Atelje starih zanata u Kotoru i ručna izrada

predmeta od gline

Atelje starih zanata u Dobroti

Porodica Martinović, godinama se bavi starim grnčarskim zanatom, izradom unikatnih suvenira i upotrebnom keramikom i jedna je od rijetkih koja na ovim prostorima čuva ovaj drevni zanat. Svojim grnčarskim rukotvorinama značajno doprinosi čuvanju naše kulturne baštine i tradicije. Pri izradi grnčarije, primjenjuju se razne tehnike ručne izrade predmeta od gline. Radionica je opremljena starim grnčarskim točkom, peći za pečenje gline i ostalim potrebnim alatima.

Grnčar je jedno od najstarijih zanimanja kojima se čovek bavi od davnina. Osnovni postupak je da se izabere odgovarajuća vrsta zemlje koja se potom pomiješa sa vodom i dobro premijesi. Dobija se masa koja se potom oblikuje u različite oblike. Nakon oblikovanja predmeti se ostavljaju u hladovinu da se suše. Ako se želi dobiti glazura i boja na gotovom proizvodu, onda se on premazuje, oslikava, materijalima koji imaju funkciju boje. Predmeti se potom peku u specijalnim pećima. U zavisnosti od tehnologije pečenja i veličine predmeta, ono može trajati od nekoliko sati do nekoliko dana. Poslije pečenja, hlađenje mora biti postupno da predmeti ne bi popucali. Postoji i veliki broj umjetnika koji se bave grnčarijom. Termin koji oni koriste za sebe je da su keramičari. Ovdje treba pomenuti i porcelan kao najfiniji tip grnčarije, koji je najteži za izradu ali najfiniji i najskuplji. Čuven je češki i kineski porcelan.

U posjeti porodici Martinović, majstorima grnčarstva

Upoznavanje sa starim grnčarskim tehnikama izrade predmeta od gline i načinom na koji ljudi svojom kreativnošću i umijećem stvaraju ekološke proizvode, suvenire, i razne rukotvorevine u maloj porodničnoj radionici u Dobroti.

Oni su nam ispričali o glini i o načinu rada s glinom, prikazali tehniku izrade upotrebnih i ukrasnih predmeta od gline. Neki od nas su zasukali rukave i uz pomoć i instrukcije Martinović Petra izradili nekoliko ukrasnih predmeta na grnčarskom točku.

UVOD U KERAMIKU-O GLINI

Svaki keramički predmet objedinjuju četiri osnovna Zemljina elementa: zemlju, vodu, vazduh i vatru. Glina je vrsta zemlje, koja sadrži vodu te se suši, a svoj konačan oblik i čvrstoću dobiva pri pečenju na visokoj temperaturi. Osim ova četiri elementa duh i kreativnost stvaraoca keramičkom predmetu daje konačnu formu. KAKO NASTAJE GLINA Glina nastaje organskim, mehaničkim ili hemijskim raspadanjem stijena dok hemijski sastav zavisi od klime, vegetacije i geografskog položaja na kojem nastaje. U svojoj osnovnoj hemijskoj formuli sadrži aluminijev silikat (Al2O3 x 2SiO2 x 2H2O), te primjese kremena, oksida željeza, kvarca, karbonata itd. Postoje primarne i sekundarne vrste. Primarne su one koje su ostale na mjestu nastanka (kaolin), a sekundarne su pod uticajem vode transportovane dalje (ilovača). OSNOVNA OBILJEŽJA GLINE Osnovna obilježja gline su plastičnost, vezivnost, vatrostalnost i sposobnost lijevanja. Pod plastičnošću podrazumjevamo da je glina natopljena vodom meka i da se lako oblikuje, dok se vezivnost postiže dodavanjem neplastične mase, šamota – drobljene pečene gline. Pod pojmom vatrostalna podrazumjevamo da je otporna na visoke temperature, a u tekućem obliku služi za lijevanje u kalupe. VRSTE GLINE Osim po sastavu i kvalitetu, razlikuju se i po boji, a u keramici razlikujemo nekoliko osnovnih vrsta glina. - Majolica – u sirovom stanju sivo-zelene boje. Plastična je za kolo i modeliranje. Boja nakon paljenja, odnosno biskvit, je svjetlo terakota. -Terracotta (tal.pečena zemlja) - ima iste karakteristike kao i majolica glina, ali je boja nakon paljenja tamno terakota. - Bijela glina (feldšpat vapnenački) – velike je čvrstoće, pogodna je za stolno posuđe i mikrovalne pećnice. - Raku je posebna smjesa sastavljena od šamota i vatrostalnih glina. Smjesa je namjenjena za korištenje u Raku tehnici, te ima visoku otpornost na deformaciju kod sušenja. Osim navedenih, u keramici se koristi i pirofila (glina za izradu posuda, peka), gline za lijevanje, te obojene gline oksidima metala (crvena, crna, žuta, plava, zelena, roza). Gline nemaju rok trajanja, a čuvaju se u zatvorenoj posudi ili drvenoj kutiji, daleko od izvora toplote. Nakon izrade, predmete od gline odlažemo na sušenje. Proces sušenja zavisi od veličine predmeta, a odvija se na sobnoj temperaturi. Sušenje usporavamo pokrivanjem predmeta plastičnom folijom ili vrečicom. Potpuno suve predmete možemo obraditi brusnim papirom koje nakon obrade slažemo u keramičke peći.

KERAMIKA Nazivom keramika obuhvata se veliki broj različitih proizvoda od gline i drugih silikata, koji se oblikuju u tečnom, polutečnom, plastičnom ili suvom stanju, a koji se zatim suše i peku. Od gline se rade mnogobrojni proizvodi, na primer: cigla, pločice, razni keramički i porcelanski proizvodi, za domaćinstvo, ukrasi i za idustriju. IZ ISTORIJE PROIZVODNJE PREDMETA OD GLINE Izrada predmeta od gline spada u najstarije ljudske vještine. Prve cigle od gline izrađene su prije 15.000 godina, a pečeni keramički proizvodi stari više od 13.000 godina pronađeni su u dolini Nila. Persijanci prvi boje glinene predmete u žutu, zelenu i plavu boju. Kina je poznata po proizvodnji raznih posuda i ukrasnih predmeta od gline i porcelana. Prvi proizvodi izrađeni na lončarskom kolu potiču još iz 2700. godine pne., a porcelanski proizvodi iz 175. godine pne. Poznati su porcelanski proizvodi iz dinastije Ming (Kina). Arapi su prvi izradili glazirani keramički proizvod. Italijani razvijaju svoju proizvodnju u Feanzi (bijeli porcelan) po čemu dobijaju naziv fajans. Naziv keramika potiče od grčke reči keramika tehne - lončarska vještina.

KERAMIČKI PROIZVODI

Klasifikacija keramičkih proizvoda Keramički proizvodi se dijele prema: tehničkim karakteristikama, fizičkim karakteristikama i namjeni. Prema tehničkim karakteristikama, dijele se na grubu i finu keramiku. U grupu grube keramike spadaju: cigla, drenastne cijevi, crijep, cijevi, grnčarsko posuđe i vatrostalni materijali. U grupu fine keramike spadaju: glazirane i neglazirane pločice, sanitarni proizvodi, porcelan, elektropocelan, proizvodi od kamenine i vatrostalno posuđe. Prema fizičkim karakteristikama, dijele se na poroznu (proizvodi grube keramike, vatrostalni proizvodi, terakota, fajans, majolika, kamenina) i neporoznu (kamenština, meki porcelan (vitreous china), porcelan, sinterovani tehnički proizvodi, topljeni korund) keramiku. Prema namjeni dijele se na: proizvode za široku potrošnju, gra|evinsku keramiku i vatrostalne proizvode.

Atelje Stari zanati