To su ljudi koji se svom
svojom snagom zalaţu kako bi spriječili paljenje paklene vatre,
koja se brzo razbukti i pretvara u oganj. Oni pokušavaju spriječiti
širenje iste, i onda ako je došlo do toga da se već rasplamsala.
Oni stišavaju uzburkane osjećaje, smiruju razdraţene
poţude i bodljikave porive izmeĎu posvaĎanih skupina, te ih
pokušavaju izmirti. Oni upotrebljavaju svu svoju snagu i umijeće
koje im je Bog dao, kako bi odrţali mir, ondje gdje već je, a isto
tako uspostavili ondje gdje je nestao. Njihovo srce se raduje kada
mogu poticati dobru volju meĎu ljudima i oni tu istu posebno
181
Mt 5,9 182
1 Kor 2,9
47
naglašavaju i šire - pogotovo meĎu djecom Boţjom. Posebno
onda kada ovi u sporednim stvarima imaju različita mišljenja i
shvaćanja. Kao što svi imamo "jednog Gospodina, jednu vjeru"183
i svi pozvani "k jednoj nadi",184
tako trebamo svi ţivjeti "dostojno
poziva kojim smo pozvani: svakom vrstom poniznosti i krotkosti,
sa strpljenjem podnositi jedni druge s ljubavlju! Nastojati sačuvati
jedinstvo Duha, povezani mirom."185
Mirotvorac je u punom smislu riječi čovjek koji "čini dobro
svima",186
gdje god mu se za to ukaţe prilika. Pošto je ispunjen
ljubavi prema Bogu, a i svim ljudima, on nije u svojim
nastojanjima mirotvorstva ograničen na svoju obitelj, prijatelje i
poznanike. Njegov krug djelovanja nije meĎu onima koji su istog
mišljenja - ne samo meĎu onima koji imaju "istu dragocjenu
vjeru"187
kao i on. Štoviše on prelazi sve te granice i čini dobro
svim ljudima na raznim područjima, kako iz ljubavi prema
bliţnjem tako i prema strancu, kako prijatelju tako i neprijatelju.
On im čini sve zamislivo dobro, čim se za to ukaţe prilika. Za
takve prigode on "koristi vrijeme"188
i primjenjuje sve svoje
sposobnosti, svu snagu tijela i duše, svoje imanje, svoj utjecaj,
svoje poznanstvo. Njegova jedina ţelja je usmjerena da mu njegov
Gospodin, kada doĎe, kaţe: "Dobro, valjani i vjerni slugo!"189
Sa svim umijećem se trudi takoĎer i za tjelesnu potrebu
ljudi. On se raduje kada moţe "svoj kruh dijeliti sa gladnima",190
i
183
Ef 4,5 184
Ef 4,4 185
Ef 4,1-3 186
Gal 6,10 187
2 Pt 1,1 188
Ef 5,16 189
Mt 25,23 190
Iz 58,7
48
kada moţe "gologa obući."191
Stranca prihvaća i pomaţe mu
prema potrebi. Ako su ljudi bolesni ili u zatvoru, on ih posjećuje i
pomaţe im. Sve to čini iz sjećanja na riječi svog Gospodina;
"Meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje
braće."192
Njegova radost je još veća, kada moţe pored tjelesnoga
nešto učiniti za dušu jednog čovjeka. Moć nad jednom dušom je u
Boţjim rukama. Jedino on moţe preusmjeriti njegovo
razmišljanje. Bez Boţjeg je preusmjerenja svaki pokušaj
preusmjerenja na ljudskoj razini bez smisla i bez utemeljenog
uspjeha. No i njega samog "koji čini sve u svima"193
raduje kada u
prvom redu pomaţe čovjeku kroz čovjeka. Svoj blagoslov i svoju
ljubav on čovjeku ukazuje kroz drugog čovjeka. Istina, "Bog
spasava posred zemlje",194
no, on za to upotrebljava i ljude, jer
ljudi nisu stvoreni da "besposleno stoje na trgu"195
dok u
vinogradu ima puno posla. U svakom slučaju to ne moţe
mirotvorac. On neprestano radi u vinogradu i oslanja se na to da je
Boţja ruka ta koja priprema plodno duhovno tlo. On je takoĎer taj
koji nebesko sjeme sije i zasijano zalijeva, u nadi da će Bog
prouzročiti rast. "Prema dodjeljenoj mjeri"196
koja mu je dana, on
čovjeku pokušava na svaki način ukazati na ono što je u Boţjim
očima grijeh. Pokušava pokrenuti na pokajanje i obraćenje one
koji bezbriţno koračaju širokim putem u vječnu propast. Onima
koji su u tami, ukazuje na svjetlo, koji su slabi, nosi ih. Pomaţe
mlitave ruke i klecava koljena, gleda da pomogne kako se hromi
191
Mt 25,38 192
Mt 25,40 193
1 Kor 12,6 194
Ps 74,12 195
Mt 20,3 196
Ef 4,7
49
ud ne bi iščašio, nego ozdravio.197
Mirotvorčeva ţelja je jačati one koji se trude ići uskim
putem, u vjeri pomagati, kako bi ustrajali u odreĎenoj borbi.
Izgraditi u izgradnji "prsvete vjere"198
"one koji znaju komu
vjeruju".199
Upozoriti na raspirivanje Boţje milosti da im bude
omogućen ulazak u vječno kraljevstvo Gospodina Isusa Krista.
On ţeli biti na korist svima u rastu i spoznaji Gospodina
Isusa Krista. Blago onima koji su ustrajno na djelu i u vjeri,
poţrtvovanoj ljubavi i nadi, oni će se sinovi Boţji zvati. Po
hebrejskom shvaćanju ove riječi, oni će to i biti. Bog će im svojim
duhom dati posinjenje, te ga još obilnije izliti u njihova srca. On
će ih obdariti svim svojim blagoslovom, koji je pripremljen za
njegovu djecu. On će ih priznati pred svojim anĎelima i pred
ljudima kao svoje sinove. "Ako su djeca, onda su i baštinici,
baštinici Boţji, a subaštinici Kristovi"200
Zbog pravednosti progonjeni
Mt 5,10-12.38-48
Lako bi se moglo povjerovati kako je čovjek opisan u
prothodnom poglavlju - mirotvorac - zapravo kod svih ljudi
omiljen. On je ponizan, pored sve ozbiljnosti blag, osloboĎen
egocentričnosti, odan svome Bogu, a istovremeno je na djelu
ljubavi prema čovjeku. No, naš Gospodin poznaje ljudsku,
neosloboĎenu prirodu i zna u potpunosti kako će ova reagirati na
učinkovitost koja je po Boţjim mjerilima. Zbog toga on zaključuje
izlaganje o biti vjernika s time što im ukazuje na ono što ih u
197
Heb 12,12.13 198
Judina Poslanica 20 199
2 Tim 1,12 200
Rim 8,17
50
ovom svijetu očekuje: "Blago progonjenima zbog pravednosti, jer
je njihovo kraljevstvo nebesko!"201
Da bi ovu objavu ispravno razumjeli moramo se kao prvo
pitati; tko su ti progonjeni ljudi? Na ovo pitanje nam daje ap.
Pavao jasan odgovor. "Ali kao što je onda onaj koji je roĎen po
tijelu progonio onoga koji se rodio po duhu, tako biva i sada."202
Apostol donosi zaključak: "A i svi koji hoće poboţno ţivjeti u
Isusu Kristu biti će progonjeni".203
Isto naučava i EvanĎelist Ivan:
"Nemojte se čuditi braćo, ako vas svijet mrzi. Mi znamo da smo
prešli iz smrti u ţivot, jer ljubimo braću."204
Naš Gospodin
naglašava: "Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije
vas! Kad biste pripadali svijetu, svijet bi ljubio svoje. Budući da
ne pripadate svijetu - ja vas izabrah od svijeta - zato vas svijet
mrzi. Sjetite se riječi koju vam rekoh: Nije sluga veći od svog
Gospodara! Ako su mene progonili, i vas će progoniti. Ako su
moju riječ drţali, i vašu će drţati."205
Iz svih ovdje navedenih stihova postaje vidljivo tko su ti
progonjeni: Pravednici koji su "od Duha roĎeni".206
Svi oni koji
"hoće poboţno ţivjeti".207
Oni koji su prešli "iz smrti u ţivot".208
Svi koji nisu "od svijeta."209
Svi "krotka i ponizna srca".210
Oni što
po Boţjoj volji trpe i "gladni su"211
toga da sa Kristom postanu
jedno. Svi koji Boga i bliţnjega ljube, dobro čine, gdje god im se
201
Mt 5,10 202
Gal 4,29 203
2 Tim3,12 204
1 Iv 3,13.14 205
Iv 15,18-20 206
Iv 3,6 207
2 Tim 3,12 208
1 Iv 3,14 209
Iv 15,19 210
Mt 11,29 211
Mt 5,6
51
za to ukaţe prilika.
Ako, kao drugo upitamo; zbog čega su progonjeni?, na to
nam više puta daje Sveto Pismo odgovor. To je paradoksalno, ali
ipak istinito "zbog pravednosti".212
A pravedni su zbog toga jer
"su u Duhu roĎeni".213
Zato, jer hoće da "ponizno ţive Bogu po
Isusu Kristu",214
zato, jer nisu od svijeta. I bilo što da se navede
kao razlog progonstva, ovo je jedini istiniti. Pri tom je manje bitno
jesu li karakterno jači ili slabiji. Kada se ne bi radilo upravo o
pravednosti, pokušalo bi ih se trpjeti, jer "svijet ljubi one koji mu
pripadaju."215
Njih se progoni, jer su "duhovno siromašni".216
Za
svijet to znači, da su to jadne i nemoćne duše, zbog slabosti
neupotrebljive i zato nedostojne da uopće ţive na ovom svijetu.
Zbog toga što "tuguju",217
naziva ih svijet ludima i glupima, koji
svakomu tko ih vidi pokvare raspoloţenje i naslade ţivota. Oni
djeluju u�očima svijeta kao smrtne glave (naljepnica na
otrovima), bilo gdje da se pojave uništavaju vedrinu i veselje.
Zbog svoje "krotkosti"218
ih svijet naziva bezvoljnim luĎacima
koje treba zgaziti. Jer "gladuju i ţedni su pravednosti",219
oslovljava ih svijet vrstom naprasitih zanesenjaka, koji zapravo ni
sami ne znaju što traţe i nije im dovoljno umno vjerovanje, nego
ţude za čudesima i zanosom. Jer su "milosrdni"220
i ljube sve
ljude, čak i zle i nezahvalne, govori svijet o njima; kako kroz
svoju dobrotu motiviraju na zlo, jer tko zna - kaţe se - kakve
212
Mt 5,10 213
Gal 4,29 214
2 Tim 3,12 215
Iv 15,19 216
Mt 5,3 217
Mt 5,4 218
Mt 5,5 219
Mt 5,6 220
Mt 5,7
52
labave zakonitosti sami za sebe primjenjuju? Zbog njihova "čista
srca"221
svijet ih naziva stvorenjima bez ljubavi, stvorenjima koja
sve "neistomišljenike" osuĎuju. Njih se naziva bijednim
huliteljima, koji tvrde da se moţe ţivjeti bez grijeha. I kao glavna
činjenica je zašto su bili i bit će u sve vrijeme progonjeni to da su
"mirotvorci"222
koji svaku prigodu iskoriste da čovjeku čine
dobro.
Nadalje kaţe svijet, kada bi barem svoju vjeru zadrţali za
sebe, bili bi još nekako podnošljivi. Ali, pošto oni ovako šire
svoju zabludu i zaraznu učinkovitost na druge, to se ne smije
dopustiti. Oni čine toliko zla u svijetu da ih se ne moţe podnositi.
Zapravo, čine ti ljudi u koječemu i dobro, npr. ako pomaţu
siromasima. Ali to oni čine samo iz razloga kako bi ljude pridobili
za svoje poglede, čime onda rezultat zla postaje još veći. Tako
otprilike govore ljudi svijeta. Što jače kraljevstvo Boţje, što bolje
osposobljeni mirotvorci da se krotkost, blagost i sve ostale
duhovne vrjednote šire, tim je nastala i veća šteta. I zato što oni
(svijet) tako misle, njihov gnjev postaje prema čimbenicima ţešći,
a isto tako i razlog za progonstvo. Posebno onda�čim jače
svjedočanstvo djece Boţje, tim ţešća progonstva.
Kao treće pitamo: Tko su ti ljudi koji čine ovakva
progonstva ?
Isus odgovara: "Što je roĎeno od tijela, tijelo je",223
a iz toga
rezultira; "što nije roĎeno od Duha, ili da barem čezne za tim da
bude roĎeno odozgo. Svi, koji se niti ne trude da "poboţno ţive u
Kristu Isusu",224
svi koji nisu prodrli "iz smrti u ţivot",225
ne mogu
ljubiti braću. Svijet je, po oslovljavanju našeg Gospodina i
221
Mt 5,8 222
Mt 5,9 223
Iv 3,6 224
2 Tim 3,12 225
1 Iv 3,14
53
Spasitelja, cijelo čovječanstvo. Svi koji ne poznaju ni Njega, a niti
onoga koji je njega poslao, Boga koji ljubi i prašta, baš onako
kako to svjedoči Sveti Duh.
Uzrok je jasan; duh svijeta i Boţji Duh su u krajnjoj
suprotnosti. Zato je i bit ljudi iz svijeta potpuno drugačija od biti
Boţjih ljudi. IzmeĎu mišljenja, ţelja, stavova i planova ovih dviju
vrsta ljudi je veliki jaz. Oholi ne moţe u svojoj osobnosti
drugačije do progoniti poniznoga, onaj čije su osobnosti
površinske ne moţe drugačije nego progoniti tugujućeg. Tako se
odnosi i na svakom drugom području, koje naš Gospodin navodi.
Ako četvrto pitamo; kako će biti progonjena djeca Boţja?,
onda utješni odgovor moţe glasiti: točno onako kako je to, po
mišljenju upravitelja svih sposobnosti, Njegovoj slavi dostojno.
Onako kako će najviše doprinijeti rastu njegove djece u milosti i
kako će biti najučinkovitije u širenju Njegova kraljevstva (npr.
Stjepan i prvi kršćani). Ne postoji ni jedno područje u cijeloj
Boţjoj vladavini na kojem bi se On čudotvornije proslavio, kao
što je to slučaj u progonstvu njegove djece. Bog čuje vapaj svoje
djece, a isto tako i prijetnje progonitelja. Njegove oči bdiju nad
njegovima i njegova ruka je ispruţena da pomogne i u, za njih još
nevidljivim, opasnostima. Kada će oluja progonstva početi, kako
jaka će biti, u kojem smjeru će krenuti, kako i kada će prestati -
sve je to proniknuto Boţjom nepogrešivom mudrošću. Bezboţnici
su u njegovoj ruci i za njegove svrhe upotrebljivi mač, a kada On
ostvari svoje milostive planove onda će biti i mač bačen u oganj.
Ponekad je Bog u povijesti svojeg naroda dozvolio oluje, i
to ne samo da pušu nego da urlaju, a njegova djeca su pozvana da
izdrţe i "do krvi",226
npr. kada je postalo i ukorijenilo se
kršćanstvo, a isto tako i onda kada se Kristova čista nauka
probijala u mnogim zemljama svijeta (Reformacija). Kada je Bog
226
Heb 12,4
54
dozvoljavao ovakve oluje za vrijeme apostola, onda je On to činio
iz razloga da njihovo svjedočanstvo bude nepokolebljivo (Ciprijan
i prva crkva). U drugom i trećem stoljeću je pokvarenost u crkvi
kao i "tajna bezakonja"227
bila tako uočljiva da je Bog dozvolio
teška progonstva. Bog je ljubio, ali i karao svoj narod, jer je htio
kroz nuţne i teške krize spriječiti promašaj.
No, Bog ne dozvoljava da ovakve oluje dugo potraju, da
njegova djeca doţive muku i okove, pa čak i smrt njegovom
voljom. Ali, lakša progonstva On ipak dozvoljava da doţive
otuĎenje od rodbine, pretrpe gubitak prijatelja koji su im bili dragi
kao vlastiti ţivot. Oni doţivljavaju istinitost Isusovih riječi:
"Mislite li da sam došao donijeti na zemlju mir? Ne, kaţem vam,
nego razdor."228
I zbog ovakvog razdora moţe proizići materijalni
gubitak, ili se izgubiti radno mjesto koje je bilo izvor materijalne
egzistencije. I ova područja su kod progonstava Kristovih
sljedbenika pod upravom Boţje mudrosti, koji svakom dozira ono
što je za njega dobro.
Progonstvo, s kojim se susreću sva djeca Boţja, opisuje
Gospodin u slijedećim riječima: "Blago vama kad vas budu grdili
i progonili, i kad vam zbog mene budu laţno pripisivali svaku
vrstu opačine!"229
Tako nešto neće izostati. To je upravo
znakovitost slijedbeništva; to je pečat našeg pozvanja; to je
sudbina sve djece Boţje. Ako to nedostaje u našem ţivotu, onda
smo kopilad, a ne sinovi. Jedini put u nebo je put slave i sramote,
zlog i dobrog glasa. Tko Boga i ljude ljubi u krotkosti, u
ozbiljnosti i poniznosti, taj će moţda doţivjeti paţnju i priznanje
braće, ali od strane svijeta svakako klevetu i mrţnju. Svijet ga
gleda kao smeće, a isto tako se i ponaša prema njemu.
Kršćani su se već stoljećima nadali da će se ukloniti
227
2 Sol 2,7 228
Lk 12,51 229
Mt 5,11
55
"sablazan kriţa",230
još prije nego se spasi i popuni broj poganih.
Nadali su se da će kršćani biti ne samo trpljeni, nego i voljeni od
strane grešnika. Sigurno je da Bog povremeno suzbija mrţnju i
gnjev bezboţnika prema kršćanima. On čini da neprijatelj čovjeka
jedno vrijeme s njime ţivi u miru, štoviše nekada učini i to da su
im naklonjeni i progonitelji. No, to su uglavnom iznimke.
"Sablazan kriţa"231
nije ni u kom slučaju niti vremenu
otklonjena: "Kad bih se još nastojao svidjeti ljudima, ne bih bio
sluga Kristov",232
kaţe apostol Pavao. Ako se ponegdje i tvrdi
kako loši ljudi samo naizgled odbacuju i mrze dobre, a u
stvarnosti ih vole i cijene, onda se to doista odnosi samo na "tijelo
i krv".233
Pravednici, kršćani, to isto će najprije shvaćati kao
utješno i ugodno, no dolazi i doći će vrijeme kada doţive ili će
doţivjeti potpuno suprotno, tj. stvarnost. Nevjernici će se,
naravno, posluţit djecom Boţjom gdje god od toga imaju koristi.
Oni im takoĎer i vjeruju, jer to i mogu. No, oni njih ne vole,
jedino ako je Duh Boţji dotaknuo njihovo srce. Riječi našeg
Gospodina se ovdje u potpunosti ostvaruju: "Kad biste pripadali
svijetu, svijet bi ljubio svoje. Budući da ne pripadate svijetu - ja
vas izabrah od svijeta - zato vas svijet mrzi."234
Ne osvrćući se na
Boţju predmilost, gdje kaţe apostol Pavao: "On nas u njemu
(Kristu) sebi izabra prije stvaranja svijeta, da budemo sveti, bez
mane pred njim; u ljubavi nas predodredi sebi za sinove po Isusu
Kristu."235
Ovdje to znači da Bog moţe otvoriti srce nevjernika za
svjedočanstvo djece Boţje. Ne osvrćući se, takoĎer, na mogućnost
gdje Bog moţe u skladu sa svojim planom prouzročiti naklonost
230
Gal 5,11 231
Gal 5,11 232
Gal 1,10 233
Mt 16,17 234
Iv 15,19 235
Ef 1,4-5
56
nevjernika, ipak ostaje to da svijet mrzi kršćane, i to tako jako i iz
sveg srca kao što je mrzio i našeg Spasitelja.
Ostaje još jedno pitanje:
Kako se trebaju ponašati djeca Božja prema progonstvu?
Ponajprije, trebaju li svjesno ili namjerno ista prouzročiti?
To se suprostavlja primjeru i uputama našeg Gospoda i svih
njegovih apostola. Oni nas uče da ni u kom slučaju ne
prouzročavamo progonstva, štoviše da ih izbjegavamo, ako to ne
šteti našoj savjesti i ako s time ne izdajemo pravednost, koja nam
treba biti vrjednija od našeg ţivota. Naš Gospod naglašava: "Kad
vas počnu progoniti u jednom gradu, bjeţite u drugi!"236
Gdje se
to da ostvariti, to je onda slijedeći put, kako izbjeći progonstvu.
Ali, ne mislite da se progonstvo moţe uvijek izbjeći. Gdje
god da prijeti opasnost od toga da se ovaj dojam uvuče u vaše
srce, iščupajte ga odmah s korijenom. Isus kaţe: "Sjetite se riječi
koju vam rekoh: Nije sluga veći od svoga gospodara! Ako su
mene progonili, i vas će progoniti."237
Istovremeno on poučava
svoje učenike: "Budite mudri kao zmije, a bezazleni kao
golubovi."238
No, hoće li vas ovaj savjet zaštiti od progonstva?
Sigurno ne - jedino ako ste mudriji od vašeg učitelja ili čišći od
Boţjeg Jaganjca.
Nemojte pak poţeljeti da potpuno izbjegnete progonstvo, jer
ponašajući se tako, ne pripadate njemu. Ako potpuno izbjegnete
progonstvo, spriječit ćete blagoslov onima koji su zbog
pravednosti progonjeni. I, ako niste progonjeni zbog pravednosti,
ne moţete ući u kraljevstvo nebesko. "Ako smo ustrajni, s njim
ćemo i kraljevati; ako ga se odrečemo, i on će se nas odreći."239
Ne, tako ne smije biti. Budite, štoviše, "radosni i kličite od
236
Mt 10,23 237
Iv 15,20 238
Mt 10,16 239
2 Tim 2,12
57
veselja"240
ako vas ljudi progone radi njegova imena, ako u tome
laţno svjedoče i laţno vam pripisuju svaku vrstu opačine. Oni
neće prestati sve dok ne iskoriste svaku mogućnost za progonstvo.
Oni vas zapravo moraju ocrniti, kako bi sebe opravdali. "Ta, tako
su progonili i proroke koji su ţivjeli prije vas"241
- one koji su
svojim srcem i ţivljenjem bili bliski Bogu, da, sve pravedne od
postanka svijeta pa do sada. Radujte se i zbog toga, jer po tim
znakovima prepoznajete komu pripadate i jer vas u nebu čeka
velika nagrada - nagrada koja je neizrecivo i neusporedivo
utemeljena na "krvi Saveza koji je Bog propisao."242
Nagrada,
koja će biti dodijeljena prema mjeri vašeg trpljenja i posvećenja
srca i ţivota. Budite radosni i kličite od veselja, jer znate da vaša
"sadašnja i kratkotrajna i mala nevolja donosi izvanredno veliku i
vječnu slavu."243
Nikakvo progonstvo vas ne smije priječiti nastaviti putem
krotkosti i poniznosti, ljubavi i dobročinstva. Naravno da ste čuli
da je rečeno "oko za oko, zub za zub"244
- i kako su pismoznanci,
ti bijedni učitelji, dozvolili osvetu, zlo sa zlom uzvratiti. "A ja
vam kaţem: Ne opirite se zlotvoru!" - što znači, ni u kom slučaju
istim uzvraćati. "Naprotiv, udari li te tko po desnom obrazu,
okreni mu i drugi. Tko bi te htio tuţiti da se domogne tvoje
košulje, podaj mu i ogrtač. Ako te tko prisili da ideš s njim jednu
milju, hajde dvije!"245
Neka bude tvoja krotkost tako nepobjediva, a tvoja ljubav
tome odgovarajuća. "Tko te moli, podaj mu; tko hoće da mu
240
Mt 5,11 241
Mt 5,12 242
Heb 9,20 243
2 Kor 4,17 244
Mt 5,38 245
Mt 5,39-41
58
pozajmiš, ne odbij ga!"246
Samo nemoj davati ono što nije tvoje
vlasništvo. Kao prvo gledaj da "ne budeš nikomu nešto duţan".247
Sve što si priskrbio tuĎim novcem, nije tvoje, nego onoga koji ti je
povjerio novac. Drugo, zbrinjavaj svoju obitelj! To Bog od tebe
traţi; "Ako se tko za svoje, osobito za ukućane, ne brine,
zanijekao je vjeru;"248
- ništa nije tvoje, sve ti je povjereno od
Boga. I treće: daj ili pozajmi sve što je višak. Pri tome misli
najprije na "iste po vjeri".249
Njeţnost, ljubav i prijateljstvo koje ukazujemo našim
progoniteljima opisuje naš Gospodin u slijedećim stihovima. O,
da bi nam se urezali - ugravirali u srca! "čuli ste da je rečeno:
'Ljubi svoga bliţnjega i mrzi svoga neprijatelja!'"250
- pri čemu je
zapravo samo prvi dio stiha od Boga, drugi dio su pridodali
farizeji, "djeca Ďavolska".251
"A ja vam kaţem: Ljubite svoje
neprijatelje"252
- kako bi oni doţivjeli vašu dobrotu i osjetili vašu
dobru volju, čak i ako vas samo zlostavljaju i najveće zlo ţele.
"Molite za one koji vas progone"253
- neka vas u tome ništa ne
spriječi. Ni njihova oholost, ni grubost neka vas u tome ne
spriječe. "K'o vodu izlij srce pred licem Gospodnjim".254
Ne
molite samo za one koji su se tako nekad prije odnosili prema
vama, a sada se pokajali, jer to je premalo. Moli za one koji te
sada vrijeĎaju i progone, bori se za njih pred Bogom i opraštaj im
uvijek ponovo; "Ne kaţem ti do sedam puta, nego do sedamdeset i
246
Mt 5,42 247
Rim 13,8 248
1 Tim 5,8 249
Gal 6,10 250
Mt 5,43 251
1 Iv 3,10 252
Mt 5,44 253
Mt 5,44 254
Tuž 2,19
59
sedam puta."255
Kajali se oni, ili ne, ako su naizgled i jako
udaljeni od takva postupka - pokaţite im vi, svakako, primjerom
dobrote i zastupne molitve, "kako ste sinovi Oca nebeskog".256
Kako bi se istinski pokazali kao djeca onoga, koji blagoslivlje i
svoje neprijatelje. "Njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, i
njegova kiša pada pravednima i nepravednima. Ako ljubite one
koji vas ljube, kakvu ćete plaću imati? Zar i carinici ne čine to
isto?"257
- oni, koji to čine bez religiozne obveze? "Ako jedino
svoju braću pozdravljate," - brinete se samo za svoje prijatelje i
rodbinu - "što izvanredno činite? Zar i pogani ne čine isto?"258
Ne,
vaš primjer je Otac u nebu. "Dakle: budite savršeni kao što je
savršen Otac vaš nebeski!"259
Mišljeno je savršenstvo u klici, koje
isključuje sve kompromise, a ne ostvarivo savršenstvo - jer mi se
ne moţemo nikad mjeriti sa onim koga Sin ovdje kao Savršenog
slavi.
Mi moramo kršćansku vjeru gledati u njenom prvom obliku
- jer je tako opisuje njen Tvorac. Pred nama je original Isusova
vjerovanja. I On ga kao takvog otkriva svakome čije su oči
otvorene. To je Boţja slika, crtana Boţjom rukom, u omjeru, u
kojem je čovjek moţe prepoznati. "Gledajte preziratelji,
snebivajte se i nestanite!"260
Ili moţda: čudite se i molite! Recite:
nije li to vjera Isusa Nazarećanina? Vjera onoga koga sam
prezirao? Nikada se više neću njemu opirati. "Što da činim,
Gospodine?",261
pitao je apostol Pavao. Tako zapitaj i ti!
Ovo je istinski temelj kršćanske vjere. Kako ne bi bili samo
255
Mt 18,22 256
Mt 5,45 257
Mt 5,46 258
Mt 5,47 259
Mt 5,48 260
Dj 13,41 261
Dj 22,10
60
slušatelji, - usporedivi s "čovjekom koji promatra svoje naravno
lice u ogledalu; pogleda se i ode, i odmah zaboravi kakav je
bio."262
Ne tako, nego dajte da "pomno promotrimo Zakon
slobode i uza nj prionemo."263
Dajte da ne mirujemo sve dok nam
ne bude svaki redak ovog svjedočanstva urezan u srce. Dajte da
bdijemo, i molimo, i vjerujemo, i ljubimo i borimo se sve dotle
dok nam ne bude svaki djelić ovog EvanĎelja stvarnost u našem
ţivljenju, da postajemo sami "sveti"264
kao i onaj koji nas je na to
pozvao i savršeni "kao što je savršen Otac"265
naš nebeski.
Sol zemlji i svjetlo svijetu
Mt 5,13-16
Posvećenje, koje je obnova nutarnjeg čovjeka u sliku Boţju,
daruje vjerniku ne samo nutarnju ljepotu. Nju će zapaziti svatko
čije je oči Bog otvorio i čiji je um On prosvijetlio. Krotkost i
poniznost duše su uočljivi znakovi te ljepote i njoj će se diviti
najmanje oni koji su osposobljeni razlikovati dobro od zla. Kada
čovjek počne izlaziti iz tame koja obavija ovaj svijet, mora
shvatiti kako je vaţno biti pretvaran u sliku onoga koji nas je
stvorio. U tom procesu je Boţji otisak djelovanja tako uočljiv, da
je onaj čovjek, koji još moţe posumnjati da je ova promjena Boţje
djelo, potpuno odan zemaljskoj prirodi. Za Boţje dijete je Sin
Boţji "odsjev njegova sjaja i otisak njegove biti"266
primjeran.
Nešto od toga se odsijava i od Boţjih ljudi, ograničeno, ali ipak
toliko da još mogu ostati na ţivotu.
262
Jak 1,22 263
Jak 1,24 264
1 Pt 1,15 265
Mt 5,48 266
Heb 1,3
61
Ako bit kršćanina ne bi bila usmjerena još i višem od ovoga,
onda bi on nailazio na dosta razumijevanja. Zar nije dovoljno
opterećenje svakodnevno trpljenje i rad? To oduzima snagu duši
koja teţi gore k' Boţjoj slici i pritišće je dolje na zemlju. Ne
trebamo li jedino "ljubavi teţiti",267
i jednostavno se uzdignuti i na
krilima ljubavi iznad svakidašnjice preletjeti? Nije li Bogu, koji je
i Duh, dovoljno sluţiti svom snagom naših osjećaja, bez da se
opterećujemo dogaĎanjima u ovom svijetu? Nije li od veće
vaţnosti baviti se nebeskim potrebama, umjesto izvanjskim,
uspostavljati vezu izmeĎu srca i Boga? Upravo tako su neke
poznate osobe u povijesti crkve mislile i govorile. Oni su ljudima
svog vremena savjetovali; napustiti svu izvanjsku učinkovitost,
potpuno se povući iz svijeta, mrziti tijelo, zapostaviti sve što je
ovozemaljskim osjećajima usmjereno, ne obazirati se ni na ono
što bi kršćanska vjera u svojoj okolini mogla izmijeniti. Umjesto
toga se potpuno usredotočiti samo na srce, koje se Bogu dopada i
traţiti samo "uzvišeniji put",268
koji čovjeka vodi k savršenstvu.
Našeg Gospodina Isusa Krista nije morao nitko upozoriti na
to da su ove misli majstorsko djelo "mudrosti odozdo",269
jedno
primamljivo od mnogih Ďavolskih izmišljotina, s kojima on uvijek
ljude navodi da iskrivljuju prave putove Gospodnje. Svakojake
ljude i u sva vremena je zarobio i u svojoj sluţbi upotrijebio, kako
bi taj primamljivi Ďavolski stroj radio protiv najvaţnije Boţje
istine. Bili su to posebno uvjerljivi ljudi, koji bi "kad bi bilo
moguće, i same izabranike"270
- ljude u čijem se ţivotu sjedinila
vjera i ljubav - zaveli. Da, oni su mnoge zaveli, a mnogi su samo
za dlaku izbjegli njihovoj prijevari.
No, zar je naš Gospodin Isus Krist u svojem propovijedanju
267
1 Kor 14,1 268
1 Kor 12,31 269
Jak 3,15 270
Mt 24,24
62
nešto izostavio? Nije li nas dovoljno naoruţao protiv ovih starih i
primamljivih zaslijepljenja? Nije li nas upravo On naoruţao
dokaznim riječima za borbu protiv sotone, koji se upravo
"pretvara u anĎela svjetla"?271
On u slijedećim rečenicama
Propovijedi na gori jasno i trajno utemeljuje svoje učenje u kojem
je dvostruko temeljno; podnošljivost, a istovremeno i
djelotvornost kršćanstva: "Vi ste sol zemlji. Ali ako sol obljutavi,
čim će se ona osoliti? Više nije ni za što, osim da se izbaci van da
je ljudi pogaze. Vi ste svjetlo svijetu. Nije moguće sakriti grad
koji leţi na gori. Ne ţeţe se svijeća da se stavi pod varićak, nego
na svijećnjak da svijetli svima u kući. Vaše svjetlo neka tako zasja
pred ljudima da vide vaša djela ljubavi te slave vašeg Oca
nebeskog."272
Ţelim da nam se ovi vaţni stihovi u svom velikom značaju
duboko ureţu. Kao prvo oni nam ukazuju na to da je kršćanstvo u
svojoj biti socijalno nastrojeno, kao "religija" koja se uvijek
zauzima za bliţnjega. Ali tko kršćanstvo učini jednako jednom
prebivalištu, uništava ga. Drugo, nama mora biti jasno kako je
nemoguće vjeru ţivjeti u tajnosti - takvo ţivljenje se protivi volji
"začetnika i završitelja vjere".273
I kao treće ţelim ukazati na neke
prigovore i prikazati praktičnu primjenu.
Prvo: Za mene je kršćanstvo bit oboţavanja Boga, i to na
način kako nam ga je Isus Krist otkrio. Ako kršćanstvo nazovemo
socijalnom religijom, to ne znači da je ono bez komponente
čovječnosti manje utjecajno, ne samo to, nego ono bez uključenja
i zauzimanja za bliţnjega ne moţe opstati. Zato ne treba odmah
osuĎivati privremeno odvajanje iz društva u samoću. To ne samo
da je dozvoljeno, nego je i preporučljivo za svakog kršćanina ili
onog koji ţeli kršćanin postati; to učimo i iz iskustva. Ne moţemo
271
2 Kor 11,14 272
Mt 5,13-16 273
Heb 12,2
63
izdrţati niti jedan dan u druţenju sa ljudima, a da se ne ogriješi
naša duša i da ne oţalostimo Svetog Duha. Mi se moramo moći
povući, najmanje ujutro i uveče kako bi govorili Ocu "koji vidi u
tajnosti".274
Ni duţe vremenske periode tišine i molitve u Boţjem
prisustvu nisu za iskusnog kršćanina suvišne, jedino ako time
zapostavlja od Boga mu odreĎene zemaljske zadatke.
Drugo: Ovo izdvajanje nam ne smije oduzimati sve naše
vrijeme. To neće našoj biti kršćanina doprinijeti, nego je uništiti.
Ono što je naš Gospodin u svojoj Propovijedi na gori do sada kao
bit kršćanstva opisao, ne moţe opstati bez našeg ţivljenja i
ophoĎenja s ljudima. Neki ogranci naše kršćanske biti se ne mogu
uopće razviti bez kontaktiranja sa svijetom.
Treće: Kako je npr. za kršćanina vaţna krotkost. Ako je ona
istinsko predanje Bogu, onda to moţe dovesti do odvojenja u
savladavanju teških situacija, u potrebi za strpljivošću, u
podnošenju boli i bolesti. Moţe voditi u potpunu samoću, u
pustinjsku samotnu ćeliju, da bi se te situacije u Boţjem prisustvu
moţda još intenzivnije proţivjele. No, ako se radi o blagosti,
dobroti i ustrajnosti - koje su takoĎer karakteristike krotkosti -
onda se ona neće nigdje pod nebom bolje uočiti ni biti učinkovitija
kao u ţivljenju sa ljudima. Svakim pokušajem krotkost učiniti
vrlinom pustinjaštva, značilo bi: izbrisati je sa zemlje. Drugi
uočljivi oblik kršćanstva je mirotvorstvo u povezanosti s
dobročinstvom - kao nosivi element Boţjeg plana, kakvo bi
istinsko kršćanstvo trebalo biti. Ovo na stranu odgurnuti, bila bi
jednako lakomislena uvreda autoriteta našeg Gospodina, kao i
zapostavljanje milosrĎa, čistoće srca ili bilo kojeg Boţjeg dara.
Ali, očito je to kod onih koji bi nas poslali u pustinju sve
pogurnuto na stranu; koji djeci, mladićima i očevima u Kristu
preporučuju potpunu samoću. Tko moţe s ozbiljnošću tvrditi kako
274
Mt 6,6
64
je pustinjak kršćanin (već je ova riječ sama u sebi proturječna)
jedan milosrdni čovjek - koji prepoznaje i koristi svaku situaciju
da pomogne svakovrsnim ljudima? Kako se jasno ovdje mora
vidjeti da bi našoj vjeri nedostajao temeljni element bez
ophoĎenja s drugim ljudima.
Ima li smisla druţiti se samo s dobrim ljudima, samo s
onima za koje znamo da su i sami krotki, milosrdni i koji ţive u
posvećenju? Nije li preporučljivo udaljiti se od ljudi koji nisu kao
ovi - od ljudi koji su neposlušni EvanĎelju našeg Gospodina Isusa
Krista, koji ga čak ni ne zamjećuju? Savjet apostola Pavla
Korinćanima naizgled potvrĎuje tu tezu; "Pisao sam vam u
poslanici da se ne druţite s bludnicima."275
Sa takvim ljudima ili
slugama neke druge nepravilnosti se uistinu ne preporuča druţenje
ili čak prijateljstvo. To neće ni jednom kršćaninu biti na korist. To
bi ga svakako izloţilo mnogim opasnostima i kušnjama. Ali,
apostol ne zabranjuje svako komuniciranje i ophoĎenje sa ljudima
koji ne poznaju Boga. Inače kaţe on; "jer biste tada morali izići iz
svijeta"276
- a to on njima ne bi nikada preporučio. No, on kaţe
dalje; "ne druţite se s onim koji, iako se zove brat"... - tko se
zna�i naziva kršćaninom - a "bludnik" je, "ili lakomac, ili
idolopoklonik, ili klevetnik, ili pijanica, ili razbojnik. S takvim ni
jesti."277
Što bez dvojbe znači da prekinemo svaku vezu s takvim.
"Ali ga ne smatrajte za neprijatelja", piše apostol na drugom
mjestu, "već ga opominjite kao brata!"278
Time apostol Pavao
ukazuje da se s dotičnim ne prekida svaki kontakt.
To nas još jače uče Gospodinove riječi. On je vrlo udaljen
od pomisli da nam preporučuje prekid svih kontakata sa svijetom.
On nam štoviše ukazuje na to da mi bez ovakvih odnosa nismo
275
1 Kor 5,9 276
1 Kor 5,10 277
1 Kor 5,11 278
2 Sol 3,15
65
istinski kršćani. Ograničeno ophoĎenje s bezboţnicima i nesvetim
ljudima je zbog toga vaţno jer se na taj način koristi svaka od
Isusa dana mogućnost koju On u svojoj moći moţe iskoristiti kao
put u kraljevstvo nebesko. Krotkost npr. ne traţi "oko za oko, zub
za zub",279
ona se ne opire zlotvoru, štoviše, ona dozvoljava ako te
tko udari po "desnom obrazu, okreni mu i drugi!"280
Slično je i sa
milosti, jedino kroz nju moţemo ljubiti svoje neprijatelje i moliti
za one koji nas progone. Jasno nam postaje da se sve ovo ne moţe
zbiti ako imamo ophoĎenje samo sa kršćanima.
I zaključno, ako se potpuno izoliramo od grešnika, kako
ćemo onda izvršiti zadatak: "Vi ste sol zemlji"?281
U kršćanima je
svojstvo Boţjeg začina, koji natapa sve s kojima oni doĎu u dodir,
širi se meĎu svima s kojima se druţe. To je glavni razlog zašto
kršćani po Boţjoj providnosti ophode sa svim ljudima, jer samo
tako će se moći svaki od Boga primljeni dar dati dalje, kao i svaka
svetinja, tj. Boţja riječ i djelo, koje od nas izlaze, na njih utjecati.
Na taj način će se truljenje svijeta barem djelomično zaustaviti,
prije svega onda, kada jedan - moţda mali broj - bude zaštićen od
infekcije truleţi, spašeni su i od samog Boga opravdani i
posvećeni.
Kako bi se još ţešće trudili da začinimo što više ljudi sa
svetim, nebeskim nastrojenjem, opisuje naš Gospodin na drugoj
strani strašno stanje onih koji prihvate vjeru a ne prenose je dalje:
"Ali, ako sol obljutavi, čim će se ona osoliti? Više nije ni za što,
osim da se izbaci van da je ljudi pogaze."282
Ako ste vi, koji ste
jedanput bili duhovni, i time "opremljeni za svako djelo
ljubavi",283
sada obljutavili i ne posjedujete svojstvo začina; ako
279
Mt 5,38 280
Mt 5,44 281
Mt 5,13 282
Mt 5,13 283
2 Tim 3,17
66
ste mlaki, bezukusni i s time bezvrjedni za duše drugih, tko će vas
osoliti? Kako ćete ponovo dobiti svojstvo začina? Ima li još nade i
mogućnosti bezokusnoj soli vratiti slanost? Ne, više nije ni za što,
osim da se izbaci van na ulicu kao smeće. Da niste nikada
poznavali Gospodina, nikada "u njemu"284
bili naĎeni, još bi za
vas postojalo nade. Ali, što vi sada moţete primijetiti protiv
njegove ozbiljne konstatacije, koja je u potpunom skladu s onim
što on kaţe preko apostola i evanĎelista Ivana? "On", znači Otac,
"siječe svaku mladicu na meni koja ne raĎa rod, tko ostaje u meni
i ja u njemu, rodi mnogo roda. Ako tko u meni ne ostane" - što
znači ne donosi rod - "bacit će se kao mladica napolje i osušit će
se. Takve potom skupe" i ne oplemenjivaju ih, nego se u "oganj
bace."285
Onima koji nisu okusili svetu Riječ Boţju, Bog će se
smilovati. Ali, strahotu pravde Boţje doţivljavaju oni "koji su
okusili nebeski dar, koji su postali dionici Duha Svetoga".286
Koji
su upoznali dobrotu Boţju, "njima bi, ustinu, bolje bilo da uopće
nisu priznali puta pravednosti".287
"Zbilja je nemoguće one koji su
jedanput prosvijetljeni i koji su okusili nebeski dar, koji su postali
dionici Duha Svetoga i koji su okusili dobru riječ Boţju i čudesa
budućeg svijeta, pa ipak otpali, opet obnoviti da se obrate, njih
koji za svoj vlastiti račun raspinju Sina Boţjega i javno ga izlaţu
ruglu."288
Da nitko ove ozbiljne stihove ne shvati krivo, moramo
pomnije pogledati što oni kaţu: kao prvo, tko su ovi ovdje
oslovljeni? To su oni, jedanput već prosvijetljeni, oni koji su
okusili nebeski dar i tako postali dionici Duha Svetoga. Svi oni
koji to nisu doţivjeli i kušali, nisu u ovim riječima uopće
oslovljeni. Vidimo, kao drugo, što je ovdje spomenuto, da
284
Fil 3,9 285
Iv 5,2.5.8 286
Heb 6,5 287
2 Pt 2,21 288
Heb 6,4.5.6
67
odvajanje od Boga znači radikalnu i potpunu otcijepljenost. Jedan
vjernik moţe posrnuti, ali time još nije pao. Ako i padne, još
uvijek moţe ustati, ako se čak i u grijeh posklizne, njegova
situacija još nije bezizgledna, nije očajna. Jer, "ako tko i počini
grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika. On
je ţrtva pomirnica za naše grijehe".289
Tko je pao ili je u opasnosti
da padne, mora, kao prvo, paziti da "ne otvrdne zavodljivošću
grijeha."290
Inače će tonuti sve dublje i dublje, i na kraju je
potpuni otpad. "Ako naime svojevoljno griješimo pošto smo jasno
upoznali istinu, ne preostaje nam više ţrtva za grijehe, nego
strašno iščekivanje suda i osvetnog bijesa vatre koja će progutati
protivnike."291
Ali, ako ţivimo s nakanom da se od ljudi ne izoliramo, nego
ih imamo u vidu kao te koje treba začiniti, začiniti začinom kojim
je Bog naše srce natopio, - moţe li se to začinjanje dogoditi čak i
neprimjetno? Moţemo li i moramo li mi moţda začinjati na jedan
jedva primjetljiv način, tako da dotični uopće ne primijete gdje i
kada se to zbilo? Tako se, zapravo, dogaĎa sa solju. Sol začinja
jelo bez buke i neprimjetno. Na takav način bi i mi mogli ţivjeti
našu vjeru, i tako ne povrijediti one kojima ionako ne moţemo
pomoći.
No, naš Gospdin je zasigurno imao u vidu ova umna
razmišljanja "tijela i krvi".292
On je na to dao primjeran odgovor.
Odgovor koji pojašnjava kako je istinsku vjeru, ako doista prebiva
u našem srcu, nemoguće zatajiti. Štoviše, to bi bilo protivno
zadatku koji joj je dan od njenog utemeljitelja. "Vi ste svjetlo
svijetu. Nije moguće sakriti grad koji leţi na gori."293
289
1 Iv 2,12 290
Heb 3,13 291
Heb 10,26-27 292
Mt 16,17 293
Mt 5,14
68
Vašim usmjerenjem i djelovanjem ste vi kršćani "svjetlo
svijetu." Vaša svetost se sjaji kao nebesko sunce u podne. Koliko
vam je nemoguće napustiti svijet, toliko vam je nemoguće i ţivjeti
u njemu, a da vas njegovi stanovnici ne zamijećuju. Vi ne trebate
bjeţati pred ljudima, no, ako meĎu njima ţivite, onda je nemoguće
da vaša krotkost i blagost i sva ostala duhovna uvjerenja ostanu u
tajnosti. Uvjerenja kojima ste usmjereni k savršenosti, "kao što je
savršen Otac vaš nebeski."294
Ljubav je npr., isto kao i svjetlo,
nemoguće zadrţati u tajnosti, pogotovo ako se prakticira
dobročinstvo svih vrsta. Kao što je nemoguće zatajiti jedan grad,
tako je i sa jednim istinskim kršćaninom.
Jasno je da će ljudi, koji više vole "tamu nego Svijetlo, jer
su im djela"295
zla, pokušati i poduzeti njima sve moguće, kako bi
sve od vas učinjeno, na laţni način, prikazali kao loše. "Laţno" će
vam pripisivati "svaku vrstu opačine."296
Oni će vas u potpunoj
suprotnosti teretiti u svemu; što jeste, mislite, kaţete ili činite. Ali
vaša ustrajnost i strpljivost u dobročinstvu, blagost u podnašanju
svih poteškoća po njegovoj volji, vaša tiha i krotka radost usred
progonstva, vaše neumorno nastojanje "zlo" savladati
"dobrom",297
to će vas sve učiniti svijetu vidljivima i
upadljivijima, ali zasigurno i razlogom mrţnje i gnjeva više nego
ikad prije.
Nikomu, tko "se iz dana u dan"298
obnavlja i misli Boţjim
duhom, neće ni na pamet doći da zakrije to svjetlo ili za sebe
privatno zadrţi tu ţivu vjeru. To proizlazi iz slijedećeg stiha: "Ne
ţeţe se svijeća da se stavi pod varićak".299
Isus u tom govori kako
294
Mt 5,48 295
Iv 3,19 296
Mt 5,11 297
Rim 12,21 298
Ef 4,23 299
Mt 5,15
69
nitko od ljudi ne pali svjetlo, a da ga potom zakrije ili sakrije. Isto
to vrijedi i za jednu dušu koju Bog svojom divnom spoznajom i
svojom ljubavi osvijetli. Nju se po tom prosvjetljenju ne prekriva
naizgled velikom mudrošću, sramom ili laţnom krotkošću.
TakoĎer je nije odabrao da se pustinjski sakriva u izbjegavanju
svijeta i ljudi. Štoviše, svijeću se postavlja na svijećnjak da svijetli
svima u kući. U sva vremena je Bog govorio svijetu, i to ne samo
učenjem nego i primjerno. U kojoj se god zemlji oglasilo
EvanĎelje, tamo je Bog dao "svjedočanstvo za samoga sebe u
dobročinstvima".300
Uvijek su ljudi svojim ţivotom, pa iako mali
broj njih, prenosili svjedočanstvo Radosne Vijesti kao istinito. Oni
su bili kao svjetiljka "koja svijetli u tamnome mjestu".301
No postoji još jedna primjedba koju treba ukloniti, koja je
prepreka u širenju istinskog kršćanstva u ovom svijetu. Postoje,
naime, kršćani koji se pozivaju na svoje doţivljaje. Koji kaţu: Mi
smo svijetlili našim svjetlom. Mi smo se već godinama trudili biti
svjetlo i sol drugima, ali bez ikakve koristi. Iako smo slijedili sve
Boţje odredbe, nismo ni mi, a niti drugi, postali bolji. Mi smo
sebe unazadili, nastojeći biti primjerni kršćani, bez da smo uopće i
sami shvatitli što je kršćanska vjera u svojoj biti. Ovima, koji tako
misle i govore, moţe se samo poručiti; vi ste Boţje odredbe krivo
shvatili, ili ih čak zloupotrijebili. I to u tome što ste drţali put za
cilj. Vi ste zastupali mišljenje kako je činiti odreĎena djela ili
moţda sva djela bit kršćanstva, ili da će to biti barem od Boga
prihvaćeno. Ostavimo zloupotrebu i prionimo ispravnoj upotrebi:
Prihvati puteve i iskoristi mogućnosti, upotrijebi ih, ali sa
usmjerenjem k ostvarenju cilja: obući novog čovjeka, "stvorena na
sliku Boţju u istinskoj pravednosti i svetosti."302
Nadalje se kroz iskustvo odreĎenih ljudi tvrdi, kako iskustvo
300
Dj 14,17 301
2 Pt 1,19 302
Ef 4,24
70
uči da su svi pokušaji u pravcu činiti dobro, ništa drugo do
uzaludan trud. Što vrijedi da se ljude nahrani i obuče, ako će
ionako pasti u vječni oganj? Mi ih ne moţemo obratiti, to moţe
jedino sam Bog. Ti ljudi su sami sebi dobri ili bi to ţeljeli biti, ili
su zli, često okrutno zli. Prvi nas ne trebaju - neka u svojoj nuţdi
nazovu Boga i on će im dati što potrebuju. Drugi ne prihavaćaju
od nas ponuĎene im pomoći. Osim toga naš nam Gospodin
zabranjuje svinjama bacati biserje. Na ovo sve moţe se samo reći:
hoće li ti ljudi na kraju biti izgubljeni ili spašeni: vama je jasno i
neovisno o tome rečeno da nahranite gladne i obučete gole. Ako
vi to moţete, a ne činite, onda ste vi ti koji zasluţuju vječni oganj
- neovisno o tome što će s njima biti. Iako je samo Bog taj koji
ljudska srca mijenja, on to čini skoro isključivo kroz ljude. Naš
zadatak je učiniti sve što je u našoj mogućnosti, i to tako revno
kao da mi moţemo čovjeka promijeniti. Potom prepustiti našem
Gospodinu da učini što je njegova volja.
Zaključno: Što vas u tome čini tako sigurnima da su ti ljudi,
s kojima kontaktirate, svinje u smislu Gospodnje riječi? Otkuda ti
moţeš znati da nećeš upravo ti uz Boţju pomoć spasiti jednu
dušu? Tek onda ako on tvoju ljubav odbije i EvanĎelje odbaci,
onda je vrijeme da ga prepustiš samo Bogu.
Na kraju čujemo još i ove primjedbe: Mi smo mnogo toga
pokušali, mnogo radili kako bi grješnike popravili, no što je
vrijedilo? Mnoge nije uopće dodirnulo. Drugi su se naizgled za
kratko vrijeme promijenili, ali njihova dobrota je bila kao jutarnja
rosa, postali su uskoro opet kao i prije, da, još i gori nego prije. Mi
im znači nismo mogli pomoći, a time nismo ni sebi ništa dobro
učinili: naš duh je bio u trci i nemiru, bio ispunjen gnjevom
umjesto ljubavlju. Bolje bi bilo da smo svoju vjeru za sebe
zadrţali.
Koga to uopće čudi, moţemo na to odgovoriti. Moţe li
učenik biti iznad učitelja? Kako se često naš Gospodin trudio za
71
spasenje grješnika, a oni nisu htjeli ni čuti. Ili su ga jedno vrijeme
slijedili, a onda otpali - kao "pas koji se vraća na svoju
bljuvotinu".303
Ali Isus se nije dao ničim spriječiti da čini ono
dobro za što ga je Otac poslao. Ništa drugo nije ni vama zadano,
bez obzira na uspjeh. Rezultat je u Boţjim rukama. Za to niste vi
odgovorni. Prepustite to onome koji sve dovodi u red. "Ujutro sij
svoje sjeme, a navečer nek ti ruka ne počiva. Jer ne znaš da li će
biti bolje ovo ili ono".304
Uistinu će ovakve kušnje pobuditi i opteretiti dušu. Ali to
nije razlog biti neposlušan Bogu. Ponovo si postavite isti zadatak,
ali budite budniji nego do sada. Činite dobro - "ne sedam puta,
nego do sedamdeset i sedam puta",305
isto kao i kod oprosta.
Budite iz iskustva mudriji. Budite ponizniji pred Bogom i još
dublje u to uvjereni, da bez njega ne moţete učiniti ništa. Tako
"baci kruh svoj na vodu, i naći ćeš ga poslije dugo vremena."306
Vaše svjetlo neka pred ljudima tako zasja da oni vide vaša
"djela ljubavi, te slave vašeg Oca nebeskog."307
To je jedino
ispravno postupanje koje naš Gospodin iz proteklih razmišljanja
donosi kao zaključak. Vaše svjetlo neka tako zasja: vaša poniznost
i blagost srca, vaša krotkost i mudrost, vaša ozbiljna briga za
vječnost, duboka ozbiljnost prema grijehu i ljudima, vaša
suosjećajna milost za sve ljude i vaša revna ljubav prema vašem
dobrom Gospodinu. Pazite samo na to da pored svega ne traţite
osobnu slavu i čast. Doista, neka vam je jedini cilj, da svi vide
vaša djela ljubavi i slave vašeg Oca nebeskog. "Neka vaša ljubav
bude bez pretvaranja!"308
- neka se u vašim "ustima ne naĎe
303
2 Pt 2,22 304
Prop 11,6 305
Mt 18,22 306
Prop 11,1 307
Mt 5,16 308
Rim 12,9
72
prijevare."309
Vaše riječi neka kaţu ono što osjeća vaše srce. Vaše
ophoĎenje s ljudima neka je otvoreno i bez podlosti. Podlost
prepustite onima koji strahuju pred svjetlom. Ponašajte se prema
svim ljudima naravno i skromno, kako bi isti mogli prepoznati
milost Boţju koja je u vama.
Idite u imenu vašeg Gospodina i moći njegove sile - sa
jedinim ciljem; da zbog vas bude slavljen Bog. Nemojte se
zasramiti ako budete usamljeni, ako ste sami na putu Boţjem.
Neka svjetlo, koje je u vašem srcu, prosvijetli kroz sva vaša dobra
djela - kako u vašem ţivljenju, tako i u djelima milosti. Kako bi u
dobročinstvu rasli, odrecite se svega suvišnog. Izbjegavajte
nepotrebne izdatke za hranu, odjeću i ostalu opskrbu. Budite
"dobri upravitelji mnogovrsne Boţje milosti",310
svaki sa onim
darom Boţjim, moţda i neprimjetnim. Izbjegavajte svako
gubljenje vremena i svaki beskorisni i suvišan posao. Ali, sve što
moţete korisno učiniti, "učini dok moţeš".311
Budite puni vjere i
ljubavi, činite dobro, izbjegavajte Zlo. I u tome "budite čvrsti,
nepokolebljivi, uvijek napredujte u djelu Gospodnjem, svjesni da
vaš trud u Gospodinu nije uzaludan!"312
309
1 Pt 2,22 310
1 Pt 4,10 311
Prop 9,10 312
1 Kor 15,58
73
Veća pravednost
Mt 5,17-20
I pored svih mu predbacivanja za vrijeme zemaljskog
ţivljenja, jer se za njega kaţe: "prezren bijaše, odbačen od
ljudi",313
nije nedostajala i ta tvrdnja, kako Isus propovijeda neko
sasvim drugo učenje, nego su to činili Ţidovi, i stoga smatran
utemeljiteljem neke nove religije. To se moglo još uvjerljivije
tvrditi, jer je Isus doista upotrebljvao mnoge riječi koje kod
Ţidova do sada nisu bile tako uobičajene. Ne uobičajene ili ne u
shvaćanju njihova smisla, jer su ove od Isusa bile ispunjene silom
njihova značaja. Samo ovako oboţavanje Boga, "i koji mu se
klanjaju, moraju mu se klanjati u duhu i istini",314
moralo je kod
ovih biti shvaćeno novom religijom. Oni su do sada poznavali
samo izvanjsko štovanje Boga i tako sačuvali samo "vanjski oblik
poboţnosti".315
Uistinu, mnogi ljudi u dubini srca rado vjeruju kako je Isus
ukinuo staru, a utemeljio jednu novu religiju, koja omogućava
lakši put u nebo. No, naš Gospodin upravo poništava takvo
mišljenje, sa jedne strane. Pored toga on raskrinkava poricanje one
druge strane slijedećim stihovima: "Nemojte misliti da sam došao
ukinuti Zakon i Proroke! Ne doĎoh da ih ukinem, već da ih
ostvarim."316
Zakon, koji je Mojsije dao Izraelskom narodu, sadrţi sve
zapovijedi i odredbe glede prinašanja ţrtava i hramskog kulta.
Kako bi taj ritualni i ceremonijalni zakon ukinuo ili uništio, za to
Isus sigurno nije došao. O tome svjedoče svi apostoli, ne samo
Barnaba i Pavao koji su se odlučno suprostavili onima koji su učili
313
Iz 53,3 314
Iv 4,24 315
2 Tim 3,5 316
Mt 5,17
74
kako i kršćani moraju vršiti zakon Mojsijev. Npr. Petar tvrdi da je
pridrţavanje poslušnosti ritualnom zakonu "kušnja Boga".317
On
kaţe da je to ponovni pokušaj stavljanja jarma učenicima, "koji ni
naši očevi, ni mi ne mogosmo nositi".318
To isto su objasnili i
odlučili apostoli i starješine sa svom Crkvom. Oni rekoše kako će
obvezivanjem zakona kod učenika izazvati samo smutnju, i kako
ni Sveti Duh, ni oni ne stavljaju još neki drugi teret na njih. Tu
"zaduţnicu koja je u svojim odredbama bila nama protivna; ukloni
je" naš Gospodin, "prikovavši je na kriţ."319
No, moralni zakon, sadrţan u Deset Zapovijedi, na koji su
proroci uvijek snaţno ukazivali, Isus nije ukinuo. On nije došao
da ukine niti jedan dio tog zakona. To je zakon koji se ne dira. Taj
zakon stoji na sasvim drugom temelju nego što je to ceremonijalni
i ritualni. To je bilo samo prikladno sredstvo za jedan neposlušni i
tvrdokorni narod, dok ovaj drugi vrijedi od postanka svijeta i
napisan je "ne crnilom, nego Duhom Boga ţivoga, ne na pločama
od kamena",320
nego u srcima čovječanstva, u svakom koje izlazi
iz ruku Stvoritelja.
Iako su ta slova, koja su jedanput pisana Boţjim prstom,
velikim dijelom posredstvom grijeha izobličena, njih se ipak ne
moţe potpuno izbrisati, i to tako dugo dok čovjek još barem malo
moţe razlikovati dobro od zla. Cijelina toga zakona mora ostati za
sva vremana i za cijelo čovječanstvo vaţeća. Jer, moralni zakon
nije ovisan o mjestu ili vremenu, a isto tako ne podlijeţe
odreĎenim situacijama, nego jedino o biti Boga i biti čovjeka i
njihova odnosa jednog prema drugom.
"Ne doĎoh da ukinem, nego da ih ostvarim".321
Moţe se
317
Dj 15,5.10 318
Dj 15,22-28 319
Kol 2,14 320
2 Kor 3,3 321
Mt 5,17
75
lako povjerovati da naš Gospodin ovim govori: ja sam došao
ispuniti Zakon svojom savršenom poslušnošću. Bez dvojbe je Isus
ostvario Zakon u potpunosti. No, očito on ovdje misli na nešto
drugo. Ja sam došao ispuniti zakon u njegovoj punini, ali bez onih
dodataka od ljudi. Ja sam došao da prinesem sve u svijetlo svjetlo,
što je od zakona bilo još u sjeni i nejasnoći. Ja sam došao ukazati
na pravu i potpunu vrijednost svih odredaba zakona, otkriti
njegovu čistoću i njegovo duhovno značenje.
Naš Gospodin nije donio nikakvu novu religiju u ovaj svijet,
štoviše, on se opetovano pozivao na postojeću religiju, čiji je
sadrţaj tako star kao sama tvorevina, čije je začeće u onom trenu
stvaranja kada je i čovjek postao "ţiva duša".322
To je od zakona i
proroka svih generacija svjedočena religija. No, nikada nije bila u
potpunosti ovako objašnjena, od početka do kraja tako
razumljivom učinjena, sve dok se nije sam Stvoritelj spustio da je
u svoj svojoj potpunosti i obvezanosti čovječanstvu u svemu
izloţi. Istovremeno upozorava da je nitko i nikada ne mijenja,
nego da ostaje takva do svršetka svijeta. "Jer, zaista, kaţem vam,"
uistinu svečani uvod koji ukazuje na vaţnost i pouzdanost, "dok
opstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovrčica slova iz
Zakona sigurno neće nestati, a da se sve ne ostvari."323
Ne ostaje
nimalo mjesta pomisli da će i jedan dijelić Zakona nestati, dok se
sav u potpunosti ne ostvari. A pošto je od Krista ispunjen, postao
je nepotreban, kako bi došlo EvanĎelje. Ne sama riječ, nego "sve".
A ako kaţemo sve, onda se to ne odnosi samo na Zakon, nego je
njom mišljen svaki pokret u svemiru, kao što se i riječ "ostvari" ne
odnosi na Zakon, nego na sve što je u nebu i na zemlji.
Iz svega toga moramo naučiti; kako izmeĎu Zakona i
EvanĎelja ne postoji nikakva proturiječnost. Ne postoji ona koja
322
Post 2,7 323
Mt 5,18
76
bi opravdala tvrdnju da Zakon mora proći kako bi EvanĎelje
postalo vaţeće. U stvarnosti ne stupa jedno na mjesto drugog,
štoviše oni su u potpunoj suglasnosti. Neke se riječi mogu
drugačije shvatiti iz različitih stanovišta promatranja, kako
Zakona, tako i EvanĎelja: ako se promatraju kao Zapovijed, onda
su dio Zakona. Ako ih shvaćamo kao obećanje, dio su EvanĎelja.
Shvaćamo li npr. stih "ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem
svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom"324
kao
Zapovijed, zasigurno je to onda elemenat Zakona. Shvaćamo li je
u njenom karakteru obećanja, onda je ona sastavni dio EvanĎelja.
EvanĎelje zapravo nije ništa drugo, nego predstavljanje
Zapovijedi u obliku obećanja. Stoga su siromaštvo u duhu, čistoća
srca i što je još u Boţjem svetom Zakonu zadano, ništa drugo do
skupocijena i najveća obećanja, ako se promatraju u svjetlu
EvanĎelja.
To znači da je izmeĎu Zakona i EvanĎelja uţa povezanost,
nego se uopće moţe misliti. Na jednoj strani Zakon trajno
priprema EvanĎelju put, a na drugoj nas EvanĎelje besprijekorno
vodi potpunom izvršavanju Zakona. Npr., Zakon od nas zahtijeva
da ljubimo Boga i bliţnjega, da smo krotki, blagi, jednom riječju,
da smo sveti. Mi osjećamo da to nismo u stanju ispuniti, da je to
"ljudima nemoguće".325
Ali mi pred sobom imamo Boţje obećanje
po kojem nam On tu ljubav daje, On nas čini krotkima i blagima i
On nas posvećuje. Mi prihvaćamo to EvanĎelje, tu Radosnu
Vijest: jer se to za nas zbilo, ako vjerujemo da je pravednost koju
Zakon od nas traţi, od nas koji više "ne ţivimo po tijelu, nego po
Duhu",326
da mi to stječemo kroz vjeru u Isusa Krista. Jer Boţja
riječ kaţe: "Njega, koji je bio bez ikakva grijeha, Bog učini mjesto
324
Mt 22,37 325
Mt 19,26 326
Rim 8,4
77
nas grijehom, da mi u njemu postanemo pravednošću Boţjom."327
Isto tako se moţe uočiti kako je istovremeno u svakoj
Zapovijedi Svetog Pisma prikriveno obećanje. Kada Bog govori:
"Ovo je Savez koji ću sklopiti s njima poslije onog vremena, veli
Gospodin: Stavit ću zakone svoje u srca njihova i upisat ću ih u
pamet njihovu".328
Ovim svečanim objavljivanjem Bog se
obvezuje da će nam sve dati i omogućiti, da mu moţemo uzvratiti
sve što on od nas traţi. Zapovijeda li nam' da "bez prestanka
molimo", da "se uvijek radujemo",329
ili da smo čak "sveti, jer je
on svet"?330
Naravno. No, upravo je on taj koji će to u nama
djelovati. Neka nam bude po njegovoj riječi.
Uočimo li ove činjenice, tj. postanu li nam one naša bit,
osposobljeni smo u procjeni onih koji su u povijesti crkve
pokušali Boţje Zapovijedi mijenjati do uklanjati. Učestalo je
tvrĎenje kako se to sprovodi pod vodstvom Svetog Duha. No,
Krist nam je bez dvojbe dao jasne upute po kojima se ove tvrdnje
mogu procijeniti. Naša vjera u Isusa Krista je od Boga u
potpunosti utemeljena tek onda kada njen sadrţaj Spasenja
postane Zapovijed i obećanje, tj. Zakon i EvanĎelje, povezani u
jedno. Ona ostaje takva do potpunog ostvarivanja svih dogaĎaja,
koji se moraju dogoditi. No, iz toga slijedi; da su svi novi
pokušaji, van ovih od Boga utemeljeni, Zakona i EvanĎelja, od
sotone, a ne od Boga. Ţelje i zahtjevi za nečim savršenim, moţda
prilagoĎeno duhu našeg vremena, nisu kao put Spasenja
dozvoljeni. "Nebo i zemlja će proći, ali riječi moje sigurno neće
proći."331
"Stoga, tko god prekrši i jednu od ovih i najmanjih
327
2 Kor 5,21 328
Heb 10,16 329
2 Sol 5,16-17 330
1 Pt 1,16 331
Lk 21,33
78
zapovijedi i nauči druge da tako rade, bit će najmanji u kraljevstvu
nebeskom; dok će onaj koji ih bude vršio i naučavao biti velik u
kraljevstvu nebeskom."332
Tko su ti ljudi koji prigovaraju propovjedanju Zakona? Ne
vide li na koga se na koncu odnosi ova primjedba? Tko god nas
prezire kao propovjednike Zakona, prezire onoga, koji nas je
poslao. Da li je ikada netko toliko propovijedao Zakon kao sam
Gospodin - iako nije "došao da sudi svijetu, nego da ga spasi",333
koji je uništio smrt i obznanio "ţivot i besmrtnost Radosnom
vijesti"?334
Moţe li tko Zakon stroţe i jasnije propovijedati nego
što je to Gospodin činio ovim tekstom? Tko će ove riječi
izmjeniti, poboljšati? Tko će Sinu Boţjem zapovijediti kako da
propovijeda? Tko će mu pokazati bolji put objavljivanja
EvanĎelja, nego što je On od Oca prihvatio?
"Stoga, tko god prekrši i jednu od ovih najmanjih",335
pogotovo ako se dogaĎa namjerno i planirano, Boţji gnjev "ostaje
na njemu",336
jednako kao da je prekršio sve. Jedno je dovoljno;
jer ako tko drţi Zakon i sagriješi protiv samo jedne zapovijedi,
skrivio je protiv cijelog Zakona. Ne postoji ni malo popustljivosti
sa strane Boga, ni za kakav slatki grijeh, za koji bi mi rado nešto
na Zapovijedima izmijenili. Nema mjesta nikakvom kumiru jer je
u suprotnosti s Boţjim Zakonom, i nikakva izgovora; kako se
inače pridrţavamo svih Zapovijedi, a samo se u ovom
udaljavamo. Bog traţi potpunu poslušnost. Mi moramo sve
njegove Zapovijedi u potpunosti poštivati, inače je sav trud
uzaludan da se štuju neke od njih. Ljudski običaj je govoriti o više
i manje vaţnijim Zapovijedima. U stvarnosti se Zapovijedi ne
332
Mt 5,19 333
Iv 12,47 334
2 Tim 1,10 335
Mt 5,19 336
Iv 3,36
79
mogu tako dijeliti. Ţelimo li govoriti primjerno o Boţjoj
veličanstvenosti, onda ne moţe postojati mali grijeh. Svaki grijeh
je prijestup svetog i savršenog Zakona i uvreda Boga.
"...i nauči druge da tako rade":337
znači da onaj koji krši
Zakon, uči druge da čine isto. Jedan primjer je mnogo jasniji od
teoretskog podučavanja. Tako je npr. svaki pijanac učitelj
opijanja, pušač učitelj pušenja, a tko ne svetkuje dan Gospodnji,
uči susjede oskvrnjenju istoga. Najčešće se uz primjer upotrijebi i
riječ. Komu prijestup Zapovijedi postane navika, on to svakako
opravdava, a time daje povoda drugima da krše Zapovijed, znači
da čine to isto. To se posebno uočava kad netko otvrdne prema
istini, a mrzi, tj. ne moţe podnijeti da mu se na to ukaţe. Takav
grješnik postaje upravo zagovornik grijeha. On zagovara ono čega
se ne moţe ili neće odreći. On trajno opravdava grijeh, kojeg ne
ţeli ostaviti, a time upravo isti uči.
"...bit će najmanji u kraljevstvu nebeskom" - što znači; taj
neće u njemu imati dijela. On je stranac u tome kraljevstvu, kojeg
su sudionici vjernici već ovdje na zemlji. On nema dijela na
njemu; nema dijela u "pravednosti, miru i radosti u Duhu
Svetom".338
On takoĎer nema sudioništva u "slavi koja će se
objaviti u nama".339
Ako će ti ljudi, koji i najmanje Zapovijedi krše i svojim
primjerom druge uče, da tako misle i čine, "biti najmanji u
kraljevstvu nebeskom"340
- gdje će se onda naći oni na koje
Gospodin u svojim riječima u prvom redu misli? On misli na ljude
koji su kao učitelji od Boga poslani, koji ipak njegove Zapovijedi
krše i druge svojim primjerom uče da čine to isto, - ljudi, čiji je
ţivot i učenje pokvareno.
337
Mt 5,19 338
Rim 14,17 339
Rim 8,18 340
Mt 5,19
80
Postoje razne vrste ovih učitelja. Jedni ţive svojevoljno i
potpuno u grijehu. Ako već obični grješnik svojim primjerom
zavodi u grijeh, koliko više jedan grješni propovjednik, koji čak
ne pokušava svoj grijeh pravdati, niti ga uljepšati. Ako to pak čini,
onda je ubojica - ubojica svoje zajednice. On je sučimbenik da se
podzemlje (šeol) nastanjuje. On je oruĎe kneza tame. Kada
napusti ovaj ţivot, otvara mu se podzemlje koje čeka na njegov
dolazak, a kada se on surva u dubinu povlači mnoštvo ljudi za
sobom.
Pored takvih su i dobroćudni i prijazni, koji ţive udobnim
ţivotom, kod kojih se izvanjski ne primjećuje grijeh, ali koji ni
malo ne misle na posvećenje niti je to njihova briga. Ljudi, koji se
ne mogu svrstati ni u jednu uočljivu kategoriju, ljudi koji kako u
javnosti tako i privatno naizgled primjerno ţive i imaju u vidu
samo jedno: ne biti ništa drugo, posebice u odnosu na stroga
vjerovanja, oni ţele biti samo prosječni ljudi. Takvi propovjednici
ne prestupaju samo najmanje Boţje Zapovijedi, nego velike i
snaţne dijelove Zakona koji se odnose na "oblik poboţnosti".341
Oni prestupaju sve dijelove zakona koji od nas zahtijevaju
"provoĎenje vremena u Boţjem strahu"342
za sve vrijeme svoga
boravka u tuĎini, da postignemo svoje spasenje, opasani o
bokovima i zapaljenim svjetiljkama, u borbi da uĎemo na uska
vrata. To su propovjednici koji kroz svoj ţivot tako uče i
propovijedaju, koji ljude dovode u uţivanje i ugodna sanjarenja i
uvjerenje kako su primjerni kršćani, a zapravo su prevareni. Svi,
koji sluţbu ovih učitelja prihvaćaju i cijene, zapravo su
nagovoreni da i dalje mirno spavaju. Zar onda začuĎuje da će se
oni, i svi koji ih slijede, probuditi u vječnom ognju?
Još strašnije će se zateći oni koji su frontalno protiv
341
2 Tim 3,5 342
1 Pt 1,17
81
EvanĎelja Gospodnjeg, koji kaţu: što ima Gospodin sa Zakonom?
On je odstranio Zakon. Postoji, naime, još samo jedna obveza,
vjerovati. Zapovijedi od davnina su u našem vremenu
neprikladne. Upravo je to neshvatljiva drskost. To znači
Gospodinu u lice reći da nije razumio Radosne Vijesti koju je sam
od Oca primio. Tu se moţe samo zavapiti: "Oče, oprosti im, jer ne
znaju što čine."343
U toj strahovitoj zabludi je posebno čudno što ti ljudi misle
da, ako odstrane Zakon, time štuju Krista, što vjeruju kako ga time
veličaju, mada njegovu nauku uništavaju. Oni ga štuju kao i Juda
koji govori: "Zdravo, Rabbi!"344
Gospodin moţe svakom od
takvih reći: "Izdaješ li poljupcem Sina čovječjega?"345
Moguće je
govoriti o njegovoj krvi, a ipak mu oduzeti krunu, npr. tvrdeći da
pospješujemo EvanĎelje ako zapostavljamo Zapovijedi, - znači,
izdati ga poljupcem. Tko u svojoj propovijedi ili svjedočanstvu,
direktno ili indirektno, ohrabruje neposlušnosti, ne moţe izbjeći
ovoj optuţbi, koliko god da se gleda kao mala, ako je samo
zapostavi ili omalovaţi.
Uistinu se vjera "boţjih izabranika"346
ne moţe dovoljno
cijeniti. Naše uvjerenje glasi: "Da, milošću ste spašeni - po vjeri.
To ne dolazi od vas; to je dar Boţji! To ne dolazi od djela, da se
tko ne bi hvalisao."347
Svakom na pokajanje spremnom grješniku
dozivamo: "Vjeruj u Gospodina Isusa"348
i spasit ćeš se!
Istovremeno se trudimo da svim ljudima pokaţemo kako znamo
samo jednu vjeru, onu, koja očituje svoju snagu ljubavlju. Mi smo
vjerom spašeni tek onda kad budemo osloboĎeni moći grijeha.
343
Lk 23,34 344
Mt 26,29 345
Lk 22,48 346
Tit 1,1 347
Ef 2,8.9 348
Dj 16,31
82
Kada kaţemo vjeruj i bit ćeš spašen, onda sigurno ne mislimo:
vjeruj i bit ćeš u svom nesvetom, grješnom, stanju uznesen na
nebo, jer vjera nije posvećenje. Mi zapravo kaţemo: vjeruj i bit
ćeš svet! Vjeruj u Gospodina Isusa Krista i dobit ćeš mir i snagu
da se oslobodiš grijeha; snagu da ljubiš "Gospodina Boga svoga
svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom pameti svojom i
svom snagom svojom."349
Dobit ćeš snagu za činiti dobra djela u
svoj strpljivosti, traţeći slavu i čast besmrtnosti. Ti ćeš sve Boţje
Zapovijedi činiti i učiti, ti ćeš to podučavati tvojim primjernim
ţivljenjem i zato "biti velik u kraljevstvu nebeskom."350
Svaki drugi put u nebo je zapravo put u propast, tko god da
ga uči. Gospodin kaţe: "Jer, velim vam, ne bude li vaša
pravednost veća od pravednosti knjiţevnika i farizeja, sigurno
nećete ući u kraljevstvo nebesko."351
Pismoznanci, koji su u NZ često prikazani kao najtvrĎi i
ţestoki protivnici našeg Gospodina, nisu bili samo prepisivanjem
zaposleni ljudi. No, iako ih ne moţemo svrstati meĎu učitelje
Zakona, oni su ga ipak dobro znali. Njihov zadatak je čitanje i
izlaganje Zakona u sinagogama. Bili su priznati ţidovski
propovjednici. Tako ih moţemo u današnjem shvaćanju nazvati
teolozima. Farizeji su bili već odavno utemeljena skupina ljudi.
Njihovo ime dolazi od hebrejske riječi sa značenjem "odvojiti se".
Oni se ne odvajaju formalno od naroda, nego su u svojem
religioznom ţivljenju stroţi i točniji. Bili su vrlo revni za odrţanje
i najsitnijeg slova Zakona. Davali su desetinu od metvice,
komorača, i kima. Tako su bili od svih ljudi priznati i predstavljali
su skupinu posebno svetih. Veliki broj pismoznanaca je pripadao
skupini farizeja, npr. Pavao, koji je prošao posebno strogo
školovanje; najprije univerzitet u Tarzu, zatim u Jeruzalemu kod
349
Mt 12,30 350
Mt 5,19 351
Mt 5,20
83
Gamaliela, koji je u ono vrijeme smatran najčuvenijim učiteljem
Zakona. Pavao se sam predstavlja pred Velikim vijećem: "Braćo,
ja sam farizej, potomak farizeja"352
i pred kraljem Agripom: "Oni
me od početka poznaju i mogu, ako hoće, posvjedočiti da sam kao
farizej ţivio po najstroţoj sljedbi naše vjere".353
Pismoznanci su,
zapravo, mislili i činili u skladu s farizejima. Zato ih je Spasitelj
svijeta često oslovljavao i prosuĎivao zajedno.
Pravednost pismoznanaca i farizeja nije teško utvrditi.
Gospodin je zadrţao ono što je izloţio jedan od njih. On opisuje
svoju osobnu pravednost. Išao je u hram moliti, no, bio je tako
zanesen svojom pravednošću, da je zaboravio razlog svog
dolaska. On ne moli istinski, štoviše, izlaţe Bogu svoju mudrost i
dobrotu: "Boţe, zahvaljujem ti što nisam kao ostali ljudi:
razbojnici, nepravednici, preljubnici ili kao ovaj ovdje carinik.
Postim dvaput u tjednu i dajem desetinu od svega što stečem."354
Njegova pravednost se sastojala od tri djela. Prvo: Ja nisam kao
ostali ljudi. Drugo: Ja postim dva puta u tjednu. Treće: Ja dajem
desetinu od svega što stečem.
Kazati: "ja nisam kao ostali ljudi", nije mala stvar. To ne
govori bilo tko. To znači: ja sebi ne dopuštam da me ponesu struje
mode. Moj ţivotni stil nije kao kod mnoštva drugih, ja se drţim
Boţje riječi. Ja nisam razbojnik, nepravednik, preljubnik - ma
kako ovi grijesi bili rašireni čak i meĎu tzv. djecom Boţjom. Ja
nisam kao ovaj carinik: mene se ne moţe optuţiti za grijeh prema
mojem narodu. Ja sam čestit čovjek i ţivim besprijekorno.
Dva puta u tjednu postim. Iza ove izreke se sakriva više
nego što na prvi pogled zamjećujemo. Svi farizeji su postili
ponedjeljkom i četvrtkom. Ponedjeljkom, u sjećanje na Mojsija,
koji je - prema prepričavanju - na taj dan primio kamene ploče, s
352
Dj 23,6 353
Dj 26,5 354
Lk 18,11-12
84
Boţjim prstom napisanim, deset Zapovijedi. Četvrtkom su postili
u sjećanju na dogaĎaj kada je Mojsije ugledao narod gdje igra oko
zlatnog teleta i ojaĎen bacio ploče iz svojih ruku. U ta dva dana ne
uzimaju farizeji nikakvu hranu do tri sata poslije podne, do
vremena kada se počinje prinositi večernja ţrtva u hramu. Do tog
vremena se najčešće zadrţavaše u predvorjima hrama. Bili su
spremni pripomoći ţrtvovanju, ali svakako su učestvovali u
molitvi. No, do tog vremena su običavali moliti za sebe osobno, a
takoĎer su istraţivali Pismo i meditirali nad njim. Sve je to
sadrţano i mišljeno u izgovaranju stiha, "postim dvaput u tjednu",
kao drugi dio farizejske pravednosti.
Ja dajem desetinu od svega što stečem. Ovoga su se farizeji
pridrţavali u detalju. Čak ni kod ne toliko vaţnih stvari; metvice,
komorača i kima nisu činili iznimke. Ne htjedoše zadrţati za sebe
ni najmanju sitnicu od onoga što je po njihovu mišljenju pripadalo
Bogu, nego kako desetinu od svega što su stekli kroz godinu tako i
ono što im je donijelo profit - koliko god to bilo. Poznavatelji
starih ţidovskih spisa su ukazivali da su strogi farizeji činili još i
više: Desetinu su dobivali svećenici i leviti, ali su ovi davali
dodatnu desetinu za siromašne i obračunavali s potpunom
točnošću. Sveukupno su oni, prema tome, davali jednu petinu od
stečenoga.
To je upravo pravednost pismoznanaca i farizeja. Oni su
sigurno uveliko nadmašili ono što je u narodu bilo uobičajeno.
Naravno, moţe se primijetiti da su se meĎu ovakvima nalazili i
licemjeri, ljudi, kojima nije stalo do štovanja Boga, štoviše, htjeli
su sebi stvoriti slavu i ugled pred narodom. No, upravo to je
Gospodin Isus često spominjao, ţestoko osuĎivao, strogo
kritizirao. Mi ne smijemo vjerovati da su svi oni bili takvi.
Licemjerje nije općeniti karakter farizeja, niti sigurno
prepoznatljivi biljeg. Gospodin kaţe za njih: kako su sebe
procijenjivali kao uzorite nasuprot drugima. To je njihov biljeg.
85
Jedan farizej ovog uvjerenja još nije licemjer. U najmanju ruku ne
pred ljudima, inače se ne bi mogao ovakvim smatrati i pred samim
sobom ovako ocijeniti. Ovaj farizej, koji se ovako pred Bogom
hvali, mišljaše sa sigurnošću kako je pravedan čovjek. Znači, nije
licemjer. Njegova savjest ga ne optuţuje. On je upravo Bogu
rekao što misli: da je mnogo bolji od ostalih ljudi.
To još bolje pojašnjava primjer iz ţivota apostola Pavla. On
moţe ne samo kao kršćanin reći: "Zato se i sam trudim da uvijek
imam čistu savjest i pred Bogom i pred ljudima",355
nego svjedoči
i iz svog ţivota kao farizej: "Braćo, ja sam ţivio sa posve čistom
savjesti pred Bogom do ovoga dana."356
On vidi sebe u svojoj
prošlosti kao farizej jednako čista kao i sada kršćanina. I u ono
vrijeme kada je progonio Kristovu crkvu, on nije bio licemjer. On
je mislio da time "Bogu sluţi".357
Usprkos svemu kaţe Gospodin; "ne bude li vaša pravednost
veća od pravednosti knjiţevnika i farizeja, sigurno nećete ući u
kraljevstvo nebesko."358
To je jedna kako prodorna tako i vaţna
izreka. No, prije nego što upitamo kako naša pravednost moţe biti
bolja od njihove, moramo preispitati; moţe li se naša sadašnja
pravednost sa njihovom uopće usporediti.
Promotrimo još jedom one tri značajnosti farizejske
pravednosti. Kao prvo: farizeji nisu kao ostali ljudi. Moţe li se to
reći i za nas? UsuĎujemo li se mi uopće biti drugačiji od ostalih?
Ne plivamo li radije sa strujom? Ne zatajimo li mi vjeru i
svjedočanstvo samo iz razloga da ne budemo shvaćeni kao
čudovnjaci? Nije li teţe ţivjeti van mode, nego van spasenja?
Imamo li mi hrabrosti po potrebi suprostaviti se svijetu i Bogu se
pokoravati više nego ljudima? Ako to nije slučaj, onda smo već
355
Dj 23,16 356
Dj 23,1 357
Iv 16,2 358
Mt 5,20
86
velik korak zaostali iza farizeja.
No, promotrimo taj slučaj još detaljnije. Moţemo li mi
govoriti prvi dio farizejeve molitve, u smislu; ne činim ništa loše i
ne ţivim u izvanjskom grijehu, ali ni u grijehu za koji bi me
mogla optuţiti moja savjest? Ne postoji li ništa u tvom ponašanju
zašto bi te optuţilo tvoje srce? Ako i ne činiš preljub, ako si i čist
u riječima i djelima, jesi li pravedan? Vaţeće je mjerilo, kako
pravednosti tako i milosti; "Sve što ţelite da ljudi čine vama,
činite i vi njima".359
Ţiviš li po tom mjerilu? - Nisi li nepravedan i
kada se odnosiš kao gulikoţa, u bilo kojem smislu? Ne koristiš li
nespretnost ljudi i koristiš priliku pri kupovini i prodaji? Ti se npr.
baviš trgovinom; ne traţiš li nikada više no što je stvarna
vrijednost tvoje robe? Ne koristiš li nespretnost jedne mušterije
prema jednom stručnjaku, jednog djeteta prema iskusnom
trgovcu? Ne zatraţuješ li više nego je stvarna vrijednost od nekog
tko u nuţnoj situaciji tvoju robu bez odgode potrebuje i nigdje je
ne moţe nabaviti no kod tebe? I kada se to zbroji, moţeš li onda
još usporediti svoju pravednost sa opisanom farizejevom?
Kao drugo: Jedan farizej je suučesnik u svim darovima
milosti, novozavjetno označeno. Kao što je redovno postio, tako je
učestvovao i u prinošenju ţrtava. Njegova javna i osobna molitva
je redovna i trajna, kao i njegovo istraţivanje Pisma. Jesi li ga ti
dostigao u tome? Kako često postiš? Ne propuštaš li slavljenje
Gospodnje večere? Koliki se nazivaju kršćanima, a ravnodušno
izostaju mjesecima pri Gospodnjem stolu! Slušaš li svakodenvno
Boţju riječ, čitaš je i meditiraš nad njom? Dolaziš li na molitvu u
Gospodinovu zajednicu, kad god ti je to moguće, pogotovu na dan
za koji se kaţe: "Sjeti se da svetkuješ"360
taj dan? Raduješ li se sa
onima koji kaţu: "Hajdemo u Dom Jahvin"?361
Jesi li revan u
359
Mt 7,12 360
Izl 20,8 361
Ps 122,1
87
osobnoj molitvi, tako da ti ne proĎe dan bez nje? Jesi li, otkad si
vjernik, posvetio jedan sat osobnoj molitvi? O jadni kršćanine!
Neće li farizej na sudu ustati i osuditi tebe? Njegova je pravednost
toliko iznad tvoje, kao što je nebo iznad zemlje.
Treće: Farizej daje desetinu i dodatno za siromahe od svega
što steče. Moţemo li se ovdje usporediti s njim? Tko od nas daje
petinu od onoga što kroz godinu stečemo nazad Bogu?
Rezimirajmo: Kada će biti naša pravednost barem
usporediva sa pravednošću farizeja i pismoznanaca, glede
učestvovanja u darovima milosti, poslušnosti njegovim
zapovijedima, izbjegavanju činjenja zla, a u činjenju dobra?
No, kada bi se naša pravednost i mogla usporediti sa
farizejskom, što bi nam to vrijedilo? "Jer, velim vam, ne bude li
vaša pravednost veća od pravednosti knjiţevnika i farizeja,
sigurno nećete ući u kraljevstvo nebesko." No kako ju mi moţemo
prestići? U čemu nadmašuje pravednost jednog kršćanina
knjiţevnikovu ili farizejsku?
Kršanska pravednost je opširnija. Jer, iako su farizeji u
odreĎenim stvarima bili točni i Boţje odredbe u detalje
ispunjavali, mnogo toga su na drugoj strani izgubili iz vida, a što
je bilo jednako vaţno. Oni Subotom ne bi iztrli jedan klas pšenice,
no, izgovaranje Boţjeg imena uzalud, kada su lakomislene i krive
zakletve, tolerilali su. Pravednost kršćanina je djelovanjem Svetog
Duha, koji u njemu prebiva, sveobuhvatna: On ne slijedi Boţje
Zapovijedi djelomično, nego slijedi sve Zapovijedi svoga Boga.
On ih ljubi i vrijednije su mu od zlata i dragog kamenja.
UsporeĎujući s nekim knjiţevnicima i farizejima, koji su
ţeljeli ispuniti sve zapovijedi i s toga bili primjerni glede slova,
ipak ih nadmašuje pravednost kršćanina, jer ona ne gleda da
ispuni što slovo zahtijeva, nego i ono što Duh zatraţuje, jer je
kršćanin spreman ispuniti ne samo vanjštinsku poslušnost prema
svom Gospodinu, nego i nutarnju. Pošto je pravdenost kršćanina
88
proniknuta Boţjim Duhom, ona ne dopušta nikakvu usporedbu s
farizejskom. Farizejska je pravednost uglavnom izvanjska,
formalna, dok je kršćanska nutarnja, karakterna. Farizeji čiste čaše
i zdjele izvana; dok je kršćanin iznutra čist. Dok se farizej trudi da
prikaţe primjeran ţivot, kršćanin posjeduje i posvećeno srce. Onaj
stresa lišće, a moţda i plod grijeha sa svog ţivota, dok ovaj
"polaţe sjekiru na korijen"362
starog stabla. On se ne miri s
vanjskim oblikom poboţnosti glede odrţavanja propisa, sve dok u
njemu ne nastane novi ţivot i on u svojoj nutrini ne osjeti da je
natopljen Duhom i snagom Boţjom, do tada on ne miruje.
Zlo ne činiti, nego samo dobro, sve Boţje zapovijedi
poštivati - to je pravednost farizeja. Suprotno tome je siromaštvo u
duhu, tugovanje, krotkost, glad i ţeĎ za pravednošću, milosrĎe i
čistoća srca - to je kršćanska pravednost, koja se uglavnom i
najprije stvara u nutrini. TakoĎer se kako kod mirotvoraca tako i
kod onih zbog pravednosti progonjenih, radi najprije o nutarnjem
stajalištu. Ako se za pravednost farizeja i knjiţevnika moţe reći da
je izvana uočljiva poboţnost, onda se mora reći da je pravednost
kršćanina ukorijenjena u nutrini njegove duše: jer sva izvana
uočljiva djela i trpljenja nemaju svoju vrednotu, nego se isključivo
procjenjuju po Boţjoj providnosti iz koje su i potekle.
Tko god ti bio, koji nosiš ime kršćanina, pogledaj najprije ne
zaostaje li tvoja pravednost iza pravednosti farizeja i knjiţevnika.
Ne zaustavljaj se na tom mjestu. Tvoja pravednost treba biti veća,
nego je onih s vanjskom poboţnošću. Ne zadovolji se time da
vršiš "sav zakon",363
a griješiš u jednom, nego čini sve što je on
rekao i to svom snagom i predanjem. Ti moţeš "sve u onome"364
koji ti daje snagu, ali bez njega ne moţeš "učiniti ništa".365
362
Lk 3,9 363
Jak 2,10 364
Fil 4,13 365
Iv 15,5
89
Posebice treba tvoja pravednost, glede čistoće i duhovne
jasnoće, nadmašiti pravednost farizeja. Tvoj put treba voditi u
visinu, ali i u dubinu. Budi duhovno siromašan: mali, ponizan,
sićušan i bezvrijedan u svojim očima, pognut u prašini pred
ljubavi Boţjom, koja je u Kristu Isusu, tvom Gospodinu. Gledaj
svoj stav potpuno ozbiljno: neka su ti sve misli, riječi i djela
proniknuti spoznajom da se ti, kao i svi drugi ljudi, uvijek nalaziš
na raskršću - jedan pravac vodi u vječnu divotu, a onaj drugi u
vječni oganj. Budi krotak! Budi ispunjen ljubaznošću, dobrotom i
strpljivošću prema svim ljudima. Istovremeno neka tvoja duša
ţedni za Bogom, Bogom ţivim. Čezni za tim da se probudiš
pretvoren u njegovu sliku i da u tom nalaziš potpuno zasićenje. U
tom duhu trpi i ostvari sve, onda će tvoja pravednost biti veća od
pravednosti knjiţevnika i farizeja i ti ćeš biti velik u kraljevstvu
nebeskom.
Milostinja i molitva
Mt 6,1-15
U prvom poglavlju Propovijedi na gori Gospodin je pokazao
da je prava poboţnost stvar srca, tj. posvećenje našeg ţivota "bez
kojeg nitko neće vidjeti Gospodina".366
No, to sve dolazi tek onda
kada naša čula i svi poticaji našeg srca proizlaze iz pravog izvora,
naime iz ţive vjere, iz Isusa Krista. U slijedećem poglavlju
Gospodin nam ukazuje da naša djela trebaju izlaziti iz čista uma i
posvećena srca, ako ţelimo da to Boga raduje.
U ovom ulomku Gospodin govori o dvije vrste djela: O
djelima poboţnosti ili duhovnim djelima, kao što su post i molitva
i o djelima milosti, u koje se ubraja darivanje sirotinje, kao i sve
366
Heb 12,14
90
vrste pomoći iz milosti. Mi ćemo se najprije obratiti djelima
milosti.
"Pazite da ne vršite svoje pravednosti pred ljudima da vas
oni vide! Inače nećete imati plaće kod svog Oca nebeskoga".367
Iako se u ovom ulomku govori samo o milostinji, ipak to vrijedi
za sve vrste djela milosti, za sve što je našem bliţnjem od koristi:
nahraniti gladne, obući gole, stranca primiti i pomoći mu, posjetiti
bolesne i zatočene, tješiti oţalošćene, poučiti neznajuće,
opominjati zle, dobre u njihovim akcijama podrţati - i sve što se
još moţe uvrstiti u djela milosti.
Ovdje se ne zabranjuje činiti dobra djela u očima drugih
ljudi. Činjenica da to drugi vide ne čini ta djela boljima ni
lošijima. Ono što Gospodin ovdje osuĎuje je sam uzrok ili razlog
izvršavanja tih djela, naime iz razloga da drugi to vide.
Naglašavam, samo iz te nakane, no postoje slučajevi kada je naša
aktivnost u istom smjeru, a Bogu se ipak dopada. To je onda
slučaj kada naše svjetlo "tako zasja pred ljudima"368
da slave
našeg "Oca nebeskog". Znači ako nam Duh Sveti sam svjedoči da
mi pred ljudima pokazujemo ta djela iz razloga da se proslavi
Otac naš nebeski. Zato treba paziti da ne činimo ni najmanju
sitnicu iz osobnog častoljublja. Pazi se kod djela milosti da ne
ostaviš nimalo mjesta ljudskoj pohvali, časti. Što god se u tvojoj
podsvjesti dogaĎalo, ne vrijedi ti ništa ako nije učinjeno kroz
Gospodina Isusa Krista. On ti to ne prihvaća i ti nećeš imati plaće
kod svog Oca nebeskog.
"Zato, kad daješ milostinju, ne trubi pred sobom, kako to
čine licemjeri po sinagogama i ulicama, da ih slave ljudi".369
Riječ
sinagoga ovdje nije upotrebljena u smislu sastajanja i štovanja,
nego su mišljena okupljanja na trgu i sličnim mjestima. MeĎu
367
Mt 6,1 368
Mt 5,16 369
Mt 6,2
91
uglednijim i bogatijim Ţidovima, farizejima, bilo je uobičajeno da
se pozivom trube, na najposjećenijim mjestima u gradu, upozori
na dijeljenje milostinje. Taj signal je bio jednostavan znak za
okupljanje sirotinje na tom mjestu. Iza toga se krije stvarna
nakana, naime, da se darovateljima ukaţe štovanje. Stoga Isus
kaţe: Ne ponašajte se kao oni. Nemoj trubiti pred sobom. Ne
prikazuj svoja dobra djela na pozornici svijeta. Traţi jedino slavu
za Boga, a on će sam nagraditi tebe. Oni su svoju plaću već
primili i od Boga nemaju što očekivati.
"Kad ti daješ milostinju, neka ti ne zna ljevica što ti čini
desnica, kako bi tvoja milostinja bila tajna".370
Ova, naizgled,
poslovica kaţe; učini to tako tajno kako ti je moguće, no, ne ostavi
to djelo neučinjeno. Čini kako je najdjelotvornije. Nekad je
nemoguće nešto učiniti, a da tvoje svjetlo ne zasja svima u kući.
No, gdje je nekome moguće pomoći i u tajnosti, čini to s jedinom
nakanom; Bogu na slavu, a tvoj Otac, "koji vidi u tajnosti, uzvratit
će ti",371
već i u ovom svijetu, a u budućem pred ljudima i četama
anĎela pogotovo.
Nakon djela milosti Gospodin se osvrće na djela poboţnosti.
"Kad molite ne budite kao licemjeri koji se vole upadno moliti u
sinagogama i na raskršćima da ih vide ljudi. Zaista, kaţem vam,
već su primili svoju plaću."372
Licemjerje je neispravno i prema
tome prvo na što moramo paziti pri molitvi. Moraš upozoriti
samoga sebe da ne izgovaraš riječi koje nisi uistinu ozbiljno
mislio. Moliti znači uzdignuti i usmjeriti srce k Bogu. Bez takvog
unutarnjeg usmjerenja svaka je molitva huljenje. Kad god ţeliš
moliti, gledaj da ti srce bude i ostane usmjereno Bogu, da moţeš s
njim govoriti i iznijeti mu svoje potrebe. Ne čini to kao licemjeri
koji to rade u sinagogama i uličnim skupovima iz same navike,
370
Mt 6,3 371
M 6,4 372
Mt 6,5
92
koji mole tamo gdje se okuplja najviše ljudi, kako bi bili viĎeni i
slavljeni. To je bio jedini razlog njihove molitve na tom mjestu.
Zaista, kaţem vam, govori Isus: već su primili plaću.
"A ti kad moliš, uĎi u svoju sobu, zatvori vrata te se pomoli
Ocu svom u tajnosti, pa će ti platiti Otac tvoj, koji vidi u
tajnosti".373
Zasigurno postoje pogodni trenuci za moljenje u
zajednici, gdje s ostalima moliš i štuješ Boga. Psalmist veliča
Boga: "Zahvalit ću ti u velikom zboru, slavit ću te meĎu pukom
brojnim".374
No, ako ţeliš ući konkretnije, opširnije i dublje u
molitvu, prinijeti je pred Boga, onda idi u svoju sobu i zatvori
vrata za sobom. Ne izostavljaj tu prisnu povezanost ni onda kad
nemaš tog posebno pogodnog mjesta. Ti u svakom slučaju istresi
svoje srce pred Ocem koji vidi u tajnosti i on će ti uzvratit. "Ne
brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe
Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti".375
"Kad se molite, ne izgovarajte isprazne riječi kao pogani,
koji umišljaju da će biti uslišani zbog svoga nabrajanja".376
Kad
molite, bez obzira, da li na skupu ili nasamo, ne blebećite, ne
brbljajte kao pogani! Ne upotrebljavajte mnoge riječi koje samo
pune izraţaj, ali ne i sadrţaj vaše molitve, (primjer farizeja i
carinika Lk 18,9-13). Ne izgovarajte isto tako s puno ponavljanja.
Nemojte misliti da će uslišanje vaše molitve ovisiti o duţini iste,
kao što to misle pogani; jer oni misle da će biti uslišani ako
nagomilaju puno riječi.
Ono što Isus ovdje ne odobrava, nije duţina same molitve,
nego mnoštvo beznačajnih riječi i rečenica, iza kojih nema duboke
istinske intenzivnosti i podudaranja sa stvarnom potrebom.
TakoĎer nije mišljeno ni svako ponavljanje, Mt 26,36-44 čitamo
373
Mt 6,6 374
Ps 35,18 375
Fil 4,6 376
Mt 6,7
93
kako Isus intenzivno i ponovo moli isto. Gospodin moli u
Getsemanijskom vrtu tri puta istim riječima. No, ovdje nam
ukazuje na intenzivnost i ţar molitve, kako nam molitva treba biti
egzistencijalna stvar, zapravo naša bit, jer postoji i totalno
nabrajanje i gomilanje besmislenih i nepromišljenih riječi. Upravo
to su činili pogani, nazivali su bez prestanka imena svojih bogova.
Dobar primjer se moţe vidjeti u 1 Kr 18, Ilija i baalovi proroci.
Ovdje se moţe istinski postaviti pitanje i katoličkom svjetovnom
vjerovanju, u kojem igra ulogu broj izmoljenih krunica.
Drugo što Isus odbacuje jest da se molitva ne uslišava
zbrojem riječi. To umišljanje je beskorisno, kako će Bog molitvu
procijenjivati po njenoj duţini, i kako će se moţda najviše
radovati nad onom koja će mu u ušima najdulje odzvanjati. Ovu
praznovjernost moraju odbaciti svi koji nose ime kršćanin i to
prepustiti poganima, kojima to divno svjetlo EvanĎelja još nikad
nije prosvijetlilo njihovo srce.
"Nemojte ih, dakle, oponašati, jer i prije nego ga zamolite,
zna Otac vaš što vam je potrebno".377
Nemojte se jednačiti s
njima, jer svi oni, koji su doţivjeli Boţju milost u Isusu Kristu,
mogu biti u to duboko uvjereni, da njihov Otac zna što oni trebaju
i prije no što ga zamole. Cilj vaše molitve ne moţe biti da
izvijestite Boga o svojim potrebama jer ih on već zna. Kroz
molitvu mora, zapravo, nama postati jasno, je li ono za što
molimo nama neophodno potrebno, a ujedno da imamo pred
očima to da smo o njemu potpuno ovisni, on nam jedini pomaţe u
našim nestašicama. Pri molitvi se ne radi uglavnom o tome da se
pokrene Boţje srce, jer on je ionako spreman dati više no što ga
zamolimo. Štoviše, radi se o tome da se pokrene naše srce, da
postanemo voljni i spremni primiti darove koje je on pripremio.
Pošto je Gospodin govorio o biti i cilju molitve, sada izlaţe
377
Mt 6,8
94
jedan primjer primjerne molitve kao mjerilo za naše molitve:
"Stoga vi molite ovako".378
Troje se moţe zaključiti u ovoj
molitvi. Prvo, ona sadrţi sve temeljno, što se uopće moţe moliti,
kako spontano tako i u potpunosti promišljeno. U ovoj molitvi
nema ničega s čime bi Boga morali ili smjeli moliti, a da mu time
dosaĎujemo. Drugo, ova molitva sadrţi štovanje, veličanje i
oboţavanje Boga, mislim da bi kršćani trebali biti oprezniji s
upotrebom izraza "oboţavanje", ali i svega što je nama i svakom
ţivom biću potrebno i nuţno za ţivot. Tako postaju naše molitve
jedna vrsta preispitivanja naših ţelja, a time nam treba postati
jasno da ono, za što ne moţemo moliti, ne trebamo ni ţeljeti. To
znači ako ne mogu doći pred Boga s potpunim uvjerenjem da je to
za što molim u skladu s njegovom voljom, onda je to ujedno
signal, da se ta ţelja ne temelji u duhu nego u tijelu. Treće, ova
molitva obuhvaća sve naše obveze prema Bogu i ljudima. Sve što
Bog od ljudi očekuje, a posebice, što i kako mi moţemo sluţiti
bliţnjema, nalazi se utemeljeno u ovoj molitvi.
Od Gospodina nam dana molitva ima tri dijela: Uvod,
zamolbu i štovanje.
Uvod: "Oče naš koji jesi na nebesima"379
postavlja na temelj
sve za što molimo. Sadrţi sve što mi o Bogu moramo znati ako
ţelimo biti sigurni i očekujemo uslišenje. Pored toga nam ukazuje
na stav i način na koji mu pristupamo. Riječi Oče naš nam govore
da, ako nam je on stvarno Otac, on ljubi svoju djecu i da je
sigurno dobar prema njima. To je prvi vaţan razlog za uspostavu
kontakta i ispravnu molitvu. Bog hoće blagosloviti, no on hoće da
ga mi za to molimo. Oče naš, On je Otac našeg postojanja, naš
Stvoritelj, koji nas je iz zemlje stvorio i udahnuo nam "dah
ţivota",380
tako da postadosmo ţive duše. Pošto nas je stvorio, mi
378
Mt 6,9 379
Mt 6,9 380
Post 2,7
95
ga smijemo i moliti, jer on svojoj tvorevini daje što joj je
potrebno. Naš Otac je taj koji odrţava ţivot, koji nas ljubi i čuva,
čijom ljubavlju ţivimo i sve za ţivot potrebno dobivamo, kako
dah tako "i sve ostalo".381
Iznad svega je on Otac našeg
Gospodina Isusa Krista, a time i svih koji u njega vjeruju. "A da
ste zbilja sinovi" kaţe apostol Pavao, "dokaz je što Bog u vaša
srca posla Duha svoga Sina koji viče: Abba - Oče".382
Stoga
znamo da nas "uvijek"383
čuje.
"Oče naš", ne samo Oče moj, znači u jednom
sveobuhvatnom smislu našeg Oca. On se naziva Ocem svega što
je na nebu i na zemlji. On ljubi sve što je stvorio, jer "toliko ljubi
svijet da je dao svog jedinoroĎenog Sina".384
Na prijestolju visoku i uzvišenu sjedi onaj koji je sve
stvorio, koji vidi sve na nebu i na zemlji, čije oko prodire u sfere i
bit svega stvorenog, koji prodire i u tamu bezdana. Sve mu je
poznato, sva djela njegovih stvorenja i to prije postanka vjekova.
On će postići da nebeske vojske i zemaljski puci kliču: "O, dubino
bogatstva, mudrosti i znanja Boţjega! Kako su nedokučive
njegove odluke i kako neistraţivi njegovi putovi!"385
Stoga mu mi
moramo sluţiti u "strahu i trepetu"386
tj. strahopoštovanju u svemu
što mislimo, govorimo i činimo. Kao ljudi koji su svjesni njegove
stalne prisutnosti, u neposrednoj prisutnosti tog kralja.
"Neka se sveti tvoje ime"387
je prva od šest zamolbi, koja je
ujedno i središte ostalih. Ime Boga je ujedno njegova bit, u omjeru
u kojem ga čovjek moţe uopće shvatiti. Ime hwhy (Jhvh = Jahve)
381
Dj 17,25 382
Gal 4,6 383
Iv 11,42 384
Iv 3,16 385
Rim 11,33 386
Ps 2,11 387
Mt 6,9
96
znači vječnost u omjeru vremena, ili kako ga Ivan prenosi: "Ja
sam Alfa i Omega, veli Gospodin Bog, koji jest, koji bijaše i koji
će doći, Svemogući".388
On je "Ja sam koji jesam",389
što znači:
sadašnjost i budućnost, sveprisutni i svemogući. On je, zapravo,
jedini djelotvoran u svijetu materije, jer je materija po svojoj biti
bez ţivota nepokretna i giba se samo gdje je dotakne prst Boţji.
On je izvor svega ţivog, kako vidljivog tako i nevidljivog, koji bi
bez utjecaja njegove snage prestali egzistirati. To ime znači
mudrost koja se moţe prepoznati u vidljivim djelima svemira, u
kojem su takoĎer vidljive i njegove zakonitosti. Ovo ime znači
čistoća i svetost, a povrh svega ljubav, "koja je odsjev njegova
sjaja".390
Ako molimo da "se sveti"391
njegovo ime, onda time
mislimo da se dostojno prizna od svih bića koja su osposobljena
da mogu misliti i osjećati, da od svih bića bude slavljen, ljubljen i
štovan: "nebeskih, zemaljskih i podzemaljskih".392
"DoĎi kraljevstvo tvoje"393
je usko povezana zamolba s
prethodnom. Ako istinski svetimo Boţje ime, onda takoĎer
molimo i za uspostavu njegova kraljevstva, kraljevstva njegova
Sina Isusa Krista. To kraljevstvo dolazi već sada pojedincima,
svakom tko se pokaje i vjeruje, onda kad bude poučen od Boga da
prepozna sebe grešnog, te Isusa Krista i to za njega "razapetog".394
To je vječni ţivot, govori Ivan; "spoznati tebe, jedino pravog
Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista".395
Znači da
388
Otk 1,8 389
Izl 3,14 390
Heb 1,3 391
Mt 6,9 392
Fil 2,10 393
Mt 6,10 394
1 Kor 2,2 395
Iv 17,3
97
kraljevstvo Boţje započinje na zemlji, u srcima vjernika, gdje Bog
započne i nastavlja pobjedonosno djelovati u duši, i umu, sve dok
se ostvari potpuna poslušnost u Kristu.
Jednog će dana Otac Sinu dati sve u baštinu, onda će mu se
"klanjati svi vladari"396
i svi će mu narodi sluţiti. No, prije toga će
biti spašen odreĎeni broj pogana, a zatim sav Izrael. Na kraju se
otkriva da "Jahve kraljuje, u sjaj zaodjeven",397
kralj svemira.
Zato svi oni koji ţele njegov dolazak mole da Bog čim prije
ostvari svoj plan, te da se uspostavi njegovo savršeno kraljevstvo i
proguta sva ostala.
Riječima "doĎi kraljevstvo tvoje" molimo zapravo za
dolazak vječnog kraljevstva Boţjeg, da se ispuni njegovo
milosrdno djelovanje njegova kraljevstva na zemlji i ostvari
potpuno novo. U njemu će Bog prekinuti grijeh, bol i smrt, on će
sve uzeti u svoje ruke i uspostaviti njegovo vječno kraljevstvo,
koje je utemeljio na svome Sinu.
"Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji!" Ova
zamolba se mora nuţno i direktno izreći tamo gdje je kraljevstvo
Boţje u jednom ţivotu započelo, gdje je Bog u vjeri prihvaćen, a
Krist svojom ljubavlju upravlja tim srcem. Mnogi ljudi naginju u
početku shvatiti ove riječi kao izraţaj predanosti, kao molitvu koja
će ih osposobiti da čine Boţju volju, ma što to za njih značilo.
Ovo je uistinu krajnje vrijedan dar, ali se ova zamolba ne odnosi
na to, ili bar ne primarno. Mi ovdje ne molimo za pasivan, nego za
aktivan sklad s boţjom voljom. U psalmu čitamo kako anĎeli
voljno čine volju njegovu. Oni vole i ljube njegove zapovijedi i
rado slušaju naredbe njegove. Vršiti njegovu volju je njihova
hrana, najveća čast i radost, vršiti je trajno. Dan i noć ne miruju, to
je ljudski rečeno jer u nebu ne postoji naše vremensko shvaćanje.
396
Ps 72,11 397
Ps 93,1
98
Trajno su zaposleni vršenjem njegove volje, njegovih planova,
kako bi bile ispunjene sve njegove odluke. Oni čine samo to, i to u
potpunosti. Grijeh u biti anĎela ne postoji, dok ni zvijezde pred
Bogom nisu čiste. U usporedbi s njim nisu ni anĎeli čisti, no ne u
njihovoj biti, nego s njim usporeĎeni. Oni su inače bez mrlje i
zaposleni ispunjenjem Boţjih zapovijedi, u potpunosti mu u
svemu predani.
Ako, dakle, molimo da se Boţja volja ostvari na nebu i na
zemlji, onda s tim molimo da svi stanovnici zemlje vrše njegovu
volju, kao anĎeli: trajno i u najmanjim stvarima.
"Kruh naš svagdanji daj nam danas!"398
U trima prethodnim
zamolbama smo molili za čovječanstvo, općenito. Sada se radi o
našim osobnim potrebama, koje se ponovo razvijaju u molitvu za
sve. Pod kruhom smatramo sve što je potrebno za dušu i tijelo - ne
samo zemaljski kruh - koji je naš Gopsodin nazvao prolaznim,
nego molimo za duhovni kruh, naime za nepokvarljivu hranu koja
ostaje za vječni ţivot. Brojni crkveni voĎe su smatrali kako bi se
na taj način trebala uzimati Gospodnja večera. U početku je
Kristova sljedba uzimala tu milost svakodnevno i cijenila kao
posredovanje milosti Boţje, kojom Sveti Duh proţima srca sve
Boţje djece.
Riječ svakodnevno, "daj nam danas", se tumači različito.
Najprihvatljivije tumačenje je; ono što nam je za ovaj i svaki
slijedeći dan dovoljno.
"Daj nam" znači da mi nemamo pravo zahtijevati, nego
moliti za Boţju milost. Mi ne zasluţujemo zrak koji udišemo, ni
zemlju koja nas nosi, a niti sunce koje nam sja. Mi smo zasluţili
samo pakao. No, pošto nas Bog po svojoj odredbi i milosti ljubi,
smijemo ga moliti da nam da sve što mi niti moţemo ostvariti, niti
imamo pravo iz njegove ruke traţiti.
398
Mt 6,11
99
No, Boţja dobrota ne moţe biti za nas razlog da besposleno
prekriţimo ruke. Njegova volja je da se u svemu trudimo kao da
ćemo postići uspjeh osobnom mudrošću i snagom; zatim da se
oslanjamo na njega, darovatelja svih dobrih i savršenih darova,
kao da nismo činili ništa.
Kada nam govori danas, onda nam govori da ne mislimo već
na sutra. Stvoritelj je u svojoj mudrosti ovom malom vremenskom
jedinicom ograničio ljudski ţivot. Dan je jasno odvojio od noći,
kako bismo mogli u svakom novom danu ponovo uočiti njegovu
milost darivanja. TakoĎer moţemo jedan daljnji dio toga dana
posvećivati štovanju njega. Svakim danom koji završava
predočava nam kroz svako veče mogućnost kraja našeg ţivota na
zemlji, iza čega nas očekuje vječnost.
"I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo duţnicima
svojim!"399
Jedino grijeh spriječava da se Boţja milost izlije nad
jednim čovjekom. Ova zamolba tako slijedi prethodnu. Jer, ako su
sve prepreke u našem ţivotu otklonjene, onda se sigurno moţemo
svugdje i u svemu osloniti na Boga ljubavi.
Riječju "duge naše" na mnogim se mjestima Svetog Pisma
nazivaju naši grijesi. Svaki grijeh nas pred Bogom čini opetovano
grješnicima, duţnicima. Mi smo mu duţni više nego "deset tisuća
talenata".400
Što ćemo mu odgovoriti ako kaţe; "vrati što si
duţan"?401
Mi ne moţemo ni na jedan način podmiriti dug,
nemamo ništa s čim bismo mogli otplatiti, sve smo imanje
"rasuli". Kada bi nas Bog osuĎivao svojim strogim zakonom, onda
bi nas morao predati "mučiteljima"402
dok ne vratimo sav dug.
Prevedena riječ "oprosti" ima dva značenja; poništiti dug je
jedna mogućnost, kao i odvezati lanac, druga mogućnost
399
Mt 6,12 400
Mt 18,24 401
Mt 18,28 402
Mt 18,34
100
prijevoda. Postignemo li prvo, iza njega slijedi drugo. Kada nam
je oprošten grijeh, padaju lanci s naših zglobova. Grijeh gubi moć
nad nama, on ne vlada više nad onima koji su "milošću" Boţjom
Bogu dragi.
"Kako i mi otpuštamo duţnicima svojim". Ovim riječima
nam Gospodin objašnjava način, koji je preduvjet da nama bude
oprošteno, jer jedino ovako mi moţemo od Boga očekivati oprost.
Kao prvo: Bog će nama oprostiti ako mi drugima praštamo.
Našem Gospodinu je jako vaţno da mi to nikada ne zaboravimo.
Zbog toga on ove riječi nije uvrstio neposredno samo u ovu
molitvu, nego je i izvan nje još dvaput ponavlja. "Da, ako vi
ljudima oprostite njihove pogreške, oprostit će i vama vaš Otac
nebeski. Ako li vi ne oprostite ljudima njihovih pogrešaka, ni vaš
Otac neće vama oprostiti vaših".403
Drugo: Bog oprašta nama
onako kao što i mi opraštamo. Ako je u našem oprostu na neki
način prisutna gorčina, gdje je ostala samo sjena neprijatnosti i
ljutnje, ako ne moţemo svim ljudima oprostiti sve nama nanesene
nepravednosti, time spriječavamo potpuni oprost naših pogrešaka
pred Bogom. On nama takoĎer ne moţe u potpunosti oprostiti. On
će nam moţda dati odreĎenu mjeru milosti, no mi mu našim
stavom onemogućavamo da iz nas odstrani ostatke grijeha, koji bi
se inače mogli bez sjećanja izbrisati.
Kako moţemo pred Boga iznijeti molitvu Oče naš, a u
našim srcima nismo spremni oprostiti našim duţnicima? Mi se
time u stvarnosti odupiremo, mi zapravo izazivamo Boga da nam
učini loše. Mi mu drugim riječima govorimo: Ti nam ne trebaš
oprostiti, mi ne čeznemo za tvojom dobrotom i svetošću koju nam
ţeliš kroz oprost udijeliti. Mi molimo da se sjetiš našeg grijeha i
da tvoj gnjev nad nama ostane. Moţe li se tako i ţeli li netko to
ozbiljno moliti? Ooo, ne kušaj dulje svog Oca na nebu! Oprosti
403
Mt 6,14-15
101
ako komu imaš što oprostiti, odmah i potpuno! Oprosti baš onako
kako ţeliš da tebi bude oprošteno. Ukaţi "svom drugu milost"404
kao što se i Bog tebi smilovao i dalje ti se ţeli smilovati.
"I ne uvedi nas u napast".405
U napast prevedena riječ znači
kušnja svakog oblika i vrste, u uţem smislu: primamljivost
grijeha. Jakov upotrebljava ovaj izraz kako u širem, tako i u uţem
značenju. Prvi način nalazimo u stihu: "Blago čovjeku koji
odolijeva kušnji, jer će, kad se pokaţe prokušanim, primiti vijenac
- ţivot koji je Bog obećao onima koji ga ljube".406
Neposredno iza
toga upotrebljava primamljivost grijeha u uţem smislu: "Neka
nitko, kad je napastovan, ne kaţe: Bog me napastuje. Bog naime
ne moţe biti napastovan na zlo, a niti sam nikoga ne napastuje.
Naprotiv, svakoga napastuje njegova vlastita poţuda. Ona ga
izvlači i mami",407
kao što se mamcem mami riba. Grijeh
zakriljuje čovjeka kao oblak, on ţeli zakriliti njegovu cijelu dušu.
Pošto je tome teško izbjeći, stoga i vapimo našem Gospodinu: ne
uvedi nas u napast. Pošto Bog nikoga ne kuša, ova zamolba je: ne
dozvoli da padnemo u napast primamljivosti grijeha.
"Nego izbavi nas od zla". Bez dvojbe se ovo odnosi na
personificirano zlo, na kneza ovoga svijeta koji je svojom moći i
te kako djelotvoran u "nevjernicima", u djeci neposlušnosti.
Vjerom osloboĎeni "sinovi Boţji u Kristu Isusu"408
su osloboĎeni
iz njegove ruke, kandţi, okova. On, Ďavao, moţe se protiv njih
boriti - činiti što hoće, ali ih ne moţe nadvladati. Moţe ih jedno
vrijeme mučiti, ali ih ne moţe uništiti. Bog je na njihovoj strani,
On će na kraju svoje izabranike obraniti, jer "vapiju prema
404
Mt 18,33 405
Mt 6,13 406
Jak 1,12 407
Jak 1,13-14 408
Ef 2,2
102
njemu"409
dan i noć: Gospodine, ne dopusti da se kod nas naĎe
prostora za napast. Krči nam put da nas zlo "ne moţe
dohvatiti".410
Završetak molitve našeg Gospodina je slava Boţjoj biti i
djelovanju. Trinaesti stih šestog poglavlja Matejeva EvanĎelja
sadrţi u nekim prijevodima i kako ga je Didahe (apostolsko
podučavanje) učilo: "Jer tvoje je kraljevstvo, i slava i moć u
vjekove". Jer tvoje je kraljevstvo: obiljeţava neograničenu
vladavinu nad svim, što je ikad stvoreno; "kraljevstvo njegovo -
kraljevstvo vječno".411
Tvoja je moć, moć kojom vlada nad svom
svojom tvorevinom, stvorenom da ga veliča na svim mjestima i u
svako doba: "Blagoslivljajte Jahvu, sva djela njegova, na svakome
mjestu vlasti njegove: blagoslivljaj Jahvu, dušo moja".412
Tvoja je
slava, slava kojom ga bez prestanka slavi sva njegova tvorevina.
U vijeke, da, u vijeke vjekova! Amen.
Post
Mt 6,16-18
Već od samog početka je sotona pokušao razdvojiti ono što
je Bog zdruţio. Posebno i trajno je zainteresiran da razdvoji vjeru
srca od vjere koja se manifestira u djelima. Do danas uspijeva kod
ljudi koji ne poznaju njegove nakane. U svim vremenima su
ţivjeli ljudi koji su bili revni za Boga. Iako bez razumijevanja, oni
su ipak htjeli izvanjskim djelima ispuniti zakon pravednosti.
Zapustili su pri tome unutarnji stav pravednosti, naime -
409
Lk 18,7 410
1 Iv 5,18 411
Dan 3,33 412
Ps 103,22
103
"pravednost Boţju po vjeri u Isusa Krista".413
Drugi su se otisnuli
u suprotnu krajnost i zanemarili obveze, te ih smatrali nevaţnima.
Ta sotonska prijevara je dostigla tu mjeru da su mnogi shvaćali
vjeru i djela u suprotnosti. Tako su ljudi revni za Boga završavali
u ovoj ili onoj zamci. Jedni su uzvisivali vjeru srca do te mjere da
su im se djela činila nevaţnim. Nisu to činili samo da bi sebe
osobno opravdali, nego su upotrebljavali riječi ap. Pavla, kako je
čovjek opravdan samo "darom njegove milosti",414
bez svoje
zasluge, jedino kroz Isusa Krista i kako stoga plod vjere nije
vaţan. No, upravo time uče suprotno Isusovoj nauci, kako plod
vjere nije vaţan. Što bi onda značilo ako Isus kaţe; "prepoznat
ćete ih po njihovim rodovima".415
Drugi su se izbjegavanjem te
greške oskliznuli u suprotnu krajnost. Njima su postala dobra
djela preduvjet pravednosti Boţje. Upravo u djelima su smatrali
ispravno i cjelovito kršćanstvo. Na taj način su isključena od Boga
nam darovana sredstva milosti i izigrana bit vjere u odnosu prema
djelima. Jedni su smatrali bit kršćanstva u posjećivanju
Bogosluţja, u slušanju propovijedi, primanju Gospodnje večere i
čitanju religioznih knjiga. Ljubav prema Bogu i bliţnjemu je
isključena. Drugi su pak ovdje nabrojene Boţje darove milosti
omalovaţavali.
No, ni jedan milosni dar Boţji nije bio ovako različito
shvaćen kao ovaj o kome Gospodin govori u ovom kratkom
tekstu; post. Mnogi su post cijenili više no što to nalaţe Biblija ili
čak i sam razum. Opet su ga drugi potpuno potcijenili i zapustili,
upravo suprotno prvima. Pristaše posta su o postu govorili kao
odlučujućem - ako ne i samom cilju, ali sigurno usko povezano s
njim. Protivnici posta su mislili kako je to besplodna obveza i
kako ta praksa ne pridonosi baš ništa da kršćani dostignu cilj. No,
413
Rim 3,22 414
Rim 3,24 415
Mt 7,20
104
istina je zasigurno negdje u sredini: Post nije sve, ali nije niti
ništa. Post nam nije postavljeni cilj, ali on moţe biti sredstvo koje
nas dovodi bliţe cilju. Sredstvo, koje je Bog postavio i u kojem
nas ţeli, ako ga ispravno koristimo, i blagosloviti.
Što je bit posta? Ovu riječ upotrebljavaju bez iznimke svi
pisci Starog i Novog Zavjeta. Ona znači: uglavnom ne jesti,
odricanje jela u jednom odreĎenom vremenskom razdoblju. S
postom su naši očevi povezivali još nešto, što nije bilo sasvim
ispravno, npr. svjesno zapostavljanje odijevanja, odlaganje nakita,
oblačenje haljina ţalosti, posipanje pepela po glavi, oblačile su se
grube lanene haljine na golu koţu. U Novom Zavjetu se jedva
spominju takvi običaji. Prvi kršćani nisu postu davali neke
posebne vaţnosti. O apostolima nigdje ne čitamo da su na ovaj
način krotili svoje tijelo. Ovakvo trpljenje je više u skladu s
Baalovom sluţbom. Baalu, tom vraţjem bogu, se sviĎalo kad su
se njegovi svećenici "parali noţevima"416
sve dok ih je oblila krv.
Našem Gospodinu se tako nešto ne dopada, jer on nije došao da
uniši nego da spasi.
Što se tiče opširnosti u praksi posta, u Svetom Pismu
nalazimo razne primjere. Neki su postili bez prestanka 40 dana;
Mojsije, Ilija, te naš Gospodin. U Bibliji se najčešće spominje
jednodnevni post, koji se takoĎer najčešće i primjenjivao u ranom
kršćanstvu. Pored jednodnevnog postoji još i poludnevni post,
prakticiran četvrtog i šestog dana u tjednu, srijedom i petkom,
kroz cijelu godinu. Taj post je trajao do tri sata poslije podne.
TakoĎer je poznat i način manjeg uţivanja jela nego obično.
Preporučuje se kod boleţljivih i tjelesno slabijih osoba. Za takav
način posta ne nalazimo biblijskih primjera, ali ti ljudi sigurno
mogu takoĎer biti blagoslovljeni.
Najniţa razina je u odricanju onoga što najradije uţivamo.
416
1 Kr 18,28
105
Primjer je Daniel i njegovi prijatelji. Oni nisu htjeli uţivati
kraljevsko jelo ni vino, kako se ne bi okaljali. Daniel je zamolio
dvorničkog starješinu za hranu od povrća i vodu, što su zatim i
dobili. Postoji pretpostavka kako je ovakav oblik posta, odricanja
mesa i vina, bio jedna od mogućnosti za općenito odricanje.
Sigurno se ove dvije stvari svrstavaju pod uţitak, stoga se smatra
da, ako se čovjek ţeli pribliţiti Bogu, on se odriče uţivanja.
U ţidovstvu je postojalo odreĎeno vrijeme posta. Sam Bog
je odredio post za sedmi mjesec, kojeg se Izraelski narod obvezao
drţati. "Povrh toga, deseti dan toga sedmoga mjeseca pada Dan
pomirenja. Neka vam to bude prigoda za sveti zbor; postite i
prinesite u čast Jahvi paljenu ţrtvu. Toga dana nemojte raditi
nikakva posla. To je, naime, Dan pomirenja, kada će se za vas
obaviti obred pomirenja pred Jahvom, Bogom vašim. Jest, tko god
ne bude postio toga dana, neka se odstrani iz svoga naroda".417
Kasnije su se uveli i drugi redovni dani posta. Tako npr. spominje
prorok Zaharija post, ne samo u sedmom nego u četvrtom, petom i
desetom mjesecu. U ranoj crkvi je takoĎer postojao redovni
godišnji i tjedni post. Kod nekih je pred Uskrs post trajao 48 sati,
kod drugih je ova praksa trajala po cijeli tjedan, gdje se do večeri
nije ništa jelo. Post je četvrtog i šestog dana u tjednu zabiljeţen na
cijeloj kugli zemaljskoj, gdje god je bilo kršćana.
Pored odreĎenog vremena posta u svakom je narodu, koji se
bojao Boga, postojalo još i posebnih vremena posta. Tako nam
govori Biblija; kada se zaratiše Moabovi i Amonovi sinovi s
Izraelskim kraljem, "Jošafat se uplaši i stade traţiti Jahvu, te
oglasi post po svoj Judeji".418
Tako je bilo i "u petoj godini
Jojakima, sina Jošijina, kralja Judejskoga, mjeseca devetoga,"
kada je bio u strahu pred babilonskim kraljem; "pozvaše na post
417
Lev 23,27-29 418
2 Ljet 20,1-3
106
sav narod Jeruzalemski".419
Isto čine i pojedinci; koji paze na svoje putove i ţive
ponizno, koji u svojim putovima ţele biti blizu Boga. Oni nalaze
razlog i način osobnog posta kako bi se u tom vremenu posebno
klanjali pred svojim Ocem koji vidi u tajnosti. Za taj način posta
postoje razni razlozi. Prirodna potreba se pokazuje posebno ondje
gdje je ljude zahvatila psihička neuravnoteţenost, uzburkanost,
kako ţalost tako i strah i u toj zbrci zaboravljaju jelo. Šaul kaţe;
"u velikoj sam nevolji, jer su Filistejci zavojštili na mene, a Bog
se okrenuo od mene..." Gdje se kaţe; "nije ništa jeo cijeli dan i
cijelu noć".420
Slična situacija nam je opisana u Djelima
apostolskim, o suputnicima apostola Pavla na brodu. Zahvatila ih
je oluja i njihova je nada potpuno nestala. Ljudi nisu ništa jeli
četrnaest dana.421
O Davidu i njegovim ljudima se kaţe, kada je
poginuo Šaul i Jonatan; "naricali su, plakali i postili do večeri".422
Ponekad se ljudima, oţalošćena srca i duboko potresene duše,
potrebna hrana čak i gadi. To se dogodilo Šaulu uvečer pred
njegovu smrt. Pade na zemlju, u njemu nije bilo snage, no pored
svega govori da neće jesti, sve dok ga nisu svi zaokupili
nagovaranjem. Slična situacija je bila i kod Savla pred Damaskom
"gdje ostade tri dana slijep, niti je što jeo ni pio".423
Daljnji razlog
za post se javlja kod ljudi koji počinju shvaćati kako su
neodgovorno ophodili s Boţjim darovima i time griješili. Kada su
prekomjerno jeli ili pili, zadovoljavali su poţude tijela, čime nisu
oštetili samo svoje tjelesno zdravlje, nego su i duši nanijeli
duboku bol. Kada postanu bogobojazni, oni se bore protiv
tjelesnih poţuda. Izbjegavaju svako prekomjerno uţivanje, svjesni
419
Jer 3,9 420
1 Sam 28,15-20 421
Dj 27,33 422
2 Sam 1,12 423
Dj 9,9
107
kako ih je baš to odvelo skoro u propast. Sjećaju se kako ih je
pretjerano jelo navodilo na lakomislenost, vodilo do luĎačkog i
zlog uţivanja. Neopisivo je djelovanje uţivanja jela i pića na
dušu. Oboje navode čovjeka na iskušenje gdje god se za to ukaţe
prilika. Tu se svakako ukazuje razlog za post, što znači osloboditi
tijelo od poţude za jelom i pićem, a time odstraniti svaki poticaj
na prostačka i nerazumna uţivanja.
Vaţan razlog posta je i to što post pomaţe molitvi, pogotovo
kada uzimamo premalo vremena za molitvu. Moguće je da se
Bogu svidi da se uzdigne duh i duša molitelja iznad svega na
ovom svijetu, moglo bi se reći do trećeg neba. U svakom slučaju
post pospješuje pripremu na molitvu i ozbiljnost duha, otvorenost
i prihvatljivost savjesti, volje za umiranje svijetu, a time ljubav
prema Bogu.
Sigurno je da ne postoji automatski redoslijed post -
blagoslov, koji je Bog pripravio. Bog se smiluje svojim ljudima na
svoj način i u svoje vrijeme. No, u sva vremena je prihvatio post
kao vapaj ljudi, da od njih oduzme svoj gnjev. Kako je ovdje post
moćno sredstvo, moţe se naučiti od Ahaba: Najprije 1 Kr 21,25-
26, a zatim 27-29. Lekciju o postu ne učimo samo od izraelskog
kralja. Gospodin nam daje primjere njegova gnjeva, posta i
molitve i kod poganih, kod ljudi koji ne poznaju Jahvu. Prorok
Jona npr. navješćuje: "Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena.
Ninivljani povjerovaše Bogu: oglasiše post i obukoše kostrijet, svi
od najvećega do najmanjega". I kralj ustade s prijestolja, skide
plašt sa sebe i sjede u pepeo. Osim toga dade oglasiti: "Ljudi i
stoka, goveda i ovce da ne okuse ništa ni da pasu, ni da vodu
piju".424
Ovo bi se moglo protumačiti, kao da su i ţivotinje
griješile. No, ipak nije tako. Ovaj sveobuhvatni post treba
pokazati i predočiti čovjeku kako zbog njegova grijeha trpi sva
424
Jon 3,3-10
108
tvorevina, gdje Boţji gnjev pogaĎa i ţivotinje. Tko zna, moţda će
se Bog povratiti, smilovati se i odustati od svog ljutog gnjeva da
ne izginemo. To nisu učinili beskorisno: "Bog vidje što su činili;
da se obratiše od svoga zlog puta i saţali se Bog zbog nesreće
kojom im bijaše zaprijetio, i ne učini".
Post nije samo od Boga dano sredstvo milosti kojim se
odvraća gnjev Boţji, nego je potpora molitvi, preko koje
dobivamo pomoć. Kad je izraelski narod bio pritisnut od
Filistejaca, okupi Samuel sav narod. "Postili su onaj dan i
priznavali: Sagriješili smo Jahvi".425
Jahve se smilovao te "zagrmi
silnom grmljavinom na Filistejce i tako ih prestraši". Isti način je
opisao Ezra: "Ja sam ondje, kraj rijeke Ahave, proglasio post; da
bismo se ponizili pred Bogom svojim i od njega izmolili sretan
put sebi, svojoj djeci i svemu blagu svojem. I tako smo postili i
molili Boga svoga na ovu nakanu, i on nas usliša".426
Apostoli su
slično povezivali post i molitvu, upravo kada su ţudili za Boţjim
blagoslovom glede vaţne stvari. "U antiohijskoj crkvi bilo je
proroka i učitelja. Kad su jednom obavljali sluţbu Boţju
Gospodinu i postili, Duh Sveti reče: Odvojite mi već Barnabu i
Savla za djelo za koje sam ih odredio. Tada, pošto su postili i
molili, poloţiše ruke na njih te ih pustiše".427
Sam Gospodin izričito potvrĎuje pitanje svojih učenika kako
je moguće postići neka djelovanja i blagoslov jedino sredstvima
milosti. Oni nisu mogli istjerati zlog duha iz opsjednutog mladića
i pitaju Isusa zašto? Isus im odgovara: "Zbog vaše nevjere"428
Zaista, kaţem vam, ako imadnete vjere koliko goruščino zrno, te
reknete ovom brdu: PrijeĎi odavde onamo, prijeći će: i ništa vam
neće biti nemoguće. "No ova vrsta se moţe istjerati samo
425
1 Sam 7,6-10 426
Ezr 8,21-23 427
Dj 13,1-3 428
Mt 17,20
109
molitvom i postom",429
što je u novijim prijevodima Biblije
odstranjeno.
Ponekad doţivljava narod Boţji jasna otkrivenja, u kojima
im Bog otkriva svoju volju. "Al' i sada - riječ je Jahvina - vratite
se k meni svim srcem svojim posteć, plačuć i kukajuć. Trubite u
trubu na Sionu! Sveti post naredite, oglasite zbor svečani. Tad
Jahve ljubomoran na zemlju svoju, smilova se svom narodu".430
No nisu to samo zemaljska dobra i blagoslovi što ih Jahve
obećava svom narodu. Ne samo: "Nadoknadit ću vam godine koje
izjedoše skakavac, gusjenica, ljupilac i šaška, silna vojska moja
što je poslah na vas, slavit ćete ime Jahve, svojeg Boga."431
Iza
toga dolazi obećanje koje je ispunjeno u Novom Zavjetu: "Poslije
ovoga izlit ću Duha svoga na svako tijelo, i proricat će vaši sinovi
i kćeri, vaši će starci sanjati sne, a vaši mladići gledati viĎenja.
Čak ću i na sluge i sluškinje izliti Duha svojeg u dane one".
Gospodin nam u propovijedi na gori ne nalaţe izričito da
moramo postiti, davati milostinju i moliti, ali njegove upute kako
postiti, davati milostinju i moliti bez dvojbe su zapovijedavajućeg
karaktera. Svako upozorenje, kako i u kojem obliku nešto činiti, sa
sigurnošću je istovremeno poticaj da se to stvarno i čini.
Ohrabrenje na poticaj ovakvog čina povezuje Isus u
obećanju: "Otac tvoj, koji je u tajnosti, uzvratit će ti".432
To nas
ohrabruje na izdrţljivost, da izdrţimo protiv svih argumenata od
naizgled dobronamjernih ljudi. Promotrimo neke od njih:
"Kršćanin se mora udaljavati od grijeha, a ne od jela. Ponos,
taština, nezadovoljstvo, sramotne poţude - to su stvari koje
oteţavaju naš ţivot, a ne jelo. Sigurno je to ispravno, no moramo
se prisjetiti riječi našeg Gospodina: "Ovo zadnje je trebalo činiti, a
429
Mk 9,29 430
Jl 2,12.15.18 431
Jl 3,1 432
Mt 6,18
110
ono prvo ne propustiti".433
Post nije sam sebi svrha, nego je
sredstvo kroz koje nas Bog moţe blagosloviti. Mi se odričemo
jednoga, kako bi bili osposobljeni odreći se onoga što se Bogu u
našem ţivotu ne sviĎa.
Nekada se pitamo: tako dugo smo već postili, što nam je
pomoglo? Nismo postali ni za vlas bolji, niti smo otkrili tračak
blagoslova. Bio nam je više prepreka nego pomoć. Zlovoljnost i
ljutnja nisu kroz post nestali, nego su još jači. Tako jaki da ne
podnosimo ni sebe, a ni druge. Greška nije u činu milosti, nego u
načinu upotrebe. Neka ti sam Bog pokaţe kako on ţeli da postiš i
moliš, te da te u tome blagoslovi.
S praznovjernošću graniči misao kako Bog ljudski napor
posta uvaţava u svom suodlučivanju. Tom tvrdnjom bi osudili
rodoslov djece Boţje. Mi bi time tvrdili da su Mojsije, Jošua,
Samuel i David, Jošafat, Ezra, Nehemija i ostali proroci bili
praznovjerni. TakoĎer od njih još veći, sam Sin Boţji. A sasvim je
sigurno da sam Isus post nije drţao za suvišnu stvar.
Na kraju pogledajmo kako treba postiti. Kao prvo post
uvijek treba biti sluţba Gospodinu. Naša nakana uvijek i jedina,
proslavljati našeg nebeskog Oca. Mi time izraţavamo našu ţalost i
sram da smo često prestupili njegove zapovijedi, te da kroz post
očekujemo da nas njegova milost čisti i usmjerava naše srce "na
ono što je gore".434
Post treba rezultirati u ozbiljnosti i marljivosti.
Ako naš post nije samo Gospodinu i traţimo slavu od ljudi, to je
pred Bogom uţas. Od toga nas Gospodin ţeli poštedjeti, kada
kaţe: "Kad postite, ne budite mrki poput licemjera, koji izobliče
lice da ih zapaze ljudi kako poste. Zaista, kaţem vam, već su
primili svoju plaću. A ti kad postiš, namaţi glavu i umij lice da te
ne vide ljudi gdje postiš, nego Otac tvoj, koji je u tajnosti. I Otac
433
Mt 23,23 434
Kol 3,2
111
tvoj, koji vidi u tajnosti, uzvratit će ti".435
Ako ţelimo taj uzvrat, moramo se, kao drugo, lišiti
umišljanja da nam naš post pred Bogom moţe posluţiti kao neka
zarada. Ţelja uspostavljanja naše vlastite "pravednosti"436
pred
Bogom, zahtijevanje spasenja, umjesto prihvaćanja milosti,
duboko je ukorijenjeno u ljudskim srcima. Post je jedan mogući
način kroz koji očekujemo Boţju nezasluţenu naklonost.
Naše zdravlje je Boţji dar koji trebamo štititi. Stoga
moramo pri postu paziti na uravnoteţenost i sposobnost našeg
organizma. Volja našeg Gospodina sigurno nije da uništimo naše
tijelo kako bi pomogli našoj duši.
S postom treba uvijek biti povezana molitva, u kojoj
priznajemo svoje grijehe u svim oblicima i sve naše propuste i
nemoć pred njim iznesemo, a sebe ponizimo "pod moćnom rukom
Boţjom".437
Napokon se mora vidjeti i povezanost izmeĎu posta i
milostinje. Tako navješćuje anĎeo Korneliju, koji je molio u svom
domu: "Tvoje molitve i dobročinstva uziĎoše pred Boga kao ţrtva
podsjetnica".438
Bog sam kaţe: "Ovo je post koji mi je po volji,
riječ je Jahve Gospoda: Kidati okove nepravedne, razvezivat
spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove;
podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike,
odjenuti onoga koga vidiš gola, i ne kriti se od onog tko je tvoje
krvi. Tad će sinut poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje će tvoje
brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja pravda, a slava Jahvina bit
će ti zalaznicom".439
Amen.
435
Mt 6,16-18 436
Rim 10,3 437
1 Pt 5,6 438
Dj 10,4 439
Iz 58,6-8
112
Pravo blago
Mt 6,19-23
U posljednja dva ulomka Gospodin je govorio o zadacima i
ponašanju, koji su svojstvo kršćanina. Oni su zapravo samo onda
svojstvo prave vjere ako proizlaze iz čistog i svetog Boţjeg
izvora, i ako se prakticiraju u ţivljenju. U slijedećim stihovima
Isus govori o zaradi. Time se misli na naše privreĎivanje, gdje
nam ukazuje kako je i ova stvar pred Bogom jednako vaţna, kao
što je to i molitva, milostinja i post. Ako jedan kršćanin svoj zanat
gleda kao mogućnost skupljanja bogatstva u svijetu, on time ne
sluţi Gospodinu i ne moţe od njega očekivati nešto za uzvrat. On
je isti kao i onaj koji daje milostinju da ga ljudi vide ili onaj koji
moli da ga ljudi čuju.
Ovu stvarnost nam Gospodin predočava u slijedećim
stihovima: "Oko je svjetiljka tijelu. Zato, bude li ti oko zdravo,
čitavo će ti tijelo biti u svjetlu. Ali ako ti je oko bolesno, čitavo će
ti tijelo biti u tami".440
Zadatak oka za tijelo je jednak usmjerenju
duše. Kao što oko upravlja pokretima tijela, tako se u namjerama
čovjeka otkriva svaki poticaj duše. To oko duše naziva Gospodin
zdravim onda, ako ima samo jedan smjer i nakanu, naime,
"spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa
Krista".441
Ako ti je u ovom smislu oko čisto, potpuno usmjereno
na Boga, onda će ti biti čitavo tijelo svjetlo - znači sve ono što
smjera tvoja duša odrazit će se u tvojim prohtjevima; sve što jesi i
što ćeš činiti, tvoje ţelje i raspoloţenje, tvoje misli, riječi i djela.
Sve će to biti svjetlo, puno Boţje spoznaje. Iza toga stoji zbilja
"Bog koji je zapovjedio: Neka iz tame zasvijetli svjetlo, on je
zasvijetlio u našim srcima da osvijetli spoznaju slave Boţje na
440
Mt 6,22-23 441
Iv 17,3
113
licu Kristovu".442
No, kako se brzo zasjeni naše srce u istom trenu
kada ţudimo za nečim drugim mjesto za Bogom, iako nam je Bog
prije toga otvorio oči za sebe. Kada nas pritisnu sumnje i beznaĎe,
kada se osjećamo nošeni uzburkanim strujanjem osjećaja, ne
znamo kojim putom krenuti. No, kada promijenimo smjer i ni za
čim drugim ne ţudimo nego za Bogom, nestaju sumnje, poput
oblaka od vjetra odneseni.
Drugo što podrazumijevamo kao svjetlo je posvećenje.
Dokle god Boga traţiš u svim svojim ţivotnim odnosima, On će
se dati naći kao izvor svetosti i ti ćeš biti odsjaj njegove slike, kao
čovjek u samom početku. "Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na
sliku Boţju on ga stvori, muško i ţensko stvori ih".443
Dokle si
usmjeren Kristu, njemu samome, bit ćeš ispunjen njegovom biti.
Moći ćeš reći s apostolom Pavlom: "Zato ne malaksavamo.
Naprotiv, ako se i raspada naš vanjski čovjek, ipak se naš nutarnji
čovjek obnavlja iz dana u dan".444
Obnavlja se "za stanje prave
spoznaje prema slici svoga Stvoritelja".445
"Ali ako ti je oko bolesno, čitavo će ti tijelo biti u tami".446
Ne postoji neka sredina izmeĎu zdrava i bolesna oka. Sve što god
mi činili van Boga, naše oko je bolesno, ako smjeramo nešto
drugo nego Boga voljeti, njemu se dopadati i njemu sluţiti.
"Postane li tamom svjetlost koja je u tebi, kolika li će biti
tama?"447
Kada se, mjesto čistih nakana koje u tvoj ţivot unose
spoznaju, ljubav i mir, nastani tama i tvoje nakane postanu
neskladne s Bogom, onda te proţima tama umjesto svjetla, zbrka,
grijeh i bijeda. Ogromna je ta tama, nastaje potpuna noć.
442
2 Kor 4,6 443
Post 1,27 444
2 Kor 4,16 445
Kol 3,10 446
Mt 6,23 447
Mt 6,23
114
Zbog toga "ne sabirajte sebi blaga na zemlji, gdje ga izgriza
moljac i rĎa; gdje lopovi prokopavaju zidove i kradu ga!"448
Ako
to činite, dokazujete da vam je oko bolesno. No, često kršćane ne
dira i ne zanima ova Gospodnja zapovijed. Rijetko koju savjest
dodiruje ova riječ, ne sabirite sebi blaga - u najboljem slučaju ga
ne sabiru nepošteno. U svijetu ne postoji primjera duhovne
sljepoće ovako zapanjujućeg i istovremeno ţalosnog slučaja, kao
ovaj. Pitaš li, što je sabiranje blaga na zemlji? Nuţno je potrebno,
temeljno o tom razmisliti. Najprije ustanovimo što u ovoj
zapovijedi nije zabranjeno da jednostavnije uočimo suprotno.
Kao prvo, ova nam zapovijed ne nalaţe da zapustimo sve
obveze prema drugim ljudima i društvu. "Nikomu ništa ne budite
duţni,"449
upozorava apostol Pavao. Kao drugo, ne nalaţe nam da
se ne brinemo za svakidašnjicu, za jednostavnu, zdravu i umjerenu
hranu, čistu odjeću. Kršćani se opskrbljuju kao što kaţe apostol
Pavao i opominje: "Takvima", u Solunu ima, izgleda, kršćana
neradnika, "nareĎujemo i opominjemo u Gospodinu Isusu Kristu
da rade s mirom i jedu svoj vlastiti kruh."450
Njemu osobno je
stalo do toga da ne bude na teret nikome, jer kaţe: "I kad sam bio
kod vas i zapao u oskudicu, nisam nikomu bio na teret. U mojoj su
mi oskudici pomogla braća što doĎoše iz Makedonije. I u svemu
sam se čuvao - i čuvat ću se - da vam ne budem na teret."451
Da
skrbimo i za našu obitelj, ukazuje, kao treće, apostol Pavao kada
piše: "Ako se tko za svoje, osobito za ukućane, ne brine, zanijekao
je vjeru; gori je od nevjernika",452
koji moţda ima još neka
moralna mjerila. Kršćanin se treba pobrinuti i za svoje koji ostaju
iza njega kada ga Bog pozove sa ovoga svijeta. No, tu nije
448
Mt 6,19 449
Rim 13,8 450
2 Sol 3,12 451
2 Kor 11,9 452
1 Tim 5,8
115
mišljeno da ţive luksuz i besposlenost, nego da rade i doprinose
svom uzdrţavanju.
Uočimo li ova tri zadatka koja kršćanin treba ispuniti,
istovremeno nam je jasno koje je skupljanje blaga zabranjeno,
naime sve što je suvišno od upravo spomenutog, potrebnog.
Kršćaninu Gospodin nalaţe - zabranjuje - skupljanje blaga, kako u
obliku novca tako i stvari.
Čujte svi koji se nazivate kršćani: "Nemojte ljubiti ni
svijeta, ni onoga što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, u njemu
nema ljubavi Očeve".453
Svijetu ugaĎati i svijetu se prilagoditi je
uţas pred Bogom. Kršćanin mora uvidjeti da je ovakav put
pogrešan, kloniti ga se i izabrati ono što je neophodno "potrebno.
Marija je doista izabrala najbolji dio koji joj se zato neće
oduzeti",454
kaţe Gospodin. Ti moraš sabirati blago u "nebu",
zemaljsko izbjegavati i odbaciti. Ako kaniš skupljati sebi blago na
zemlji, ti zapravo činiš ono na što prorok Izaija upozorava: "Zašto
da trošite novac na ono što kruh nije, i nadnicu svoju na ono što ne
siti.?"455
Što je rezultat tvojeg uspjeha? Uništio si svoju dušu i
ugasio zadnju iskru Boţanskog ţivota u sebi. Po tjelesnom,
ljudskom obliku si ţiv, ali ti si mrtav kršćanin. Nije to prazna riječ
kada Isus kaţe: "Jer gdje ti je blago, tu će ti biti i srce".456
Tvoje
srce nije usmjereno "na ono što je gore," nego "na ono što je na
zemlji",457
na stvari koje guše duh, a koji je dan da ugodi Bogu.
Najveća nesreća je još pored svega da te to trajno ne zadovaljava.
Tvoja čeţnja, ljubav i radost su usmjerene na stvari koje pri samoj
svojoj uporabi nestaju, a ti si zbog njih odbacio "blago u nebu".
Izgubio si Boga i Isusa. Ti si sebi nagomilao bogatstvo - ali k
453
1 Iv 2,15 454
Lk 10,42 455
Iz 55,2 456
Mt 6,21 457
Kol 3,2
116
tome i pakleni oganj.
Jednom prigodom reče Isus svojim učenicima: "Kako će
mučno ući bogataši u kraljevstvo Boţje!"458
I kada se njegovi
učenici nad ovakvom riječju začudiše, nije mu ni na kraj pameti
da ovu izreku oslabi ili ispravi. Štoviše on je zaoštrava i kaţe:
"Lakše je devi kroz iglene ušice proći, nego bogatašu ući u
kraljevstvo Boţje!" I kada se nameće pitanje koje su i učenici
postavili: kako će se jadni bogataši spasiti? Postoji samo jedan
odgovor: "Ljudima je to nemoguće, ali nije Bogu; jer - Bogu je
sve moguće".459
Kada Bog u svojoj moći dotakne jedog bogataša i on zapita:
"što mi treba činiti da se spasim?",460
Bog ne govori svakom od
njih: "prodaj što imaš".461
Gospodin ovo nije postavio kao
temeljno pravilo za sve dolazeće generacije bogataša. Prva opća
uputa je: ne budi ponosan! Jer, Bog poručuje "bogatašima ovoga
svijeta prenesi" im, piše apostol Pavao Timoteju, "da ne budu
bahati, da ne polaţu nade u nesigurno bogatstvo, nego u Boga",462
koji "ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve
gleda što je u srcu".463
On te ne cijeni po tvom bogatstvu, po
tvojoj biti ili bilo kojoj sposobnosti ili učinkovitosti, koju moţeš
izravno ili neizravno povezati s tvojim bogatstvom, nešto nabaviti
i kupiti. Sve je to za njega blato, a tako bi to trebao i ti vidjeti.
Pazi da se baš radi toga ne ponosiš i umišljaš kako si pametniji i
sposobniji od drugih. Izvaţi se na drugoj vazi, neka ti bude
mjerilo vjera i ljubav, koje ti je darovao Bog. Ako si u ovim
disciplinama napredovao i uzrastao, onda si napredovao u
458
Mk 10,25 459
Mk 10,27 460
Dj 16,30 461
Mt 19,21 462
1 Tim 6,17 463
1 Sam 16,17
117
mudrosti i svetosti.
Drugo, "ne polaţi nadu u nesigurno bogatstvo"!464
Ne
stavljaj svoje povjerenje u njega. Ogromno se varaš ako misliš da
ćeš, kada te pritisne nevolja, u zlatu ili srebru naći pomoć. Nije
čak ni sigurno hoće li tvoje bogatstvo ostati, jer "usmjeriš li oči
prema njemu, njega već nema, jer načini sebi krila kao orao i
odleti u nebo".465
Pa iako ti ostane, misliš li da će ti u nevolji koja
te snaĎe moći biti od koristi? Ako ti se odjednom oduzme
supruga, sin, kći ili prijatelj, koji su ti bili dragi kao tvoj osobni
ţivot, moţe li ih tvoje bogatstvo oţivjeti? Moţe li te zaštititi pred
bolešću, starenju ili boli? Trpe li samo siromasi sve ove pojave?
Nad svim već nabrojenim nesrećama čeka te najgora; moraš
umrijeti! Ti ćeš postati prah, "ta iz zemlje uzet si bio - prah si, u
prah ćeš se i vratiti."466
Taj čas se pribliţava, godine nečujno prolaze. Moţda je tvoj
dan uskoro; podne tvojeg ţivota je prošlo, a veče tvog ţivota se
spušta na te. Osjećaš neizbjeţno slabljenje, raspadanje. Snaga
nestaje. Koju pomoć ti pruţa tvoje bogatstvo? Hoće li ti zasladiti
smrt, ili ti taj ozbiljni čas uljepšati?
Naprotiv, gorka je smrt, pa čak i sama pomisao na nju,
pogotovo za onoga koji uţiva svoje vrijeme i bezbriţno ţivi.
Njega pogaĎa osuda koju izriče Bog u EvanĎelju po Luki:
"LuĎače - reče mu Bog - još noćas zatraţit će ti se natrag duša".467
Moţe li bogatstvo odagnati nepoţeljne udarce ili spriječiti čas
smrti? Moţe li ti dušu od smrti sačuvati? Povratiti dane koji su
prohujali? Nadodati nad vremenom koje ti je dano, jedan mjesec,
jedan sat, jedan tren? "Nije l' vojska ţivot čovjekov na zemlji? ne
464
1 Tim 6,17 465
Izr 23,5 466
Post 3,19 467
Lk 12,20
118
provodi l' dane poput najamnika?"468
Hoće li te tvoje bogatstvo
pratiti i preko ponora, kojeg si sam odabrao. Isusove riječi su za
ozbiljno shvatiti: "Abraham mu reče: Sjeti se, sine, da si ti primio
svoje dobro za svoga ţivota, a Lazar zlo! On je sad ovdje utješen,
a ti se mučiš. Osim toga, izmeĎu nas i vas velik je bezdan, te ni
oni koji bi htjeli ne mogu odavde prijeći k vam niti odatle k
nama".469
Ne, nikako. Jer kao što kaţe Job: "Go iziĎoh iz krila
majčina, go ću se onamo i vratiti".470
Ne uzdaj se u bogatstvo i ne misli da će te ono učiniti
sretnim. Zlato ni srebro, ni kroz njih stečene prednosti ne mogu
spriječiti nevoljne osjećaje. Jesu li jedino bogati ljudi sretni? Jesu
li više ili manje sretniji, upravo prema gomili njihova bogatstva?
Konačno, jesu li uopće? Htio bih čak tvrditi da su baš oni od svih
ljudi najjadniji. Propovijednik govori jednu istinu: "I još jednu
opazih ispraznost pod suncem: čovjek potpun samac - bez sina,
bez brata, i opet nema kraja njegovu trudu; oči mu se ne mogu
nasititi blaga; a ne misli: za koga se mučim i uskraćujem dobro
sebi? I to je ispraznost i zla briga".471
Stavi svoje pouzdanje u nj,
kao što na to poziva Psalmist: "U nj se, narode, uzdaj u svako
doba; pred njim srca izlijevajte: Bog je naše utočište".472
Radilo se
o sreći ili pomoći, On je izvor svega. "U Boga" se uzdaj, "koji
nam sve obilno daje na uţivanje",473
takorekuć iz svoje ruke.
Treće: ne smjeraj na umnoţavanje dobara, "ne sabirajte sebi
blago na zemlji".474
Kako moţe jedan bogataš postati još bogatiji,
a da istovremeno ne zataji svog Gospodina, koji ga je otkupio?
468
Job 7,1 469
Lk 16,25-26 470
Job 1,21 471
Prop 4,7-8 472
Ps 62,9 473
1 Tim 6,17 474
Mt 6,19
119
Moţe li netko, tko već posjeduje ono što mu je za ţivot potrebno,
još više prikupljati bez da se ogriješi? Ako svejedno skupljaš
blago na zemlji, "gdje ga izgriza moljac i rĎa; gdje lopovi
prokopavaju zidove i kradu ga", ako i dalje "kuću kući primičeš i
polje s poljem sastavljaš,"475
zašto se onda još nazivaš
kršćaninom? "Zašto me zovete; Gospodine, Gospodine", kaţe
Isus, "a ne vršite što kaţem?"476
Ako se pitate; što ćemo sa
suvišnim, što je više nego su naše potrebe? Moramo li to baciti? -
moţe vam se odgovoriti: Ako to bacite u more ili spalite, bit će na
boljem mjestu, nego u vašem posjedu. Novac, koji se izdaje
nerazumno i bez vjerskih načela, pokazuje kako dotični
nerazumno i raskalašeno ţivi. Što znači da novac koji ne izdaješ
kako bi pomogao drugima, izdati ćeš na svoju osobnu štetu.
Jednak si onom koji umjesto svog, na srce bolesnog prijatelja,
uzima lijek. Tako se odnosi s viškom novca: ako ga dadeš onima
koji ga trebaju, od koristi je; ako ga upotrijebiš za sebe, za nešto
što ti uopće nije potrebno, uništit će ti tijelo i duh. Jer
prekomjerno jelo i piće, najmodernije oblačenje i lijepe kuće, k
tome zabavljanje svih vrsta, štete i uništavaju naše srce. Time
pospješujemo, što ne treba pospješivati. To stoji u suprotnosti
prema poboţnosti srca koje se raduje u Bogu. Te stvari ne samo
da opterećuju našu savjest, nego slabe i naše sposobnosti, naše
misli i usmjeravanje na ono što je gore.
TakoĎer je neopravdano gomilanje novca koji nije za
odreĎenu potrebu. Zamislimo da netko pored svih svojih udova
ima još dodatno jedne ruke i noge. Zaključa ih u jednu škrinju,
umjesto da ih dadne šepavom čovjeku: ne bi li ga s pravom
smatrali bezosjećajnim pokvarenjakom. Novac se stvarno moţe
usporediti s rukama i nogama. Zaključamo li ga u trezor, dok su
475
Iz 5,8 476
Lk 6,46
120
oko nas gladni i siromašni koji nemaju svakidašnji kruh, mi
uistinu nismo daleko od onih koji ruke i noge u škrinji skupljaju
umjesto da ih daju onima kojima su neophodno potrebne. To je
daljnji razlog zašto će bogataši teško "ući u kraljevstvo
nebesko".477
Nad mnogima od njih je prokletstvo, jer ne samo da
stalno potkradaju Boga s time što im je povjereno, ne samo da
rasipaju, nego potkradaju siromahe i gladne, gole, tlače udovu i
sirotu, došljaka i uboga, i snuju u srcu pakosti jedan prema
drugom. Oni ne čine ništa kako bi svojim novcem odstranili svu
neimaštinu, trpljenje i bol. Ne plače li k Bogu krv svih onih koji
zbog neimaštine umiru kao Abelova krv? Oni umiru od
neimaštine, radi gomilanja onih koji besmisleno rasipaju. Kako li
će bogati polagati račun "onomu koji je spreman da sudi ţive i
mrtve"?478
Četvrto: Ispravno raspodjeljivanje svega, što ti osobno nije
potrebno, moţeš naučiti iz Gospodiovih riječi, koje On u
suprotnosti s ovim navodi: "Nego sabirajte sebi blago na nebu,
gdje ga ni moljac ni rĎa ne izgriza, gdje lopovi ne prokopavaju
zidova i ne kradu".479
Što god ti je moguće, uloţi ovdje, jer ovdje
ulaţeš sigurnije nego ti svijet moţe jamčiti. Skupljaj svoje blago u
nebeskoj banci i Bog će ti na svoj dan isplatiti. "Jahvi pozaima tko
je siromahu milostiv, i on će mu platiti dobročinstvo".480
Podaj
siromahu sa zdravom nakanom i čistim srcem, te znaj da si dao
Bogu.
To je, dakle, zadatak "vjernog i razboritog upravitelja";481
ne
da proda svoje kuće i rasturi svoje imanje bez veze, nego ako je to
potrebno. On ne smije smjerati gomilanju, ali isto tako ni
477
Mt 19,23 478
1 Pt 4,5 479
Mt 6,20 480
Izr 19,17 481
Lk 12,42
121
beskorisnom rasipanju. Štoviše on mora svime što je Gospodin
povjerio u njegove ruke, odgovorno upravljati. "I što god nakaniš
učiniti, učini dok moţeš, traţi slavu, čast i besmrtnost".482
Pričekaj
onaj čas kada će Gospodin reći: "Jer bijah gladan, i dadoste mi
jesti; bijah ţedan, i napojiste me; bijah putnik, i primiste me; bijah
go, i obukoste me; bijah bolestan, i pohodiste me; bijah u tamnici i
doĎoste k meni".483
Kada će reći: "meni ste učinili koliko ste
učinili jednomu od ove moje najmanje braće".484
"Nakon toga će
kralj reći onima s desne strane: DoĎite blagoslovljeni Oca mog, i
primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka
svijeta!"485
Brige - zabrinutost
Mt 6,24-34
Pošto je asirski kralj odveo Izraelce u suţanjstvo, naselio je
zatim Samariju i njene gradove drugim narodima. Izvješća o tome
su: "Štovali su Jahvu i sluţili su svojim bogovima po običaju onih
naroda iz kojih su ih preselili."486
Inspiriran Svetim Duhom,
izvjestitelj ţeli reći kako su ovi ljudi čuli o djelima Boga
Izraelova, iako nisu o njemu imali dublju spoznaju, jer su i dalje
sluţili svojim bogovima, a takoĎer i njihova djeca iza njih.
Slično prakticiraju mnogi tzv. kršćani današnjice, oni su
jako bliski onim poganskim narodima. Svojom izvanjskom
poboţnošću su ograničeno prisutni u Bogosluţjima, a time
pokazuju kako djelomično štuju Boga, no iza toga sluţe kumirima
482
Prop 9,10 483
Mt 25,35-36 484
Mt 25,40 485
Mt 25,34 486
2 Kr 17,33
122
razne vrste.
Uzaludan i bezvrijedan je svaki pokušaj sluţiti dvojici
gospodara. Sasvim lako se moţe uvidjeti što neizbjeţno slijedi:
"Jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će uz jednoga
pristajati, a drugoga prezirati".487
Obe tvrdnje ove rečenice moraju
se gledati u povezanosti, jer druga tvrdnja je samo rezultat prve.
Tko ima u radu pretpostavljene, drţat će se radije onoga koga
simpatizira. Ta sklonost se uočava u spremnosti i volji da mu se
ţeli ugoditi. Istovremeno pokazuje, prema onom gospodaru koga
mrzi, neposlušnost, te se uočava omalovaţavanje prema njegovim
odredbama - ako se bar djelomično izvršavaju - onda potpuno
površno i zlovoljno. Tako ostaje vaţeće što Gospodin kaţe, bez
obzira što nam mudri ovoga svijeta kao kompromis predlaţu: "Ne
moţete sluţiti Bogu i bogatstvu",488
Mamonu. Mamon je bilo ime
nekog poganskog boga za kojega se pretpostavljalo da vlada
bogatstvom. Ovdje se podrazumijeva kao osobni predstavnik
bogatstva: kao oznaka za novac i sve što se njime moţe kupiti;
npr. čast, udobnost, nagonska zadovoljavanja...
Što znači "sluţiti Bogu i bogatstvu" - Mamonu? Mi Bogu
sluţimo jedino ako mu vjerujemo. To je jedini ispravni temelj da
mu moţemo sluţiti. Prvi vaţan i jedino ispravan put, da bismo
mogli Bogu sluţiti, jest vjera u njega: "Kao što je sigurno da Bog
bijaše onaj koji je po Kristu pomirio svijet sa sobom, koji nije
uračunao ljudima njihovih prekršaja i koji je stavio u nas riječ
pomirenja",489
uvjeren je ap. Pavao. Znači: vjera u Boga koji ljubi
i prašta.
Takva vjera u Boga je zapravo što psalmist zaključuje; "Bog
nam je zaklon i utvrda".490
Bez njega ne moţemo, kao što kaţe
487
Mt 6,24 488
Mt 6,24 489
2 Kor5,19 490
Ps 46,2
123
Gospodin Isus Krist, učiniti ništa: "Ja sam trs, vi ste mladice. Tko
ostaje u meni i ja u njemu, rodi mnogo roda. Jer bez mene ne
moţete ništa učiniti."491
No, kroz njega dobivamo silu odozgo:
"Evo, ja ću poslati na vas ono što je Otac moj obećao. A vi
ostanite u gradu dok se ne obučete u silu odozgo."492
Drugo, što bi trebali shvatiti kao sluţbu Bogu jest da ga
ljubimo: "Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom
dušom svojom, svom pameti svojom i svom snagom svojom".493
Iz Svetog Pisma saznajemo da to Bog od nas traţi, a s tim
povezuje svoje obećanje; da će ta ljubav i u nama biti učinkovita.
Suma koja proizlazi iz Ps 63,12; "A kralj će se radovati u Bogu,
slavit će se tko se kune njime, jer će lašcima biti začepljena usta",
Ps 34,4; "Veličajte sa mnom Jahvu, uzvisujmo ime njegovo
zajedno", Ps 37,7; "Pravednost je tvoja ko Boţji vrhunci, a sudovi
tvoji ko duboko more; ljude i stoku ti, Jahve, spašavaš", Ez 44,28;
"ja sam njihova baština; i zato im ne dajte nikakva posjeda u
Izraelu - ja sam posjed njihov", rečeno jednom riječju je imati
Boga, imati svojstvo punine i sreće. Treće, što se moţe shvatiti
kao sluţenje, i što je preporučljivo, jest njega slijediti i biti
pretvaran u njegovu sliku. Ovdje se radi o našem duhovnom
stavu. Bog je Duh, zato i oni koji ga ţele slijediti i postajati njemu
sve sličniji, moraju to činiti u Duhu i istini. Pošto je Bog ljubav,
tako će i oni koji mu postaju sve sličniji i u ovom biti njegova
slika. Oni će biti milostivi kao što je i njihov Gospodin. Njihova
duša je ispunjena ljubavlju. Oni su gorućeg srca i to ne samo
naspram dobrim i blagim, nego i prema onima koji su "mučne
ćudi".494
Njihova će se milost odnositi na cijelu tvorevinu.
Sluţiti Bogu sastoji se, četvrto, u poslušnosti. "Sve mi je
491
Iv 15,5 492
Lk 24,49 493
Mk 12,30 494
1 Pt 2,18
124
dopušteno, ali sve nije korisno",495
kaţe ap. Pavao. "Sve mi je
dopušteno, ali ja neću ničemu robovati". Za Kristove sljedbenike
to znači; da se Bog proslavlja kako u našem tijelu tako i duhu. U
našem ţivotu, kako nutrini tako i vanjštini; izvršavati njegove
zapovijedi, naše svakodnevne obveze izvršavati otvorenih očiju i
čistog srca, u čistoj i svetoj ljubavi kao jedinu ţrtvu Bogu kroz
Isusa Krista.
Razmislimo što podrazumijeva sluţba mamonu - bogatstvu.
Kao prvo, oslanjati se na bogatstvo i sve što se time moţe postići.
Znači, traţiti sreću i oslon u ovome svijetu; usmjeriti vjeru u
smisao punine blagostanja koje čovjek posjeduje, znači traţiti
zadovoljstvo i spokoj u materijalnom blagu. Ne usmjerenje na ono
što je vječno.
Drugo, sluţba Mamonu znači ljubiti svijet, našu radost
vezati u ovozemaljske stvari i u tome traţiti osobnu sreću.
Sluţba Mamonu doprinosi, treće, da se poistovjećujemo sa
svijetom, ne samo pogledima nego teţnjama, poţudama i
raspoloţenjem, koje su usklaĎene sa svjetskim. Znači biti vezan za
zemaljsko, razvijati neobuzdanu ljubav prema samom sebi, drţati
mnogo do sebe i osobnih zasluga, ţuditi za čašću kod ljudi i u tom
uţivati, ne podnositi ukor, brzo se razljutiti i zlo zlim uzvraćati.
U sluţbi Mamona znači, četvrto, biti poslušan svijetu u
smislu temeljnih načela i navike ţivljenja. Sa mnoštvom koračati
ravnim i širokim putom, pokoravati se modi. Zajedno to znači;
činiti volju i poţudu tijela, što znači zadovoljiti čeţnju, traţiti
samo osobno zadovoljstvo i to riječima i djelima.
Ne mora li konačno ovdje svaki razuman čovjek zaključiti
da se ne moţe zadovoljavajuće sluţiti Bogu i bogatstvu? Da će
svaki koji se kreće ili koleba izmeĎu obojice bez dvojbe biti od
obojice razočaran. Kako se u bijednom i ţalosnom stanju nalazi
495
1 Kor 6,20
125
svaki koji se Boga boji, a ne ljubi ga, koji mu ţeli sluţiti, ali ne
cijelim srcem. Takvom su poznate samo teškoće, ali ne sreća i
radost vjere. On ima dovoljno vjere da bude nesretan, ali ne toliko
da bude u njoj sretan. Svijet mu ne dopušta da sretno ţivi vjeru i
on tako tetura izmeĎu i gubi oboje, ne nalazi sreće ni u Bogu a ni
u svijetu.
No, ti se trebaš jedino "Gospodaru Bogu svojemu klanjati i
njemu jedinom sluţiti".496
Svakom porivu odoljeti koji te navodi
da sluţiš dvama gospodarima, Bogu i Mamonu. Ne imaj drugog
cilja, a time ni sreće u svom srcu, osim Boga. Ni na zemlji, ni u
nebu ne traţi drugo no njega, ni za čim ne ţudi, osim da upoznaš
njega, njega da ljubiš i u njemu se raduješ. Pošto je to tvoj jedini
pravi zadatak na zemlji, Gospodin nastavlja u svojoj propovijedi:
"Ne brinite se tjeskobno za svoj ţivot: što ćete jesti ili piti; niti za
svoje tijelo: u što ćete se obući!"497
Vrlo vaţna uputa o kojoj treba
temeljno razmisliti, da bi je ispravno shvatili.
Ovdje Gospodin ne preporučuje nepromišljeno ţivljenje u
svakidašnjici. Lakomislen čovjek je vrlo udaljen od Isusove
nauke. Njemu se sigurno ne dopada ako smo u revnosti umorni,
njemu mrzovoljno sluţimo i nemamo gorućeg Duha, suprotno
onome što ap. Pavao preporučuje Rimljanima. Jedan kršćanin će
ravnodušnost jednako prezirati kao i pijančenje; njemu je
besposličarenje jednako preljubu. On je svjestan toga da je
odreĎeno planiranje i osiguravanje odreĎenih ţivotnih situacija
Boţja volja - gdje se radi o izvršavanju Boţje providnosti.
Boţja je volja da svaki čovjek radi i skrbi za svoje potrebe, a
isto tako za svoju obitelj. TakoĎer je Boţja volja da nismo nikom
ništa duţni. To se sve ne moţe bez da razmišljamo, planiramo i
donosimo odreĎene odluke. Takve brige Gospodin ne osuĎuje,
496
Mt 4,10 497
Mt 6,25
126
štoviše, to je ugodno pred našim Gospodinom.
Što Isus osuĎuje grčevita je i sa strahom popraćena
zabrinutost, koja nanosi rane duši i tijelu. On zabranjuje
zabrinutost koja nas dovodi do malaksalosti, brigu kroz koju
nastaje nevolja prije vremena, prije nego je u stvarnosti nastupila.
Isus zabranjuje brigu koja spriječava blagoslov današnjeg dana
zbog zabrinutosti misleći na sutra. Ta briga spriječava uţivanje
sadašnjeg izobilja, jer nam predočava sliku buduće nestašice.
Ta vrsta zabrinutosti nije samo trenutna teška bol i oboljenje
duše, nego je odvratni gnjev pred Bogom i odvratni grijeh. Ona je
gruba uvreda milosrdnom vladaru i mudrom upravitelju sveg
svemira. Iza zabrinutosti ove vrste stoji, svakako, misao da veliki
sudac ne rasporeĎuje pravilno i da se ne odvija sve kako treba.
Ako on ne zna što mi potrebujemo, onda mu zaista nedostaje
mudrosti; ili ako ne opskrbljuje one koji sve svoje povjerenje
stave u njega, onda mu nedostaje dobrota. Čuvaj se od takvog
razmišljanja. Ne dozvoli da ti misli zaokupi strah. Zastrašujuće
brige se protive Boţjim zapovijedima. Čini sa trajnim
usmjerenjem na Boga sve što je do tebe, da pred očima ljudi
pošteno zaradiš za svoje potrebe. Sve što je iznad tvojih
mogućnosti predaj boljim rukama; prepusti to Gospodinu.
Ne brinite se tjeskobno - "zar nije ţivot više od jela i tijelo
od odijela"?498
Ako vam Bog daje ţivot, koji je veći dar, zar neće
dati takoĎer i ono što taj ţivot odrţava? Ako vam je dao tijelo,
kako onda moţete sumnjati da neć dati i odjeću da se tijelo
pokrije, pogotovo kada mu se potpuno povjerite i njemu iz svega
srca sluţite? Pred očima vam je: "pogledajte ptice nebeske! Niti
siju, niti ţanju, niti sabiru u ţitnice, i vaš ih Otac nebeski hrani.
Zar vi niste mnogo vredniji od njih?"499
Vi, koji ste osposobljene
498
Mt 6,26 499
Mt 6,26
127
duše za primanje Duha Boţjega - niste li vi od većeg značaja u
Boţjim očima? Niste li vi u višem poloţaju na ljestvici svih
stvorenja? "Tko od vas moţe brigama produţiti ţivot samo za
jedan lakat?"500
Znači, vi od toga nemate nikakve koristi, ako
dozvolite da vas pritišću brige. Takva briga je u svakom pogledu
bez rezultata.
"I za odijelo, što se tjeskobno brinete? Promatrajte poljske
ljiljane kako rastu! Niti siju, niti ţanju. A ja vam kaţem da se ni
Salomon u svoj raskoši svojoj nije zaodjenuo kao jedan od njih.
Pa ako tako Bog odijeva poljsku travu koja danas jest, a već se
sutra baca u peć, zar neće mnogo radije vas, malovjernici?"501
Vas, koje je stvorio da vječno ţivite, kao slika njegove vječnosti.
Vi ste zaista malovjernici, jer inače ne biste niti trena sumnjali u
njegovu ljubav i brigu. "Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: što
ćemo jesti, ili što ćemo piti, ili u što ćemo se obući?! - To sve
traţe pogani - jer zna Otac vaš nebeski da vam je to sve
potrebno."502
On vam je pokazao pravi put kako bi uvijek bili sa
svim potrebnim opskrbljeni: "najprije traţite kraljevstvo Boţje i
njegovu pravednost, a to će vam se nadodati".503
Prije nego što
ustupite mjesta nekoj drugoj misli ili brizi, neka bude vaše
nastojanje da Bog, Otac našeg Gospodina Isusa Krista, upravlja
vašim srcima, neka se otkrije u vašim dušama, te tamo prebiva i
njima upravlja: Neka on obori sva "mudrovanja i svu oholost koja
se diţe protiv priznanja Boga"504
i tako zarobljava svaki razum da
se ne pokorava Kristu. Prepustite se da jedino Bog upravlja vama;
dopustite da on upravlja bez drugih pomagača; dajte mu cijelo
srce. Dajte mu vaše čeţnje, vašu radost, vašu ljubav, kako bi sve
500
Mt 6,27 501
Mt 6,28-30 502
Mt 6,31-32 503
Mt 6,33 504
2 Kor 10,5
128
što je u vama moglo klicati; Gospodin upravlja!
"Najprije traţite njegovu pravednost",505
jer ona je plod
Boţje vladavine u srcu. Ona je uzrok "milosrdne srdačnosti,
dobrote, poniznosti, krotkosti i strpljivosti"506
- uzrok da u našem
srcu "umre svijet",507
a uspostavi ispravan stav prema Bogu i
ljudima. Sva djela kršćana, kako čina vjere tako i ljubavi, koji su
Bogu dragi, a ljudima korisni, izviru upravo ovdje.
Ovo osvjetljuje riječi Svetog Pisma koje nam se do sada
nisu činile toliko vaţne. Pavao piše Rimljanima o nevjeri Ţidova:
"Ne poznajući Boţje pravednosti i nastojeći ustanoviti svoju
vlastitu, nisu se podvrgli Boţjoj pravednosti".508
Jedno značenje
rečenice; "ne poznajući Boţje pravednosti" je zasigurno u tome
što im je Kristova pravednost strana, a koja se jedino pred Bogom
uvaţava i kojom je jedino moguće izmirenje s Bogom. No postoji
i drugo značenje tog stiha, koje u povezanosti našeg teksta ima
poseban značaj; Ţidovi, naime, ne poznaju unutarnju pravednost
tj. posvećenje srca, a koje se s pravom moţe nazvati "Boţja
pravednost". Ta unutarnja pravednost tj. posvećenje srca, je
ujedno i dar Boţji u Isusu Kristu i uzrok djelovanja svemogućeg
Duha Boţjeg. Pošto Ţidovi ne poznaju ovu pravednost, oni stoga
pokušavaju uspostaviti svoju vlastitu, koja se mora izričito nazvati
vlastitom, jer ne proizlazi iz Boţjeg Duha i zbog toga kod njega
nije priznata. Ţidovska, ovako pokušavana vlastita pravednost, je
proizvod njihove naravne snage. No ovakva prividna pravednost
je pred Bogom smrad, a oni, oslanjajući se na svoju pravednost,
ne potčinjavaju se Boţjoj. Štoviše, oni su još tvrĎi nasuprot vjeri,
kroz koju je jedino moguće postići Boţju pravednost. "Jer Krist je
505
Mt 6,33 506
Kol 3,12 507
Kol 2,20 508
Rim 10,3
129
svrha i svršetak Zakona da se opravda svatko tko vjeruje".509
Kada
je Isus na kriţu izgovorio; "svršeno je",510
- ispunio je Zakon -
zakon izvanjskih odredbi i zapovijedi. Njegovom krvlju,
prinesenom ţrtvom, koju je jedanput prinio, uspostavio je "veću
pravednost",511
naime sliku Boţju u srcu svakoga tko vjeruje.
Ove riječi ap. Pavla Rimljanima su bliske onima upućenim
Filipljanima; "štoviše, sve sada gubi u mojoj cijeni svoju
vrijednost zbog najveće prednosti: spoznaje Krista Isusa, moga
Gospodina. Radi njega sam sve ţrtvovao, i sve smatram blatom,
da Krista dobijem i da budem u njemu, ne pravednošću koja bi
bila moja - onom koja dolazi od Zakona - nego onom koja se
dobiva po vjeri u Krista, pravednošću koja dolazi od Boga na
osnovi vjere".512
"Najprije traţite kraljevstvo Boţje i njegovu pravednost"513
u svom srcu, koja je dar i djelo Boţje, za uspostavljanje slike
Boţje u vašim dušama - a sve će vam se ostalo nadodati. Sve što
potrebuje tijelo, i to po mjeri koju Bog drţi prikladnom za potrebe
pojedinca u njegovu kraljevstvu. Ako traţite mir i ljubav Boţju, vi
ne primate samo "u posjed kraljevstvo koje se ne moţe
uzdrmati",514
nego još mnogo više od toga, što uopće niste traţili.
Naravno, to će biti samo darovi koji imaju svoju vrijednost u
povezanosti sa sluţbom u kraljevstvu Boţjem. Na tom putu ćete
imati sve što vam je za ţivot neophodno, jer je brigu za to preuzeo
Bog: "Svu svoju brigu bacite na njega, jer se on brine za vas".515
509
Rim 10,4 510
Iv 19,30 511
Mt 5,20 512
Fil 3,8-9 513
Mt 6,33 514
Heb 12,28 515
1 Pt 5,7
130
"Ne brinite se tjeskobno za sutrašnji dan",516
što ne znači
samo kako ćeš se domoći raskoši na ovoj zemlji, kako ćeš
umnoţiti zemaljsko blago; ne brini se za to kako ćeš nabaviti još
više hrane i odjeće nego što ti je potrebno, ili više novca nego što
ti je neophodno potrebno za danas. To znači ne samo: ne brini se
za stvari koje su ti neophodno potrebne za tijelo, tako da su u tebi
uzrok zastrašujućih misli, nego takoĎer se ne brini ni za daljnju
budućnost. Moţda neće situacija o kojoj se sada brineš uopće
nastupiti, moţda neće pogoditi tebe, moţda ćeš do onda proći kroz
sve poteškoće i stići u vječnost. Daleki ciljevi nisu tvoja stvar. Još
stroţe rečeno: što ti imaš zajedničko sa sutrašnjim danom? Bog te
snabdijeva danas onim što ti je za ţivot potrebno, a što je takoĎer
od njega. Dovoljno ti je da se za ovaj dan povjeriš u njegove ruke.
Ako doţiviš još i slijedeći dan, on će se pobrinuti i za njega.
Ne uzimaj zabrinutost kao izgovor za budućnost, kako bi
zapostavio sadašnje obveze. To je najgori način brige za sutra. I
na duhovnom je području moguće brinuti se o pitanjima za sutra,
biti toliko zauzet budućnošću da zaboravimo ono što se sada od
nas traţi. To se dogaĎa vrlo brzo, pogotovo ako zapostavimo
trezvenu molitvu. S lakoćm nas preplavi sanjarenje o prividnoj
budućnosti i razvija se mašta o divnim akcijama. Razmišljamo o
dobrim djelima koja bi se pod odreĎenim povoljnim uvjetima
mogla ostvariti, kako bismo bili upotrebljivi za Gospodina, kako
bogati u dobrim djelima, samo kada bi uvjeti bili povoljniji; sa
kakvim ţarom bismo ţivjeli za Boga i sluţili mu, samo kada bi
ova ili ona prepreka bila uklonjena.
Moţda je tvoja duša sada ţalosna. Bog je moţda povukao
svoje lice pred tobom, te ti ne osjećaš i ne zapaţaš njegovu ljubav.
Naravno je da pod takvim osjećajem govoriš; o, kako ću slaviti
Boga kada mi ponovo obasja srce! Kako ću pomagati i drugima da
516
Mt 6,34
131
ga ljube, čim se njegova ljubav ponovo ulije u moje srce.
Svjedočit ću EvanĎelje svuda i svagda bez ustručavanja. Iskoristit
ću vrijeme i nesebično proslijediti sve što mi je povjereno.
Ne vjeruj ni samom sebi, jer Isus kaţe: "Tko je vjeran i u
najmanjoj stvari, vjeran je i u velikoj".517
Ako u vremenu kušnje
zakopaš povjereni ti talenat u zemlju, umjesto da njime radiš, ti
ćeš u boljim vremenima zakopati i pet talenata - ako ti uopće budu
povjereni, jer se ispostavilo da se od tebe nema što očekivati.
Isus kaţe: "Jer tko ima", što zna�i radi sa onim što mu je
povjereno, "dat će mu se još, te će obilovati", a tko ne koristi
povjerenu mu milost, bilo u kojem omjeru, "oduzet će mu se i ono
što ima".518
Ne brini se ni o kušnjama koje bi te mogle sutra snaći. To je
takoĎer trik i napad sotone. Ne razmišljaj: što ću učiniti ako me
snaĎe ova ili ona kušnja, kako ću joj se suprostaviti? Osjećam kao
da mi nedostaje snaga da se suprostavim neprijatelju. To je
ispravno; sada nemaš snage, jer ti sada nije ni potrebna. Sada ne bi
stvarno bio u stanju pobijediti neprijatelja, ali te on sada niti ne
napada. Mjerom sada povjerene ti milosti ti se ne moţeš
suprostaviti sutrašnjim kušnjama. No nastupi li kušnja, bit će ti
poklonjena i potrebna snaga. U većim kušnjama dat će ti se i veća
snaga. Ako puno trpiš, u većoj mjeri će te Krist tješiti. U svakoj će
ti situaciji milost Boţja biti dovoljna. On neće dozvoliti da budeš
kušan iznad svoje snage i on će okončati kušnju koju ne moţeš
podnijeti.
Stoga pustite neka se "sutrašnji dan"519
brine za se - što god
da doĎe, ne brini se. Ti ţivi danas za danas. Iskoristi ovaj tren. On
je tvoj i to je tvoje bogatstvo. Prošlost nije ništa, jer je ne moţeš
zadrţati. Budućnost još nije ništa, jer ti ne pripada, a moţda
517
Lk 16,10 518
Mt 13,12 519
Mt 6,34
132
nikada neće ni pripadati. Na nečem što još ne postoji ne moţe se
graditi; "jer ne znaš što danas moţe donijeti".520
Zato ţivi danas i
ne gubi ni jednog trenutka. Gdje su sad sve generacije
čovječanstva, koje su postojale od početka do jučer? Bile su tu i
ţivjele svoj dan; no strešene su kao lišće sa stabala; postale su
prah i pepeo. Jedna generacija je slijedila drugu, a za sve vrijedi;
"i on će doći u skup otaca svojih, gdje svjetlosti više vidjeti
neće".521
Sada si ti na redu! "Zato se raduj, mladiću, za svoje
mladosti"! Uţivaj danas i raduj se u onome što "nikad neće
prestati". Neka ti je pogled uvijek uprt u njega, kod kojeg "nema
ni promjene, ni zasjenjenja zbog mijene".522
Daj mu "srce
svoje"523
sada, i prepusti se potpuno njemu. Dopusti mu da te
učini svetim, jer je i on svet.
Trpi spremno i rado, ako trpiš zbog njegova imena, što god
da te snaĎe. No, ne pokušavaj već sada mjeriti sutrašnje patnje.
Dovoljno je "svakome danu njegove muke". Omalovaţavanje,
nestašica, bol i bolest su u ljudskom govoru muka; suprotno
značenje imaju u Boţjem govoru, kod njega je to sve blagoslov.
To je Boţjom mudrošću načinjena skupocjena pomast, koja se
dijeli meĎu njegovom djecom prema odgovarajućim oboljenjima
njihove duše. Bog dozira za svaki dan potrebnu mjeru, koliko je
bolesniku dovoljno i koliko moţe podnijeti. Znači, ako ti danas
sve grabiš i tovariš na se, i ono što je odreĎeno za sutra, u tom
slučaju je to više nego što moţeš podnijeti. Na taj način štetiš
svojoj duši.
Predaj se Bogu danas, i to tijelom, dušom i duhom. Ne čezni
ni za čim, osim da Bog kroz sve što jesi, sve što činiš ili trpiš,
bude proslavljen. Ne traţi ništa, osim da posredstvom vječnoga
520
Izr 27,1 521
Ps 49,20 522
Jak 1,17 523
Izr 23,26
133
Duha spoznaš Boga i njegova Sina Isusa Krista. Ne teţi ni za čim
toliko, kako trenutačno, tako i u svakom budućem trenutku, koliko
njega ljubiti, njemu sluţiti i u njemu se radovati.
Od osude do pomoći
Mt 7,1-12
Gospodin je u prvom dijelu propovijedi na gori nabrojio
kroza što se prepoznaje kršćanstvo. Pri tome je ove jasne rečenice
pomno osigurao od svakog izlaganja koje bi ih moglo učiniti
nedjelotvornim. U drugom dijelu mu je vaţno naše uvjerenje. Ono
svakako potrebuje posvećenje "bez kojeg nitko neće vidjeti
Gospodina".524
Gospodin pri tom misli na sakrivene poticaje naše
duše, a koji su Bogu jedino po volji ako proizlaze iz čistog izvora:
vjere u Boga kroz Isusa Krista. Gdje su naša djela proţeta time,
ona se dopadaju Bogu - činila se ona ljudima kao i u našim očima
bez nekog značaja. To Biblija naziva posvećenjem.
Sa sedmim poglavljem počinje tzv. treći dio: ovdje Isus
pokazuje što su najčešće i najkobnije prepreke istinskog
posvećenja. Na mnoge načine nas upozorava da ne malaksamo,
nego da dostojno pozvanja izdrţimo.
Prva prepreka ili opasnost, na koju upozorava jest: ne suditi
bliţnjega: "Nemojte suditi, da ne budete suĎeni! Jer kako budete
sudili, onako će se i vama suditi; kako budete mjerili, onako će se
i vama mjeriti".525
To je jasno i pravedno načelo kojim nam Bog
ostavlja da osobno odlučimo kako ţelimo da on sa nama postupa
na dan Njegovog konačnog suda. U ţivotu djeteta Boţjeg ne
postoji tren; od nanovoroĎenja do savršenstva u ljubavi, u kojem
524
Heb 12,14 525
Mt 7,1
134
se ovo upozerenje smije zapostaviti, ne moţe se zamisliti situacija
gdje bi ga smjeli zaboraviti. Prigoda za osuĎivanje ima napretek, k
tome su od sotone tako spretno zapakirane da vjernici najčešće
upadnu u grijeh prije no što zapaze opasnost.
Pri osuĎivanju drugih činimo dvostruko zlo: ponajprije sebi.
Time kaljamo naše srce i izlaţemo se Boţjem pravednom sudu, a
pored toga prouzročavamo da oni koje osuĎujemo klonu i u vjeri
popuste, da, moţda, budu čak izbačeni iz ravnoteţe i sasvim se
povuku iz zajednice. Jer, kako često "proklija koji gorki
korijen"526
i unese zabunu u cijelo mnoštvo, pri čemu se često
laţno govori o "putu istine",527
a time se Boţje ime spominje
uzalud.
Ovo upozorenje nije usmjereno samo djeci Boţjoj, nego
svim ljudima, posebno onima koji kod Kristovih sljedbenika
zapaţaju blagost, krotkost i čistoću srca, ne samo prema
raspoloţenju i prigodi, nego trajno. To će se naročito pokazati u
tome, što djeca Boţja čine svima dobro, a pri tome sami podnose
zlo. Ovakvo ophoĎenje ne moţe, iako s nedostacima, ostati
sakriveno, kao ni grad "koji leţi na gori".528
Zašto onda ljudi koji
vide ova "djela ljubavi ne slave Oca nebeskog"?529
čime će se
pravdati, što sami ne krenu ovim stopama i postanu Kristovi
sljedbenici? Oni gube vrijeme u pronalaţenju grešaka svojih
bliţnjih, umjesto pri uklanjanju osobnih. Toliko su zauzeti onima
koji su naizgled ili stvarno krenuli stranputicom, da ne vide da
osobno ne hodaju pravim putem ili na njemu ne napreduju. Ne
uspijevaju postići više od mrtve - vanjske poboţnosti, koja je bez
sile Svetog Duha.
Isus izričito misli na te ljude kada kaţe; "što imaš gledati
526
Heb 12,15 527
2 Pt 2,2 528
Mt 5,14 529
Mt 5,16
135
trun u oku brata svojega"530
- slabosti, greške, nepromišljene riječi
i djela djece Boţje - "a brvna u svom oku ne zapaţaš". Ne zapaţaš
u samom sebi nespremnost za pokajanjem, ponos, svojevoljnost i
ljubav prema svijetu, koji tvoj ţivot pred Bogom čine uţasnim. U
surovoj svojevoljnosti i ravnodušnosti ti se, zapravo, zabavljaš i
plešeš nad ţdrijelom pakla. Sa kojim pravom ti "moţeš reći bratu:
De da ti izvadim trun iz oka"531
- stvari, koje su samo u tvom oku
trun, ali ne i u Boţjem: ogromne revnosti za Boţjim stvarima,
nezamislivo samoodricanje, neshvatljivu ravnodušnost glede
svjetskih stvari, čeţnju i ulaganje puno vremena za molitvu i
slušanje Boţje riječi, ne zapaţaš? "dok je brvno u tvom oku" - a
ne samo trun. "Licemjere", kaţe Gospodin. Ti ţeliš pokazati kako
se brineš za druge, no ni malo se ne brineš za svoju dušu.
Pokazuješ laţni sjaj revnosti za Boţje stvari, a u stvarnosti niti ga
ljubiš, niti ga se bojiš. "Najprije izvadi brvno iz svoga oka"532
-
izvadi brvno nepokajanja. Priznaj se grešnikom. Priznaj da je
tvoja nutrina zla, a ti pokvaren. Znaj da je Boţji gnjev na tebi.
Izvadi brvno ponosa, ponizi se u osobnom oku. Izvadi brvno
svojevoljnosti! Nauči što znači "ako, dakle, tko hoće ići za mnom,
neka se odreče samog sebe". Da, odreci se sebe. Odstrani brvno
simpatije sa svijetom. Neka ti je zbog Krista razapet svijet, a ti
svijetu. Upotrebljavaj svjetske stvari prema nuţdi, a raduj se u
Bogu. Ponajprije izvadi ogromno brvno iz svoga oka, koje se
sastoji iz lijenosti i ravnodušnosti. Predoči si konačno riječi
Gospodina: "Ipak je jedno potrebno"533
- On misli na ono jedno,
na što ti do sada nisi ni pomišljao; spoznaj i priznaj samom sebi da
si izgubljen - smrti predani grešnik, od vjetra nošeni list, dim koji
u trenu nestaje. Pogledaš li svjesno toj stvarnosti u oči, te iz nje
530
Mt 7,3 531
Mt 7,4 532
Mt 7,5 533
Lk 10,42
136
izvučeš pouku ili drugačije rečeno; budeš nje dosljedan, tek onda
moţeš reći bratu: dozvoli da ti izvadim trun iz oka. Tek pošto je
tvoj ţivot pred Bogom u redu, moţeš se pobrinuti i znati kako da
spasiš dušu brata svoga.
Što je zapravo time "nemojte suditi" mišljeno? Što je ovdje
zabranjeno? Suditi ne znači isto što i ogovarati, iako je to često
jedno s drugim usko vezano. Nekoga ogovarati uvijek se dogaĎa u
odsutnosti te iste osobe - nekoga osuditi je takoĎer moguće u
njegovu prisustvu. No ja mogu isto tako osuditi bez riječi, npr. u
mislima.
Osuda koja za sobom povla�i prokletstvo jest nutarnje
usmjerenje prema bratu, a koje je u suprotnosti s ljubavlju prema
bliţnjem. To se dogaĎa na razne načine; npr. kada neduţnog
osumnjičimo. Mi tovarimo na nj - zna se, samo u mislima - stvari
za koje nije kriv; riječi, koje nikad nije izgovorio, djela, koja
nikad nije počinio. Nekada smatramo njegovo ophoĎenje kao
neispravno, iako bi se moglo vidjeti, razmotrimo li stvarnu
situaciju pobliţe, da mu drugačije nije bilo moguće. Tu i tamo
pretpostavljamo osobne motive, iako bi se iza te nakane mogli
otkriti plemeniti motivi - Bog, koji istraţuje srca, zna za to.
No, mi ne zapadamo samo onda u grijeh ako osuĎujemo
neduţnog, nego i onda ako osuĎujemo krivca iznad svake mjere.
Takva osuda se protivi kako pravednosti tako i milosti. Od ovog
grijeha nas moţe zaštititi jedino jaka i osjećajna ljubav. Mi bez nje
čovjeka prebrzo gledamo zapletenog u grijehu, brţe nego što on to
u stvarnosti jest. Istovremeno, potcjenjujemo dobro koje se
takoĎer moţe u njemu naći. Pošto smo otkrili nešto loše u njemu -
mi se zatvaramo pomisli da bi se u njemu moglo naći i nešto
dobro.
To sve ukazuje na nedostatak ljubavi koja "prašta".534
Jer,
534
1 Kor 13,5
137
ovoj ljubavi ne prijeti opasnost da raskida sve odnose zbog jedne
pogreške čovjeka. I u slučaju da je isti u prošlosti činio opetovano
iste greške, ljubav ne optuţuje zbog prošlosti i ne donosi odmah
zaključak da se to isto mora i dalje dešavati. Navedena osuĎivanja
su uvijek grijeh, od kojeg nas Gospodin ţeli zaštititi.
Postoji i daljnji oblik osude, naime, osuditi čovjeka bez
dovoljnih dokaza. I u slučaju da je ono što je učinio toliko jasno,
ipak je prerano za osudu. Čin mora pored sve jasnoće biti
dokazan. Donositi osudu je ionako nedozvoljeno, dokle se
dotičnom ne omogući obrana. Biblija nam daje izvješća o praksi
Ţidova, iako nije bilo načelo bratska ljubav i milost; "osuĎuje li
naš Zakon nekoga",535
pita Nikodem, "ako se prije ne sasluša i ne
dozna što je učinio"? Da, čak je mogao jedan pogani Fest
odgovoriti protiv optuţbe Velikog svećenika, glede ap. Pavla: "Ja
sam im odgovorio da Rimljani ne običavaju izručiti nekoga prije
nego se optuţeni suoči sa svojim tuţiteljima i dobije priliku da se
brani od optuţbe".536
Nebrojene krive procjene bi se mogle izbjeći, a time biti
spriječeno griješno osuĎivanje, samo kada bi se drţali jasnih
načela koje nam je Gospodin dao. "Ako ti brat sagriješi",537
ili si
čuo da je sagriješio, "poĎi te ga ukori na samo".538
To je prvi
korak koji ti je za učiniti. "Ako te ne posluša dovedi još jednoga
ili dvojicu sa sobom da sve, oslanjajući se na izjave dvojice ili
trojice svjedoka, bude vjerodostojno".539
To je drugi korak. "Ako
ni njih ne posluša, saopći to Crkvi". Time si učinio što je bilo
neophodno, ne opterućuj se nadalje time, nego prepusti tu stvar
Bogu.
535
Iv 7,51 536
Dj 25,16 537
Mt 18,15 538
Mt 18,16 539
Mt 18,17
138
Uzmimo kao primjer da si ti Boţjom milošću uspio izvući
brvno iz svoga oka. Time ti je moguće jasno uočiti trun u oku
tvoga brata - što se sada treba dogoditi? Pazi se da i sam ne budeš
oštećen pruţanjem pomoći njemu. Istina je što Isus kaţe da
njegovi sljedbenici trebaju biti savršeni, jer je njihov Otac nebeski
savršen. Tko za ovim teţi, on istovremeno ţeli da svi ljudi budu
blagoslovljeni. No, kada smo osobno postali dioničari Boţjeg
blagoslova i spoznaje Boga, mislimo da i svi drugi moraju vidjeti
našim očima i imati ista shvaćanja. Naša nastojanja su da svima u
našem okruţju otvorimo oči za Boţje savršenstvo. Ali, kroz
neprikladne neuspjehe naših poriva trpi naša duša. Gospodin nas
ţeli zaštititi nepotrebnog rasipanja snage. Zato i uvrštava
opomenu, pogotovo onima koji su u ţaru prve ljubavi, "Ne dajte
svetinje psima! Ne bacajte svoga biserja pred svinje, da se, pošto
ga pogaze, ne okrenu te vas rastrgaju".540
Psima! - čuvaj se pomisli da netko zasluţuje biti ovako
nazvan, sve dok za to nemaš jasni dokaz. No, kada se bez dvojbe
pokaţe da je za neke ljude naš Bog, njegova pravda i svetost, ne
samo strana nego da joj se protive, onda ne inzistiraj davati
svetinje tim ljudima. "Svetinja" je bit EvanĎelja, koja je bila do
Gospodnjeg dolaska sakrivana, nama sada otkrivena kroz
Gospodina Isusa Krista, djelovanjem Svetog Duha. Mi niti
moţemo niti trebamo nametati predivnu istinu onima koji joj se
protive i rugaju. Ne upuštaj se s takvim ljudima u rasprave npr. o
darovima Duha Svetoga, nego usmjeri svoj razgovor prema
njihovim načelima i mjerilima. Apostol Pavao je gradonačelniku
Feliksu rekao samo o "pravednosti, čistoći i budućem sudu",541
što je bilo dovoljno da se ovaj preplaši. Dublja učenja Biblije
zadrţi za ljude sa odgovarajućom spoznajom.
540
Mt 7,6 541
Dj 24,25
139
"Svinje"! Budi oprezan nekoga ovim smatrati. No, ako je
nečije ponašanje kao ponašanje svinje, koja niti ne pokušava da se
promijeni, nego se štoviše ponosi nečistoćom svake vrste, onda ne
bacajte bisera pred njih. Ne razgovarajte sa takvim ljudima o
tajnama kraljevstva Boţjeg, o onome "što oko nije vidjelo, što uho
nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo",542
jer njihovo srce to
i ne moţe shvatiti, oni nemaju duhovnog shvaćanja. Ne govorite
im o "skupocjenim i najvećim obećanjima"543
koje je Bog obećao
dati nama u svom ljubljenom Sinu. Oni ne mogu shvatiti da
čovjek moţe imati dioništvo Boţanske naravi, jer sami ne čeznu
za time, štoviše, oni uţivaju u svjetskim nasladama. Koliko svinje
znaju o biserima i imaju interesa za njih, tako malo se i ovim
ljudima dopadaju djela i ponuda Boţja; tako malo imaju pojma o
tajni Radosne Vijesti (EvanĎelju), jer su prilijepljeni kaljuţom
ovoga svijeta sa njegovim uţivanjima, poţudama i brigama. O, ne
bacajte takvima biserja da ih ne pogaze nogama, da se još ne
ismijavaju s onim što niti ne razumiju i ne izrugivaju s onim što
nisu u stanju shvatiti. Moguće je da to nije jedina šteta koja će
proizaći. Ne bi bilo nimalo začuĎujuće da se prema njihovoj biti
ne okrenu i rastrgaju vas, na dobro uzvrate zlo, na blagoslov
kletvu, na dobru volju mrţnju. Tako zapravo izgleda nastojanje
tijela u odnosu prema Bogu i njegovim stvarima. Ovakvo
ophoĎenje moţete od njih očekivati kada pokušate spašavati
njihove duše od pakla, kada ih pokušavate izvući iz vatre kao već
gorući predmet - jer će oni to vidjeti kao neoprostivu uvredu.
Zbog ovakvih ljudi ipak ne smijemo očajavati. Iako bi se oni
najradije okrenuli i rastrgali nas, oni ostaju i dalje naša nada.
Postoji sredstvo koje se često pokazalo djelotvornim i onda kada
je svaki lijek zakazao: molitva. Sve što ţelite za osobnu dušu,
542
1 Kor 2,9 543
2 Pt 1,4
140
ostaje vaţeće i za druge: "Molite, i dat će vam se! Traţite, i naći
ćete! Kucajte, i otvorit će vam se!"544
Omalovaţavanje ovih
Isusovih obećanja je velika prepreka na putu posvećenja. Često
nemamo, jer ne molimo. Sasvim drugačije si danas mogao misliti,
govoriti i djelovati, u punini ljubavi prema Bogu i ljudima, samo
da si se za to molio, ustrajao u molitvi. Zato moli sada, u
odreĎenom trenu i dat će ti se. Moli da ti se otkrije punina
Kristove biti, upravo kako ju je Gospodin opisao, da je doţiviš i u
svakidašnjici prakticiraš. Dat će ti se kako u srce, tako i u tvom
ophoĎenju, da budeš svet, kao što je i on svet.
"Traţite", zahtjeva On od nas. Traţimo na svim putovima
koje nas vodi: u istraţivanju Pisma, pri slušanju njegove riječi i
razmišljanju o njoj, pri postu, prilaţenju Gospodnjoj večeri - i
sigurno ćemo naći. Naći ćeš "dragocjeni biser",545
vjeru koja
pobjeĎuje svijet, mir koji svijet ne moţe dati, duha koji je zalog
naše baštine.
Kucajte, znači; budite postojani u molitvi, odagnaj umor i
slabost iz svoga smjera, trči prema cilju, ne zatvaraj se Bogu, ne
daj da se udalji njegova prisutnost prije nego te blagoslovi. I
otvorit će ti se - vrata milosti, posvećenja, neba.
Gospodin se saţalijeva nad "okorjelosti"546
našeg srca koje
je nespremno da vjeruje dobroti Boţjoj, stoga se on opetovano i
opširno izraţava, te ukazuje na poseban značaj molitve: "jer svaki
koji moli, prima"547
- nitko nije isključen iz Boţjeg blagoslova;
"tko traţi, nalazi" - misli se na svakog koji traţi ljubav i naličje
Boţje; "i tko kuca, otvara mu se" - svakom koji istinski kuca,
otvaraju se vrata pravde. Ovako gledajući te stvari nema razloga
ni mjesta za obeshrabrenje, kada molimo, traţimo i kucamo.
544
Mt 7,7 545
Mt 13,46 546
Mt 16,14 547
Mt 7,8
141
Obećanja će se ispuniti, jer su čvršća nego stupovi što drţe
zemlju, jer Gospodin kaţe; "Nebo će i zemlja proći, ali riječi moje
neće proći".548
Kako bi uklonio svaku primjedbu nevjere, Gospodin u
sljedećim stihovima objašnjava još opširnije što su njegova
obećanja. Za primjer uzima odnos izmeĎu oca i sina; "ima li tko
meĎu vama da bi svome sinu, ako bi ga zamolio kruha, pruţio
kamen"?549
Nije li svakom čovjeku već naravno ukorijenjeno da
ne odbije zamolbu onoga koga ljubi? "ili, ako bi ga zamolio ribu,
pruţio mu zmiju?"550
Hoće li mu dati štetno umjesto korisnog?
Već na osnovi svojih osjećaja i ophoĎenja moţeš se osloniti na
dobar ishod, kud i kamo se moţeš sigurnije osloniti na Boţja
obećanja; da se tvoja zamolba ne ostvaruje negativno, nego da će
ti se ispuniti sve tvoje potrebe. Kako je uvjerljiv dokaz za to;
"dakle: ako vi, premda ste zli, moţete davati djeci svojoj dobre
darove, koliko će više Otac vaš nebeski dati dobra onima koji ga
mole?"551
- on, koji je savršena dobrota. Na drugom mjestu naziva
Gospodin dobrim darom, dar Duha Svetoga. U njemu su
sjedinjena sva dobra: mudrost, mir, radost, ljubav, da, sva blaga
sreće i svetosti - sve "to je Bog pripravio onima koji ga ljube".552
Ako tvoja molitva Bogu treba imati punu teţinu, gledaj da je
tvoja ljubav naklonjena svim ljudima, inače bi se moglo dogoditi
da te umjesto blagoslova snaĎe prokletstvo. Ti od Boga ne moţeš
očekivati ni najmanji blagoslov ako u tebi ne postoji ljubavi
prema bliţnjem. Otkloni bez oklijevanja sve postojeće prepreke.
Ojačajte meĎusobnu ljubav i ljubav prema svim ljudima. Ne
548
Mt 24,35 549
Mt 7,9 550
Mt 7,10 551
Mt 7,11 552
1 Kor 2,9
142
ljubite ih samo riječima "i jezikom, nego djelom i iskreno".553
"Sve što ţelite da ljudi čine vama, činite i vi njima! U tome je sav
Zakon i Proroci."554
To je zlatno pravilo pravde koje je čak neki
pogani vladar napisao nad ulazom svoje palače. Neki tvrde kako
je ovo pravilo zapisano u svijest svakog čovjeka. Zapravo, nitko
ne moţe postupiti suprotno ovom pravilu, a da ga savijest ne bi
optuţila.
"Zakon i Proroci". Što je u Zakonu zapisano?, upute koje je
Bog dao kroz svoje svete proroke od početka svijeta, - sve je to
rečeno u ovom kratkom nalogu. No, to se moţe shvatiti negativno
i pozitivno. Negativno shvaćeno jest: sve što vi ne ţelite da vama
ljudi čine, ne činite ni vi njima. Pretpostavimo da se okolnosti
promijene i ti se odjednom naĎeš u situaciji tvog bliţnjeg. Stoga,
ne dopusti sebi misli, ne izgovori riječi i ne učini koraka koji bi
tebe u zamjeni uloge mogli snaći. Mi ne ţelimo da nas drugi
osuĎuju, u slučaju da bez razloga o nama loše misle ili govore.
TakoĎer ne ţelimo, da netko iznosi u javnosti naše propuste i
slabosti. To, baš to isto primijeni u svom stavu prema drugom i ne
čini mu to što ne ţeliš da on tebi čini. Drţiš li se toga, onda nećeš
ni ti o drugima loše misliti ni govoriti. Ti nećeš ni spomenuti
greške odsutne osobe - jedino ako je upozorenje za druge
neophodno potrebno.
Značenje zlatnog pravila shvaćeno je pozitivno; koje misli,
riječi i djela od ljudi moţeš očekivati, kada bi ti bio u njihovoj
situaciji, učini to upravo njima. Mi, naime, očekujemo da smo od
svih ljudi cijenjeni, da se prema nama odnose pravedno, istinito i
milostivo. Nadamo se da će nam činiti dobro koje mogu, bez da
sebi štete. Očekujemo da nam daju od svog viška, kako bi se
osigurao naš standard i pospješilo naše blagostanje; još i više od
553
1 Iv 3,18 554
Mt 7,12
143
toga: očekujemo da s nama u nuţdi dijele ono najskromnije što
imaju. Što sada? Dajte da ţivimo prema tom pravilu! Činimo
onako kao što očekujemo da se nama čini. Neka pravda, milost i
istina vladaju našom svijesti, riječima i djelima. Pomozimo svojim
sredstvima onima kojima su potrebna.
To je srţ kršćanskog morala. "To vrši pa ćeš ţivjeti!"555
Da,
ti i svi "koji budu ţivjeli po ovome mjerilu"556
- mir i milosrĎe, jer
takvi su Boţji Izrael.
Sigurno je i to, ako ovo pravilo znamo i uvaţavamo, ipak ga
nitko ne moţe ţivjeti, to nitko na svijetu do sada nije uspio, a
nitko nije uspio ni ljubiti svoga bliţnjega kao samoga sebe, ako
najprije ne ljubi Boga. Nitko ne moţe opet ljubiti Boga ako ne
ljubi Krista i nije doţivio osloboĎenje njegovom krvlju i ako Boţji
Duh ne uvjeri njegov duh da je on dijete Boţje. Zato je i nadalje
vjera korijen svega, kako sadašnjeg tako i budućeg spasenja. S
ustrajanjem moramo grješniku i dalje reći; "vjeruj u Gospodina
Isusa"557
i bit ćeš spašen. Ti se moraš sada spasiti, kako bi bio
zauvijek spašen. Vjeruj u Sina Boţjeg i tvoja će se vjera očitovati
u snazi ljubavi. Ti ćeš ljubiti Gospodina Boga svoga, jer je on tebe
ljubio; ali ćeš ljubiti i svoga bliţnjega kao samoga sebe.
Naposlijetku će za tebe biti slava i radost ovu ljubav primijenjivati
i mnoţiti; ne samo što ćeš otklanjati sve što joj se protivi, npr.
neljubazne misli, riječi i djela; nego što će tvoj odnos prema svim
ljudima biti prijateljski, baš onakav kakav i od njih očekuješ.
555
Lk 10,28 556
Gal 6,16 557
Dj 16,31
144
Široki i uski put
Mt 7,13-14
U ulomku pred ovim Isus je ukazao na smetnje kršćanskog
ţivljenja, koje najčešće proizlaze iz osobnog srca. U ovom tekstu
nam ukazuje na poteškoće koje kršćanina pritišću izvana. Njegova
tema je loš primjer. Mnogi su započeli svoj ţivot u vjeri, no ipak
su završlili u propasti. Zato nas Gospodin ozbiljno upozorava, u
ovom slučaju i ponavlja uz pomoć raznih slika, da i mi ne
prepustimo sve vjetru. On kaţe: "uĎite na uska vrata, jer široka
vrata i prostran put vode u propast, i mnogo ih je koji idu njim.
Kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u ţivot, i malo ih je koji
ga nalaze."558
Pogledajmo najprije znakove putova u pakao: široka su
vrata i prostran put koji vode tamo. Grijeh su vrata pakla, a pakost
je staza tamo. Kako su široka vrata grijeha; kako širok put zlobe.
Ova širina je mišljena kao oznaka proširenja koja vaţi i za nešto
drugo, npr. za Boţje Zapovijedi. Njihovo područje ne obuhvaća
samo djela, nego i svaku riječ koja prelazi preko naših usana, pa
čak i svaku misao u našem srcu. Tako se obuhvatno uočava grijeh,
jer je svaki prijestup Boţjih Zapovijedi grijeh. Zapravo je
očitovanje grijeha u mnogočemu još opširnije nego što je Bog dao
kao Zapovijed, jer za drţanje Zapovijedi imamo jasno zacrtani
put; ali postoje tisuće mogućnosti i metoda da se protiv Boţjih
Zapovijedi griješi. Uistinu su za to vrata široka, a put prostran.
Kako široko je djelovanje prvotnog grijeha iz kojeg
proizlazi svaki slijedeći: teţnja tijela je neprijateljstvo prema
Bogu, piše ap. Pavao, jer tijelo se prepušta nagonima i
poţudama.559
Ponos, samovolja i ljubav prema svijetu upravljaju
558
Mt 7,13-14 559
Rim 8,7
145
njime, umjesto da se preda Boţjem Duhu. Moţemo li mi odrediti
granicu? Ne pojavljuju li se opetovano u našim mislima i ne
miješaju li se meĎu naša duhovna razmišljanja? Nisu li više ili
manje kvasac koji kvasi naše osjećaje? Ne moramo li pri iskrenom
i strogom preispitivanju otkriti taj gorki korijen, koji u nama raste,
koji naše riječi i djela truje? O, kako je obilan plod koji on u svako
vrijeme i svakom narodu donosi. Dovoljan je da prekrije cijelu
zemlju i sva mjesta tamom i strahotama.
To zasigurno ne pogaĎa samo neuko mnoštvo, jednostavne
ljude čovječanstva. Neka ne misle ljudi iz visokog društva da će
biti izostavljeni, naprotiv; mnogi mudri u tijelu, što znači prema
ljudskom mjerilu, mnogi moćni, koji upotrebljavaju svoju silu,
mnogi plemeniti, iz dobrog rodoslovlja pozvani su, ali ne na uski,
nego na široki put. Oni se, naţalost, i ne protive zovu svijeta, tijela
i Ďavla. Štoviše, u svim svojim usponima, u prividnoj sreći i moći
koju su ostvarili, sve dublje upadaju u bezboţnost. Oni sa sve više
vanjskog blagoslova od Boga, počinjaju sve više grijeha. Ne
upotrebljavaju njima dani visoki poloţaj i sposobnost, znanje i
blagostanje kao sredstvo spasenja, kako za sebe tako i za druge,
nego su usmjereni sigurnom cilju osobnog prokletstva.
"Kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u ţivot"!560
Ova
tjesnoća je osobina koja je neodvojiva od ulaska u nebo. Vrata su
tako uska da ništa nečisto, ništa nesveto neće moći kroz njih proći.
Nitko tko nije izbavljen, i to ne samo od svojih izvanjskih grijeha,
nego i "od otaca baštinjenog načina ţivota".561
Nije dovoljno da
više ne čini zlo i da uči činiti dobro. On se mora iznutra
promijeniti, mora se duhom i dušom obnoviti. Inače neće moći
kroz uska vrata koja vode u ţivot i ne ulazi u plemenitost i krasotu
ţivota Boţjeg.
560
Mt 7,14 561
1 Pt 1,18
146
Zaista je uzak put posvećenja koji se očituje u ţivotu
vjernika: to je put siromaštva u duhu, put svete ţalosti, put
krotkosti, put gladi i ţeĎi za pravednošću; put milosti, put istinske
ljubavi, put čista srca, put na kojem se čini dobro svakomu i
nepravdu radosno podnosi, zbog pravednosti.
"I malo ih je koji ga nalaze".562
Kako malo ljudi nalazi put
iz svjetovne pravednosti! Koliki se drţe načela da ne učine
drugima što ne ţele da se učini njima. Koliki su nečisti glede
djela, nepravde i mrţnje. Kako malo je onih koji "ne griješe u
govoru",563
koji ne izgovaraju mrţnju i neistinu. Kako mali je broj
ljudi koji su osloboĎeni izvanjskih prijestupa Boţjih i ljudskih
odredaba. No još je manji broj ljudi čija su srca pred Bogom
pravedna - čista i sveta u njegovim očima. Gdje su oni koje njegov
sveproničući pogled prepoznaje kao istinski ponizne, koji sebe
vide grešnicima i "kaju se u prahu i pepelu";564
koji provode svoje
vrijeme u tuĎini, odvojeni od Boga, sa strahom i trepetom; koji ne
dopuštaju da ih svlada zlo, nego nadvladavaju zlo dobrim? Kako
rijetko su ovom zemljom posijani oni čija su srca otvorena i
ukazuju ljubav prema svim ljudima, jer ljube Gospodina Boga
svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom pameti
svojom i svom snagom svojom. Pošto ih se malo nalazi na putu
ţivota, a mnogo na putu u propast, zbog toga i jest velika opasnost
da ogromna stihija loših primjera i ponašanja ponese sa sobom još
mnoge. Zamka moţe biti samo jedan loš primjer koji nas se
dojmio, koji nam se pred očima ponavlja, a koji je ionako u skladu
sa našim sklonostima. Velika je privlačnost loših primjera koji se
pred našim očima ponavljaju i lako ulaze u naša srca, kako bi nas
zatim ponijeli strujom tjelesnih poţuda. Kako je teško boriti se
protiv te struje, a da se sami ne okaljamo.
562
Mt 7,12 563
Jak 3,12 564
Job 42,6
147
Dodatne poteškoće su što loši primjeri ne dolaze samo od
primitivnih i bezosjećajnih ljudi, nego često od obrazovanih i na
otmjen način, od ljudi visokog stupnja inteligencije, a koji su uz to
i vrlo rječiti. Mnogi od njih su protiv nas i kako im se
suprostaviti? Nemaju li oni već svaku sposobnost dokaza i
uvjerljivosti? U diskusijama su vješti. Za njih je malenkost
uvjerljivo dokazati kako je jedan put koji ostavlja prostora
toleranciji, zbog toga već ispravan; kako netko, tko slijedi
nadmoćnu većinu ne čini ništa loše; štoviše, oni su te kadri uvjeriti
kako je tvoj put neispravan, jer je uzak i ne ostavlja prostora
širokom uţivanju i da ga zbog toga mali broj nalazi. Tu i tamo
uspjevaju naizgled čak i dokazati kako je zlo dobro, a dobro zlo;
iz čega uvjetno slijedi da je put posvećenja, put u propast, a put
svijeta direktna staza u nebo.
Kako će se ljudi bez odgovarajuće naobrazbe, bez
odreĎenog znanja suprostaviti ovakvim protivnicima? Ovi se često
ne osvrću na razum svojih slušatelja, nego upotrebljavaju metodu
koja izaziva strah, a koja često uspijeva, jer je strah temeljno
ljudsko svojstvo. Svaki čovjek se plaši, bez obzira moţe li
razumno misliti ili ne. Tko ovdje nema čvrste vjere u Boga i ne
povjeri sve njegovoj svemoći i ljubavi, taj se mora plašiti, taj ne
moţe zauzeti stav protiv ovih, koji su uvjereni u svoju moć i
uvjerenje ovoga svijeta. To se, naţalost, dogaĎa često, da su
svjetovno mudri i moćni primjer za sve koji istinski ne poznaju
Boga.
Mnogi se bogataši nalaze na širokom putu, koji takoĎer
zavode i druge. Oni povremeno podrţavaju glupa nadanja i
nerazumne ţelje mnogih siromaha u njihovim poţudama. Ali ti
moraš znati da ćeš se jedino moći odrţati na uskom putu ako si
razapet svijetu i svijet tebi i ako ne teţiš ni za čim kao za Bogom.
Kako tamno, kako neugodno, da, kako odbojno izgleda onaj
drugi ulaz. Jedna uska vrata, jedan tijesni put. Mali broj onih koji
148
nalaze taj put nisu mudri i rječiti ljudi. Znanstveni dokazi nisu
njihova stvar. Oni često nisu u stanju dokazati svoju vjeru ili
opisati svoja iskustva. Vjernici su najčešće nepoznate i neuočljive
osobe; često ljudi koji u svijetu ne predstavljaju mnogo. Oni
obično ne utječu na javni ţivot. Ne treba ih se bojati, ali se od njih
nema ni što očekivati; mnogi od njih će zajedno sa Petrom reći:
"Ja nemam ni srebra ni zlata".565
Neki nemaju dovoljno hrane ni
odjeće. Putnici tijesnog puta, kroz uska vrata, nisu naizgled
privlačni suputnici. Strah, nadanja i poţuda koji zaokupljaju ljude,
pored toga njihovo naravno svojstvo, odvode mnoge na široki put,
koji je mnogo udobniji i ugodniji.
Stoga nas Gospodin uporno opominje: "Trudite se da uĎete
na uska vrata",566
što se u intenzivnijem smislu moţe reći; borite
se da uĎete na uska vrata. Jer će mnogi, kaţe on nadalje, traţiti da
uĎu, ali neće moći.
Zbog toga zapamti i znaj: ako slijediš široki put, na stazi si u
propast. Tako sigurno kao što Bog jest - JA JESAM - iako ga
mnogi sa tobom idu, oni zajedno s tobom idu u pakao. Ideš li sa
mnoštvom, ti sigurno ideš u provaliju. Jesu li mnogi mudraci,
mnogi bogataši, mnogi moćni i mnogi časni na ovom putu? Samo
ovaj znak već je dovoljan da se uoči da to nije put u ţivot.
U kojem ţivotnom okruţju ili zanimanju ti da jesi, ti ćeš
svoj put morati ići sam. Put u pakao je sasvim drugačiji, no put u
nebo je u svakodnevnom ţivotu često put samoće. Pa čak i onda
kada učiniš samo jedan korak u pravcu Boga, ti se već razlikuješ
od drugih ljudi. No, neka te to ne brine - jer bolje ti je putovati
usamljen, nego s mnogima pasti u jamu. Tako "ustrajno trči na
utakmici koja ti je odreĎena",567
iako imaš malo suigrača. To neće
tako ostati zadugo. Samo još kratko vrijeme i ti ćeš stići "k
565
Dj 3,6 566
Lk 13,24 567
Heb 12,1
149
bezbrojnim anĎelima, svečanom zboru i sastanku prvoroĎenaca
koji su upisani na nebesima, k Bogu, sucu svega, k dušama
pravednika koji su učinjeni savršenima, k Isusu, posredniku
Novoga saveza".568
Amen!
Lažni proroci
Mt 7,15-20
Neshvatljivo je da toliki ljudi jure u propast, jer ne odabiru i
ne idu uskim putem, a on jedini vodi spasenju. Velika je ludost i
sljepoća koja vodi širokim putem, no to je put mnogih koji srljaju
u propast.
Kako bi ljude upozorio i spriječio da ne krenu širokim
putem, Bog je svojim čuvarima naredio da glasno podignu svoj
glas i ljudima predoče opasnost u kojoj se nalaze. Svim je
generacijama slao svoje sluge, proroke, da ukaţu na uski put. Ali,
što se dogaĎa kada se sami straţari zapletu u zamke pred kojima
bi trebali upozoriti druge? Što učiniti pri tvrdnji da je to put u
vječnost, a zapravo je put u vječnu propast; kada se drugima
savjetuje ići uskim putem, a sami slijede široki?
Mislimo li da je to nemoguće ili bar neobično? Bog zna da
za to ima dovoljno primjera. Nalazimo ih u svakom vremenu i
narodu. Ali, strašno je kada se Boţji glasonoše pretvore u sluge
Ďavla! Oni koji su dobili zadatak da upute ljude na put u nebo,
izvode ljude na put u pakao! Ne dogaĎa se, dakle, bez razloga da
mudri i milostivi Gospodin ozbiljno upozorava: "čuvajte se laţnih
proroka što vam dolaze u ovčjem runu, a unutra su grabeţljivi
vuci".569
568
Heb 12,22-24 569
Mt 7,15
150
Kako bi se ovo upozorenje duboko usjeklo u naše srce
zapitajmo; prvo, tko su ti laţni proroci; drugo, kako se
predstavljaju; treće, kako ćemo prepoznati tko su zapravo oni?
Ako najprije, kao prvo, ţelimo saznati tko su ti laţni
proroci, potrebna nam je velika pozornost, jer se ovi ljudi pomno
trude da izvrnu teško razumljiva mjesta iz Svetog Pisma "na svoju
vlastitu propast"570
- no, što je doista tragično, ne samo na svoju.
Na ovakvim mjestima je neophodno Isusove riječi gledati i
razumijeti sa prethodnima ili s onima koje slijede, u kontekstu.
Ovdje nazvani "proroci" nisu isti, koji su na drugim mjestima
Pisma tako nazvani, a posebice u Novom Zavjetu, tako imenovani
ljudi koji govore proroštva Boţjih upozorenja ili njegovih nakana,
nego su to ljudi koji sami za sebe tvrde kako su oni od Boga
poslani, koji uče put u nebo. Laţni proroci su oni koji navode na
krivi put, na put propasti, a sami pravi put ili ne poznaju ili
svjesno prešućuju.
Svaki široki put je bez dvojbe kriv, stoga vrijedi jednostavno
i temeljno pravilo: Tko ljude uči ići širokim putem, putem većine,
kojim idu mnogi ili mnoštvo, to je laţni prorok. Suprotno: pravi
put, put u nebo je uzak. Stoga drugo temeljno pravilo jest: Tko
ljude ne uči ići uskim putem, iako je to put manjine, takoĎer je
laţni prorok.
Jasno rečeno: Jedini put u nebo jest onaj, na koji je Isus u
svojoj propovijedi već ukazao. Zato je svatko, tko ne uči ići ovim
putem, laţni prorok. To je put poniznosti i krotkosti, a
istovremeno duboke čeţnje ljubiti bliţnjega, činiti dobro i po volji
Krista trpjeti. Još jednom: svatko tko uči neki drugi put, laţni je
prorok.
Doista, ne ovisi o tome kako će se taj drugi put nazivati.
Nazvali mi njega vjera ili dobra djela ili vjera i djela zajedno.
570
2 Pt 3,16
151
Moţemo ga čak nazvati i pokajanjem na koje ćemo nadovezati
vjeru i sve zajedno nazvati "nova poslušnost". To su u biti sve
samo lijepe riječi, ali tko upotrebljava ove ili druge slične riječi, a
ljude ipak uči neki drugi od prethodno opisanog uskog puta, on je
uistinu laţni prorok.
Teška će biti osuda za one koji odvraćaju od pravog puta i
uče put ponosa, samovolje, ljudske strasti, okorijelosti prema
bliţnjem, ne činiti dobra; put odboja, zla i progonstva zbog
pravednosti.
Ako se sada upitamo; "tko je ikada ovako nešto učio ili
danas uči kao put u nebo"? onda odgovaram: tisuće pametnih,
časnih i uzornih ljudi iz raznih crkvenih skupina. Svi oni na
poseban način podrţavaju ponosnog, lijenog, gnjevnog,
poţudnog, nepravednog; oni, naime, podrţavaju njegovu osobnu
uvjerenost da je na putu u nebo. Time izdaju Boga, a ujedno i
ljude. Oni su, tako rečeno, prvoroĎenci sotone, Apoliona, kralja
Bezdana. Oni su kud i kamo opasniji od običnih krvnika; jer
usmrćuju čovjekovu dušu.
Drugo pitanje je: Očituju li se kao takvi? Nikako! Kada bi
tako bilo, ljudi bi ih prepoznali i pobjegli im. Zbog toga se i
pretvaraju da ih se ne bi prepoznalo. Drugo, na što moramo misliti
jest: oni "dolaze u ovčjem runu, a unutra su grabeţljivi vuci".571
Dolaze vam u ovčjem runu znači da izgledaju bezopasno i
njeţno. Naizgled su njeţni mirotvorci, bez tračka neprijateljstva.
Tko moţe uopće pomisliti da će ovakvi povučeni i njeţni stvorovi
nekomu učiniti i najmanju štetu? Ne postoji ni najmanje razloga
za pomisao kako bi ovakvi imali na umu učiniti neko zlo.
Dolaze sa zahtjevnošću da su potrebni. Zaduţeni su da
straţare nad vašim dušama, a uz to da ih uvedu u vječni ţivot. Vi
se privikavate gledati ih u tom svjetlu: kao Boţje glasnike koji su
571
Mt 7,15
152
poslani donijeti vam blagoslov.
Dolaze u prividnom svjetlu poboţnosti. Sve što čine, čine iz
revnosti za Boga - iako ga time čine lašcem. Prividna briga za
vjeru, koja je u biti nakana uništiti je s deblom i korijenom.
Naravno, ljubav za istinu i strah da se ta zataji, mada se sukobljuju
s Boţjom istinom. I naposljetku, ljubav prema crkvi koju treba
svakako zaštititi od neprijatelja, a kojom pokrivaju svu truleţ
unutar iste.
Iznad svega dolaze sa zahtjevnom ljubavi, jer oni imaju
samo dobre nakane s vama. Ako vas treba uvjeriti u kakvoj se
opasnosti nalazite, duga objašnjenja im nisu problem; naglašavaju
vam svoju ţelju da vas samo ţele zaštititi od zablude, od
zapletanja u nova i štetna učenja. Kako ih ţalosti kada moraju
gledati kad vas se čudnim idejama zavodi u učenja nekog zanosa.
Stoga vam savjetuju da budete prisebni i da odaberete sredinu, da
ne smijete biti potpuno pravedni kako ne bi uništili sebe.
Kako prepoznati, ne osvrćući se na njihovu lijepu
prividnost, tko i kakvi su ovi ljudi? To se moramo pitati kao treće.
Gospodin nije imao u vidu samo to da je teško i neophodno
prepoznavanje laţnih proroka, nego i to, da je mnoštvo ljudi
nesposobno iz gomile pojedinosti prepoznati ono ispravno i
razlučiti istinu. Zato nam daje kratko i jednostavno načelo koje
mogu primijeniti i ljudi sa manje sposobnosti prosuĎivanja, a koje
se da primijeniti u svim prigodama: "Prepoznat ćete ih po
njihovim rodovima".572
Ova načela se mogu upotrijebiti u svim situacijama.
Najbolje ćemo prepoznati radi li se o ispravnim ili laţnim
prorocima, koji govore u ime Boţje kada uočavamo što su plodovi
onoga što sami promiču? Pokazuje li njihovo ţivljenje Isusovu
teţnju za krotkošću, skromnošću i strpljivošću; da ljube Boga i
572
Mt 7,16
153
ljude te da su "revni u djelima ljubavi".573
TakoĎer će se morati pokazati što su plodovi njihovih
slušatelja - sigurno ne kod svih, jer ni sami apostoli nisu uspjeli
obratiti sve slušatelje, no ipak jesu mnoge. Jesu li ti ljudi
usmjereni kao Isus? Ţive li kao što je on ţivio? Jesu li krenuli
putom o kojem su od ovih ljudi čuli? Ako je to potvrdno, onda se
moţe ustvrditi da su to ispravni proroci i od Boga poslani učitelji.
Ako se uočava suprotno, ako se ni na tim ljudima niti na onima
koje uče ne pokazuje učinkovitost te nauke, onda to jasno
pokazuje da su to laţni proroci i da ih Bog nije poslao.
"Tvrd je ovo govor! Tko ga moţe slušati?"574
Gospodin je to
znao, zbog toga dostavlja i daljnje primjere; "zar se s trnja bere
groţĎe ili s drače smokva? Tako svako dobro stablo raĎa dobrim
rodom, a zlo stablo raĎa zlim rodom".575
Svaki prorok i svaki
učitelj koga je Gospodin poslao donosi dobri rod posvećenja.
Nasuprot tome; svaki laţni prorok, kojeg Bog nije poslao, donosi i
sije grijeh i bezboštvo. "Ne moţe dobro stablo roditi zlim rodom,
a zlo stablo dobrim rodom".576
Od Boga poslani učitelj neće
donositi dobri rod samo ponekad, nego trajno; ne slučajno, nego
načelno. Tako i laţni prorok. On ne donosi samo ponekad i
slučajno zli rod, nego uvjetno i logično, trajno. "Svako stablo, ako
ne raĎa dobrim rodom, siječe se i baca u oganj".577
To će biti,
zasigurno, sudbina onih proroka koji ne donose dobrog ploda, koji
ljude ne upozoravaju na grijeh i ne potiču ih na pokajanje. Tako
ostaje nepobitno načelo koje Isus na kraju ovog ulomka kaţe:
"Dakle: prepoznat ćete ih po njihovim rodovima".578
573
Tit 2,14 574
Iv 6,60 575
Mt 7,16-17 576
Mt 7,18 577
Mt 7,19 578
Mt 7,20
154
Moţda ćemo se zapitati; ako su ti laţni proroci tako opasni,
čemu ih onda slušati? To je pitanje toliko vaţno, da o njemu treba
detaljnije razmisliti. Godinama sam izbjegavao o tome govoriti,
jer nisam bio u mogućnosti to prosuditi. Moglo bi se navesti
mnoštvo razloga koji bi ukazali na ovu opasnost: "Ne slušaj ih!".
No, to bi se moglo shvatiti suprotno onomu što Gospodin na
drugom mjestu kaţe: "Na Mojsijevu stolicu zasjeli su knjiţevnici i
farizeji"579
- što bi moglo značiti; oni su pravi učitelji. "Vršite i
drţite sve što vam reknu, ali se ne ravnajte po njihovim djelima,
jer govore, a ne vrše".580
Da su to bili laţni proroci, Gopsodin je u
vremenu svojeg prebivanja na zemlji opetovano doţivljavao i
potvrĎuje svojim posljednim stihom; "jer govore, a ne vrše". I
pored toga on ne zabranjuje da ih se sluša, štoviše on im to
savjetuje: "Vršite i drţite sve što vam reknu". Kako bi se inače
moglo znati i izvršavati što su rekli, ako ih se ne bi slušalo.
Valja razmisliti i o tome; da je laţnim prorocima povjerena i
sluţba sakramenata. Ljudima savjetovati njih ne slušati, značilo bi
spriječavanje sudjelovanja na Gospodnjoj večeri. Mi moramo
znati da učinkovitost Boţje milosti nije ovisna o poboţnosti osobe
koja je dijeli, nego o vjernosti ljubljenog Gospodina koji ju je
utemeljio i onoga tko taj Savez time obnavlja. I već samo zbog
toga se ustručavam reći: nemojte ni slušati što govore laţni
proroci. Čak i kroz ljude, koji su pod prokletstvom, moţe Bog
udijeliti blagoslov, a što opetovano i čini.
Sve što u vezi s time mogu reći jest: prinesite to u jednoj
poniznoj i iskrenoj molitvi Bogu, a zatim se odnosite prema
obdarenoj vam spoznaji. Koračajte putom prema najuvjerljivijoj
duhovnoj koristi. Istovremeno moramo biti oprezni da nekoga
prebrzo obiljeţimo laţnim prorokom. Pa čak i onda ako imate
579
Mt 23,2 580
Mt 23,3
155
dokaz za to, gledajte da se u vašem srcu ne stvara gnjev. Odluku
donosite u Boţjoj prisutnosti i strahopoštovanju pred njim. Ako
vam vaše iskustvo nalaţe ne slušati laţne proroke, jer vam to
moţe štetiti, onda se povucite i slušajte one koji su vam na
blagoslov. Uvijek treba biti oprezan u slušanju: "Dakle, pazite
kako slušate",581
kaţe Isus. Slušajte "sa strahom i drhtanjem",582
kako i vi ne biste bili zavedeni i da ne upadnete u "djelotvornu
zabludu",583
te povjerujute u laţ. Pošto trajno miješaju istinu s laţi
- moţe se desiti da i vi lako prihvatite oboje. Slušajte s
usmjerenom molitvom Bogu, jer jedino On mudrost dariva. Ne
vjerujte ništa od onoga što vam govore, jedino ako je potvrĎeno
Svetim Pismom. Odbacite sve što nije kroz Pismo potvrĎeno.
Odbacite sva objašnjenja spasenja koja se razlikuju ili skraćuju
put koji je Gospodin opisao u ovoj propovijedi.
Ne mogu završiti ovo izlaganje bez da uputim jasne riječi
onima o kojima smo upravo govorili. O, laţni proroci: Poslušajte
bar jednom Riječ Gospodnju! "Obeščašćujete me pred mojim
narodom za šaku ječma, za zalogaj kruha, ubijajući duše koje ne
bi trebale da umru i obmanjujete tako narod moj koji rado sluša
laţi".584
Kada ćete "puni svake lukavštine i zloće, sinovi Ďavolski i
neprijatelji svake pravednosti, prestati iskrivljivati prave putove
Gospodnje?"585
"Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro
zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko
slatkim čine, a slatko gorkim",586
govori Gospodin. Kako dugo
ćete privoditi ljude sotoni, za koje tvrdite da ih privodite Bogu? O
581
Lk 8,18 582
Fil 2,12 583
2 Sol 2,11 584
Ez 13,19 585
Dj 13,10 586
Iz 5,20
156
"slijepe voĎe slijepaca",587
o vama se kaţe da "pred ljudima
zatvarate vrata kraljevstva nebeskog: vi sami ne ulazite u njega, a
ne dopuštate da uĎu oni koji bi htjeli".588
Onima koji Isusove riječi
ozbiljno shvaćaju, koji se "trude da uĎu na uska vrata".589
Vi ih
zovete na široki put. Ako su učinili samo jedan korak Boţjim
putom, vi ih naizgled briţno upozoravate da ne idu predaleko.
One koji su upravo započeli ţednjeti i gladnjeti za Boţjom
pravednošću, upozoravate da sami ne budu previše pravedni.
Zašto to činite? Što ţelite time postići? Bog kaţe: "Kad
bezboţniku reknem: Umrijet ćeš, a ti ga ne opomeneš i ne odvratiš
od zla puta njegova kako bi mu ţivot spasio, on će umrijeti za
svoja bezakonja, ali ću od tebe traţiti račun za krv njegovu".590
Gdje su vam oči? Gdje vam je razum? Ili ste druge tako
dugo zavodili da ste i sami zavedeni? Jeste li već toliko pod
djelovanjem zavodnika da ne samo da učite laţ, nego i sami
vjerujete u nju? Vjerujete li vi da ste poslani od Boga? Ne, jer kad
biste bili njegovi poslanici, vaše djelo bi ostalo. No, za vas vrijedi:
"ViĎenja su njihova isprazna, i laţna su njihova proricanja.
Govore 'Riječ Jahvina!' - a Jahve ih nije poslao. I još očekuju da
će im se riječi ispuniti".591
Bog ne potvrĎuje vašu riječ, jer ne
spašavate duše od smrti.
Kako mislite izbjeći Isusovim moćnim riječima koje su tako
jasne? Hoćete li sami izbjeći prepoznatljivosti vašeg roda - zlog
roda sa zlih stabala? Moţe li biti drugačije? Moţe li se brati
groţĎe sa trnja ili smokve sa drače? Usmjerite to na se, jer o vama
se radi! Vi ste kao neplodna smokva, koja je odreĎena da se
posiječe: "Evo, već tri godine dolazim i traţim rod na ovoj
587
Mt 15,14 588
Mt 23,13 589
Lk 13,24 590
Ez 3,18 591
Ez 13,6
157
smokvi, ali ga ne nalazim. Posijeci je! Zašto da iscrpljuje
zemlju?"592
Ne otvrdnjujte srca svoja, jer ste već dugo zatvarali oči pred
svjetlom. Otvorite ih danas i sada, prije nego što bude prekasno,
prije nego budete bačeni u tamu. Ne dopustite ljudskom
rasuĎivanju pri toj odluci, jer se radi o vječnosti. Vi ste
prorokovali, bez da ste bili poslani. Ne srljajte dalje, jer nećete
imati trajnog ploda. Zašto? Zato jer Gospodin nije sa vama.
Moţete li u ovaj boj osobnom moći? Bezizgledno je i opasno.
Stoga se ponizi pred njim. Iz praha dozivaj, da najprije oţivi tvoju
dušu i dade ti što ti je potrebno, vjeru koja očituje svoju snagu
ljubavlju. Ova vjera te čini skromnim, saţaljivim, spremnim na
dobra djela, punim radosti u trpljenju, u ţalosti, u progonstvu zbog
pravednosti. Tada će Duh Boţji počivati na tebi i postat će
uočljivo da te je Bog poslao. Tako će Boţja riječ biti na tvojim
usnama kao malj što razbija pećine. Na tvojim plodovima će se
pokazati da si Boţji prorok. Pripadat ćeš onima za koje riječ Boţja
kaţe: "Umnici će blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge
učili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vječnost".593
592
Lk 13,7 593
Dan 12,3
158
Poslušnost
Mt 7,21-27
U svojoj propovijedi je naš Gospodin i učitelj pokazao što je
plan i volja Boţja, a istovremeno ukazao na poteškoće na koje
ćemo nailaziti, ako slijedimo plan i volju Boţju. On ovu cijelu
propovijed završava vaţnim rečenicama, koje ujedno utiskuju
pečat njegova autoriteta, kojim ovdje rečeno ima trajnu vaţnost,
za sve ljude i za sva vremena.
Isus svojim autoritarnim riječima isključuje sve druge
putove: "Neće svaki koji mi govori: Gospodine, Gospodine! ući u
kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju moga nebeskog
Oca. Mnogi će mi u onaj dan reći: Gospodine, Gospodine, zar
nismo pomoću tvoga imena prorokovali, pomoću tvoga imena
izgonili zle duhove, pomoću tvoga imena čudesa činili? Tada ću
im kazati: Nikada vas nisam poznavao. Odlazite od mene,
zlotvori! Naprotiv, svatko tko sluša ove moje riječi, a ne izvršava
ih, moţe se usporediti s ludim čovjekom koji svoju kuću sagradi
na pijesku. Udari pljusak, navališe potoci, dunuše vjetrovi i
nasrnuše na tu kuću i ona se sruši. I velika bijaše njezina
ruševina".594
Pogledajmo najprije čovjeka koji je svoju kuću sagradio na
pijesku. On pripada skupini ljudi za koje Isus kaţe: "Neće svaki
koji mi govori: Gospodine, Gospodine! ući u kraljevstvo
nebesko". To je Boţja odluka koja vrijedi zauvijek. Stoga je za
nas odlučujuće da shvatimo vaţnost ovih riječi. Izraz ovih riječi
koji mi govore: "Gospodine, Gospodine", označava čovjeka koji
ţeli nekim drugim putom stići u nebo, a ne onim kojeg je Isus
ovdje opisao. Isus ima u vidu svaku vrstu poboţnosti u riječima.
Tu uključuje sva usmena ispovijedanja vjere koja moţemo izreći,
594
Mt 7,21-23+26-27
159
sve što izgovaramo iz vjerskih uvjerenja, sve molitve kao iz
automatske puške i sve riječi kojima se Bogu zahvaljujemo.
Uključuje sve riječi kojima hvalimo njegovo ime i riječi kojima
govorimo o njegovoj dobroti. Moţemo biti sposobni "duhovne
pojmove i duhovne stvarnosti"595
objasniti, govoriti "anĎeoske
jezike",596
griješnicima navještati: "Evo jaganjca Boţjeg koji
uzima grijehe svijeta",597
a to moţe biti samo "Gospodine,
Gospodine". Ako sam moţda i drugima uspješno propovijedao,
kao što kaţe ap. Pavao, moţe se desiti da "sam budem
odbačen".598
Znači da mogu s Boţjom pomoći mnoge ljude spasiti
od prokletstva, a sam ipak potonuti u pakao. Mnoge ljudi uputiti u
nebo, a sam nikada tamo ne stići. Dragi čitatelju: ako je Bog moje
riječi odredio tvojoj duši na blagoslov, onda moli da se i meni
grešniku takoĎer smiluje.
Govoriti: "Gospodine, Gospodine", moţe, svakako, uključiti
i to da ne činimo ništa loše, da se suzdrţimo svakog vidljivog
grijeha i svake oholosti: da se bojimo svakog govora i djela koje
nam zabranjuje Sveto Pismo. Po vanjštini smo moţda, "po
pravednosti koja dolazi od Zakona",599
besprijekorni, ali tim
nismo pred Bogom opravdani. To nije ništa osim govoriti
"Gospodine, Gospodine"; i ako se iz toga ne izvučemo, nećemo
doći u nebo.
Nadalje moţe izraz "Gospodine, Gospodine", značiti da
uspješno činimo dobra djela. Ja mogu činiti dobro svom bliţnjem,
"podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj
beskućnike".600
Mogu biti toliko revan u dobrim djelima da
595
1 Kor 2,13 596
1 Kor 13,1 597
Iv 1,29 598
1 Kor 9,27 599
Fil 3,6 600
Iz 58,7
160
razdijelim "sve svoje imanje"601
siromasima, moţda u nakani da
se svidim Bogu, a pored toga nemam udjela u slavi "koja će se
objaviti"602
u djeci Boţjoj.
Čudi li se tko ovom izlaganju, znači da mu nije poznata
Kristova nauka o savršenosti. Jer u svemu, što smo upravo opisali,
nedostaje mu ona pravednost i svetost na koju je ukazao naš
Gospodin, upravo, u Propovijedi na gori. Taj je jako udaljen od
kraljevstva Boţjeg za koje Isus kaţe: "Kraljevstvo je Boţje meĎu
vama",603
što znači da ţivi u jednoj duši. To je kraljevstvo
usaĎeno kao "goruščino zrno" u jedno srce, "koje je manje...", ali
kad izraste, nosi "velike grane..."604
na kojima su plodovi "na
slavu Boţju puni roda - pravednosti", istinski dobrim mislima,
riječima i djelima.
Iako je Isus s posebnim naglaskom jasno propovijedao i
ponavljao, da nitko neće ući u kraljevstvo tko ga u sebi već nema,
isto tako mu je bilo i potpuno jasno da će samo mali broj prihvatiti
ovu poruku. Zato i govori: "Mnogi" - ne samo neki - "će mi u onaj
dan reći: Gospodine, Gospodine, zar nismo pomoću tvoga imena
prorokovali"? Razmislimo s kim se ti ljudi ponose: ne time da su
Boga mnogo molili i slavili; ne da su se odrekli zla i činili dobro;
ne, oni se ponose mnogo većom učinkovitošću: "Nismo li pomoću
tvoga imena prorokovali, pomoću tvoga imena izgonoli zle
duhove, pomoću tvoga imena čudesa činili?" Mi smo prorokovali;
mi smo tvoju volju ljudima objavili, grešnicima put mira pokazali.
Mi smo to sve činili "pomoću tvoga imena", u skladu s tvojim
EvanĎeljem, štoviše, tvojom punomoći. Ti si uz to svoju riječ
potvrdio svojim Svetim Duhom. Mi smo pomoću tvoga imena
"izgonili zle duhove" iz duša u kojima su prebivali i njima
601
1 Kor 13,3 602
Rim 8,18 603
Lk 17,21 604
Mk 4,31-32
161
vladali. Mi smo činili čudesa; bolesni su ozdravljali, mrtvi
ustajali; kroz naše ruke pomoću tvojeg imena se to dogaĎalo.
Usprkos tome vaţi ono što Isus kaţe: "Tada ću im kazati:
Nikada vas nisam poznavao".605
Ni u onom času kada ste izgonili
zle duhove pomoću mojeg imena, ja vas nisam poznavao. Ja vas
nisam poznavao kao moju svojinu, jer vaše "srce nije pravo pred
Bogom".606
Niste, naime, bili "krotka i ponizna srca";607
vi niste
iskreno ljubili ni Boga ni ljude. Niste uzeli za ozbiljno što govori
moj Otac kada je rekao: "Budite sveti jer sam ja svet".608
Vi ste
zlotvori - zlotvorili ste moju najveću zapovijed o savršenoj
ljubavi.
Kako bi to prikazao, Isus upotrebljava primjer čovjeka koji
svoju kuću sagradi na pijesku. Pljusak, vodena stihija i vjetrovi su
nepogode, kako izvanjske tako i nutarnje kušnje. Prije ili kasnije
će dušu tog čovjeka dostići ponos, gnjev, strah i ţudnja. Kako će
se odrţati kuća ţivota takvog čovjeka? Ona se sruši, reče Isus. "I
velika bijaše njena ruševina".609
To je sudbina sviju, koji se
zadovoljavaju manjim, nego što Isus daje; kraljevstvo Boţje u
nama.
Promotrimo čovjeka koji svoju kuću izgradi na litici. Isus ga
označava mudrim i uzima ga za primjer, kao onoga za kojeg kaţe
da njegove riječi ne samo sluša, nego ih i "izvršava".610
On je
uistinu mudar, jer je veća njegova "pravednost od pravednosti
knjiţevnika i farizeja".611
On sebe smatra "siromahom u duhu".612
605
Mt 7,23 606
Dj 8,21 607
Mt 11,29 608
1 Pt 1,16 609
Mt 7,27 610
Mt 7,24 611
Mt 5,20 612
Mt 5,3
162
On spoznaje sve svoje propuste i grijehe, te ne miruje sve dok ne
budu krvlju Isusa Krista potpuno isprani. On je svjestan svoje
izgubljenosti i gnjeva Boţjeg, koji počiva na njemu; takoĎer i
svoje osobne nesposobnosti da sam sebi pomogne. No on
dozvoljava svom Gospodinu da ga ispuni mirom "i radošću u
Duhu Svetom".613
Zbog toga i uspijeva biti krotak, prijazan i
strpljiv prema svima. On "ne uzvraća zlo sa zlom, ni uvredu za
uvredu".614
On ţeli "zlo svladati dobrim".615
Ni za čim na ovom
svijetu ne ţedni njegova duša kao što mu je "ţedna... Boga".616
Njegovo je srce puno ljubavi prema svim ljudima, a Boga ljubi
"svom dušom svojom, svom pameti svojom i svom snagom
svojom".617
U nebo će onaj tko u Boţjem Duhu "čini dobro
svima",618
te i "kliče od veselja"619
iako je od ljudi odbačen,
nevoljen, progonjen i osuĎen. On zna u koga vjeruje i zbog čega
"ovo i trpi", a siguran je da mu "sadašnja ali kratkotrajna i mala
nevolja donosi izvanredno veliku i vječnu slavu".620
Ovaj čovjek je uistinu mudar. On poznaje sebe i zna otkud
dolazi: Duh od Boţjeg Duha spustio se u zemljanu graĎevinu
(tijelo), no, ne da udovoljava osobnim ţeljama, nego da čini volju
onoga koji ga posla. Ovaj poznaje takoĎer i svijet; svijet je za
njega mjesto na kojem će provesti odreĎeno vrijeme, ljeta i
desetljeća, ali ne kao stalni stanovnik, nego kao gost -
"pridošlica"621
koji je na putu u vječne stanove. U skladu s
613
Rim 14,17 614
1 Pt 3,9 615
Rim 12,21 616
Ps 42,3 617
Mk 12,30 618
Gal 6,10 619
Mt 5,12 620
2 Kor 4,17 621
Ps 39,13
163
ovakvim shvaćanjem on ţivi u ovom svijetu; uţiva plodove
zemlje, ali ih ne zlorabi. On je stvarno shvatio da "svijet sa
svojom poţudom prolazi".622
Isto tako taj poznaje i Boga; Bog je
njegov Otac i prijatelj, izvor svake dobrote, Bog "ţivotnog duha u
svakome tijelu",623
jedina istinska sreća svakog razumnog
stvorenja. Jasnije mu je od svjetla podnevna sunca da je čovjek
odreĎen da slavi onoga koji ga stvori "na hvalu slave njegove",624
da ga ljubi te se u njemu vječno raduje. On zna i način na koji se
postiţe ovaj cilj: ovdje i sada "da upoznamo istinitoga",625
da ga
ljubimo i vjerujemo Isusu da ga je on poslao.
U Boţjim očima to je mudar čovjek, jer on "svoju kuću
sagradi na litici" vječnoj. "Jahve je Stijena vječna"626
govori
Izaija, a ap. Pavao govori o pratećoj Stijeni koja je pratila narod
izraelski pri izlasku iz Egipta, iz koje su pili, "pili su, naime, iz
duhovne stijene koja ih je pratila, a ta stijena bijaše Krist".627
Isti
je Gospodin; Otac i Sin, jer za njega svjedoči Pismo kada kaţe:
"Isus Krist isti je jučer i danas i zauvijek".628
O njemu svjedoče
Boţji ljudi Starog Saveza kao i apostoli, od kojih jedan preuzima
pjesmu Psalmiste, te svjedoči: "Ti si, Gospodine, u početku udario
temelje zemlje, a nebesa su djelo ruku tvojih. Ona će proći, a ti
ostaješ. I sve će ostarjeti kao ogrtač. Ti ćeš ih smotati kao plašt,
kao ogrtač. I oni će se promijeniti, a ti ostaješ isti, i tvoje godine
neće prestati".629
Mudar je, stoga, čovjek koji na ovom temelju
gradi, kome se ţivot (zemljana graĎevina) osniva jedino na
622
1 Iv 2,17 623
Br 16,22 624
Ef 1,12 625
1 Iv 5,20 626
Iz 26,4 627
1 Kor 10,4 628
Heb 13,8 629
Heb 1,10-12
164
Kristovoj krvi i pravednosti, samo na onom što je ON pretrpio i
učinio. Na tom zaglavnom kamenu temelji i izgraĎuje on svoju
vjeru, a na tom istom odlaţe sve svoje nevolje i tegobe duše. Onaj
govori svojem Bogu: sagriješio sam i zasluţio sam samo pakao,
ali zna da smo "opravdani darom njegove milosti, otkupljenjem u
Kristu Isusu".630
Ţivot koji sada ţivim "provodim u vjeri u Sina
Boţjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene
predao".631
To je "ţivot sakriven s Kristom u Bogu".632
No i ovakav čovjek ne smije misliti da je zauvijek lišen
borbe i da je zaštićen od svake kušnje. Kao zlato "koje se kuša u
vatri",633
bit će i on kušan. Sotona će upotrijebiti sve da kuša
svakog i da ga zavede. "Pljusak"634
neće izostati, ali će "kraljevska
vlast"635
koja svemirom vlada odrediti vrijeme i način. On je pod
zaštitom Gospodara svemira. Pljusak i vodene stihije će navaliti,
ali "Jahve nad valovima stoluje".636
On kaţe: "Dotle, ne dalje,
rekao sam njemu, tu nek se lomi ponos tvog valovlja".637
Vjetrovi
će zapuhati i htjeti kuću iščupati iz temelja, ali neće uspjeti, jer je
sagraĎena na litici. Njen graditelj se neće preplašiti, i "kad se
ljulja zemlja, kad se brjegovi ruše u more. Nek buče i bjesne
valovi morski, nek brjegovi dršću od ţestine njihove",638
on se
uzda u Boga. On se ne treba bojati, jer on prebiva "pod zaštitom
Višnjega", on počiva "u sjeni Svemogućega".639
630
Rim 3,24 631
Gal 2,20 632
Kol 3,3 633
1 Pt 1,7 634
Mt 7,27 635
Ps 103,12 636
Ps 29,10 637
Job 38,11 638
Ps 46,3-4 639
P 91,1
165
Zbog toga se smjesta (izravno) svaki čovjek treba
preispitati, kako sebe tako i teren na kojem gradi - pijesku ili litici.
Upitaj se istinski: Što je temelj moje nade? Na čemu se temelji
moj put u nebo? Nije li utemeljen na pijesku? Ne temelji li se u
obliku osobne pravovjernosti, utemeljene na osobnim
uvjerenjima, za koje drţim da su ispravna, iako time pobijam
Riječ Boţju? To bi bilo ludo? Značilo bi, uistinu, graditi na
pijesku. Gradim li, moţda, na uvjerenju pripadnosti jednoj
primjernoj crkvi, koja se orijentira prema biblijskim načelima, u
kojoj se ispravno uči i u kojoj postoji red, koja je bliska
primjerima apostola. Ovo je nedvojbeno razlog za slavu Bogu,
ako nas je doveo u takvu crkvu, koja nam pomaţe u posvećenju
našeg ţivota, no ona sama nije posvećenje. Ako u osobnom
posvećenju ne ţelimo uspijevati, ni najbolja crkva nam neće ništa
vrijediti. Naprotiv, ako ne koristim njenu sluţbu na posvećenje,
onda me ta dovodi još bliţe propasti, jer sam sve zloupotrijebio.
Na čemu izgraĎuješ svoju nadu? Na tome da nikom ne
nanosiš zlo i nepravdu? Uzmimo za primjer da si u cijelosti
iskrena osoba; ti ne varaš niti ucjenjuješ. Pravedan si prema
svakom. Ne ţiviš u grijehu, koliko moţeš sam procijeniti. To je
lijepo - ali nije presudno. Čak i onda ako iza ovakvog stava stoje
duhovna načela, to moţe u najboljem slučaju biti samo grana
vjere, ali ne sama vjera. No moţda nije ni to, jer u tvom slučaju
sve to nije u vezi s vjerom, nego je utemeljeno na etičkim
načelima. Takva nada ti je takoĎer utemeljena na pijesku.
Moţda je tvoj temelj ipak čvršći. Moţda si češće na
Gospodnjoj večeri, redovno moliš, kako u sebi tako i naglas, često
postiš, slušaš mnoge propovijedi, proučavaš Sveto Pismo i
razmišljaš o tome. To je, zasigurno, način vjerskog ţivota. A ipak
su svi ti rituali bezvrijedni, ako im nedostaje najvaţnije; vjera,
pravednost i milosrĎe. Ako su ti svi ovi izrazi poznati samo kao
lijepe riječi, ako tvojim srcem ne upravlja Duh Sveti, ti gradiš na
166
pijesku. Gospodine, ojačaj mi vjeru, ako se to uopće moţe nazvati
vjerom, što imam. U protivnom, daj mi vjere, bar kao goruščino
zrno. No, imam u vidu i to što kaţe ap. Jakov: "Što koristi, braćo
moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Zar ga vjera moţe
spasiti?"640
Ne!, vjera bez djela, vjera koja ne donosi i ne pokazuje
plodove svetosti, nije vjera kroz EvanĎelje, a time ni vjera koja
vodi u Boţju krasotu. Ako se zadovoljavaš ovakvom vjerom, ti
svoju kuću ţivota gradiš na pijesku.
Gradi radije na litici. Pomoću Boţje milosti upoznaj sam
sebe. Priznaj zajedno s Davidom: "Evo, grešan sam već roĎen, u
grijehu me zače majka moja".641
Uvidi kako si u ţivotu gomilao
grijeh na grijeh i da je za to pravedna plaća smrt. Odbaci svaku
nadu da si se u stanju spasiti sam. Neka ti je sva nada u Jedinome
koji je "u svom tijelu naše grijehe uznio na kriţ".642
A kada
spoznaš da ti je on uzeo sve tvoje grijehe, kaji se pred njim uvijek
ponovo i znaj da si o njemu ovisan pri svakoj misli, riječi i djelu;
spoznaj svoju nesposobnost za svako dobro, ako ti on nije u
pomoći, jer on i kaţe: "bez mene ne moţete ništa učiniti".643
Dopusti da te ispuni Boţja mudrost koja dolazi iz
poniznosti. Pazi na to da ti osjećaji ostanu uravnoteţeni, ne
dopusti da u tebi vlada gnjev, briga ili strah. Prepusti se u svemu
Boţjoj volji. Uči se "biti zadovoljan"644
u svemu. Uči se "prema
svima biti ljubezan",645
takoĎer prema nezahvalnim i zlim. Budi
paţljiv ne samo da te ne snaĎe gnjev, nego da ti preko usana ne
izlaze riječi kao "luĎak", usmjerene prema bratu, neka ti se u duši
ne stvaraju misli protivne ljubavi. Nad grijehom, koji je uvreda
640
Jak 2,14 641
Ps 51,7 642
1 Pt 2,24 643
Iv 15,5 644
Fil 4,11 645
2 Tim 2,24
167
nebeskoj veličanstvenosti, budi gnjevan i ţalostan. Ljubi
istovremeno griješnika kao što je prakticirao Gospodin prema
farizejima: "Tada ih srdito sve naokolo pogleda oţalošćen zbog
tvrdoće njihova srca".646
Kao on, oţalošćen zbog griješnika, a
srdit nad grijehom, jer nam je rečeno; "ako se ljutite, ne
griješite".647
Gladuj i ţedni - ali ne za hranom "koja ima trajnost"648
nego
koja daje ţivot vječni. Stvari ovoga svijeta; bogatstvo, slava i
slasna uţivanja, neka te ne muče, "pusti mrtve neka ukopavaju
svoje mrtvace",649
kaţe Isus. Kada se u tebi rodi čeţnja da ţeliš
biti sličan Kristu, ne zadovoljavaj se uobičajenom poboţnošću. To
je samo jadna i škrta lakrdija, prikazivanje kršćanstva punog
izvanjskih oblika; ti si kršćanin, čije se srce još nalazi na ulici
ovoga svijeta, svjetovno usmjereno kao i prije. Ne zadovoljavaj se
s manjim, nego da u sebi doţiviš Boţju snagu. Ona ti dolazi kroz
Krista, jer njegove riječi su "duh i ţivot".650
Pošto je tvoj nebeski Otac milostiv, budi i ti. Ljubi prijatelje
i neprijatelje i neka je tvoja "ljubav strpljiva"651
i dobrostiva. Neka
se "raduje istini",652
gdje god se ova moţe uočiti, a koja je roĎena
iz Boţjeg strahopoštovanja. Raduj se u svemu što je na slavu
Bogu, a takoĎer doprinosi izmirenju meĎu ljudima.
Jednom rečenicom rečeno: Neka ti vjera postane i ostane
vjera srca, urezana u dubini tvoje biti. Reci svom Gospodinu: "Još
ću se dublje poniziti. Bit ću neznatan u tvojim očima".653
Neka te
646
Mk 3,5 647
Ef 4,26 648
Iv 6,27 649
Mt 8,22 650
Iv 6,63 651
1 Kor 13,4 652
1 Kor 13,6 653
2 Sam 6,22
168
proniče i u poniznost dovodi "ljubav Boţja, koja je u Kristu Isusu,
Gospodinu našemu".654
Budi u cijelosti ţedan i reci: "Ţedna mi je
duša Boga, Boga ţivoga",655
ţelim "u pravdi gledati lice tvoje, i
jednom kad se probudim, sit ću ga se nagledati".656
Ljubi Boga i
sve ljude, u tom smjeru djeluj i podnosi sve. Na ovaj način "vrši
volju moga Oca nebeskog",657
kaţe ti Isus. I kao što sigurno ideš s
njime putem zemaljskim, tako sigurno, ako ustraješ, s njim ćeš i
kraljevati u vječnosti.
654
Rim 8,39 655
Ps 42,3 656
Ps 17,15 657
Mt 7,21