Post on 13-Feb-2020
Hadžijunuzović-Alagić Dženita i sar.: Analiza kompleksnih promjena u koži kunića nakon...
Veterinaria 62 (1-2), 19-38, Sarajevo 2013. 19
NAUČNI RAD – Original Paper
ANALIZA KOMPLEKSNIH PROMJENA U KOŽI KUNIĆA NAKON
LOKALNOG OZRAČIVANJA ELEKTRONSKIM SNOPOM
ANALYSIS OF COMPLEX CHANGES IN RABBIT SKIN AFTER
LOCAL ELECTRON BEAM IRRADIATION
Hadžijunuzović-Alagić Dženita, Milošević H.1
Abstract - During the last several decades radiation therapy of superficial
tumors by megavoltage electron beams has been widely applied in human and veterinary
medicine. The objective of our research was to investigate clinical and pathohistological
changes in the rabbit skin during a 90-day period after a single local electron beam
irradiation of posterior extremity, and to investigate the impact of the single application
dose of irradiation on dynamics and severity of acute skin changes in rabbits.
Experimental trial was conducted on 18 adult New Zealand white rabbit males divided
into 3 groups of 6 rabbits, whose left posterior extremity was irradiated with a single total
dose of 55, 65 and 75 Gy, respectively, on the field size 10x10 cm, using 6 MeV beams.
Clinical observation of the skin changes during the 90-day postradiation period
in all the three experimental groups of rabbits singly irradiated by megavoltage electron
beams in total doses of 55, 65 i 75 Gy resulted in occurrence of epilation, erythema, dry
desquamation, edema, moist desquamation, secondary ulceration, and reparation.
Severity of the main acute responses of the rabbit skin such as erythema, and dry and
moist desquamation was proportional to the single high dose of megavoltage electron
irradiation, and was reflected in time between irradiation to clinical symptoms as well as
the duration of symptoms. Pathohistological changes in the rabbit skin and subcutaneous
tissue were observed on the 20th, 50th, and 90th day upon irradiation, and their severity
was growing in proportion with the dose (55, 65 i 75 Gy) following the dynamics and
severity of the acute clinical skin changes.
1 Mr. sc. Dženita Hadžijunuzović-Alagić, DVM, viši asistent; dr. sc. Hrvoje Milošević,
DVM, vanredni profesor (hrvoje.milosevic@vfs.unsa.ba), Katedra za veterinarsku rentgenologiju i
fizikalnu terapiju, Veterinarski fakultet, Univerzitet u Sarajevu
Dženita Hadžijunuzović-Alagić, DVM, Senior Assistant; Hrvoje Milošević, DVM, PhD,
Associate Professor, Department of Veterinary Radiology and Physical Therapy, Veterinary
Faculty, University of Sarajevo
Hadžijunuzović-Alagić Dženita i sar.: Analiza kompleksnih promjena u koži kunića nakon...
20
Key words: single irradiation by electron beams, early skin responses, rabbits
Sažetak - Posljednjih nekoliko dekada, radioterapija površinskih tumora
megavoltažnim elektronskim snopom široko je zastupljena u humanoj i veterinarskoj
medicini. Cilj našeg istraživanja je bio ispitati kliničke i patohistološke promjene na koži
i potkožju stražnje noge kunića u periodu od 90 dana nakon jednokratnog ozračenja
visokoenergetskim elektronskim snopom, te istražiti uticaj veličine doze kod jednokratne
primjene ovog zračenja na dinamiku i stepen akutnih promjena kože i potkožja kunića.
Eksperimentalno istraživanje je provedeno na 18 spolno zrelih mužjaka novozelandskog
bijelog kunića, podijeljenih u 3 grupe od po 6 kunića, kod kojih je jednokratno aplicirano
lokalno ozračivanje kože lijeve stražnje noge na polju veličine 10 ×10 cm upotrebom 6
MeV elektronskih snopova u ukupnim dozama od 55, 65 i 75 Gy.
Kliničkom opservacijom promjena na koži u postradijacionom periodu od 90
dana, kod sve tri eksperimentalne grupe kunića jednokratno ozračenih megavoltažnim
elektronskim snopom uočena je pojava epilacije, eritema, suhe deskvamacije, edema,
vlažne deskvamacije, sekundarne ulceracije i reparacijskih promjena na koži. Stepen
težine eritema, suhe i vlažne deskvamacije, kao glavnih akutnih promjena kože kunića,
koji se ogledao vremenskim periodom do njihove pojave i dužinom njihovog trajanja
nakon jednokratne aplikacije visokih doza megavoltažnog elektronskog zračenja, bio je
proporcionalan veličini aplicirane doze. Težina patohistoloških promjena u koži i
potkožju kunića koje su opservirane 20., 50. i 90. dana nakon ozračivanja
proporcionalno se mijenjala s porastom doze zračenja (55, 65 i 75 Gy) i pratila je brzinu
nastanka i stepen težine akutnih kliničkih promjena.
Ključne riječi: jednokratno ozračivanje elektronskim snopom, rani odgovori
kože, kunići
Uvod
Za razliku od mnogih drugih pojava u prirodi, jonizirajuće zračenje je pojava za
koju ljudska osjetila nisu razvijena. Izravne posljedice djelovanja jonizirajućeg zračenja
na živi svijet većinom su zakašnjele i teško ih je povezati s uzrokom. Čovjek može biti
izložen i smrtonosnoj dozi jonizirajućeg zračenja, a da u samom trenutku ozračivanja
ništa ne osjeti. Posljedice ozračivanja, bez osjetilne veze s uzrokom, zapažaju se tek
nakon određenog vremena, od nekoliko sati do nekoliko dana, mjeseci ili čak godina, što
ovisi o vrsti i osobinama tog zračenja.
Radioterapija ostaje integralna komponenta tretmana i liječenja pacijenata s
malignim oboljenjima, kako u humanoj, tako i u veterinarskoj medicini. Međutim, pored
terapijskog efekta jonizirajućeg zračenja koji se ogleda u smanjenju volumena i
reduciranju rasta i razvoja tumora, ovaj vid terapije ima i svoje neželjene posljedice, koje
Hadžijunuzović-Alagić Dženita i sar.: Analiza kompleksnih promjena u koži kunića nakon...
Veterinaria 62 (1-2), 19-38, Sarajevo 2013. 21
se očituju kroz toksicitet radioterapije na zdrava tkiva koja okružuju tumorski
promijenjena tkiva i organe, što se prvenstveno odnosi na kožu pacijenta, kao zaštitni
organ i prvu mehaničku barijeru organizma pacijenta od djelovanja zračenja različitih
energija i tipova.
Odgovori zdravog tkiva na radijaciju uglavnom se mogu podijeliti u dvije
kategorije: odgovore koji se pojavljuju tokom prvih dana i sedmica nakon radijacijskog
tretmana i koji se najčešće označavaju kao rani efekti, i odgovore koji se manifestiraju
nakon više mjeseci, godina ili čak dekada nakon ozračivanja, a označavaju se kao kasni
efekti ili odgovori organizma, koji nastaju bilo kao reakcija samog organizma na zračenje
ili kao komplikacija teškog akutnog toksiciteta.
Akutno ozračivanje podrazumjeva oblik ozračenja pri kojem je živi organizam
pogođen relativno visokom dozom u kratkom vremenskom periodu. Posljedice ovog
ozračenja su veoma teške. Hronično ozračivanje nastaje kad je organizam duži vremenski
period izložen djelovanju manjih doza radioaktivnog zračenja. Ono dovodi do disfunkcije
hematopoetskih organa, promjena na koži (depilacija, atrofija), katarakte (32). Spoljašnje
ozračivanje je kada se izvor jonizirajućeg zračenja nalazi izvan organizma, a unutrašnje
ozračivanje je kada se izvor zračenja nalazi u unutrašnjosti organizma (27).
Odgovor kože na jonizirajuće zračenje ima važne implikacije za liječenje
malignih bolesti zračenjem (radioterapija) i za radiološku zaštitu. Akutna zračenja imaju
za posljedicu oštećenje kože, a prije svega promjenu u epidermisu. Vrijeme reakcije
epidermisa se odnosi na kinetičku organizaciju ovog sloja. Stopa razvoja štetnosti je
neovisna od doze zračenja, jer se odnosi na prirodnu stopu gubitka stanica bazalnog sloja
epidermisa. Oporavak se javlja kao rezultat proliferacije epidermisa. Migracija održivih
stanica oko rubova ozračenog polja je također značajna kada su ozračena mala područja
kože. Kasno oštećenje kože je prije svega funkcija radijacionog efekta na vaskularni
sistem. To proizvodi dermalnu atrofiju nakon 16-26 sedmica. Dermalna nekroza također
se razvija u ovom periodu, nakon zračenja visokim dozama. U kasnijim fazama,
primjećujemo i fazu oštećenja kože, koja se naziva telangiektazija. Lokalno ozračenje
kože (koje može nastati kao rezultat izloženosti vrlo niskim energijama beta emitera ili
nakon izloženosti malim visoko radioaktivnim česticama, vruće čestice), daje velike
efekte koji postaju manifestni u roku od 2 sedmice od izloženosti. Te promjene su
rezultat uništavanja ćelija kože i međusloja, a nastaju nakon apliciranja doza > 100 Gy.
Zato postoje vrijednosti za uspostavu sigurnih granica doza zračenja na kožu, a
ispoljavaju se krivuljama doza-efekat (20, 31). Po radiosenzitivnosti, koža se nalazi na
sredini skale osjetljivosti tkiva i organa na zračenje (26, 27, 32).
Na koži se može istovremeno studirati kliničke, patomorfološke i patohistološke
promjene. Radiolezije kože nazivaju se radiodermatiti ili radiodermiti. Oni se dijele na:
akutne, hronične, rane i kasne. Akutni radiodermatit može se ispoljavati u tri različita
stepena.
Radiodermatit I stepena (Radiodermatitis erythematose)je najblaži oblik i obično
nastaje u prvih deset dana nakon ozračivanja. Po kliničkom izgledu može se uporediti sa
solearnim eritemom. Radiodermatit II stepena (Radiodermatitis bullosa) nastaje
Hadžijunuzović-Alagić Dženita i sar.: Analiza kompleksnih promjena u koži kunića nakon...
22
upotrebom većih doza zračenja. Simptom koji se najprije javlja je eritem, ali ubrzo koža
mjenja i svoju boju. Postaje skoro pa ljubičasta, uz prisustvo bola i svraba. Nakon
nekoliko dana javljaju se plikovi, tako da kompletna klinička slika podsjeća na opekotine
II reda. Proces epidermizacije odvija se veoma sporo, tako da koža dobija normalan
izgled tek nakon nekoliko sedmica.
Radiodermatitis III stepena (radiodermatitis ulcerosa) nastaje relativno brzo
nakon ozračivanja vrlo visokim dozama. Od prvih simptoma uočavamo crvenilo i otok
kože, a zatim se stvaraju duboke, bolne rane nepravilnog oblika, koje se najčešće
inficiraju. Kao posljedica takvih rana, proces epidermizacije je veoma dugotrajan i često
se dešavaju recidivi. Kod hroničnih radiodermatita, koje nastaju poslije ozračivanja
malim dozama ali veoma često, koža je suha, ljubičastocrvene boje i atrofična, i često se
smatra pretkanceroznim stanjem (27).
Reakcija kože na radioterapiju ovisi o broju i rasporedu radioterapijskih tretmana,
primjeni subsekventne kemoterapije, kao i o različitim individualnim faktorima svakog
pojedinog pacijenta, kao što su lokalizacija radioterapijskog tretmana (vlažna područja
kože su u većem riziku od oštećenja nego suha), prisustvo kožnih nabora u ozračenom
području kože, nutritivni status pacijenta, vrsta i energija korištenog zračenja, te primjena
različitih mehaničkih i hemijskih iritanasa od strane pacijenta (5, 20, 33). Radijacijski
inducirane promjene kože mogu se pojaviti unutar perioda od par sati nakon početka
radioterapijskog tretmana, a mogu trajati nekoliko mjeseci ili ostati kao trajna oštećenja
kože pacijenta.
Nakon više generaliziranog izlaganja kože jonizirajućem zračenju, može se
razlikovati nekoliko jasno odvojenih faza odgovora kože, čija težina ovisi od uslova
izloženosti. Te faze obuhvaćaju sljedeće (20): 1. Prolazan rani eritem, vidljiv u roku od
nekoliko sati od ozračenja, a koji se gubi nakon 24-48 sati; 2. Glavna eritematozna
reakcija, koja indirektno odražava težinu gubitka epidermalnih bazalnih ćelija, a može se
javiti u vidu suhe ili vlažne deskvamacije nakon 3-6 sedmica; 3. Kasna faza eritema
povezana je s dermalnom ishemijom i mogućom nekrozom, a javlja se 8-16 sedmica
nakon ozračenja; i 4. Kasna oštećenja kože, koja se javljaju u vidu dermalne atrofije (>
26 sedmica), telangiektazije i nekroze (>52 sedmice).
Klinička primjena elektronskog snopa
Radioterapija elektronskim snopom je teleterapijska tehnika u kojoj se koriste
megavoltažni snopovi elektrona producirani pomoću linearnog akceleratora. Suština ove
teleterapijske tehnike sastoji se u interakciji elektrona s tkivom u kojoj elektroni vrlo brzo
(na malim dubinama tkiva) dostignu maksimalnu dozu, koja zatim rapidno opada. Dakle,
megavoltažni elektroni imaju osobinu kratkog dometa i ne isporučuju signifikantne doze
zračenja distalno lociranim tkivima. Terapija megavoltažnim elektronskim snopovima
obezbjeđuje relativnu uniformnost doze, od površine tijela do specifične dubine ciljnih
tkiva, nakon čega doza rapidno opada do zanemarivo malih, skoro nultih vrijednosti, što
rezultira minimalnim ozračivanjem distalnih tkiva i organa. Dubina tretmana se
Hadžijunuzović-Alagić Dženita i sar.: Analiza kompleksnih promjena u koži kunića nakon...
Veterinaria 62 (1-2), 19-38, Sarajevo 2013. 23
kontrolira selekcijom odgovarajuće energije zračenja i, ukoliko je potrebno, primjenom
bolusa. Klinička primjena elektronskih snopova visokih energija do 20 MeV omogućava
efektivnu radioterapiju patoloških promjena lociranih od površine tijela do približno 6 cm
u dubinu, štedeći pritom dublje locirana zdrava tkiva i organe. Stoga je terapija
megavoltažnim elektronskim snopom pogodna za tretman plitkih tumora. S tog aspekta,
ova vrsta teleterapije ima ogromnu kliničku prednost nad drugim vidovima radioterapije.
Navodi se da ne postoji alternativa za terapiju elektronskim snopom i da čak i najveći
zagovornici terapije fotonskim zračenjem priznaju da je teleterapija elektronskim
zračenjem neophodna za završetak svakog programa radioterapije (14).
Radioterapija postaje široko dostupna za tretman tumora kod veterinarskih
pacijenata. U veterinarskoj onkologiji se razlikuju dvije osnovne tehnike radioterapije –
teleterapija i brahiterapija (35). Brahiterapija predstavlja terapijsku upotrebu radioizotopa
i provodi se njihovom aplikacijom na površine tumora, zatim implatacijom u same
tumore ili sastavnom primjenom izotopa koji se cirkulacijom akumuliraju u određenom
organu ili tumoru.
Cilj radioterapije je povećati uništenje ćelija tumora bez povećanja različitih
neželjenih efekata radioterapije. Akutni efekti radijacije se mogu očekivati, ali gotovo u
svim slučajevima ovakvi nus-efekti uspješno se rješavaju bez značajnijih ograničenja.
Kad se procjenjuju rezultati radioterapije u veterinarskoj onkologiji, ne treba se samo
fokusirati na pokazatelje kao što su srednje vrijednosti preživljavanja pacijenta i stope
kontrole tumora, nego i dugoročne stope preživljavanja pacijenata i incidencu pojave
akutnih i kasnih komplikacija radioterapije. Niske totalne doze korištene u ranim
veterinarskim istraživanjima (12, 18, 19) pokazale su da je dugoročna kontrola tumora
bila rijetka, a preživljavanje pacijenata kratko, te je stoga i rizik pojave kasnih efekata
zračenja rijetko razmatran.
Najčešći tumori opisani kod malih životinja su oralni tumori (37), tireoidni
karcinom (38), mastocitni tumori (3), sarkomi mekog tkiva (7, 15), karcinomi nosa (1,
30), tumori mozga (8), osteosarkomi i karcinomi kutanih skvamoznih ćelija (36).
Radioterapija navedenih tumora uključivala je rjeđe primjenu ortovoltažnog x zračenja, te
češće primjenu megavoltažnog zračenja, u koja spada i radioterapija elektronskim
snopom, koja u kliničkoj praksi veterinarske radioterapije zauzima mjesto tek posljednjih
decenija (35).
Cilj našeg rada je istražiti kliničke i patohistološke promjene na koži i potkožju
stražnje noge kunića u periodu od 90 dana nakon jednokratnog ozračenja
visokoenergetskim elektronskim snopom (u svrhu radioterapije) uz zaštitu svih vitalnih
organa, te istražiti uticaj veličine doze kod jednokratne primjene ovog zračenja na
dinamiku i stepen akutnih promjena kože i potkožja kunića.
Hadžijunuzović-Alagić Dženita i sar.: Analiza kompleksnih promjena u koži kunića nakon...
24
Materijal i metode
Naša istraživanja obavili smo na novozelandskim kunićima muškog spola u
dobi od 6-8 mjeseci. Njihove težine kretale su se između 5 i 6 kg. U formiranju
eksperimentalnih grupa vodili smo se eksperimentalnim dizajnom (17), koji su, u svrhu
istraživanja patohistoloških efekata radioterapije na kožu kunića, koristili ukupno 18
adultnih bijelih novozelandskih kunića podijeljenih u 3 grupe od po 6 životinja, gdje je
svaka od ovih grupa bila ozračena različitom dozom zračenja.
U odabiranju veličina doza zračenja elektronskim snopom u cilju efekata
terapijskog zračenja na kožu kunića, vodili smo se literaturnim podacima istraživanja
ovih efekata (28), gdje se navodi da se većina tumora u veterinarskoj medicini tretirala
ukupnim dozama u rasponu od 40 do 60 Gy, dok se u humanoj medicini, u zavisnosti od
tipa, lokalizacije, veličine i metastatske komplikacije tumora kože, različitih onkoloških
terapijskih kombinacija radioterapije, hirurških intervencija i kemoterapije, namjene
radioterapije (definitivna kurativna ili palijativna radioterapija), te individualnih
karakteristika svakog pacijenta koriste različite veličine ukupnih doza radioterapije u
širokom rasponu od 8 do 100 Gy, ali najčešće korištene doze su se kretale u rasponu od
30 do 75 Gy. Stoga, odlučili smo se da ispitamo radijacione efekte na koži kunića
ozračenih megavoltažnim elektronskim snopom ukupnih doza od 55 Gy (grupa 1), 65 Gy
(grupa 2) i 75 Gy (grupa 3).
Neposredno prije ozračivanja životinje su sedirane intramuskularnom
aplikacijom acepromazina u dozi od 1 mg/kg tjelesne mase, te nakon 10 minuta
anestezirane intramuskularnom aplikacijom ketamina u dozi od 50 mg/kg tjelesne mase.
Time se obezbijedila dobra relaksiranost muskulature životinja i najpogodnija lagana do
srednje jaka hirurška anestezija u trajanju od 20 do 30 minuta, pogodna za relativno
bezbolne intervencije, kao što je npr. radiografija, a period buđenja traje 1-2 sata (13).
Eksperimentalno zračenje je izvršeno lokalnim ozračivanjem lijeve stražnje noge
visokoenergetskim elektronskim snopom, dok je ostatak tijela bio potpuno zaštićen od
djelovanja zračenja protektivnim olovnim prekrivačem. Kao kontrolna grupa za ovaj
eksperiment praćena je desna stražnja noga istih zečeva na kojoj nije izvršeno lokalno
ozračivanje.
Rezultati
Kliničke promjene 55Gy
Epilacija kože je uočena u prvih deset dana od ozračivanja kunića sa fokalnim
eritematoznim žarištima na rubovima ozračenog dijela kože. Eritematozna područja su se
sužavala i na mjestima lezija bila je prisutna suha deskvamacija. Dvadesetog dana od
ozračivanja pojavila se i vlažna deskvamacija, a desetak dana poslije i ulceracija kože sa
eksudacijom (sl. 1.). Koža je i dalje u okolini lezija bila eritematozna, na rubovima rana
nalazio se slijepljen eksudat s dlakom. Četrdeset dana od ozračivanja lezije su bile
Hadžijunuzović-Alagić Dženita i sar.: Analiza kompleksnih promjena u koži kunića nakon...
Veterinaria 62 (1-2), 19-38, Sarajevo 2013. 25
prekrivene osušenim eksudatom te dlakom koja je prorastala iz kože. Površinske ragade
bile su prisutne na rubovima lezija i okolina rana prorastala je novom dlakom, što je
ukazivalo na postepeno nastupanje regeneracija kože od četrdesetog dana (sl. 2.). Oko 80.
dana periferni dijelovi ozračenog područja kože su pokazivali jasnu reparaciju i
zarastanje, dok su se u centralnim dijelovima ozračenog područja još uvijek uočavali
tragovi ulceracije, odnosno početka njihovog zarastanja formiranjem kraste. Rubovi
ozračenog područja prorastali su novom dlakom (sl. 3.).
Slika 1. Koža kunića 30. dana po ozračivanju
elektronskim snopom ukupne doze od 55 Gy.
Lezija na koži veličine 3 cm; koža ulcerirana,
na rubovima vidljive ragade; prisutna
eksudacija. Koža u okolini lezije eritematozna,
na rubovima rane eksudat slijepljen s dlakom
(original).
Figure 1. Rabbit skin 30 days after electron
beam irradiation (total dose = 55 Gy). Diameter
of ulcerative skin lesion 3 cm, with marginal
rhagades and exudation. Skin around the lesion
erythematous, with exudate sticked with hair
(original).
Slika 2. Koža kunića 40. dana po ozračivanju
elektronskim snopom ukupne doze od 55 Gy.
Lezije prekrivene osušenim eksudatom i
dlakom koja prorasta iz kože. Površinske ragade
prisutne na rubovima lezije, okolina rane
prorasta novom dlakom (original).
Figure 2. Rabbit skin 40 days after electron
beam irradiation (total dose = 55 Gy). Lesions
covered with dry exudate and growing hair.
Marginal superficial rhagades and growing hair
around the lesion (original).
Hadžijunuzović-Alagić Dženita i sar.: Analiza kompleksnih promjena u koži kunića nakon...
26
Slika 3. Koža kunića 85. dana po ozračivanju
elektronskim snopom ukupne doze od 55 Gy.
Intaktni epidermis u centru bez prorastanja nove
dlake; s lijeve i desne strane prisutne kraste
zbog zarastanja ulceracija. Okolna koža zarasla
bez tragova ulceracije. Rubovi ozračenog
područja prorastaju novom dlakom (original).
Figure 3. Rabbit skin 85 days after electron
beam irradiation (total dose = 55 Gy). Intact
epidermis without hair growing (center);
ulceration healing crust (left and right). Skin
healing around the lesion without ulcerations.
Hair growing on irradiation field edges
(original).
Patohistološke promjene 55Gy
Dvadeset dana od ozračivanja kože kunića sa ukupnom dozom od 55 Gy, na
patohistološkim preparatima uočene su površinske lezije bez epidermalnih struktura,
iznad kojih su u nekim djelovima opservirani ostaci kraste. U potkožju je uočena hijalina
tromboza manjih krvnih sudova, a krvni sudovi u dublijm dijelovima korijuma su
hiperemični. Površina kože na nekim preparatima je bila bez kraste, a upalni infiltrat
dopirao je i u dublje dijelove dermisa u kojem su uočene proliferacije fibroblasta (sl. 4).
Pedeset dana po ozračivanju kože kunića ukupnom dozom od 55 Gy uočene su promjene
u vidu obilnog upalno-staničnog infiltrata, koji je zamjenio slojeve epidermisa i širio se i
u područje dermisa. U dermisu su uočeni manji krvni sudovi sa hijalinim trombima, dok
je u retikularnom sloju dermisa uočena i jaka fibroblastna proliferacija uz fokalno
nakupljanje upalno-staničnog infiltrata. Također je uočena koagulirana, nekrotična masa
sa bogatim staničnim detritusom (sl. 5.). Devedeset dana nakon ozračivanja kože kunića
sa ukupnom dozom od 55 Gy, na patohistološkim preparatima uočene su normalne
epidermalne strukture (sl. 6.).
Slika 4.- Koža i potkožje kunića 20-og dana po
ozračivanju elektronskim snopom u ukupnoj
dozi od 55 Gy. Tromboza krvnih sudova i
nestanak epidermalnih struktura (original; H/E
bojenje, uvećanje × 20)
Figure 4. Rabbit cutis and subcutis 20 days
after electron beam irradiation (total dose = 55
Gy). Blood vessel thrombosis and
disappearance of epidermal structures (original,
H&E stain, x 20).
Hadžijunuzović-Alagić Dženita i sar.: Analiza kompleksnih promjena u koži kunića nakon...
Veterinaria 62 (1-2), 19-38, Sarajevo 2013. 27
Slika 5. Koža i potkožje kunića 50-og dana po
ozračivanju elektronskim snopom u ukupnoj
dozi od 55 Gy. Na površini bogat nekrotično
stanični detritus. U papilarnom i retikularnom
sloju dermisa ekstravazalni eksudat bogat
heterofilnim staničnim infiltratom (original;
H/E bojenje, uvećanje × 20).
Figure 5. Rabbit cutis and subcutis 50 days
after electron beam irradiation (total dose = 55
Gy). Abundant superficial necrotic cellular
detritus. Extravasal exudate abundant with
heterophil cellular infiltrate in papillar and
reticular layer. (original, H&E stain, x 20).
Slika 6. Koža i potkožje kunića 90-og dana po
ozračivanju elektronskim snopom u ukupnoj
dozi od 55 Gy. Normalne epidermalne strukture
(original; H/E bojenje, uvećanje × 20). Picture 6. Rabbit cutis and subcutis 90 days
after electron beam irradiation (total dose = 55
Gy). Normal epidermal structures (original,
H&E stain, x 20).
Kliničke promjene 65Gy
Epilacija kože uočena je u prvih sedam dana poslije ozračivanja kunića
elektronskim snopom ukupne doze od 65 Gy. Eritematozna područja imala su nepravilan
oblik. Nakon 17 dana uočena je pojačana eksudacija na ozračenom dijelu kože, kao i
sitna tačkasta krvarenja u centru lezija, dok je u okolini rana konstatovan eksudat. Eritem
kože je bio intenzivan. Već oko 20. dana uočavale su se centralno locirane i intenzivno
eritematozne i edematozne lezije. Na rubovima lezija su se stvarale kraste (sl. 7.).
Ulceracija kože praćena izrazitom eksudacijom uočena je već oko 26. dana od
ozračivanja. Također su obzervirana i tačkasta krvarenja na rubovima lezija, sa
izraženijim eritemom, a na rubovima ozračenog područja se uočavalo i prorastanje nove
dlake. Epilacija se mogla uočiti i 75. dana nakon ozračivanja, a na rubovima lezije su bile
prisutne ekskorijacije, dok je lezija periferno zarastala formiranjem kraste. Koža je bila
tanka i sedefastog sjaja (sl. 8.).
Hadžijunuzović-Alagić Dženita i sar.: Analiza kompleksnih promjena u koži kunića nakon...
28
Slika 7. Koža kunića 21. dana po ozračivanju
elektronskim snopom ukupne doze od 65 Gy.
Obimne centralno locirane intenzivno
eritematozne i edematozne lezije vlažne
deskvamacije sa rubnim formiranjem krasta
(original).
Figure 7. Rabbit skin 30 days after electron
beam irradiation (total dose = 65 Gy). Massive
central erythematous and edematous moist
desquamation lesions with peripheral crust
forming (original).
Slika 8. Koža kunića 85. dana po ozračivanju
elektronskim snopom ukupne doze od 65 Gy.
Veliko bezdlačno područje s rubno prisutnim
ekskorijacijama; centralno prisutna ulceracija
koja zaraštava krastom. Koža je tanka i
sedefastog sjaja (original).
Figure 8. Rabbit skin 85 days after electron
beam irradiation (total dose = 65 Gy). Large
hairless area with peripheral excoriation; central
ulceration with crust forming process. The skin
is thin and shiny. (original).
Patohistološke promjene 65Gy
Dvadeset dana po ozračivanju kože kunića uočeno je nestajanje epidermalnih
struktura. Upalni infiltrati sa površine su dopirali u dublje dijelove dermisa. Na
površinama ozljeda uočavale su se pojedine bazalne ćelije ispod kojih su uočeni krvni
sudovi sa prisutnom hijalniom trombozom (sl. 9.). Pedeset dana od ozračivanja na
patohistološkim preparatima uočena je izražena hiperemija u svim dijelovima dermisa,
kao i formiranje krasta. U dubljim partijama dermisa uočene su nakupine
upalnostaničnog infiltrata. Devedesetog dana po ozračivanju kože kunića na pojedinim
patohistološkim preparatima uočen je veoma tanak epidermis. Na pojedinim mjestima
iznad epidermisa uočene su naslage nekrotičnog materijala. U dubljim slojevima
epidermisa opserviran je blaži fokalni upalnostanični perivaskularni infiltrat. U pojedinim
većim krvnim sudovima primjećena je i leukocitna marginacija. (sl. 10.).
Hadžijunuzović-Alagić Dženita i sar.: Analiza kompleksnih promjena u koži kunića nakon...
Veterinaria 62 (1-2), 19-38, Sarajevo 2013. 29
Slika 9. Koža i potkožje kunića 20-og dana po
ozračivanju elektronskim snopom u ukupnoj
dozi od 65 Gy. Epidermalne strukture su
nestale. Na površini ozljede fokalno se uočavaju
pojedine bazalne ćelije, a ispod se nalaze krvni
sudovi obstruirani hijalnim trombom (original;
H/E bojenje, uvećanje × 40).
Figure 9. Rabbit cutis and subcutis 20 days
after electron beam irradiation (total dose = 65
Gy). Lost epidermal structures; single basal
cells may be seen superficially on the lesion,
blood vessels obstructed by hyaline thrombus
(original, H&E stain, x 20).
Slika 10. Koža i potkožje kunića 90-og dana po
ozračivanju elektronskim snopom u ukupnoj
dozi od 65 Gy. Dlačni folikul (original; H/E
bojenje, uvećanje × 20).
Figure 10. Rabbit cutis and subcutis 90 days
after electron beam irradiation (total dose = 65
Gy). Hair follicle (original, H&E stain, x 20).
Kliničke promjene 75Gy
Epilacija kože praćena eritemom je uočena već peti dan nakon ozračivanja.
Nakon nekoliko dana uočena je suha deskvamacija, dok se eritem intenzivirao, a već 15.
dana bio je praćen eksudacijom i pojavom vlažne deskvamacije, te blage ulceracije oko
lezija kože. Također, uočeno je i stvaranje krasti oko lezija. Ulcerativna žarišta su se
intenzivirala već oko 18. dana, a primijećene su i ragade u obliku linija u okolini
ulceracija. Koža je bila i dalje eritematozna (sl. 11.). Od 27. dana uočene su centralno
eritematozne i ulcerativne lezije sa lakšom eksudacijom. Rubni dijelovi ozračenog
područja kože su već bili nježnije strukture i sedefastog sjaja. Epilacija ozračenog
područja je bila prisutna i između 60. i 70. dana, sa periferno lociranim intaktnim
epidermisom i centralnim ulceracijama, dok je nova dlaka već prorastala na rubovima
alopecije (sl. 12.).
Hadžijunuzović-Alagić Dženita i sar.: Analiza kompleksnih promjena u koži kunića nakon...
30
Slika 11. Koža kunića 27. dana po ozračivanju
elektronskim snopom ukupne doze od 75 Gy.
Dva izražena ulcerativna žarišta u centru lezije.
Ragade u obliku linija prisutne u okolini
ulceracija. Koža je izraženo eritematozna,
edematozna s blagom eksudacijom (original).
Figure 11. Rabbit skin 27 days after electron
beam irradiation (total dose = 75 Gy). Two
prominent ulcerations in the lesion center; linear
rhagades around ulcerations; the skin is severely
erythematous, edematous with mild exudation
(original).
Slika 12. Koža kunića 90. dana po ozračivanju
elektronskim snopom ukupne doze od 75 Gy.
Na periferiji ozračenog područja formiran
intaktni epidermis sa laganim prorastanjem
nove dlake. Dole i gore se uočavaju
eritematozne i blago edematozne ulceracije koje
zarastaju formiranjem kraste uz prisutnu lakšu
eksudaciju (original).
Figure 12. Rabbit skin 90 days after electron
beam irradiation (total dose = 75 Gy); intact
epidermis with mild hair growing peripherally;
erythematous and mild edematous and
exudative ulcerations with crust healing
(original).
Patohistološke promjene 75Gy
Dvadeset dana nakon ozračivanja uočeni su upalni infiltrati u većem obimu, a
krvni sudovi su bili hiperemični uz izdvajanje perivaskularnog upalnostaničnog infiltrata.
Epidermalni slojevi su nedostajali, a uočeni su ostaci nekrotičnog tkiva, dok je u dermisu
uočena jaka difuzna eritrocitna ekstravazacija. Pedesetog dana od ozračivanja na
preparatima se paraleleno uočava epitelizacija i debele naslage nekrotičnog detritusa
odvojenog od epidermisa bogatim upalnostaničnim infiltratom (sl. 13.).. Na kraju
obzervacionog perioda od 90 dana nakon ozračivanja na pojedinim patohistološkim
preparatima uočavale su se još uvijek manje količine upalnostničnog infiltrata
pomješanog sa nekrotičnim tkivom. U dubljim dermalnim dijelovima primjećena su i
fokalna krvarenja (sl. 14.).
Hadžijunuzović-Alagić Dženita i sar.: Analiza kompleksnih promjena u koži kunića nakon...
Veterinaria 62 (1-2), 19-38, Sarajevo 2013. 31
Slika 13. Koža i potkožje kunića 50-og dana po
ozračivanju elektronskim snopom u ukupnoj
dozi od 75 Gy. Fokalno upalnostanični infiltrat
(original; H/E bojenje, uvećanje × 20).
Figure 13. Rabbit cutis and subcutis 50 days
after electron beam irradiation (total dose = 75
Gy). Focal inflammatory cell infiltrate (original,
H&E stain, x 20).
Slika 14. Koža i potkožje kunića 90-og dana po
ozračivanju elektronskim snopom u ukupnoj
dozi od 75 Gy. Fokalne nakupine
perivaskularne upalnostaničnog infiltrata
(pretežno limfocitni) (original; H/E bojenje,
uvećanje × 20).
Figure 14. Rabbit cutis and subcutis 90 days
after electron beam irradiation (total dose = 75
Gy). Focal clusters of perivascular
inflammatory cell (dominantly lymphocytic)
infiltrate (original, H&E stain, x 20).
Diskusija
Radioterapija danas predstavlja široko rasprostranjen i efektivan modus
kliničkog tretmana različitih tipova malignih oboljenja u humanoj i veterinarskoj
medicini. Zračenje visokoenergetskim elektronskim snopom je široko rasprostranjeno i
zauzima veoma važno mjesto u kliničkoj praksi radioterapije tumora. Klinička primjena
radioterapije u tretmanu tumora neizbježno uključuje izloženost zdravog tkiva zračenju,
što za rezultat ima pojavu akutnih ili kasnih neželjenih efekata, čija težina uveliko zavisi
od veličine primljene doze zračenja i vremenskog perioda kada se pojavljuju (34). Akutni
ili rani efekti su promjene koje se pojavljuju u toku liječenja radioterapijom (ako se
primjenjuje frakcionirano zračenje) ili u vremenu od nekoliko dana do nekoliko sedmica
nakon jednokratno primljene odgovarajuće doze. Većina autora definiše akutne promjene
kože u vremenu od devedeset dana (20, 21, 25, 29, 34,) što se slaže sa postavkom našeg
eksperimenta, odnosno opservacijom kliničkih i patohistoloških promjena na koži i
potkožju u ovom periodu. Doze od 55, 65 i 75 Gy, odabrane za istraživanje dermalnog
radijacijskog toksiciteta u našem eksperimentalnom dizajnu, navode i drugi autori kao
najčešće primijenjene doze kod superficijalnih tumora, kako kod životinja tako i kod ljudi
Hadžijunuzović-Alagić Dženita i sar.: Analiza kompleksnih promjena u koži kunića nakon...
32
(28). Animalni modeli koji su uključivali upotrebu novozelandskog bijelog kunića u
svrhu istraživanja dermalne radiotoksičnosti također su bili široko zastupljeni u
istraživanjima drugih autora (2, 4, 6, 11, 24), a eksperimentalni dizajn od tri grupe od po
šest bijelih novozelandskih kunića u svrhu istraživanja dermalnog toksiciteta
radioterapije i vezanih kliničkih komplikacija također je primjenjivan i kod drugih autora
(17).
Opservacijom kliničkih promjena na koži u postradijacionom periodu od 90
dana, kod sve tri eksperimentalne grupe kunića ozračenih jednokratnim ukupnim dozama
od 55, 65 i 75 Gy uočena je pojava epilacije, eritema, suhe deskvamacije, edema, vlažne
deskvamacije, sekundarne ulceracije i reparacije, dok je pojava ranog prolaznog eritema,
akutne ulceracije, kasnog eritema, dermalne atrofije, dermalne nekroze i telangiektazije
izostala kod svih eksperimentalnih jedinki bez obzira na veličinu doze elektronskog
zračenja.
Rezultati našeg istraživanja pokazuju da su se kliničke pojave epilacije kože
kunića ozračenih dozama 55, 65 i 75 Gy kretale od 8. dana (doza 55 Gy), 6. dana (doza
65 Gy) do 3.dana (doza od 75 Gy). Ovi rezultati su u suglasnosti s novodima literature
(32), gdje se navodi da se klinička pojava epilacije kod pacijenata nakon jednokratne i u
toku frakcionirane radioterapije varira u širokom rasponu od nekoliko sati do 3 nedjelje, a
relativno rana pojava epilacije u našem istraživanju može se pripisati efektu jednokratnog
ozračivanja kože kunića visokim dozama megavoltažnog visokoenergetskog
elektronskog zračenja.Ovi rezultati ukazuju da je početak epilacije kod Grupe 1 u odnosu
na početak epilacije kod Grupe 3 kasnio u prosjeku 5,5 dana, što govori u prilog našoj
hipotezi da s porastom ukupne doze zračenja dolazi do skraćivanja perioda pojave ranih
kliničkih efekata jednokratnog elektronskog zračenja, što je svakako rezultat generalne
zavisnosti kliničke težine radijacijskih promjena kože od veličine doze (20, 23). Kod sve
tri eksperimentalne grupe, bez obzira na veličinu aplicirane doze, nije došlo do potpunog
završetka epilacije u smislu potpunog prorastanja ozračenog područja kože novom
dlakom u okviru postradijacijskog opservacionog perioda od 90 dana, što je u skladu s
rezultatima istraživanja drugih autora (11, 25), koji navode da period potpunog nestanka
epilacije i prorastanja novom dlakom nakon radioterapije može potrajati skoro do godinu
dana.
Glavna eritematozna reakcija se definira kao glavna klinička akutna reakcija
kože na radijacijski tretman, koja se razvija nakon određenog latentnog perioda unutar
prvih desetak dana po zračenju uglavnom kao rezultat upalne reakcije kože, a traje
nekoliko sedmica nakon ozračivanja (16). Rezultati kliničke obzervacije kunića ozračenih
ukupnom dozom od 55 Gy (Grupa 1) ukazuju da se glavna eritematozna reakcija (eritem)
pojavila 10.dana i trajala sve do 60.dana nakon ozračivanja elektronskim snopom. Kod
Grupe 2 eritem se javio od 6.dana i trajao do 73.dana nakon ozračivanja ukupnom
dozom od 65 Gy. Najranija pojava i najduže trajanje eritema je opservirano kod Grupe 3,
gdje se eritem pojavio 3.dana i trajao do 77.dana po jednokratonom ozračivanju
visokoenergetskim elektronskim snopom ukupne doze od 75 Gy. Ovi rezultati impliciraju
da se eritem klinički manifestirao 4 dana ranije kod Grupe 2, odnosno 7 dana ranije kod
Hadžijunuzović-Alagić Dženita i sar.: Analiza kompleksnih promjena u koži kunića nakon...
Veterinaria 62 (1-2), 19-38, Sarajevo 2013. 33
Grupe 3, u odnosu na početak kliničke manifestacije eritema kod Grupe 1, što implicira
da je vrijeme kliničke pojave eritema u obrnutom srazmjeru s veličinom doze. S druge
strane, dužina trajanja klinički manifestnog eritema kože je srazmjerna veličini doze, jer
je eritem kod kunića ozračenih s 75 Gy trajao približno 4,5 dana duže nego kod kunića
ozračenih s 65 Gy, odnosno približno 17 dana duže nego kod kunića ozračenih dozom od
55 Gy. Ovi rezultati govore u prilog našoj hipotezi da je veličina doze proporcionalna
težini i vremenu trajanja akutnih kliničkih promjena kože nakon jednokratnog
ozračivanja visokoenergetskim elektronskim snopom. Naši rezultati su u suglasnosti s
gore pomenutim navodima da se glavna eritematozna reakcija javlja unutar prvih desetak
dana po ozračivaju, a mogu trajati i do nekoliko sedmica, ovisno o karakteristikama i
frakcionisanju radioterapijskog tretmana (16).
Suha deskvamacija kože nakon radijacijskog tretiranja se u literaturi definira kao
gubitak epidermisa bez izdvajanja seroznog eksudata i nastaje kao rezultat oštećenja
bazalnog sloja epidermisa, a navodi se kao sastavni dio ukupne kliničke slike glavne
eritematozne reakcije kože na zračenje (20). Naši rezultati govore tome u prilog, odnosno
indiciraju da je dinamika kliničke pojave suhe deskvamacije uglavnom pratila dinamiku
kliničke pojave glavne eritematozne reakcije (eritema), te da su se vremena pojave suhe
deskvamacije kretala od 9. dana za Grupu 1 (55Gy), 7.dana za Grupu 2 (65 Gy), do
4.dana za Grupu 3 (75 Gy), dok je završetak suhe deskvamacije opserviran u prosjeku 17.
dana kod Grupe 1, 15. dana kod Grupe 2 i 15. dana kod Grupe 3. U ovom slučaju, uočava
se da se suha deskvamacija nešto duže zadržala kod kunića ozračenih dozom od 55 Gy u
odnosu na kuniće iz ostale dvije grupe, što je posljedica direktnog efekta veličine doze i
brže smjene suhe sa vlažnom deskvamacijom, koja predstavlja klinički teže oštećenje
kože kod Grupe 2 i Grupe 3. Ovi rezultati govore u prilog navodima drugih autora da je
jedna od glavnih prednosti primjene frakcioniranog tretmana radioterapije u
prolongiranju vremena kliničke pojave akutnih formi radijacionog oštećenja kože (28,
9,).
Vlažna deskvamacija kože, praćena edemom ubraja se u nešto teže forme
radiotoksičnosti, a opisuje se kao gubitak epidermisa praćen izdvajanjem seroznog
eksudata kože, koji se također javlja u sklopu glavne eritematozne reakcije kože na
zračenje (20, 22). Dinamika nastanka i završetka ovih promjena su prikazani na
Grafikonu 3 i 4. Tako je kod Grupe 1 vlažna deskvamacija obzervirana u prosjeku od 20.
do 70. dana, a edem od 28. do 81. dana, dok je kod Grupe 2 vlažna deskvamacija uočena
u prosjeku od 17. do 72. dana, a kod Grupe 3 je trajala u prosjeku od 14. do 81. dana.
Početak edema kod Grupe 2 je u prosjeku uočen od 19., a kod Grupe 3 od 16. dana, dok
potpuni izostanak edematoznosti kože kod kunića iz ove dvije grupe nije uočen unutar
eksperimentalnog obzervacijskog perioda od 90 dana po zračenju. Ovi rezultati su u
skladu s navodima literature (10), koji navode da pojava vlažne deskvamacije i popratnog
edema kože kod zračenja zdrave kože zahtijeva dovoljno visoke doze (>45 Gy) i tipično
zarastaju za oko 50 dana nakon zračenja, ali kod doza iznad 60 Gy, period zacijeljenja se
znatno prolongira i tek kod 50 % pacijenata se uočava zacijeljenje vlažne deskvamacije
50. dana po zračenju. Također, grupa autora (21) navodi da kompletno zarastanje ovih
Hadžijunuzović-Alagić Dženita i sar.: Analiza kompleksnih promjena u koži kunića nakon...
34
promjena znatno varira u zavisnosti od veličine doze, ozračenog lokaliteta kože i može da
traje i do 3 mjeseca, odnosno 90 dana, što je u skladu s našim rezultatima.
Sekundarna ulceracija, kao akutno oštećenje kože obzervirano u našem
istraživanju, definirana je kao sekundarno oštećenje epidermisa uslijed dehidracije i
infekcije kod produžene vlažne deskvamacije i spada u teže forme akutnog
radiotoksiciteta kože (9, 16, 25). Rezultati naših kliničkih obzervacija pojave sekundarnih
ulceracija pokazuju da se ovo oštećenje kože nakon jednokratnog ozračivanja kože
kunića u prosjeku javljalo 28.dana kod doze od 55 Gy, 26. dana kod doze od 65 Gy i 16.
dana kod doze od 75 Gy, dok kod svih kunića, bez obzira na veličinu primljene doze,
potpuno zacijeljenje sekundarnih ulceracija nije uočeno unutar eksperimentalnog
obzervacijskog perioda od 90 dana. Međusobnom usporedbom prikazanih rezultata
vremena početka kliničke manifestacije sekundarne ulceracije između Grupa 1, 2 i 3,
može se uočiti da je pojava ove promjene kod Grupe 3 (75 Gy) nastupila u prosjeku 10
dana ranije nego kod Grupe 2 (65 Gy), odnosno oko 13 dana ranije nego kod Grupe 1
(55 Gy), što ponovo govori u prilog našoj tezi da je vremenski period nastupanja akutnih
radijacionih oštećenja kože kraći što je veća jednokratna doza apliciranog zračenja.
Patohistološka pretraga uzoraka kože kunića uzetih 20. dana nakon ozračivanja
ukazuje da je kod doze od 55 Gy uočen nestanak epidermalnog sloja kože, kao i ostaci
kraste na nekim dijelovima preparata, dok je u dermisu uočena hijalina tromboza i
hiperemija krvnih sudova, a inflamatorna reakcija kože se manifestirala upalnostaničnim
infiltratom koji je dopirao i u dublje slojeve dermisa. Na istim preparatima kože kunića
ozračenih dozom od 65 Gy uočene su slične promjene, kao i formiranje mikroapscesa u
vidu fokalnog nakupljanja heterofilnog upalnostaničnog infiltrata, te zadebljanja stratum
corneuma, kao i izraženije nakupine koagulirane nekrotične mase epidermisa odvojenog
demarkacionom linijom formiranom od heterofilnog upalnostaničnog infiltrata. Na
patohistološkim preparatima kože uzetim 20. dana po ozračivanju ukupnom dozom od 75
Gy, pored gore opisanih promjena epidermalnog sloja, uočena je obimnija inflamatorna
reakcija kože i izraženija hiperemija krvnih sudova uz obimna krvarenja u dermisu (Slika
52), te nekroza endotela krvnih sudova u dermisu. Rezultati ovih pretraga su u skladu s
rezultatima obzervacije kliničkih promjena na koži, gdje je kod Grupe 1 (55 Gy)
radiodermatitis manifestiran epilacijom, eritemom i vlažnom deskvamacijom, kod Grupe
2 (65 Gy) radiodermatitis je manifestiran nešto težim pojavama izrazito edematozne,
eritematozne i epilirane kože s izraženom vlažnom deskvamacijom i rubnim formiranjem
krasta, a kod Grupe 3 (75 Gy), još teža forma radiodermatitisa manifestirana izraženom
epilacijom, eritematoznom i edematoznom kožom, uz pojavu vlažne deskvamacije
komplikovane formiranjem sekundarnih ulceracija, što govori o internoj validnosti
rezultata naših istraživanja.
Na histološkim preparatima kože kunića uzetim 50 dana nakon ozračivanja
dozom od 55 Gy i dalje je uočen nestanak epidermalnih struktura, te obimne nakupine
upalnostaničnog infiltrata koji se širio i u dermalni sloj, u čijem je retikularnom dijelu
uočena proliferacija fibroblasta i formiranje granulacionog tkiva. Pored toga, u dermisu
je primjećen ekstravazalni eksudat bogat upalnostaničnim heterofilnim infiltratom. Na
Hadžijunuzović-Alagić Dženita i sar.: Analiza kompleksnih promjena u koži kunića nakon...
Veterinaria 62 (1-2), 19-38, Sarajevo 2013. 35
preparatima kože kunića ozračenih ukupnom dozom od 65 Gy na površini kože uočene
su ulceracije i formiranje krasta u vidu obimnih nakupina epidermalnog nekrotičnog
ćelijskog detritusa. U svim dijelovima dermisa obzervirana je izražena hiperemija, kao i
proliferacija vezivnotkivnih struktura dermisa uz nakupine upalnostaničnog infiltrata, te
lagane naznake aktivacije dlačnih folikula. Kod doze od 75 Gy na preparatima se
paraleleno uočava epitelizacija i debele naslage nekrotičnog detritusa odvojenog od
epidermisa bogatim upalnostaničnim infiltratom. Zidovi krvnih sudova pokazuju izraženu
hijalinizaciju u dermisu. Poređenjem ovih rezultata histoloških pretraga uzoraka kože s
odgovarajućim rezultatima obzervacija kliničkih promjena kože kunića ponovo se može
uočiti njihovo slaganje, odnosno interna validnost naših podataka. Tako 50 dana nakon
jednokratne aplikacije doze od 55 Gy uočava se, pored epilacije, i prisutnost izraženo
eritematoznih i edematoznih promjena, uz obimnu vlažnu deskvamaciju kompliciranu
pojavom sekundarne ulceracije, kao i pojave reparacije na rubnim područjima ozračenog
polja kože, a iste promjene se uočavaju i kod kunića ozračenih jednokratnom dozom od
65 Gy, kao i kod kunića ozračenih dozom od 75 Gy, samo što su kod ove doze i
patohistološke i kliničke promjene nešto izraženije, a klinički se ne obzervira početak
reparacije ni na rubnim dijelovima ozračenog područja.
Na histološkim preparatima uzoraka kože kunića uzetih na kraju obzervacijskog
perioda od 90 dana po ozračivanju jednokratnom dozom od 55 Gy uočene su normalne
epidermalne strukture. Na pojedinim preparatima se uočava formiranje intradermalne
vezikule u vidu nakupine blijedih i nekrotičnih ćelija stratum spinosuma, kao i formiranje
dlačnih folikula. Na većini preparata kože kunića ozračenih dozom od 65 Gy uočavao se
normalan epidermis i dermis uz prisustvo fibroblasta i vlakana koja su u pojedinim
dijelovima poprimala retikularan izgled. Na pojedinim mjestima iznad epidermisa uočene
su naslage nekrotičnog materijala. Histološka analiza preparata kože kunića 90 dana
nakon jednokratnog ozračivanja ukupnom dozom od 75 Gy pokazala je na pojedinim
patohistološkim preparatima prisutnost još uvijek manje količine upalnostaničnog
infiltrata pomješanog sa nekrotičnim tkivom. U dubljim dermalnim dijelovima
primjećena su i fokalna krvarenja. I na kraju eksperimentalnog obzervacionog perioda
pokazala se usklađenost i interna validnost rezultata patohistoloških i kliničkih pretraga,
jer je 90 dana nakon ozračivanja dozama od 55 Gy klinički obzervirana nepotpuna
reparacija i bezdlačnost uz reepitelizaciju intaktnog epidermisa u najvećem dijelu
ozračenog područja kože, uz prisustvo manjih ulceracija prekrivenih krastom, dok su kod
doze od 65 Gy i doze od 75 Gy uočene slične promjene uz prisustvo blažeg edema kože.
Zaključak
Zaključno gledajući, rezultati naših obzervacija ranih kliničkih i patohistoloških
promjena u koži i potkožju kunića u periodu od 90 dana nakon jednokratnog ozračivanja
megavoltažnim snopom elektronskog zračenja različitih doza (55, 65 i 75 Gy) govore u
prilog našoj istraživačkoj hipotezi da s porastom doze zračenja brzina pojave i stepen
Hadžijunuzović-Alagić Dženita i sar.: Analiza kompleksnih promjena u koži kunića nakon...
36
težine akutnih promjena se mijenja proporcionalno, odnosno da je period do nestanka
ovih promjena, kao i period do pojave znakova zacijeljenja kože nakon zračenja duži što
je veća aplicirana doza zračenja.
LITERATURA
1. Adams WM, Miller PE, Vail DM, i sar. An accelerated technique for irradiation for
malignant canine nasal and paranasal sinus tumors. Veterinary Radiology &
Ultrasound. 1998;(39), 475-81.
2. Aiatasalo K, Aro H. Irradiation-Induced hypoxia in Bones and Soft Tissues: An
Experimental Study. Plastic and Reconstructive Surgery. 1986; 77(2): 256-265
3. Al Sarraf R, Mauldin GN, Patnaik AK, i sar. A prospective study of radiation therapy
for the treatment of grade 2 mastcell tumors in 32 dogs. Journal of Veterinary Internal
Medicine. 1996;10; 376-378.
4. Aygenc E, Celikkanat S, Bilgili H, i sar. Pentoxifylline effects on acute and late
complications after radiotherapy in rabbit. Otolaryngol Head Neck Surg.
2001;124:669-673.
5. Barkham AM. Radiotherapy skin reactions and tretments. Prof Nurse.
1993;8(11):732-736.
6. Bergtold DS, Cox AB, Su CM, i sar. Late skin damage in rabbits and monkeys after
exposure to particulate radiations. Adv Space Res. 1983; 3(8): 221-229.
7. Bongiovanni S, Bengtson AE, Gliatto JM, i sar. Prognostic indicators associated with
adjuvant radiotherapy for cats with soft tissue sarcoma. Proceedings of the 19th
Annual Conference of the Veterinary Cancer Society;1999. p. 44.
8. Brearley MJ, Jeffery ND, Phillips SM i sar. Hypofractionated radiation therapy of
brain masses in dogs: a retrospective analysis of survival of 83 cases (1991-1996).
Journal of Veterinary Internal Medicine.1999; 13; 408-12.
9. Collen EB, Meyer MN. Acute effects of radiation treatment: Skin reactions. Can Vet
J. 2006; 47(9): 931-935.
10. Constine, LS, Milano, MT, Friedman, D. I sar. Late Effects of Cancer Treatment on
Normal tissues. In: Halperin, E.C., Perez, C.A., Brady, L. W. (Eds.). Perez and
Brady's Principles and Practice of Radiation Oncology, 5th Edition. Lippinicott
Williams & Wilkins, USA. 2008; pp. 321-355
11. Cox AB, Keng PC, Glass NL, i sar. Effects of Heavy Ions on Rabbit Tissues:
Alopecia. Int J Radiat Biol. 1981; 40:6, 645-657.
12. Evans SM, Goldschmidt M, McKee LJ, i sar. Prognostic factors and survival after
radiotherapyfor intranasal neoplasms in dogs: 70 cases (1974-1985). Journal of the
American Veterinary Medical Association. 1989;194; 1460-1463.
13. Flecknell, PA. BSAVA Manual of Rabbit Medicine and Surgery. British Small
Animal Veterinary Association, Gloucester, UK. 2000.
Hadžijunuzović-Alagić Dženita i sar.: Analiza kompleksnih promjena u koži kunića nakon...
Veterinaria 62 (1-2), 19-38, Sarajevo 2013. 37
14. Fletcher, GH. Clinical applications of the electron beam. In: Tapley N, (Ed.) Wiley,
New York, USA.1976.
15. Forrest, LJ, Chun R, Adams WM, i sar. Postoperative radiotherapy for canine soft
tissue sarcoma. Journal of Veterinary Internal Medicine. 2000; 14; 578-582.
16. Geleijns J, Wondergem J. X-ray imaging and the skin: radiation biology, patient
dosimetry and observed effects. Radiation Protection Dosimetry. 2005; 114(1-3): 121-
125.
17. Goodman, CM, Miller R, Patrick CW, i sar. Radiotherapy: Effects on Expanded Skin.
Plastic and Reconstructive Surgery. 2002;110(4); 1080-1083.
18. Henry CJ, Brewer Jr. WG, Tyler JW, i sar. Survival in dogs with nasal
adenocarcinoma: 64 cases (1981-1995). Journal of Veterinary Internal
Medicine.1998;12; 436-439.
19. Hilmas D, Gillette EL. Radiotherapy of spontaneous fibrous connective-tissue
sarcomas in animals. Journal of the National Cancer Institute.1976;56, 365-368.
20. Hopewell JW. The Skin: Its Structure and Response to Ionizing Radiation,
International Journal of Radiation Biology.1990;57, (4), 751-773.
21. Hymes SR., Strom EA, Fife C. Radiation dermatitis: Clinical presentation,
pathophisiology, and tretament 2006. J Am Acad Dermatol.2006; 54: 28-46
22. Kedge EM. A systematic review to investigate the effectiveness and acceptability of
interventions for moist desquamation in radiotherapy patients. Radiography.2009; 15:
247-257.
23. Khan FM. The Physics of Radiation Therapy, Lippincott, Williams and Wilkins,
Baltimore,Maryland, USA.2003.
24. Lett JT, Cox AB, Bergtold DS, i sar. Late effects from particulate radiations in
primate and rabbit tissues. Adv Space Res.1984; 4(10): 251-256
25. Maddocks-Jennings W, Wilkinson JM, Shillington, D. Novel approaches to
radiotherapy-induced skin reactions: A literature review. Complement Ther Clin
Pract.2005;1:224–231
26. Mettler FA, Upton AC. Medical effects of ionizing radiation. 2nd edition.: W.B.
Saunders; Philadelphia, USA.1995.pp. 14-21.
27. Milošević H, Saračević L, Čaklovica F. Radijacijska bolest domaćih životinja.
Veterinarski fakultet, Sarajevo. 2005.
28. Moore AS. Radiation Therapy for the Treatmentof Tumours in Small Companion
Animals. The Veterinary Journal.2002;164; 176 -187.
29. Morris GM, Hopewell JW. Changes in the cell kinetics of pig epidermis after single
doses of X-rays British Journal of Radiology.1988; 61, 205-211.
30. Northrup NC, Etue SM, Ruslander DM, i sar. Retrospectivestudy of orthovoltage
radiation therapy for nasal tumors in 42 dogs. Journal of Veterinary Internal
Medicine.2001;15; 183-189.
31. Ristic B.Radiation recall dermatitis. Int J Dermatol.2004;43:627-31.
32. Saračević L.Veterinarska radiobiologija sa radijacionom higijenom.DES,
Sarajevo.1999.
Hadžijunuzović-Alagić Dženita i sar.: Analiza kompleksnih promjena u koži kunića nakon...
38
33. Sitton E. Early and late radiation-induced skin alterations. Part I: Mechanisms of skin
changes. Oncol Nurs Forum.1992; 19:801–807 .
34. Stone HB, Coleman CN, Anscher MS, i sar.. Effects of radiation on normal tissue:
Consequences and mechanisms. Lancet Oncol.2003; 4:529–536.
35. Šehić M. Radioterapija. U: Veterinarska onkologija. GrabarevićŽ. (Urednik). DSK-
Falco, Zagreb, Hrvatska.2002.
36. Theon AP, Madewell BR, Shearn VI, i sar. Prognostic factors associated with
radiotherapy of squamous cell carcinoma of the nasal plane in cats. Journal of the
American Veterinary Medical Association.1995; 206; 991-996.
37. Theon AP, Rodriguez C, Madewell BR. Analysis of prognostic factors and patterns of
failure in dogs with malignant oral tumors treated with megavoltage irradiation.
Journal of the American Veterinary Medical Association.1997; 210, 778-784.
38. Theon AP, Marks SL, Feldman ES, i sar. Prognostic factors and patterns of treatment
failure in dogs with unresectable differentiated thyroid carcinomas treated with
megavoltage irradiation. Journal of the American Veterinary Medical
Association.2000; 216, 1775-1779
Uredništvo primilo rukopis: 05.04.2013. godine