Post on 23-Oct-2021
GlobalizacijaXII sedmica
v
George Ritzer
McDonaldizacija društva
Racionalizacija i birokratizacija društva
McDonaldizaciju kao proces po kojem načela fast foodrestorana ovladavaju sve većim brojem segmenata američkog društva, šireći se i na ostatak svijet.
Principi racionalizacije:
Učinkovitost
Mjerljivost
Predvidljivost
Kontrola
Debata o globalizaciji
(Giddens, „Sociologija, str. 63. – 65.)
(Held „Global Transformations“, str. 10.)Hiperglobalisti Skeptici Transformacionalisti
Šta je novo? Globalno doba. Ekonomski blokovi. Globalna
povezanost.
Dominantne
karakteristike
Globalni
kapitalizam,
građansko društvo i
uprava.
Svijet koji je manje
međuzavisan.
„Gusta
globalizacija.
Moć nacionalnih
vlada
Opada. Ojačana. Restrukturacija.
Rekonstrukcija.
Pokretačke sile
globalizacije.
Kapitalizam i
tehnologija.
Vlade i tržišta. Kombinovane sile
modernosti.
Diminantan motiv. McDonalds, Madona. Nacionalni interes. Transformacija
političke zajednice.
Krajnji argument Kraj nacionalne
države
Pristanak i podrška
vlada.
Transformacija
moći.
Teorijski diskurs
Proizvodnja pristanka (N. Chomsky).
R. Dahrendorf – razmatranje slobode
A. Giddens – uticaji na društva, države, pojedince
i njihove svakodnevne živote.
Mirovne politike.
Ljudska agresija: pitanje prirode
pojedinca/ke (i društvene grupe).
Biološke teorije („instinkt“ agresivnosti)
Psihološka tumačenja (emocije; frustracije i strahovi; imitacija)
Kulturološka objašnjenja
Socijalno-strukturalna objašnjenja
Kukić, Sociologija: teorija društvene strukture – Objašnjenje ljudske agresivnosti, str. 490-493.
Kukić, Sociologija: teorija društvene strukture – Pojam i teorije rata, str. 494-497.
Kukić, Sociologija: teorija društvene strukture – Vrste ratnih sukoba, str. 498-500.
Kukić, Sociologija: teorija društvene strukture – Planeta nenasilja i nenasilne strategije, str. 504-508.
Kognitivno-psihološki pristupi
Etika briga i etika pravednosti
Heinzova dilema
Kritike: etika brige i etika pravednosti kao esencijalistički koncepti?
Polazna pitanja
Da li uopće i u kojem kontekstu, možemo govoriti o ženskoj mirovnoj politici?
Da li bi bilo adekvatnije govoriti o mirovnom aktivizmu i mirovnoj politici?
Da li upotreba atributa “ženski” u okviru rasprave o mirovnoj politici i
mirovnom aktivizmu implicira binarne podjele i grupne identifikacije?
Da li uopće možemo govoriti o specifičnom “muškom” i “ženskom” pristupu
miru i sigurnosti?
Koje su specifičnosti “ženskog” pristupa miru i sigurnosti, odnosno koje su
specifičnosti ženske mirovne politike?
Na koji način je ženski mirovni aktivizam uticao i može uticati na oblikovanje
međunarodnih standarda o miru i sigurnosti?
Rasprava o miru i sigurnosti
teorijsko-politička razmišljanja o miru i sigurnosti utemeljena su na izrazito
maskulinim naučnim kanonima
bavljenje praktičnim pitanjima u patrijarhalnom kontekstu prepoznato je kao
“muški posao”.
Povelja UN-a - član 1, stav 1:
Mir se prepoznaje kao jedna od najviših vrijednosti čijem očuvanju treba
težiti (Povelja UN-a, član 1, stav 1).
Radi očuvanja ovih imperativnih vrijednosti, dozvoljena je i upotreba sile,
odnosno preventivnih ili prisilnih mjera (Povelja UN-a, član 39–50).
Redefiniranje pojma mira
Postkonfliktna izgradnja mira
Uspostavljanje i stvaranje mira
Objezbjeđivanje i očuvanje mira
Redefiniranje pojma sigurnosti
povezanost s razvojnim i humanitarnim interesima.
humanitarne, socijalne, ekonomske i ekološke dimenzije sigurnosti, s
naglaskom na važnost zaštite ljudskih prava i promicanja demokracije.
fokus se pomjera sa države i očuvanja njenog suvereniteta, na pitanja
pojedinca/ke, ljudskih prava i sloboda.
ključni referent sigurnosti treba biti pojedinac/ka, a ne država.
Muški i ženski
pristupi miru i sigurnosti
humanitarni rat kao način uspostavljanja mira, a naoružavanje kao njegova
preventivna pretpostavka – muški pristup; etika pravednosti kao
matematičko, logičko i racionalno promišljanju
naglašava pitanje ljudskih i opće društvenih posljedica utrka u naoružanju –
ženski pristup
razlike između muških i ženskih modela promišljanja razvijaju se kroz: a)
rodnu socijalizaciju i b) kroz različito iskustvo kroz koje prolaze žene i
muškarci u patrijarhalnim društvima.
Međunarodni standardi o rodu,
sigurnosti, miru
Specifičnost položaja žena u oružanim sukobima
Učešće žena u procesima donošenja odluka koje se tiču mira i sigurnosti
Žene u vojsci i politici
Standardi koji se tiču obaveze države da omogući i potakne programe obuka
zaposlenih u vojsci i policiji o rodnoj osjetljivosti
Rada Iveković
“Borba za mir zahtijeva da se bude političkim subjektom. Žene su
tradicionalno odgovarane od politike i udobno su se često uljujljkale u preziru
politike između ostalog zato što ova njih prezire. No politiku je moguće i
mijenjati. Ako smo još donedavno mogle misliti da se bar mi, žene, možemo
osloboditi političke odgovrnosti, danas je jasno da je politika preozbilja stvar
da bi se ostavila muškarcima. Dokazano je da su je oni do sada loše vodili kao
i da smo ih mi, nažalost, u tome prešutno podržavale. Doduše i nažalost, nije
dovoljnim primjerima unutar datog patrijarhalnog sustava dokazano (jer nas
prošlost ne podržava) da bi mi bolje i drugačije vodile politiku. Ali ovo je
samo poluistina i to zato što nikakva ženska univerzalizacija nije simbolički
moguća (niti je moguće misliti). Na nama je da pokušamo.”
1.Žene kao osobiti pogođeni dio civilnog društva u
oružanim sukobima, ali i kao ključni protagonisti/kinje u
raspravama i procesima uspostavljanja i izgradnje mira
Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena (1979.) - naglašava i
značaj učešća žena u procesima donošenja odluka koje se tiču mira i sigurnosti,
kao i obavezu država potpisnica da eliminiraju diskriminaciju nad ženama u
različitim oblastima.
Opća preporuka br. 19 CEDAW Odbora (11. Sjednica, 1992) “Nasilje nad ženama”.
Deklaracija o eliminaciji nasilja nad ženama, (1993. godine, Rezolucija 48/104.)
navodi se da su žene u područjima oružanih sukoba, posebno pogođene nasiljem.
Pekinška deklaracija i Platforma za akciju - prepoznato je da u toku oružanih
sukoba dolazi do ozbiljnih kršenja ljudskih prava žena (Platforma za akciju, stav
11, 12, 131). Također je izražena i zabrinutost zbog činjenice da “žene i djeca
predstavljaju nekih 80 posto od milionskog broja svjetskih izbjeglica i drugih
izmještanih osoba” (Platforma za akciju, stav 136).
2. Učešće žena u procesima donošenja
odluka koje se tiču mira i sigurnosti
CEDAW
od država potpisnica zahtijeva da poduzmu “sve moguće mjere da eliminišu diskriminaciju nad ženama u političkom i javnom životu zemlje”
da osiguraju ženama, u jednakoj mjeri kao i muškarcima, pravo “da učestvuju u formulisanju vladine politike i implementacije i da imaju javni ured i vrše sve javne funkcije na svim nivoima vlade”,
“da učestvuju u nevladinim organizacijama i udruženjima koja su uključena u javni i politički život zemlje”, (član 7)
te da poduzmu “sve moguće mjere da osiguraju da žene, jednako kao muškarci, bez diskriminacije, imaju mogućnost da predstavljaju Vlade na međunarodnom nivou i da učestvuju u radu međunarodnih organizacija” (član 8).
Deklaraciju o sudjelovanju žena u promovisanju
međunarodnog mira i saradnje (Rezolucija broj 37/63)
građanska i politička participacija žena ključna je za uspostavljanje i
izgradnju mira.
potrebno je kvantitativno i kvalitativno povećanje participacije žena u sferi
međunarodnih odnosa.
Pekinška deklaracija i Platforma za
akciju
“Jednak pristup i puno učešće žena u strukturama vlasti i njihov puni
angažman u svim pokušajima na prevenciji i rješavanju sukoba su od osnovne
važnosti za održavanje i unapređenje mira i sigurnosti. Iako su žene počele da
igraju važnu ulogu u rješavanju sukoba, održavanja mira i odbrani i
mehanizmima spoljnih poslova, one još uvijek nemaju dovoljno predstavnika
na pozicijama gdje se odlučuje. Ako žene treba da igraju ravnopravnu ulogu u
obezbjeđenju i održavanju mira, moraju biti osnažene politički i ekonomski i
biti adekvatno predstavljene na svim nivoima odlučivanja.” (Platforma za
akciju, stav 134).
Vidljivo odsustvo ženskog subjekta
UNIFEM-ova analiza 24 mirovna pregovora od 1992. do 2010. daje sljedeće
podatke:
žene čine samo 2,5% potpisnica,
3,2 % posrednica,
5,5 % svjedokinja
7,6 % pregovarateljica u formalnim mirovnim pregovorima.
3. Učešće žena u vojsci i politici
CEDAW - države potpisnice će poduzeti sve moguće mjere da eliminišu diskriminaciju nad ženama u oblasti zaposlenja, što uključuje i pravo na slobodan izbor profesije i zaposlenja (Član 11).
CEDAW Odbor - opštu preporuku o članovima 7 i 8 Konvencije (1993.)
U Preporuci se uviđa da je učešće u vojsci bitno za žene iz perspektive njihove građanske uloge, ali da mnogi muškarci i žene to vide isključivo kao “muški posao” (stav 29).
U Preporuci se obrazlaže zbog čega je učešće žena u vojsci važno, te se između ostalog kaže:
“S obzirom da vojska čini bitan dio reda u državi, odlučivanja i uprave, sve građane/ke treba da interesuje kakva je vojska koju imaju. Kada su isključene iz vojske, žene ne mogu da se uključe u procese donošenja odluka koje se tiču korištenja oružanih snaga, promjena u vojnim institucijama i sveukupne kontrole rada vojske. Veliki dio javne potrošnje odlazi na vojsku, ona predstavlja važnog poslodavca i pruža mogućnost za profesionalni napredak i obuku, što često može da vodi drugim vidovima karijere, osim vojne” (stav 30). U Preporuci se navodi da učešće žena u vojsci posebno dolazi do izražaja tokom procesa obezbjeđivanja i očuvanja mira (stav 33), te se postavlja pitanje da li je prihvatljivo isključivanje žena iz ovih procesa koji sve više dobivaju na značaju (stav 34). Smatra se da bi prisustvo žena moglo da bude od velikog značaja, s obzirom na činjenicu da se procesi obezbjeđivanja i očuvanja mira na mnogobrojne načine razlikuju od uloga koje je imala tradicionalna vojska (stav 34).
Pekinška deklaracija
i Platforma za akciju
, vlade se obavezuju da omoguće ženama da „imaju isto pravo kao i muškarci
da budu sudije, advokati ili drugi službenici suda, kao i policijski službenici i
zatvorski i pritvorski službenici“ (Stav 232).
Rezoluciju Generalne skupštine 52/86
(Prevencija kriminala i mjere krivičnog
pravosuđa za eliminaciju nasilja nad
ženama, A/RES/52/86, 2. februar
1998. godine)
od država traži da podstaknu žene da se pridruže policijskim snagama
(Aneks, stav 8, f).
Standardi koji se tiču obaveze države da omogući i podstakne
programe obuka zaposlenih u vojsci i policiji o rodnoj osjetljivosti
Opća preporuka br. 19 CEDAW Odbora (11. Sjednica, 1992) - za uspješno provođenje CEDAW, ključni element je osiguranje rodno osjetljive obuke sudija/sutkinja i službenika/ca zaduženih za provođenje zakona (stav 24, b).
Deklaracija o eliminaciji nasilja nad ženama - države trebaju “poduzeti mjere kako bi se osiguralo da provoditelji zakona i državni službenici odgovorni za provedbu politike sprječavanja, istraživanja i kažnjavanja nasilja nad ženama, dobiju obuku koja bi ih učinila osjetljivima za potrebe žena” (Član 4, i).
Platforma za akciju - “žene mogu biti izložene nasilju koje počinjavaju osobe na pozicijama vlasti i u konfliktnim i u nekonfliktnim situacijama” (121), te da: “obuka svih službenika humanitarnom pravu i ljudskim pravima i kažnjavanje počinitelja nasilnih djela nad ženama bi pomoglo u obezbjeđenju da do tog nasilja ne dolazi na domak javnih službenika u koje bi žene trebalo da mogu imati povjerenja, uključujući policajce i zatvorske službenike, te snage sigurnosti” (121). Definirajući akcije koje treba poduzeti, vlade se obavezuju da će, između ostalog i za policijsko i vojno osoblje osigurati programe rodno osjetljivog obrazovanja (232, i).
Rezoluciju Generalne skupštine 52/86 (Prevencija kriminala i mjere krivičnog pravosuđa za eliminaciju nasilja nad ženama, A/RES/52/86, 2. februar 1998. godine) od država zahtijeva da osiguraju provođenje obaveznih obuka policijskih snaga o kulturnim razlikama i o rodnoj osjetljivosti (Aneks, stav 12).
Rezolucija 1325 i prateće rezolucije
Rezoluciju 1325 “Žene, mir i sigurnost” (2000.).
Rezolucija 1820 (2008.)
rezolucije iz 2009. godine: Rezolucija 1888 i Rezolucija 1889.
Rezolucija 1960 (2010.) kojom se teži uspostavljanju sistema odgovornosti.
….
Tekstovi ovih rezolucija dostupni su na:
https://www.securitywomen.org/united-nations/unscr-1325-and-national-
action-plans-nap.
Pitanja za diskusiju:
Da li možemo govoriti o ženskom i muškom pristupu miru?
Da li su žene “miroljubljiviji” spol?
Kako ostvariti kulturu mira i nenasilnog rješavanja konflikta? Kakva je uloga
obrazovnih institucija i institucija civilnog društva u ovom procesu?
Lepa Mlađenović - „Žudnja za
aktivizmom“
„Ženska solidarnost počinje upoznavanjem sebe. To je proces.“
“Ženska solidarnost je odluka da slušamo, čujemo i razumijemo Drugu”
„Odatle počinjemo, od politike ne-isključivanja: razumeti drugu onako kako
ona razume sebe, kako interpretira sebe sa svojim vrednostima i sudovima.“
„Aktivistkinje, a tako ih ja zamišljam, to su one koje veruju da je iskustvo
svake žene jednako vredno.“
Biljana Kašić
“Prisvajajući građansko-ženski neposluh kao model vlastitog života,
feministkinje su tijekom devedesetih iskušavale mnoge načine otpora, od
javnih prosvjeda protiv rata i antiratnih performativnih činova poput Žena
u crnom do stvaranja centara za podršku silovanim ženama i izbjeglicama
poput Centra za žene žrtve rata u Zagrebu ili centra za socijalno-
psihološku pomoć Medica Zenica traumatiziranim ženama u Zenici, ili pak
mirovnih inicijativa angažirajući se na osjetljivim pitanjima procesa
pomirenja, mirovnog obrazovanja i gradnje mira.”
(Iz razgovora s Bljanom Kašić)
Perković, M. “Ženska mirovna politika”
“već time što sam rođena kao žena, ja sam nesumnjivo miroljubiva – kaže
naše društvo – i ono uvažava tu moju miroljubivost, ali samo dotle dok je
držim kao ukras na opisu Žene, bezbedno po društvo i sistem. Međutim,
potreba za mojom prirodnom, ženskom miroljubivošću prestaje onog časa kad
od nje pravim jasan vrednosni stav i odlučan politički čin, čime se zarivam u
kompaktno telo kapitalističkog patrijarhata”.
Žensko mirovno organiziranje
Nastojalo se objasniti na više različitih načina:
a) esencijalističke pretpostavke o miroljubivoj prirodi žena povezanoj sa sposobnošću rađanja i iskustvom majčinstva
b) različiti načini socijalizacije žena i muškarca, uzimajući u obzir tradicionalnu podjelu rodnih uloga.
c) odsustvo vojne obaveze za žene (Mlađenović, Yuval Davis).
d) neplaćeni ženski rad i rad u nekonkurentskimdjelatnostima (Mlađenović)
Zaključna razmatranja
Preispitivanje maskulino formiranih struktura
Potencijali ženskog mirovnog aktivizma